snv bulletin #4 alternativni izvještaj o primjeni okvirne ... · nacionalne manjine (snv) je...

Alternativni izvještaj o primjeni Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina

Za razdoblje 2009. — 2014.

SNV Bulletin #4

Fotografija na naslovnici:Srb, Ličko-senjska županija

Impressum

Bulletin #4: Alternativni izvještaj o primjeni Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2009.–2014.

Izdavači / Srpsko narodno vijeće i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba

Urednik / Saša Milošević

Autor / Ljubomir Mikić

Prijevod / Metka Jelenc

dizajn / Parabureau

Tisak / IT Graf

Tiraža / 600

ISSN / 1849-7314

ISBN / 978-953-7442-22-4

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000908588.

Podrška / Ured Vlade Republike Hrvatske za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Grad Zagreb

Zagreb, jul 2015.

/ SNV Bulletin #4

/ Alternativni izvještaj o primjeni OKZNM 2009. —2014. / 3

Informacije o Srpskom narodnom vijeću

Srpsko narodno vijeće — nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine (SNV) je izabrano političko, savjetodavno i koordinativno tijelo koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj. SNV se bavi zaštitom i promocijom ljudskih, građanskih i nacionalnih prava Srba, te pitanjima njihova identiteta, partici-pacije i integracije u hrvatsko društvo.

Vijeće je osnovano na temelju Erdutskog sporazuma i Pisma Vlade Republike Hrvatske o dovršenju mirne reintegracije, koji Srbima jamče manjinsku samoupravu i pravo na organiziranje, te na temelju višestoljetne tradicije srpske samouprave: od crkve-no-narodnih sabora, preko zakonodavnih i političkih akata kojima se regulirao položaj Srba u Hrvatskoj tokom XVIII. i XIX. vijeka, do dokumenata Zemaljskog antifašističkog vijeća. Osnovano je 1997., u Zagrebu, na inicijativu Saveza srpskih organizacija (SKD Prosvjeta, SDF, Zajednice Srba Rijeke i Istre, ZVO), a osnivači su bili i SDSS, Baranjski demokratski forum, Udruženje izbjeglih i prognanih Srba, predstavnici dijela crkvenih općina SPC, saborski zastupnici Srbi i ugledni pojedinci.

Nakon donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manji-na 2002. godine mijenja se način formiranja i organiziranja manjin-skih vijeća. Vijeća se biraju tajnim izborima koje organizira država, u svim jedinicama lokalne/regionalne samouprave u kojima broj Srba prelazi 1,5% (ako je postotak manji, bira se predstavnik).

Sada mrežu SNV-a čini 156 vijeća iz svih dijelova Hrvatske — 72 općinska, 65 gradskih i 19 županijskih vijeća; ona imaju ukupno 1747 izabranih vijećnika.

Kontakt informacije:

Srpsko narodno vijeće Adresa: Ljudevita Gaja 7/I, 10 000 Zagreb, Republika Hrvatska Telefon: +385 1 48 86 368, Fax: +385 1 48 86 372 E-mail: [email protected], Web: www.snv.hr Osoba za kontakt: Saša Milošević, zamjenik predsjednika

/ SNV Bulletin #4 / 4

Uvodne napomene o Alternativnom izvještaju

Ovaj Alternativni izvještaj izradilo je Srpsko narodno vijeće (SNV) u okviru 4. kruga praćenja provođenja Okvirne konvencije za za-štitu nacionalnih manjina (OKZNM) u Republici Hrvatskoj i odnosi se na razdoblje 2009.— 2014.

Izvještaj je usredotočen na primjenu odredbi OKZNM u odnosu na pripadnike srpske nacionalne manjine, mada sadrži i osvrt na neka pitanja od interesa i za pripadnike ostalih manjinskih zajednica. Izvještaj teži za tim da ukaže na probleme i područja u kojima ostvarivanje manjinskih prava zahtijeva ulaganje dodat-nih napora i konkretnog djelovanja od strane državnih institucija. U njemu su kompilirane različite informacije i podaci koje su SNV i suradničke organizacije prikupili iz raznih izvora, relevantnih za praćenje provođenja Okvirne konvencije. Pojedini dijelovi izvještaja upućuju i na informacije sadržane u dokumentima Vlade Republike Hrvatske i drugih državnih tijela. Alternativni izvještaj se u pojedinim dijelovima referira na Četvrto izvješće Republike Hrvatske o provođenju OKZNM [ACFC/SR/IV(2014)012] iz jula 2014., ali ne ponavlja informacije i podatke koji su već sa-držani u državnom izvještaju. Ovaj alternativni izvještaj je stoga potrebno razmatrati paralelno s izvještajem koji je izradila Vlada Republike Hrvatske.

Informacije i podaci sadržani u ovom Alternativnom izvještaju iznose se po odgovarajućim člancima OKZNM i u najvećoj mogućoj mjeri slijede strukturu sadržaja i iznošenja informacija u Trećem mišljenju o Hrvatskoj [ACFC/OP/III(2010)005], koje je Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina (SO OKZNM) donio 27. maja 2010.


Primjena Konvencije po člancima

Članak 3.

1. Svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo slobodno izabrati da li da bude ili ne bude tretiran kao takav, te nikakve štete ne smiju proisteći iz takva izbora ili iz korištenja prava vezanih za takav izbor.

2. Pripadnici nacionalnih manjina mogu koristiti prava i uživati u sloboda-ma što proizlaze iz načela sadržanih u ovoj Okvirnoj konvenciji, i to kako pojedinačno tako i u zajednici s drugima.

/1 Redovni popis stanovništva proveden je u aprilu 2011.1 Prema rezultatima popisa 2011., koji su objavljeni u decembru 2012., pripadnici 22 nacionalne manjine čine ukupno 7,67% stanov-ništva Hrvatske. Srbi su najbrojnija manjina, s udjelom od 4,36% u ukupnom stanovništvu države. U odnosu na podatke iz popisa stanovništva provedenog 2001.2, udio nacionalnih manjina veći je za 0,20% , dok je udio Srba manji za 0,18%. 3 Broj popisanih Srba se u desetogodišnjem razdoblju smanjio za oko 14.980 osoba, s 201.613 u 2001. na 186.633 u 2011., odnosno za oko 7,43%.

/2 SNV je, u suradnji s vijećima srpske manjine na županijskim i lokalnim razinama, prije i tokom popisa 2011. poduzimao niz mjera vezanih uz promociju i praćenje slobode izjašnjavanja Srba o njihovoj nacionalnosti (etničkoj pripadnosti), vjerois-povijesti i jeziku kojim se služe. Osnovna primjedba SNV-a vezano uz popis 2011. odnosi se na metodologiju provođenja popisa i sadržaj popisnice. Konkretno, nadležna tijela nisu prihvatila preporuke Konferencije evrop-skih statističara za popis stanovništva i kućanstava u 2010., koje su pripremljene u suradnji s EUROSTAT-om i Ekonomskim povjerenstvom UN-a za Evropu, da se građanima ponudi mogućnost navođenja više od jedne etničke pripadnosti, više od jednog jezika i više od jedne vjeroispovijesti (pitanja 19, 20 i 21 u popisnici). S tim u vezi, SNV ističe da su ponuđeni odgovori, kao prvi mogući izbor, sugerirali izjašnjavanje o hrvatskoj nacionalnosti, hrvatskom jeziku i rimokatoličkoj vjeroispovi-jesti. Izjašnjavanje o nekoj drugoj etničkoj pripadnosti, jeziku i vjeroispovijesti bilo je moguće tek ako bi se osoba opredijelila

1 Rezultati popisa stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine. Stanovništvo prema narodnosti po gradovima/općinama, http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_04/h01_01_04_RH.html/

2 Rezultati popisa stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001. godine. Stanovništvo prema narodnosti po gradovima/općinama, http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_02/H01_02_02.html/

3 Prema rezultatima popisa stanovništva 2001. pripadnici svih nacionalnih manjina činili su 7,47% stanovništva Hrvatske, dok je udio Srba bio 4,54%.


da bude popisana pod stavkom “ostali”. To je, prema mišljenju SNV-a, negativno utjecalo na ostvarivanje slobode izjašnjavanja te na konačne rezultate popisa. Tokom održavanja popisa 2011. SNV je zaprimio 19 prijava o nepravilnostima koje su se pojavile u različitim mjestima, od kojih su se dvije odnosile na više slučajeva. Zaprimljene prijave odnosile su se na: 1.) popisivanje vjernika Srpske pravoslavne crkve (SPC) kao grkokatolika ili na sugeriranje popisivača da se vjernici SPC popišu kao grkokatolici; 2.) suge-riranje Srbima, odnosno osobama za koje se pretpostavlja da su Srbi, da se ne izjašnjavaju o svojoj nacionalnoj pripadnosti; te 3.) nedostatak popisnica na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Neposredno po zaprimanju navedenih prijava, SNV je održao konferenciju za medije na kojoj je javnost upoznata s zabilježenim nepravilnostima te su nadležna tijela pozvana da odgovarajuće reagiraju s ciljem njihova uklanjanja.4 Obraćanje medijima i javnosti izazvalo je brzu reakciju Državnog zavoda za statistiku, nakon čega je broj pritužbi značajno smanjen.

/3 Općenito, SNV izražava zabrinutost da se određeni broj pri-padnika srpske nacionalne manjine odriče prava na slobodu izjašnjavanja narodnosne pripadnosti, prije svega zbog nelagode ili straha od iskazivanja manjinske pripadnosti te, s tim u vezi, povećane mogućnosti da budu izloženi izravnim ili neizravnim oblicima diskriminacije, ili pak različitim oblicima netolerancije i/ ili nasilja na osnovi pripadnosti srpskoj nacio-nalnoj manjini.

/4 Državljanstvo kao kriterij za određivanje pojma nacionalne manjine, koji je uređen člankom 5. Ustavnog zakona o pravi-ma nacionalnih manjina, nije se mijenjao od prethodnog izvje-štajnog razdoblja te stoga i dalje predstavlja formalnopravnu zapreku za primjenu odredbi Ustavnog zakona i OKZNM-a u odnosu prema nedržavljanima.

/5 Osim popisa stanovništva 2011., u izvještajnom su razdoblju poduzeti još neki konkretniji koraci s ciljem uspostavljanja mehanizama za prikupljanje, evidentiranje i iskazivanje podataka o pripadnosti pojedinaca nacionalnim manjina-ma. Na primjer, Vlada je u aprilu 2011. donijela Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje kojim su određene uloge tijela državne uprave i pravosuđa u prikupljanju i obradi podataka o zločinu iz mržnje te je uspostavljen sustav praćenja statističkih podataka. Uloga središnjeg tijela za prikupljanje, objedinjavanje i objavu podataka o zločinima

4 http://www.index.hr/vijesti/clanak/srpsko-narodno-vijece-srbima-se-sugeriralo-kako-da-se-izjasne-na-popisu-stanovnistva/652769.aspx


iz mržnje te za suradnju s organizacijama civilnoga društva i međunarodnim organizacijama dodijeljena je Uredu Vlade Republike Hrvatske za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. U istom mjesecu Vlada je donijela i Akcijski plan za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje od 2011.— 2013., koji sadrži obrasce za izvješćivanje o broju zaposlenih pripadnika nacionalnih manjina u tijelima uprave na državnoj i lokalnoj razini i u pravosudnim tijelima te o prijavama (i pozivanju na pravo prednosti) pripadnika nacionalnih manjina u oglasima za radna mjesta sudaca, zamjenika državnih odvjetnika te kandidata za Državnu školu za pravosudne dužnosnike. Međutim, u pojedinim je područjima praćenja nastavljena primjena različitih metodologija prikupljanja podataka i vođenja evidencija. To je izazvalo probleme pri analiziranju i ocjenjivanju stvarnog stanja u provođenju zakona i ostva-rivanju prava, te je utjecalo na procjenu poštovanja prava na samoizjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini u pojedinim područjima ostvarivanja zajamčenih prava (vidi npr. točku 36 ovog izvještaja).

Članak 4.

1. Stranke se obvezuju jamčiti pripadnicima nacionalnih manjina pravo jednakosti pred zakonom i jednake pravne zaštite. U svezi s tim zabranjuje se bilo kakva diskriminacija temeljena na pripadnosti nacionalnoj manjini.

2. Stranke se obvezuju da će po potrebi usvojiti odgovarajuće mjere s ciljem promicanja pune i učinkovite jednakosti između pripadnika nacionalne manjine i pripadnika većinskog pučanstva u svim područjima gospodarskog, društvenog, političkog i kulturnog života. U svezi s tim stranke će na odgovarajući način uzeti u obzir specifične uvjete pripadnika nacionalnih manjina.

3. Mjere usvojene u skladu sa stavkom 2. ne smatraju se činom diskriminacije.

/6 SNV gotovo svakodnevno zaprima i bilježi predstavke Srba kojima oni iskazuju sumnju da su diskriminirani na osnovi nacionalne pripadnosti. Predstavke se uglavnom odnose na iskazivanje sumnje o diskriminaciji u područjima


zapošljavanja i radnih odnosa te stambenog zbrinjavanja povratnika, reguliranja njihovih statusnih pitanja i stvaranja ostalih osnovnih uslova za održiv povratak izbjeglica i sl. Kao jedan od brojnih primjera sumnji da se radi o diskrimina-ciji zbog pripadnosti srpskoj nacionalnoj manjini u području zapošljavanja SNV navodi slučaj M.M.-a, starog 32 godine, koji živi na području Vukovarsko-srijemske županije. M.M. je završio Pravni fakultet u Novom Sadu (Republika Srbija), 2005. nostrificirao je fakultetsku diplomu u Hrvatskoj te se nakon toga prijavio na zavod za zapošljavanje i redovno jav-ljao na odgovarajuće natječaje za posao. M.M. se javio na više desetaka natječaja za zapošljavanje pripravnika i službenika u državnim i drugim institucijama u Vukovaru — Općinski sud, Županijski sud, Općinsko i Županijsko državno odvjetništvo, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Državni arhiv, Veleučilište Lavoslav Ružička, Carinarnica, Porezna uprava, Borovo d.d., Vupik d.d. i slično – ali uvijek bez uspjeha. U intervjuu danom SNV-u tokom 2010., M.M. je između ostalog naveo sljedeće: “I same kolege pravnici iz reda većinskog naroda stavile su mi na indirek-tan način do znanja da znaju zašto nisam prošao na natječaju te izražavali žaljenje zbog toga. Na većini natječaja, posebno u sudovima, nije bilo nikakvog testiranja, nego se prosuđivalo na osnovu uspjeha na fakultetu. Ističem da sam imao prilično dobar uspeh na studiju. Na pojedinim natječajima na kojima je bilo organizovano testiranje prošao bih dobro na pisanom dijelu, a na usmenom, na kojem nije provjeravano znanje nego neka opća pitanja, bio bih eliminisan bez iole opravdanog razloga. I kolege odvjetnici rekli su mi da ću posao u Vukovaru, osobito sa diplo-mom na srpskom jeziku i pismu, teško pronaći. Na sva ova radna mjesta dolazile su kolege iz reda većinskog hrvatskog naroda sa područja Vukovara, a ako ih nije bilo u Vukovaru onda iz okolnih gradova — Osijeka i Vinkovaca.”

/7 Na navedene trendove ukazuje i pučka pravobraniteljica, navodeći da raspoloživi podaci i pritužbe građana potvrđuju kako je rasna ili etnička diskriminacija u velikoj mjeri usmje-rena prema pripadnicima nacionalnih manjina, a da su joj najizloženiji Srbi i Romi.5 Pučkoj pravobraniteljici su se npr. u 2013. na diskriminaciju temeljem nacionalne pripadnosti najčešće prituživali Srbi i to uglavnom, ali ne i isključivo, u području rada i zapošljavanja.6 Međutim, kao jednu od ključnih prepreka za razmatranje i analiziranje stvarnog stanja izloženosti Srba diskriminaciji, SNV prepoznaje problem

5 Pučka pravobraniteljica, Izvješće pučke pravobraniteljice za 2013. godinu, 31. ožujka 2014., str. 30, dostupno na: http://www.ombudsman.hr/index.php/hr/izvjesca/izvjesce-pucke- pravobraniteljice/finish/20-2013/55-izvjescepucke-pravobraniteljice-za-2013-po-prvi-puta-objedinjeno-izvjesce-o-stanju-ljudskih-prava-u-hrvatskoj-i-raduureda

6 Isto, str. 33.


neprijavljivanja diskriminacije nadležnim tijelima. Na problem neprijavljivanja diskriminacije općenito se ukazuje i u godiš-njim izvještajima pučkog pravobranitelja/ice za 2012. i 2013.7

/8 U razdoblju 2008.— 2013. SNV je posebnu pažnju posvetio praćenju ostvarivanja prava na zapošljavanje i razmjernu za-stupljenost Srba u tijelima državne uprave, pravosuđu i polici-ji, odnosno provođenju afirmativnih mjera u korist pripadnika nacionalnih manjina iz članka 22. UZPNM u praksi. Analiza i rezultati predmetnog praćenja detaljnije su predstavljeni u točkama 33 — 36 ovog izvještaja.

/9 U svom 3. Mišljenju o Hrvatskoj od 27. maja 2010., SO OKZNM pozdravio je “...činjenicu da je velika većina prethodno zaposjednute privatne imovine vraćena, pri čemu su ostala tek 22 predmeta koji su u svibnju 2010. još čekala sudsku odluku”.8 Međutim, iako se već godinama smatraju gotovo privedenim kraju, problemi vezani uz povrat zauzete imovine (kuća) Srba još uvijek nisu u cijelosti riješeni. U tim su postupcima u pravilu vlasti davale prednost interesima korisnika uglavnom hrvatske narodnosti u odnosu na prava vlasnika Srba, što nije bila praksa u obrnutim slučajevima kada su vlasnici stam-benih objekata bile osobe hrvatske narodnosti, a privremeni korisnici osobe srpske narodnosti. ECRI je u 2012. naveo da se proces povrata zaposjednute imovine bliži kraju i da je pred domaćim sudovima u postupku rješavanja još 16 predmeta, ali i da se problematičnim smatra još 13 predmeta vezanih uz zahtjeve privremenih korisnika / posjednika da im vlasnici Srbi isplate odštete za ulaganja u korištenu imovinu, za čije je rješavanje (namirenje zahtjeva) odgovornost u junu 2011. preuzela država.9 Prema podacima kojima raspolaže SNV još uvijek nije riješeno 14 slučajeva vezanih uz isplatu spornih dugovanja vlasnika objekata na ime (samovoljnih i neovlaštenih) ulaganja pri-vremenih korisnika / posjednika, u kojima je prijetila prodaja nekretnina na javnoj dražbi.

/10 Počevši od 2012. SNV bilježi značajno usporavanje i neodgo-varajuće postupanje nadležnih tijela u rješavanju zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava i zahtjeva za obnovu u ratu oštećenih stambenih objekata u vlasništvu raseljenih i izbjeglih Srba. Mora se spomenuti da je ovaj trend koincidirao sa završetkom pregovora o pristupanju

7 Npr. pučki pravobranitelj, Izvješće o pojavama diskriminacije za 2012., lipanj 2013., str. 35—38, dostupno na: http://www.ombudsman.hr/index.php/hr/izvjesca/izvjesca/finish/21-2012/2-izvjesce-o-pojavama-diskriminacijeza-2012-godinu; Pučka pravobraniteljica, Izvješće pučke pravobraniteljice za 2013. godinu, str. 19—21.

8 3. Mišljenje o Hrvatskoj, točka 65.

9 ECRI, Izvješće ECRI-a o Hrvatskoj (četvrti ciklus praćenja) CRI(2012)45.., točka 142.— 143.


Hrvatske Europskoj uniji i s promjenom vlasti nakon izbora koji su održani 4. decembra 2011. Pučka pravobraniteljica početkom 2014. navodi da je “prosječno trajanje procesa stam-benog zbrinjavanja od ulaska u RH do dobivanja krova nad glavom [...] oko 8 godina...” te se poziva na navode UNHCR-a “...kako je od 2012. godine provedba stambenog zbrinjavanja dramatično us-porena te je u 2012. godini svega 177 obitelji uselilo u stanove i kuće koje su dobili kroz taj program, dok je 2013. godini samo 81 obitelj povratnika stambeno zbrinuta, što predstavlja tek 4% stambenih jedinica dodijeljenih za stambeno zbrinjavanje u 2011. godini.”10

/11 Na složenost i probleme u rješavanju zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava, ali i njihov (održiv) povratak i pristup određenim pravima s osnova povratničkog statusa (npr. vremenski ograničenim pravima na novčanu pomoć i zdravstvenu zaštitu) ukazuju i sljedeći podaci od 24. januara 2014.:

• bivši nositelji stanarskog prava podnijeli su ukupno 17.819 zahtjeva za stambeno zbrinjavanje (10.732 na po-dručjima posebne državne skrbi (PPDS) i 7.087 izvan tih područja);

• pozitivno su riješena tek 9.402 zahtjeva (7.602 na PPDS i 1.800 izvan PPDS), negativno je riješeno ukupno 3.820 zahtjeva (1.794 na PPDS i 2.026 izvan PPDS), dok je nerije-šenih zahtjeva bilo još ukupno 4.597 (1.136 na PPDS i 3.261 izvan PPDS);

• od ukupno 9.402 pozitivno riješena zahtjeva, u ukupno 8.578 slučajeva je i osiguran stambeni smještaj (7.059 na PPDS i 1.519 izvan PPDS), dok u 824 slučaja smještaj nije bio osiguran (543 na PPDS i 281 izvan PPDS).11

Krajem 2014., prema podacima kojima raspolaže SNV, bila su 4.375 podnesena i neriješena zahtjeva za stambeno zbri-njavanje bivših nositelja stanarskog prava, a u 626 pozitivnih prvostupanjskih rješenja čekala se dodjela stambene jedinice. Pri tome je potrebno spomenuti da za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava država uspijeva osigurati tek nešto više od 100 stambenih jedinica na godišnjoj razini.

