1

SLUŽBENO OBRAZLOŽENJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ ZA 2020. GODINU

O KNJIŽEVNOJ PRODUKCIJI U 2020. GODINI

Stručno povjerenstvo pomno je pregledalo, pročitalo i vrednovalo 136 knjiga i slikovnica

prispjelih na natječaj Nagrade „Grigor Vitez“ za 2020. godinu. Prevladavaju prozni tekstovi,

dječji i adolescentni romani, a dramski tekstovi i stihovi su manje zastupljeni. Osobitu

pozornost Stručnog povjerenstva privukla je impresivna i bogata produkcija slikovnica, među

kojima se cijeli niz naslova ističe, ne samo izvrsnošću ilustracije i vizualne prezentacije, već i

kvalitetom slikovničkog teksta. Stoga je Povjerenstvo sa zadovoljstvom u uži izbor za Nagradu

za književni tekst uvrstilo i nekoliko slikovničkih tekstova. Kvalitetom i kvantitetom produkcije

i ove se godine posebno ističu mali nakladnici, poglavito u kategoriji slikovnice. Zbog specifične

situacije u hrvatskom nakladništvu velik broj hrvatskih autora osniva vlastite izdavačke kuće u

kojima pišu, ilustriraju, rade animirane filmove, ali se bave i promocijom i administracijom.

Zbog nedostatka distribucijske i druge logistike cijenom ne mogu na tržištu konkurirati velikim

izdavačima. Međutim, ti mali herojski (samo) izdavači, itekako, konkuriraju velikima i to u

poljima kvalitete, entuzijazma i emotivne posvećenosti svojim proizvodima. Slikovnica-knjiga

jest proizvod i podliježe zakonima proizvodnje i prodaje, ali ona je originalno umjetničko djelo

i ne može se tretirati kao roba. Ipak, čini se (nadajmo se), velike nakladničke kuće polako

započinju oživljavanje svoje produkcije suradnjom s novim, mladim i talentiranim

ilustratorima, ali i etabliranim književnicima koji su svoju afirmaciju stekli kao pisci za odrasle,

a sada se pojavljuju s originalnim tekstovima za djecu.

Već dugi niz godina članovi Stručnog povjerenstva Nagrade „Grigor Vitez“ pokušavaju ukazati

na problem nedostatka timskog rada brojnih stručnjaka u procesu stvaranja i vrednovanja

kvalitetne slikovnice na čelu s urednikom te se to ponavlja po istom obrascu. Urednička

instancija podrazumijeva kompetenciju na više razina: od dobrog odabira i koordinacije tima

2

književnika i ilustratora (briga o usklađenosti njihovog stila i izričaja) do koordinacije tima

korektora i lektora (briga o čistoći i točnosti jezika) kako bi se zadovoljio proces oblikovanja

transparentnih kriterija koje dječja literatura i ilustracija trebaju zadovoljavati da bi stigle do

ruku, glavica i srca svojih krajnjih korisnika – djece . Uza sve probleme koji prate hrvatsko

nakladništvo za djecu i mlade, lijepo je vidjeti pojavu nekih novih mladih i talentiranih autora,

i u književnoj i u ilustratorskoj produkciji, kao i potvrdu kvalitete već afirmiranih autora, ali i

razumjeti one etablirane autore koji su se možda malo, pod teretom spomenutih problema

umorili i nisu ove godine zablistali u svom punom sjaju.

UŽI IZBOR NAGRADE ZA KNJIŽEVNI TEKST I ILUSTRACIJU U 2020. GODINI

Nakon pažljivog čitanja i razmatranja knjiga djela u uži izbor za nagradu za književni tekst i

ilustraciju Povjerenstvo je uvrstilo ukupno 15 naslova:

(abecednim redom autora):

Snježana Babić Višnjić: Povratak u Andautoniju. Zagreb : Hrvatsko društvo

književnika za djecu i mlade

Roman Povratak u Andautoniju Snježane Babić Višnjić prati bijeg dječaka Kaija iz Rima u rodnu

„krišku svijeta“ na istočnoj obali Jadranskog mora. Iako se Kaijeve pustolovine nastavljaju na

događaje iz romana Andautonac iste autorice iz 2015. godine, Povratak u Andautoniju se bez

poteškoća čita kao samostalan roman s vlastitom pričom, cjelovitim likovima i atmosferom.

Aktualizirajući sva tri ishodišna romaneskna žanra hrvatske dječje i adolescentske književnosti

(povijesni roman, pustolovni roman i roman o siročetu), Povratak u Andautoniju otkriva

književnopovijesnu otpornost i potencijal tih danas gotovo zaboravljenih žanrova, istodobno

nudeći čitateljima posve nove književne svjetove sastavljene od upečatljivih historiografskih

detalja i slika, povijesno i psihološki uvjerljivih likova, iskrenih i iskričavih dijaloga. Drugim

riječima, roman Povratak u Andautoniju se osim kao povijesni roman, čita i kao pustolovni

roman, ali i kao roman o odrastanju. Pitanja pripadnosti i privrženosti, kompleksnosti

obiteljskih spona, granica prijateljstva i značenja prve ljubavi, koja se u ovom romanu pažljivo

3

ugrađuju i razvijaju u specifičnom povijesnom kontekstu Rimskog Carstva, s lakoćom se,

naime, prepoznaju i čitaju kao naša, odnosno suvremena.

Zoran Ferić (tekst), Dominik Vuković (ilustracije): Suze svetog Lovre. Zagreb: V.B.Z.

