Istočno Sarajevo, Nikole Tesle 59; Telefon; 057/326-100; Fax:057/326-105 Источно Сарајево, Николе Тесле 59; Телефон: 057/326-100; Факс: 057/326-105

Bosna i Hercegovina Ministarstvo sigurnosti

Državna agencija za istrage i zaštitu

Босна и Херцеговина Министарство безбједности

Државна агенција за истраге и заштиту

Financijsko-obavještajni odjel

SMJERNICE ZA PROCJENU RIZIKA I PROVO ðENJE ZAKONA O SPREČAVANJU PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORISTI ČKIH

AKTIVNOSTI ZA OBVEZNIKE

Veljača, 2011. godine

Na temelju članka 5. stavak (2) Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti („Službeni glasnik BiH“, broj 53/09), a u svezi sa odredbama Pravilnika o procjeni rizika, podacima, informacijama, dokumentaciji, metodama identifikacije i ostalim minimalnim pokazateljima neophodnim za efikasno provoñenje Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti („Službeni glasnik BiH“, broj 93/09), načelnik Financijsko-obavještajnog odjela Državne agencije za istrage i zaštitu, d o n o s i:

SMJERNICE ZA PROCJENU RIZIKA I PROVO ðENJE ZAKONA O SPREČAVANJU PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORISTI ČKIH

AKTIVNOSTI ZA OBVEZNIKE

PRVI DIO - TEMELJNE ODREDBE

Članak 1. (Predmet)

Smjernicama za procjenu rizika i provoñenje Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti za obveznike (u daljem tekstu: Smjernice) bliže se ureñuje način procjene rizika, utvrñivanje stupnja rizičnosti grupa klijenata ili pojedinog klijenta, poslovnog odnosa ili transakcije, identifikacija i praćenje klijenta, provoñenje mjera otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti u poslovnim jedinicama i društvima u kojima obveznik ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, a koja imaju sjedište u trećoj državi, praćenje poslovnih aktivnosti klijenta, dostavljanje podataka Financijsko-obavještajnom odjelu, poslovi stručnog obrazovanja i usavršavanja, uspostava interne kontrole i revizije od strane obveznika, zaštita i čuvanje podataka koji su obvezniku dostupni, imenovanje ovlaštene osobe za sprečavanje pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, kao i druga pitanja od značaja za procjenu rizika i provoñenje odredaba Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranjа terorističkih aktivnosti (u daljem tekstu: Zakon).

Članak 2.

(Identifikacija i pra ćenje klijenta)

(1) Obveznik iz članka 4. Zakona dužan je prilikom uspostave poslovnog odnosa sa klijentom ili prilikom obavljanja transakcija u iznosu ili iznad iznosa propisanog Zakonom utvrditi ili provjeriti identitet klijenta na temelju dokumenata, iz vjerodostojnih i objektivnih izvora kao što su važeći identifikacijski dokumenti za fizičke osobe, te dokumentacija iz sudskog ili drugog javnog registra za pravne osobe. Obveznik neće uspostaviti poslovni odnos niti obaviti transakciju ukoliko nije moguće utvrditi ili provjeriti identitet klijenta (stranke).

(2) Obveznik je dužan pribaviti podatke o svrsi i namjeni prirode poslovnog odnosa, odnosno transakcije, kao i redovno pratiti poslovne aktivnosti klijenta primjenom principa „upoznaj svog klijenta“, uključujući podatke o porijeklu sredstava koja su predmet poslovnih aktivnosti.

Članak 3. (Provoñenje Zakona i standarda)

Obveznik je dužan pri obavljanju registrirane djelatnosti svoje poslovanje uskladiti s odredbama Zakona, Pravilnika o procjeni rizika, podacima, informacijama, dokumentaciji, metodama identifikacije i ostalim minimalnim pokazateljima neophodnim za efikasno provoñenje Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti (u daljem tekstu: Pravilnik) i drugih zakonskih i podzakonskih akata, te standardima koji reguliraju pitanja otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, a koji su sastavni dio poslovne aktivnosti obveznika.

Članak 4. (Suradnja sa Financijsko-obavještajnim odjelom)

Obveznik osigurava punu suradnju sa Financijsko-obavještajnim odjelom Državne agencije za istrage i zaštitu i posebnim agencijama i nadzornim organima u pogledu dostave podataka, informacija, dokumentacije u svezi sa klijenatima i transakcijama koje bi mogle ukazivati na eventualno počinjenje kaznenog djela pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, te štetiti stabilnosti, sigurnosti i ugledu financijskog sustava Bosne i Hercegovine. Prihvaćene interne procedure obveznika ne smiju, posredno ili neposredno, ograničavati prethodno pomenutu saradnju obveznika

Članаk 5. (Program procjene rizika)

Obveznici su dužni usvojiti pisani interni program kojim će odrediti razine rizika grupa klijenata ili pojedinačnog klijenta, njihovo zemljopisno područje rada, poslovni odnos transakcija, proizvoda ili usluga, način pružanja usluga klijentu, nova tehnološka dostignuća u svezi sa mogućom zlouporabom u svrhu pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti. Program uključuje i procedure prijema i postupanja sa klijentom, pripremu analize rizika, edukaciju uposlenih, provoñenje interne revizije, procedure prepoznavanja i prijavljivanja sumnjivih transakcija, te odgovornost uposlenih za provoñenje mjera otkrivanja i sprečavanja počinjenja kaznenog djela pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti. Uposleni moraju biti upoznati sa programom procjene rizika, primjenjivati ga u svom radu, te se ponašati sukladno istom.

Članak 6. (Obuka uposlenih) Obveznik je dužan osigurati redovno stručno obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje uposlenih koji posredno ili neposredno obavljaju poslove sprečavanjа i otkrivanjа pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, kao i trećih osoba kojima je obveznik povjerio aktivnosti na identifikaciji i praćenju klijenata.

DRUGI DIO – PROCJENA RIZIKA

Članak 7. (Rizik i analiza rizika) (1) Rizik pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti podrazumijeva rizik da će klijent

zlouporabiti financijski sustav Bosne i Hercegovine ili poslovnu djelatnost obveznika za počinjenje kaznenog djela pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, ili da će poslovni odnos, transakcije, usluge ili proizvod posredno ili neposredno upotrijebiti za pomenuta kaznena djela.

(2) Obveznik je dužan izraditi procjenu rizika na temelju koje će se odrediti stupanj rizičnosti klijenta, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije. Analiza rizika je bitan preduvjet za provoñenje propisanih mjera identifikacije i praćenja klijenta, а od kategorije rizičnosti klijenta, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije ovisi vrsta identifikacije i praćenja klijenta koju obveznik vrši sukladno Zakonu (uobičajena, pojačana, pojednostavljena).

Članak 8.

(Politika upravljanja rizikom) (1) Obveznik može, ako je potrebno za efikasnije provoñenje Zakona i Smjernica, prije

pripreme analize rizika prihvatiti adekvatnu politiku upravljanja rizicima za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti. Cilj prihvatanja politike upravljanja rizicima je da se na razini obveznika definiraju područja poslovanja koja su, s obzirom na mogućnost zlouporabe u svrhe pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, više ili manje kritična. Obveznik će utvrditi i odrediti glavne rizike na tim područjima i mjere za njihovo rješavanje.

(2) Kriteriji za izradu polaznih temelja za prihvatanje politike upravljanja rizicima za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti koji se detaljnije definiraju su:

a) namjena i cilj upravljanja rizicima za pranje novca i financiranje terorističkih

aktivnosti i njihova povezanost s poslovnim ciljem i strategijom obveznika, b) područje i poslovni procesi obveznika koji su izloženi riziku pranja novca i

financiranja terorističkih aktivnosti, c) rizici za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti na svim ključnim

poslovnim područjima obveznika, d) mjere za rješavanje rizika za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti, e) uloga i odgovornost uprave obveznika pri uvoñenju i prihvatanju upravljanja rizicima

za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti.

Članak 9. (Priprema analize rizika) Analiza rizika je postupak u kojem obveznik definira:

a) ocjenu vjerovatnosti da se njegovo poslovanje može zlouporabiti za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti,

b) kriteriji na temelju kojih će se odreñeni klijent, poslovni odnos, proizvod ili transakcija svrstati u više ili manje rizične za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti,

c) utvrñivanje posljedica i mjera za efikasno upravljanje takvim rizicima.

