slom kraljevine jugoslavije 1941

603

Upload: goran-krstic

Post on 27-Dec-2015

424 views

Category:

Documents


26 download

DESCRIPTION

Slom Kraljevine Jugoslavije 1941

TRANSCRIPT

  • UREDNIK Vidak Peri

    RECENZENTI Milinko urovi, genera l -pukovnik u penziji

    akademik, Milorad Ehnei akademik. Metod Miku

    dr Vuk Vinaver

    Vee naunih i strunih radnika Instituta za savremenu istoriju u Beogradu na svojoj sednici od 8. oktobra 1980. godine, na osnovu recenzija akademika profesora dr Metoda Mikua i dr Vuka Vinavera, preporuilo je izdavanje ovog

    dela

    REDAKTOR, LEKTOR I RECISTRI MILUTIN SL'SOVIC p u k o v n i k u p e n z i j i

    OPREMA. FR.ANJO KOMERlCKl. akademsk i slikar

  • /3- 0Z6ZS/1

    V E L I M I R T E R Z I

    SLOM KRALJEVINE JUGOSLAVIJE

    1941 Uzroci i posledice poraza

    i N A R O D N A KNJIGA

    BEOGRAD

    PARTIZANSKA KNJIGA LJUBLJANA - BEOGRAD

    P O B J E D A TITOGRAD

  • Idi svojim putem, a neka svet pria ta hoe Karl Marks

    P R E D G O V O R

    Proteklo je vie od 18 godina od pojave moje knjige Jugoslavija u aprilskom ratu 1941. U tom periodu nastojao sam da otkrijem to vie novih podataka iz postojee literature i drugih izvora, da bi se na osnovu njih mogli svestranije sagledati glavni uzroci i posledice tako brzog sloma Kraljevine Jugoslavije u prolee 1941. godine. Pri tome sam pokuao da u najkraim potezima iznesem neke korene poraza koji potiu jo iz vremena prvog svetskog rata i njegovog zavretka, kada se pristupilo realizaciji ideje o ujedinjenju na nain koji nije odgovarao interesima i tenjama naroda u novoj zajednikoj dravi stvorenoj 1918. god. No, iako se neki koreni sloma mogu nai i u idejama i zbivanjima jo ranije, ipak sam najveu panju poklonio unutranjoj i spoljnoj politici Kraljevine Jugoslavije od anlusa 1938. godine, kada je otpoeo buran razvoj, a zatim i rasplet svetske, poglavito evropske situacije, tj. u periodu kada je dravna kriza u Jugoslaviji, zapoeta 1918, uzimala sve ire razmere pretei opstanku zemlje. Zbog toga e italac zapaziti da je sam opis toka ovog kratkotrajnog rata potisnut u pozadinu, jer se iz njega ne mogu izvui neka dragocena iskustva u pogledu planiranja i izvoenja operacija, sem pouka kako ne treba raditi u budunosti. To znai da postoji prostorni nesklad izmeu opisa politikih dogaaja koji su prethodili ovom ratu i priprema za rat, s jedne, i opisa toka dogaaja u toku samog rata, s druge strane, jer sam smatrao da je najvanije otkriti glavne uzroke poraza, a time i njegove posledice. Otuda i podnaslov ove knjige Uzroci i posledice poraza.

    Od plodne delatnosti Komunistike partije Jugoslavije pre rata izneo sam uglavnom ono to se odnosilo na odbranu zemlje, na reavanje nacionalnog pitanja i unutranju i spoljnu politiku, kao i mere koje su protiv njene delatnosti preduzimane uglavnom od sirane merodavnih faktora u bivoj jugoslovenskoj vojsci

    Nikako ne smatram da sam u ovom radu izneo sve to je trebalo izneti, niti mi je to bilo mogue, a moda sam iznosio i poneto to nije bilo potrebno, ali je nesumnjivo da sam teio da bar priblino otkrijem istinu o najvanijim dogaajima koji ine sutinu predratne jugoslovenske politike i aprilske drame. Zato ni u ovom delu nije sve zavreno niti savreno, jer jo ima dogaaja koji nisu mogli biti sasvim pouzdano objanjeni i osvetljeni - ostalo je jo mnogo toga da se istrauje, otkriva, proverava i novim injenicama dopunjuje - i tu nema kraja, tim pre to je neosporno da pored pregleda mnogobrojnih dokumenata navedenih u ovom radu, postoje jo neki veoma vani izvori (arhive i razni dokumenti) koji jo nisu dostupni istoriarima istraivaima kako u naoj zemlji, tako i u inostranstvu, kao i dokumenti koje nisam uspeo da iskoristim ili pronaem.

  • Prihvalajui se ovoga posla i kao suvremenik i kao uesnik u tome ralu, svestan sam svoje moralno-politike odgovornosti u pogledu istinitosti, vernosti i kritinosti prema literaturi i izvorima kojima sam raspolagao. U tim petnaestogodinjim istraivakim naporima, preda mnom je hio stalno samo jedan cilj - da najsavesnije i najobjektivnije iznesem istorijsku istinu. A da bi slika o potresnoj aprilskoj drami bila to potpunija, o dogaajima na frontu i u pozadini izneta su i neka seanja uesnika, oevidaca i stareina na raznim dunostima, koja mogu doprineti istorijskoj istini i to samo ona koja su mi kao suvremeniku i oevicu mnogih dogaaja izgledala objektivna. Zato sam nastojao da ne preutkujem ni mnoge greke, nedostatke i zablude, kao ni paualne ocene 0 nekim dogaajima kojih svakako ima ponegde i u naoj posleratnoj istoriografiji, a naroito u irim laikim krugovima. A poznato je da je traganje za istinom mukotrpno i dugotrajno i da do objektivnog opisa dogaaja mogu doi samo oni istoriari koji nisu optereeni predrasudama i koji se nee povoditi za nekim trenutno vaeim rasprostranjenim gleditima i stavovima.

    Pred takvim veoma osetljivim i sloenim zahtevima u obradi, ustezao sam se da o navedenim dokumentima i gleditima mnogih pisaca svuda dajem svoje ocene i objanjenja i da prema njima iznosim svoj stav, ostavljajui itaocima da sami o tome donose svoj sud. Svoje celovito gledite o bitnim uzrocima poraza izneo sam u odeljku Opti zakljuak, ali je na itaocima da ocene koliko sam u tome uspeo. A radi detaljnijeg objanjenja nekih dogaaja i problema dodalo je 1 17 posebnih priloga.

    Ovom prilikom izraavam duboku zahvalnost recenzentima: Milinku uroviu. gene ral-p ukovniku JNA. akademiku dr Milorau Ekmeiu, profesoru Univerziteta u Sarajevu, akademiku dr Metodu Mikuu, profesoru Univerziteta u Ljubljani, i doktoru Vuku Vinaveru, naunom savetniku Instituta za suvremenu istoriju u Beogradu, koji su mi svojim sugestijama i konkretnim primedbama veoma mnogo pomogli da poboljam kvalitet ovog dela. Takoe zahvaljujem istoriarima dr Petru Kaavendi i dr Miroljubu Vasiu, koji su, na zahtev izdavaa, pregledali rukopis pred tampu i dali mi neke korisne primedbe.

    Posebnu, upravo izuzetnu zahvalnost, dugujem svome kolskom drugu iz mladosti i intimnom prijatelju Milutinu Suoviu, pukovniku JNA u penziji, koji je viegodinjim upornim zalaganjem saraivao u obradi ovog rukopisa, a kasnije u njegovoj preradi i konanoj redakciji uloio veliki trud i ukazao mi lime neizmerna pomo.

    Na kraju, oseam obavezu da iskreno zahvalim dr Peri Damjanoviu, direktoru Instituta za savremenu istoriju u Beogradu za znaajan doprinos radu na tiaunoj oceni ovoga dela.

    1. maj 1982. godine u Beogradu

    VELI MIR TERZlC

  • UNUTRANJA POLITIKA SITUACIJA

  • S T V A R A N J E Z A J E D N I K E D R A V E

    Stvaranje nove jugoslovenske dravne zajednice 1918. godine predstavlja je-dan od najsudbonosnij ih per ioda nae novije istorije, jer tada, posle 13 veko-va, otpoinje novo doba zajednikog ivota naih naroda. Iako su uoi pro-glaenja ujedinjenja postojala dva gledita: za centralist iko i federalistiko ureenje budue drave, ipak su narodni zastupnici iz svih naih pokraj ina i oblasti odluili da se ujedinjenje sprovede to pre i da se osnuje drava sa cen-tralistikim ureenjem, s tim da ustavotvorna skuptina odredi konaan ob-lik vladavine. Meutim, odmah posle ujedinjenja izbili su mnogobrojni pro-blemi i sukobi meu klasama novostvorene drave, posebno izmeu vlada-jue buroazije i radnike klase, naroito zbog nepravedno postavljenog na-cionalnog pitanja. Ve tih dana prve radosti i velike nade naih ljudi pot le su da se pretvaraju u velika razoaranja zbog naina na koji je ujedinjenje iz-vreno i apsolutistike vladavine prestolonaslednika Aleksandra Karaorde-via. Ve prvih dana posle ujedinjenja, ambiciozni vrhovi pobednike srbi-janske buroazije, ostajui na pozicijama nenasitog klasnog egoizma i uskog nacionalizma, poeli su zajedno sa vladaocem da zavode centralizam, da ne-milosrdno gue revolucionarni radniki pokret i da ugnjetavaju nesrpske na-cionalnosti, posebno Hrvate. Tako je nacionalno i socijalno pitanje ubrzo pre-raslo u pe rmanentnu dravnu krizu, koja e trajati sve do aprilskog sloma 1941.

    U vreme raanja nove jugoslovenske drave i neposredno posle toga, nje-no dravno rukovodstvo imalo je na meuna rodnom i na unutranjem planu veoma mnogo raznovrsnih tekoa, nevolja i problema koji su novu dravu jako potresali tako da je njen poloaj bio veoma nestabilan, neizvestan pa i kritian. Svi susedi, na elu sa Italijom, koji su imali teritorijalne pretenzije na prigranine oblasti i pokrajine, bili su u stvari neprijatelji njenog nastaja-nja, a i pobednike imperijalistike sile ravnoduno su, pa ak i nepovoljno, gledale na njeno stvaranje, odugovlaei meuna rodno priznanje i konano odreivanje granica. One su bile spremne da rtvuju jugoslovenske interese u pogaanju sa Italijom, dok je Vatikan inio krajnje napore da spasi trulu Austro-Ugarsku. Zato su predstavnici velikih sila u Parizu 13. I 1919. godine delegate Kraljevine SHS (Pai, Trumbi i Vesni) priznali samo kao delegate

  • Srbije. Takav stav vidno je pogoravao i onako veoma teko stanje dugotraj-nim ra tom opus toene zemlje koja je u to vreme bila zahvaena radnikim trajkovima, seljakim bunama, bolest ima i nemat inom, kao i akci jama se-parat is ta u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Nade i pomoi nije n io tkuda bilo. Radilo se biti ili ne biti, tj. da li e vekovne tenje i bezbrojne rtve i neizmerne patn je i s t radanja naih na roda biti, najzad, krunisani uspenim os loboen jem i uje-d in jenjem, tj. da li e se ratni ciljevi Srbije, postavljeni 7. d e c e m b r a 1914. go-dine u Niu, i kasnije Krfskom deklaraci jom 20. jula 1917. godine, kao i hrvats-ke tenje, realizovati s tvaranjem zajednike nove drave ili nee doi do tog velikog istori jskog ostvarenja .

    U takvim nepredvienim poroa jn im mukama, rukovods tvo nove zajed-nike drave, ok rueno nepri ja tel j ima sa svih strana, m e u n a r o d n o jo nep-riznato, u situaciji kad jo nisu bile odreene dravne granice i kad je s talno pret i lo izbijanje novog rata sa agresivnom Italijom, a bez podrke i pomoi svojih dojueranj ih saveznika (Francuske i Engleske), moglo je da rauna samo na sopstvene snage. Nalazei se tako na pragu haosa i anarhije, o n o je inilo ogromne napore da prebrodi duboku dravnu krizu, kako na spoljno-poli t ikom tako i na unu t ran jem planu. U toj borbi za opstanak, dravno ru-kovodstvo (iako uzdrmanog autori teta) , i pored svih prepreka , uspelo je da odri novu dravu kao celinu sluei se i sredstvima nasilja, tj. u p o t r e b o m voj-ske i policije, to je imalo dalekosenih negativnih posledica za kasnije poli-t iko-drutvene odnose u zemlji.

    Posle dugih, viemesenih pregovora, pogaanja i ubeivanja, ipak su po-bednike evropske imperijal ist ike sile bile p r inuene da iz sopstvenih rau-na, a naroi to pred opasnou od uticaja oktobarske revolucije, pr iznaju Kra-ljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), na jpre Velika Britanija 1, a Francuska 5. juna 1919. godine, nadajui se da e ona u budunost i , kao kapital is t ika drava, predstavljat i bedem protiv nadi ranja boljevizma ka jugois toku Evro-pe i, i s tovremeno, za jedno sa velikim pobednikim si lama biti uvar status quo-a na Balkanu prot iv revandikacija pobednikih drava. Zatim su zvanini predstavnici nove jugoslovenske drave 28. juna iste godine potpisali mirovni ugovor1 Treba istai da su Sjedinjene Amerike Drave priznale novu dravu jo poe tkom feb rua ra 1919. godine.