/12 Općenito, SNV zaključuje da su programi stambenog zbrinja-vanja, unatoč određenim institucionalnim i zakonodavnim promjenama (ustrojavanje Državnog ureda za obnovu i

10 Pučka pravobraniteljica, Izvješće Pučke pravobraniteljice za 2013. godinu, str. 42

11 Isto, str. 40.


stambeno zbrinjavanje, koji je od 1. maja 2013. preuzeo poslove koji se odnose na planiranje, pripremu, organizaciju i nadzor stambenog zbrinjavanja), i dalje nedovoljno institu-cionalno podržani (prvenstveno budžetski), netransparentni, i suviše kompleksni i opterećeni brojnim administrativ-no-pravno-ekonomsko-političkim preprekama. Također, ti su programi po nekim pitanjima diskriminirajući u odnosu prema Srbima (npr. nejednak tretman i nejednaki uvjeti koji se postavljaju bivšim nositeljima stanarskih prava pri otkupu stambenih jedinica u kojima su zbrinuti u odnosu na bivše nositelje stanarskih prava koji su pravo na otkup stanova na kojima su imali stanarska prava iskoristili u 1990-im).

Članak 5.

1. Stranke se obvezuju unaprijediti uvjete potrebne za pripadnike nacional-nih manjina radi održavanja i razvijanja njihove kulture, te očuvanja bitnih sastavnica njihove samobitnosti, odnosno vjere, jezika, tradicije i kulturne baštine.

2. Ne dirajući u mjere poduzete u vođenju opće integracijske politike, stran-ke će se suzdržati od politike ili prakse asimilacije pripadnika nacionalnih manjina protiv njihove volje, te će takve osobe zaštititi od svake akcije kojoj je cilj takva asimilacija.

/13 Uzimajući u obzir tešku ekonomsku situaciju i mjere štednje, sredstva iz Državnog proračuna koja za kulturnu autonomiju manjina raspoređuje Savjet za nacionalne manjine nisu se značajnije i nerazmjerno smanjivala.

/14 SNV smatra da su atmosfera straha koja je prisutna u dijelu srpske zajednice, pogoršanje međuetničkih odnosa i radi-kalizacija sveukupnog javnog života u posljednje dvije-tri godine pojačali odranije prisutne asimilacijske procese, naročito u političkom životu te u područjima kulture, vjere i obrazovanja. Iskustva SNV-a ukazuju da iz vrlo praktičnih razloga, poput diskriminacije pri zapošljavanju i nemoguć-nosti zapošljavanja, straha od verbalnih i fizičkih napada, gubitka poslovnog ili društvenog statusa, mnogi etnički Srbi (naročito oni mlađi) pokazuju sklonost da prikrivaju svoj nacionalni ili vjerski identitet, ili ga iskazuju samo u uskim, strogo kontroliranim situacijama.


Članak 6.

1. Stranke će poticati duh snošljivosti i međukulturnog dijaloga i poduzeti učinkovite mjere na promicanju uzajamnog poštovanja, razumijevanja i suradnje među svim ljudima koji žive na njihovu području, bez obzira na etničku, kulturnu, jezičnu ili vjersku pripadnost tih ljudi, posebice na području obrazovanja, kulture i medija.

2. Stranke se obvezuju poduzeti odgovarajuće mjere zaštite osoba koje bi mogle biti izložene prijetnjama ili diskriminaciji, neprijateljstvu ili nasilju zbog njihove etničke, kulturne, jezične ili vjerske pripadnosti.

/15 SNV smatra da u izvještajnom razdoblju nije došlo do značajnijeg prožimanja kulturnog nasljeđa Srba s kulturom većinskog naroda, odnosno da nisu učinjeni značajniji pomaci u promicanju i uvođenju manjinske kulture u opće kulturno nasljeđe Republike Hrvatske, kao njezina sastavnog dijela. S tim u vezi, sadržaji vezani uz predstavljanje i promicanje kulture i kulturnog nasljeđa Srba u javnom medijskom prosto-ru, ali i npr. u obrazovanju, i dalje su svedeni na ostvarivanje prava na kulturnu autonomiju putem manjinskih organizacija i institucija, te su marginalizirani i nedovoljno predstavljeni kao sastavni dio opće nacionalne kulture. Nedostatak međukulturnog dijaloga i neprepoznavanje i manjinske kulture kao zajedničke kulture svih građana neki

/ Počevši od 2012. SNV bilježi značajno usporavanje i neodgovarajuće postupanje nadležnih tijela u rješavanju zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava


su od značajnih razloga neprihvaćanja kulturnih i jezičnih različitosti od strane dijela većinskog stanovništva. To se, na primjer, naročito ogleda u brojnim i značajno raširenim, često nasilnim, otporima ostvarivanju zakonom zajamčenih prava na ravnopravnu službenu upotrebu srpskog jezika i ćiriličnog pisma na području pojedinih jedinica lokalne samouprave (vidi točke 28 — 31).

/16 Tokom 2012. Klub zastupnika Samostalne demokratske srp-ske stranke (SDSS) u Hrvatskom saboru i SNV informirani su o povećanom broju slučajeva etnički motiviranog nasilja i ne-snošljivosti prema pripadnicima srpske zajednice i njihovih institucija u odnosu na prethodno razdoblje. Potaknuti tim trendom, SDSS i SNV su u 2013. proveli projekt evidentiranja i praćenja slučajeva etnički motiviranog nasilja, nesnošljivosti i govora mržnje usmjerenih protiv Srba. Temeljem podataka prikupljenih na osnovi prijava pojedinaca te onih objavljiva-nih u medijima, SNV je u junu 2014. izradio i objavio analizu

“Nasilje i nesnošljivost prema Srbima u 2013.”12 U analizi su sadržani i opisani slučajevi etnički motiviranog nasilja i nesnošljivosti prema Srbima na područjima nekih općina; verbalnog vrijeđanja i fizičkog nasilja; prijetnji i zastrašivanja; oštećivanja i uništavanja imovine, objekata i groblja; otpora korištenju ćiriličnog pisma i nasilno uklanjanje i uništavanje dvojezičnih natpisnih ploča (vidi točku 28); te elemenata govora mržnje ili širenja etničke netrpeljivosti u izjavama javnih osoba. Analiza SNV-a ukazuje da je nasilno uklanjanje i uništavanje dvojezičnih natpisnih ploča sa zgrada državnih tijela, tijela jedinica samouprave i institucija srpske manjine bio najčešći oblik iskazivanja netolerancije i netrpeljivosti prema Srbima u 2013. Slučajevi nasilja i govora mržnje protiv Srba, koji su se u prethodnom razdoblju uglavnom događali na nekada ratom pogođenim područjima, odnosno područjima povratka izbjeglica, u 2013. proširili na gotovo sva područja Hrvatske. SNV primjećuje da su nepovoljni trendovi nastavljeni i u 2014.

/17 Na porast etnički motiviranih izgreda protiv Srba u 2012. i 2013. u odnosu na prethodno razdoblje, između ostalog, ukazuju i godišnji podaci Ministarstva unutarnjih poslova o broju kaznenih djela motiviranih etničkom mržnjom:

12 Vidi: Srpsko narodno vijeće i Vijeće srpske nacionalne manjine grada Zagreba, Nasilje i nesnošljivost prema Srbima u 2013., juni 2014. Dostupno na: http://snv.hr/file/attachment/file/bilten2-compressed.pdf


Godina Ukupan broj kaznenih djela motiviranih mržnjom

Ukupan broj kaznenih djela motiviranih etničkom mržnjom

Ukupan broj kaznenih djela motiviranih etničkom mržnjom prema Srbima

2009. 32 17 8

2010. 34 19 –

2011. 57 10 8

2012. 26 18 10

2013. 35 26 19

SDSS i SNV, međutim, naglašavaju da su mogućnosti sveo-buhvatnog evidentiranja i analiziranja stanja predmetnih slučajeva značajno ograničene problemima subjektivne i objektivne prirode. To se naročito odnosi na mogućnost ra-zličite pravne kvalifikacije istog djela, kao i na neprijavljivanje određenog broja incidenata od strane žrtava. S tim u vezi, te-meljem vlastitih iskustava i saznanja, SDSS i SNV ocjenjuju da broj službeno evidentiranih kaznenih i prekršajnih djela mo-tiviranih etničkom mržnjom prema Srbima treba uzeti u obzir s rezervom. Toj ocjeni u prilog, primjerice, govori i mišljenje ECRI-a “[...] da službeni podaci vezani za rasno motivirano nasilje rijetko odražavaju pravu sliku stvarnosti te ih treba oprezno tu-mačiti”, kao i da se “vjeruje [...] da se mnogi slučajevi napada na osobe srpske nacionalnosti i Rome ne prijavljuju zbog nedostatka temeljnog povjerenja u policiju i pravosuđe.”13

/18 U analizi “Nasilje i nesnošljivost prema Srbima u 2013.” poseb-no je istaknut problem nepoštovanja zabrane prenošenja i objavljivanja programskih sadržaja s elementima rasne i et-ničke nesnošljivosti od javnih medija. Zabrinjava čest izosta-nak odgovarajućih reakcija i postupanja nadležnih institucija i dijela političkih elita po tim pitanjima. To nerijetko dovodi do toga da javne osobe neometano i bez komentara voditelja emisija daju izjave s elementima rasne i etničke nesnošljivosti ili mržnje. S tim u vezi, SDSS i SNV ukazuju na navode ECRI-a da

“[...] lokalni mediji, posebno oni koji ciljaju na populaciju koja je blizu ili unutar bivših područja sukoba, još uvijek streme prema neprihvatljivim izjavama i jeziku te iskrivljenom prikazivanju či-njenica”, kao i da “[...] postoji potreba za promjenom rječnika koji koriste javni mediji, posebno televizija.” 14 Kao posljedica ne-sankcioniranja govora mržnje i iskazivanja ostalih oblika

13 ECRI: Izvješće ECRI-a o Hrvatskoj (četvrti ciklus praćenja) CRI(2012)45., točka 126.

14 Isto, točka 119.


netrpeljivosti u javnosti, učestalo je pojavljivanje verbalnog nasilja u svakodnevnom životu. To je naročito primjetno na koncertima, stadionima i drugim javnim manifestacijama, a uključuje i ispisivanje grafita s nacističkom, fašističkom i ustaškom simbolikom na grobljima, crkvama, školama i dru-gim javnim ili privatnim objektima. Elementi govora mržnje i etničke netrpeljivosti od strane javnih osoba u medijima SNV je prepoznao na primjeru Zdravka Mamića, izvršnog dopredsjednika Građanskog no-gometnog kluba “Dinamo” iz Zagreba. Mamić je u jednoj radijskoj emisiji, u martu 2013., izjavio: “Srbin ne smije biti na čelu ministarstva sporta”, izravno prozivajući aktualnog mini-stra znanosti, obrazovanja i sporta, Željka Jovanovića. Međutim, nadležni je sud ocijenio da u toj izjavi nije bilo ele-menata poticanja na etničko nasilje i mržnju prema Srbima, odnosno da je Mamić svojom izjavom iskazao tek osobni animozitet prema ministru Jovanoviću. Mamić je, slijedom navedenog, u decembru 2013. nepravomoćno oslobođen po tužbi zbog navedene izjave. Izravni ili više-manje prikriveni oblici govora mržnje ili etnič-ke netrpeljivosti zabilježeni su i među političarima, uključuju-ći i one koji ne slove za pripadnike desnice ili se barem tako ne percipiraju u široj javnosti. Kao primjer navodimo riječi gradonačelnika Grada Osijeka Ivice Vrkića, koji je, vezano uz ostvarivanje zakonom zajamčenog prava na uvođenje srp-skog jezika i ćiriličnog pisma u službenu javnu upotrebu u Gradu Vukovaru, početkom septembra 2013. izjavio: “Ćirilica se ne može uvesti dok Srbi u Vukovaru ne poštuju Hrvatsku”.15 SNV neprimjerenim i neprihvatljivim smatra i riječi ministra branitelja Predraga Matića, koji je, komentirajući protivljenja i nasilna uklanjanja dvojezičnih natpisa sa zgrada tijela dr-žavne uprave i pravosuđa u Vukovaru, u septembru 2013. izjavio: “Svakako da se sve ovo moglo izbjeći ako je postojala dobra volja obiju strana. Trebalo je sjesti, razgovarati, dogovoriti, pregovarati, vidjeti... Ponekad zakon ne odgovara svakome i pra-vo i pravda ne idu često ruku pod ruku. Iako je zakon iznad svega, on se ne mora uvijek kruto provoditi, to govorim pod navodnim znakovima. Može se pronaći rješenje koje odgovara svakome”, kao i: “Naravno da problem u Vukovaru postoji. Mi smo tamo pružili ruku pomirenja. Srpska etnička zajednica, nažalost, nije to uzvratila. Žrtva je prva pružila ruku. I tu je izvorište problema. Jer ćirilica kao ćirilica nije problem, pa koga je pismo uništilo?! No konotacija koju nosi ćirilica... u tom dijelu razumijem Vukovarce.”16

15 “Ćirilica se ne može uvesti dok Srbi u Vukovaru ne poštuju Hrvatsku”, Večernji list, 4. septembra 2013. Dostupno na: http://www.vecernji.hr/neredi-u-vukovaru/cirilica-se-ne-moze-uvesti-dok-srbi-u-vukovaru-ne-postuju-hrvatsku-608000

16 “Matić: Žrtva je prva pružila ruku pomirenja. Srbi nisu uzvratili”, Večernji list, 3. septembra 2013. Dostupno na: http://www.vecernji.hr/neredi-u-vukovaru/matic-zrtva-je-prva-pruzila-ruku-pomirenja-srbi-nisu-uzvratili-607930


SNV zaključuje da bi se iz navedene izjave moglo iščitati da ministar Matić Srbe u Vukovaru ne smatra stanovnicima Vukovara te da njima smatra samo protivnike ostvarivanja manjinskog prava na dvojezičnost. SNV je zabilježio i brojne neprihvatljive izjave i komentare s naglašenim elementima govora mržnje i etničke netrpeljivosti, naročito prema Srbima, na web-portalima, uključujući i one koje moderiraju i administriraju utjecajne nacionalne medij-ske kuće. Kao primjer govora mržnje i širenja netrpeljivosti prema Srbima, SNV navodi poziv na bojkot 35 trgovina i obrta u Vukovaru u vlasništvu lokalnih Srba. Pozivna bojkot “sve dok se ćirilica ne makne iz Vukovara” upućen je putem druš-tvenih mreža na internetu, a početkom aprila 2014. prenio ga je web-portal, Dnevno.hr, navodeći nazive trgovina i obrta te njihove adrese. SNV u 2014. zaključuje: “Gotovo svakodnevnom izražavanju ne-gativnih stavova prema Srbima dodatno doprinose neograničava-nje i nesankcioniranje govora mržnje te prenošenje i objavljivanje sadržaja s elementima etničke nesnošljivosti u dijelu medija, česti manjak odgovarajuće socijalne osjetljivosti te izostanak energične i jasne osude takvih pojava od strane političara i drugih javnih ak-tera u društvu. U postupanju nadležnih tijela posebno zabrinjava dugotrajnost istražnih postupaka, kao i činjenica da počinitelji na-silja nerijetko ostaju neotkriveni i nekažnjeni. Zaključujemo i da propusti u donošenju odgovarajućih sigurnosnih procjena po pita-nju mogućeg incidentnog i nasilničkog ponašanja pojedinaca te nekih skupina doprinose nepostupanju i slabostima nadležnih tije-la u preveniranju i sprječavanju etnički motiviranog nasilja i uče-stalog iskazivanja nesnošljivosti prema pripadnicima srpske za-jednice u pojedinim područjima.”17 U 2014. godini SNV je zabilježio 82 slučaja nasilja i nesnošlji-vosti prema Srbima, što upućuju na zamjetno povećanje ra-zine govora mržnje i etničke netolerancije u javnom prostoru. Gotovo da ne postoji grad u Hrvatskoj na čijim ulicama nisu zabilježeni grafiti nacističkih, fašističkih i ustaških simbola te poruke kojima se direktno poziva na fizičko nasilje prema Srbima.18 Posebno zabrinjava što je govor mržnje u 2014. postao sve prisutniji u medijima i na društvenim mrežama. Primjetno je da se u posljednje vrijeme povećava broj internetskih portala (među kojima se najviše ističu Dnevno.hr i Direktno.hr) koji

17 Vidi: Srpsko narodno vijeće i Vijeće srpske nacionalne manjine grada Zagreba, Nasilje i nesnošljivost prema Srbima u 2013.

18 Nasilje i nesnošljivost prema Srbima u 2014., dostupno na: http://beta.snv.hr/file/attachment/file/bilten3_2.pdf


posežu za povijesnim revizionizmom te vode kampanje protiv manjinskih zajednica. Ohrabreni takvom atmosferom, članovi veteranskih udruženja i profašističkih organizacija javno protestiraju protiv gotovo svakog događaja koji ima antifašistički predznak ili kojim se u pitanje dovodi odgovornost hrvatske strane za zločine poči-njene u posljednjem ratu (protest braniteljskih udruženja uoči Dana sjećanja na Jadovno 1941., protiv izvođenja predstave Aleksandra Zec, protiv javne sjednice Antifašističke lige RH u Glini, kontraskup članova A-HSP-a tokom obilježavanja Dana ustanka u Srbu). U 2014. nije se promijenila ni slika na sportskim terenima koji već godinama slove kao mjesta na kojima je sveprisutno širenje etničke netrpeljivosti, a posebno je zabrinjavajuće što su elementi govora mržnje zabilježeni u izjavama javnih osoba. S obzirom da tokom 2014. raspisano nekoliko izbora takva vrsta govora je u najvećem broju slučajeva bila prisut-na u izjavama političkih dužnosnika (Ivo Žinić, sisačko-mo-slovački župan: “Ivo Žinić je završio operaciju. Krenimo u nove pobjede. Želim da čim prije krenemo i da izdate zapovijed za operaciju Bljesak. A onda neka Tomislav Karamarko bude Oluja19.” Zvonimir Šeparović, bivši ministar pravosuđa i vanj-skih poslova: “Nedopustivo je da se usred Zagreba tiska srpski list Novosti kojeg plaćamo svi mi. Unutra su sadržana sva srpska zla, pišu protiv države u kojoj se izdaju i tiskaju se na ćirilici.”, Damir Šantek, vijećnik HDZ-a u glinskom gradskom vijeću:

“Bježeći pred turskim osvajanjima, Srbi su se tu naselili, dobili su kuću i ognjište, no opet se ponašaju prema ovom kraju kao da ga ne vole.” kapelan Damir Stojić: “Čuo sam kako su u Vinkovcima liječnici potpisali priziv savjesti protiv pobačaja pa našu djecu za novac dolaze ubijati oni preko Dunava. Isto tako je bilo i prije 20 godina.”). Tokom 2014. godine evidentirano je najmanje pet slučajeva fizičkog nasilja nad Srbima. Broj slučajeva je zasigurno veći, no dio žrtva zbog nepovjerenja u državne institucije i straha za vlastitu sigurnost nikada ne prijavi napade. Zamjetno je i povećanje broja slučajeva koji se odnose na oštećivanje i uništavanje imovine, objekata i groblja. Posebno zabrinjava vandalizam, oštećenja i otuđenja crkvenih objekata i pravoslavnih groblja, te kulturnih spomenika, odnosno, spo-men obilježja iz Drugog svjetskog rata (Knin, Rajevo Selo,

19 Bljesak i Oluja su vojno-redarstvene akcije hrvatskih vojnih snaga i policije tokom i nakon kojih su likvidirani brojni srpski civili. Akcije su provedene 1995. godine, a za počinjene zločine donesena je tek jedna pravomoćna osuđujuća presuda. Te je godine zabilježen i najveći egzodus Srba iz Hrvatske.


Karlovac, Veljun, Jasenovac, Čepin, Sisak). Takvim se napadi-ma želi izazvati strah te poručiti ciljanoj grupi, u ovom slučaju Srbima, da su u određenim sredinama nepoželjni. Kao pose-ban vid nasilja nad historijskim pamćenjem doživljena je od-luka lokalnih vlasti u Glini kojom se zabranjuje održavanje ko-memorativnih skupova ispred Spomen doma u Glini, lokalite-tu na kojem su ustaše od juna do augusta 1941. ubile gotovo 1.000 muškaraca. Otpor prema korištenju ćiriličnog pisma, odnosno nasilno uklanjanje i uništavanje dvojezičnih natpisnih ploča sa zgrada državnih tijela, tijela jedinica samouprave i institucija Srba nastavljeno je i u 2014. godini. Samo na području Vukovara evidentirano je više od deset slučajeva uklanjanja i uništava-nja različitog broja dvojezičnih natpisnih ploča.