Članak 10. (Kriteriji pripremanja analize rizika)

Obveznik prilikom pripremanja analize rizika uzima u obzir sljedeće kriterije:

a) obveznik kategoriju rizičnosti obvezno izvodi iz kriterija rizičnosti, tаko da odreñenog klijenta, poslovni odnos, proizvod ili transakciju svrstava u jednu od kategorija rizičnosti;

b) obveznik pri odreñivanju kategorije rizičnosti može, sukladno kriterijima rizičnosti odreñenim u Smjernicama i svojoj politici upravljanja rizicima odreñenog klijenta, poslovni odnos, proizvod ili transakciju sam klasificirati kao visokorizičnu za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti i provesti pojačanu identifikaciju i praćenje klijenta;

c) obveznik prilikom odreñivanja kategorije rizičnosti klijenta, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije, koji su na temelju Zakona i Smjernica odreñeni kao visokorizični, nikako ne smije klasificirati kao srednji (prosječni) ili neznatni rizik.

Članak 11. (Početno utvrñivanje rizi čnosti)

Obveznik prije sklapanja poslovnog odnosa na temelju provedene analize rizičnosti priprema ocjenu rizičnosti klijenta, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije tako što:

a) utvrñuje istovjetnost klijenta s prikupljenim zahtijevanim podacima o klijentu, poslovnom odnosu, proizvodu ili transakciji i drugim podacima, koje obveznik treba prikupiti za pripremu ocjene rizičnosti,

b) ocjenjuje prikupljene podatke u pogledu kriterija rizičnosti za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti (utvrñivanje rizika),

c) odreñuje ocjenu rizičnosti klijenta, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije sukladno prethodno izrañenoj analizi rizičnosti, te ih svrstava u jednu od kategorija rizičnosti,

d) provodi mjere identifikacije i praćenja klijenta (uobičajena, pojačana, pojednostavljena).

Članak 12.

(Naknadno utvrñivanje rizi čnosti) U okviru mjera redovnog praćenja poslovnog odnosa klijenta, obveznik ponovo provjerava utemeljenost početne ocjene rizičnosti ili poslovnog odnosa kojim je ocijenjena stranka kod obveznika, te, ukoliko je potrebno, odreñuje novu ocjenu rizičnosti (naknadno odreñuje rizičnost). Obveznik naknadno provjerava utemeljenost početne ocjene rizičnosti stranke ili poslovnog odnosa i u sljedećim slučajevima:

a) ako su se bitno promijenile okolnosti na kojima se temelji ocjena rizičnosti odreñene stranke ili poslovnog odnosa, odnosno ako su se promijenile okolnosti koje su bitno uticale na svrstavanje stranke ili poslovnog odnosa u odreñenu kategoriju rizičnosti;

b) ako obveznik posumnja u istinitost podataka na temelju kojih je donio ocjenu rizičnosti odreñene stranke ili poslovnog odnosa.

Članak 13. (Kriteriji odre ñivanja kategorija rizi čnosti stranke)

(1) Pri odreñivanju ocjene rizičnosti odreñenog klijenta, poslovnog odnosa, proizvoda ili

transakcije, obveznik je dužan uzeti u obzir sljedeće kriterije:

a) vrsta, poslovni profil i struktura klijenta, b) zemljopisno porijeklo klijenta, c) priroda poslovnog odnosa, proizvoda, transakcije, d) prethodna iskustva obveznika sa klijentom.

(2) Obveznik može, osim prethodno pobrojanih kriterija, pri odreñivanju stupnja rizičnosti

klijenta, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije posebno poštovati i druge kriterije, kao što su:

a) veličina, struktura i djelatnost obveznika, uključujući i obim, strukturu i kompleksnost

poslova koje obveznik obavlja na tržištu, b) statusna i vlasnička struktura stranke, c) prisustvo stranke pri sklapanju poslovnog odnosa ili provoñenju transakcije, d) porijeklo sredstava koja su predmet poslovnog odnosa ili transakcije u slučaju stranke

koja se po kriterijima iz Zakona smatra stranоm politički eksponiranоm osobоm, e) namjena sklapanja poslovnog odnosa ili izvršenja transakcije, f) klijentovo poznavanje proizvoda i njegovo iskustvo, odnosno znanje iz tog područja, g) druge informacije koje pokazuju da klijent, poslovni odnos, proizvod ili transakcija

mogu biti više rizični.

Članak 14. (Kategorije rizi čnosti stranaka)

Prema kriterijima rizičnosti klijenti, poslovni odnos, proizvodi ili transakcije mogu se podijeliti u tri kategorije, i to:

a) veći (visoki) rizik, b) srednji (prosječni) rizik, c) nizak (neznatni) rizik.

Članak 15.

(Veći rizik – kriterij, vrsta, poslovni profil i strukt ura stranke) (1) Stranke koje predstavljaju veći rizik za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti,

s obzirom na kriterij, vrstu, poslovni profil i strukturu stranke, su:

a) stranke koje se nalaze na popisu osoba protiv kojih su na snazi odreñene mjere, sankcije, embarga Ujedinjenih nacija,

b) stranke sa prebivalištem ili sjedištem u zemljama koje nisu subjekti meñunarodnog prava, odnosno u kojima se ne primjenjuju meñunarodno prihvaćeni standardi sprečavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, koje financiraju ili daju podršku terorističkim aktivnostima, u kojim djeluju terorističke organizacije ili je prisutan značajan obim korupcije, koje nisu meñunarodno priznate

kao države (daju mogućnost fiktivne registracije pravne osobe, omogućavaju izdavanje fiktivnih identifikacijskih dokumenata i sl.).

(2) Stranke - fizičke osobe koje predstavljaju veći rizik za pranje novca i financiranje

terorističkih aktivnosti su:

a) stranka koja je stranа politički eksponirana osoba, odnosno osoba koja djeluje ili je u posljednjoj godini djelovala na istaknutoj javnoj dužnosti i ima stalno prebivalište u državi članici EU ili trećoj državi, odnosno osoba koja djeluje ili je djelovala u posljednjoj godini na istaknutoj javnoj dužnosti u državi članici EU ili trećoj državi, uključujući članove njene uže porodice i bliže suradnike, i to:

1) predsjednici država, predsjednici vlada, ministri i njihovi zamjenici odnosno

pomoćnici, 2) izabrani predstavnici zakonodavnih organa, 3) nositelji najviših pravosudnih i ustavno sudskih funkcija, 4) suci financijskih sudova i članovi savjeta centralnih banaka, 5) konzuli, veleposlanici i visoki oficiri oružanih snaga, 6) članovi upravnih i nadzornih odbora pravnih osoba koje su u većinskom vlasništvu

države,

b) stranke čiji su članovi uže porodice politički eksponirane strane osobe: bračni ili izvanbračni drug, njihova djeca i njihovi bračni ili izvanbračni drugovi, roditelji, braća i sestre,

c) stranke čiji je bliži suradnik politički eksponirana strana osoba, odnosno svaka fizička osoba koja ima zajedničku dobit iz imovine ili uspostavljenog poslovnog odnosa ili drugu vrstu bližih poslovnih kontakata sa stranom politički eksponiranom osobom,

d) stranka koja nije osobno prisutna pri utvrñivanju i provjeri identiteta kod obveznika, u smislu fizičkog prisustva kod obveznika za vrijeme prilaganja važećih identifikacijskih dokumentata u svrhu utvrñivanja njenog identiteta.