    Dr Ante Trumbi, za vreme prvog svetskog rata predsednik Jugosloven-skog odbora u Londonu, potpisnik Krfske deklaracije, prvi minis tar inostra-nih poslova Kraljevine SHS 1918. godine i lan nae delegacije na mi rovnoj konferenci j i u Parizu 1919-1920. godine, kae: Naa drava nije imala na konferencij i mira (u Parizu 1919-1920) n i j e d n o g pravog prijatelja, nigde pra-vu potporu . Mi smo ipak uspeli, ali je to u prvom redu bio rezultat r ada Srbije i n jene vojske2 .

    Drug Tito je rekao: Ovde se ne radi o tome da li je trebalo doi do stvaranja nove drave, odnosno do ujedinjenja. Ne, do ujedinjenja Junih Slovena je tre-balo i moralo doi: to je bila ideja najnaprednijih ljudi u zemljama koje su se na-zivale Juno-slovenskim. Radilo se o tome da se ostvari vjekovni san naroda koji su se otresli austrougarskog ugnjetavanja, da budu nacionalno ravnopravni i slobodni u novoj dravi.3.

    Termin versajska tvorevina, koji se esto moe uti ak i danas, bio je z loupotrebl javan sve do tzv. Splitskog plenuma CK KPJ, koji je odran 9. i 10.

  • juna 1935. tj. pre VII kongresa Kominterne, na kojem je Blagoje Parovi is-takao tezu da je faizam glavni nepri jatel j ne samo radnike klase nego i svih demokra t sk ih slojeva.

    Na Plenumu je utvren i novi stav p rema dravnoj zajednici naroda Ju-goslavije. Naime, tada je KPJ prestala da poistoveuje dravnu zajednicu sa ve-likosrpskom hegemonijom i napustila tezu o neophodnosti razbijanja Jugosla-vije (podvukao V.T.).4

    Na velikom naunom skupu, koji je krajem 1968. godine organizovala Ju-goslovenska akademija znanosti u umjetnost i u Zagrebu povodom pedeseto-godinjice stvaranja prve jugoslovenske drave, svi uesnici su se sloili da je neodriva koncepci ja o Jugoslaviji kao vetakoj versajskoj tvorevini.

    . . . Komunist ika part i ja Jugoslavije, koja se due vreme zalagala za raz-bijanje Kraljevine Jugoslavije kao tipine versajske tvorevine i tamnice naro-da, sada (tj. od 1935. godine - V.T.) zauzela je drukiji stav u pogledu nacional-nog pitanja i konstatovala da bi svako razbijanje Jugoslavije ilo samo u korist faistikim agresorima5.

    U svom refera tu o frontu narodne slobode, Blagoje Parovi je na p lenumu CK u Splitu 9. i 10. jula 1935. godine, analizirajui unut ran je polit ike odnose u Jugoslaviji i karakter d ru tven ih suprotnost i koje preovlauju u tim odno-sima, ukazao na to da ne treba suprostavljati pojam narod pojmu radnika kla-sa, jer protiv vladajueg reima vladajue buroazije, danas je cijeli narod (a ne samo radnika klasa): i hrvatski, i srpski, i slovenaki, i nacionalne manji-ne. Naa predstojea revolucija po svom karak te ru - jeste na rodna revoluci-j a . . .

    Splitski p lenum je ukazao da isticanjem stava da pravo na samoopre-del jenje ne mora znaiti i bezuslovno otcepljenje i da to pokazuje d a j e u Par-tiji pos tepeno naraslo saznanje o mogunost i reavanja nacionalnog pitanja u sklopu jugoslovenske dravne zajednice, a ne njenim razbi janjem i stvara-njem patuljast ih drava . . .

    Pol it biro CK KPJ je 1935. ovako izloio nepos redne zahteve Partije: Mi nastavl jamo svom snagom borbu protiv reima srpskog ugnjetavanja

    za s lobodu i prava ugnjetenih na roda . . . p ravo samoopredel jen ja , sve do pra-va na odcepl jenje .mi ne men jamo . Ali ne smemo postaviti teite na otcepljenje, nego potcrtavati da svaki narod ima pravo i treba da sam odlui o svojoj sudbini (podvukao V.T.). Teite se, dakle, postavlja na pravo samoopredeljenja. . .

    I u toku prvog svetskog rata za os loboenje i u jedinjenje jugoslovenskih-zemlja izvan Austro-Ugarske u zajedniku jugoslovensku dravu zalagali su se i razvijali ivu p ropagandu vlada Kraljevine Srbije i emigrant i koji su za vreme rata izbegli iz Hazburke Monarhije. Karakter is t ino je da je Srbija u prvim godinama rata u dva navrata istupila sa zahtevom os loboenja i uje-dinjenja jugoslovenskih zemalja i istakla d a j e to njen osnovni ratni cilj. Prvi put je s rpska Narodna skupt ina 7. decembra 1914. godine u Niu donela sle-dei zakljuak: . . . uverena u reenost celog srpskog naroda da istraje u sve-toj borbi za odbranu svoga svetog ognjita i s lobode, vlada Kraljevine smat ra kao svoj najglavniji i u ovim sudbonosn im t renucima jedini zadatak da obez-bedi uspean zavretak ovog vojevanja koje je u t renucima, kada je zapoeto, postalo u j edno bo rbom za os loboenje i u jedinjenje sve nae nes lobodne bra-ce Srba, Hrvata i Slovenaca . . . .

  • Narodna skupt ina je drugi put na svom zasedanju, takoe u Niu 23. av-gusta 1915. godine (tj. u vreme kad je i Bugarska napala Srbiju), done la ovaj zakljuak: .. . Poto je sasluala izjavu vlade-i obave tenja da ta u ta jnoj sjed-nici, na rodna skupt ina, odajui potu palim junac ima i ponavljajui svoju re-enost da borbu za os loboenje i u jedinjenje srpskohrvatsko-s lovenakog na-roda produi uz svoje Saveznike po cenu rtava neophodn ih za obezbeen je ivotnih interesa naeg naroda, odobrava vladinu polit iku . . . 7 .

    Odgovarajui na adresu Narodnog vijea, 1. d e c e m b r a 1918. godine, re-gent Aleksandar se obavezao: Da e ostati uvijek veran velikim ustavnim i pa r lamenta rn im i irokim demokra t sk im naelima, zasnovanim na op tem pravu glasanja. Ali, u pos lera tnoj revolucionarnoj situaciji, koja je posle ok-tobarske revolucije nastala u itavoj Evropi, predstavnici graanskih strana-ka u svim ondanj im jugoslovenskim pokra j inama nastojali su da onemogue odluivanje radnika i seljaka i nj ihovo uee u vlasti, tako da su deklaraci je 0 pa r l amen ta rno j i demokra t sko j vladavini bili s amo prazno slovo na papi ru - i s t a prevara. Tako je 1. mar ta 1919. godine, ukazom vlade Kraljevine SHS, odreen prvi jugoslovenski par lament , t j p r iv remeno na rodno predstavnit-vo 8

    Za vreme t ra janja improvizirane i p r ivremene Drave Slovenaca, Hrvata 1 Srba, i vladavine Narodnog vijea SHS u junoslovenskim zeml jama bive monarh i je predstavnici Koalicije (misli se na hrvatsko-srpsku koaliciju - V.T) najvie su zagovarali da se to prije i to bre proglasi i ostvari u jed in jen je sa Srbijom, dok su starevievci, a pogotovo Stjepan Radi, bili u t ome m n o g o suzdrljiviji. Na kra ju su u Sredinjem odboru . 24rnovembra , izglasali zaklju-ak o u jedinjenju Drave SHS sa Srbijom i Crnom Gorom u jedins tvenu dr-avu Slovenaca. Hrvata i Srba i odailju delegacije Vea u Beograd da taj za-kljuak, p r ema Naputku, t amo provede u ivot. Protiv toga zakl juka glasao je jedino predsednik Hrvatske puke seljake stranke S. Radi9 .

    Naroito, t reba istai d a j e Narodno vijee u Zagrebu maks ima lno ubr-zavalo rad na u jedin jenju sa Srbije m, nalazei se pod p re tn jom itali janske okupaci je naih severo-zapadnih i zapadnih oblasti, kao i iz s t raha od revo-lucionarnog vala, koji je posle Oktobra bio z; hvatio sve jugoslovenske zemlje, posebno one ter i tor i je koje su dot le b.le pod Austro-Ugarskom.

    Na kraju t reba istai da se neopravdano rapostavl ja 1. d e c e m b a r 1918. go-dine kada je prvi put s tvorena na*.a ajedni.

  • like Srbije stvori i neka katolika drava kao naslednica Austro-Ugarske. Zato su posle velikih natezanja, tek poe tkom juna 1919. godine priznali Kraljevi-nu Srba, Hrvata i Slovenaca. Znaajno je i to to su saveznici pod pri t iskom injenica (jugoslovenske trupe su drale znatan deo teritorije bive Austro-Ugarske), popustili i pored odlunog nastojanja Italije da se izvri Londonski ugovor iz 1915. godine. Da li se u takvim uslovima smelo ekati da se spro-vedu izbori i da se posle njih u skupt ini reava nain s tvaranja zajednike dr-ave i oblik njenog unut ran jeg ureenja . Mislim da se nije smelo ekati. Zato se u potpunos t i slaem s konstataci jom Veselina uretia koji je u Politi-ci od 27. juna 1981. godine na strani 8. izmeu ostalog napisao:

    . . .inimo nepravdu naim najis taknuti j im revolucionarnim predstav-nicima iz godina u jedinjenja kada ih okr iv l ju jemo zbog unitarizma, odnos-no zbog neslagledavanja federalist ikih alternativa. Nije korektan ni odnos p rema progresivnim dijelovima nacionalnih buroazija, izniklih na talasu na-rodnodemokra t ske revolucije jer zapostavl jamo injenicu da su oni sa unita-r izmom i cent ra l izmom eljeli da prevaziu nesporazume i sukobe u budu-nosti, koji su bili neminovni kako zbog ne jednakog kulturno-istori jskog raz-vitka pojedinih naroda, tako i zbog nacionalno-ter i tori jalne s t ruk ture koja je otvarala nepredvidive sukobe oko razgranienja pomijeanih naroda. Unita-rizam se tada javljao i kao od reena evropska i kao domaa polit ika real-nost. Alternativa mu je bila svesrpsko ujedinjenje, a taj smjer su stimulisali i veliki saveznici.

    Dogaaji koji su slijedili pokazali su snagu ovih dilema, optereujui za-jedniki ivot nesporazumima i sukobima izmeu srpskog i hrvatskog istorij-skog prava na puno nacionalno objedinjavanje. Crnogorsko pravo u ovo doba ni na kakav nain nije bilo suprostavl jeno s rpskom. Ostvarivanje slove-nakog prava bilo je skopano s m e u n a r o d n i m problemima, to je podsti-calo jugosloveski imenitel j nacionalne hegemonizacije, kao optu snagu nu-nu radi povra tka o tuenih dijelova m a t i c i . . . Isto tako, p o t p u n o pr ihvatam sledei stav Predraga Matvejevia koji je izneo u intervjuu objavl jenom u NIN-u br. 1599 od 23. avgusta 1981. na strani 23:

    . . . Pripisivati svakom jugoslavenskom opredje l jen ju a priori tenju da bude nadnacionalno ili elju da se nametne kao neki privilegovani status, iako je ono, u stvari, ponekad u vrlo nezavidnom poloaju; sumnjii t i jugos-lovenstvo za unitarizam i kad nije ni na jmanje uni tar is t iko itd. A u pitanju su, zapravo, d ruge stvari.

    U uvodnom izlaganju na 21.sednici Predsednitva SKJ 1. decembra 1971. go-dine drug Tito je naglasio:

    Pored toga, rekao sam da se ne slaem da je stalno na jeziku taj unitarizam, pa sam traio da se jedanput utvrdi o kakvom unitarizmu je rije. Ako se radi o uni-tarizmu versajske Jugoslavije, ja sam, razumije se, takode, najotrije protiv njega. Ako se, pak, radi o ostacima dogmatskog, ja sam, naravno, isto tako protiv njega. Ali, ako se radi o jedinstvu nae zemlje, o Jugoslaviji kao nedeljivoj cjelini - onda sam ja za takav .unitarizam', za takvu jedinstvenu Jugoslaviju. A onda to nije uni-tarizam, nego jedinstvo - nae jedinstvo.

  • Sto su nade naih na roda izneverene posle u jed in jen ja 1918. godine isto-rijska odgovornost pada na monarh i ju i buroaziju, u prvom redu srpsku, koja je uni tar izam pretvori la u hegemoniju. Prema tome, uni tar izam u smislu istinskog jedinstva i ravnopravnost i naih naroda i narodnos t i ne t r eba izjed-naavati sa hegemoni jom.

    NAPOMENE

    ' Bogdan Krizman, Pitanje meunarodnog priznanja jugoslovenske drave 1919. godine. Is-torija XX veka, Zbornik radova. III. Beograd, 1962, str. 345 - 384.

    1 Zapisnici sa sedn ica delegaci ja Kral jevine SHS, br. 253 od 30. j u n a 1920, s t r . 302. Inst i tut d ru tven ih nauka. Beograd . 1960.

    5 Josip Broz Tito, Politiki izveitaj na V kongresu KPJ 1948, Kultura, Beograd , 1948. str.

    4 Kolektiv au tora : Rodol jub olakovi, Pero Damjanovi, dr Sergije Dimitrijevi, Kiro Ha-d i i Vasilev, Mito Hadi Vasilev, dr Dragoslav Jankovi. Pero Moraa . dr Najdan PaSi, Jul i jana Viinac, Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije (PISKJ), i r i l ino izdanje, Beograd , 1963, str . 216-217; genera l -ma jo r Fabijan Trgo. Komunistika partija Jugoslawe i odbrana zemlje (do aprilskog rata 1941), Vojnoistori jski glasnik br. 2. Beograd. 1971, str. 12.