Uspješan umjetnički autorski dvojac Zoran Ferić i Dominik Vuković ostvario je hvaljenu knjigu

San ljetne noći ovjenčanu Nagradom „Grigor Vitez“ za književni tekst za djecu 2019. Stilom i

senzibilitetom te problemskim pristupom temi nastavljaju i u ovoj knjizi u kojoj se otkriva put

likova prema samima sebi te njihovoj spremnosti da ogole vlastite želje i očekivanja, na ivici

sna i jave. U zamci odrastanja, likovi gube dijete u sebi, sve do jedne posebne noći u kojoj

padaju zvijezde koje ispunjavaju želje – Suze svetog Lovre. Ilustracije u knjizi oslikavaju

situacije u kojima se likovi nalaze, istaknutim detaljima do razine su simbola izdignuti

problemi, snovi, a nadasve osjećaji. Čak i boje prate emotivna stanja likova te čitatelja vode

kroz tekst i nadu u sretan kraj.

Andrijana Grgičević (tekst), Vanda Čižmek (ilustracije): Što sam sve naučio do škole

(i to sâm). Zagreb: Ibis grafika

Slikovnica Što sam naučio do škole (i to sâm) književnice Andrijane Grgičević i ilustratorice

Vande Čižmek istražuje paradoks najavljen u njezinom naslovu, a sadržan u pitanjima: Može li

se uopće išta znati bez škole? A kamoli prije škole? I to tako da učiš sâm? Kroz niz duhovitih,

britkih i posve originalnih dječjih razmatranja o ključnim osobama, stvarima i pojavama iz

svakodnevnog života, ona prikazuje što sve dijete može sâmo naučiti o svijetu. Što sam naučio

do škole (i to sâm) iznimna je, odlično napisana i ilustrirana slikovnica koja istodobno računa s

autonomnim dječjim čitateljem, ali i za dječju perspektivu zainteresiranim odraslim.

Eugene Ionesco (tekst), Vendi Vernić (ilustracije): Priče 1, 2, 3, 4. Zagreb: Mala zvona

Ilustracije Vendi Vernić ne samo da idealno prate Ionescove priče u slobodnoj formi, već su

likovni doživljaj par excellence za sebe. Jednostavna i čista stilizacija crteža, koja ima reference

u modernom francuskom slikarstvu (gradske vedute, pejzaž, interijer, moda), s druge je strane

4

potpuno fantastično-nadrealni, raskošni crtački vatromet autoričinih iznimnih mogućnosti,

koji tekstovima daje potpuno novu atmosferu.

Elizabeta Končić Trlek: Pošta za Li. Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i

mlade

Djevojčica Li skupila je dvanaest godina i šest razreda, ali nema mamu, nema tatu, ima samo

tetu Nadu i privremeni stan u privremenoj bivšoj zgradi Doma za nezbrinutu djecu. I već to, ta

bivša svrha kuće u kojoj živi šalje snažnu poruku čitatelju: budi oprezan kad govoriš o djevojčici

Li. Jer, ona ima poštara, ima želje da joj poštar donese bilo što što bi predstavljalo kopču

između Li i njene prošlosti, Li i njene budućnosti.

Priča o takvoj djevojčici može se ispričati samo na poseban način. A autorica je taj način

pronašla. I to beskrajno pažljivo, s mjerom, puna nadahnuća i razumijevanja, ali bez patetike i

krupnih riječi kakve odrasli obično koriste za slične priče koje su pokupili usput.

Mladen Kopjar: Moj tata Indijanac. Varaždin: Umjetnička organizacija Knjigohvat

Knjiga sadrži četiri drame za djecu te na čudesno jednostavan način prikazuje dramu kao

zabavan, humorističan, prijemčiv žanr. Sve se drame lako čitaju, čak i onda kad su riječi

prevrnute, kad lik ima govornu manu ili pak izvrnuto govori hrvatski jezik. Ipak, sve mane likova

doprinose životnoj atmosferi, prihvaćanju i duhovitosti. Raznolike temom i polazišnim žanrom

kojim su određene (basna, bajka), ove četiri drame zasigurno će privući djecu koja će ih

poželjeti čitati i uživati u njima te zaigrati na pozornici (kod kuće ili u kazalištu). S tekstovima

se nadopunjuju ilustracije koje otkrivaju novu dimenziju teksta i knjige u cjelini. Iako crno-

bijele, šarolikog su značenja, motiva i simbola, te obogaćuju knjigu oživljenim likovnim

situacijama.

Danijela Pavlek: Knjiga recepata za pilotiranje kroz djetinjstvo. Zagreb: Hrvatsko

društvo književnika za djecu i mlade

Zbirka stihovanih recepata za raznovrsne životne situacije u šarolikoj kuhinji dječjih osjećaja.

Svaka pjesma nudi konkretan recept s malo neobičnijim namirnicama no što smo navikli i

5

ponešto pomaknutijeg postupka kuhanja od uobičajenog. Rezultat nije gotovo jelo (kao što

sugerira naslov svake pjesme), već razrješenje neugodnih situacija s kojima dijete sabire,

objašnjava, razvidi svoje snove, želje, probleme, strahove, brige, stres. Autorica se poigrava

riječima, metaforama, rimom, postižući pjesnički ritam, humor i lakoću čitanja i doživljavanja.

Stihovi su bogato ilustrirani, istaknut je i likovno oplemenjen detalj, poetično, višeznačno i

domišljato kao i stih kojeg oslikava.