/19 Raspoloživi podaci ukazuju na postojanost etničkih predra-suda u suđenjima za ratne zločine i etničke pristranosti prili-kom određivanja kazni za usporediva kaznena djela, kao i ne-dostatak volje i poduzimanja odgovarajućih napora nadležnih institucija za odgovarajuće procesuiranje zločina počinjenih protiv Srba, poput onih koji su počinjeni u augustu 1995. za vrijeme vojno-redarstvene operacije “Oluja”. Posljednjih su godina, međutim, ipak pokrenuti neki postupci za zločine u kojima su likvidirani brojni srpski civili, a za koje godinama nije postojala volja da budu procesuirani (npr. postupci protiv Tomislava Merčepa za zločine u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu i protiv Vladimira Milankovića i drugih za zločine u Sisku). Prema podacima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH),od 1991. do 31. decembra 2014. nadležna državna odvjetništva pokrenula su kazneni postupak za ratni zločin protiv ukupno 3.553 osobe. Krajem 2014. istrage za ratni zločin vodile su se protiv 220 osoba, a bile su optužene 642 osobe. Vrlo je indikativno da među zločinima evidentiranim u DORH-ovoj Bazi podataka ratnih zločina, koja sadrži podatke o zločinima, žrtvama, dokazima i počiniteljima, njih 80% čine zločini koje su počinili pripadnici srpskih formacija, dok je evidentiranih zločina koje su počinili pripadnici hrvatskih po-strojbi tek oko 18%. Nadalje, iz usporednih analiza osuđujućih presuda za ratne zločine koje svojim činjeničnim opisima izvršenja kaznenog djela imaju podudarnosti u načinu


izvršenja, broju žrtava i drugim usporednim činjenicama, evidentan je nerazmjer u odmjeravanju kazni pripadnicima srpskih i hrvatskih postrojbi. Sudovi nastavljaju s praksom da okrivljenim pripadnicima hrvatskih postrojbi sudjelovanje u ratu koji se vodio od 1991. do 1995. cijene olakotnom okolnošću pri odmjeravanju kazne, a pojedinima od njih se iz sredstava državnog proračuna podmiruju iznimno visoki troškovi obrane. S druge strane, problem naplate parničnih troškova članovima obitelji žrtava uglavnom srpske nacionalnosti koji su izgubili parnice u ko-jima su od Republike Hrvatske tražili naknadu nematerijalne štete zbog usmrćenja svojih bližnjih još uvijek nije riješen. Iako je Vlada Republike Hrvatske u srpnju 2012. donijela uredbu kojom će socijalno najugroženijim tužiteljima troškovi postupka moći biti otpisani, ovaj problem ostaje neriješen u cijelosti i na zadovoljavajući način.

Članak 7.

Stranke su dužne osigurati poštovanje prava svakog pripadnika nacionalne manjine na slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruživanja, slobodu izražavanja, te slobodu misli, savjesti i vjere.

/20 SNV zaključuje da se sloboda udruživanja općenito poštovala. Djelovanje udruga i institucija Srba financijski je podržavano iz sredstava državnog proračuna te proračuna određenog broja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

/21 Međutim, SNV zaključuje i smatra da je tokom posljednje dvije godine, u 2013. i 2014., u društvu stvorena negativna atmosfera koja je utjecala na sužavanje ostvarivanja prava na slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruživanja, slobodu izražavanja pripadnika srpske nacionalne manjine. Stvaranju te negativne atmosfere u značajnoj su mjeri doprinijeli porast broja slučajeva nasilja, nesnošljivosti i govora mržnje prema Srbima; nasilno onemogućavanje službenog i javnog kori-štenja srpskog jezika i ćiriličnog pisma; slučajevi toleriranja, odnosno nesuzbijanja šovinizma i etničke diskriminacijei drugi slučajevi. Dakle, iako nisu zabilježena zakonska ograničavanja ostvarivanja prava na udruživanje ili neki drugi primjeri restriktivnog ili represivnog djelovanja državnih


tijela po tom pitanju, pasivnost predstavnika vlasti s jedne i izrazito antimanjinsko djelovanje nekih segmenata društva (ratni veterani, niz istaknutih katoličkih prelata, radikalno konzervativne političke stranke i društveni pokreti i sl.) s druge strane,u potpunosti su promijenili neke pozitivnije trendove u međunacionalnim / međuetničkim odnosima, koji su postepe-no stvarani u posljednjih 10 — 15 godina. SNV je u nizu lokalnih sredina uočio jasno skanjivanje i bojazan Srba da koriste ili traže prava propisana zakonima. To se naročito odnosi na korištenje srpskog jezika i pisma te slobodu izražavanja sta-vova o pojedinim društvenim događajima. U strahu da će oni i njihove aktivnosti ili zahtjevi biti proglašeni neprijateljima države i većinskog naroda, Srbi nerijetko odustaju od svojih prava ili ih se ne usuđuju tražiti. SNV-u je u posljednje dvije godine sve teže organizirati svoje tradicionalne, komemora-tivne i ceremonijalne manifestacije zbog snažnog protivljenja i prosvjeda. Sve takve manifestacije koje je SNV organizirao i održao u 2013. i 2014., a koje su se odnosile na odavanje po-časti srpskim, ali i drugim nevinim i mučki ubijenim žrtvama iz razdoblja Drugog svjetskog rata (npr. manifestacije kod Jadovna20, u Glini21, Srbu22, na otoku Pagu), bile su popraćene snažnim prosvjedima predstavnika radikalnih struktura u društvu, uz brojne prijetnje upućene organizatorima i sudio-nicima. Na tim su se prosvjedima vrlo direktno poricali zloči-ni počinjeni protiv Srba u Drugom svjetskom ratu, uključujući i poricanje holokausta i genocida, te se veličao nacifašistički ustaški režim. Svi se slični skupovi gotovo uvijek moraju or-ganizirati uz značajnu prisutnost pripadnika službi sigurnosti

/ Gotovo da ne postoji grad u Hrvatskoj na čijim ulicama nisu zabilježeni grafiti nacističkih, fašističkih i ustaških simbola te poruke kojima se direktno poziva na fizičko nasilje prema Srbima

20 Uz jasenovački kompleks, koncentracioni logorski sustav Gospić-Jadovno-Pag je najveće stratište Srba i Židova ubijenih za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Procijene o ukupnom broju žrtava kreću se između 24.000 i 78.000 žena, djece i muškaraca.

21 U pravoslavnoj crkvi u Glini su ustaše u ljeto 1941. ubile velik broj Srba. Na tom je mjestu 1960-tih podignut Spomen-dom koji je ubrzo nakon Oluje preimenovan u Hrvatski dom.

22 Sve do raspada Jugoslavije, Dan ustanak u Srbu obilježavao se kao Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj. Iako više nije državni praznik, danas se taj dan obilježava u slavu narodnog otpora i oružanog bratstva Srba i Hrvata višemjesečnoj represiji u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.


koje, nažalost, svoje djelovanje svode tek na razdvajanje okupljenih, dok odgovarajuće sankcioniranje govora mržnje, prijetnji i sličnih negativnih pojavnosti uglavnom izostaje.

Članak 8.

Stranke se obvezuju priznati svakom pripadniku nacionalne manjine prava na očitovanje svoje vjere ili uvjerenja, te na osnivanje vjerskih ustanova, organizacija i udruga.

/22 SNV zaključuje da su vlasti u prethodnom razdoblju po-štovale pravo na očitovanje vjere i ostvarivanje slobode vjeroispovijesti.

/23 Međutim, određen broj Srba i pripadnika Srpske pravoslavne crkve (SPC) izbjegava dolazak u hramove zbog straha od (negativnih) reakcija šireg okruženja. S tim u vezi, na primjer, konstatirajući da mali broj Srba redovno dolazi u Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, mitropolit SPC u Zagrebu, gospodin Porfirije, na upit zašto tako mali broj ljudi dolazi u crkvu je u februaru 2015. odgovorio: “Razlog je strah. To se naročito vidi u prilikama kada postoji mogućnost da je u hramu prisutna kamera nekih od medija. Tada ih dođe još manje jer se plaše da budu viđeni. Plaše se da mogu imati pro-bleme.” 23 SNV ističe da su u izvještajnom razdoblju zabilježeni slučajevi skrnavljenja pravoslavnih groblja (npr. u Plaškom) i sakralnih objekata (uvredljivi grafiti i natpisi na nizu crkava, odnosno objekata SPC u različitim dijelovima države), kao i slučajevi ometanja liturgijskih okupljanja (npr. komemoracije u Sadilovcu i Voćinu 2013. i 2014.).

/24 Proces povrata imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi nije okon-čan tokom izvještajnog razdoblja. Krajem izvještajnog razdoblja dolazi do zastoja u povra-tu kulturnog blaga (radi se o ikonama i drugim vjerskim predmetima koji su tokom rata odneseni iz objekata SPC-a iz Hrvatske u Srbiju), a u javnosti su se pojavile različite i međusobno kontradiktorne informacije o cijelom postup-ku. Visoki predstavnici SPC-a su u više navrata istaknuli da Hrvatska ne poštuje svoje obaveze iz Ugovora o povratu

23 “Mitropolit Porfirije: Srbi u Hrvatskoj su još u strahu”, Blic online, 22. februar 2015. Dostupno na: http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/536798/Mitropolit-Porfirije-Srbi-u-Hrvatskoj-su-jos-u-strahu


(obnova i opremanje crkava i manastira kako bi bili u moguć-nosti da prime blago u skladu sa sigurnosnim i drugim stan-dardima) te istaknuli bojazan da se blago neće pohranjivati na mjesta s kojih je uzeto, već u državne institucije, što je po njima neprihvatljivo.

Članak 9.

1. Stranke se obvezuju priznati da pravo na slobodu izražavanja svakog pripadnika nacionalne manjine uključuje slobodu na vlastito mišljenje te na primanje i širenje informacija i ideja na manjinskom jeziku, bez miješanja javnih vlasti i neovisno o granicama. Stranke su dužne osigurati, u okviru svojih pravnih sustava, da pripadnici nacionalne manjine ne budu diskrimi-nirani glede pristupa medijima.

2. Stavak 1. ne sprječava stranke da traže dozvolu, bez diskriminacije i na temelju objektivnih kriterija, za radijske postaje i televizijske postaje ili za kinematografska poduzeća.

3. Stranke neće ometati pripadnike nacionalnih manjina u osnivanju i uporabi tiskovnih medija. U zakonskim će okvirima radiotelevizijskog emitiranja što više osigurati, uzimajući u obzir odredbe stavka 1., da pripad-nicima nacionalnih manjina bude pružena mogućnost osnivanja i korištenja vlastitih medija.

4. U okviru svojih pravnih sustava stranke će usvojiti odgovarajuće mjere s ciljem olakšanja pristupa medijima pripadnika nacionalnih manjina, te s ciljem promicanja snošljivosti i omogućavanja kulturnog pluralizma.

/25 SNV primjećuje da se u izvještajnom razdoblju nisu dogodile značajnije promjene u emitiranju televizijskih i radijskih emi-sija za pripadnike nacionalnih manjina i na jezicima nacional-nih manjina u elektroničkim medijima. Pri tome, SNV naročit naglasak stavlja na neodgovarajuće, nezadovoljavajuće i vrlo ograničeno uključivanje tema od značajnijeg interesa i potre-ba za pripadnike srpske nacionalne manjine u programima elektroničkih medija s nacionalnom koncesijom. Uvođenje novih emisija u programske sheme Hrvatske tele-vizije, kao što je “Manjinski mozaik”, nije značajnije pridoni-jelo unapređenju zastupljenosti tema i sadržaja od interesa


za srpsku manjinu, uključujući sadržaje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, u programima Hrvatske radiotelevizije. Programi na srpskom jeziku u elektroničkim medijima i dalje se emitiraju tek na nekoliko privatnih lokalnih radijskih sta-nica, prije svega na području istočne Hrvatske, te se može zaključiti da je pristup pripadnika srpske nacionalne manjine elektroničkim medijima na vlastitom jeziku i dalje vrlo ograni-čen, i u pogledu prostora i u pogledu sadržaja.

/26 Kao i u prethodnom izvještajnom razdoblju, javno plasiranje specifičnih sadržaja od interesa za pripadnike srpske na-cionalne manjine ostvaruje se, prije svega, putem tiskanih medija — tjednika “Novosti” i mjesečnika “Identitet” — čije je objavljivanje (su)financirano sredstvima iz Državnog proračuna.

Članak 10.

1. Stranke se obvezuju priznati pravo da svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo slobodno i bez miješanja koristiti svoj manjinski jezik, privatno i javno, u govoru i u pismu.

2. Na područjima nastanjenima osobama koje tradicionalno ili u znatnijem broju pripadaju nacionalnim manjinama, ukoliko te osobe to zatraže te ondje gdje takav zahtjev odgovara stvarnoj potrebi, stranke će uznastojati, koliko je to moguće, osigurati uvjete koji će omogućiti korištenje manjin-skog jezika u ophođenju tih osoba s tijelima vlasti.

3. Stranke se obvezuju svakoj osobi koja pripada nacionalnoj manjini jamči-ti pravo na to da smjesta bude informirana, na jeziku koji razumije, o razlo-zima svojeg uhićenja te o naravi i povodu optužbe protiv nje, kao i to da se brani na tom jeziku, u slučaju potrebe i uz slobodnu pomoć prevoditelja.

Članak 11.

1. Stranke se obvezuju priznati da svaka osoba koja pripada nacionalnoj manjini ima pravo koristiti svoje prezime i ime na manjinskom jeziku te da joj ono bude službeno priznato, u skladu s modalitetima koje predviđa njihov pravni sustav.


2. Stranke se obvezuju priznati da svaka osoba koja pripada nacionalnoj manjini ima pravo na svojemu manjinskom jeziku isticati oznake, natpise i druge informacije privatne naravi a javno uočljive.

3. Na područjima tradicionalno nastanjenima znatnijim brojem osoba koje pripadaju nacionalnoj manjini, stranke će u okviru svojih pravnih sustava, uk-ljučujući — gdje je to prikladno — sporazume s drugim državama te uzimajući u obzir njihove specifične uvjete, uznastojati istaknuti tradicionalne lokalne nazive, nazive ulica i druge topografske oznake namijenjene javnosti također i na manjinskom jeziku kad za takve oznake postoji dostatno zanimanje.

/27 Jedan od ključnih problema u ostvarivanju jezičnih prava na-cionalnih manjina, a koji je naslijeđen iz prethodnog razdoblja (i ne rješava se) odnosi se na neujednačeno ispunjavanje oba-veze statutarnog uređivanja prava pripadnika nacionalnih ma-njina na ravnopravnu službenu upotrebu svog jezika i pisma na razini jedinica lokalne samouprave. Člankom 12. stavkom 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina propisano je da se ravnopravna službena upotreba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine manji-ne čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice. U skladu s postojećim zakonodavnim okvirom, te su jedinice lokalne sa-mouprave svojim statutima dužne urediti ostvarivanje svakog pojedinog prava na službenu dvojezičnost sukladno Zakonu o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Prema rezultatima popisa stanovništva 2011. takvih je jedinica samouprave u Hrvatskoj ukupno 27, od kojih se u njih 23 obaveza statutarnog uređivanja službene dvojezično-sti odnosi na ravnopravnu službenu upotrebu srpskog jezika i ćiriličnog pisma. Unatoč mjerama usmjerenim na potpunu primjenu zakonskih odredbi u ovom području, koje su nadlež-na državna tijela poduzimala u skladu sa zakonom i Akcijskim planom za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje 2011.— 2013., SNV ocjenjuje da odgovara-jući napredak u izvještajnom razdoblju nije postignut.

/28 U 2013. i 2014. veliku pažnju domaće javnosti, ali i pojedinih stranih aktera pobudili su nasilni otpori uvođenju u rav-nopravnu službenu upotrebu srpskog jezika i ćiriličnog pisma u Gradu Vukovaru, u kojem Srbi čine 34,87% stanovništva prema rezultatima popisa iz 2011. (prema rezultatima pret-hodnog popisa iz 2001. Srba je u Vukovaru bilo 32,88%) i koji je urbano središte s najvećim udjelom srpske populacije u Republici Hrvatskoj.


Na zahtjeve lokalnih predstavnika Srba za ostvarivanjem zako-nom zajamčenih jezičnih prava i na opredijeljenost središnjih vlasti da ostvarivanje tih prava u praksi i omogući, nezadovolj-ni su stanovnici Vukovara nesrpske nacionalnosti odgovorili početkom 2013. stvaranjem neformalne građanske inicijative

“Stožer za obranu hrvatskog Vukovara” i pokretanjem široke antićirilične kampanje koja se s vremenom proširila i na neke druge dijelove države te koja je kontinuirano doprinosila po-većavanju netolerancije prema Srbima. “Stožer” se protivio postavljanju te je poticao i organizirao uklanjanje dvojezičnih natpisa s nazivima tijela državne vlasti u Vukovaru koji su postavljeni u 2013. Tokom 2013. SNV je evidentirao više od 20 slučajeva nasilnog uklanjanja ili uništavanja dvojezičnih, lati-nično-ćiriličnih natpisnih ploča sa zgrada tijela državne vlasti u Vukovaru, ali i sa zgrada različitih pravnih osoba u drugim dije-lovima Hrvatske na kojima su te ploče stajale duži niz godina. One su često skidane uz nasilje i sukob s policijom. Krajem 2013.,“Stožer” je pokrenuo inicijativu i prikupljanje potpisa građana za održavanje državnog referenduma za podizanje brojčanog praga za ostvarivanje prava na rav-nopravnu službenu upotrebu manjinskog jezika i pisma u jedinicama lokalne samouprave. Referendumskim pitanjem se predlagalo da se pravo na službenu dvojezičnost ostvaruje na područjima jedinica lokalne samouprave u kojima pri-padnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje polovicu stanovnika takve jedinice. Referendumsku inicijativu okvirno su podržali Katolička crkva i političke stranke desne i konzer-vativne orijentacije.

/ Posljednjih su godina ipak pokrenuti neki postupci za zločine u kojima su likvidirani brojni srpski civili, a za koje godinama nije postojala volja da budu procesuirani — Tomislav Merčep (fotografija: Žarko Bašić/PIXSELL)


U junu 2014. Državni zavod za statistiku je, uz statističku grešku od 2,53 posto, utvrdio da je referendumsku inicijativu svojim potpisom podržalo 576.388 birača, odnosno više od 10% od ukupnog broja upisanih birača u Republici Hrvatskoj, što je brojčani prag za raspisivanje referenduma. U julu 2014. Hrvatski sabor je od Ustavnog suda Republike Hrvatske za-tražio da utvrdi je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i jesu li ispunjene ostale formal-ne pretpostavke za raspisivanje državnog referenduma.

/29 Odlukom od 12. augusta 2014., Ustavni sud je presudio da predloženo referendumsko pitanje nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske te da o predloženom referendumskom pitanju nije dopušteno raspisivanje referenduma.24 Istom Odlukom, Ustavni sud je između ostalog odredio i:

• “da je Gradsko vijeće Grada Vukovara dužno u roku od jedne godine od dana objave ove odluke u ‘Narodnim no-vinama’, vodeći se člankom 6. Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (‘Narodne novine’ broj 51/00. i 56/00. – ispr.), a u duhu članka 8. Ustavnog zako-na o pravima nacionalnih manjina (‘Narodne novine’ broj 155/02., 47/10. – odluka USRH, 80/10. i 93/11. – odluka USRH), u Statutu Grada Vukovara izrijekom propisati i urediti, za cijelo područje odnosno za pojedini dio ili pojedine dijelove područja Grada Vukovara, individualna prava pripadnika nacionalnih manjina na službenu uporabu svoga jezika i pisma te javnopravne obveze tijela državne i javne vlasti između onih navedenih u Zakonu o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (‘Narodne novine’ broj 51/00. i 56/00. – ispr.) za koje smatra da odgovaraju životnim činje-nicama i faktičnim okolnostima u Gradu Vukovaru, u opsegu koji ne ugrožava samu bit tih prava, a istodobno uvažava potrebe većinskog hrvatskog naroda koje izviru iz još uvijek živih posljedica velikosrpske agresije početkom 90-ih godina 20. stoljeća te potrebu pravednog i pravilnog tretmana srp-ske nacionalne manjine na području Grada Vukovara;

• da je Vlada Republike Hrvatske dužna u roku od jedne godine od dana objave ove odluke u ‘Narodnim novinama’ uputiti u parlamentarnu proceduru izmjene i dopune Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (‘Narodne novine’ broj 51/00. i 56/00. – ispr.) u kojima će urediti prikladan pravni mehanizam za slučajeve kad pred-stavnička tijela jedinica lokalne samouprave ne provode

24 Vidi: Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-VIIR-4640/2014 od 12. augusta 2014.


obveze iz Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacio-nalnih manjina (‘Narodne novine’ broj 51/00. i 56/00. – ispr.) odnosno opstruiraju njegovu provedbu;

• da u razdoblju do donošenja izmjena i dopuna Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina (‘Narodne novi-ne’ broj 51/00. i 56/00. – ispr.) nadležna državna tijela neće provoditi taj zakon na području Grada Vukovara uporabom prisilnih mjera.”25

SNV smatra da su odluke Ustavnog suda da se uređivanje prava na ravnopravnu službenu upotrebu jezika i pisma srp-ske nacionalne manjine u Gradu Vukovaru prepusti isključivo Gradskom vijeću Grada Vukovara te da se državnim tijelima zabrani primjena važećeg Zakona izrazito problematične i da dovode do pravne nesigurnosti u smislu nejednake primjene zakona na području cijele države. Također, SNV izražava sum-nju da navedene odluke Ustavnog suda, uključujući i njihova obrazloženja, ne odražavaju u cijelosti i na odgovarajući način načela i standarde zaštite manjinskih prava koji proistječu iz, između ostalog, obaveza Republike Hrvatske prihvaćenih pristupanjem Okvirnoj konvenciji i Povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima.

/30 Gotovo istovremeno s razmatranjem ustavnosti sadržaja prethodno navedenog referendumskog pitanja, Ustavni sud je razmatrao i zahtjev Vlade Republike Hrvatske za ocjenu su-glasnosti s Ustavom i zakonom članka 22. Statutarne odluke o izmjenama i dopunama Statuta Grada Vukovara od 4. novem-bra 2013., koja je glasila:

“Članak 61. stavak 3. Statuta Grada Vukovara26 mijenja se i glasi: Temeljem odredbe članka 2. stavak 2. i stavka 4. ovog Statuta27 područje Grada Vukovara se u cijelosti izuzima od primjene odredaba Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj te od članka 12. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, do ispunjenja uvjeta iz članka 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.” Svojom Odlukom od 12. augusta 2014., Ustavni sud je ukinuo navedeni članak 22. Statutarne odluke o izmjenama i dopuna-ma Statuta Grada Vukovara.28

/31 U izvještajnom razdoblju nije riješen problem neisticanja dvo-jezičnih latinično-ćiriličnih topografskih oznaka u naseljima

25 Isto.

26 Stavak 3. Članka 61. Statuta Grada Vukovar je glasio: “U skladu s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i ovoga Statuta, pripadnici srpske nacionalne manjine imaju pravo slobodne uporabe srpskog jezika i ćiriličnog pisma u društvenom i javnom životu, te u službenoj komunikaciji u javnim poslovima iz samoupravnog djelokruga Grada Vukovara.”