    5 Jugoslavija nije bila versajska tvorevina. .Gledita br .4 , apri l 1969. Beograd str. 617-620.

    ' Dr Du ian Biber . Kraljevinu Jugoslavija >ia raskru 1939. godine, Politika, 25. sep tem-bar 1971, Beograd. Pregled istorije Sa u .-u kmmonsta Jugoslavije, ir i l iko izdanje. Beograd . 1963. str. 216-217

    ' Siic Ferdo. Dokumenti o postanku Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca 1914-1918, Zagreb, 1920, str. 10; Dr Dragoslav Jankovi, Niika deklaracija (nastajanje programa jugoslavenskog uje-dinjenja u Srbijil, Zbornik radova , Istorija XX veka br. X. Beograd, 1969.

    8 Branislav Gligorijevi. Parlamentarni sistem u Kraljevini SHS 1919-1929. Zbornik rado-va. Beograd. 1973, s t r . 365-388; Todor Stojkov, Vnutrania politika vladaiuih krugova u Jugos-laviji (1929-1939), Zbornik radova, str . 389^10.

    Bogdan Krizman, Politiki ivot Jugoslavije 1914-1945 - Hrvatske stranke o ujedinjenju. Istori ja XX veka. Zbornik radova. Beograd. 1973.

  • D E L A T N O S T G R A A N S K I H P O L I T I K I H S T R A N A K A - D O M I N A C I J A

    S R P S K E B U R O A Z I J E

    Prvi par lamentarni izbori za Ustavotvornu skuptinu izvreni su dve godine posle ujedinjenja, tj. 12. novembra 1920. godine. Ove izbore je sprovodila kon-centraciona vlada Kraljevine SHS, u kojoj su bile zastupljene etiri najjae po-litike partije: Demokratska (DS), Radikalna (RS), Hrvatska zajednica i Slo-venska ljudska s t ranka (SLS). Prve dve stranke, koje su imale dominantan uti-caj u vladi, u svojim programima usvojile su unitaristiku koncepciju nacio-nalnog pitanja, zalaui se za centralistiko dravno ureenje sa monarhisti-kim oblikom vladavine. Na drugoj strani, Slovenska ljudska stranka i Hrvats-ka zajednica izjasnile su se za monarhist iki oblik vladavine, ali sa federalis-tikim dravnim ureenjem u kojem bi Hrvati, odnosno Slovenci, imali po-sebne vlade i predstavnike, uz postojanje jednog centralnog parlamenta.

    Na parlamentarnim izborima 1920. godine od 12,706.945 stanovnika upisa-no je 2,480.623 biraa, od kojih je glasalo 1,607.265, ili 64,95% biraa. Najvie gla-sova i poslanikih mandata dobile su Demokratska stranka (za 319.448 glaso-va 92 poslanika mandata) i Radikalna s tranka (za 284.575 glasova 91 posla-niki mandat) . Najvie biraa apstiniralo je u Srbiji - 43,67%, a na jmanje u Slovenij i-26,5%. Izabrano je ukupno 419 poslanika. Stranke koje su se borile za federat ivno ureenje dobile su sledei broj mandata: Komunistika partija Jugoslavije (KPJ) za 198.730 glasova 59 mandata, Hrvatska republikanska se-ljaka stranka (HRSS) za 230.590 glasova 50 poslanika, Jugoslovenska musli-manska organizacija (JMO) za 110.895 glasova 24 mandata i Slovenska ljudska stranka (SLS), zajedno sa Bunjevcima, za 111.274 glasa 27 mandata. Ustavot-vorna skuptina, izabrana 28. novembra 1920. godine, izglasala je 28. juna 1921. godine Vidovdanski ustav prostom veinom. Pedeset poslanika HRSS nije glasalo, jer ova s t ranka nije priznavala prvodecembarski akt ujedinjenja. Za podneti tekst Ustava glasalo je 223 poslanika, 33 bilo je protiv, a 158 uz-dralo se od glasanja. Nisu glasali ili su glasali protiv poslanici KPJ, HRSS, SLS, Zemljoradnike s t ranke i drugi. Kasnije - 1. avgusta donet je Zakon o za-titi javne bezbednosti i poretka u dravi (skraeno Zakon o zatiti drave) kada su komunistiki poslanici izbaeni iz Narodne skuptine. To je znailo svest-rani progon komunista, tako da se KPJ morala povui u ilegalnost. Tim po-stupkom autoritet Narodne skuptine znatno je opao, jer je Zakon donet nez-

  • na tnom veinom glasova. Ovom Zakonu pre thodi la je an t ikomunis t ika na-redba minis tra unut ran j ih poslova Milorada Drakovia , tzv. Obznana od 30. d e c e m b r a 1920. godine. Tom na redbom bilo je predvieno: da se do donoe-nja novog Ustava zabranju je komunis t ika i svaka slina p ropaganda i rad ko-munist ikih organizacija, zatvaraju njihove prostori je , zabran ju ju njihovi lis-tovi i publikacije koje bi remeti le mir u dravi, svi pozivi na generalni trajk, manifestaci je i demons t rac i je za vreme zasedanja Skupt ine, p redvia ju ot re mere protiv, pots t rekaa nereda itd. Prema tome, cilj Obznane bio je da se buroazija i dinasti ja uvrste na vlasti i onemogui legalna aktivnost komu-nista i radnike klase.

    Prema Vidovdanskom ustavu, kralj je bio nepr ikosnovena linost - nije mu se moglo nita staviti u odgovornost , niti je mogao biti optuen i suen - za njegove pos tupke odgovarala je vlada. Imao je zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. Bez njegove potvrde nije se mogao donet i ni jedan zakon, a u po-gledu meunarodn ih odnosa imao je odluujuu re. U stvari, kralj Aleksan-dar, kao apsolutni vladar, vladao je pod maskom lanog par lamentar izma. Sprovodio je nacionalni unitar izam (na principu: j edan narod, j edna drava) na po tpuno pogrenom gleditu o postojanju j edne jedinstvene jugosloven-ske nacije. Zvanini Beograd priznavao je samo plemenske razlike.

    Desetog novembra 1927. godine dolo je do s tvaranja Sel jako-demokrat-ske koalicije (SDK), tj, izmeu Hrvatske seljake s t ranke (HSS, koja je to ime dobila 1924. godine umesto HRSS). To je bio tzv. blok Radi - Pribievi sa politikom koncepcijom: Ui emo samo u takvu vladu koja e znaiti pro-mjenu dananjeg polit ikog sistema u duhu demokra t i je , pa r l amenta r i zma i ravnopravnost i1 Meut im tom koalicijom s t ranke se nisu odrekle svoje sa-mostalne part i jske organizacije, jer su se njihova s t ranaka vodstva spojila radi zajednike poli t ike akcije protiv central ist ikog reima i b o r b e prot iv hegemonist ikih e lemenata iz redova dvorske kamari le .

    Poto je kralj Aleksandar, uz podrku vlade i s rbi janskih graanskih par-tija, energino odb io zahtev SDK od 1. avgusta 1928. godine da se drava uredi na federat ivnom principu, period od tada, pa i od a tenta ta na hrvatske posla-nike u Narodnoj skuptini , do kraja godine, predstavlja posebnu e tapu ustav-ne i dravne krize. U toj krajnje nape to j poli t ikoj a tmosfer i , kada je ne reeno nacionalno pitanje postalo centralni problem, neki prvaci HSS govorili su o ne-mogunosti zajednikog ivota sa Srbijom, o dva sveta, dve kulture, o obe-leavanju granica izmeu Srbije i Hrvatske putem koji je delio dva carstva - istono i r imsko - o rastavi sa Srbijom, o pe rona lno j uniji itd.

    I velikosrpski separatist i u radikalskim krugovima i dvorskoj kamari l i (koji su predviali mogunost Velike Srbije) saglaavali su se sa velikohrvat-skim separat is t ikim e lement ima koji su isto tako prieljkivali razbi janje dr-ave, samo s ne to druki jeg aspekta i s drugim pretenzi jama, ali se u svojim razbijakim tenjama nisu bi tno razlikovali. Treba imati u vidu d a j e vodstvo SDK odluno ustalo protiv kombinaci je o amputaciji. Naime, p redsednik SDK Svetozar Pribievi je, povodom takvih glasina, u Politici od 7. septem-bra 1928. godine, izmeu ostalog, napisao:

    . . . Naa drava je s tvorena j edn im m e u n a r o d n i m ugovorom u kojem je na ro i to na-glaeno, da su i Srbi i Hrvati i Slovenci iz bive Aus t rougarske mona rh i j e svojom s l o b o d n o m od lukom reili svoje u jed in jen je sa Srb i jom u jednu dravu i da je Srbi ja na to u j ed in jen je

  • pristala. S tvaran je nae drave imala je dakle m e u n a r o d n i znaaj . Veliko je pi tanje , da l i b i n j e n o r a s tu ran je moglo da os tane unu t r a n j e p i tan je . . .

    I drugi prvak, predsednik HSS, Vlatko Maek je 9. s ep t embra (tj. dva dana kasnije) na s t ranakom zboru u Zapreiu kra j Zagreba, dao slinu iz-javu:

    . . . Kaem o tvoreno , ne idemo za lim da r u i m o dravu, ne i d e m o izvan dravnih gra-nica. ali u n u t a r ovih granica ove drave m o r a biti Hrvat jedini gospoda r na h rva t skom te-r i tor i ju Mora imati svoj sabor , svoju vladu, ali i u svim osta l im poslovima koji os tanu u dr-avi zajedniki , m o r a biti p u n a ravnopravnos t , a ne da man j ina vlada nad veinom kao ovih zadnj ih 10 godina. To znaju i oni. I za to se javila t rea s t ru ja i kae: Kad se Hrva t ima ne da da b u d u s nama, kad hoe imati svoje, provest e m o amputac i ju . to to znai? Oduzet e m o o n o to nam se svidi - gde je hrvatski na rod najgui i na jkompaktn i j i , odreza t e m o i neka idu s milim Bogom, a os ta lo bit e Velika Srbija. To je isto brao, kad ne tko sa m n o m stvori nekakvu za jednicu i d o n e s e svoj imetak na kup. pa n a j e d n o m veli: Ako ti nije p ravo idi! Dobro brate , ja idem. ali da j mi moje! O amputac i j i bi mogli govoriti Srbijanci , da su ovo osvojili, ali nisu. Ali ako su se pokajal i - mi na alost m n o g o pu ta - kaem, a k o su se pokajal i , mote biti rastava, ali amputacija ne moie biti. . . 2

    U takvoj situaciji, posle neuspele audijencije dr Vlatka Maeka i Sveto-/a ra Pribievia 4. januara 1929. godine, kralj Aleksandar je uk inuo Ustav i 6. januara zaveo diktaturu To je bio dravni udar kralju Aleksandra, tj. akt sa-movolje kojim su uniteni i najminimalni j i ostaci buroaskog demokra t izma. Nereeno nacionalno, agra rno i radniko pi tanje izazivalo je tokom dvadese-tih godina nezadovoljstvo naroda i nestabilnost drave, jaala je opozicija ne samo KPJ nego i SDK koja je svodila borbu na krit iku vel ikosrpskog reima i od luno postavljala zahtev za reviziju Vidovdanskog ustava, tako da je pred-stavljala opasnos t za vel ikosrpsku hegemoniju. Udar je izvren uz podrku k rupne buroazije, vel ikoposednika, vrhova vojske i priznatih crkava. Kralje-vu proklamaci ju za zavoenje d ik ta ture vidi Prilog la.

    U sastav vlade generala Petra ivkovia uli su predstavnici vojske, ban-kara, veleposednika i industri jalaca, s tim to je i dalje obezbeena prevlast vel ikosrpske buroazije. Kralju je kao nosiocu vlasti u zemlji obezbeena neograniena izvrna, zakonodavna i vojna vlast. Zabranjene su sve politike partije; sindikalne, nacionalne i verske organizacije; zavedena je najstroa cenzura; zabranjena je upo t reba nacionalnih imena i amblema, uguene su i pos lednje klice opt inske i oblasne samoupravnost i . Neto kasnije Kraljevina SHS dobila je naziv Kraljevina Jugoslavija, p r o i r e n j e i dopun jen Zakon o za-titi drave i uveden specijalni Dravni sud za zatitu drave u Beogradu. U svom programu vlada generala Petra ivkovia, pored ostalog, obavila je ost-varenje duhovnog jedinstva Jugoslavije, zavoenje reda i discipline i spro-voenje mera za saniranje privrede, negirajui postojanje vie nacija u Jugos-laviji, proglasivi pos to janje jednog jugoslovenskog naroda, t j. da su svi drav-ljani Jugoslaveni, a u stvari p rodueno je nacionalno ugnjetavanje. Reim je guio svaki demokra t sk i pokret , znatno pojaao progon radnike klase i nje-nih organizacija, pohapsio i poubi jao veliki broj partijskih i s indikalnih funk-cionera, lanova KPJ i SKOJ-a itd3 .

    Izdvojeni poloaj kralja u ustavnom sistemu i njegova nadreenos t osta-lim ustavnim iniocima - uz politike borbe u nerazvijenoj dru tvenoj sredi-ni, uzdrmanoj socijalnim sukobima i nacionalnim pode lama - pogodovali su koncentraci j i vlasti u njegovim rukama, na osnovu ili mimo ustavnih propisa, ekspropr i jac i jom prava drugih nosilaca odluivanja.