Danijela Pavlek (tekst), Vane Kosturanov (ilustracije): Ja. Zagreb: Kreativna mreža

Kad odrasli filozofiraju, oni sjednu i napišu knjigu. Kad to djeca čine, onda dane provode loveći

misli kao leptiriće. Pokušavamo zamisliti Danijelu kako mrežom lovi sva pitanja o životu, neka

uspije uhvatiti, neka joj promaknu kroz rupicu u mreži. Da se zna: djeca znaju filozofirati i to

jednostavno moraju raditi svakoga dana. Filozofiranje je kao kruh i marmelada, duhovna

slastica koja nikad ne dojadi. To je svijetu svoje mašte Danijela Pavlek shvatila i brže bolje

zapisala na papir da joj štogod od tog šarenila ne pobjegne.

Alma Pongrašić (tekst), Hana Vrca (ilustracije): Mi nismo sami. Zagreb: Kreativna

mreža

Slikovnica Mi nismo sami nastala je prema ideji mlade talentirane autorice Alme Pongrašić,

koja je ujedno i autorica teksta slikovnice i dio je Projekta senzibilizacije djece i roditelja za

prava na dostojanstven život svih bića na planetu Zemlji. Namjera Projekta je da, uz radionice,

predavanja i susrete ljudi i životinja, dio sredstava od prodaje slikovnice se donira u vidu

lijekova i hrane azilima za životinje diljem Hrvatske. Nesumnjivo vrijedan Projekt zadobio je na

vrijednosti još i više uz vizualni identitet kojeg čine majstorske ilustracije Hane Vrce.

Melita Rundek (tekst), Vanda Čižmek (ilustracije): Nevolja jednog cara, Zagreb: V.B.Z.

Slikovnica Nevolje jednog cara književnice Melite Rundek i ilustratorice Vande Čižmek

strukturirana je kao promišljeno gradiran katalog prijestupa samoživog mačka Makija kojeg su

susjedi zbog uobraženosti prozvali Car. Kao u kakvom trileru, slikovnica iz stranice u stranicu,

jezično i likovno suptilno, s forenzičkim osjećajem za detalje i reperkusije počinjenih

6

prijestupa, razotkriva događaje i ponašanja koja su prethodila uvodnom prizoru katastrofe:

gnjevnom zboru vrana ispred Makijeva stana. Iako, uglavnom, usmjerena na Makijevu

bezobzirnost, u slikovnici se u ključnom trenutku predstavlja i njegova empatičnosti, pa čak i

požrtvovnost. U skladu s tom ambivalencijom, daleko od načela učenja kroz književne primjere

i papirnate transformacije karaktera, Makija unatoč tome što se pokajao za počinjena nedjela

umjesto završnog oprosta ili vječne kazne čeka tek neizvjesna budućnost. Napisana i ilustrirana

za neustrašive, ali i oprezne čitatelje ova slikovnica s otvorenim krajem zove na ponovna

čitanja.

Silvija Šesto (tekst), Vanda Čižmek (ilustracije): Abeceda nevoljenih. Zagreb: Naklada

Semafora

Iznimno duhovito i satirično pisani kratki tekstovi o životinjama koje su povezane s ljudskim

zanimanjima i posložene po abecedi, uz redom izabrane vrste životinja koje ljudi ne vole,

podcjenjuju, boje ih se ili im se gade, predstavljaju sasvim novi žanrovski pristup zajedničkim

karakternim i fenotipskim vezama između ljudi i životinja (aligator / filmski režiser, džukac /

zlatar, hijena / političar, činčila / krznar, ćuk / grobar, guska / pisac za djecu, rak / liječnik,

stonoga / postolar, škorpion / astrolog, tvor / smetlar itd.). Pričice su pisane iz životinjskog

rakursa, gdje se životinje bune i protestiraju protiv načina i stereotipa kako na njih ljudi

gledaju, a tekstovi imaju i ekološko-aktivistički podton. Vanda Čižmek nenametljivo,

jednostavnim crno-bijelim crtežom s tek pokojim akcentom boje prati protagoniste ove anti-

abecede, namjerno ne odvlačeći pažnju od sukusa svake kratke priče.

Ante Tomić (tekst), Tomislav Torjanac (ilustracije): Đuro Hodalica. Zagreb: Hena com

Odrastanje je, sa svim teškoćama, lakše prikazati u jatu čvoraka nego u hrpi djece na ulici. Zato

je Ante Tomić svoju priču o nedostacima odrastanja stavio pod krilo malenoga čvorka Đure,

kao tragedija će se manje vidjeti. A Đuro nije znao letjeti. I uvijek ima dobrih ljudi-čvoraka,

poštenog svijeta oko ptičice koja sanja plavetnilo neba. I tako, malo po malo Đuro je savladao

umješnost letenja, baš kao što i dijete s vremenom napusti ruku koja mu je oslonac i sigurnost.

No, Tomić se radije miješa među čvorke, nekako je sigurniji da će se za malu ptičicu lakše naći

7

pomoć u golemom jatu crnih ptica, da će onda lakše i priča o djetetu s nedostatkom sigurnosti

lakše biti ispričana. Gotovo da čovjek poželi biti čvorak.

No, tu su i ilustracije Tomislava Torjanca. Tko zna bi li ornitolozi prepoznali čvorke na tim

crtežima, ali to je manje važno. Crno perje, žuti kljun, to je čvorak. I to u strašnom tempu

slikovnice, nekad i prestiže priču, pa mora lepršati u mjestu. Ali, slikovnica funkcionira baš

onako kako to dječje oko može pratiti, sve se uklapa. Dobro je biti čvorak, pa makar u priči.

Dominik Vuković (tekst i ilustracije): Svjetlana i sni o letu. Zagreb: Mala zvona

Cjelina teksta i ilustracije u slikovnici Dominika Vukovića grafički je i prostorno dobro

uravnotežena, bez štete po crteže koji prate temu djevojčice zaljubljene u znanstvena otkrića.

