sociologija kulture

25
1 SOCIOLOGIJA KULTURE Petra Kolarec Petra Korpar

Upload: marin-brkica

Post on 12-Jan-2016

88 views

Category:

Documents


5 download

DESCRIPTION

sociology of culture

TRANSCRIPT

Page 1: sociologija kulture

1

SOCIOLOGIJA KULTURE

Petra Kolarec

Petra Korpar

Page 2: sociologija kulture

2

1. PREDAVNJE

FIZIČKI SLOJ

• Pretpostavka: kulturu nije moguće odvojiti od fizičke realnosti

• FIZIČKA REALNOST: područje oblikovanja

• ARHITEKTURA: jedna od procedura u zoni fizičkog svijeta kroz koju se oblikuje kulturna realnost

• Kultura se nastoji uspostaviti kao gospodar fizičke realnosti

• - multikulturalnost – svatko ima svoju tendenciju oblikovanja (više kultura, može izazivati konflikt, rizik)

1. kulturni spomenici

2. predlošci okoliša (zaštićeni krajolik, kulturni pejzaž)

3. građenje (objekti: kuće, nastambe, građevine)

4. strojevi (naprave i tehnika)

5. predmeti za svakodnevnu uporabu

6. tijelo

Kako nastaje FIZIČKA REALNOST?

• nastaje u procesima odvojenim od društva

• rezultat ovisan o prirodnoj volji (rađanje, razmnožavanje)

• prva je veza TIJELO koje jest fizička realnost ali se oblikuje u odnosu na kulturnu strukturu

• prvo područje intervencije kulturne strukture u fizički sloj jest TIJELO!

• u sociokulturnoj perspektivi tijelo nije svodljivo samo na biologijske temelje

• kulturna intervencija kod oblikovanja tijela usmjerava ga različito – ovisno o kulturnim normama

KULTURNO POŽELJNI LIK TIJELA

• arhajska društva: muško ratničko i žensko za rađanje (SNAGA – PLODNOST)

• današnje vrijeme: na djelu je unificirajući predložak koji se temelji na univerzalnoj slobodi kao kulturnoj vrijednosti

• SPOSOBNOST ZA KRETANJE (onaj tko se može kretati je SLOBODAN, nije zarobljen)

1. tijelo planiramo prema određenim TRŽIŠNIM normama (tj. stvara određene dobiti u komunikaciji)

- takvim intervencijama mogu se stvoriti mnogi rizici

2. odijevanje se pojavljuje kao posljedica kulturne strukture i izravno intervenira na tijelo

(propisivanje odjeće: odjeća određena društvenom hijerarhijom i normama)

- od 18. st. pojavljuje se MODA – pojedinac autonomno odabire način odijevanja, mada i tu djeluju manje vidljive kulturne norme

Page 3: sociologija kulture

3

PREDMETI SVAKODNEVNE UPORABE

• kulturna struktura intervenira u svakodnevicu

• svrha proizlazi iz načina života

Primjer: KULTURA KUHANJA (dugo kuhanje, različiti dodatci, brza priprema hrane se povoljno vrednuje jer se lakše mehanizira i standardizira…)

Primjer. ODRŽAVANJE ČISTOĆE (veza s temeljnom kulturnom idejom čistoće = ne biti grešan, imati čistu savjest, održavanje čistoće oblikuje se kao način života)

GRAĐENJE

• rezultat ljudske intervencije u fizičku strukturu

• ne događa se samo zbog praktičnih potreba, već je to proces koji uključuje razne tvorevine te predstavlja zajednicu na simboličkoj razini

• neodvojiv od djelovanja kulturne strukture (kulturno se normira još izravnije nego tijelo)

• predlošci građenja se smjenjuju, ali ne samo kao posljedica tehničkih mogućnosti već sukladno promjenama kulturnih ideja

• građenjem se oblikuje nova fizička realnost koja se društveno afirmira

KULTURNI SPOMENICI

• fizičke tvorevine od posebne važnosti za određenu kulturu

• SAMOSVRHE (ne upotrebljavaju se za ništa drugo)

• većina takvih intervencija definira se kao FIZIČKA KULTURNA BAŠTINA (postaje predmetom zaštite)

STROJEVI

• otisci kulturne strukture

• kroz povijest su prekoračivali granice kulture

• društvena ekspanzija je bolja tamo gdje se više vrednuje autonomija pojedinca (lakše se oslobađaju ideje)

KULTURNI PEJSAŽI

• tretira se kao vanjsko, fizičko područje kulturne strukture

• 3 kategorije zaštite velikih kulturnih cjelina:

1. nacionalni park

2. park prirode

3. kulturno zaštićeno područje

Page 4: sociologija kulture

4

1. PREDAVNJE

KIČ

Što je kič u kulturnoj produkciji?