  • Kralj Aleksandar je ut icao na politiki ivot oslanjajui se i na s t rane sile, naroi to na Francusku i Cehoslovaku, kao i na f inansi jske krugove u zemlji i van nje.

    Regent je, nepos redno posle ujedinjenja , davanjem miga Svetozaru Pri-bieviu, uticao da se ne stvori jedinstveni srpski politiki f ront udruiva-njem radikala i d e m o k r a t a u j ednu s t ranku - jer bi taj snani politiki blok mogao da ogranii njegovu mo - ne obazirui se na nj ihovu privrenost mo-narhiji i central is t iko-unitar is t ikom programu. Njegovom nastojanju naru-ku su ile i tenje vodstva Radikalne s t ranke da sauva svoju individualnost i tradiciju, a na d rugo j strani rezerve Hrvatsko-srpske koalicije u Demokrat-skoj stranci da ova spa jan jem s radikal ima ne ugrozi svoju jugoslovensku ori-jentaciju. Aleksandar je znao da s politike scene pot isne Nikolu Paia -snanog mada ve s tarog radikalskog vou, i s tovremeno i nesposobnog da se suprotstavi vladaru - ali se nije ustruavao da mu ponovo ukae poverenje i dovede ga na poli t iko popr i te kada su to traili interesi monarh i je i s rpske buroazije. Kao i radikalski voi, naizmenino je pr imenj ivao meto p r inude i psiholokog omekavanja , u zavisnosti od toga ta je sma t rao korisnij im u od reenom t renutku . Hrvatsku opoziciju je plaio vetom p r o p a g a n d o m o amputaci j i Hrvatske, polit ikim savezima srpske buroazije s vrhovima slo-venakog i mus l imanskog graanstva, te s hrvatskim dis ident ima, povra tkom Habsburgovaca (koga se sam pribojavao), vojnim pr i t i skom i poo t ravan jem policijskog reima.3.

    Tako su u per iodu od 1918-29. godine s tvorena dva politika tabora . Je-dan, uglavnom sastavljen od srbi janskih graanskih parti ja, koji se zalagao za dravni unitarizam i central izam, i drugi tabor, uglavnom preanski, kojeg su obrazovale graanske parti je na elu sa HSS. Oba ova tabora su bila u per-manentnom sukobu sve do aprilskog sloma 1941. godine.

    U t renutku zavoenja d ik ta ture veina prvaka politikih s t ranaka nije se solidarisala sa kraljevim reimom, a nije se ni suprotstavila.Srpske g raanske part i je su ve bile toliko razbijene i obezglavljene da nisu mogli- predstavljati neku ozbiljniju opoziciju. Deo njihovih polit iara podrao je diktaturu, a kasnije - posle donoen ja oktroisanog Ustava 1931. godine uao u re imsku s t ranku, tzv. Jugoslovensku radikalno-seljaku demokratiju, koja je s ledee go-dine prerasla u Jugoslovensku nacionalnu stranku (JNS), u kojoj je ta j d e o polit iara igrao vodeu ulogu, iako je ta s t ranka sluila kao p a r l a m e n t a r n a kamuflaa Aleksandrove d ik ta torske politike. Oigledno, d ik ta tura se osla-njala na vojsku i na srbi janske graanske partije i bogate pr ivredne krugove u Srbiji i Hrvatskoj. (Kraljeva proklamaci ja - Prilog lb).

    Iako je diktatura formalno zavrena 1931. oktroisanim Ustavom, (v. Prilog la i lb), ona je, de facto, trajala sve do 1935. tj. do stvaranja Udruene opozicije) sa katastrofalnim posledicama, jer nije uspela da rei ni jedan jedini aktuelni problem. Umesto da postigne nacionalno jedinstvo, kralj Aleksandar je ato-mizirao srbi janske polit ike stranke, liio ih nj ihove snage i poveao snagu i dejstvo s t ranaka u drugim pokraj inama. Na taj nain, ni jedna srbi janska po-litika stranka nije bila dovol jno jaka da predstavlja znaajniji deo bi rakog tela, jer su se poepale u male grupe polit iara sa vodama bez veeg bro ja pri-stalica. One su bile sposobne samo da se m e u s o b n o takmie u tome ko e se domoi vanijeg dravnog poloaja i da se prepi ru oko toga da li Hrvate

  • t reba potiniti ili se sa nj ima miriti. One nisu ni pomiljale da reavaju nacio-nalno pi tanje u celini, a Makedoniju su smat ra le kao koloniju pod nazivom Juna Srbija, to je ostalo sve do narodno-oslobodi lakog rata. Tako je na-stalo znatno gore s tanje nego to je ranije bilo. Kakvo je s tanje bilo u Make-doniji uoi rata moe se videti iz Priloga 1.

    U svom referatu, na sveanoj sednici CK KPJ 19. apri la 1959. godine, d rug Tito je, izmeu ostalog, rekao:

    Monarhist ika Jugoslavija bila je, kao r i jetko koja zemlja, puna unutra-njh suprotnost i . U njoj se, od samog njenog postanka, vodila p e r m a n e n t n a borba izmeu eksploat isane radnike klase, i mlade buroazije eljne brzog bogaenja, izmeu nacionalno ugnjetavanih na roda i an t ina rodnih reima. Nju su razdirale suprotnos t i koje su proizilazile i iz kapital ist ike eksploata-cije sela, iz feudalnih ostataka, iz borbe izmeu crkvenih vrhova, itd. Sve te suprotnost i pojaavale su se i produblj ivale i usled borbe imperijalist ikih ze-malja za s tvaranje sfera uticaja i obezbeenja pozicija u naoj zemlji za g rubo eksploat isanje naih bogatstava i radnih masa. Te suprotnos t i su postojale od samog poetka postojanja versajske Jugoslavije, da bi dostigle naroi tu es-tinu 1928. i 1929. godine, u v reme polit ike krize i es to januarske dikta ture , u vreme veih pot resa u kapital is t ikom svetu, kao to je bila velika ekonom-ska kriza 1929. godine.4

    Glavna politika borba vodila se izmeu zvaninog beogradskog buroas-kog centra, nosioca vlasti i ideologije unitarizma i centralizma, i zagrebakog burloaskog centra, tada zastupnika federalnog ureenja driave.

    Kao to je rani je is taknuto, Jugoslovenska nacionalna s t ranka (JNS) bila je ins t rument kraljeve d ik ta tu re i nosilac ideologije: central izma, unitarizma, intergalnog jugoslovenstva, kao maske za hegemoni ju i dominaci ju beograd-skog buroaskog centra . Protiv kraljeve d ik ta ture istupili su samo neki ostaci graanskih parti ja s rbi janske buroazije, a naroi to jak i organizovan otvor pruila je Samosta lna demokra t ska s t ranka pod vodstvom Svetozara Pribie-via.

    Radikalno menjan je es to januarskog kursa nije dolazilo u obzir pod kra-ljem Aleksandrom. Pre svega, zato to bi jedna radikalna p r o m e n a znaila is-tovremeno i pr iznavanje sopstvenog poraza. Ali, ve pre marse jskog atentata, nastojalo se da se vladajua ekipa JNS proiri i ojaa g rupama nekih politi-kih s t ranaka, koje su, inae, posle es to januarskog udara bile zabranjene, a deo njihovih vodstava zauzeo opoziciono dranje p rema monarho-dikta tur i . U kombinaci ju za pro i ren je vladajue ekipe dolazile su s amo one graanske politike grupe koje su pokazivale sklonost da, uz nebi tne poli t ike p r o m e n e svojim ulaskom u vladajuu ekipu, dadu pol i t ikom ivotu u zemlji privid de-mokratizacije. To su bili vodei krugovi Radikalne s t ranke (grupa oko tzv. Glavnog odbora, na elu sa A. Stan|i'uivm), Slovenaki klerikalci (dr A. Ko-roca) i bosanski Muslimani (dr M. Spahe).

    Posle marsel jskog atentata , kada je sa polit ike scene iznenada nestao kralj Aleksandar, glavni protagonis ta es tojanuarskog kursa, po t reba za mo-dif ikaci jama nepopula rnog reima bila je po t rebna i lake izvodljiva.

    Namesnitvo, u kome je odluujua linost bio knez Pavle, relat ivno brzo je gurnulo sa politikog kormila najvei deo vodeih ljudi iz JNS u pozadinu. Sama ta injenica, mada se u pogledu politikog i socijalnog pore tka u zemlji nita bi tno nije izmenilo, bila je. u stvari, pr iznanje neuspeha do tadan je po-

  • litike i doivljena je kao satisfakcija u redovima polit ikih snaga koje su za-drale opozicioni stav p r e m a es to januarskoj politici i inst i tuci jama monar-ho-diktature. Cilj kneza Pavla i njegove najblie okol ine bio je da se u opozi-cionim krugovima i irokim na rodn im slojevima p r o b u d e nade da e sa no-vim l judima i novim kombinac i jama doi do pobol janja polit ikih i drutve-no-ekonomskih pril ika u zemlji.

    Vlada B. Jevtia, koja je d e c e m b r a 1934. zamenila vladu nepopu la rnog N. Uzunovia, mora la je, meut im, da padne relat ivno brzo i neslavno. Ona je prakt ino bila prelaz od vlade JNS ka vladi S to jad inovi -Koroec-Spaho , tj, ka vladi Jugoslovenske radikalne zajednice (JRZ). Vlada B. Jevtia je bila neuspean pokua j da se sa de l imino novim l inost ima i novim paro lama produi po s tarome. Skuptinski izbori 5. maja 1935. bili su pril ika da, up rkos javnog glasanja i izbornih falsifikata, ipak doe do izraaja raspoloenje bira-kog tela. Kao glavni konkuren t Jevtievoj izbornoj listi istupila je koalicija starih s t ranaka pod imenom Udruena opozicija (UO).s Nosilac opozicione iz-borne liste bio je dr V. Maek. Prema zvaninim izbornim rezultat ima, vladi-na lista je dobila neto p reko milion i sedamsto hiljada glasova, a Maekova p reko milion i sto hiljada. Kad se uzme u obzir i veliki broj biraa koji nije hteo da glasa, onda itav rezultat pe tomajsk ih izbora upuu je na zakljuak da je pobeda Jevtieve liste bila vrlo sumnjiva. Milionski broj glasova, dat za kan-didate opozicije, koju je podrala i KPJ, nije bio tol iko oprede l jen je za pro-gram udruenih opozicionih grupa, nego vie izraz nezadovoljstva na roda po-litikim i socijalnim pri l ikama u zemlji.

    Problemat ina izborna pobeda i t e ror organa vlasti nad poli t ikim pro-tivnicima. naroi to na hrvatskom podruju , imali su za posledicu opasno za-otravanje polit ikih odnosa u zemlji. Verbalna agitacija stiavanja politi-ke napetosti , ime je istupila Jevtieva vlada nakon svog obrazovanja, prak-tino se pokazala lanom i izvrgla se u oiglednu suprotnos t . Na taj nain sud-bina Jevtieve vlade bila je zapeaena, a t ime i Jugoslovenske nac ionalne s t ranke (JNS).

    Knez Pavle nije, meut im, ni tada, a jo manje kasnije, eleo da na vlasti vidi predstavnike Udruene opozicije iz Srbije. Dva su razloga bila od presud-nog znaaja: 1) sma t rao je da su redovi Udruene opozicije preplavl jeni pri-padnic ima leviarskih shvatanja i 2) eleo je vezivanje za London, dok su se prvaci Udruene opozicije drali t radicionalnog oslonca na Pariz.

    Mandat za sastav nove vlade dob io je dr M. Stojadinovi8 , do tada minis-tar finansija u Jevtievoj vladi. Pored Stojadinovia, glavne linosti u vladi ob-razovanoj krajem juna 1935. bile su dr A. Koroec i dr M. Spaho. Jo p r e for-miranja vlade njih trojica su imali recept o novoj poli t ikoj stranci, sa ime se u m e u v r e m e n u saglasio i prvi namesnik knez Pavle. Naime, ubrzo po nji-hovom dolasku na vlast, objavljeno je da su predstavnici triju starih s t ranaka - Radikalne. Slovenske l judske s t ranke i Jugoslovenske mus l imanske organi-zacije - odluili da se ove tri s tranke spoje i obrazuju jednu stranku pod ime-nom Jugoslavenska radikalna zajednica (JRZ). Kao to je JNS t rebalo da bude masovna socijalno-polit ika osnovica ranijih vlada, poev od koncepci ja Pet-ra ivkovia i B. Jevtia. tako je JRZ t rebalo da to obezbedi vladi Stojadino-v i-Koroec-Spaho. Drugim reima, tvorevina kral ja Aleksandra i j edan od njegovih glavnih polit ikih ins t rumena ta bila je JNS, a za v reme kneza Pavla

  • i njegove vladavine to je imala da bude JRZ. Sama injenica d a j e knez Pavle odgurnuo JNS svedoi da se on u pogledu taktike oprede l io za druki ju unut-ranju polit iku nego to je to bilo pod kral jem Aleksandrom 7 .

    Izmeu JNS i JRZ bilo je i slinosti i razlika. Slinosti su se sastojale pre svega u tome to su se obe formira le na temelju od redaba okt ro isanog Ustava od sep tembra 1931. i to su ube stajale na pr incipu nacionalnog i dravnog uni tar izma. Isto tako, i jedna i druga s t ranka fo rmi rane su odozgo, od vlasti, uz obi lno korienje dravnog aparata . S druge strane, m e u nj ima postojale su i dosta znaajne razlike. Dok je JNS stvarana ne s amo m i m o starih pred-es tojanuarskih s t ranaka nego i protiv njih, sa n a m e r o m da im o tme prista-lice, da ih dokraj i (u emu je imala veoma malo uspeha), JRZ je s tvorena uje-d in javanjem pr ipadnika tri s tare p redes to januarske s tranke, ija su vodstva imala ak i opoziciono dranje p rema es to januarskoj diktaturi . U stvari, JRZ kao nova reimska stranka, predstavljala je heterogenu politiku formaciju koja je bila u slubi kneza Pavla.