27 Člankom 2. stavcima 2. i 4. Statuta Grada Vukovara, koji su u Statut uvedeni Statutarnom odlukom od 4. novembra 2013., područje Grada Vukovara proglašeno je mjestom posebnog pijeteta na žrtvu Domovinskog rata te uređeno da su u Gradu Vukovaru službeni jezik i pismo hrvatski jezik i latinično pismo.

28 Vidi: Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-6110/2013 od 12. augusta 2014.


na području jedinica samouprave u kojima je u statutima jedinica uređeno ostvarivanje prava na ravnopravnu službenu upotrebu srpskog jezika i ćiriličnog pisma. Do kraja 2014.tek su u jednom naselju u Hrvatskoj (Donji Lapac, ploča postav-ljena u februaru 2015.) bile istaknute topografske oznake, od-nosno latinično-ćirilične ploče s nazivom naselja.

Članak 12.

1. Gdje je to prikladno, stranke poduzimaju mjere na području obrazovanja i istraživanja radi promicanja spoznaje o kulturi, povijesti, jeziku i vjeri njihovih nacionalnih manjina i većine.

2. U tom kontekstu stranke će, između ostalog, pružiti odgovarajuće mo-gućnosti za obuku nastavnika i pristup udžbenicima, te će olakšati kontakte između učenika i nastavnika različitih zajednica.

3. Stranke se obvezuju promicati jednaku dostupnost obrazovanja osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama na svim razinama.

Članak 13.

1. Unutar svojih obrazovnih sustava stranke priznaju da osobe koje pripa-daju nacionalnoj manjini imaju pravo ustanovljavati i upravljati vlastitim privatnim ustanovama za obrazovanje i obuku.

2. Korištenje ovoga prava ne uključuje nikakvu financijsku obvezu za stranke.

Članak 14.

1. Stranke se obvezuju priznati da svaka osoba koja pripada nacionalnoj manjini ima pravo učiti na svom manjinskom jeziku.

2. Na područjima tradicionalno ili u znatnijem broju nastanjenom osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, ako za to postoji dostatno zani-manje, stranke će uznastojati osigurati, koliko je to moguće te u okvirima svojih obrazovnih sustava, da osobe koje pripadaju tim manjinama imaju


odgovarajuće mogućnosti da uče manjinski jezik ili da ih se podučava na manjinskom jeziku.

3. Stavak 2. ovoga članka primjenjuje se tako ne dirajući u učenje službenog jezika ili nastave na tom jeziku.

/32 SNV je krajem 2014. započeo s izradom sveobuhvatne analize stanja obrazovanja pripadnika srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Preliminarni rezultati analize ukazuju na sljedeće probleme:

• u dijelu nastave koja se provodi u osnovnim školama na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu već se pet godina koriste isti udžbenici, dok su za nastavu koja se izvodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu osigurani novi udžbenici;

/ Javno plasiranje specifičnih sadržaja od interesa za pripadnike srpske nacionalne manjine ostvaruje se, prije svega, putem tiskanih medija– tjednik Novosti


• velik broj udžbenika za učenike srednjih škola nije preve-den na srpski jezik i ćirilično pismo pa se nastava izvodi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, a pri tome se kori-ste udžbenici na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu;

• mogućnost odgovarajućeg obrazovanja po modelu C ograničena je zbog nedostatka odgovarajućih udžbenika, radnih knjiga, bilježnica i druge literature neophodne za rad. Učitelji i nastavnici rade po planu i programu koji je izrađen još 1996. Javna rasprava o nastavnom planu i programu srpskog jezika i kulture modela C obrazovanja na srpskom jeziku i pismu od 1. do 4. razreda osnovne škole zaključena je 30. maja 2014., ali plan i program još nije usvojen i objavljen od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. U nizu sredina gdje postoje osnove da se ovaj model izvodi (postoji određeni broj zainte-resiranih roditelja), on se ne provodi jer nema interesa i volje obrazovnih institucija (nema financijske podrške, informacija o mogućnosti obrazovanja, nema inicijativa da se on pokrene);

• problem registracije manjinskih škola s nastavom na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu prema modelu A u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji, koji je naslijeđen iz prethodnog razdoblja, još nije riješen;

• U izvještajnom periodu ukinuta je Uprava za nacionalne manjine pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta te je time značajno reducirana institucionalna podrška srpskom manjinskom obrazovanju;

• U društvenoj grupi predmeta nacionalnog kurikulu-ma (prvenstveno povijest i jezik), na svim razinama obrazovanja primjetno je zanemarivanje ili nijekanje višestoljetne prisutnosti Srba u Hrvatskoj. Tako se npr. zanemaruje njihova etnička pripadnost (npr. Tesla), ili se ona falsificira (npr. Runjanin, kompozitor hrvatske himne), a nekad ih se, usprkos neupitnoj izvrsnosti, sasvim prešućuje (Milanković, klimatolog i astronom, najpoznatiji po teoriji ledenih doba). Uz to i dalje je za-mjetan snažan povijesni revizionizam u udžbenicima – u njima se umanjuje ili revidira uloga Srba u Drugom svjetskom ratu, i to kao sudionika antifašističkog pokre-ta, ali i kao žrtava genocida.


Članak 15.

Stranke će stvoriti uvjete nužne za učinkovito sudjelovanje osoba koje pri-padaju nacionalnim manjinama u kulturnom, društvenom i gospodarskom životu i javnim poslovima, posebice u onima koji se tiču njih samih.

/33 Učinkovito sudjelovanje pripadnika srpske nacionalne ma-njine u gospodarskom životu i dalje je problematično, naro-čito na područjima povratka. S tim u vezi, na primjer, pučka pravobraniteljica početkom 2014. izvještava da “iz [...] istra-živanja i pojava uočenih na područjima nastanjenim uglavnom pripadnicima srpske nacionalne manjine, može se zaključiti kako su Srbi, povratnici u RH, još uvijek daleko od socijalne uključeno-sti u hrvatsko društvo, a posebno im je otegotno zapošljavanje, koje bi ovu uključenost moglo poboljšati. Dodatna otežavajuća okolnost je ekonomska kriza, koja je negativno utjecala na sve di-jelove hrvatskog društva, a ranjive skupine postale su još ranjivije. Povratnici uglavnom i žive na područjima od posebne državne skrbi, koja su bila najviše zahvaćena ratom, a sada su na mnogo načina izolirana, čime su usluge i mjere potrebne za stvaranje uvjeta održivog povratka, prije svega razvijena mreža socijalnih usluga, financijska i tehnička pomoć te razvijena infrastruktura, sve nedostupnije.”29

/34 Kako je već ranije spomenuto u točki 5. ovoga izvještaja, SNV je u razdoblju 2008.— 2013. pratio i analizirao stanje ostva-rivanja prava na zapošljavanje i razmjernu zastupljenost pripadnika srpske nacionalne manjine u tijelima državne uprave, pravosuđu i policiji, odnosno provođenju afirmativnih mjera u korist pripadnika nacionalnih manjina iz članka 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u praksi. Temeljem provedene analize, SNV je u martu 2014. između ostalog zaključio: “Proporcionalna (razmjerna) zastupljenost nacionalnih manjina u državnoj upravi i u pravosuđu zakonom je zagarantirano, ali i dalje neostvareno pravo. U posljednjih se pet–šest godina bilježe gotovo isključivo negativni trendovi, od-nosno umjereno do značajno smanjivanje već ostvarene razine zastupljenosti. Napretka nema, a posebne, ‘pozitivne’ mjere i politike u korist nacionalnih manjina pokazuju se krajnje neučin-kovitima, neodgovarajućima i upitno opravdanima. U tom smislu, podzastupljenost manjina se nikako ne može pravdati razlozima poput smanjenja ukupnog broja zaposlenika zbog odlazaka u

29 Pučka pravobraniteljica, Izvješće Pučke pravobraniteljice za 2013. godinu, str. 34


mirovinu ili napuštanja državne službe, zatim nepozivanja ma-njina na pravo prednosti na natječajima za posao te ukupno ma-njim brojem novih zaposlenika zbog zabrane novog zapošljavanja državnih službenika. Međutim, navedeni razlozi više ukazuju na značajne nedostatke te izostanak sustavnog pristupa u planira-nju zapošljavanja i ostvarivanja zajamčene zastupljenosti nacio-nalnih manjina. Spomenuti razlozi bude i opravdanu sumnju da su politike Vlade za unapređenje provedbe UZPNM-a te planiranje zapošljavanja manjina i povećanje njihovog udjela u tijelima državne uprave na 5,5% do kraja 2014. služili tek zadovoljavanju forme, a radi ispunjavanja kriterija u okviru predpristupnih pre-govora s Europskom unijom. S tim u vezi, zanimljivo je podsjetiti da je, primjerice, ‘dugoročni’ Plan prijema pripadnika nacionalnih manjina u tijela državne uprave za razdoblje od 2011. do 2014. donesen u maju 2011., kada je zabrana novog zapošljavanja već uvelike bila na snazi. Nejasno je da li je pri izradi ‘dugoročnog’ Plana prijema izvršena odgovarajuća procjena broja pripadnika nacionalnih manjina koji će otići u mirovinu, odnosno napustiti službu iz objektivnih razloga te je li ona uračunata u broj osoba koje se u narednom četverogodišnjem razdoblju planiralo primiti u službu. Uzimajući u obzir činjenice i podatke iznesene u ovom dokumentu, čini se da je odgovor na navedena pitanja negativan. Neujednačena meto-dologija i nedostatci u prikupljanju odgovarajućih podataka već godinama opravdano pobuđuju sumnje u relevantnost službenih podataka o zastupljenosti i u postojanje stvarne političke volje da se zakonom zajamčena prava ostvare. Spomenuti nedostaci poja-čavaju i sumnje na diskriminaciju pripadnika nacionalnih manjina pri zapošljavanju u državnim tijelima.” 30

Primjeri tabličnih prikaza nekih podataka zaprimljenih od nadležnih državnih tijela koje je analiziralo SNV:31

Godina Ukupno zaposleni

Zaposleni - manjine %

Zaposleni Srbi %

2009. 53.299 4,22% 2,44%

2010. 52.798 3,92% 2,44%

2011. 52.165 3,41% 2,43%

01.03.2013. 52.584 3,31% 2,35%

� Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave 2009.— 2013.

30 Vidi: Srpsko narodno vijeće i Vijeće srpske nacionalne manjine grada Zagreba, Neostvarena prava i promašene politike: Zastupljenost nacionalnih manjina u državnoj upravi, pravosuđu i policiji, mart 2014. Dostupno na: http://snv.hr/file/attachment/file/snv-bulletin-1.pdf

31 Isto.


Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u Stručnim službama i uredima vlade

Ukupan broj zaposlenih

% Nacionalnih manjina

% Srba

Tajništvo Vlade RH 59 1,69% 1,69%

Ured predsjednika Vlade RH 27 3,70% 3,70%

Ureda za ljudska prava i prava manjina 17 17,65% 11,76%

Ured za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade RH 294 1,02% 0,68%

Ured za protokol 5 0,00% 0,00%

Ured za ravnopravnost spolova 7 14,29% 0,00%

Ured za suzbijanje zloupotrebe droga 11 0,00% 0,00%

Ured za udruge 16 6,25% 0,00%

Ured za unutarnju reviziju 11 0,00% 0,00%

Ured za zakonodavstvo 14 0,00% 0,00%

Ured za razminiranje 4 0,00% 0,00%

Stručna služba Savjeta za nacionalne manjine 6 33,33% 16,67%

Direkcija za korištenje službenih zrakoplova 13 0,00% 0,00%

Ured zastupnika RH pred Sudom za ljudska prava 7 0,00% 0,00%

HIDRA 35 11,43% 2,86%

Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u ostalim državnim tijelima

Ukupan broj zaposlenih


% Srba

Pučki pravobranitelj 40 2,50% 0,00%

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova 11 0,00% 0,00%

Pravobraniteljica za djecu 20 0,00% 0,00%

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom 12 0,00% 0,00%

Državni ured za reviziju 277 0,36% 0,00%

Ured predsjednika RH 147 0,68% 0,68%

Stručna služba Ustavnog suda 109 0,00% 0,00%

Hrvatski sabor 391 1,79% 1,53%

Državno izborno povjerenstvo 14 0,00% 0,00%

Povjerenstvo za odlučivanje sukoba interesa 13 0,00% 0,00%

Ured bivšeg predsjednika RH 1 0,00% 0,00%

� Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske, te zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u ostalim državnim tijelima na dan 1.3.2013.


Pravosudna tijela Ukupan broj zaposlenih


%Srba

Republički sudovi 146 2,05% 0,70%

Upravni sudovi 34 0,00% 0,00%

Županijski sudovi 407 4,67% 3,44%

Općinski sudovi 854 2,93% 2,11%

Trgovački sudovi 127 0,00% 0,00%

Prekršajni sudovi 377 4,51% 2,60%

USKOK 27 3,70% 3,70%

DORH 22 4,55% 0,00%

Županijska državna odvjetništva 152 7,89% 5,92%

Općinska državna odvjetništva 415 3,86% 1,69%

UKUPNO 2.561 3,67% 2,93%

2008. 2010. 2011. 2013.

Broj ukupno zaposlenih 25.100 25.836 26.484 26.364

Broj i udio zaposlenih Srba 3,13% 3,00% 2,93% 2,86%

/35 U svojoj analizi SNV ukazuje: “U prethodnih nekoliko godina pri-mjetno je smanjenje udjela nacionalnih manjina u policiji, iako se broj ukupno zaposlenih nije značajnije mijenjao. Početkom 2013. pripadnici manjina činili su 4,72% zaposlenika. Njihov se udio u odnosu na 2011., kada su činili 5,7% ukupno zaposlenih, smanjio za oko 1,00%. Zastupljenost Srba je sa 3,13% u 2008. smanjena na 2,86% u 2013. Stanje zastupljenosti po policijskim upravama (PU) ukazuje da su Srbi, u odnosu na njihov udio u stanovništvu, značajno podzastupljeni u policijskim upravama u županijama s intenzivnijim i brojnijim povratkom izbjeglih i raseljenih Srba. U Ličko-senjskoj županiji u kojoj čine 13,65% stanovništva, u PU ih je zaposleno svega 1,27%; u Sisačko-moslavačkoj Srba je 12,18% , a u PU su zastupljeni sa samo 1,98%; u PU Karlovačkoj zaposleno je 1,8% Srba, a na području županije čine 10,40% stanovništva; u PU Šibensko-kninskoj Srbi čine 2,27% zaposlenika, a u stanovništvu

� Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina među dužnosnicima u pravosudnim tijelima na dan 31.3.2013.

� Zastupljenost pripadnika srpske nacionalne manjine u policiji 2008.— 2013.


županije sudjeluju s 10,53%; u Zadarskoj županiji Srba je 4,81%, dok su u PU zastupljeni sa samo 0,4%.” 32

/36 Temeljem iskustava u praćenju i analiziranju stanja zastuplje-nosti, SNV je ukazao i “...na brojne poteškoće i ograničenja za kvalitetno i detaljno analiziranje ostvarivanja prava na zastuplje-nost. Ta su se ograničenja, od kojih su tek neka s vremenom djelomično uklonjena, odnosila na nepostojanje jedinstvenog i sveobuhvatnog sistema prikupljanja i praćenja podataka o za-stupljenosti, odnosno na:

• različite metodologije prikupljanja podataka i vođenja evi-dencija o zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u državnim tijelima;

• različito iskazivanje podataka o zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u pojedinim državnim tijelima za poje-dina vremenska razdoblja;

• nedostatak desegregiranih podataka, odnosno nedostatak podataka o zastupljenosti razdijeljenih po pripadnosti po-jedinoj nacionalnoj manjini (iskazivanje zastupljenosti pri-padnika nacionalnih manjina u ukupnom broju za pripadnike svih nacionalnih manjina);

• pribrajanje pripadnicima nacionalnih manjina osoba zaposlenih u državnim tijelima koje, sukladno Ustavu Republike Hrvatske i UZPNM-u, ne pripadaju niti jednoj od

/ SNV smatra da su odluke Ustavnog suda da se uređivanje prava na ravnopravnu službenu upotrebu jezika i pisma srpske nacionalne manjine u Gradu Vukovaru prepusti isključivo Gradskom vijeću Grada Vukovara te da se državnim tijelima zabrani primjena važećeg Zakona izrazito problematične i da dovode do pravne nesigurnosti u smislu nejednake primjene zakona na području cijele države (fotografija: Goran Ferbezar/PIXSELL)

32 Isto.


22 manjine u Hrvatskoj (neizjašnjeni, nepoznati, Muslimani, Jugoslaveni...i slično);

• nedostupnost i nedostatak podataka o broju pripadnika na-cionalnih manjina koji su se javljali na javne natječaje pozi-vajući se na pravo prednosti pri zapošljavanju te nedostatak podataka o broju onih koji su temeljem tog prava i primljeni u državnu službu (odnosno — nije poznato da se itko zaposlio pozivom na prednost koju mu daje Ustavni zakon);

• nedostupnost i nedostatak podataka o kategorijama radnih mjesta na kojima su u državnim tijelima zaposleni pripadnici nacionalnih manjina (rukovodeći službenici, službenici, na-mještenici), i slično.” 33

/37 SNV smatra da je donošenjem novog Zakona o lokalnim iz-borima krajem 2012.34, kojim je, između ostalog, uređeno određivanje zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica samouprave, učinjen napredak u odnosu na prethodno razdoblje iz razloga koji su detaljnije navedeni i opisani u 4. izvještaju Republike Hrvatske o provođenju OK iz jula 2014. Općenito, primjenom novog Zakona na lokalnim je izborima održanim u maju 2013. bilo olakšano ostvarivanje zajamčenih prava na zastupljenost manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica samo-uprave te su izbjegnuti određeni problemi u ostvarivanju tih prava iz prethodnog razdoblja koji su se, prije svega, odnosili na nepostupanje, odnosno neodgovarajuće postupanje dijela jedinica samouprave od kojih se zahtijevalo da prije svakih izbora svojim statutima urede zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Naime, odgovarajuće usklađivanje sta-tuta jedinica samouprave s odredbama Ustavnog zakona bio je ključni preduvjet za održavanje izbora i ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina u navedenim tijelima jedini-ca samouprave.

/38 Unatoč poduzimanju mjera iz Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje 2011.— 2013., SNV smatra da u izvještajnom razdoblju nije došlo do značajnijih promjena vezano uz unaprjeđenje rada i dje-lovanja vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te njihovog sudjelovanja u procesima odlučivanja u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, prije svega onih na

33 Isto.

34 Narodne novine, broj 144/12


ruralnim i ekonomski slabije razvijenim područjima. Značaj i ostvarivanje savjetodavne uloge vijeća i predstavnika nacio-nalnih manjina u odnosu na tijela jedinica samouprave i dalje su često ograničeni nedovoljnim financijskim sredstvima i neodgovarajućom suradnjom. Izbore za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, koji su održani 10. jula 2011., ponovno je, kao i u prethodna dva kruga izbora (2003. i 2007.), obilježila mala izlaznost birača, koja se kretala na razini nešto većoj od 11,00%. Zabilježene su brojne primjedbe predstavnika nacionalnih manjina u vezi s održa-vanjem navedenih izbora, poput malog broja biračkih mjesta, termina održavanja izbora za vrijeme sezone godišnjih od-mora, nedovoljne medijske i financijske podrške u promociji izbora, problema vezanih uz (ne)planiranje troškova izborne promocije u proračunima jedinica samouprave i slično. Preporuku Savjetodavnog odbora iz 3. mišljenja o Hrvatskoj (točka 189.), kojom se vlasti pozivaju da “preispitaju, uz kon-zultacije s predstavnicima nacionalnih manjina, zakonske odred-be i upravnu praksu koji uređuju izbor i rad vijeće nacionalnih manjina kako bi se uklonile utvrđene manjkavosti”, SNV smatra i dalje vrlo aktualnom.

Članak 16.

Stranke se uzdržavaju od mjera koje mijenjaju omjere među pučanstvom na područjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na ograničenja prava i sloboda koje proizlaze iz načela sadržanih u aktualnoj Okvirnoj konvenciji.