• unutar kulturne produkcije primjećujemo određene normativne ljestvice koje nam govore što je dobro/izvrsno, a što nije dobro tj., što je «za odbaciti»…

• rasprava o kiču: definiranje onih proizvoda koji su «kulturno smeće»

• U kulturnoj industriji (masovna kultura) zapravo i nema rasprave o kiču

• Proizvodi narodne kulture i masovne kulture iz perspektive elitne kulture kvalificiraju se često kao kič – dakle, definicija «ne pogađa» samo način na koji je nešto napravljeno već i sektor iz kojeg nešto izlazi

• Kič kao pojam oblikovala je i utemeljila škola kritičkog mišljenja koja je pomogla vrednovanju moderne umjetnosti smještene u elitnu kulturu

• Ipak, kako su se ova tri sektora sve više diferencirala, otpadala je optužba da je kič sve što nije nastalo u elitnoj kulturi…

Pitanje (i) danas glasi: Kako proizvod pred sobom razumjeti – je li on kič ili ne?

• Kič (riječ dolazi iz njemačkog jezika i izvorno znači sklepati).

• Dakle, na prvoj razini kič se može razumjeti kao ono što je sklepano, tj. ono što nije napravljeno «po pravilima zanata».

Kič (u rječnicima)

• djelo s umjetničkim pretenzijama, a bez umjetničke vrijednosti

• neukusni nadriumjetnički proizvod

• šund

Kič se može definirati po ciljevima djelovanja:

• cilja izazvati dopadljivost bez kritičke prosudbe

• cilja upravljati naklonošću publike (tzv. «socijalni inženjering» ili sposobnost upravljanja naklonošću, stavovima….)

• cilja oblikovati izvanjski efekt proizvoda reducirajući njegovu ulogu kulturnog proizvoda na ulogu sredstva – grubo ga pragmatizira, gube se elementi samosvrhe

Page 5: sociologija kulture

5

OPĆA OBILJEŽJA KIČA

1. «sklepane» tvorevine (nevješto napravljene)

2. razmetljivost, kićenost (poradi ostvarenja cilja: upravljanja dojmovima) - premda razmetljivost i kićenost same po sebi nisu kič obilježje (klasicizam, manirizam…) kič tvorevine su im sklonije

3. naglašavanje idiličnosti ili nekonfliktnosti (ugodna stanja, sretni završetci…također samo po sebi ne mora značiti kič, no po pravilu su češći u kič tvorevinama)

4. konzervativnost u izboru kulturnih predložaka (sklonost korištenju već afirmiranih kulturnih

predložaka – uporaba gotovih kulturnih predložaka iz prethodnih razdoblja, najčešće zbog

lakše socijalne prihvatljivosti…. također samo po sebi ne mora značiti kič (manirizam), no po

pravilu su češći u kič tvorevinama)

5. predvidljivost rješenja (naglašavanje poznatih očekivanja… također samo po sebi ne mora

značiti kič, no po pravilu su češći u kič tvorevinama)

6. gomilanje dosjetaka (horizontalna uzbudljivost…. također samo po sebi ne mora značiti kič,

no po pravilu su češći u kič tvorevinama)

• Iz ovoga proizlazi opći cilj kič djelovanja: proizvodnja socijalnog efekta zavodljivosti bez

obzira na učinke/posljedice koje to izazivlje u svijetu života

• P. Sloterdijk:

ciničko ponašanje: želi naš životni integritet podrediti vanjskom učinku bez obzira na životne

štete koje će takvo djelovanje proizvesti

• kič ne možemo neposredno odrediti s obzirom na opća obilježja jer se točke 2-6 nalaze u

kulturnoj proizvodnji kao standardne procedure

• kič je odrediv po svojim ciljevima, naime riječ je o vrijednosnom poremećaju u ciljevima

Camp – svjesna estetizacija kiča

• “Vera Horvat Pintarić u knjizi Od kiča do vječnosti definira kič u skladu s načelom oduzimanja,

dodavanja i naglašavanja tako da se u nekom predmetu ili pojavi povećava nešto što je

banalno, plitko i sladunjavo. Ako se, pak, kičistička svojstva pojačavaju, ako se kič predmet

upotrijebi kao građa za stvaranje nečega što nadilazi sladunjavost, a plitkost se pritom

preokreće u značenju, nastaje eksperimentalni kič ili camp. Bitna odredba campa, kaže Susan