    Obrazovanje vlade S to jad inov i -Koroec-Spaho i JRZ u stvari je t rebalo da ostavi utisak da e novi reim likvidirati sistem es to januarske dikta ture , a t ime sprovesti i demokrat izac i ju politikog ivota u zemlji. Uostalom, sama vlada je u tom smislu nastupila . Relativno brzo se, meut im, pokazalo da niti je vlada Stojadinovia uinila ono to je pri l ikom svog obrazovanja prokla-movala, niti je JRZ, kao stranka, postala ono to se n jome elelo. Kao ilust-racija neprincipi jelnost i Stojadinovieve vlade i ondan je Narodne skupt ine moe posluiti okolnost d a j e Stojadinovieva vlada bila s p r e m n a da sa rauje sa poslanicima izabranim na Jevtievoj listi na pe tomajsk im i z b o r i m a - i z b o -r ima proveden im javnim glasanjem, uz teror i falsifikovanje, d a j e veina po-slanika izabranih na Jevtievoj listi podrala novu vladu, iako je Stojadinovi, pored kneza Pavla i generala P. ivkovia. bio jedan od glavnih aktera koji je, bez imalo sent imentalnost i , obor io sa vlasti B. Jevtia.

    Uprkos obeanja o novom izbornom zakonu i novim s lobodnim izborima sa tajnim glasanjem, Stojadinovieva vlada je saraivala sa Pe tomajskom skup t inom skoro tri i po godine, a izbore za novu Narodnu skupt inu spro-vela je poe tkom d e c e m b r a 1938. godine, ali po s tarom izbornom zakonu.

    Knez Pavle je pr ihvat io ideju o fuziji radikala, SLS i JMO sa nadom da e obrazovanje JRZ naterat i vodstvo HSS na poputanje , da e se nai neki kom-promis izmeu vodstva JRZ i HSS i da e se nakon reenja hrvatskog pitanja i HSS uliti u JRZ. Na taj nain stvorio bi se iroki jedinstveni f ront graanskih snaga protiv jaanja KPJ i n jenog uticaja u irokim narodn im slojevima. Na-pori injeni u tom pravcu nisu nikako uspevali. Sef HSS, Vlatko Maek, iako nije odbi jao razgovore sa knezom Pavlom (novembra 1936) i Stojadinoviem ( januara 1937), nije ni pomi l jao na reenje hrvatskog pi tanja bez p r o m e n e od redaba Oktroisanog ustava od sep t embra 1931, na koje nisu pristajali ni knez Pavle ni Stojadinovi. Tako JRZ, ne samo da nije uspela da u svoje okvire uklopi i HSS, nego ona nikada ni je uspela da se konst i tuie u jedinstvenu, ma-sovnu i s tabi lnu polit iku organizaciju. U tom pogledu JRZ je doivela sud-binu slinu njenoj pre thodnic i - JNS. Ona je fo rma lno egzistirala kao jedin-stvena politika s tranka, a u stvari su vodstva SLS i JMO iskoristila vlast da ojaaju svoje organizacije i pozicije na podru ju Slovenije, odnosno Bosne i Hercegovine, i pozicije izvesnog dela pr ipadnika Radikalne s tanke u Srbiji i

  • izvan nje. Izmeu Glavnog odbora RS i Stojadinovia, koji je urio da ojaa svoje line pozicije u vladi i stranci (pr imajui u JRZ dis idente iz drugih stra-naka - Acu Stanojevia, M. Trifunovia, dr Lazara Markovia i dr.), dolo je ve u jesen 1935. do sukoba, a decembra iste godine i do o tvorenog razlaza. Prvaci Glavnog o d b o r a su raunali da e moi da obore Stojadinovia i da e na elo vlade doi neko od njih (htelo se da to b u d e Mia Trifunovi). To je bilo novo drobl jenje u redovima Radikalne s t ranke koje je zapoelo jo pred kraj ivota njenog dugogodinjeg voe N. Paia.

    Stojadinovi se ipak odrao na elu vlade, a pos tao je i p redsednik JRZ, zahvaljujui poverenju kneza Pavla. Zbog toga ga nisu napustil i ni efovi SLS i JMO - Koroec i Spaho - iako su to od njih traili lanovi Glavnog odbo ra radikala. Uz podrku kneza Pavla i svojih pa r tne ra iz vlade i JRZ, Stojadinovi je uspeo mar ta 1936. da iz vlade i vojske izbaci svog glavnog konkuren ta , ge-nerala Petra ivkovia, koji je. povezan sa svojim privrenicima u vojsci i sa prvacima odbaene JNS, vie meseci intrigirao protiv Stojadinovia, pa i kne-za Pavla, ciljajui na poloaj p redsednika vlade i povratak na me tode esto-januarske dikta ture . Stojadinovi se odrao na vlasti, u stvari, dot le dok je ui-vao poverenje kneza Pavla i dok je JRZ mogla biti za njega privlaan instru-ment u unut ran jo j politici. Meutim, Stojadinovi nije opravdao nade kneza Pavla u pogledu kompromisa sa Maekom. Pokazao se kao nepodesna linost da se sporazumeva sa voom HSS i da svoje razgovore sa njim dovede do ob-os t rano prihvatljivog kompromisa , iako su zaotravanje m e u n a r o d n e situa-cije i opasnost od ra tnog konflikta u Evropi nametal i po t rebu da se to hitnije s rede unut ran je polit ike prilike u Jugoslaviji. U tom smislu, knezu Pavlu su dolazile i sugestije iz V. Britanije, iju je spoljnu polit iku u to vreme nastojao da sledi.

    Mada je Stojadinovieva politika pribliavanja faistikoj Italiji i nacisti-koj Nemakoj odgovarala ondanjo j spoljno-poli t ikoj orijentacij i V. Britani-je i tenjama kneza Pavla, ipak je kopi ranje izvesnih pojava i a t r ibu ta faisti-kih reima bila stvar samo Stojadinovia i njegovih t rabanata (odredi Zele-nih koulja, skandi ran je v o d a , . . . voda . . . i si.). To je, s jedne s t rane, po-veavalo ogorenje u irokim narodn im slojevima protiv vrhova JRZ i Stoja-dinovia lino, a s druge, izazivalo podozrenje kneza Pavla o ambic i jama Sto-jadinovia, u smeren im ak i protiv samog kneza.

    Rezultati izbora za Narodnu skupt inu d e c e m b r a 1938. godine dopr inel i su da poloaj M. Stojadinovia, i u vladi, i na elu JRZ, bude veoma poljuljan.8 . On je kao nosilac vladine izborne liste, u konkurenci j i sa opozicionom listom, iji je nosilac opet bio Maek, p roao jo gore nego njegov pre thodnik B. Jev-ti na pe tomajsk im izborima 1935. Naime, na decembarsk im izbor ima 1938. godine vladina lista dobila je 1,643.783. ili 54% glasova, Maekova lista 1,364 524 ili 44.90%, a Ljotieva lista 30.734 ili 1,01% glasova. Sem toga, t reba imat i u vidu d a j e za vladinu listu, po direktivi iz Berlina (a po izjavi Herena) , glasalo i oko 120 hiljada folksdojera, tj. jugoslovenskih graana nemake na-rodnosti , tako d a j e Stojadinovi na ovim izborima pobed io neubedl j ivom ve-inom. Kad se ima u vidu d a j e glasanje bilo javno i da su dravni slubenici, iz s t raha da ne izgube slubu, morali dati svoje glasove za vladinu listu, onda je jasno da je Stojadinovi, u stvari, doiveo neuspeh. Za uklanjanje Stojadi-novia iz vlade moglo se, pored ostalog, upotrebi t i objanjenje da iza sebe

  • nema po t rebnu socijalno-politiku osnovicu i da nije politiki kvalifikovan za pregovore sa vodstvom HSS oko reenja hrvatskog pitanja. Kada je Stojadi-novi saoptio izborne rezultate knezu Pavlu (naglasivi pri tome d a j e vladi-na lista dobila 300 hiljada glasova vie nego Maek), knez oevidno nije bio zadovoljan, po priznanju samog Stojadinovia posle rata.

    U spoljno-poli t ikom pogledu Stojadinovi je, uglavnom, sprovodio kne-evu liniju, ije je skre tanje ka pribliavanju Nemakoj i Italiji bilo u skladu sa londonskom polit ikom. Tek onda kada se uvidelo i u Londonu d a j e Sto-jadinovi isuvie d u b o k o zagazio u odnos ima sa Osovinom Rim-Berl in, bri-tanska vlada je, posle decembarsk ih izbora 1938. godine, zahtevala da se taj isti Stojadinovi (kojeg je 1935. godine predloila knezu da se postavi za pre-mijera) ukloni sa dunosti predsednika vlade. Poto su sasvim neoekivano, nou izmeu 3. i 4. f ebruara 1939. godine, pet ministara podneli ostavke Sto-jadinoviu, navodno zbog nereenog hrvatskog pitanja, Stojadinovi je sutra-dan, 4. februara , podneo knezu namesniku ostavku ce lokupne vlade, koju je ovaj rado prihvatio, i odmah poverio mandat za sastav nove vlade Dragii Cvetkoviu, do tadan jem ministru u vladi Stojadinovia.

    Knezu Pavlu nije bilo teko da nae saradnike za obaran je Stojadinovia. Naao ih je ne samo u glavnim predstavnic ima SLS - Antonu Koroecu i JMO - Mehmedu Spahu, nego i u Dragii Cvetkoviu doskora najbliem Stojadi-novievom saradniku. Tako se u poslednjoj decenij i ivota stare Jugoslavije i po trei put ponovio sluaj da jedan predsednik vlade i i s tovremeno nosilac vladine izborne liste posle pobede na izborima bude uklonjen sa vlasti. To se dogodilo P. Zivkoviu ne dugo posle novembarskih izbora 1931, B. Jevtiu posle pe tomajskih izbora 1935. i sada M. Stojadinoviu posle decembarsk ih izbora 1938. godine. To su oigledni dokazi duboke krize u koju je sa monar-ho-diktaturom bio zapao drutveno-poli t iki ivot u s taroj Jugoslaviji.

    Cvetkovi je sastavio vladu 5. februara 1939. godine sa speci jalnom mi-sijom, da sredi unut ran je pril ike u zemlji i, pre svega, da rei hrvatsko pita-nje - izjavio je Cvetkovi 10. mar ta 1939, jer je njegova vlada na sednici 16. februara kao osnovni zadatak postavila da pone razgovore o reenju hrvats-kog pitanja sa voom HSS Maekom.

    Padom Stojadinovia, odnosno dovoenjem Dragie Cvetkovia na vlast, zakljuena je epoha samostalne vladavine JRZ, za koju je knez Pavle izgubio svako interesovanje. Ona mu je bila po t rebna dok je stajao na pozicijama ou-vanja Ustava od 1931, a u prolee 1939, kada je u sporazumevanju sa Mae-kom napu tao tu poziciju, JR7 se sama po sebi gasila i ubrzo nestajala sa po-li t iko-drutvene pozornice.8

    U pregovorima sa Maekom, Cvetkovi je istupao kao predstavnik - opuno-moenik kneza Pavla, tj. krune, a ne kao predstavnik jugoslovenske vlade ili JRZ. Tako se dogodilo da dravni poglavar graanske Jugoslavije knez Pavle, u ime srpske buroazije, pregovara sa zagrebakim buroaskim centrom, odnosno sa vrhovima hrvatske buroazije, o podeli vlasti.

    Posle Sporazuma Cvetkovi-Maek (26. avgusta 1939. godine) JRZ prak-tino je prestaia da postoji, iako nije ukinuta ili rasputena, a vlada Cvetko-vi-Maek predstavljala je spoj raznih buroaskih grupa, sa jedinstvenim ci-ljem: da se ouva vlast uz podrku kneza Pavla i autor i te ta krune.

    Predsednik vlade Cvetkovi bio je graanski polit iar lokalnog znaaja, bez ugleda u zemlji i inostranstvu, bez oslonca u nekoj jaoj polit ikoj grupi

  • i bez polit ike veze sa nekom od velikih sila. Svoj autor i te t c rpeo je iskljuivo iz poloaja koji je imao i onih koji su ga drali na tom poloaju - kneza Pavla i MaCcka Maek ga je podravao kao \eoma slabog politikog partnera, kao pogodnu linost koja e mu obezbedit i sprovoenje tenji hrvatske buroa-zije i odravanje svoga uticaja u Hrvatskoj. Isto tako, hrvatska grupa u vladi uglavnom je bila najvie zainteresovana za sprovoenje svoga politikog plana i p rograma u Hrvatskoj i obezbeenje rastuih pozicija hrvatske burzoazije. Ukoliko je u vladi bilo lica sa izraenim politikim prof i lom, to su bili - izuzev dr Maeka - m a h o m izraziti anglofili i lanovi s lobodnog zidarstva. Prema tome, knez Pavle je bio stvarni autor i te t koji je u smeravao poli t iku jugoslo-venske vlade.