(3) Stranke - pravne osobe koje predstavljaju veći rizik za pranje novca i financiranje

terorističkih aktivnosti su:

a) stranka koja je strana pravna osoba koja ne obavlja ili ne smije obavljati trgovinske, proizvodne ili druge djelatnosti u državi u kojoj je registrirana (pravna osoba sa sjedištem u državi koja je poznata kao off-shore financijski centar, i za koju važe odreñena ograničenja kod neposrednog obavljanja registrirane djelatnosti u toj državi),

b) stranka koja je fiducijarno (povjereničko) ili drugo slično društvo strane pravne osobe s nepoznatim ili prikrivenim vlasnicima ili menadžment timom (društvo strane pravne osobe koje nudi obavljanje poslova za treće osobe, tj. društva, osnovana na temelju pravnog ugovora izmeñu osnivača i upravljača koji upravlja imovinom osnivača u korist odreñenih osoba korisnika ili beneficijara, ili za druge odreñene namjene (privatnih, stečenih do općih dobara, odnosno nestečenih),

c) stranka koja ima kompliciranu statusnu strukturu ili kompleksan lanac vlasništva (komplicirana vlasnička struktura ili kompleksan lanac vlasništva otežava ili ne omogućava utvrñivanje stvarnog vlasnika ili osobe koja vrši kontrolu pravne osobe),

d) stranka koja je financijska organizacija koja za obavljanje svojih djelatnosti ne treba, odnosno nije obvezna dobiti licencu odgovarajućeg nadzornog tijela, odnosno

sukladno matičnom zakonodavstvu nije subjekt mjera na području otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti,

e) stranka koja je neprofitna organizacija (ustanova, društvo ili druga pravna osoba, odnosno subjekt osnovan za javno-korisne, dobrotvorne namjene, vjerske zajednice, udruge, zaklade, neprofitne udruge i druge osobe koje ne obavljaju gospodarsku djelatnost) a ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

1) ima sjedište u državi koja je poznata kao off-shore financijski centar, 2) ima sjedište u državi koja je poznata kao financijski, odnosno porezni raj, 3) ima sjedište u državi koja nije članica EU, Europskog ekonomskog prostora (EEP)

ili Radne grupe za financijske mjere protiv pranja novca (Financil Action Task Force on Money Laundering – FATF), odnosno u državi koja nema zadovoljavajuće propise, odnosno meñunarodno prihvaćene standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti,

4) meñu njenim članovima je fizička ili pravna osoba koja je rezident bilo koje države navedene u prethodnoj točki,

f) stranka koja je pravna osoba osnovana izdavanjem dionica na donositelja.

Članak 16.

(Veći rizik - kriterij zemljopisni položaj stranke) (1) U stranke koje predstavljaju veći rizik za pranje novca i financiranje terorističkih

aktivnosti prema kriteriju zemljopisni položaj ubrajaju se one sa prebivalištem ili boravištem, odnosno sjedištem u:

a) državi koja nije članica EU, EEP ili meñunarodne radne grupe FATF, odnosno u

državi koja nema zadovoljavajuće propise, odnosno meñunarodno prihvaćene standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti,

b) državi koja je na temelju procjene nadležnih meñunarodnih organizacija poznata po proizvodnji ili dobro organiziranoj i razvijenoj trgovini drogom (države Bliskog, Srednjeg ili Dalekog istoka koje su poznate po proizvodnji heroina: Turska, Afganistan, Pakistan; države zlatnog trougla: Mianmar, Laos, Tajland; države Južne Amerike poznate po proizvodnji kokaina: Peru, Kolumbija i susjedne države; države Srednjeg i Dalekog istoka, te Srednje Amerike, poznate po proizvodnji indijske konoplje: Turska, Liban, Afganistan, Pakistan, Maroko, Tunis, Nigerija i susjedne države, te Meksiko),

c) državi koja je na temelju procjene nadležnih meñunarodnih organizacija poznata po visokom stupnju organiziranog kriminaliteta zbog korupcije, trgovine oružjem, trgovine bijelim robljem ili kršenja ljudskih prava,

d) državi koja je po procjeni meñunarodne Radne grupe za financijske mjere protiv pranja novca svrstana meñu nekooperativne države ili teritorije (radi se o državama, odnosno teritorijima koje, po ocjeni meñunarodne radne grupe FATF, nemaju odgovarajuće zakonodavstvo na području sprečavanja ili otkrivanja pranja novca ili financiranja terorističkih aktivnosti, nadzor države nad financijskim institucijama ne postoji ili je neprimjeren, osnivanje ili djelovanje financijskih institucija je moguće bez odobrenja ili registracije kod nadležnih državnih organa, država podstiče otvaranje anonimnih računa, odnosno drugih anonimnih financijskih instrumenata, neadekvatan je sustav prepoznavanja i obavještavanja o sumnjivim transakcijama, zakonodavstvo

ne poznaje obvezu utvrñivanja stvarnog vlasnika, meñunarodna suradnja je neefikasna ili uopće ne postoji),

e) državi protiv koje su na snazi mjere Ujedinjenih nacija, meñu koje posebno spadaju potpun ili djelomičan prekid ekonomskih odnosa, željezničkih, pomorskih, zračnih, poštanskih, telegrafskih, radijskih i drugih komunikacijskih veza, prekidanje diplomatskih odnosa, vojni embargo, putnički embargo i sl.,

f) državi koja je poznata kao financijski odnosno porezni raj; za te države je posebno značajno da omogućavaju potpuno ili djelomično oslobañanje od obveze plaćanja poreza, odnosno porezna stopa je značajno niža u odnosu na druge države. Takve države obično nemaju sklopljene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, odnosno ako i jesu potpisale te ugovore, ne poštuju ih, zakonodavstvo tih država omogućava, odnosno zahtijeva striktno poštivanje bankarske i poslovne tajne, osigurane su brze, diskretne i jeftine financijske usluge. U države koje su općepoznate kao financijski, odnosno porezni raj ubrajaju se: Dubai (Jebel Alii Free Ziona), Gibraltar, Hong Kong, Otok Man, Lihtenštajn, Macau, Mauricius, Monako, Nauru, Otok Nevis, Island (područje Norfolk), Panama, Samoa, San Marino, Sark, Sejšeli, St. Kitts i Nevis, St. Vincent i Grenadine, Švicarska (kantoni Vaud i Zug), otok Turks i Caicos, Sjedinjene Američke Države (savezne države Delaware i Wyoming), Urugvaj, Djevičanska otočja i Vanatu),

g) državi koja je općepoznata kao off-shore financijski centar (za te države je značajno da odreñuju ograničenja pri neposrednom obavljanju registriranih djelatnosti poslovnih subjekata u državi, osiguravaju visok stupanj bankarske i poslovne tajne, provodi se liberalna kontrola nad vanjskotrgovinskim poslovanjem, osigurane su brze, diskretne i jeftine financijske usluge i registracija pravnih osoba. Karakteristika tih država je, takoñe, da nemaju adekvatna zakonodavstva na području sprečavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti. Države koje su poznate kao off-shore financijski centri su: Andora, Angola, Anguila, Antigva i Barbuda, Aruba, Bahami, Barbados, Belize, Bermudi, Britanska djevičanska otočja, Brunei Darussalam, Kabo Verde, Kajmanski otoci, Kukovi otoci, Kostarika, Delaware (SAD), Dominika, Gibraltar, Grenada, Guernsey, Otok Man, Jersey, Labuan (Malezija), Liban, Lihtenštajn, Makao, Madeira (Portugal), Marshallovi otoci, Mauricijus, Monako, Montserrat, Nauru, Nevada (SAD), Holandski Antili, Niue, Palau, Panama, Filipini, Samoa, Sejšeli, Sveti Kitts i Nevis, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, Zug (Švajcarska), Tonga, otočja Turks i Caicos, Urugvaj, Vanuatu i Wyoming (SAD).

(2) Nadležnim meñunarodnim organizacijama za praćenje efikasnosti provoñenja mjera na

području sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti s odredbama meñunarodnih standarda, obveznici treba da tretiraju sljedeće meñunarodne organizacije:

a) Komitet eksperata za evaluaciju mjera protiv pranja novca i financiranja terorističkih

aktivnosti Vijeća Europe (MONEYVAL), b) Radna grupa za financijske mjere protiv pranja novca (Financil Action Task Force on

Money Laundering - FATF), c) Meñunarodna udruga financijskih nadzornih tijela koja se bave otkrivanjem i

sprečavanjem pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti – Financial Inteligence Units (Egmont Group),

d) Odbor Europskog povjerenstva za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, e) Europska banka za obnovu i razvoj, f) Meñunarodni monetarni fond,

g) Svjetska banka, h) Meñunarodna udruga povjerenstava za vrijednosne papire (International Organization

of Securities Commissions - IOSCO), i) Samostalna i neovisna udruga supervizora tržišta vrijednosnih papira država članica

Europske unije (Committee of European Securities Regulators - CESR), j) Vijeće europskih nadzornih tijela za osiguranje i mirovinske fondove (European

Insurance and Occupational Pensions Supervisors - CEIOPS), k) Meñunarodna udruga nadzornih tijela za osiguranje (International Associatin of

Insurance Supervisors - IAIS).