/39 Značajne promjene u demografskom sastavu stanovništva na nekim, prije svega ratom pogođenim područjima i dalje su značajno uvjetovane povratkom izbjeglih i raseljenih Srba i održivošću tog povratka. Dvadesetak godina od prestanka oružanih sukoba dinamika i obim povratka se, po priro-di stvari, usporavaju i smanjuju. Međutim, činjenica je da mnogi problemi naslijeđeni iz prethodnog razdoblja i dalje onemogućavaju zatvaranje poglavlja manjinskog povratka. Početkom 2014. pučka pravobraniteljica, između ostalog, iz-vještava: “Nevladine organizacije koje godinama pružaju pomoć


povratnicima, ukazuju kako je nepostojanje mogućnosti za zapo-šljavanje povezano s diskriminacijom temeljem nacionalne pri-padnosti, zapravo najteža prepreka u povratku srpskih izbjeglica. Naime, nemogućnost nalaženja zaposlenja u lokalnoj sredini ne-minovno vodi k otežanoj (re)integraciji u lokalnu sredinu. S druge strane, osoba koja živi u okolnostima loše ekonomske perspektive i loše lokalne integracije, gubi volju za povratkom. Stoga, ne samo da se Srbi ne vraćaju u mjesta iz kojih su izbjegli, već je prisutna i tendencija mnogih koju su se vratili na odlazak u treće zemlje, što vide kao izlaz iz okolnosti u kojima za njih nema posla u mjestima u kojima žive.” 35

/40 Studija koju je u 2011. objavio UNHCR ukazuje da je u 2010. u Hrvatskoj živio svaki treći registrirani manjinski povratnik, od čega je njih oko 83% prebivalo u mjestu registriranog povratka.36 Nalaze ove studije zanimljivo je usporediti s pro-cjenama održivosti povratka iz prethodnog razdoblja — Misija OESS-a u Hrvatskoj je sredinom 2006. procijenila da se samo 60—65% manjinskih povrataka može smatrati održivim te da se određen broj izbjeglica nakon povratka i kraćeg boravka u Hrvatskoj ponovo vraća u zemlju izbjeglištva, uglavnom zbog postojanih poteškoća u pristupu stambenom smještaju, stečenim pravima i zapošljavanju,37 dok je studija UNHCR-a iz 2007. procijenila da između 44% i 50% registriranih manjin-skih povratnika nije stalno naseljeno u Hrvatskoj.38

Zaključne napomene i preporuke

U izvještajnom razdoblju 2009.— 2014. vlasti Republike Hrvatske nastavile su poduzimati određene mjere usmjerene na unaprje-đenje prava pripadnika nacionalnih manjina i njihovog položaja u društvu. Te su mjere, prije svega, podrazumijevale izmjene i do-pune postojećeg zakonodavnog okvira i usvajanje novih propisa, kao i prihvaćanje i provođenje novih politika i političkih dokumen-ta poput Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravi-ma nacionalnih manjina za razdoblje 2011.— 2013.

Međutim, SNV smatra da je stvarnu opredijeljenost i motiviranost vlasti da unaprijede manjinska prava potrebno, ponajprije, razma-trati u kontekstu pregovora o članstvu u EU, odnosno u kontekstu uvjetovanja članstva Hrvatske u EU ispunjavanjem odgovarajućih

35 Pučka pravobraniteljica, Izvješće Pučke pravobraniteljice za 2013. godinu, str. 33—34

36 Mesić, M. i Bagić, D.: Manjinski povratak u Hrvatsku — Studija otvorenog procesa, UNHCR, 2011., str. 189.

37 Misija OESS u Republici Hrvatskoj, Pregled 2006.godina — Izvješće o napretku Republike Hrvatske u ispunjavanju međunarodnih obveza, 9. lipnja 2006., str.13.

38 Mesić, M. i Bagić, D.: Održivost manjinskog povratka u Hrvatskoj, UNHCR, 2007., str. 30


političkih kriterija. SNV ocjenjuje da od završetka pregovaračkog procesa o članstvu u EU ne samo da nije došlo do očekivanog unaprjeđenja položaja Srba i ostvarivanja njihovih manjinskih prava, već da je došlo i do značajnog nazadovanja u ključnim područjima. S tim u vezi, SNV smatra paušalnom, neutemelje-nom i neargumentiranom opću ocjenu Vlade RH da su “sukladno zakonodavnom sustavu u Republici Hrvatskoj, osigurana [...] prava nacionalnih manjina na najvećoj razini, i to kako prva generacija pra-va, jednakost pred zakonom i nediskriminacija, preko druge generacije prava kojima se osiguravaju manjinska kultura, jezik, tradicija i vjera, pa do treće generacije prava koja se odnose na sudjelovanje nacional-nih manjina u javnom životu i u procesu odlučivanja”.39

Imajući u vidu informacije predstavljene u ovom izvještaju, SNV zaključuje da ključne preporuke, odnosno pitanja za koja je SO OKZNM u svom 3. mišljenju o Hrvatskoj utvrdio da zahtijevaju tre-nutno djelovanje,40 ili nisu ispunjavane ili mjerama usmjerenim na njihovo ispunjavanje nisu ostvarene konkretnije i značajnije promjene.

SNV smatra da obaveza zaštite nacionalnih manjina i punog ostvarivanja manjinskih prava treba biti imperativ Vlade i nad-ležnih tijela i u narednom razdoblju, bez obzira na činjenicu da je Hrvatska u međuvremenu pristupila EU. Puno ostvarivanje zajam-čenih prava potrebno je sagledavati ne samo u kontekstu zaštite nacionalnih manjina i suzbijanja diskriminacije, već i u kontekstu vladavine prava, ispunjavanja obaveza prihvaćenih međunarod-nim ugovorima te, u tom smislu, vjerodostojnosti nacionalnih institucija vlasti i njihove pune privrženosti vrijednostima demo-kracije i ljudskih prava.

Radi učinkovite primjene odredbi OKZNM i ispunjavanja odgova-rajućih obaveza u odnosu na pripadnike srpske nacionalne ma-njine, vlasti Republike Hrvatske u narednom razdoblju trebaju, u suradnji s predstavnicima Srba na nacionalnoj i lokalnim razina-ma, usvojiti i provoditi mjere i politike, uključujući i Akcijski plan za provođenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za naredno razdoblje, koje će se temeljiti na realno ostvarivim ciljevima, objektivno mjerljivim kriterijima za vrednovanje ostvarenog napretka u određenom razdoblju te jasno uspostav-ljenom sustavu odgovornosti nadležnih institucija i pojedinaca u slučajevima neispunjavanja obveza iz njihove nadležnosti i nepoštovanja zajamčenih prava manjina. Te mjere i politike pri-oritetno trebaju:

39 Vidi: Vlada Republike Hrvatske, Četvrto izvješće Republike Hrvatske o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske [ACFC/SR/IV(2014)012], juli 2014, str. 7.

40 Pitanja koja zahtijevaju trenutno djelovanje: 1. . Hitno i bez ikakve diskriminacije okončati sve neriješene predmete koji se odnose na povrat i obnovu privatne imovine i dodjelu stambenih jedinica; 2. spriječiti, utvrditi, istražiti, kazneno goniti i kazniti, ako je potrebno, sva rasno i etnički motivirana ili antisemitska djela, poduzeti odlučne radnje protiv rasnih i antisemitskih djela počinjenih uoči, tijekom i nakon nogometnih utakmica, u duhu Preporuke Odbora ministara R(2001)6 o sprečavanju rasizma, ksenofobije i rasne netrpeljivosti u sportu; 3. Preispitati postupke koji se odnose na provedbu prava na srazmjernu zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u javnoj upravi, pravosuđu, lokalnim samoupravama i javnim poduzećima, sukladno čl. 22. Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina; provesti strože praćenje i moguće kazne kako bi se osigurala puna i učinkovita provedba te odredbe na svim razinama; 4. Preispitati zakonske odredbe i upravnu praksu u odnosu na izbor i rad vijeća nacionalnih manjina kako bi se otklonili utvrđeni nedostaci, a u odnosu na reprezentativnost tih organizacija, njihovo financiranje i njihovu suradnju s lokalnim vlastima.


Vezano uz članak 3. Konvencije:

• Osigurati nužne pretpostavke za slobodno i odgovarajuće izjašnjavanje svih građana o svojoj nacionalnoj pripadno-sti, jeziku kojim se služe te o vjeroispovijesti, vodeći pri tome računa o standardima zaštite osobnih podataka i nediskriminacije;

• Uspostaviti sveoubuhvatne, objektivne i metodološki usugla-šene mehanizme za prikupljanje, evidentiranje i iskazivanje podataka o pripadnosti pojedinaca nacionalnim manjinama.


• Osmisliti i energično provoditi odgovarajuće mjere za suz-bijanje i sankcioniranje diskriminacije temeljene na etničkoj, odnosno nacionalnoj pripadnosti;

• Hitno riješiti sve preostale zahtjeve vezane uz povrat i obnovu privatne imovine izbjeglih i raseljenih Srba te zahtjeve vezane uz stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava.


• Osmisliti i energično provoditi odgovarajuće mjere promi-canja međuetničke, odnosno međunacionalne tolerancije i suradnje te za suzbijanje, javno osuđivanje i sankcioniranje govora mržnje i promicanja netolerancije u medijima i javno-sti na svim razinama;

• Odlučno, energično i u što kraćem roku obrađivati i odgovara-juće sankcionirati etnički motivirane izgrede i nasilje, uz pruža-nje odgovarajuće pomoći i zaštite žrtvama izgreda i nasilja;

• Odlučno, nedvojbeno i bez ikakvog daljnjeg odlaganja podu-zeti sve odgovarajuće mjere za uklanjanje etničkih predrasuda u suđenjima za ratne zločine i etničke pristranosti prilikom određivanja kazni za usporediva kaznena djela te, kada je to potrebno i u suradnji s vlastima susjednih država, hitno, od-govarajuće i objektivno istražiti i procesuirati sve ratne zloči-na, uključujući one počinjene protiv Srba.



• Osigurati pristup i primjerenu zastupljenost sadržaja i emi-sija od interesa za pripadnike srpske nacionalne manjine, uključujući i sadržaje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, u programima elektroničkih medija, a naročito u programima Hrvatske televizije i Hrvatskog radija.

Vezano uz članak 10. i 11. Konvencije:

• U skladu sa zakonom i vodeći računa o iskazanim interesima lokalnih manjinskih zajednica, stvoriti sve nužne pretpostav-ke za ujednačeno — na svim područjima Republike Hrvatske i odnosu na sve manjine — i puno ostvarivanje prava na rav-nopravnu službenu upotrebu jezika i pisma srpske nacionalne manjine u svim jedinicama lokalne samouprave u kojima je ostvarivanje toga prava zajamčeno zakonom.

Vezano uz članke 12. i 14. Konvencije:

• Poduzeti odgovarajuće mjere i osigurati odgovarajuća sred-stva za osiguravanje primjerenih i kvalitetnih udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola koji pohađaju nastavu na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu prema nekom od raspoloži-vih modela manjinskog obrazovanja;

• Hitno usvojiti nastavni plan i program obrazovanja na srp-skom jeziku i pismu prema modelu C za učenike od 1. do 4. razreda osnovne škole te omogućiti pristup nastavi prema tom modelu obrazovanja u svim sredinama u kojima za to postoji jasno iskazan interes roditelja;

• Osigurati da nacionalni planovi i programi obrazovanja te udžbenici u osnovnim i srednjim školama odgovarajuće odra-žavaju kulturnu i etničku različitost hrvatskog društva, uklju-čujući sadržaje o jezičnom, kulturnom i tradicijskom nasljeđu Srba u Hrvatskoj, kako bi se uspostavili i unaprijedili kontakti među učenicima iz različitih nacionalnih / etničkih zajednica;

• Sukladno pozitivnim propisima i po uzoru na manjinske za-jednice koje godinama koriste to pravo, omogućiti registraciju manjinskih škola s nastavom na srpskom jeziku i ćiriličnom


pismu prema modelu A u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji, u sredinama u kojima za to postoji iska-zan interes i potreba;

• Osigurati na svim razinama obrazovanja da se ne zanemaruju i ne niječu višestoljetna prisutnost Srba na području Hrvatske, njihova etnička pripadnost te njihov doprinos općem kultur-nom, znanstvenom, ekonomskom i političkom razvoju druš-tva u cjelini.


• Razmatrajući i uzimajući u obzir neuspjehe dosadašnjih po-litika te u suradnji i uz aktivno sudjelovanje predstavnika na-cionalnih manjina i neovisnih stručnjaka, poduzeti odlučnije, sveobuhvatnije i konkretnije mjere za ostvarivanje zakonom zajamčenog prava na zapošljavanje i razmjernu zastupljenost pripadnika srpske nacionalne manjine u tijelima državne uprave, pravosuđu i policiji te u upravnim tijelima jedinica samouprave (članak 22. Ustavnog zakona o pravima nacional-nih manjina u praksi). S tim u vezi, poseban naglasak staviti na praćenje i vrednovanje primjene instituta prednosti pri zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina pod jednakim uvjetima; donošenje odgovarajućih planova zapošljavanja, uključujući odgovarajuće planiranje zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina; odgovarajuće i ujednačeno prikupljanje odgovarajućih podataka razdijeljenih po etničkoj pripadnosti; te na odgovarajuće sankcioniranje slučajeva kršenja, odnosno neprimjenjivanja zakona;

• Usvojiti jedinstveni zakon kojim će se detaljno urediti pitanja vezana uz izbore, djelovanje i status vijeća i predstavnika na-cionalnih manjina u jedinicama samouprave, uključujući jasno uređivanje obaveza jedinica samouprave u odnosu na ma-njinska vijeća i predstavnike (financiranje rada, osiguravanje radnog prostora, međusobno savjetovanje, i slično);

• Usvojiti propis kojim će se urediti financiranje nacionalnih koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i iz sredstava državnog proračuna.



• Provoditi odgovarajuće programe ekonomske, infrastrukturne i socijalne revitalizacije i razvoja povratničkih područja, uklju-čujući planiranje i provođenje ciljanih mjera u korist manjin-skih povratnika u područjima zapošljavanja u širem javnom i privatnom sektoru te osiguravanja primjerenih životnih uvjeta, egzistencije i opstanka na područjima koja stoljećima tradici-onalno nastanjuju.

/ Značajne promjene u demografskom sastavu stanovništva na nekim, prije svega ratom pogođenim područjima i dalje su značajno uvjetovane povratkom izbjeglih i raseljenih Srba i održivošću tog povratka

The Alternative Report on the Implementation of the Framework Convention for the Protection of National Minorities

For the period 2009 — 2014

SNV Bulletin #4

Impressum

Bulletin #4: The Alternative Report on the Implementation of the Framework Convention for the Protection of National Minorities in the Republic of Croatia for the period 2009 — 2014

Publishers / Serb National Council & Council od Serb National Minority of City of Zagreb

editor / Saša Milošević

Author / Ljubomir Mikić

translation / Metka Jelenc

graphic design / Parabureau

print / IT Graf

copies / 600

ISSN / 1849-7314

ISBN / 978-953-7442-22-4

CIP record is available in the computer catalog of the National and University library in Zagreb under the number 000908588.

support / Croatian Government, Office for Human Rights and National Minorities City of Zagreb

Zagreb, july 2015.

Cover photo: “Welcome to the Area of Special State Care”, Srb, Lika-Senj County

/ SNV Bulletin #4

/ 3/ The Alternative Report on the implementation of the FCPNM 2009 —2014

Information About the Serb National Council

The Serb National Council (SNC), a national coordination of councils of Serb national minority representatives, is an elected political, advisory and coordination entity that operates as a self-government of Serbs in the Republic of Croatia. The SNC is engaged with the protection and promotion of Serbs’ human, civil and ethnic rights, and issues of their identity, participation and integration into Croatian society.

The SNC was founded per the Erdut Agreement and the Letter of the Croatian Government about the completion of peaceful reintegration, which guarantees the Serb minority self-govern-ment as well as the right to organise as based upon the centu-ries old tradition of Serb self-government: from church/popular parliaments, to legislative and political acts which regulated the position of Serbs in the 13th and 14th century, to the documents of the National Antifascist Council. It was established in 1997, in Zagreb, at the initiative of the Alliance of Serb Organisations (SKD Prosvjeta, Serb Democratic Forum, Community of Rijeka and Istria Serbs and Joint Council of Municipalities) and among the founders were also the Idependent Democratic Serb Party (SDSS) , Baranja Democratic Forum, Association of refugee and displaced Serbs, representatives of parts of the Serb Orthodox Church (SPC) church municipalities, members of parliament and promi-nent individuals.

Following the passing of the Constitutional Law on National Minorities in 2002, the modality of forming and organising mi-nority councils changed. Councils are elected by secret vote at elections organised by the state, in all units of local/regional self government where Serbs exceed 1,5% (if the percentage is less, representative is elected).

The SNC network currently consists of 156 councils from all parts of Croatia — 71 municipal, 62 city and 19 county councils; they have a total of 1.747 elected councillors.

Contact information:

Serb National CouncilAddress: Ljudevita Gaja 7/I, 10 000 Zagreb, CroatiaTelephone: +385 1 48 86 368, Fax: +385 1 48 86 372E-mail: [email protected], Web: www.snv.hrContact Person: Saša Milošević, Vice president


Introductory Remarks about the Alternative Report

This Alternative Report was drafted by the Serb National Council (SNC) within the framework of the 4th round of monitoring the implementation of the Framework Convention for the Protection of National Minorities (FCPNM) in the Republic of Croatia and it refers to the period from 2009 to 2014.

The report focuses on the implementation of FCPNM provisions with regard to members of the Serb national minority, although it also contains a review of certain issues which are of interest to the other minority communities. The report aims to indicate prob-lems and areas where exercising minority rights requires addition-al efforts and concrete action on the part of state institutions. It compiles various information and data that the SNC and associate organisations have collected from different sources relevant for monitoring the Framework Convention. Certain sections of the report refer to information from the Croatian Government’s and other state entities’ documents. In some sections, the Alternative report refers to the Fourth Republic of Croatia Report in imple-mentation of FCPNM. (ACFC/SR/IV (2014)) from July 2014, but does not repeat information and data already contained in the state report. Alternative report should thus be viewed in parallel with the state report drafted by the Croatian Government.

Information and data contained in this Alternative report are presented in connection with relevant FCPNM articles, and they follow as much as it is possible to do so, the structure of contents and information presentation of the Third Opinion on Croatia (ACFC/OP/III (2010) 005), which the Advisory Committee for Framework Convention for the Protection of National Minorities (SO OKZNM) adopted on 27 May 2010.


Implementation of Convention by Articles

Article 3

1. Every person belonging to a national minority shall have the right freely to choose to be treated or not to be treated as such and no disadvantage shall result from this choice or from the exercise of the rights which are connected to that choice.

2. Persons belonging to national minorities may exercise the rights and enjoy the freedoms flowing from the principles enshrined in the present framework Convention individually as well as in community with others.

/1 Regular census was taken in April 2011. According to results of the 2011 census1, which were published in December 2012, members of 22 national minorities make up a total of 7,67% of Croatia’s population. Serbs are the most numerous minority, making up 4,36% of the total population in the state. In com-parison with the data from the 2001 census,2 the percentage of national minorities rose by 0,20%, while share of Serbs dropped by 0,18 percent.3 The number of registered Serbs decreased within a decade by some 14.980 persons, from 201.613 in 2001 to 186.633 in 2011, i.e. by about 7,43%.

/2 SNC, in cooperation with Serb minority councils at the county and local levels, took a number of measures during the 2011 census, which are important for promotion and monitoring of freedom among Serbs to declare their nationality (ethnicity), religion and language they use. SNC’s key objection is related to methodology of carrying out the census and the contents of the questionnaire. To be exact, relevant bodies did not ac-cept recommendations by the Conference of the European statisticians for the census of population and households in 2010 which were prepared in cooperation with the EURO STAT and the UN Economic Commission for Europe, that citizens should be offered to declare more than one ethnicity, more than one language and more than one religion (questions 19, 20 and 21 in Questionnaire). In this regard, SNC empha-sises that the offered response, as the first possible choice, suggested declaring Croatian nationality, Croatian language and Roman Catholic religion. Declaring some other ethnicity, language and religious confession, was possible only if the

1 Results of the census of population, households and apartments in Croatia in 2011. Population according to ethnicity by cities/municipalities, http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_04/h01_01_04_RH.html/

2 Results of the census of population, households and apartments in Croatia in 2001. Population according to ethnicity in cities/municipalities, http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_02/H01_02_02.html/

3 According to the results of the 2001 census, members of all national minorities comprised 7.47 percent of Croatia’s population, while the share of Serbs was 4.54 percent.


person opted to register under the item “remaining/others”. According to the SNC, this has had a negative impact on ex-ercising freedom of expression and the final results of the census. The SNC received 19 reports about irregularities that occurred in different places, of which two referred to more than one case. Reports that were received were related to: 1) Registering believers of the Serb Orthodox Church (SPC) as Greek Catholics or suggestions made by enumerators that they should register as Greek Catholics; 2) suggesting to Serbs, i.e. persons who are presumed to be Serbs, not to declare their nationality; and 3) shortage of questionnaires in Serb language and Cyrillic script. Immediately after having received the mentioned reports, SNC held a press conference where the public was informed about the noted irregularities, and relevant bodies were invited to react appropriately with the aim of correcting them.4 Addressing media and the pub-lic prompted quick reaction by the Bureau of Statistics, after which number of complaints significantly dropped.

/3 Generally, the SNC expresses concern that certain number of Serb national minority members renounced their right to the freedom of declaring their nationality, primarily because of uneasiness or fear from declaring their minority affiliation, and in connection with this, increased possibility to be ex-posed to direct or indirect forms of discrimination or different forms of intolerance and/or violence on grounds of their affili-ation to Serb national minority.

/4 The criteria of citizenship in defining the term of national mi-nority, which is regulated by the article 5 of the Constitutional Act on the Rights of National Minorities, has not been changed since the last reporting period and it remains a formal and legal obstacle to implementation of provisions of the Constitutional Act and of the FCPNM with regard to non-citizens.

/5 Apart from the 2011 census, some other steps were taken in this reporting period with the aim to establish mechanisms for collecting, registration and presenting data about individ-uals’ affiliation to national minorities. For example, the gov-ernment adopted in 2011 a Protocol on acting in case of hate crime, which determines roles of public administrative bod-ies and of judiciary in collecting and processing data about hate crime, and a system of statistical data monitoring has been established. The role of this central body for collecting,

4 http://www.index.hr/vijesti/clanak/srpsko-narodno-vijece-srbima-se-sugeriralo-kako-da-se-izjasne-na-popisu-stanovnistva/652769.aspx


consolidating and publishing data on hate crime and on coop-erating with civil society organisations and with international organisations was assigned to the Croatian Government Office for Human Rights and National Minorities. In the same month the Government adopted the Action Plan for implementation of the Constitutional Act on the Rights of National Minorities for the period 2011 — 2013, which contains forms for reporting about the number of employed members of national minorities in state administration bodies at the national and local level and in judicial bodies as well as on applications (referring to right of priority) of national minority members to vacancies for positions of judges, deputy state prosecutors and candidates for State School for Judicial Officials. However, in certain areas, application of different methodologies in data collection and record keeping, contin-ued. This caused difficulties in analysing and assessing actual situation of implementing laws and exercising rights, as well as the assessment of respecting the right to self declare as a minority member in certain areas of exercising guaranteed rights (see item 36 of this report).