Stilski vrlo heterogeni, u kompozicijski i perspektivno potpuno slobodnom rasporedu na

formatu stranica (jedan crtež / prizor često ide na dvije stranice slikovnice), crteži simbolički

podcrtavaju otvoren i neukroćen duh djevojčice željne znanja, čija mašta jednako tako

slobodno luta i leti kao i mašta znanstvenika čijim se izumima slikovnica bavi (Faust Vrančić,

Slavoljub Penkala, Herman Potočnik).

Irena Zelena (tekst), Hana Vrca (ilustracije): Lord se vraća kući. Zagreb: Knjiga u

centru

Hana Vrca nova je zvijezda na svodu hrvatske ilustratorske scene. Po zanimanju je grafička

dizajnerica te svoju dizajnersku vokaciju vješto koristi i u ilustriranju knjiga i slikovnica. U

slikovnicama Mi nismo sami i Lord se vraća kući Hana suvereno vlada cijelim vizualnim poljem

stranice tako da svojim minucioznim crtežima dodaje kolorističke akcente, kontrapunktira ih s

velikim obojenim plohama a tipografijom skladno zaokružuje, grafički i koloristički, cjelokupnu

kompoziciju. Ispreplićući grafički dizajn i ilustraciju, autorica je stvorila autentičan i

prepoznatljiv ilustratorski izričaj.

Ivana Šojat: Zmajevi koji ne lete. Zagreb: Naklada Ljevak

Ivana Šojat majstorski priča priču i vodi nas u dahu kroz fabulu knjige s temom ovisnosti među

adolescentima.

8

Iz psihoterapeutskog i psihološkog rakursa – izgledno je kako je autorica konzultirala struku –

lik psihijatra Roberta maestralno je prikazan kao očinska figura koja je iskreni dječji prijatelj i

čvrsti oslonac u situaciji kada su roditelji obezglavljeni u međusobnom kaosu rastave. Tekst

ima vrlo sugestivne i edukativne dijelove o složenoj obiteljskoj psihodinamici kroz tri

generacije, ispričan vrlo jednostavno i pristupačno za taj dječji uzrast. Poruke koje je autorica

uklopila u tekst, poput lajtmotiva kako „tuga nije bolest“, da je „bolje biti izopćenik nego

budala koja slijedi glupu grupu vršnjaka“, kao i da se ne treba bojati liječničke i psihološke

pomoći u trenucima koji odlučuju između života i smrti, važne su za (nesigurnu) adolescentsku

dob djece.

1. OBRAZLOŽENJE NAGRADE ZA KNJIŽEVNI TEKST U 2020. GODINI

a) NAGRADA „GRIGOR VITEZ“ ZA KNJIŽEVNI TEKST ZA DJECU U 2020.

Stručno povjerenstvo jednoglasno je odlučilo da Nagradu „Grigor Vitez“ za književni tekst za

djecu u 2020. dodijeli Andrijani Grgičević za tekst u slikovnici Što sam sve naučio do škole (i

to sâm) (ilustracija Vanda Čižmek, Ibis grafika).

Andrijana Grgičević u dječju književnost ulazi 2016. godine dramskim tekstom Stonoga Goga

koji je nagrađen Malim Marulićem (treća nagrada). Njezina dva sljedeća dramska teksta za

djecu, također, osvajaju nagrade: Uštimamac Malog Marulića (također treća nagrada), a Tečaj

filozofije za Blesivjetra i Naopakoka Tenu (prva nagrada). Andrijana Grgičević autorica je i

dvojezične slikovnice Potraga za pravom čokoladom koju je ilustrirala Maja Biondić. Ova, u

zagrebačkim knjižnicama teško dostupna slikovnica, uspješno se distribuira bliže njezinom

nakladničkom srcu u Solinu, Splitu i okolici, i to ne samo u knjižnicama, nego (i) u trgovinama

čokolade, uz čokolade, a ponekad i uz zvukove gramofonske ploče od čokolade. Godine 2020.,

kada je zbog pandemije cijeli svijet gotovo stao, Andrijana Grgičević objavila je dva teksta za

djecu, roman Srcohvat u nakladi Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade te u tandemu

s ilustratoricom Vandom Čižmek slikovnicu Što sam naučio do škole (i to sâm).

9

Slikovnica Što sam naučio do škole (i to sâm) istražuje paradoks najavljen u njezinom naslovu,

a sadržan u pitanjima: Može li se uopće išta znati bez škole? A kamoli prije škole? I to tako da

učiš sâm? Kroz niz duhovitih, britkih i posve originalnih dječjih razmatranja o ključnim

osobama, stvarima i pojavama iz svakodnevnog života, ona prikazuje što sve dijete može sâmo

naučiti o svijetu. (Samo)učenje se pritom pokazuje u svim svojim slobodarskim oblicima: kao

učenje neopterećeno gotovim znanjima, kao interpretativno neobuzdano, uvijek otvoreno

novim tumačenjima i razumijevanjima naizgled poznatog. Transgeneracijski simboli prošlosti

poput goblena i crno-bijelih fotografija tako u ovoj slikovnici postaju markeri povijesnih epoha,

goblenskog doba u kojem su se rodili djed i baka te crno-bijelog svijeta mame i tate, dok junak

iz predškolca prerasta u originalnog učenjaka.

U slikovnici Što sam naučio do škole (i to sâm) očigledne se istine očuđuju slijedom dječje

logike slikovničkog junaka, i obrnuto, njegova se logika očuđuje očiglednim istinama.