Članak 17. (Veći rizik - kriterij poslovni odnosi, proizvodi i tra nsakcije) (1) U poslovne odnose koji mogu predstavljati veći rizik za pranje novca i financiranje

terorističkih aktivnosti prema kriteriju poslovni odnosi, prizvodi i transakcije ubrajaju se:

a) poslovni odnosi koji uključuju stalne ili velike uplate novčanih sredstava sa računa stranke, odnosno prema kreditnoj ili financijskoj instituciji u državi koja nije članica EU, EEP ili meñunarodne radne grupe FATF, odnosno u državi koja nema zadovoljavajuće propise, odnosno meñunarodno prihvaćene standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti,

b) poslovni odnosi koje u svoje ime i za račun stranke kao zastupnik sklopi, odnosno obavi, strana kreditna financijska ili druga fiducijarna institucija sa sjedištem u državi koja nije članica EU, EEP ili meñunarodne radne grupe FATF, odnosno u državi koja nema zadovoljavajuće propise, odnosno meñunarodno prihvaćene standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti,

c) poslovni odnosi sklopljeni bez osobne nazočnosti stranke kod obveznika, a kojim nisu ispunjeni uvjeti za provoñenje pojednostavljene provjere klijenta,

d) poslovni odnosi u korist osobe ili subjekta koji se nalaze na popisu osoba ili subjekata protiv kojih su na snazi mjere, sankcije, embarga UN-a.

(2) Proizvodi koji podrazumijevaju veći rizik za pranje novca i financiranje terorističkih

aktivnosti su svi prenosivi instrumenti koji glase na donositelja, prenosivi instrumenti izdani na donositelja ili u korist fiktivnog primatelja, indosirani bez ograničenja ili u drugim oblicima koji dozvoljavaju prenos naslova nakon predaje i svi drugi nepotpuni instrumenti koji su potpisani, ali bez navoñenja imena primatelja novca.

(3) Transakcije, koje predstavljaju veći rizik za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti su:

a) transakcije koje su bile namijenjene osobama, odnosno subjektima, protiv kojih su na

snazi mjere, sankcije, embarga UN-a, b) transakcije koje bi stranka izvršila u ime i za račun osobe ili subjekta protiv kojih su

na snazi mjere, sankcije, embarga UN-a, c) uplata novčanih sredstava sa računa stranke, odnosno isplata novčanih sredstava na

račun stranke, koji je različit od računa koji je stranka navela pri utvrñivanju identifikacije, odnosno, preko kojega uobičajeno posluje ili je poslovala (posebno ako se radi o prekograničnoj transakciji),

d) transakcije namijenjene osobama sa prebivalištem ili sjedištem u državi koja je poznata kao financijski, odnosno porezni raj ili kao off-shore financijski centar,

e) transakcije namijenjene neprofitnim organizacijama koje imaju sjedište u državi poznatoj kao off-shore financijski centar, državi poznatoj kao financijski, odnosno porezni raj ili državi koja nije članica EU, EEP ili meñunarodne radne grupe FATF, odnosno u državi koja nema zadovoljavajuće propise, odnosno meñunarodno prihvaćene standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti.

Članak 18.

(Veći rizik - kriterij prethodna iskustva obveznika sa strankom)

Stranke koje, s obzirom na iskustvo obveznika, predstavljaju visoki rizik za pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti su:

a) osobe za koje je Financijsko-obavještajni odjel u posljednje 3 godine zatražio od

obveznika dostavu podataka zbog sumnje na pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti u svezi sa nekom transakcijom ili osobom,

b) osobe za koje je Financijsko-obavještajni odjel u posljednje 3 godine obvezniku izdao pismeni nalog za privremenu obustavu transakcije ili transakcija,

c) osobe za koje je Financijsko-obavještajni odjel u posljednje 3 godine obvezniku pismeno naložio kontinuirano praćenje financijskog poslovanja klijenta,

d) osobe za koje je obveznik u posljednje 3 godine dostavljao podatke Financijsko-obavještajnom odjelu, jer su u svezi sa tom osobom ili transakcijom koju je ta osoba obavljala postojali razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti.

Članak 19.

(Srednji - prosječni rizik za pranje novca i financiranje teroristi čkih aktivnosti)

Obveznik svrstava u kategoriju srednje (prosječno) rizičnih onu stranku, poslovni odnos, proizvod ili transakciju, koje na temelju kriterija iz Smjernica nije moguće svrstati meñu visokorizične ili neznatno rizične, te u tom slučaju postupa sukladno odredbama o redovnom praćenju poslovne aktivnosti klijenta definisanim u Zakonu.

Članak 20. (Neznatni rizik za pranje novca i financiranje teroristi čkih aktivnosti)

Strankom koja predstavlja neznatni rizik za pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti obveznik smatra:

a) obveznike iz članka 4. stavak 1. točke a), b), c), d) i e) Zakona, odnosno:

1) banke, 2) pošte, 3) investiciona i mirovinska društva i fondovi, neovisno od pravne forme, 4) ovlašteni posrednici koji trguju financijskim instrumentima, devizama,

razmjenom, kamatnim stopama, indeksnim instrumentima, prenosivim vrijednosnim papirima i robnim fjučersima,

5) društva za osiguranje, društva za posredovanje u osiguranju, društva za zastupanje u osiguranju i zastupnici u osiguranju koji imaju dozvolu za obavljanje poslova životnog osiguranja,

b) organi Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko distrikta ili institucije sa javnim ovlaštenjima,

c) društvo čiji su financijski instrumenti prihvaćeni i kojima se trguje na burzi ili ureñenom javnom tržištu u jednoj ili u više država članica, sukladno propisima Europske unije, odnosno društva sa sjedištem u trećoj državi čiji su financijski instrumenti prihvaćeni i kojima se trguje na burzi ili ureñenom javnom tržištu u državi članici ili u trećoj državi, pod uvjetom da u trećoj državi važe zahtjevi za objavljivanje podataka sukladno propisima Europske unije,

d) osobe koje se bave poslovnim aktivnostima i obavljaju transakcije kako je navedeno u članku 9. Pravilnika.

DIO TREĆI – IDENTIFIKACIJA I PRAĆENJE KLIJENTA

Članak 21. (Redovna identifikacija i praćenje klijenta)

(1) Identifikacija i praćenje klijenta je ključni preventivni element u sustavu otkrivanja i

sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti. Svrha provoñenja mjera identifikacije i praćenja klijenta je da se na vjerodostojan način utvrdi i potvrdi stvarni identitet stranke. Mjere identifikacije i praćenja podrazumijevaju utvrñivanje i provjeru identiteta klijenta, utvrñivanje stvarnog vlasnika, dobijanje podataka o svrsi i namjeni prirode poslovnog odnosa ili transakcije, redovno praćenje poduzetih poslovnih aktivnosti klijenta preko obveznika.

(2) Obveznik utvrñuje i provjerava identitet stranke na temelju dokumenata, podataka ili informacija dobijenih od autentičnih i objektivnih izvora (uvidom u važeći identifikacijski dokument klijenta u njegovom prisustvu, iz drugih važećih javnih isprava koje podnosi klijent, odnosno neposredno od klijenta ili na drugi način, uvidom u izvornik ili ovjeren preslik dokumentacije iz sudskog ili drugog javnog registra koju mu u ime pravne osobe dostavi zakonski zastupnik ili opunomoćenik pravne osobe).

(3) Zabranjeno je sklapanje poslovnog odnosa ili izvršenje transakcije u slučaju kada identitet stranke nije moguće utvrditi, ili kada obveznik utemeljeno posumnja u istinitost ili vjerodostojnost podataka, odnosno dokumentacije kojom stranka potvrñuje svoj identitet, te u situaciji kada stranka nije spremna ili ne pokazuje spremnost surañivati s obveznikom pri utvrñivanju istinitih i potpunih podataka koje obveznik zahtijeva u okviru analize stranke. Obveznik u tom slučaju ne smije sklopiti poslovni odnos, a već postojeći poslovni odnos ili transakciju mora prekinuti i o tome obavijestiti Financijsko-obavještajni odjel. Obveznik može pojednostaviti mjere odreñivanja i utvrñivanja identiteta klijenta kod specifičnih slučajeva propisanih člankom 14. Zakona. Zakon polazi od temeljne pretpostavke da odreñene stranke, poslovni odnosi, proizvodi ili transakcije predstavljaju veće, a drugi manje rizike od zlouporabe u svrhe pranja novca ili financiranja terorističkih aktivnosti, te propisuje pojačanu i pojednostavljenu identifikaciju i praćenje klijenta.