    Odmah posle Sporazuma Cvetkovi-Maek, Slovenska l judska s t ranka i Jugoslovenska mus l imanska organizacija su se odvojile i. u sutini, prot iv Cvetkovia vodile svoju politiku na svome regionalnom podruju. Tako se u per iodu namesni tva 1934.-1941. dovravao proces raspadan ja svih graan-skih stranaka, sa izuzetkom HSS-a i SLS, koje su i dalje, sve do apr i lskog slo-ma 1941. ostale jake, kompak tne i d o b r o organizovane polit ike s t ranke sa jasnim planovima i p rogramima.

    U toku 1939. godine unut ran je nezadovoljstvo i spol jna opasnost sve vie su rasli: s trepnje, s lu tnje i psiholoka napetost u zemlji dominira l i su u sva-kodnevnom ivotu - pi talo se: Sta e biti sutra? Diplomati je obeju ra tu ju ih strana, posebno V. Bri tani je i Nemake, vodile su ogorenu borbu za prido-bijanje Jugoslavije u kr i t inom per iodu od jeseni 1940. do apri la 1941. godine.

    U dvadese togodinjem per iodu zajednikog ivota u novoj dravi bilo je nuno da se za polaznu taku unut ranjeg ureenja pr imeni usvojeno nae lo narodnog samoopredel jen ja . Krfska Deklaracija jasno je predviala da e Us-tav koji e donet i Ustavotvorna skupt ina biti osnova elom dravnom ivotu, izvor i u toka svih vlasti i prava i da e se po n j emu ureivat i ce lokupni dr-avni ivot. To se moglo videti i iz svih zakljuaka Narodnog vijea u Zagrebu, naroi to iz njegove Adrese 1. d e c e m b r a 1918, kao i iz odluka s rpske Narodne skuptinfe. Meutim, do toga nije dolo.

    Gledajui u Srbiji p i jemont jugoslovenstva i o tvoreno, i skreno priznajui n jeno vodstvo i od luujuu ulogu u velikom delu os loboenja i u jed in jen ja naih na roda u p rvom svetskom ratu, s v a k o j e oekivao od srbi janskih vode-ih politiara - od zvanine Srbije - re i miljenje o unu t r a n jem ureen ju budue zajednike drave, nadajui se da e to biti razumna, da lekovidna i realistika odluka (doneta shodno ranijim dogovorima). Meutim, vodstvo pobednike srbi janske buroazije, na elu sa m o n a r h o m , u cilju obezbeen ja vlasti i dominaci je , kao to smo ve istakli, ne uzimajui u obzir nikakve na-pred navedene faktore, odluilo se za centralistiko i unitaristiko dravno u reen je - supro tno volji i tenji najveeg dela naih naroda i, ne potujui pravo naroda na samoopredel jen je , pros to je silom name tnu lo veini takav oblik dravnog u reen ja 1918-1921. godine. Time je bilo sve poremeeno , iz-nevereno, a u narodu, umes to prvobi tnog velikog oduevljenja, ubrzo je na-stalo razoarenje i ogorenje, tako da kralj Aleksandar i kasnije knez-names-nik Pavle, kao neogranieni vlastodrci, ne shvatajui duh novog doba, drei se naela i me toda s rednjovekovmh vladara u vladanju Jugoslavijom, snose najveu istorijsk' odgovornos t i - kao takvi - ne mogu izbei najotr i j i sud istorije.

  • Napomena : Konkre tna de la tnos t vodeih poli t ikih s t r anaka iznosie se u na redn im odel jc ima pr i l ikom r a z m a t r a n j a pojedinih dravnih i d ru tven ih p rob lema , s tim to e se de la tnos t Hrvatske sel jake s t r a n k e i Komunis t i ke par t i je Jugoslavije, zbog n j ihove znaaj-ne uloge, izneti i u posebn im odel jc ima.

    NAPOMENE

    ' Branislav Gligorijevi, n d.. str . 494: Fe rdo Culinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, I. Za-greb. 1961, str . 264, 278-291

    ' F e r d o Culinovi. n. d., str . 544-547

    3Mala encik lopedi ja . 3. Prosveta. Beograd. 1978. str. 710

    3a B r a n k o Petranovi, Istorija Jugoslavije 1945-1978. Nolit, Beograd. 1970, str. 77-78.

    4 Josip Broz Tito na sveanoj sednici CK KPJ od 19. apri la 1959 - J. B Tito, Socijalizam, godina II. br. 2, Beograd. 1959, s t r 4 i'5.

    5 Udruenu opozici ju sainjavale su: SDS, HSS, Demokra t ska s t r anka (DS). Jugos lovenska mus l imanska organizaci ja (JMO) i Zeml jo radn ika s t r anka (ZS). Posle izbora, Udruenu opozi-ciju napus t i la je JMO (koja je ula u JRZ). a apri la 1936. priia joj je Narodna rad ika lna s t r anka INRS) sa glavnim o d b o r o m na elu Blok na rodnog s p o r a z u m a (BNS) obrazovan je 1937 undi-ne. T Stojkov. Opoziciju u vreme Sestojanuarske diktature 1929 - /935, Beugrad. 1969. str. 292

    4 Dva d a n a pre pada Jevt ieve vlade, Stojadinovi je p o d n e o m e m o r a n d u m k n e / u Pavlu o s tvaranju nove poli t ike s t r anke koju bi pomagali JLS, JMO i Aca Stanojevic, voda nekada |ake Radikalne stranke Cilj ove stranke bio je da tra/ j Maekovu saradnju, da umanji unutra&nK tr zavice, da zakae nove izbore i organizuje vladu koja bi preds tavl ja la mil jenja i elje velike veine naroda, Stojadinovicev m e m o r a n d u m o obrazovan ju JRZ, 18. juna 1935. (Dokumenti u arhivi Univerziteta Kolumbija u Njujorku - Skraeno UK; Meut im kasnije je Stojadinovi izne-verio ovaj p rog ram s t r a n k e - pr im. V.T.). Dr Todor Stojkov, n. d.. str . 320.

    7 V Rezoluciji CK KPJ od decembra 1938. godine, izmeu osta log kae se: Snage na koje se os lan ja reakci ja u Jugoslaviji i koje su upor i t e osvajakih p lanova ne-

    makog i i ta l i janskog faizma jesu sledee- vlada Stojadinovia. Jugoslavenska radikalna zajed-nica ( podvukao V.T.), fa is t ike organizaci je f r a n k o v a c a u Hrvatskoj , hoe rovaca (pris tal ica S. Hoere koji je za v reme Ses to januarske d ik t a tu r e bio ef kab ine ta p r e d s e d n i k a vlade Petra iv-kovia - kasni je su po o rganu Borba prozvani borbai i zalagali se za jugos lovens tvo cen-tral is t ikog ve j ikos rpskog tipa), nemak ih faista, ruskih be logarde jaca , kao i j e d n a g rupa troc-kistikih agena ta faizma.

    Nasupro t t o m e p r o t i v n a r o d n o m f r o n t u reakci je i re ima u Jugoslaviji stoji nacionalni f ron t d e m o k r a t i j e koji se okup l j a oko d e m o k r a t s k o g bloka s rp ske Udruene opozici je i Selia-ko-demokra t ske par t i je u zemlji i s loga bi svaki p o k u a j s tvaranja n a r o d n o g f ron t a van log blo-ka izazvao c e p a n j e u t abo ru d e m o k r a t i j e i t ime p o m o g a o reakcij i . Takvim se pokua j ima m o r a KP od luno opre t i .

    Ali demokratski blok moe da se suprotstavi frontu reakcije i da osigura pobedu demok-rat i je i nezavisnost i zemlje s a m o u s luaju ako se pretvori u pravi demokratski narodni blok (pod-vukao V.T.) prikljuenjem svih stranaka i organizacije radnike klase i seljatva (AR 1941. ZD. I, dok, br. 29, str. 124-126). Za Maekovu listu 1938, glasali su svi p r ipadnic i us takog pokre ta , po direktivi Pavelia.

    3 U junu 1940. n e p o s r e d n o posle admin is t ra t ivn ih izbora u Hrvatskoj , p redsedn ik vlade Cvetkovi je izjavio da je zadovol jan rezul ta t ima koje je postigla JRZ i po tv rd io da e se aktiv-nost ove v ladajue s t r a n k e i u budunos t i zasnivati na politici s p o r a z u m a sa Hrvat ima, nastojei da post igne saglasnost JRZ i SDS, to ne zavisi toliko od njega koliko od voe Samos ta lne de-m o k r a t s k e s t r a n k e . . . (AR 1941. ZD. I. dok. br . 231. str . 686: Documenti Diplomatici Italiani (DDI). IX. 4. dok 688.

  • D E L A T N O S T H R V A T S K E S E L J A K E S T R A N K E ( H S S ) *

    Delatnost Hrvatske seljake stranke (HSS), od samog ujedinjenja 1918, bila je usmerena prvenstveno na reavanje tzv. hrvatskog pitanja, koje je u unut-ranjoj politici dominiralo za sve vreme postojanja predra tne Jugoslavije. Za-jedno sa nereenim nacionalnim pitanjem ostalih naroda i narodnosti , u vezi sa socijalnim i ekonomskim i drugim problemima, ono je potresalo celoku-pan ivot u zemlji i izazivalo permanentnu dravnu nestabilnost i stalne unut-ranje potrese koji su se negativno odraavali i na spoljnopolit iku situaciju Jugoslavije.

    U pe rmanen tnom suparnitvu sa vladajuom velikosrpskom buroazi-jom, koja je uvek bila na pozicijama svojih egoistiko-nacionalnih interesa, ci-ljevi i tenje progresivnog dela HSS za pravedno reenje svih otvorenih pita-nja bili su po tpuno opravdani. Meutim, metodi borbe esto su varirali u za-visnosti od odnosa snaga, stanja unutranj ih prilika, spoljnopolit ike situaci-je, pa i stanja, odnosno stavova unutar pojedinih politikih s t ruktura u sa-mom vodstvu HSS. Zbog toga su se progresivne i pravedne tenje ove s t ranke i hrvatskog naroda preplitale sa neopravdanim, reakcionarnim, a ponekad ekstremistikim i neprijateljskim zahtevima i postupcima vodstva u pogledu odravanja zajednike drave. Pri tome treba istai injenicu da se nijedan na-rod ili narodnost u predra tno j Jugoslaviji ne moe i ne sme optuivati za tak-vo stanje, jer su svi bili rtve ne samo buroazije u celini ve i svoje sopstvene buroazije kojoj su, u granicama mogunosti, pruale o tpor narodne mase, naroito ugnjetena i eksploatisana radnika klasa pod vodstvom KPJ. To zna-i da su povremeni, dui ili kratkotrajnij i kompromisi vrhova nacionalnih buroazija bili stvarani iskljuivo u njihovom sopstvenom interesu.

    Prva vlada u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) osnovana je tek 20. decembra 1918, s tim to je regent Aleksandar odluno odbio da Nikola Pai bude predsednik vlade, tako d a j e prvi predsednik bio Stojan Proti, a ministar spoljnih poslova Ante Trumbi, koji je u telegramu M. Trifkoviu,

    * Napomena. Ovaj odeljak je Iznet znatno opirnije zato Sto je delatnost ove r a n k e povezana sa aktivnou os-talih stranaka, tako da se jasnije mogu videti njihovi odnosi i dobili i to vemi ja slika o njihovoj meusobno j borbi ili pr ivremenom saveznitvu - razume se iz islo politikih razloga - kada je to odgovaralo njihovim t renutn im in te res ima

  • Ljubi Davidoviu, Svet. Pribieviu i Joi Smodlaki . prihvatajui resor, izme-u ostalog naveo: Nae je naelo jedan narod, jedna drava (podvueno u ori-ginalu) osnovana na demokra t sk im nael ima s lobode i jednakost i 1 .

    Meutim, vladini krugovi pokazivali su se j ednako politiki kratkovidi p r ema nacionalnom, kao to su bili preduzetni s obzirom na socijalno pitanje. Oni su se oslanjali na silu i uglavnom takvim sredstvima smatral i da e se os-loboditi i jednog i drugog pi tanja . . .2.

    Kada je komandan t zagrebakog peadijskog puka Tesli u j anuaru 1919. godine pokuao da kratkim putem rijei nacionalno pi tanje svojom nared-bom koju je zagrebaka tampa nazvala Kaznene odredbe, jer je uglavnom predviala batinanje, kao najpogodni je sredstvo protiv raznih prestupa, dolo je do pojaane reakcije na drugoj strani, naroi to federal is t ikog pokreta . Zbog toga je u velikoj Narodnoj skuptini 3. f ebruara 1919. godine u Zagrebu vodstvo tog pokre ta (po nekim obavje tenj ima uglavnom Stj. Radi) odluilo da uputi Memorandum zapadnim silama, prvenstveno predsedniku SAD Vilsonu (Wilson Woodrow) da pomogne do ostvarenja i pr iznanja Mirotvor-ne seljake neutralne ovjeanske republike Hrvatske (podvueno u origina-lu)3.

    Zbog sve veeg zaotravanja unutranje politike situacije i jaanja rad-nikog pokreta , naroi to Komunis t ike part i je Jugoslavije (KPJ) i pristalica federal is t ikog u reen ja drave, Vesnieva vlada je nou izmeu 29. i 30. de-cembra 1920. godine done la poznatu Obznanu uperenu protiv KPJ i svih prot ivnika central is t ikog ureenja drave. Zatim je 28. juna 1921. godine, u krn jem par lamentu , donet Vidovdanski ustav (glasalo je u k u p n o 258 posla-nika, od kojih 223 za i 35 protiv), tj. sa neto vie od nadpolovine veine. Po-to je Ustavotvornu skup t inu napust i lo 59 poslanika KP, zatim predstavnici Jugosloveskog kluba i poslanici tzv. Narodnog kluba, dok su 59 poslanika iz redova Radieve s t ranke i 2 poslanika Hrvatske s t ranke prava od poetka apstinirali od svakog rada u Skuptini, jasno je da Vidovdanski ustav nije mo-gao {Predstavljati pouzdano sredstvo za vladanje novos tvorenom dravom i da je nosio izrazito ozbiljne razloge i klice za kasnije nesporazume 4 .