Primjerice, uvidi da roditelji nisu rođaci ili da Medo nije živ i da ne nosi prezime junaka, postaju

predmeti čuđenja i povod tumačenja, dok uvidi da se čokolada topi izvan frižidera, da je struja

opasna za djecu i da se svijet slikovnica razlikuje od stvarnog svijeta, vode prema zaključcima

da se svijet dijeli na slikovnice i zapravo, čokolada čuva izvan frižidera da bi se postigli fina

kremasta brada i brkovi, a struja protjeruje iz domova da bi se djeca mogla igrati bez straha.

Prepoznatljive plošne ilustracije Vande Čižmek s izraženim konturama, koje kao da oživljuju

geometrijske likove, svojom predmetnošću na rubu apstrakcije u stopu prate i vizualno

nadograđuju samosvojnu logiku samoukog predškolca, ostvarujući doslovnu simbiozu s

tekstom.

Što sam naučio do škole (i to sâm) iznimna je, odlično napisana i ilustrirana slikovnica koja

istodobno računa s autonomnim dječjim čitateljem, ali i za drugačiju, dječju perspektivu

zainteresiranim odraslim, i koju je upravo kao takvu prepoznalo i nagradilo Stručno

povjerenstvo Nagrade „Grigor Vitez“.

10

b) NAGRADA „GRIGOR VITEZ“ ZA KNJIŽEVNI TEKST ZA MLADEŽ U 2020.

Članovi Stručnog povjerenstva jednoglasno su odlučili da Nagradu „Grigor Vitez“ za književni

tekst za mladež u 2020. godini predaju Elizabeti Končić Trlek za tekst u romanu Pošta za Li

(Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade).

Dok vam netko ne kaže, ne povjeri ili čak napiše u knjizi, jednostavno ne vjerujete koliko je

djece nesretno u svom najsretnijem životnom razdoblju – djetinjstvu. Takva knjiga je Pošta za

Li Elizabete Končić Trlek. Djevojčica Li skupila je dvanaest godina i šest razreda, ali nema

mamu, nema tatu, ima samo tetu Nadu i privremeni stan u privremenoj bivšoj zgradi Doma za

nezbrinutu djecu. I već to, ta bivša svrha kuće u kojoj živi, šalje snažnu poruku čitatelju: budi

oprezan kad govoriš o djevojčici Li. Jer, ona ima poštara, ima želje da joj poštar donese bilo što

što bi predstavljalo kopču između Li i njene prošlosti, Li i njene budućnosti.

Priča o takvoj djevojčici može se ispričati samo na poseban način. A autorica je taj način

pronašla. I to beskrajno pažljivo, s mjerom, puna nadahnuća i razumijevanja, ali bez patetike

i krupnih riječi kakve odrasli obično koriste za slične priče koje su pokupili usput. Zbog toga

životna priča djevojčice izgleda blisko, razumljivo, nadahnuto i drago. Nježno prije svega. Ona,

mala Li putuje satima autobusom do škole, ali samo onda kad negdje u gradivu zapne. Što kaže

autorica time? Mala Li nije obično dijete i u njezinu djetinjstvu ne ide sve kao podmazano. Ona

ima prijatelje oko sebe, ali samu sebe još traži. Uz put toga traganja, kao lišće uz poznate joj

stazice, ona nalazi ljubav za tetu Nadu, ona otkriva da odrasli, za priču važan gospodin Krop,

nisu uvijek u pravu. I tako, nizanjem sličica jedne sudbine autorica nam uvećava sliku o njoj,

dajući mogućnost da sam čitatelj shvati o čemu se tu radi. Bez upotrebe grubih medicinskih i

sličnih izraza. Mala Li nije bolesna, nije odbačena, nije predmetom podsmjeha. Ona je

jednostavno dijete sudbine koje ponekad nije najsretnije. I što je posebno važno, jezik autorice

je dječja priča, onako kako najmlađi između sebe izmjenjuju osjećaje i sumnje, snove i

stvarnost. I još važnije – nijednoga trenutka ta priča nije tužna.

11

2. OBRAZLOŽENJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ 2020. ZA ILUSTRACIJU

a) NAGRADA „GRIGOR VITEZ“ ZA ILUSTRACIJU ZA MLAĐU DOB DJECE U

2020.

Jednoglasno je odlučeno da se Nagrada „Grigor Vitez“ za ilustraciju za mlađu dob djece za

2020. godinu dodjeli Hani Vrci za ilustracije u slikovnicama Lord se vraća kući (Irena Zelena,

Knjiga u centru) i Mi (ni) smo sami (Alma Pongrašić, Kreativna mreža).

Hana Vrca nova je zvijezda na svodu hrvatske ilustratorske scene. Po zanimanju je grafička

dizajnerica, a svoju dizajnersku vokaciju vješto koristi i u ilustriranju knjiga i slikovnica.

Suvereno vlada cijelim vizualnim poljem knjižne stranice tako da svojim minucioznim crtežima

dodaje kolorističke akcente, kontrapunktira ih s velikim obojenim plohama, a tipografijom

skladno zaokružuje, grafički i koloristički, cjelokupnu kompoziciju. Ispreplićući grafički dizajn i

ilustraciju, autorica je stvorila autentičan i prepoznatljiv ilustratorski izričaj. Nagrada „Grigor

Vitez“ za ilustraciju za mlađu dob djece zasluženo je priznanje koje je Hana zavrijedila crtežima

i cjelokupnim grafičkim oblikovanjem u slikovnicama Mi nismo sami i Lord se vraća kući.