Article 4

1. The Parties undertake to guarantee to persons belonging to national mi-norities the right of equality before the law and of equal protection of the law. In this respect, any discrimination based on belonging to a national minority shall be prohibited.

2. The Parties undertake to adopt, where necessary, adequate measures in order to promote, in all areas of economic, social, political and cultural life, full and effective equality between persons belonging to a national minority and those belonging to the majority. In this respect, they shall take due account of the specific conditions of the persons belonging to national minorities.

3. The measures adopted in accordance with paragraph 2 shall not be con-sidered to be an act of discrimination.

/6 The SNC receives and records petitions from Serbs in which they express suspicion that they have been discriminated against on grounds of nationality on almost a daily basis. These petitions mostly refer to suspicion of discrimination in


areas of employment and labour relations; and housing care for returnees, regulation of their status issues and creating other basic prerequisites for sustainable return of refugees and similar. As one of numerous examples of suspected discrimination on grounds of affiliation to national minority in area of em-ployment, SNC quotes the case of M.M. who graduated from Law School in Novi Sad (Republic of Serbia), validated his undergraduate degree in Croatia in 2005, registered with the Employment Bureau and regularly applied to relevant vacancy advertisements. M.M. applied for several dozen vacancies for trainees and officials in state and other institu-tions in Vukovar — including Municipal Court, County Court and County state prosecution, Croatian Institute for Health Insurance, Croatian Institute for Pension Insurance, State Archives, Lavoslav Ružička Polytechnic, Customs Office, Tax Administration, Borovo company, Vupik company and simi-lar, but always without success. In the interview with the SNC in 2010 M.M. said among other: “Even my fellow lawyers who belong to majority nationality indirectly let me know that they knew why I was not admitted and they expressed regret about it. At most vacancies, especially at courts, there were no tests at all, but decision was made based on success at the university. I em-phasise that I had pretty good grades at the university. At some vacancies where testing was organised I would do well in the written part, and when it came to the oral part where knowledge was not tested but some general questions, I would be eliminated without an even remotely good reason. Fellow lawyers told me that with a diploma in Serbian language and script I will have hard time finding employment in Vukovar. Such work places were filled by colleagues from majority nationality living in Vukovar, or if there were none in Vukovar, then from the nearby cities of Osijek and Vinkovci.”

/7 The Ombudsman for Human Rights also pointed at such trends claiming that available data and citizens’ complaints confirmed that racial or ethnic discrimination were to a great extent directed towards national minority members and that Serbs and Roma5 were most exposed to it. For example, in 2013 Ombudsman received most complaints for discrimina-tion based on nationality from Serbs and majority of those, although not exclusively, were in the area of labour or em-ployment.6 However, as one of the key obstacles for consid-ering and analysing the actual status of Serbs’ exposure to

5 Ombudsman, Ombudman's report for 2013, 31 March 2014, page 30, available at: http://www.ombudsman.hr/index.php/hr/izvjesca/izvjesce-pucke-pravobraniteljice/finish/20-2013/55-izvjescepucke-pravobraniteljice-za-2013-po-prvi-puta-objedinjeno-izvjesce-o-stanju-ljudskih-prava-u-hrvatskoj-i-raduureda

6 Same, page 33.


discrimination, the SNC notes the problem of not reporting discrimination to relevant entities. The Ombudsman in her reports for 2012 and 2013 also refers to the problem of not reporting discrimination in general.7

/8 During the period between 2008 and 2013 the SNC paid special attention to exercising rights to employment and proportion-ate representation of Serbs in state administration bodies, judiciary and the police, i.e. in exercising affirmative measures to the benefit of national minority members from the article 22 of the CLNM, in practice. Analysis and results of this monitor-ing are presented in more detail in items 33 — 36 of this report.

/9 In its third Opinion about Croatia AC FCPNM welcomed the “...fact that vast majority of previously occupied private properties have been repossessed with only 22 cases still pending a court decision”.8 However, although they were considered as mostly resolved for years, problems related to return of occupied Serb property (houses), are still not completely resolved. In these proceedings, authorities as a rule, gave preference to the interest of users, who were mostly of Croatian nationality, rather than the interests of Serb owners; which was not the case when the owners of housing were persons of Croatian nationality and temporary users persons of Serb nationality. ECRI stated in 2012 that the process of restitution of occupied property was drawing to an end and that 16 cases remained pending before Croatian courts, but also that another 13 cas-es are considered problematic where temporary users/occu-pants had claims towards Serb owners seeking compensation for investment into the used property, for which (compensa-tion payment) the state took responsibility in June of 2011.9 According to the SNC data, 14 cases are still pending which en-tail payment of disputed claims for (unsolicited and unauthor-ized) investments by temporary users/occupants and where there exists a threat of property sale at a public auction.

/10 Starting with 2012, SNC registered significant slowdown and inadequate conduct of relevant entities in resolving hous-ing care requests of the former tenancy right holders and requests for reconstruction of housing damaged by war and owned by displaced and refugee Serbs. It has to be men-tioned that this trend coincided with completion of nego-tiations on Croatia’s accession to the European Union and

7 E.g. Ombudsman, Report on Occurences of Discrimination for 2012, June 2013, pages 35—38, available at: http://www.ombudsman.hr/index.php/hr/izvjesca/izvjesca/finish/21-2012/2-izvjesce-o-pojavama-diskriminacijeza-2012-godinu; Ombudsman, Ombudman's report for 2013, pages 19—21.

8 Opinion on Croatia, Item 65

9 ECRI, ECRI Report on Croatia (fourth round of monitoring) CRI (2012)45., Items 142—143


with the change of government after the elections held on 4 December 2011. The Ombudsman stated at the beginning of 2014 that “average duration of housing care process from en-tering Croatia to receiving roof over one’s head ... was some 8 years...” and referred to the UNHCR quote “...that as of 2012 housing care process was dramatically slowed down and that in 2012 only 177 families moved into flats and houses which they had received through that program, while in 2013 only 81 returnees received housing care, which represents only 4% of housing units assigned for housing care in 2011.10

/11 Data from 24 January 2014 point to the complexity and prob-lems in resolving housing care requests of former tenancy right holders, but also to their sustainable return and access to certain rights based on their returnee status (e.g. rights to financial assistance and health care which are time limited)

• former tenancy right holders submitted a total of 17.819 requests for housing care (10.732 in the Areas of Special State Care (ASSC) and 7.087 outside of these areas),

• only 9.402 requests (7.602 within ASSC and 1.800 outside ASSC) were positively resolved. 3.820 requests were neg-atively resolved (1.794 within the ASSC and 2.026 outside ASSC), while another 4.597 requests (1.136 within the ASSC and 3.261 outside ASSC) remained pending;

• Out of the total of 9.402 positively resolved requests, in 8.578 cases housing care was secured (7.059 within the ASSC and 1.519 outside the ASSC), while in 824 cases housing was not secured (543 within the ASSC and 281 outside the ASSC11).

At the end of 2014, according to data available to SNC, there were 4.375 submitted and unresolved housing requests by the former tenancy right holders, and in 626 first instance decisions, delivery of housing was still pending. It must be noted that the state manages to secure only a little more than 100 housing units annually to address needs of former tenancy right holders.

/12 Generally, the SNC concludes that all housing care programs, regardless of certain institutional and legislative changes (establishment of the State Office for Reconstruction and Housing Care, which as of 1 May 2013 took over all tasks

10 Ombudsman, Ombudsman’s Report for 2013, page 42.

11 Same, page 40.


related to planning, preparation, organisation and supervision of housing care), are still not sufficiently supported by institu-tions (primarily in terms of budget), they are also non-trans-parent, too complex and burdened by numerous administra-tive-economic-political obstacles. Also, these programs are in some aspects discriminating against Serbs (e.g. unequal treatment and conditions which are set before former ten-ancy right holders if they wish to purchase provided housing units in comparison with former tenancy right holders who exercised their right to purchase flats, to which they had ten-ancy right, in 1990ties.)

Article 5

1. The Parties undertake to promote the conditions necessary for persons belonging to national minorities to maintain and develop their culture, and to preserve the essential elements of their identity, namely their religion, language, traditions and cultural heritage.

2. Without prejudice to measures taken in pursuance of their general inte-gration policy, the Parties shall refrain from policies or practices aimed at assimilation of persons belonging to national minorities against their will and shall protect these persons from any action aimed at such assimilation.

/13 Taking into consideration the difficult economic situation and austerity measures, funding from the State Budget for the cultur-al autonomy of minorities, assigned by the Council for National Minorities, was not significantly or disproportionately reduced.

/14 The SNC considers that the atmosphere of fear which is pres-ent in part of the Serb community, deterioration of inter-eth-nic relations and radicalisation of the entire public life over the past two to three years, increased the already existing as-similation processes, especially in the political life and in the areas of culture, religion and education. The SNC’s experience indicates that for very practical reasons, such as discrimi-nation while seeking employment and lack of possibility to find employment, fear from verbal and physical attacks, loss of business or social status; many ethnic Serbs (especially younger generation) show an inclination to hide their nation-al or religious identity, or express it only in close and strictly controlled situations.


Article 6

1. The Parties shall encourage a spirit of tolerance and intercultural dia-logue and take effective measures to promote mutual respect and under-standing and co-operation among all persons living on their territory, irre-spective of those persons’ ethnic, cultural, linguistic or religious identity, in particular in the fields of education, culture and the media.

2. The Parties undertake to take appropriate measures to protect persons who may be subject to threats or acts of discrimination, hostility or vio-lence as a result of their ethnic, cultural, linguistic or religious identity.

/15 The SNC considers that in this reporting period there was no significant permeation of the Serb cultural heritage with the culture of the majority people, i.e. no significant moves were made in terms of promoting minority culture and its inclusion into Croatia’s general cultural heritage as its integral part. In this context, contents related to presenting and promoting Serb culture and cultural heritage in public media or in e.g. education are still reduced to exercising right to cultural au-tonomy via minority organisations and institutions; they are marginalised and insufficiently presented as an integral com-ponent of the general national culture. Lack of intercultural dialogue and failure to recognize minori-ty cultures as part of common culture of all citizens, are some

/ Starting with 2012, SNC registered significant slowdown and inadequate conduct of relevant entities in resolving housing care requests of the former tenancy right holders


of the significant reasons of non acceptance of cultural and linguistic differences on part of majority population. This is particularly visible in numerous and wide-spread, often vio-lent, instances of resistance to exercising guaranteed rights to equal official usage of Serb language and Cyrillic script in certain areas of local self-government (see items 28 — 31).

/16 In 2012 The Independent Democratic Serb Party (SDSS) cau-cus at the Croatian Parliament and the SNC were informed about an increased number of cases of ethnically motivated violence and intolerance towards members of Serb commu-nity and their institutions in comparison with the previous period. Driven by this trend, the SDSS and SNC carried out a project in 2013 recording and monitoring cases of ethnically motivated violence, intolerance and hate-speech directed towards Serbs. Based on data collected from individuals’ reports and those published in the media, in June 2014 SNC drafted and published an analysis entitled “Violence and Intolerance towards Serbs in 2013”.12 The analysis contains descriptions of cases of ethnically motivated violence and intolerance towards Serbs in certain municipalities; verbal insults and physical violence; threats and intimidation; dam-aging and destruction of property, houses and cemeteries; resistance to usage of Cyrillic script and forcible removal and destruction of bilingual plaques (see item 28); and elements of hate-speech or spreading intolerance in statements by public figures. The SNC analysis indicates that forcible removal and destruc-tion of bilingual plaques from state institutions’ buildings, bodies of self-government and Serb minority institutions, was the most frequent form of expressing intolerance towards Serbs in 2013. Cases of violence and hate-speech against Serbs which in the previous period usually took place in war stricken areas, i.e. areas of refugee return, in 2013 spread to almost all areas of Croatia. SNC noted that unfavourable trends continued in 2014.

/17 Ministry of Interior’s annual data about the number of crimi-nal acts motivated by ethnic hatred also indicate an increase of ethnically motivated incidents against Serbs in 2012 and 2013 in comparison with the previous period:

12 See: Serb National Council and Council of Serb National Minority of Zagreb, Violence and Intolerance against Serbs in 2013, June 2014, available at: http://snv.hr/file/attachment/file/bilten2-compressed.pdf


Year Total number of criminal acts motivated by hatred

Total number of criminal acts motivated by ethnic hatred

Total number of criminal acts motivated by ethnic hatred against Serbs

2009. 32 17 8

2010. 34 19 –

2011. 57 10 8

2012. 26 18 10

2013. 35 26 19

The SDSS and the SNC emphasise that possibilities of com-prehensive recording and analysis of status of mentioned cases is significantly limited by problems of both subjective and objective nature. This particularly refers to the possibil-ity of different legal qualifications of the same act as well as to non-reporting of a certain number of incidents on part of victims. Related to that, based on their own experience and information, SDSS and SNC assess that number of officially registered criminal and misdemeanour acts motivated by ethnic hatred against Serbs, should be taken with a grain of salt. This assessment is supported by ECRI opinion that “(...) official data connected with racially motivated violence rarely reflect the real picture of reality and should be interpreted with caution”, as well as that “it is believed (...) that many cases of attacks against persons of Serb nationality and Roma are not re-ported for lack of basic trust in the police and judiciary.13

/18 The analysis “Violence and intolerance towards Serbs in 2013” emphasised the problem of disrespect for prohibition to transmit and publish program contents in the public media which have elements of racial and ethnic intolerance. The cause for concern is frequent absence of appropriate reac-tions and acting of relevant institutions and of a part of politi-cal elites in this matter. This frequently led to a situation that public figures could without hindrance and without anchor’s comment, give statements containing elements of racial and ethnic intolerance and hatred. In this regard SDSS and SNC point to the ECRI quote that “(...) local media, especially those targeting population near or within former areas of conflict, still tend towards unacceptable statements and language and a twisted presentation of facts,” as well as that (...) there is need

13 ECRI: ECRI Report on Croatia (fourth round of monitoring) CRi (2012)45, Item 126


for a change of the language used by public media, especially television”.14 As a consequence of non sanctioning hate-speech and other forms of intolerance in public, there are frequent occurrences of verbal violence in everyday life. This is particularly noticeable at concerts, stadiums, and other public events and it includes graffiti with Nazi, fascist and ustasha symbols at cemeteries, churches, schools and on public or private buildings. The SNC recognized elements of hate-speech and of ethnic intolerance in the example of Zdravko Mamić, executive vice-president of the football club “Dinamo” from Zagreb. In a radio show in March 2013, Mamić said: “A Serb must not be at the helm of the ministry of Sports”, directly singling out the current Minister of science, education and sports, Željko Jovanović. But the competent court assessed that this statement contained no elements of inciting ethnic violence and hatred towards Serbs, i.e. that Mamić with this statement only expressed his personal ani-mosity towards Minister Jovanović. Following the aforemen-tioned, in December 2013, Mamić was acquitted of charges by a first instance verdict. Direct, and more or less disguised forms of hate speech or ethnic intolerance, were also noted among politicians, includ-ing those who do not have a reputation as members of the right, or are at least not perceived as such among wider audi-ence. As an example we quote words of the Mayor of the city of Osijek, Ivica Vrkić, who said at the beginning of September 2013, referring to implementation of the legally guaranteed right to introduction of Serb language and Cyrillic script into public official use: “Cyrillic script cannot be introduced until Serbs in Vukovar start respecting Croatia”.15 The SNC also con-siders as inappropriate and unacceptable words of the Minister of Veterans Predrag Matić, who, commenting on resistance and forcible removals of bilingual plaques from the buildings of state administration and judiciary in Vukovar said in September 2013: “It is certain that this could have been avoid-ed if there was good will on both sides. They should have sat down, talked, agreed, negotiated, seen... Sometimes law does not suit everyone and law and justice to not always walk hand in hand. Although law is above everything, it does not always have to be applied rigidly; I say this under quotation marks. Solution can be found that suites everyone”, as well as: “Of course there is a problem in Vukovar. We held out a hand of reconciliation there. Serb ethnic community unfortunately did not reciprocate. The victim was the first to hold out their hand. And this is the source

14 Same, Item 119

15 “Cyrillic cannot be introduced while Serbs in Croatia do not respect Croatia”, Večernji list, 4 September 2013. Available at: http://www.vecernji.hr/neredi-u-vukovaru/cirilica-se-ne-moze-uvesti-dok-srbi-u-vukovaru-ne-postuju-hrvatsku-608000


of the problem. Because Cyrillic script as such is not a problem, after all who was ever destroyed by a script. But connotations that Cyrillic script carries... in this aspect I do understand the peo-ple of Vukovar”.16 The SNC concludes that it can be surmised from the above statement that Minister Matić does not con-sider Serbs in Vukovar as citizens, but that citizens are only their opponents who are against implementation of the mi-nority right to official use of their language. The SNC also registered numerous and unacceptable state-ments and commentaries with prominent elements of hate speech and ethnic intolerance, especially towards Serbs, on web portals, including those which are moderated and ad-ministrated by influential national media houses. As an ex-ample of hate speech and spreading intolerance towards Serbs, SNC notes the invitation to boycott 35 shops and small businesses owned by local Serbs in Vukovar. The invitation to boycott “until Cyrillic is removed from Vukovar” was sent via social networks on the Internet, and at the beginning of April 2014 it was carried by the web portal dnevno.hr, citing names of shops and their addresses. SNC concludes in 2014: “Almost daily expressions of negative attitude towards Serbs are additionally strengthened by lack of limiting and sanctioning hate speech and transmitting and pub-lishing contents with elements of ethnic hatred in part of media, frequent lack of appropriate social sensitivity and absence of ener-getic public condemnation of such phenomena by politicians and other public figures in the society. In acting of competent bodies, cause of special concern are lengthy investigation proceedings and fact that perpetrators often remain unidentified and unpun-ished. We conclude that failures in adopting adequate security assessments in terms of possible incidents and violent behaviour of individuals and some groups, contribute to lack of involvement and weaknesses of relevant bodies in preventing and curbing eth-nically motivated violence and frequent expressions of intolerance towards members of Serb community in certain areas.17 In 2014 the SNC registered 82 cases of violence and intolerance against Serbs, which indicates noticeable increase of hate speech and ethnic intolerance in public space. There is almost no city in Croatia on the streets of which graffiti with Nazi, fascist and ustasha symbols have not been registered and which graffiti directly invite physical violence against Serbs.18

16 “Matic: The Victim held out their hand of reconciliation and Serbs did not reciprocate”, Vecernji list, 3 September 2013, available at: http://www.vecernji.hr/neredi-u-vukovaru/matic-zrtva-je-prva-pruzila-ruku-pomirenja-srbi-nisu-uzvratili-607930

17 See: Serb National Council and Council of Serb National Minority of Zagreb, Violence and Intollerance against Serbs in 2013

18 Violance and Intolerance Against Serbs in 2014, available at: http://beta.snv.hr/file/attachment/file/bilten3_2.pdf


It is especially concerning that hate-speech has become in-creasingly present in the media and on social networks. It is noticeable that lately number of Internet portals has in-creased (Dnevno.hr and Direktno.hr stand out in particular) that are reaching for historic revisionism and leading cam-paigns against minority communities. Encouraged by such an atmosphere, members of veteran as-sociations and profascist organisations publicly protest against almost every event on an antifascist note or an event which discusses responsibility of Croatian side for crimes committed in past war (protest of veteran organisations on the eve of Remembrance Day, Jadovno 1941, against perfor-mance of the play “Aleksandra Zec”, against public session of Antifascist League of Republic Croatia in Glina, counter-gath-ering of members of A-HSP party during the marking of the Uprising Day in Srb.) The picture has not changed at sports terrains which have been notorious foryears for ubiquitous spreading of ethnic intolerance, and it is especially concerning that elements of hate-speech were registered in public figures’ statements. Since several elections were called in the course of 2014, such language was mostly heard from political officials (Ivo Žinić, Sisak-Moslavina County prefect: “Ivo Žinić finished the operation. Let us move on to new victories. I wish to start as soon as possible and I wish to be given an order to begin with the operation Flash. And then let Tomislav Karamarko be (the operation) Storm19”. Zvonimir Šeparović, former Minister of Justice and of Foreign Affairs: “It is unacceptable that in the middle of Zagreb Serb magazine ‘Novosti’ is printed and that we all are paying for this. It contains all Serb evils, they write against the state in which they are published and they print that in Cyrillic.” Damir Šantek, HDZ councillor at the Glina city council: “Fleeing Turkish invasion Serbs arrived to these parts, they received houses and homes, but they still act towards these areas as if they did not love them.” Chaplain Damir Stojić: “I heard that in Vinkovci doctors signed appeal of conscience against abortion, so that those (doctors) across the Danube are coming to murder our children for money. It was the same 20 years ago.”) In the course of 2014 at least five cases of physical violence against Serbs were recorded. The number of cases is certainly

19 During and after the military-police operations Storm and Flash, members of the Croatian military and police forces killed a number of Serb civilians. So far there is only one final verdict for war crimes committed in these actions that have occurred during 1995. The greatest exodus of Serbs from Croatia took place during these two actions.


higher, but some victims due to lack of trust in state institu-tions and in fear for their safety, never report the assaults. Also noticeable is an increase of number of cases related to damaging and destruction of property, buildings and ceme-teries. Cause of special concern are cases of vandalizing, damaging and looting church facilities and Orthodox ceme-teries, as well as cultural monuments, i.e. memorials to WW2 (Knin, Rajevo Selo, Karlovac, Veljun, Jasenovac, Čepin, Sisak). Such attacks aim to cause fear and send a message to target group, in this case Serbs, that they are not welcome in cer-tain communities. We experienced as a special form of vio-lence against historic memory, when local authorities in Glina decided to prohibit holding commemoration gather-ings in front of the Glina Memorial Home, locality where Ustashe killed almost 1.000 Serb men between June and August 1941. Resistance to the use of Cyrillic script, i.e. forcible removal and destruction of bilingual signboards from state institution buildings, bodies of self government units and of Serb institu-tions, continued in 2014. Only in Vukovar area, more than ten cases of removal and destruction of different number of bilin-gual signboards were recorded.