    Stanje se pogoralo donoen jem tzv. Zakona o zatiti drave 1. avgusta 1921, kojim je sa nezna tnom veinom glasova sankcionisana samovolja izvr-ne vlasti p r ema svim tzv. antidravnim elementima, prvenstveno p rema komunis t ima i federal is t ima. Tada je (poetkom avgusta iste godine) osnovan Hrvatski blok od HRSS, Hrvatske zajednice i Hrvatske s t ranke prava sa izraz-ito federal is t ikim p rog ramom 5 .

    Kada su se, na inicijativu engleske vlade, Francuska, Italija, Belgija i En-gleska, sporazumele da u prolee 1922. godine sazovu u enovi meunarod-nu konferenci ju na kojoj e uestvovati delegati vlada svih evropskih drava i Sovjetskog Saveza radi osiguranja mira u svijetu, vodstvo Hrvatskog bloka (posebno Stj. Radi) odluilo je da na tu konferenci ju poalje svoje delegate da bi se pred tim svjetskim f o r u m o m potaklo hrvatsko pitanje i pourilo njegovo rjeenje. Ovu m e u n a r o d n u konferenci ju u enovi iskoristi lo je vod-stvo Hrvatskog bloka, da hrvatskom pitanju dade svjetskopolit iki karak-ter6 .

    U Memorandumu Hrvatskog bloka, objavljenom 8. februara 1922. u beog-radskom dnevniku Politika izmeu ostalog, citirano je:

  • U Zagrebu, pr i jes tolnic i Hrvatske . 14. j a n u a r a 1922. godine . J a v n o m u m n i j e n j u civili-zovanog svijeta, a spec i ja lno de lega t ima enovske konfe renc i j e . . .

    Polit ika nezavisnost Hrvatske nije p r avno nikad p rek idana , i u stvari Hrva tska je uvi-jek zauzimala m j e s t o j e d n e drave, koja je imala posebni svoj ter i tor i j , svoj zasebni parla-men t i svoju zasebnu vladu . . .

    . . . Objava p o t p u n e nezavisnosti Hrvatske j ednog l a snom o d l u k o m hrva t skoga parla-m e n t a na dan 29. X 1918. bila je. dakle , s a m o vrlo logina i vrlo p r i r o d n a pos l jedica vie nego h i l jadugodinjega razvoja hrva tske poli t ike i ku l ture , tim vie to je objavl ju jui nezavisnost Hrva t ske hrva tsk i p a r l a m e n t izjavio elju, da o s n u j e j e d n u za jedn iku dravu sa Kraljevi-n o m Srb i jom i C rnom G o r o m pod uvje tom, da o obl iku i us tavu te nove drave d o n e s u od-luku nac iona lne grupe , a n ikako po jed inano glasanje . . .7.

    Hrvatski blok, kome su prili i f rankovci (predstavnici vel ikohrvatskog ovinizma), up rkos pri t iscima central is t ike vlade, pos ta jao je sve agresivniji, razvijajui svoju ant i s rpsku i ant i jugoslovensku polit iku. U uvjet ima jaanja suprotnos t i izmeu tih protivnikih politikih s t rana pojavile su se u dravi tri organizacije, koje su, u stvari, bile udarn i odredi svojih s t ranakih zatit-nika. To su bile: Hanao Hrvatska nacionalist ika organizacija - koja je okupljala omladince iz buroaskih i s i tnoburoaskih redova, uglavnom fran-kovce, koji su, branei hrvatstvo, napadali sve to je bilo jugoslovensko, po-sebno srpsko), Srnao (Srpska nacionalna organizacija, sa slinim stavovima i zadacima kao Hanao, samo to je branila srpstvo, napada la sve to je bilo jugoslovensko, a naroi to hrvatsko) i Orjuna (Organizacija jugoslovenskih nacionalista, kao borbena organizacija radi fizikog likvidiranja protiv-dravnih elemenata, da bi spreila sprovoenje njihovih vladi nepoeljnih, a dravi tetnih akcija, a njen politiki program bio je odb rana integralnog jugoslovenskog nacionalnog uni tar izma i postojeeg central is t iko-monar-hist ikog sistema7.

    Meut im, ovaj M e m o r a n d u m nije upuen m e u n a r o d n o j konferencij i , jer je Hrvatski blok formul isao jednu rezoluciju sa slinim zahtjevom, ali po-mirljivijom redakci jom, te ju je uput io preds jedniku vlade Nikoli Paiu, sa predlogom da u sastav delegacije Kraljevine SHS za m e u n a r o d n u konferen-ciju u enovi bude ukl juena i zasebna delegacija Hrvatske. U toj rezoluciji od 25. f eb rua ra 1922, izmeu ostalog, kae se:

    . . .11 isto vr i jeme iz javl ju jemo da se - zaht i jevajui za hrva tsk i n a r o d p ravo na ovakvo m e d u n a r o d n o zas tupni tvo - s m a t r a m o ovla ten im izabrati osobe , koje e poi na konfe-renci ju (u enevi - p r im. V.T.) kao izaslanici Hrva tske i h rva t skog na roda , u de legaci ju iz me- u n a r o d n o pr izna toga p o d r u j a Srba, Hrva ta i Slovenaca . A

    Ovakav stav Hrvatskog bloka radika lsko-demokra tska vlada proglasila je separat is t ikim. Navedeni m e m o r a n d u m i objavljeni su u vreme kada se vlada Kraljevine SHS borila s i tali janskim imperi jal izmom, koji je nadi rao p r e m a Dalmaciji, ugroavajui upravo hrvatsku teritoriju, to je svakako bilo nega-tivno, ali se ne moe tvrditi d a j e Hrvatski blok t ime istupio separatist iki , jer se u ovom pos lednjem m e m o r a n d u m u istie nunost odranja meuna rod -ne zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca, jer se ovde radilo o federal izmu o t ro izraenom, na nain koji taktiki nije bio pravilan, a jo manje opravdan.

    Poto je na izborima od 18. mar ta 1923. godine opozicija dobila veliki broj manda ta (naroi to HRSS, koja je bila istupila iz Hrvatskog bloka) u vodstvu Narodne radikalne s t ranke (NRS) i u dvorskoj kamarili nastupi lo je zaprepa-enje. Zato su za spas drave poeli preduzimat i jo drast ini je mere da bi ouvali svoje monarhis t ike, ekonomske pozicije. Govorilo se kako se s Hr-

  • vatima ne moe, da treba kidati, tako da ostane Velika Srbija, (podvukao V.T.) U Zagrebu je tampana b roura Amputacija sa kar tom o granicama Velike Srbije. Ta granica bi t rebala ii od Virovitice i Grubinog polja do Siska, uk-ljuujui Karlovac, zatim Krkom do mora, tako da bi Hrvatskoj pr ipalo Hr-vatsko p r imor je od Bakra do Rijeke, kao i Slovenija. Jugois tono od ove am-putac ione linije prost i ra la bi se Velika Srbija. (O ideji amputaci je , kao se-paratistiko-ovinistikim ambic i jama velikosrpske buroazije, iji je prota-gonista bio i predsednik vlade Nikola Pai jo za vreme rata, bie jo govora u kasnijem izlaganju). Nasuprot tome, vodstvo HRSS nije elelo da ide tom separat is t ikom linijom. St jepan Radi je na velikoj Zagrebakoj skuptini 15. apri la 1923. godine, izmeu ostalog rekao:

    .. Ali i u p rkos toga, Hrvati i nadal je hoe, ele i t rae p ravedan , i po ten sporazum sa s rpsk im n a r o d o m . Oni dre da je taj s p o r a z u m o d m a h mogu, ali ne vie niti s Paicem. niti s radikal ima. Hrvali e svaku surovu silu sa s t r ane Paia i radikala suzbiti snagom svo-jega d u h a . neodol j ivom s n a g o m svoje sel jake r epub l ikanske i ovjeanske polit ike. Neka se to j politici ne rugaju u Beogradu , ier ce im d o s k o r a prisjest i njihov podruglj ivi smijeh, budu i da ce sada u nae m i r o t v o r n o r epub l ikansko kolo j avnu i o t v o r e n o s tupi t i t akoer iumadinski i makedonski i crnogorski seljak ( podvueno u or igninalu) . Prelazimo p r e k o Pa-ia. te e m o se pozdravit i s Davidoviem, a k o bude imao srca rijeili se Pribievia. Pre-lazimo r a v n o k s r p s k o m sel jaku - ali ne kao bra tu , je r je n e u m j e s n o govorit i o brats tvu, kad nam gospodski Beograd prijeti krvlju i pokor ima . nego kao ovjeku, r adn iku i mueni -k u . . . . 5

    Posle toga su se delegati Narodne radikalne s tranke, na pregovor ima u Zagrebu 12. i 13. aprila 1923. godine s vodstvom HRSS (na elu sa S. Radiem), preds tavnic ima Slovenske l judske s t ranke (SLS) i Jugoslovenske musliman-ske organizacije (JMO) sporazumeli : da HRSS ne napu ta svoju dotadanju politiku apst inenci je beogradske Narodne skupt ine, tj. da ljudi iz te s t ranke ostaju vjerni svojoj do tadan jo j taktici, da u novu vladu uu predstavnici SLS. JMO i Bunjevako-okake stranke, kao neki centrum izmeu radika-la i opozicije, i da vlada nee sprovodit i one od redbe Vidovdanskog ustava koje predstavljaju deobu drave na oblasti. Sam S. Radi dao je naziv ovom sporazumu Markov protokol, jer je prvi potpisnik bio Marko Durii, kao najstariji meu n j ima . ' 0

    Bez obzira na sporazum p rema tzv. Markovom protokolu, centralisti-ka rad ika lsko-demokra tska vlada se od luno suprotstavlja federal izmu HRSS iz nacionalno-ideolokih i klasnih razloga, jer je federal izam za nju po-stao bauk. S druge strane, HRSS je gajila nepoverenje p r e m a Paievoj Radi-kalnoj stranci kako zbog njenog programa, tako i zbog saradnje sa Pribievi-em i Demokra t skom s t rankom bez saglasnosti sa HRSS. Radi toga je Radi 14. apri la 1923. na sednici poslanika HRSS u zagrebakom predgrau Boron-gaj o t ro istupio nazivajui magarcem Ljubu Jovanovia (sa kojim je ranije vodio polemiku, small ajui ga mozgom Radikalske stranke, pa se zbog toga pojavio i naziv Bororigajski magarac).1 1 Ovaj Radiev govor izazvao je pravu uzbunu u Beogradu, tako da se vladina tampa estoko okomila na njega i HRSS, kako zbog jednost ranog raskidanja Markovog protokola, tako i zbog udaranja protiv dinasti je i povratka na neprihvatl j ive pozicije. U takvim us-lovima, a i zbog opasnost i od hapenja, jer je javno vreao kralja (naroi to kraljicu), St jepan Radi je 21. jula 1923. godine pobegao iz zemlje i u Beu. Berlinu, Parizu i Londonu pokuavao da pomou inostranih sila ostvari svoj politiki p rogram - federal izam. Najzad je stigao i u Moskvu, traei oslonac

  • za reenje hrvatskog nacionalnog pitanja. Tamo je u junu 1924. godine d a o iz-javu o ulasku HRSS u Seljaku international u, Stoje po povra tku u zemlju 14. jula iste godine ovako objasnio:

    . . . U Sel jakoj in ternacional i sam r e k a o d a j e Jugoslavija j e d a n vindl. Rijei Jugos-lavija n e m a nigdje u Ustavu. To je ideja Slovenaca i nas Hrva ta jo vie. a po d a n a n j e m Us-tavu postoj i s a m o Eshaezija. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca- Mi k a o n a r o d ne s m i j e m o dozvoliti, da n a m se ne to n a m e e versa jskim ugovorom. To t r e b a da se r a s i s t i . .