Slikovnica Mi nismo sami nastala je prema ideji mlade talentirane autorice Alme Pongrašić,

koja je ujedno i autorica teksta slikovnice i dio je Projekta senzibilizacije djece i roditelja za

prava na dostojanstven život svih bića na planetu Zemlji. Namjera Projekta je da se, uz

radionice, predavanja i susrete ljudi i životinja, dio sredstava od prodaje slikovnice se donira u

vidu lijekova i hrane azilima za životinje diljem Hrvatske. Nesumnjivo vrijedan Projekt zadobio

je na vrijednosti još i više uz vizualni identitet kojeg čine majstorske ilustracije Hane Vrce.

Zbivanje se odvija unutar jednog azila za napuštene životinje, a protagonisti su cijela plejada

psećih likova koji se, u prvom licu, obraćaju čitatelju (i gledatelju). Ostavljeni, iznevjereni i

napušteni od ljudi-svojih vlasnika, oni nam pričaju priču o svojim strahovima, samoći, tuzi,

strahu i nadi da će pronaći svoj dom i mjesto unutar neke obitelji. Majstorsku karakterizaciju

likova Hana je uprizorila vještim crtežima kojima dodaje vizualne kodove i simbole njihovih

raspoloženja, proteka vremena, glasanja i kretanja. Na koncu, na posljednjoj stranici slikovnice

12

vidimo (uz jednog psa) i dva lica oduševljenih djevojčica za koje se pretpostavlja da će udomiti

prikazanog psa iz azila, te po izrazima njihovih lica shvaćamo da udomljavanje psa ne nosi sreću

i ljubav samo napuštenom psu već i da nas, kao ljude, njegova sreća uvećava jer ljudi su u

svojoj najdubljoj biti (ipak!?) osjećajna i brižna bića.

U slikovnici Lord se vraća kući, također mlade i talentirane autorice teksta Irene Zelene,

nailazimo na posve drukčiju situaciju. Lord je razmaženi pas koji u svom domu i obitelji ima

povlašteni status. On je okružen svim mogućim povlasticama i udobnostima: ...“ ima vlastitu

sobu s velikim krevetom i golemim televizorom, svog osobnog šetača, kuharicu specijaliziranu

za pseću hranu, vlastitog veterinara i klauna koji ga je zabavljao. Ali Lord je bio tako razmažen

da mu je, bez obzira na sve to, bilo dosadno. I zato je jednog dana odlučio pobjeći.“

Nakon što je, nesputan, neko vrijeme uživao trčkarajući naokolo, Lord shvaća da se izgubio.

Njegovi urođeni instinkti oslabljeni su udobnostima njegovoga raskošnog doma i načinom

života pa ne zna naći put kući, a i ni hranu, a gladan je. Iznenada, susreće uličnog mačka koji

pripada jednom posve drugom svijetu u kojem životinje nemaju svoj dom, a to znači ni

vlasnika koji im daje ime. Mačka se jednostavno zove Mačka! Zahvaljujući svojoj snalažljivosti

i okretnosti koju joj nameće život na ulici, Mačka pomaže Lordu pronaći njegov dom, a sretnim

raspletom zbivanja i sama biva u njemu udomljena! Tako postaje vidljivo da i ova slikovnica,

koja naoko započinje posve drugim okruženjem nego ona u slikovnici Mi nismo sami, za

središnji motiv ima temu udomljavanja životinja.

Crno-bijele crteže i tijek zbivanja ilustratorica Hana povezuje skupom obojenih točkica koje u

različitim bojama, veličinama i grupacijama strukturiraju vizualna zbivanja: od predlista, iz

stranice u stranicu, do zalista i tako sudjeluju u skladnoj vizualnoj interpretaciji ove zanimljive

priče.

b) NAGRADA ZA ILUSTRACIJU ZA STARIJU DOB DJECE ZA 2020. GODINU

Stručno povjerenstvo je jednoglasno odlučilo Nagradu „Grigor Vitez“ za ilustraciju za stariju

dob djece u 2020. dodijeliti Dominiku Vukoviću za ilustracije u slikovnici Svjetlana i sni o letu

(Mala zvona).

13

Cjelina teksta i ilustracije u slikovnici Svjetlana i sni o letu Dominika Vukovića grafički je i

prostorno dobro uravnotežena, bez štete po crteže koji prate temu djevojčice zaljubljene u

znanstvena otkrića. Stilski vrlo heterogeni, u kompozicijski i perspektivno potpuno slobodnom

rasporedu na formatu stranica (jedan crtež/prizor često ide na dvije stranice slikovnice), crteži

simbolički podcrtavaju otvoren i neukroćen duh djevojčice željne znanja, čija mašta jednako

tako slobodno luta i leti kao i mašta znanstvenika čijim se izumima slikovnica bavi (Faust

Vrančić, Slavoljub Penkala, Herman Potočnik). Svaka tabla crtana je drugačijim koloritom i

prati atmosferu priče. U noćnom dijelu radnje, crteži su vrlo zatamnjeni, s tamnom podlogom,

i to dodaje slikovnici atmosferu fantastike i začudnog. Svaka stranica slikovnice prepuna je

malih crtanih detalja koji nas unose u priču; pri listanju svaka nas nova stranica neočekivano

iznenađuje kako je crtežom riješena i dopunjena priča bez ponavljanja crtačkih šablona s

prethodne stranice. Lik djevojčice crtan je također vrlo uvjerljivo: čitatelj zaista osjeća koliko

je mala Svjetlana hipnotizirana i fascinirana znanošću, i na toj razini otkrivamo šire simbolično

značenje lajtmotiva o letu: osobnom/metaforičkom i izumiteljskom/doslovnom, mehaničkom.