/19 Available data indicate constancy of ethnic prejudice in war crimes trials and ethnic prejudice in determining penalties for comparable criminal acts, as well as lack of will and lack of effort by competent institutions to adequately process crimes committed against Serbs, such as those committed in August 1995 during the military-police operation “Storm”. During the past several years some proceedings were initiat-ed for crimes in which Serb civilians were executed, and for which there was no will to do so for years (e.g. proceedings against Tomislav Merčep for crimes in Pakračka Poljana and at the Zagreb Fair and against Vladimir Milanković and oth-ers for crimes in Sisak). According to Croatian State Prosecution (DORH) data, compe-tent state procesuction offices initiated criminal proceedings for war crimes between 1991 and 31 December 2014 against 3.553 persons. At the end of 2014, war crimes investigations were conducted against 220 persons and 642 persons were co-indicted for war crimes.


It is very indicative that among crimes registered in the DORH war crimes database, which contains data about crimes, vic-tims, evidence and perpetrators; 80 percent are crimes com-mitted by members of Serb troops, while registered crimes committed by Croatian units make up only 18 percent. Further, comparative analysis of convictions for war crimes which in their factual descriptions of the criminal act have similarities in the way they were carried out, in number of victims and other comparable facts, there is evident disproportion in sen-tencing Serb and Croatian troops. Courts are continuing with the practice of applying extenu-ating circumstances to indicted members of Croatian troops in Homeland War when deciding on sentencing, and some of them have extremely high costs of defence covered by the state budget. On the other hand, the problem of covering litigation costs to family members of victims, mostly of Serb nationality, who lost lawsuits in which they sought com-pensation from the Republic of Croatia, for damages due to death of their loved ones, still remains unresolved. Although Croatian government in July 2012 adopted a regulation by which socially vulnerable plaintiffs will be exempt from pay-ment of litigation costs, this problem has not been fully re-solved in a satisfactory manner.

Article 7

The Parties shall ensure respect for the right of every person belonging to a national minority to freedom of peaceful assembly, freedom of association, freedom of expression, and freedom of thought, conscience and religion.

/20 The SNC concludes that freedom of association was gener-ally respected. Functioning of associations and institutions was supported with funds from the state budget and from the budget of a certain number of units of local and regional self-government.

/21 However, the SNC concludes and considers that a negative atmosphere has been created in the course of 2013 and 2014, which caused a decrease in the exercising of the right to freedom of peaceful assembly, freedom of association and


freedom of expression by members of the Serb national mi-nority. An increased number of cases of violence, intolerance, and hate speech against Serbs; forcible prevention of official and public use of Serb language and script; cases of tolerat-ing, i.e. failure to suppress chauvinism and ethnic discrim-ination etc., all contributed to such a negative atmosphere. Therefore, although there were no registered legal limitations to exercising the right to association, or some other exam-ples of restrictive and repressive activity of state entities in this matter; passivity of the government’s representatives on one the hand and pronounced anti-minority behaviour of some segments of society (war veterans, a number of promi-nent Catholic prelates, radically conservative political parties and social movements and similar) on the other, completely changed some positive trends in interethnic relations, which had gradually been built over the past 10 — 15 years. In a num-ber of local environments, the SNC noticed a clear reluctance and fear among Serbs to use or seek their rights as stipulated by law. This applies particularly to the use of Serb language and script and the freedom of expressing opinions about cer-tain social phenomena. Out of fear that they, because of their activities and demands, could be declared as enemies of the state and of the majority, Serbs often give up their rights or do not dare to even ask for them. Over the past two years it became increasingly more difficult for the SNC to organize its traditional, commemorative and ceremonial manifestations due to strong opposition and protests. All such events that the SNC organized and held in 2013 and 2014, which were related to commemorating Serb and other innocent and

/ There is almost no city in Croatia on the streets of which graffiti with Nazi, fascist and ustasha symbols have not been registered and which graffiti directly invite physical violence against Serbs (“Hang the Serbs”)


brutally murdered victims from the period of WW2 (e.e. man-ifestations near Jadovno20, in Glina21, Srb22, at the island of Pag), were accompanied by strong protests by representa-tives of radical structures in Croatia, with numerous threats directed against organisers and participants. At these pro-tests crimes committed against Serbs in WW2 were directly denied, including denial of Holocaust and genocide, while the Nazi-fascist Ustasha regime was glorified. All such gath-erings almost always have to be organized with a significant presence of security service members, who unfortunately limit their action to only separating those gathered, while sanctioning of hate-speech, threats and similar negative phe-nomena is often not registered.

Article 8

The Parties undertake to recognise that every person belonging to a na-tional minority has the right to manifest his or her religion or belief and to establish religious institutions, organisations and associations.

/22 The SNC concludes that authorities in the past period re-spected the right to manifest religion and to exercise free-dom of religion.

/23 However, certain number of Serbs and members of the Serb Orthodox Church (SPC) avoid coming to religious temples for fear of (negative) reaction from the wider community. In this regard, it has been noticed that a only a small number of Serbs regularly frequent Cathedral of Transfiguration in Zagreb, and SPC Metropolitan Porfirije, when asked why so few people come to church, said in February 2015: “The rea-son is fear. This is particularly obvious in situations when it is likely that television cameras may be present. Then there are even less people because they are afraid of being seen. They fear that they could have problems.23 The SNC emphasises that in the reporting period there were cases of desecration of Orthodox cemeteries (e.g. in Plaški) and religious buildings (offensive graffiti and inscriptions in a number of churches, i.e. SPC buildings in different parts of the country), as well as cases of disturbing liturgical assemblies (e.g. commemora-tions in Sadilovac and Voćin in 2013 and in 2014.)

23 “Metropolitan Porfirije: Serbs in Croatia still live in fear”, Blic online, 22 February 2015, available at: http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/536798/Mitropolit-Porfirije-Srbi-u-Hrvatskoj-su-jos-u-strahu

20 In addition to the Jasenovac camp, Gospić-Jadovno-Pag concentration camp was the largest execution site of Serbs and Jews killed during the Independent State of Croatia. Estimates about the total number of victims range between 24.000 and 78.000 of women, men and children

21 In summer of 1941 Ustashas executed a great number of Serbs. In 1960, a Memorial Home was built to mark the tragedy of the local Serb population. After the Operation Storm the Home was renamed as Croatian Home.

22 Before the disintegration of Yugoslavia, the Day of Uprising in Srb was celebrated as the Day of Antifascist Fighting in Croatia. Although it is no longer a public holiday, this day is now marked to honour the people’s resistance and brotherhood in arms between Serbs and Croats against months of repression in the then newly established Independent State of Croatia


/24 The process of property restitution to the Serb Orthodox Church was not completed during the reporting period. At the end of the reporting period, the restitution of cultur-al treasure (icons and other religious artefacts which were removed during the war from the SPC buildings and taken to Serbia) came to a halt, and various contradictory information about this procedure appeared in the public. High SPC rep-resentatives repeatedly emphasised that Croatia does not respect its obligations form the Agreement on Restitution (reconstruction and equipping of churches so that they would be able to receive the treasures in accordance with security and other standards), and they expressed concern that the treasures would not be stored at the locations from which they were taken, but at state institutions, which SPC repre-sentatives deem as unacceptable.

Article 9

1. The Parties undertake to recognise that the right to freedom of expres-sion of every person belonging to a national minority includes the freedom to hold opinions and to receive and impart information and ideas in the mi-nority language, without interference by public authorities and regardless of frontiers. The Parties shall ensure, within the framework of their legal systems that persons belonging to a national minority are not discriminat-ed against in their access to the media.

2. Paragraph 1 shall not prevent Parties from requiring the licensing, with-out discrimination and based on objective criteria, of sound radio and tele-vision broadcasting, or cinema enterprises.

3. The Parties shall not hinder the creation and the use of printed media by persons belonging to national minorities. In the legal framework of sound radio and television broadcasting, they shall ensure, as far as possible, and taking into account the provisions of paragraph 1, that persons belonging to national minorities are granted the possibility of creating and using their own media.

4. In the framework of their legal systems, the Parties shall adopt ad-equate measures in order to facilitate access to the media for persons belonging to national minorities and in order to promote tolerance and permit cultural pluralism.


/25 The SNC notes that there were no significant changes during the reporting period in regard to broadcast television and ra-dio broadcasts for national minority members and programs in national minority languages in electronic media. Here the SNC however emphasises the inadequate, unsatisfactory and very limited featuring of topics of significant interest and needs for members of the Serb national minority in programs on electronic media which have national concession. Introducing new broadcasts in Croatian television program-ming, such as “Minority mosaic”, did not significantly con-tribute to representation of topics and contents of interest for the Serb minority, including contents in Serb language and Cyrillic script, in Croatian Radio Television programs. Programs in Serb language in electronic media are still aired only on several private local Serb stations, primarily in Eastern Croatia, so it could be concluded that Serb national minority members’ access to electronic media in their own language is still very limited.

/26 Same as in the previous reporting period, public placement of specific contents of interest for Serb minority members is exercised primarily via printed media — “Novosti” weekly and monthly magazine “Identitet”, publishing of which is (co)fi-nanced from the State Budget.

Article 10

1. The Parties undertake to recognise that every person belonging to a na-tional minority has the right to use freely and without interference his or her minority language, in private and in public, orally and in writing.

2. In areas inhabited by persons belonging to national minorities tradition-ally or in substantial numbers, if those persons so request and where such a request corresponds to a real need, the Parties shall endeavour to ensure, as far as possible, the conditions which would make it possible to use the minority language in relations between those persons and the administra-tive authorities.

3. The Parties undertake to guarantee the right of every person belonging to a national minority to be informed promptly, in a language which he or


she understands, of the reasons for his or her arrest, and of the nature and cause of any accusation against him or her, and to defend himself or herself in this language, if necessary with the free assistance of an interpreter.

Article 11

1. The Parties undertake to recognise that every person belonging to a na-tional minority has the right to use his or her surname (patronym) and first names in the minority language and the right to official recognition of them, according to modalities provided for in their legal system.

2. The Parties undertake to recognise that every person belonging to a na-tional minority has the right to display in his or her minority language signs, inscriptions and other information of a private nature visible to the public.

3. In areas traditionally inhabited by substantial numbers of persons be-longing to a national minority, the Parties shall endeavour, in the frame-work of their legal system, including, where appropriate, agreements with other States, and taking into account their specific conditions, to display traditional local names, street names and other topographical indications intended for the public also in the minority language when there is a suffi-cient demand for such indications.

/27 One of the key problems in exercising minority linguistic rights, inherited from the previous reporting period (and which is not being resolved), relates to inconsistent exe-cution of the obligation of statutory regulation of national minorities’ right to equal official use of their language and script at the local self-government level. Article 12 paragraph 1 of the Constitutional Law on National Minorities stipulates that equal use of language and script used by members of national minority must be applied in units of local self-govern-ment when minority members represent at least one third of the population of such a unit. Per the existing legal framework, these units of self-government are obliged to regulate the implementation of every individual right to official bilingual use in accordance with the Law on the Use of Languages and Letters of National Minorities in Croatia. According to the 2011 census, there were a total of 27 such units of local self-govern-ment in Croatia, out of which 23 units were found to have the statutory obligation to introduce official bilingual use of Serb language and Cyrillic script. In spite of measures aimed at full


implementation of such legal provisions, which competent state entities implemented in accordance with the law and the Action plan for implementation of the Constitutional Law on National Minorities for the period 2011 — 2013, the SNC assesses that adequate progress was not achieved.

/28 In 2013 and in 2014 public attention in the country, but also abroad, was engaged through reporting on the violent re-sistance to the introduction of Serb language and Cyrillic script in the city of Vukovar as an official language and script. According to the 2011 census, Serbs represent 34.8 percent of the Vukovar population (according to the 2001 census, the Serb community comprised 32.88 percent), which makes it the city with largest share of Serb population in Croatia. At the request of local Serb representatives to exercise language rights guaranteed by law and the government’s readiness to facilitate the exercising of that right, dissatisfied non Serb citi-zens of Vukovar responded, at the beginning of 2013, by estab-lishing an informal civil initiative “Headquarters for Defence of Croatian Vukovar” and started a wide anti-Cyrillics campaign, which with time, spread to other parts of the country and which continued to contribute to the increase of intolerance against Serbs. The “Headquarters” opposed the placement of plaques and incited and organized removal of bilingual state entity inscriptions from buildings housing state-run offices in Vukovar, which were placed there in 2013. During 2013, the SNC recorded 20 cases of forcible removal or destruction of bilin-gual Latin-Cyrillic plaques from the buildings housing state authorities in Vukovar, but also from the buildings of various legal persons in other parts of Croatia where these plaques had been hanging for years. The plaques were removed during bouts of violence and conflict with the police. At the end of 2013, the “Headquarters” started an initiative of collecting signatures for a referendum on increasing the per-centage threshold needed to exercise rights to equal official use of minority language and script in units of local self-gov-ernment. The referendum question proposed that the right to official bilingualism should be exercised in areas of local self-government in which members of certain national minor-ity make at least one half of population. In June 2014, the State Institute for Statistics established with a 2,53 percent statistical error, that 576.388 voters in Croatia, or more than 10 percent of all registered voters in Croatia,


supported the referendum. This percentage qualifies for the allowance of calling a referendum. In July 2014, the Croatian Parliament requested that the Constitutional Court deter-mine whether the contents of the referendum question were in accordance with the Croatian Constitution and whether all other formal preconditions were met to call a referendum.

/29 By a decision made on 12 August 2014, the Constitutional Court ruled that the proposed referendum question was not in accordance with the Croatian Constitution and that calling a referendum with the proposed referendum question was not allowed.24 With the same decision the court also decided that:

• The Vukovar City Council is obliged to, within a year from the day this decision is published at the “Official Gazette”, and in accordance with article 6 of the Law on the Use of Languages and Letters of National Minorities in Croatia (“Official Gazette”, number 51/00 and 56/00 — corr), and in the spirit of article 8 of the Constitutional Law on National Minorities (“Official Gazette number 155/02, 47/10 — decision CCC, 80/10 and 93/11 — decision of CCC), explicitly stipulate and regulate for the entire area, in the Statute of the City of Vukovar, i.e. for individual or several individual areas of the City of Vukovar, the individual rights of national minority members to the official use of their language and script as well as the authority of state and public entities to decide,

/ During the past several years some proceedings were initiated for crimes in which Serb civilians were executed, and for which there was no will to do so for years — Tomislav Merčep (photo: Žarko Bašić/PIXSELL)

24 See: Croatian Constitutional Court’s decision number: U-VIIIR-4640/2014 of 12 August 2014


in accordance with the Law on the Use of Languages and Letters of National Minorities in Croatia (“Official Gazette” number 51/100 and 56/00. — corr) on what they consider corresponds with the facts of life and factual circumstances in the City of Vukovar, to an extent that does not violate the essence of the right, but at the sametime respects the needs of the majority Croatian people, which arise from the still ex-isting consequences of aggression at the beginning of 90ties in the 20th century, and the need for a just and correct treat-ment of the Serb national minority in the city of Vukovar;

• That the Croatian government must, within a year from the day of publishing of this decision in the “Official Gazette, send into parliamentary procedure changes and amend-ments to the Law on the Use of Languages and Letters of National Minorities in Croatia (“Official Gazette” number 51/100 and 56/00. — corr) by which it will regulate adequate legal mechanisms for cases in which representative bodies of local self-government units, do not execute the obliga-tions from the Law on the Use of Languages and Letters of National Minorities in Croatia (“Official Gazette” number 51/100 and 56/00. — corr), i.e. obstruct its implementation;

• That in the period before adoption of changes and amend-ments to the Law on the Use of Languages and Letters of National Minorities in Croatia (“Official Gazette” number 51/100 and 56/00. — corr), competent state entities will not implement that law in the area of Vukovar City by applying measures of force.25

The SNC considers that decisions of the Constitutional Court to relinquish the right to equal official use of Serb national minority language and script in the city of Vukovar, exclu-sively to the Vukovar City Council, and that state entities should be prohibited from implementing the valid Law, are extremely problematic, and the SNC considers that this leads to legal uncertainty in terms of unequal implementation of law in the entire country. Also, the SNC expresses concern that above-mentioned Supreme court decisions, including all explanations, does not entirely and adequately reflect the principles of the standard protection of minority rights, which are extracted from, among others, the obligations Croatia ac-cepted with its accession to the Framework Convention and European Charter for Regional or minority Languages.

25 Same


/30 During the consideration by the Constitutional Court of the constitutionality of the contents of the previously mentioned referendum question, the Constitutional Court also consid-ered the Croatian government’s request to assess whether or not the contents were in accordance with the Constitution and article 22 of the Statutory Decision on Changes and Amendments of the Statute of the City of Vukovar from 4 November 2013, which read:

“Article 61 paragraph 3 of the Statute of the city of Vukovar,26 is amended and reads: Based on the provision from article 2, par-agraphs 2 and 4 of this Statute ,27 the area of the city of Vukovar, in full, is exempt from implementation of provisions of the Law on the Use of Languages and Letters of National Minorities in Croatia and from article 12 of the Constitutional Law on National Minorities, until conditions from the article 8 of the Constitutional Law on National Minorities are met.” With this decision from 12 August 2014, the Constitutional Court abolished the mentioned article 22 of the Statutory Decision on Changes and Amendments to the Statute of the City of Vukovar.28

/31 During the reporting period, the problem of failure to place bilingual Latin-Cyrillic topographic signs in settlements in the areas of self-government units where exercising the right to equal official use of Serb language and Cyrillic script is regu-lated by statutes. By the end of 2014, only in one settlement in Croatia (Donji Lapac, sign placed in February 2015) topo-graphic signs, i.e. Latin-Cyrillic sign post with the name of the settlement, was placed.

Article 12

1. The Parties shall, where appropriate, take measures in the fields of edu-cation and research to foster knowledge of the culture, history, language and religion of their national minorities and of the majority.

2. In this context the Parties shall inter alia provide adequate opportunities for teacher training and access to textbooks, and facilitate contacts among students and teachers of different communities.

3. The Parties undertake to promote equal opportunities for access to edu-cation at all levels for persons belonging to national minorities.

26 Paragraph 3, Article 61 of Statute of City of Vukovar read:

“In accordance with provisions of the Constitutional Law on National Minorities and this Statute, members of the Serb national minority have rights to free use of Serb language and Cyrillic script in social and public life and in official communication in public affairs within self government jurisdiction of the City of Vukovar.”

27 By Article 2, paragraphs 2 and 4 of the Statute of Vukovar city, which were introduced in the Statute by statutory decision of 4 November 2013, declaring the area of Vukovar city an area of special reverence for victims of Homeland War and it is stipulated that in the city of Vukovar official language and script are Croatian language and Latin script.

28 See: decision of Croatian Constitutional Court number: U-II-6110/2013 of 12 August 2014


Article 13

1. Within the framework of their education systems, the Parties shall recog-nise that persons belonging to a national minority have the right to set up and to manage their own private educational and training establishments.

2. The exercise of this right shall not entail any financial obligation for the Parties.

Article 14

1. The Parties undertake to recognise that every person belonging to a na-tional minority has the right to learn his or her minority language.

2. In areas inhabited by persons belonging to national minorities tradition-ally or in substantial numbers, if there is sufficient demand, the Parties shall endeavour to ensure, as far as possible and within the framework of their education systems, that persons belonging to those minorities have adequate opportunities for being taught the minority language or for re-ceiving instruction in this language.

3. Paragraph 2 of this article shall be implemented without prejudice to the learning of the official language or the teaching in this language

/32 At the end of 2014, the SNC began work on its comprehensive analysis of the status of education of Serb national minority members in Croatia. Preliminary results indicate the following problems:

• in the part of classes in primary schools, conducted in Serb language and in Cyrillic script, the same textbooks have been in use for the past five years, while new textbooks have been provided for classes conducted in Croatian language and in Latin script;

• A great number of textbooks for secondary school stu-dents have not been translated to Serb language and Cyrillic script, so that classes are held in Serb language and Cyrillic script accompanied by textbooks in Croatian language and Latin script;

• The possibility of adequate education according to model C is restricted because of the lack of appropriate textbooks, work books, notebooks and other literature


necessary for teaching. Teachers and educators work according to curriculum and program devised in 1996. Public debate about the curriculum and program of Serb language and culture according to the C model of edu-cation in Serb language and script from the 1st to the 4th grade of primary school, was concluded on 30 May 2014, but the curriculum and program has not yet been adopt-ed and published by the Ministry of Science, Education and Sports. In a number of communities where prereq-uisites exist to conduct this model of education (there is sufficient number of interested parents),this is not done because there is no interest or will on the part of educa-tional institutions (there is no financial support, informa-tion about possibilities of education, and no initiative to begin this education);

/ Public placement of specific contents of interest for Serb minority members is exercised primarily via printed media — Novosti weekly


• The problem of registering minority schools with classes in Serb language and Cyrillic script according to model A in Vukovar- Srijem and Osijek-Baranja county, inherited from the previous period, still has not been resolved;

• During the reporting period, the Administration for national Minorities was abolished at the Ministry of Science, Education and Sports, which has significantly reduced support for Serb minority education;

• In the social/humanities group of subjects in the na-tional curriculum (primarily history and language), at all levels of education neglect and denial of the centuries long presence of Serbs in Croatia is noticeable. Their ethnicity is either disregarded e.g. Tesla) or falsified (e.g. Runjanin, composer of the Croatian anthem), and some-times completely passed over (Milanković, climatologist and astronomer, best known for his theory of ice age). Apart from this, still notable is strong historical revision-ism in textbooks — role of Serbs is diminished or revised in WW2, as participants of the anti-fascist movement or as victims of genocide.