    . . . Ja sam ve 8. prosinca 1920. g. kao i svuda i na svim zas tupn ik im sjed-nicama naglasio, da pr izna jemo granice drave S H S . . . U naoj akciji nema nita protiv Srba . . .12

    Poto je u m e u v r e m e n u 26. mar ta 1924. Svetozar Pribievi sa 14 posla-nika istupio iz Demokra t ske s t ranke i obrazovao Samostalnu demokratsku stranku (SDS) radi uvanja na rodnog i dravnog jedins tva u d u h u Vidovdan-skog ustava, su t radan je obrazovana Pai-Pribievieva vlada (PP-vlada) n a e l u s Nikolom Paiem i Svetozarom Pribieviem kao min i s t rom prosve-te. Time je federal is t ima zapretila opasnost od parcelaci je Hrvatske (jer je Vidovdanskim ustavom bila predviena podela drave na 33 oblasti). Zato su hrvatski poslanici (po odobren ju Stj. Radia) poeli da dolaze u Beograd, ali je u Narodnoj skupt ini do 20. mar ta 1924. od 70 m a n d a t a HRSS n a m e r n o ve-r i f ikovano samo 20, jer bi u prot ivnom, PP-vlada ver i f ikovanjem m a n d a t a svih hrvatskih poslanika izgubila veinu u Skuptini . Zatim je 21. m a j a 1924. obrazovana druga PP-vlada sa slinim sastavom kao i prva, ali je i ona odu-govlaila verif ikovanje manda ta hrvatskih poslanika, t ako da je tek 27. maja verifikovala i ostale m a n d a t e HRSS. Da vlada ne bi ostala u manjini , predsed-nik Skupt ine je istog dana zakljuio zasedanje predstavni tva do 20. ok tobra i tako pro t ivpravno produio ivot ove vlade i omoguio joj, da izbegne krizu u koju je bila zapala. Zbog toga je vodstvo Opozicionog bloka (DS, JMO, SLS i HRSS) 29. maja 1924. izdalo Proglas, u kojem je o t ro napalo poli t iku PP-vlade, tako d a j e 27. jula 1924. od predstavnika ovog bloka i radikalskog dis identa poslanika Nastasa Petrovia obrazovana Davidovieva vlada, u ko-joj su bila predviena etiri ministar; ka mesta za poslanike HRSS. Meut im, iako je dobi la podrku u Skuptini, dvorska kamari la i central is t iki politi-ari - uplaeni u laskom hrvatskih p reds tavr ika u vladu - razvili su veliku kampanju protiv Davidovieve vlade, tako d a j e 15. ok tobra 1924. p o d n e o os-tavku sa sledeim obrazloenjem (k >jim je, u stvari, osudio n e p o s r e d n o kra-ljevo mean je u pa r lamenta rn i ivot):

    Vae Velianstvo! Poto mi je Vae Velianstvo izrazilo potrebu da dam ostavku (podvu-kao V. T.) u cilju p ro i r en j a vlade za p r o d u e n j e nae danan j e pol i t ike mira . r eda , zakona, b o r b e prot iv korupc i j e do konanog sporazuma izmet u Srba . Hrva ta i Slovenaca, s lobodan sam da Vam p o d n e s e m os tavku svog ki.bineta

    Tako je 6. novembra 1924. obrazovana trea PP-vlada koja nije imala veinu, pa se nije ni pojavila pred Skupt inom, ve je Ukazom od 10. novem-bra 1924. rasputena, a za 8. f eb ruar 1925. raspisani su novi izbori. Meut im, ta vlada je, u p r k o s svemu, p reko vog ministra unut ran j ih poslova Boidara Maksimovia sprovodila otar ki rs prot iv federalist ikih antidravnih ele-menata. Tako je ovaj ministar dobio nadimak Boa Kundak, a njegov oz-loglaeni reim reim kundaka. 1 3

    Smatrajui da se HRSS, u cilju sprovoenja svoje antidravne politike, povezala s Komunis t i kom in ternacionalom s prot ivjugoslovenskim elemen-

  • tima u susednim zemljama, naroi to s Unut ranjom makedonskom revolu-c ionarnom organizacijom (VMRO) u Bugarskoj, Pai - Pribievia vlada je 1. j anuara 1925. godine, izmeu ostalog, donela sledee zakljuke:

    1) da se o d m a h ras tu r i HRSS, koja je s t u p a n j e m u Sel jaku in te rnac iona lu posta la sa-stavni d e o Komunis t ike in te rnac iona le ;

    2) da se u b u d u e z a b r a n e svi zborovi - konfe renc i j e i svaki rad ove part i je , kao i iz-laenje svih n jenih publikacija , knjiga i novina;

    3) da se na HRSS na js t roe p r i m e n e propis i l. 18 Zakona o zai t i t i bezbednos t i i po-re tka u dravi;

    4) da se o d m a h zap lene sve arhive, novine, publ ikaci je i p rep i ska HRSS i 5) da se h i tno p r e d u z m e krivini pos tupak p r e m a vodstvu HRSS.

    Odmah posle toga sav policijski apara t u dravi bio je stavljen u pokret , t ako da su ubrzo pohapeni svi lanovi vodstva HRSS, izuzev St jepana Radi-a, ali je i on 5. ili 6. j anuara 1925. godine p r o n a e n u svom skrovitu u Za-grebu i uhapen . ' 4

    Meutim, in te resantno je d a j e Okruni sud u Zagrebu odbio predlog dr-avnog tuioca za pokre tan je krivinog pos tupka protiv HRSS zbog veleizda-je. Iako je S. Radi zadran u zatvoru, a HRSS i dalje ostala pod Obznanom, ona je na izborima 8. f eb rua ra 1925. dobila 67 mandata , dok je opozicija - i pored policijskog terora na izborima - dobila neto vie glasova nego vladin centralist iki blok. To znai da je federalist iki blok odneo pobedu i pos tao otporni j i i stabilniji, up rkos svakog vladinog t e ro ra . ' 5

    Vlada Pai - Pribievi i dal je je u Narodnoj skupt ini sprovodila svoju samovolju, St jepan Radi je i dalje ostao u zatvoru, a pr ipadnici HRSS su i da-lje bili pod uda rom vladinih mera i organa vlasti ne birajui sredstva. Pripad-nici HRSS smatrani su komunis t ima, ili nj ihovim bliskim e lement ima, iako su pripadnici HRSS dokazivali da su protivnici KPJ. U takvim pr i l ikama dolo je do tenjih veza izmeu vodstva HRSS i onih opozicionih grupa koje su is-tupale protiv Pai - Pribievieve vlade, tj. Demokra tska s t ranka (DS), JMO i SLS. Tako je kra jem februa ra 1925. godine zakl jueno da se povede zajec -nika akcija i fo rmiran tzv. Blok narodnog sporazuma i seljake demokratije. O tome je, u ime efova udruenih opozicionih grupa, 22. mar ta 1925. godine predsednik Demokra tske s t ranke Ljuba Davidovi u Skuptini pro i tao izja-vu da par lamentarne s tranke, koje su do sada bile udruene pod nazivom Opozicionog bloka osnivaju stalnu polit iku zajednicu pod imenom Blok na-rodnog sporazuma i seljake (ljudske) demokratije i nas tupaju u Narodnoj skuptini kao jedna celina u svim pi tanj ima u koj ima se radi o zajednikoj po-litici ove zajednice.

    Kao osnova radnog p rograma Bloka uzima se deklaraci ja Davidovieve vlade od 12. avgusta 1924. godine i p rogramatska naela koja su de l imino iz-raena u saoptenju predsedni tva HRSS od 24. s ep tembra iste godine. No, uprkos velike zaotrenost i izmeu vlade i opozicije, ipak nisu prestal i poku-aji da izmeu njih doe do neke dod i rne linije. Pored izjava nekolicine po-slanika iz redova hrvatske opozicije, i s vladine strane, odnosno dvora, poku-avalo se da se uspostavi kontakt sa zatvorenim predsedn ikom HRSS Stjepa-nom Radiem. O tome je bivi radikalski poslanik Mita Dimitrijevi u svojoj knjizi Mi i Hrvati, Beograd, 1939, str. 174 i dalje, dao nekol iko poda taka o tome kako je kralj Aleksandar o tpoeo akciju da se uspostavi kontakt s za-tvorenim Radiem i nagovori da izmeni politiki kurs HRSS. S tim u vezi, do-

  • ao je predlog vodstva HRSS da kralj Aleksandar primi Pavla Radia u audi-jenciju, pa je pet dana pre audijencije Dimitrijevi, navodno, po drugi put po-setio St jepana Radia u zatvoru. Prilikom posete St jepan Radi je izjavio Di-mitrijev ie u svoju spremnost za sporazum s reimom i izdiktirao direktivu po-tpredsedniku IIRSS Pavlu Radiu ta e u ime vodstva s t ranke i njegovo (Stje-panovo) ime reci u Narodnoj Skuptini. U toj op i rno j direktivi, izmeu os-talog, St jepan Radi je naglasio:

    Mi m o e m o izvriti d je lo n a r o d n o g sporazuma u skladu s os j ea j ima i i n t e res ima i sr-pskog i hrva tskog n a r o d a u j edno j monarhiji engleskog lipa. Li elji za t akvom m o n a r h i j o m engleskog tipa HRSS pr iznaje sadan je s tan je i sa Vidovdansk im us t avom kao ve postojei polit iki fakt. sa d inas t i jom Karaorev ica n a e l u , t akoe kao fakt koji mi bezus lovno pri-z n a j e m o i s kojim s m o se mi sloili konano . Taj nas fakt vee izvan svega, kao i j ed ins tvo drave SHS. Ovo t eks tua lno rei! Zatim je o n a r o d n o m jed ins tvu rekao: S m a t r a m o se kao tri na roda . Hrvati , Srbi i Slovenci, koji h o e m o i s rcem i svijeu da ivimo za jedno , jer s m o u m e u n a r o d n o m pogledu jedno i ne m o e m o ivjeti u m e u n a r o d n o m sk lopu svaki za sebe i odvo j eno j edan od drugoga . Ovo naro i to istaci i rei: Jedinstvo p r e k o noi ne s tvara se. ono je n e p r i r o d n o i mi ga ne o d o b r a v a m o . Ali na je ideal, nas Hrvata , to s m o mi svi, na-roi to u se l jakom e l e m e n t u jedna nerazr ivna cjelina, e tn ika cjelina, sa j edn im istim pri-v redn im i soci jalnim in te res ima Ali mi s to j imo prot iv centra l izaci je. Jo t reba reci: Hr-vati prvi put sad nali su se ujedinjeni i s lobodni u svojoj dravi i nj ihov nac iona ln i os jeaj poeo je svom snagom da se razvija i on se ne moe i neda uguiti i zbrisati . Istaci stav protiv f r ankovaca naih poli t ikih pro t ivnika jo iz v remena H a b s b u r k e Monarhi je. Dalje je go-vorio o po t reb i revizije Vidovdanskog ustava na osnovu s p o r a z u m a n a r o d a s rpskog , hrvats-kog, slovenakog.1

    Na osnovi ove direktive, Pavle Radi je ve 27. mar ta , kao predsjednik Hr-vatskog seljakog kluba, kao zamjenik preds jednika Radia, u svoje ime, u ime c je lokupnog vodstva i u ime samog preds jednika S t jepana Radia, u Na-rodno j skuptini izjavio:

    . . p r i zna j emo s v e u k u p n o poli t iko stanje, kako je d a n a s po Vidovdanskom ustavu sa d inas t i jom Karaorev ia na elu . . . Ne s a m o po d a n a n j e m pol i t ikom ivotu, nego i po naem p r o g r a m a t s k o m shvaanju s m a t r a m o jedins tvo drave izvan svake s u m n j e Mi to jedinstvo, koje se hoe stvori t i p r e k o noi . ne m o e m o odobr i t i zato. j e r je o n o nep r i rodno , j e r dok postoji pol i t ika svijest h rva tskog i s rpskog naroda , onda je to polit iki fakat s kojim ljudi mora ju rauna t i Mislim da nije n ikakva nesrea, a k o b i smo se mi smatra l i i posebn im n a r o d i m a . P o t r e b n o je. to p o t p u n o lojalno pr izna jem, da ima jaka realna baza. a to je Us-tav . . . Pr iznajem, u m n o g i m s tvar ima je na Ustav vrlo doba r . No. negd je bi se m o g a o da po-pravi HRSS nije s tupi la e fek t ivno u Sel jaku in ternac ionalu , izjavljujem da n i jesmo imali p r e m a n jo j i da n e m a m o p r e m a njoj nikakvih obaveza i n ikakvih odnosa , ta ce i na Glavni o d b o r ustanovi t i p r v o m pr i l ikom za i tavu s t r anku . .

    Meutim, central is t iko dravno rukovodstvo smat ra lo je beznaajnom ovu izjavu Pavla Radia, pa je Narodna skupt ina istog dana usvojila predlog jednog radikalnog poslanika da August Kouti, Vlatko Maek, Josip Preda-vec, dr Juraj Krnjevi, Stjepan Radi i dr Stjepan Kouti po L 18 Zakona o zatiti drave ne mogu biti narodni poslanici, pa p rema tome Narodna skup-tina reava da se njihovi mandati ponite,18

    U takvoj situaciji, p r e m a pisanju Mite Dimitrijevia, dvorskog posredni-ka izmeu kralja i St jepana Radia, Pavle Radi je imao etiri audi jenci je kod kralja koji je nastojao da vee HRSS sa radikal ima u vladi. Posle toga, 2. aprila, dolo je do sas tanka izmeu Pavla Radia i Nikole Paia, ali nije dolo do sporazuma zato to je kralj traio da Stjepan Radi odus tane od revizije Us-tava, pa je St jepan Radi sa vodstvom svoje stranke, koje je naknadno pritvo-reno, ostao u zatvoru.1 9

  • U novoj izjavi od 22. apri la 1925. (koja je sut radan objavljena u tampi, a 24. aprila preda ta kralju) St jepan Radi je. izmeu ostalog rekao:

    . . . Mi u b u d u e n e e m o uinit i nita to bi otealo s p o r a / u m Srba i Hrvata. Srbi i Hr-vati se to l iko komple t i r a ju da m o r a j u ii zajedno. Ako su Srbi bolji vo jskovoe i bolji dip-lomate, mi opet z n a d e m o gradit i ceste i ureivat i kole. Srbi su, rec imo, borc i a mi mirot-vorci. Vano je i j e d n o i d rugo . S a m o ve j e d n o m t r eba poet i raditi . A mi to h o e m o i ne- e m o da sa svoje s t r ane pos tav l j amo i n a j m a n j e tekoe za jedn ikom radu sa Radika lnom s t r ankom. Zato mi sada i ne t ra imo revizije Ustava, ve p r i h v a a m o gledite gosp. Paia. neka se Ustav op roba , na godinu, dvije, tri i vie, pa neka se o n d a mi jen ja p