Članаk 22.

(Obveza identifikacije i praćenja klijenta)

Obveznik je dužan pоduzeti mjere identifikacije i praćenja klijenta prilikom:

a) uspostavе poslovnog odnosa s klijentom,

b) obavljanja transakcije u iznosu od 30.000 KM ili više, bez obzira da li je transakcija obavljena u jednoj operaciji ili u nekoliko evidentno povezanih transakcija,

c) postojanja sumnje u vjerodostojnost i adekvatnost prethodno dobijenih informacija o klijentu ili stvarnom vlasniku,

d) postojanja sumnje na pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti u pogledu transakcije ili klijenta, bez obzira na iznos transakcije.

Članak 23.

(Pojačana identifikacija i pra ćenje klijenta) Pojačane mjere identifikacije i praćenja klijenta obveznik je dužan primjenjivati u slučajevima kada zbog prirode poslovnog odnosa, oblika i načina obavljanja transakcije, poslovnog profila klijenta ili zbog drugih okolnosti povezanih s klijentom postoji ili bi mogao postojati veći rizik za pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti. Članak 20. Zakona propisuje da se pojačane mjere identifikacije i praćenja klijenta primjenjuju prilikom uspostave korespondentnog odnosa s bankom ili drugom sličnom kreditnom institucijom koja ima sjedište u inozemstvu, prilikom uspostave poslovnog odnosa ili obavljanja transakcije sa stranom politički eksponiranom osobom, u slučaju kada klijent nije bio osobno prisutan pri utvrñivanju i provjeri identiteta za vrijeme provoñenja mjera identifikacije i praćenja.

Članak 24. (Pojačana identifikacija i pra ćenje stranih politički eksponiranih osoba) Strana politički eksponirana osoba podrazumijeva svaku fizičku osobu kojoj je povjerena ili joj je bila povjerena istaknuta javna funkcija u prethodnoj godini, uključujući najbliže članove porodice i bliže suradnike.

Kada je klijent koji ulazi u poslovni odnos ili obavlja transakciju strana politički eksponirana osoba ili ako je klijent u čije ime stupa u poslovni odnos ili obavlja transakciju politički eksponirana osoba, zaposleni kod obveznik će, pored mjera pojačane identifikacije i praćenja klijenta, poduzeti i sljedeće mjere:

a) prikupiti podatke o izvoru sredstava i imovine koja jeste ili će biti subjekat poslovnog

odnosa ili transakcije; b) obvezno osigurati pismeno odobrenje svog nadreñenog ili odgovorne osobe prije

sklapanja poslovnog odnosa; c) nakon stupanja u poslovni odnos, putem procedure identifikacije i praćenja pratiti

transakcije i ostale poslovne aktivnosti strane politički eksponirane osobe koje se obavljaju preko obveznika.

Članak 25.

(Fizička nenezočnost stranke) Obveznik je dužan izvršiti pojačanu identifikaciju i praćenje klijenta kada klijent nije fizički prisutan kod obveznika prilikom odreñivanja i utvrñivanja identiteta pri sklapanju poslovnog odnosa, gdje obveznik, osim mjera navedenih u članku 7. Zakona, poduzima i jednu ili više sljedećih mjera:

a) prikupljanje dodatnih isprava, podataka ili informacija na temelju kojih će dodatno provjeriti identitet klijenta,

b) dodatno provjeravanje podnesenih isprava ili dodatno potvrñivanje od strane kreditne ili financijske institucije,

c) prvo plaćanje u poslovnoj aktivnosti izvršiti putem računa otvorenog u ime klijenta kod druge kreditne institucije.

Članak 26.

(Druge visokorizične stranke) Mjere pojačane identifikacije i praćenja klijenta mogu se provoditi i u drugim slučajevima visokorizičnih stranaka, poslovnih odnosa, proizvoda ili transakcija, kao što su:

a) obvezno prethodno pismeno odobrenje nadreñene osobe kod obveznika za sklapanje takvog poslovnog odnosa ili izvršenje transakcije,

b) obvezno poduzimanje jedne od sljedećih mjera:

1) pribavljanje dokumenata, podataka ili informacija, na temelju kojih obveznik dodatno provjerava i potvrñuje vjerodostojnost identifikacijskih dokumenata i podataka pomoću kojih je bio utvrñen i potvrñen identitet stranke,

2) dodatno provjeravanje pribavljenih podataka o stranci u javnim i drugim dostupnim evidencijama podataka,

3) pribavljanje odgovarajućih referenci kreditnih ili financijskih institucija sa kojim stranka ima sklopljen poslovni odnos (npr. otvoren račun), pri čemu je potrebno uzeti u obzir da se kao kreditne ili financijske institucije u ovom slučaju mogu tretirati samo institucije koje sukladno matičnom zakonodavstvu poštuju meñunarodno prihvaćene standarde i mjere za sprečavanje pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti,

4) dodatna provjera podataka i informacija o stranci kod nadležnih državnih tijela ili drugih nadležnih nadzornih institucija u državi u kojoj stranka ima svoje prebivalište ili sjedište,

5) uspostava neposrednog kontakta sa strankom telefonski ili posjetom ovlaštene osobe obveznika u kući ili sjedištu stranke,

c) obvezno praćenje transakcija i drugih poslovnih aktivnosti koje stranka obavlja kod

obveznika.

Članak 27. (Pojednostavljena identifikacija i praćenje klijenta)

(1) Obveznik obavlja pojednostavljenu identifikaciju i praćenje klijenta u slučajevima kada

po ocjeni obveznika kod klijenta postoji niska (neznatna) razina rizika za pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti, kada su podaci o stranci koja je pravna osoba ili njen stvarni vlasnik transparentni, odnosno javno dostupni. To znači da obveznik u odreñenom slučaju utvrñuje i provjerava identitet stranke, ali postupak je jednostavniji nego kod pojačane identifikacije i praćenja klijenta.

(2) Obveznik neće sklopiti poslovni odnos ili izvršiti transakciju prije nego utvrdi sve činjenice potrebne za ocjenu rizičnosti stranke.

(3) Pojednostavljena identifikacija i praćenje klijenta nisu dopušteni kada u svezi sa strankom ili transakcijom postoji sumnja na pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti, odnosno ako je stranka, sukladno ocjeni rizičnosti, uvrštena u kategoriju visokorizičnih stranaka.

Članak 28. (Analiza stanke preko treće osobe) (1) Obveznik može, pod uvjetima odreñenim Zakonom i podzakonskim aktima, pri uspostavi

poslovnog odnosa s klijentom povjeriti trećoj osobi utvrñivanje i provjeru identiteta klijenta, utvrñivanje identiteta stvarnog vlasnika klijenta i prikupljanje podataka o namjeni i predviñenoj prirodi poslovnog odnosa ili transakcije, pri čemu je dužan prethodno provjeriti da li treća osoba kojoj će povjeriti provoñenje ovih mjera ispunjava uvjete propisane Zakonom, jer konačnu odgovornost za provoñenje mjera identifikacije i praćenja povjerenih trećoj osobi i dalje snosi obveznik.

(2) Obveznik je dužan osigurati pismeni pristanak treće osobe kojim se potvrñuje pouzdanost treće osobe za identifikaciju klijenta koju će samostalno utvrditi. Izuzetak je redovno praćenje aktivnosti klijenta iz članka 18. Zakona, te ukoliko je klijent strana pravna osoba koja se ne bavi ili se ne može baviti trgovinom, proizvodnjom ili drugom aktivnosti u zemlji registracije i ukoliko je klijent fiducijarna ili druga slična strana pravna osoba s nepoznatim ili skrivenim vlasnicima ili menadžerima.