Slikovnica je kompletan umjetnički proizvod koji može cjelovito predstavljati Hrvatsku na

nacionalnoj i međunarodnoj sceni dječje knjige, objedinjujući popularnu znanost i beletristiku.

U tom smislu, četvrti velikan koji je predstavljen biografijom na kraju knjige, pored Penkale,

Vrančića i Potočnika, sasvim logično i zasluženo je i Dominik Vuković.

POHVALA NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ ZA 2020. DODJELJUJE SE:

Nakladničkoj kući Igubuka za kontinuiran i originalan rad u području slikovničke

produkcije za najmlađe čitatelje (u slikovnicama: Smijuljica, Mala morska zvijezda,

Zimska priča jednog snjegovića i Krila za krokodila)

Nakladnička kuća Igubuka već više od desetljeća predano objavljuje slikovnice usmjerene na

najmlađe čitatelje, njegujući pritom stilsku prepoznatljivost i kvalitetu, ali i otvorenost prema

novim medijskim formatima i temama. Istodobno, promišljene i zaigrane, Igibukine tekstualno

i narativno vrlo često minimalističke, ali jezično, tipografski, koloristički te općenito

14

ilustratorski bogate slikovnice, uvijek iznova inovativno adresiraju pretpostavljene

kompetencije i potrebe najmlađih čitatelja. Radi se o nakladniku koji uz druge tzv. male, ali

produkcijski i umjetnički važne nakladnike, neumorno održava visoke slikovničke standarde,

postavljajući na taj način odozdo i visoko standarde suvremene hrvatske dječje književnosti.

Stoga je svaka njegova slikovnica događaj za čitatelje, ali i za polje dječje književnosti u

njegovoj ukupnosti.

Davoru Paveliću za ilustracije u knjizi Moj tata Indijanac (Mladen Kopjar, Knjigohvat)

Davor Pavelić likovni je umjetnik s hrvatskom adresom i inozemnom karijerom. Ovaj

talentirani autor izgradio je svoju međunarodnu karijeru kroz ilustracije na stranicama novina

i časopisa kao što su The New York Times i The Boston Globe dok je u Hrvatskoj prisutniji u

mediju ilustracije za dječju knjigu i slikovnicu. U knjizi dramskih tekstova Mladena Kopljara Moj

tata Indijanac Davor nas istodobno oduševljava i nasmijava duhovitim vizualnim kreacijama

likova protagonista i njihovih akcija i interakcija. Služeći se računalnim alatima i programima,

Davor stvara precizne linearne crteže koje obogaćuje rasterskim uzorcima, a kompoziciju

uravnotežuje velikim monokromatskim elementima. Autentičan u svom izričaju, promišljen u

konceptu, ovaj ilustrator ekspresiju zbivanja sažima u jednu znakovitu gestu ispunjenu

vizualnim kodovima i simbolima.

Branki Hollingsworth Nari za sveukupan doprinos u ilustraciji u 2020. godini

Umjetnica je s četiri knjige sudjelovala u natječaju Nagrade „Grigor Vitez“ 2020.: dvije

slikovnice (Park u oblacima Snježane Babić Višnjić i Tonkin veliki prijatelj Leonarda Čečija

Bakse) i posebno valja naglasiti bogato ilustrirane dvije knjige za mlade (Zafrkancije, zezancije,

smijancije i ludancije Sanje Pilić i Učim letjeti, a nemam krila Ivane Adlešić Pervan). U knjigama

različitih tema i motiva autorica ilustrira raznovrsne životne situacije: od zafrkancija, burnog

odrastanja, bolesti, pa do neizbježne smrti. Mladom čitatelju svojim slikama, koloritom i

kompozicijom olakšava razumijevanje teksta te je uvijek jedinstvena i prepoznatljiva, s

vlastitim umjetničkim senzibilitetom. Prilagođava se poetici različitih autora, nadopunjuje i

15

oplemenjuje tekst s kojim se prožimaju njezine ilustracije, tvoreći svaki put jedinstvenu cjelinu

slikovnice ili ilustrirane knjige za mlade.

Silviji Šesto i Vandi Čizmek za slikovnicu Abeceda nevoljenih (Hrvatsko društvo

književnika za djecu i mlade)

Iznimno duhovito i satirično pisani kratki tekstovi o životinjama koje su povezane s ljudskim

zanimanjima i posložene po abecedi, uz redom izabrane vrste životinja koje ljudi ne vole,

podcjenjuju, boje ih se ili im se gade, predstavljaju sasvim novi žanrovski pristup zajedničkim

karakternim i fenotipskim vezama između ljudi i životinja (aligator / filmski režiser, džukac /

zlatar, hijena / političar, činčila / krznar, ćuk / grobar, guska / pisac za djecu, rak / liječnik,

stonoga / postolar, škorpion / astrolog, tvor / smetlar itd.). Pričice su pisane iz životinjskog

rakursa, gdje se životinje bune i protestiraju protiv načina i stereotipa kako na njih ljudi

gledaju, a tekstovi imaju i ekološko-aktivistički podton. Vanda Čižmek nenametljivo,

jednostavnim crno-bijelim crtežom s tek pokojim akcentom boje prati protagoniste ove anti-

abecede, namjerno ne odvlačeći pažnju od sukusa svake kratke priče.

Tomislavu Zagodi za knjige Ivana - Ilustrirana biografija Ivane Brlić-Mažuranić i Škola

na rubu pameti (Opus gradna)

Ma kakva Wikipedija. Ako se želi upoznati s Ivanom Brlić-Mažuranić, onda se uzme knjiga

Tomislava Zagode Ivana. I pročita za jedno popodne, zajedno sa svim malim i velikim slovima,

starim fotografijama i nacrtanim sličicama. I tako je heroina hrvatske književnosti dobila

kartonski spomenik za korice i papirnati vodič kroz bure i oluje. Kakav život već može biti.