Article 15

The Parties shall create the conditions necessary for the effective partic-ipation of persons belonging to national minorities in cultural, social and economic life and in public affairs, in particular those affecting them.

/33 Efficient participation of Serb national minority members in the economy is still problematic, especially in the areas of return. In this regard., e.g., the Ombudsman at the beginning of 2014 reports that “from (...) research and phenomena noticed mainly in areas populated mostly by members of Serb national mi-nority, it can be concluded that Serbs, returnees to Croatia, are still far from being socially included in Croatian society, and employ-ment, which could improve this inclusion, is especially difficult. An additional aggravating circumstance is the economic crisis, which has had a negative effect on all parts of Croatian society, and vul-nerable groups have become more vulnerable. Returnees mostly live in Areas of Special State Care which were most stricken by war and are now in many ways isolated, where services and measures


needed to create conditions for sustainable return, primarily net-work of social services, financial and technical assistance and de-veloped infrastructure, are increasingly less available.29

/34 As mentioned in the item 5 of this Report, during the peri-od between 2008 — 2013, the SNC followed and analysed the status of exercising rights to employment and proportionate representation of Serb national minority members in bodies of state administration, judiciary and the police, i.e. in imple-mentation of affirmative measures in favour of national mi-nority members from the article 22 of the Constitutional Law on National Minorities in practise. Based on this analysis, the SNC concluded in March 2014: “Proportionate representation of national minorities in state administration and in judiciary is le-gally guaranteed but still not realised. Over the past five-six years, almost exclusively negative trends were registered, i.e. moderate to significant reduction of the already achieved level of representa-tion. There is no progress, and special, “positive” measures and policies in favour of national minorities, turned out to be extremely inefficient, inadequate and with questionable justification. In that sense, underrepresentation of minorities cannot be justified by reasons such as reduction of the total number of persons employed due to retirement or leaving service, then failure of minority mem-bers to invoke their affirmative right as they apply for jobs, and the generally lower number of employees due to prohibition of new employment of civil servants. But these mentioned reasons point to significant shortcomings and lack of a systematic approach in planning employment as well as exercising national minorities’ guaranteed rights. The already mentioned reasons give rise to the justified suspicion that Government policies aimed at improved implementation of the CLNM, and plans to increase employment of minorities in bodies of state administration to 5.5 percent in 2014, only served to satisfy form, which was needed to meet criteria in the framework of pre-accession negotiations with the European Union. In this regard it is interesting to note that the “long-term” Plan of admission of national minority members to state adminis-tration bodies for the period 2011 — 2014, was adopted in May 2011 when prohibition of new employment was already in power. It is not clear whether during development of the “long-term” Plan of admission, adequate assessment was made about the number of national minority members who will be retired, i.e. leave service for objective reasons, and whether the assessment was calculated into the number of persons planned to be em-ployed over the next four years. Taking into consideration the facts and data presented in this document, it seems that the reply

29 Ombudsman, Ombudsman's Report for 2013, page 34


to the mentioned questions is negative. Inconsistent methodology and shortcomings in collecting data has justly been a cause of suspicion for years, about the relevance of official data on rep-resentation of national minorities and in the existence of true po-litical will to implement the legally guaranteed rights. Mentioned shortcomings increase doubts of discrimination of national minor-ity members in employment in state administration.30

Examples of spreadsheets showing certain data received from state administration, which the SNC has analysed.31

Year Total employees

Employees –minorities %

Employees –Serbs %

2009. 53.299 4,22% 2,44%

2010. 52.798 3,92% 2,44%

2011. 52.165 3,41% 2,43%

01.03.2013. 52.584 3,31% 2,35%

Representation of national minority members in professional services and government offices

Total number of employees

% National minorities

% Serbs

Croatian Government Secretariat 59 1,69% 1,69%

Office of Prime Minister 27 3,70% 3,70%

Office for Human and Minority Rights 17 17,65% 11,76%

Croatian Government and Parliament's Office for General Services 294 1,02% 0,68%

Office of Protocol 5 0,00% 0,00%

Office for Gender Equality 7 14,29% 0,00%

Office for Suppression of Narcotics Abuse 11 0,00% 0,00%

Office for Associations 16 6,25% 0,00%

Office for Internal Audit 11 0,00% 0,00%

Office for Legislation 14 0,00% 0,00%

Office for Demining 4 0,00% 0,00%

National Minority Council's Proffesional Service 6 33,33% 16,67%

Directorate for Use of Official Aircrafts 13 0,00% 0,00%

Office of Croatia's Representative before Court for Human Rights 7 0,00% 0,00%

HIDRA (Central Catalog of Offcial Documents) 35 11,43% 2,86%

� Representation of national minority members in state administration 2009—2013

� Representation of national minority members in professional services and government offices on 1 March 2013

30 See: Serb National Council and Council of Serb National Minority of Zagreb, Unfulfilled rights and failed policies: Representation of national minorities in state administration, judiciary and the police, March 2104, available at: http://snv.hr/file/attachment/file/snv-bulletin-1.pdf

31 Same


Representation of national minority members in other state bodies

Total number of employees


% Serbs

Ombudsman 40 2,50% 0,00%

Gender Equality Ombudsman 11 0,00% 0,00%

Ombudsman for Children 20 0,00% 0,00%

Ombudsman for Persons with Disability 12 0,00% 0,00%

State Audit Office 277 0,36% 0,00%

President of Croatia's Office 147 0,68% 0,68%

Constitutional Court's Proffessional Service 109 0,00% 0,00%

Croatian Parliament 391 1,79% 1,53%

State Election Commission 14 0,00% 0,00%

Commission for Conflict of Interest 13 0,00% 0,00%

Office of Former Croatian President 1 0,00% 0,00%

Judicial bodies Total number of employees


% Serbs

Republic Courts 146 2,05% 0,70%

Administrative Courts 34 0,00% 0,00%

County Courts 407 4,67% 3,44%

Municipal Courts 854 2,93% 2,11%

Commercial Courts 127 0,00% 0,00%

Misdemeanor Courts 377 4,51% 2,60%

Office for Combatting Corruption and Organised Crime

27 3,70% 3,70%

State Prosecution 22 4,55% 0,00%

County State Attorney's Offices 152 7,89% 5,92%

Municipal State Attorney's Offcies 415 3,86% 1,69%

total 2.561 3,67% 2,93%

2008 2010 2011 2013

Total number of employees 25.100 25.836 26.484 26.364

Number and share of employed Serbs 3,13% 3,00% 2,93% 2,86%

� Representation of national minorities in other state entities on 1 March 2013

� Representation of national minority members among officials in judicial entities on 31 March 2013

� Representation of national minority members in police force 2008 —2013


/35 In its analysis the SNC points out: “Over the past several years there has been a noticeable reduction of national minorities’ share in the police force, although the total number of em-ployed has not changed substantially. At the beginning of 2013, national minority members comprised 4,72 percent of the total number of employees. Their share in comparison with 2011, when they comprised 5,7 percent of total number of employees, dropped by 1%. The proportion of Serbs was reduced from 3,13 percent in 2008 to 2,86 percent in 2013. The Status of representation in police administrations (PA) indicates that Serbs, in relation to their share in population, are significantly underrepresented in police administration in counties that had more intense and numerous return of refugee and displaced Serbs. In Lika-Senj County, where they comprise 13,65 percent of population, only 1,27 percent are employed in PA; in Sisak-Moslavina County there are 12,18 percent Serbs, and only 1,98 percent are represented in PA; in Karlovac County 1,8 percent Serbs are employed in PA, and they comprise 10,4 percent of population in the County; in Šibenik-Knin County Serbs comprise 10,53 percent of the population and 2,27 percent are employed in PA; and in Zadar County, Serbs make 4,81 percent of the population, and only 0,4 percent are employed in PA.32

/36 Based on experience in following and analysing the status of representation, the SNC pointed at “...a number of problems and limitations for a quality and detailed analysis of exercis-ing the right to representation. These limitations, of which

/ The SNC considers that decisions of the Constitutional Court to relinquish the right to equal official use of Serb national minority language and script in the city of Vukovar, exclusively to the Vukovar City Council, and that state entities should be prohibited from implementing the valid Law, are extremely problematic, and the SNC considers that this leads to legal uncertainty in terms of unequal implementation of law in the entire country (photo: Goran Ferbezar/PIXSELL)

32 Same


over time only some have been partially removed, refer to nonexistence of unified and comprehensive system of col-lecting and following data on representation, i.e. :

• different methodologies of data collection and record keeping about national minority members’ representa-tion in state entities;

• different presentation of data about representation of national minority members in state bodies for certain time periods;

• lack of unsegregated data, i.e. lack of data on rep-resentation per each national minority (data are pre-sented for all national minorities as a group);

• adding to members of national minorities persons em-ployed in state entities who according to the constitu-tion and the CLNM, do not belong among 22 minorities in Croatia (undeclared, unknown, Muslims, Yugoslavs ... and similar);

• unavailability and lack of data about the number of national minority members who applied to public com-petitions for jobs, referring to the right to priority in em-ployment; and lack of data about the number of those who were employed as civil servants based on that right (i.e. — it is not known whether anyone was employed by referring to advantage given by the Constitutional Law);

• unavailability and lack of data about categories of work places in state entities at which minority members were employed (managerial personnel, officials, staff, etc.)33

/37 The SNC considers that by passing of the new Law on Local Elections at the end of 2012,34 which among other things, reg-ulates determining national minority members representa-tion in representative and executive bodies of local self-gov-ernment units, progress was made in comparison with the previous period, for reasons that are stated and described in more detail in Croatia’s 4th report on Exercising FC from July 2014. Generally, by applying the new Law, exercising guar-anteed rights to minority representation in bodies of local self-government was made easier and certain problems were

33 Same

34 Official Gazette, number 144/12


avoided in exercising these rights, which are mostly related to inadequate conduct of self-government units which were required to regulate representation of national minorities in line with the Constitutional Law on National Minorities, before each local election. Namely, appropriate harmonisa-tion of local government unit statutes with the provisions of the Constitutional Law on National Minorities, was the key prerequisite for holding elections and national minority members’ exercising of rights in the said bodies of self-gov-ernment units.

/38 Regardless of taking measures from the Action Plan for implementation of the Constitutional Law on National Minorities for the period 2011 — 2013, the SNC considers that there were no significant changes during the reporting period regarding the improvement of work and activity of national minority councils’ representatives and in their participation in decision-making processes in units of local and regional self-government, primarily in those in rural and economically less developed areas. Significance and exercising of councils’ and national minority representatives’ advisory role to the bodies of self-government units, are still often limited by a lack of financial means and insufficient cooperation. The elections for councils and representatives of national minorities held on 10 July 2011 were again, as in previous two election rounds (2003 and 2007) marked by a small voter turnout, at the level of slightly above 11%. National minority representatives made a number of objections related to the holding of these elections, including a small number of polling places, holding elections during the annual leave season, in-sufficient media and financial support of election promotion, problems connected with (lack of) planning costs of election promotion in self-government unit budgets and similar. The Advisory Board’s recommendation from the 3rd Opinion on Croatia (item 189), which invited the government to

“reconsider, in consultations with national minority representa-tives, legal provisions and administrative practise that regulate elections and the work of national minority councils, in order to remove identified deficiencies”, the SNC considers to still be very topical.


Article 16

The Parties shall refrain from measures which alter the proportions of the population in areas inhabited by persons belonging to national minorities and are aimed at restricting the rights and freedoms flowing from the prin-ciples enshrined in the present framework Convention.

/39 Significant changes in the demographic composition of pop-ulation in some, primarily war stricken areas, are still signifi-cantly conditioned by return of refugee and displaced Serbs and the sustainability of that return. Twenty years after the cessation of military conflict, dynamics and volume of return, naturally slowed down and diminished. However, it is a fact that many problems inherited from the previous reporting period, are still preventing the closure of the minority return chapter. At the beginning of 2014, the Ombudsman, among other, reported: “Non-government organisations which have been assisting returnees for years, point out that lack of employ-ment opportunities, connected with discrimination based on na-tional minority membership, is actually the most difficult obstacle to the return of Serb refugees. Namely, the inability to find em-ployment in the local community, inevitably leads to difficult (re)integration in the local community. On the other hand, a person who lives in circumstances of poor economic prospects and poor local integration, loses the will to return. Therefore, not only are the Serbs not returning to places from which they had fled, but there is a tendency among many who have returned to leave to third countries, which they see as the way out of conditions with no employment in places where they live”.35

/40 A study published by the UNHCR in 2011, indicates that only every third registered returnee lived in Croatia, of whom 83 percent lived in the place of registered return.36 It is inter-esting to compare findings of this study with assessment of sustainability of return from the previous reporting period — in mid-2006, the OSCE Mission in Croatia assessed that only 60 — 65% minority returns can be considered sustainable and that certain number of refugees after return and shorter stay in Croatia, again returned to the country of refuge, mainly due to persistent difficulties in access to housing care, acquired rights and employment,37 while the UNHCR study from 2007 assessed that between 44% and 50% of registered minority returnees are not permanently settled in Croatia.38

35 Ombudsman, Ombudsman’s report for 2013, pages 33—34

36 Mesic.M. and Bagic D.: Minority Return to Croatia— Study of an Open Process, UNHCR, 2011, page 189

37 OSCE Mission in Croatia, 2006 Overview —Croatia’s Progress Report in Fulfilling International Obligations, 9 June 2006

38 Mesić M. and Bagić D.: Sustainability of Minority Return in Croatia, UNHCR, 2007, page 30


Concluding remarks and recommendations

In the 2009 — 2014 reporting period, Croatian authorities con-tinued to take measures directed at improvement of national minority members’ rights and their position in the society. These measures primarily meant changes and amendments to existing legislative framework and adopting new regulations, as well as adopting and implementing new policies and political documents such as the Action Plan for Implementation of the Constitutional Law on National Minorities for the period 2011 — 2013.

However, the SNC considers that the authorities’ true dedication and motivation to improve minority rights, should primarily be considered in the context of negotiations for EU membership, i.e. in the context of conditioning Croatia’s EU membership by fulfil-ment of certain political criteria. The SNC assesses that since com-pletion of the negotiation process for EU membership, not only has there not been the expected improvement of the status of Serbs and the fulfilment of their minority rights, but a significant back-sliding in key areas took place. In this regard, the SNC considers, across the board, unfounded and unsubstantiated the Croatian Government’s general evaluation that: “in accordance with the Croatian legislative system, the rights of national minorities were guar-anteed (...) at the maximum level, from the first generation of rights, equality before the law and non-discrimination, to the second genera-tion of rights that guarantee minority culture, language, heritage and religion, and the third generation of rights related to participation of national minorities in public life and in decision-making process”.39

Taking into account information presented in this report, the SNC concludes that key recommendations, i.e. issues that the AB FCNM in their 3rd Opinion on Croatia found that required immediate action,40 were either not fulfilled or that measures aimed at their fulfilment did not result in more concrete and significant changes. The SNC considers that the obligation to protect national minori-ties and the full implementation of rights should be imperative for the Government and competent authorities in the coming period, regardless of the fact that Croatia has in the meantime joined the EU. Full implementation of guaranteed rights should be viewed not only in the context of national minorities’ protection and sup-pression of discrimination, but also in context of the rule of law, meeting obligations accepted in international agreements, and in that sense, credibility of national government institutions and their full dedication to values of democracy and human rights.

39 See: Croatian Government, Croatian Government’s Fourth Report on Implementation of Framework Convention for Protection of National Minorities in Croatia (ACFC/SR/IV(2014)012), July 2014, page 7

40 Issues that require immediate action: 1. speedily resolve all remaining claims related to restitution and reconstruction of private property belonging to refugee and displaced Serbs, and claims related to housing care of former holders of tenancy rights; 2. prevent, determine, investigate and prosecute and if needed punish all racially and ethnically motivated or anti-Semitic acts, take decisive action against anti-Semitic acts committed on the eve, during and after football matches in the spirit of Recommendation by the Council of Ministers R(2001)6 on prevention of racism, xenophobia and racial intolerance in sports; 3. reconsider conduct related to implementation of the right to proportional representation of national minority members in public administration, judiciary, local self-governments and public companies in line with the article 22 of the Constitutional Law on National Minorities; carry out stricter monitoring and possible penalties in order to secure full and efficient implementation of this provision at all levels; 4. Reconsider legal provisions and administrative practise related to elections and work of national minority councils in order to remove identified shortcomings, and related to representativeness of these organisations, their funding and their cooperation with local authorities.


In order to efficiently apply the FCNM terms and fulfilment of appropriate obligations related to members of the Serb national minority, Croatian authorities should in the coming period, in cooperation with Serbs at national and local levels, adopt and implement measures and policies, including the Action Plan for Implementation of the Constitutional Law on National Minorities, for the coming period, which will be based on realistically achiev-able goals, objectively measurable criteria for evaluation of pro-gress made in a certain period, and a clearly formulated system of responsibility of competent institutions and individuals in case of non-fulfillment of obligations from their jurisdiction or disre-spect for guaranteed rights of minorities. These measures should as a priority cover the following:

Related to the Article 3 of the Convention

• create conditions for free and appropriate declaration of all citizens about their ethnicity, language they use and their religious denomination, taking into account standards of pro-tection of personal data and non-discrimination;

• establish comprehensive, objective and methodologically consistent mechanisms for collecting, recording and present-ing data on individual’s minority status.

Related to the Article 4 of the Convention:

• devise and vigorously implement appropriate measures for suppression and sanctioning discrimination based on ethnic-ity, i.e. nationality;

• speedily resolve all remaining claims related to restitution and reconstruction of private property belonging to refugee and displaced Serbs, and claims related to housing care of former holders of tenancy rights.

Related to article 6 of the Convention:

• devise and vigorously implement appropriate measures of promoting inter-ethnic, i.e. inter-nationality tolerance and cooperation and of suppression, public condemnation and sanctioning hate-speech and promoting intolerance in the media and public at all levels;


• decisively, vigorously and speedily process and sanction eth-nically motivated incidents and violence, provide assistance and protection to victims of incidents and violence;

• decisively, unequivocally and without delay take appropriate measures to remove ethnic prejudices in war crimes trials and ethnic prejudices when imposing penalties for compara-ble criminal acts, and when this is needed and in cooperation with neighbouring countries, speedily, appropriately and ob-jectively research and process all war crimes including those committed against Serbs;

Related to Article 9 of the Convention:

• secure access to and appropriate representation of contents and broadcasts of interest for members of Serb national minority members, including contents in Serb language and Cyrillic script, in electronic media programs an especially in Croatian Television and Radio programs.

Related to Articles 10 and 11 of the Convention:

• in accordance with the law and taking into consideration interests expressed by local minority units, create all neces-sary preconditions for uniform — throughout Croatia and for all national minorities — and full exercise of rights to equal official use of language and script for Serb national minority in all units of local self-government in which exercise of this right is guaranteed by law.

Related to Articles 12 and 14 of the Convention:

• take adequate measures and secure appropriate funding for securing of textbooks of quality for students of primary and secondary schools in Serb language and in Cyrillic script ac-cording to one of the available models of minority education;

• speedily adopt curriculum and a program of education in Serb language and script according to model C for students from the 1st to 4th grade of primary school and provide access to classes according to this model of education in all commu-nities where parents have clearly expressed interest;


• secure that national curricula and programs of education as well as textbooks in primary schools, appropriately reflect cultural and ethnic diversity of the Croatian society includ-ing contents related to linguistic, cultural and traditional heritage of Serbs in Croatia, in order to establish and im-prove contacts among pupils from different national/ethnic communities;

• in accordance with positive regulations and modelled after minority communities that have been exercising this right for years, allow registration of minority schools with classes in Serb language and Cyrillic script according to model A in Vukovar-Srijem and Osijek-Baranja County, in communities where the interest and need for this is expressed;

• at all levels of education, secure that centuries-long presence of Serbs in Croatia is not neglected or denied, that here is rec-ognition of their ethnicity and their contribution to general cul-tural, scientific, economic and political development in general.


• considering and taking into account failures of policies so far, and with active participation of national minority rep-resentatives and that of independent experts, take more decisive, comprehensive and concrete measures for realisa-tion of legally guaranteed right to employment and propor-tionate representation of Serb national minority members in state administration bodies, judiciary and police, and in administrative bodies of self-government units (article 22 of Constitutional Law on National Minorities in practise). In this regard, special emphasis should be placed on monitoring and evaluation of the institute of priority in employment of national minority members under the same conditions; adop-tion of appropriate employment plans including planning minority employment; appropriate and uniform collection of data segregated according to ethnicity; and sanctioning cas-es of violation i.e. non-application of laws;

• adopt a uniform law that will, in detail, regulate issues con-nected with elections, conduct and status of councils and representatives of national minorities in self-government units, including clear regulation of self-government units’ obligations towards minority councils and representatives


(funding work, providing work space, mutual consultations and similar);

• adopt a regulation on funding national council coordination and representatives of national minorities from the State Budget.


• implement programs of economic, infrastructural and social revitalisation and development of return areas including planning and implementation of targeted measures in favour of minority returnees in the area of employment in the wid-er public and private sector, and provide appropriate living conditions, existence and survival in areas which they have traditionally inhabited for centuries.

/ Significant changes in the demographic composition of population in some, primarily war stricken areas, are still significantly conditioned by return of refugee and displaced Serbs and the sustainability of that return