DIO ČETVRTI – PROVOðENJE MJERA OTKRIVANJA I SPREČAVANJA PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORISTIČKIH AKTIVNOSTI U POSLOVNIM JEDINICAMA I DRUŠTVIMA U KOJIMA OBVEZNIK IMA VE ĆINSKI UDIO ILI VEĆINSKO PRAVO U ODLUČIVANJU, A KOJA IMAJU SJEDIŠTE U TREĆOJ DRŽAVI

Članak 29. (Obveza provoñenja mjera)

Obveznik uspostavlja sustav voñenja jedinstvene politike otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti. U tu svrhu posebno vodi računa da se Zakonom propisane mjere otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti u svezi sa identifikacijom i praćenjem klijenta, obavještavanjem o sumnjivim transakcijama, voñenjem evidencija, internom revizijom, imenovanjem opunomoćenika, čuvanjem podataka i drugih bitnih okolnosti u svezi sa otkrivanjem i sprečavanjem pranja novca ili financiranja terorističkih aktivnosti u istom, odnosno sličnom obimu, provode i u poslovnim jedinicama i društvima u kojima obveznik ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, a koja imaju sjedište u trećoj državi.

Članak 30. (Vrste mjera za otklanjanje rizika)

U slučaju da je implementacija standarda za otkrivanje i sprečavanje pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti koji su inkorporirani u djelovanje poslovnih jedinica i društva u kojem obveznik ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, u izričitoj suprotnosti sa zakonodavstvom treće države u kojoj ta poslovna jedinica ili društvo imaju sjedište, obveznik o tome obavještava Financijsko-obavještajni odjel i provodi odgovarajuće mjere za otklanjanje rizika za pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti, kao što su:

a) uspostava dodatnih internih procedura kojima se sprečava, odnosno smanjuje mogućnost zlouporabe u svrhu pranja novca ili financiranja terorističkih aktivnosti,

b) provoñenje dodatne interne kontrole nad poslovanjem obveznika na svim ključnim područjima koja su najviše izložena riziku pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti,

c) uspostava internih mehanizama procjene rizičnosti odreñenih stranaka, poslovnih odnosa, proizvoda i transakcija sukladno Smjernicama,

d) provoñenje striktne politike klasifikacije stranaka prema njihovoj rizičnosti i dosljedno provoñenje mjera prihvaćenih na temelju te politike,

e) dodatna obuka uposlenih.

Članak 31. (Dužnosti uprave obveznika)

Uprava obveznika je dužna:

a) osigurati da sa politikom otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti budu upoznate sve poslovne jedinice i društva u kojima obveznik ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, a koje imaju sjedište u trećoj državi, kao i njihovi uposleni;

b) preko odgovorne osobe poslovne jedinice i društava u kojima obveznik ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju osigurati da se interni postupci otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkiih aktivnosti u što većoj mjeri ugrade u njihove poslovne procese;

c) provoditi stalan nadzor odgovarajućeg i efikasnog provoñenja mjera otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti u poslovnim jedinicama i društvima u kojima obveznik ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, a koje imaju sjedište u trećim državama.

Članak 32.

(Izvještavanje matičnog obveznika)

Poslovne jedinice i društva u kojima obveznik ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, a koje imaju sjedište u trećoj državi, moraju najmanje jednom godišnje matičnog obveznika izvijestiti o prihvaćenim mjerama na području otkrivanja i sprečavanja pranja novca, posebno u pogledu identifikacije i praćenja klijenta, provoñenja postupka procjene rizika, prepoznavanja i obavještavanja o sumnjivim transakcijama, sigurnosti i čuvanja podataka i dokumentacije, voñenja evidencije o strankama, poslovnim odnosima i transakcijama. DIO PETI – PRAĆENJE POSLOVNIH AKTIVNOSTI KLIJENTA

Članak 33. (Svrha praćenja poslovnih aktivnosti klijenta)

Redovno praćenje poslovnih aktivnosti klijenta je bitno za utvrñivanje efikasnosti provoñenja propisanih mjera za otkrivanje i sprečavanje pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, a provodi se primjenom principa „upoznaj svog klijenta“, uzimajući u obzir i porijeklo sredstava koja su predmet transakcije. Svrha praćenja poslovnih aktivnosti klijenta je utvrñivanje zakonitosti poslovanja i provjera usklañenosti poslovanja sa predviñenom prirodom i namjenom poslovnog odnosa koje je stranka zaključila kod

obveznika, odnosno s njenim uobičajenim obimom poslovanja. Praćenje poslovnih aktivnosti stranke dijeli se na četiri segmenta poslovanja stranke kod obveznika, i to:

a) praćenje i provjeravanje usklañenosti poslovanja stranke s predviñenom prirodom i namjenom poslovnog odnosa,

b) praćenje i provjeravanje usklañenosti izvora sredstava stranke s predviñenim izvorom sredstava koji je stranka navela pri uspostavi poslovnog odnosa kod obveznika,

c) praćenje i provjeravanje usklañenosti poslovanja stranke s njenim uobičajenim obimom poslovanja,

d) praćenje i ažuriranje prikupljenih dokumenata i podataka o stranci.

Članak 34. (Mjere pra ćenja poslovne aktivnosti stranke)

(1) Za praćenje i provjeravanje usklañenosti klijentovog poslovanja s predviñenom prirodom i

svrhom poslovnog odnosa koje je stranka sklopila kod korisnika koriste se sljedeće mjere:

a) analiza podataka o kupovini i/ili prodaji financijskog instrumenta, odnosno drugih transakcija za odreñeni period, s namjerom utvrñivanja da li su u svezi sa odreñenom kupovinom ili prodajom financijskih instrumenata ili drugom transakcijom prisutne pojedine moguće okolnosti za sumnju na pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti. Odluka o sumnjivosti zaniva se na kriterijima sumnjivosti odreñenim listom indikatora za prepoznavanje sumnjivih stranaka i transakcija;

b) priprema nove ocjene rizičnosti stranke, odnosno ažuriranje prethodne ocjene rizičnosti stranke.

(2) Za praćenje i provjeru usklañenosti poslovanja stranke s njenim uobičajenim obimom

poslovanja u obzir se uzimaju sljedeće mjere:

a) praćenje vrijednosti kupovine ili prodaje financijskih instrumenata, odnosno drugih transakcija iznad odreñenog iznosa; obveznik će sam odlučiti koji je to iznos iznad kojeg će pratiti poslovanje stranke, i to za svaku stranku posebno uzimajući u obzir kategoriju rizičnosti u kojoj se ona nalazi (za efikasno provoñenje ove mjere obveznik može uspostaviti odgovarajuću informacionu podršku);

b) analiza odreñene kupovine ili prodaje financijskog instrumenta, odnosno druge transakcije sa stanovišta sumnjivosti za pranje novca ili financiranja terorističkih aktivnosti, kada broj prodaje ili kupovine prelazi odreñenu vrijednost; analiza sumnjivosti kupovine ili prodaje financijskih instrumenata, odnosno drugih transakcija, temelji se na kriterijima sumnjivosti odreñenih u listi indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija.

(3) Za praćenje i ažuriranje prikupljenih dokumenata i podataka o stranci u obzir se uzimaju

sljedeće mjere:

a) godišnja identifikacija i praćenje klijenta, b) godišnja identifikacija i praćenje klijenta kada postoji sumnja u vjerodostojnost

prethodno dobijenih podataka o stranci ili stvarnom vlasniku stranke (ako je stranka pravna osoba),

c) provjera podatka o stranci ili njenom zakonskom zastupniku u sudskom ili drugom javnom registru,

d) provjera dobijenih podataka neposredno kod stranke ili njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika,

e) provjera popisa osoba, država i drugih subjekata za koje su na snazi mjere, sankcije, embarga Ujedinjenih nacija.

Članаk 35.

(Obim praćenja poslovnih aktivnosti stranke) (1) Obim i intenzitet praćenja poslovnih aktivnosti stranke оvisi od ocjene rizičnosti odreñene

stanke, odnosno od kategorije rizika u koju je stranka svrstana, te s tim u svezi obim praćenja poslovnih aktivnosti stranke je sljedeći:

a) u slučaju visokorizične stranke propisane mjere praćenja poslovnih aktivnosti stranke

koje su ocijenjene kao visokorizične obveznik provodi najmanje jednom godišnje, te redovno, a najmanje jednom godišnje, provodi mjere ponovne godišnje identifikacije i praćenja klijenta ako su ispunjeni uvjeti propisani Zakonom;

b) u slučaju srednje (prosječno) rizične stranke propisane mjere praćenja poslovnih aktivnosti stranke koje su ocijenjene kao srednje (prosječno) rizične, obveznik provodi najmanje svake tri godine, te redovno, a najmanje jednom godišnje, provodi mjere ponovne godišnje identifikacije i praćenja klijenta ako su ispunjeni uvjeti koje propisuje Zakon;

c) u slučaju stranke koja predstavlja nizak - neznatan rizik, propisane mjere praćenja poslovnih aktivnosti stranke obveznik provodi najmanje svakih pet godina, a najmanje jednom godišnje provodi mjere ponovne godišnje identifikacije i praćenja klijenta ako su ispunjeni uvjeti koje propisuje Zakon.