Listajući stranice Zagodine knjige, radoznalac čuje i njenu rodbinu i šuštanje njezinih haljina,

njezin odmjereni korak i stišanu buku okolnoga svijeta.

Napisao je Tomislav Zagoda još jednu vrijednu knjigu, o školi i školarcima pod nazivom Škola

na rubu pameti. Neki dijelovi se čine tako opasnim i „vragolastim“, da se čovjeku čini da je to

Zagoda išao s njima u razred. Sve ih zna i sve ih poznaje, a nitko ga se ne sjeća, ni na jednoj

zajedničkoj slici ga nema. E, to mogu samo pisci koji razumiju ono o čemu pišu, pa makar to

bio i „najgori“ dječak iz posljednje klupe ili brbljava djevojčica iz prvog reda.

16

POSEBNO PRIZNANJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“

TITU BILOPAVLOVIĆU ZA BOGAT KNJIŽEVNI RAD ZA DJECU I MLADEŽ

Riječ je o piscu i književniku. Pisac se ne srami novinskih tekstova, predgovora i pogovora. On

samo napiše, složi napisano u kuvertu, i gotov posao. Književnik svoju rečenicu brusi, okreće

lijevo i desno, ponekad je omiriši, osluhne ne šalje li mu kakvu dodatnu poruku. Pa tek kad je

sto posto siguran, pljusne je na papir i tako ostavi na čitanje onima koji će doći iza njega.

U posljednjem ukoričenom djelu Pjesme mudre sove i svrake naopake (Alfa, 2020.), o mudroj

sovi i svraki naopakoj, Bilopavlović je Sovi udijelio ulogu književnika, a Svraki pisca. Možda za

Svraku i ne bi bilo mjesta da nije tolikih godina provedenih u novinarstvu koje je tako volio;

zbog ljudi oko sebe, zbog buke i strke i svog doprinosa cijeloj toj redakcijskoj gužvi. Za svoj

bogat književni rad Tito je dobio cijeli regal nagrada, dok za novinske retke ni plaćeno piće u

nekom od kafića.

Zanimljivo, a i nostalgično je da danas više ne postoje, ne tiskaju se, ne prodaju na ulici ni jedne

novine u kojima je Bilopavlović radio. Nakon iskustva s tjednikom „Danas“, čiji je bio jedan od

osnivača i dugogodišnji kolumnist, više se novinarske olovke nije laćao. I bolje, zaraza tim

poslom je teža od ove današnje korone, jer kad te jednom spopadne, nema respiratora koji bi

ti oslobodio kreativna pluća i omogućio slobodno disanje.

U međuvremenu, se u Bilopavlovićem književnom opusu skupilo knjiga za osrednju školsku

knjižnicu, nagrada ima više nego neki lokalni nogometni klub pehara. Tako je ponosan dobitnik

književnih nagrada „Mate Lovrak“ i za životno djelo „Josip Kozarac“. Međutim, vjerojatno

jedna od književnih nagrada, i to za dječju književnost, koja mu je prirasla srcu je upravo

Nagrada „Grigor Vitez“ za književni tekst za antologijsku priču Paunaš (1978.), nakon koje je

zaredao vrhunske knjige za djecu i mladež: Kutija za male i velike igračke (1980.), Filipini iza

ugla (1988.), Otmica Labinjanki (1988.), Oprostite, volim vas (1998.), Čitaj, gospodine balavče

(2002.), pa sve do knjige pjesama za djecu Pjesme mudre sove i svrake naopake kojom je

osvježio književnu produkciju za djecu i mlade u 2020. godini.

I zato ovo Posebno priznanje Nagrade „Grigor Vitez“ za njegov bogat književni rad za djecu i

mlade stiže u ime svih njegovih pjesama i priča, njegovih knjiga i mudrosti posađene u gredice

17

njegove literature za brojne generacije djece. Neke od njih mogu biti tužne jer su bile premale

(ili prestare) za njegove „balavce“ i „slinavce“. Danas su ti redci skriveni pod tendom čitanki

za ovaj ili onaj razred, ali tko bi čitanke čitao, tko bi se vraćao na zadaće i zadaćnice u kojima

je valjalo riječi jednoga književnika još jednom okrenuti, obrnuti. Jer te će rečenice ostati u

čitankama za duga vremena, puno dulja od pamćenja nekoliko generacija.

Teško je povjerovati da Tito Bilopavlović ima već 81 godinu. Zar je ta Nova Gradiška u kojoj je

rođen postala odjednom tako dalekom. A opet… a opet, sve se čini da nadmudrivanje Sove i

Svrake u njegovoj zadnjoj knjizi nije kraj njegovu pisanju. Zasigurno ima još ponešto što bi

valjalo predložiti za neke buduće čitanke ili za učeničke literarne skupine u izvanškolskim

aktivnostima.

Zato sve čestitke Titu Bilopavloviću za ovo Posebno priznanje!

Stručno povjerenstvo za dodjelu Nagrade „Grigor Vitez“ za 2020.:

predsjednica Povjerenstva, Manuela Vladić Maštruko, akademska slikarica i ilustratorica

Marijana Hameršak, viša znanstvena suradnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku

Iva Körbler, komparatistica književnosti i likovna kritičarka

Isabella Mauro, voditeljica Hrvatskog centra za dječju knjigu

Vlado Rajić, književnik

U Zagrebu, 9. lipnja 2021. godine