(2) Provoñenje mjera praćenja poslovne aktivnosti stranke nije potrebno ako stranka nije

provodila poslovne aktivnosti (kupovina i prodaja financijskih instrumenta ili druge transakcije) po sklapanju poslovnog odnosa. U tom slučaju će obveznik provesti mjere praćenja poslovnih aktivnosti stranke prilikom realizacije prve sljedeće kupovine ili prodaje financijskog instrumenta, odnosno prve sljedeće transakcije.

(3) U svojim internim aktima, obveznik se može, sukladno svojoj politici upravljanja rizicima pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, odlučiti za češće praćenje poslovnih aktivnost odreñene vrste stranaka nego što je to odreñeno u Smjernicama, i utvrditi dodatne mjere pomoću kojih će pratiti poslovne aktivnosti stranke i utvrñivati zakonitost njenog poslovanja.

DIO ŠESTI – OSTALE DUŽNOSTI OBVEZNIKA

Članak 36. (Obavještavanje o gotovinskim transakcijama)

(1) Obveznik Financijsko-obavještajnom odjelu odmah po obavljanju transakcije, a najkasnije

tri dana nakon izvršenja transakcije, dostavlja podatke iz članka 44. stavak (1) Zakona, o gotovinskoj transakciji i povezanim gotovinskim transakcijama čija vrijednost iznosi ili prelazi iznos od 30.000 KM.

(2) Gotovinska transakcija je svaka transakcija pri kojoj obveznik fizički prima od klijenta gotov novac ili daje gotov novac klijentu, a povezane transakcije su dvije ili više transakcija koje potiču sa računa ili su usmjerene na račun ili na pravnu ili fizičku osobu,

gdje je iznos pojedinačnih transakcija ispod iznosa potrebnog za vršenje identifikacije i izvještavanja prema odredbama Zakona, ali koje zajedno prelaze iznos iz članka 6. Zakona i mogu se smatrati meñusobno povezanim zbog vremenskog perioda u kojem su izvršene, primatelja ili nalogodavca transakcije, metoda vršenja transakcija, razloga zbog kojeg su transakcije izvršene ili drugih faktora na temelju kojih se transakcije mogu smatrati povezanim. Obveznik je dužan smatrati povezanim transakcijama one koje su obavljane u vremenskom rasponu dužem od 24 sata ako može utvrditi da svaka transakcija predstavlja jednu u nizu povezanih transakcija.

(3) U slučajevima čestih gotovinskih transakcija koje su dio uobičajеnih poslovnih aktivnosti uspješnih klijenata koji zakonski posluju i čije aktivnosti su poznate obvezniku, obveznik može, sukladno Pravilniku, izuzeti od prijavljivanja Financijsko-obavještajnom odjelu takve velike i povezane gotovinske transakcije. Obveznici nisu dužni Financijsko-obavještajnom odjelu prijavljivati velike ili povezane gotovinske transakcije kada su klijenti osobe navedene u članku 39. Pravilnika.

Članak 37.

(Obavještavanje o sumnjivim transakcijama) (1) Zakon propisuje da je sumnjiva transakcija svaka transakcija za koju obveznik ili nadležni

organ procijeni da u svezi sa transakcijom ili osobom koja obavlja transakciju postoji sumnja na počinjenje kaznenog djela pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti, odnosno da transakcija uključuje sredstva koja su proizašla iz nezakonitih aktivnosti. Sumnjive transakcije su i one koje odstupaju od normalnih modela aktivnosti klijenata, kao i svaka kompleksna i neuobičajeno velika transakcija koja nema očiglednu ekonomsku, poslovnu ili pravnu svrhu.

(2) Sumnjivom transakcijom smatra se i ona transakcija koja po svojim karakteristikama povezanim sa statusom klijenta ili drugim karakteristikama klijenta ili sredstava, očito odstupa od uobičajenih transakcija istog klijenta, ako odgovara potrebnom broju i vrsti pokazatelja koji upućuju na to da postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti, te ukoliko je transakcija usmjerena na izbjegavanje propisa kojima se reguliraju mjere sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti.

(3) Procjena sumnjivosti odreñene stranke, transakcije ili poslovnog odnosa temelji se na kriterijima sumnjivosti, odreñenim u listi pokazatelja za identifikaciju klijenata i transakcija u svezi s kojima postoji sumnja da se radi o pranju novca ili financiranju terorističkih aktivnosti, odnosno popisu pokazatelja koji izazivaju sumnju, kako općih tako i posebnih, kako su pobrojani u Pravilniku. Lista pokazatelja za prepoznavanje sumnjivih transakcija i osoba su temeljni vodič uposlenima i ovlaštenim osobama obveznika pri prepoznavanju sumnjivih okolnosti povezanih s odreñenom strankom, transakcijom koju stranka realizira, ili poslovnim odnosom koji sklapa, te stoga uposleni kod obveznika moraju biti upoznati s indikatorima kako bi ih u svom radu koristili. Kod ocjene radi li se o sumnjivoj transakciji, ovlaštena osoba je dužna pružiti svu stručnu pomoć uposlenima.

(4) Uposleni kod obveznika koji utvrde da postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti, moraju o tome odmah obavijestiti ovlaštenu osobu za sprečavanje pranja novca ili njenog zamjenika. Obveznik mora organizirati postupak prijave sumnjivih transakcija izmeñu svih organizacijskih jedinica i ovlaštene osobe sukladno sljedećim napucima:

a) detaljno odrediti način dostave podataka (telefonom, telefaksom, sigurnim elektronskim putem i sl.),

b) odrediti vrstu podataka koji se dostavljaju (podaci o stranci, razlozi za sumnju na pranje novca itd.),

c) odrediti način suradnje organizacijskih jedinica sa ovlaštenom osobom, d) odrediti način postupanja sa strankom u slučaju kada Financijsko-obavještajni odjel

privremeno obustavi transakciju, e) odrediti ulogu odgovorne osobe obveznika kod prijave sumnjive transakcije, f) zabraniti otkrivanje podataka o tome da je ili da će podatak, informacija ili

dokumentacija biti dostavljeni Financijsko-obavještajnom odjelu, g) odrediti mjere u svezi sa nastavkom poslovanja sa strankom (privremeni prestanak

poslovanja, prekidanje poslovnog odnosa, obavljanje mjere pojačane identifikacije i praćenja klijenta i detaljnije praćenje budućih poslovnih aktivnosti stranke i sl.).

Članak 38.

(Obavještavanje Financijsko-obavještajnog odjela) (1) Sukladno Zakonu, obveznik je dužan Financijsko-obavještajnom odjelu dostaviti podatke

o svakom pokušaju i obavljenoj transakciji, klijentu ili osobi ako postoji sumnja na pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti, osim uobičajenim načinom (putem aplikativnog softvera za prijavu transakcija elektronskim putem, putem osoba ovlaštenih za poslove poštanskog prometa, osobe ovlaštene za dostavljanje dokumentacije - kurira) i telefonom, faksom, ali je o transakciji Financijsko-obavještajni odjel neophodno obavijestiti i u pismenoj formi, najkasnije sljedećeg radnog dana na prethodno navedeni način.

(2) Obveznik Financijsko-obavještajnom odjelu dostavlja informacije, podatke i dokumentaciju odmah nakon pojavljivanja sumnje i prije izvršenja transakcije, navodeći period u kojem se očekuje obavljanje transakcije.

Članak 39.

(Stručno obrazovanje i osposobljavanje) (1) Obveznik je dužan osigurati redovno stručno obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje

svih uposlenih koji direktno ili indirektno obavljaju poslove sprečavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, što podrazumijeva upoznavanje sa relevantnim zakonima i podzakonskim aktima, predmetnom stručnom literaturom, listom indikatora za prepoznavanje klijenata i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se obavljaju u svrhu pranja novca ili financiranja terorističkih aktivnosti.

(2) Obveznik izrañuje program godišnjeg stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja uposlenih, i to do kraja ožujka za tekuću godinu, koji sadrži:

a) sadržaj i obim obrazovnog programa, b) cilj obrazovnog programa, c) način realizacije obrazovnog programa (predavanja, radionice, vježbe itd), d) krug uposlenih kojima je obrazovni program namijenjen, e) trajanje obrazovnog programa.

Članаk 40. (Interna kontrola i revizija)

(1) Obveznik je dužan osigurati redovnu, kontinuiranu, internu kontrolu i reviziju zakonitosti

u postupanju prilikom obavljanja poslova i zadataka sprečavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti. Svrha aktivnosti interne kontrole i revizije je, prvenstveno, utvrñivanje usklañenosti poslovanja s odredbama Zakona u segmentu procjene adekvatnosti politika i procedura obveznika na prepoznavanju transakcija ili stranaka za koje postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti, kako bi se usljed eventualno uočenih nedostataka poduzele aktivnosti na njihovom otklanjanju.

Obveznik treba posebno obratiti pažnju na:

a) obavljanje operativnih postupaka otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti sukladno politici upravljanja rizicima za pranje novca i financiranje terorističkih aktivnosti,

b) usklañenost procedura ocjene rizičnosti odreñene stranke, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije s politikom upravljanja rizicima za pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti i analizu rizika,

c) odgovarajuću zaštitu povjerenih podataka, d) odgovarajuće i potpuno stručno obrazovanje i osposobljavanje na polju otkrivanja i

sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, e) odgovarajuće i često korištenje liste indikatora za prepoznavanje sumnjivih

transakcija, f) odgovarajući i učinkoviti sustav dostavljanja podataka, informacija, dokumentacije o

strankama i transakcijama, za koje postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti,

g) odgovarajuće mjere i preporuke obveznika koje treba realizirati na temelju zaključaka provedene interne revizije.

(2) U okviru interne revizije obveznik je dužan utvrditi i kontrolu pravilnosti i učinkovitosti

provoñenja mjera na otkrivanju i sprečavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti kod spoljnih suradnika i zastupnika koji su sukladno ugovoru ovlašteni da obavljaju odreñene poslovne aktivnosti.

(3) Obveznik će ovlastiti službu interne revizije ili drugi nadležni organ za nadzor da neovisno provjerava usklañenost djelovanja sustava otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti s odredbama Zakona, podzakonskih akata i Smjernica, a koji će o svojim zaključcima obavijestiti upravu obveznika u obliku predloženih mjera i preporuka za otklanjanje nedostataka. Kontrolu pravilnosti i učinkovitosti provoñenja propisanih mjera otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti obveznici treba da provode putem redovnih i vanrednih nadzora.

Članak 41.

(Zaštita i čuvanje podataka) (1) Podatke, informacije, dokumentaciju koja je obvezniku dostupna sukladno odredbama

Zakona, obveznik tretira kao poslovnu tajnu, odnosno tajni podatak sukladno odredbama Zakona o zaštiti tajnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, br. 54/05, 12/09). Navedeno

podrazumijeva da obveznik ne smije otkriti klijentu ili trećoj osobi da je informacija, podatak ili dokumentacija o klijentu ili transakciji dostavljena Financijsko-obavještajnom odjelu, niti da je Financijsko-obavještajni odjel sukladno odredbama članka 48. Zakona privremeno obustavio obavljanje transakcije, da je obvezniku pismeno naložio kontinuirano praćenje financijskog poslovanja klijenta u svezi s kojim postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorističkih aktivnosti ili druge osobe za koju je moguće osnovano zaključiti da je pomagala ili sudjelovala u transakcijama ili poslovima osobe za koju postoji sumnja, te da redovno obavještava o transakcijama ili poslovima koje izvrše ili imaju namjeru izvršiti pomenute osobe.

(2) Obveznik ili njegovo osoblje ne odgovaraju za štetu eventualno nastalu klijentima ili trećim osobama niti kаzneno ili grañanski odgovaraju zbog toga što su informacije, podatke ili dokumentaciju dostavili Financijsko-obavještajnom odjelu, ili zbog toga što su izvršili naredbu Financijsko-obavještajnog odjela o privremenoј obustavi transakcija, ili postupili po uputi datoj u svezi s tom naredbom, uz uvjet da su postupali sukladno Zakonu ili nekom drugom provedbenom aktu, odnosno da su postupali samo u svrhu sprečavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, ako Zakonom nije drugačije propisano.

(3) Obveznik će u svom internom aktu detaljno urediti procedure, odnosno dati smjernice svojim uposlenim za postupanje i čuvanje predmetnih podataka, što podrazumijeva sljedeće:

a) podatke i dokumentaciju spremati na način i u obliku koji neovlaštenim osobama

onemogućava pristup i saznanje o njihovom sadržaju (u primjerenim tehničkim ili fizički sigurnim prostorijama, u zaključanim ormarima i sl.);

b) pravo na uvid u podatke o sumnjivim strankama i transakcijama imaju samo članovi uprave i nadzornog odbora obveznika, ovlaštena osoba za sprečavanje pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti i njeni zamjenici, direktori poslovnih jedinica obveznika i druge osobe koje odredi uprava obveznika;

c) predmetnu dokumentaciju zabranjeno je fotokopirati, prepisivati, prerañivati, objavljivati ili na bilo koji drugi način reproducirati prije prethodne pismene saglasnosti odgovorne osobe;

d) u slučaju kopiranja dokumentacije obveznik mora osigurati da se iz preslika nedvojbeno da utvrditi iz koje је dokumentacije, dijela dokumentacije sačinjen preslik; na vidljivom mjestu se mora posebno označiti da se radi o fotokopiji, broj napravljenih fotokopija, datum izrade fotokopija i potpis osobe koja je napravila fotokopije;

e) obveznik mora striktno osigurati elektronsku zaštitu kako bi se osigurala zabrana pristupa podacima i dokumentaciji neovlaštenim osobama;

f) bilo kakva dostava podataka, informacija i dokumentacije dopuštena je samo uz garanciju da će se neovlaštenim osobama onemogućiti da imaju uvid u iste, bilo da se dostava vrši preko njihovih ovlaštenih osoba za dostavu - kurira ili u zapečaćenoj koverti preporučeno s povratnicom i sl., sa naznakom tajnosti iste, a elektronskim putem neophodna je uporaba sustava za sigurno elektronsko poslovanje (kriptovane ili šifrovane poruke i sl.);

g) primjenu odredaba Zakona o zaštiti tajnih podataka od strane zaposlenika obveznika.

Članаk 42. (Ovlaštena osoba)

U cilju izvršavanja poslova i zadataka sukladno odredbama Zakona i podzakonskih akata, obveznik je dužan imenovati ovlaštenu osobu i jednog ili više zamjenika ovlaštene

osobe, o čemu obavještava Financijsko-obavještajni odjel u roku od 7 dana od njihovog imenovanja.

Ovlaštena osoba i njeni zamjenici dužni su:

a) osigurati uspostavu, funkcioniranje i razvoj sustava za otkrivanje i sprečavanje pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti kod obveznika, što obvezno podrazumijeva suradnju sa uposlenima pri operativnom provoñenju mjera, pratiti i koordinirati aktivnosti obveznika, davati preporuke upravi obveznika u kreiranju politike upravljanja rizicima pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti,

b) permanentno upoznavati upravu obveznika o aktivnostima na području otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, sudjelovati u definiranju i izmjenama operativnih procedura i internih odredаba, izradi smjernica za provoñenje kontrole, sudjelovati u uspostavi i razvoju informatičke potpore u svezi sa sprečavanjem i otkrivanjem pranja novca ili financiranja terorističkih aktivnosti,

c) sudjelovati u pripremi profesionalne edukacije i programa obuke, sudjelovati s drugim obveznicima u kreiranju jedinstvene politike otkrivanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti,

d) osigurati ispravno i pravovremeno izvještavanje Financijsko-obavještajnog odjela sukladno Zakonu i odredbama koje iz njega proizilaze.

DIO SEDMI – ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 43. (Dužnosti obveznika)

Obveznici su dužni najkasnije u roku od 60 dana od dana prijema Smjernica uskladiti svoje smjernice i prilagoditi interne akte, te sačiniti nove akte ukoliko nisu doneseni.

Članak 44. (Stupanje na snagu)

Ove Smjernice stupaju na snagu danom donošenja. Broj: 16-03-02-1014-1/11 Istočno Sarajevo, 22.02. 2011. godine

N A Č E L N I K

Dragan Mumović