Sontag, jest ljubav za neprirodno, umjetno, pretjerano. Camp je neka vrst esteticizma, način

viđenja svijeta kao estetskog fenomena, ali ne putem ljepote nego putem stupnja vještačkog

ili stilizacije.” (Zarez, S. Kalčić)

Page 6: sociologija kulture

6

2. PREDAVNJE

Pojam kulture

• Značenje riječi: etimološki, u najširem smislu znači OBRADA ili UZGOJ.

• Renesansni je «proizvod», a od renesanse nadalje s tom riječju izravno se veže i određenje da

je to ČOVJEKOVA aktivnost – dakle: ne bilo kakva obrada već ona koju organizira i usmjerava

ČOVJEK

• S obzirom na predmete obrade razlikujemo nekoliko osnovnih tipova kulture.

• Kultura je proces oblikovanja/prerađivanja na više razina (I-VI):

Obrada i uzgoj u živom svijetu

• Kultura se pojavljuje kao čovjekova intervencija u živom svijetu (pri čemu živo ostaje živo) u

rasponu od vrlo jednostavnih intervencija do složenih genetičkih postupaka.

Obrada/uzgoj čovjeka

• Kroz sustav favoriziranja navika ili umijeća utječe se na selekcioniranje nekih obilježja kod

čovjeka

• Skup postupaka koji imaju za cilj stvarati određeni poželjan tip obilježja kod čovjeka (ili

skupine) a uklanjati/umanjivati nepoželjna obilježja (neki teoretičari su zvali CIVILIZIRANJEM)

• Posljedično, uvode se i pridjevi civiliziran/neciviliziran za način govora, način jela, higijenske

navike i sl.

• Na kraju takve «prerade čovjeka» procjenjujemo društvenu prihvatljivost.

Kultura kao oblikovanje predmeta/dobara

• U tehničkom smislu = proizvodnja stvari

• Način na koji se predmeti prerađuju/oblikuju do poželjnog stanja ovisi o ukupnom kulturnom

okviru – u tom smislu govorimo da predmete kultiviramo.

• Ukoliko su društva bolje organizirana ambicija oblikovanja/prerade se s pojedinačnih

predmeta premješta na okoliš, pa tako nastala posebna ekologijska situacija koju nazivamo

URBANOM.

…od kuće…do kulturnog pejzaža

• Primjer: gradska/urbana ulica, gradska/urbana kuća, opremljenost….

• Grad počiva na primjeni i uporabi materijala kojih nema u prirodi (plastika, staklo…) pa je tu

riječ o jednoj vrsti neprirodnog okoliša a cijeli ekologijski sklop je predmetom intervencije.

• Od razdoblja industrijalizacije mnogi teoretičari govore o KULUTRNOM PEJZAŽU misleći da

cijeli regionalni teritorij (a ne samo grad) treba biti oblikovan na taj način.

Page 7: sociologija kulture

7

Način djelovanja i ponašanja

• Cilj: oblikovati ponašanje

• Usmjeravanje prema nekom posebnom ponašanju u nekim sektorima: npr. govorimo tako o

kulturi ponašanja.

• Svaka društvena skupina ima određenu kulturu ponašanja gdje se pojavljuju

predmeti/objekti kao označitelji: tip automobila, stanovanja, odjeće, namještaja…

• Riječ je o PRERADI ODREĐENIH SEKTORA PONAŠANJA poradi čega možemo govoriti o:

kulturi govora, političkoj kulturi, kulturi mode, seksualnoj kulturi, kulturi građenja itd.

Oblikovanje vrijednosti

Ponašanje organiziramo pomoću osnovnih vrijednosnih shema:

• lijepo-ružno

• dobro-zlo korisno-nekorisno

• sveto-nesveto

• istinito-lažno

• Preko vrijednosti uspostavljamo mjerila prihvatljivosti i neprihvatljivosti ukupnog našeg

vidljivog/doživljajnog svijeta, neke činjenice izdižemo, držimo više vrijednima i tako

oblikujemo VRIJEDNOSNU HIJERARHIJU.

• Mjerila/kriterije/mehanizme procjenjivanja – oblikujemo u kulutri.

Skup posebnih djelatnosti koje nazivamo kulturnim

• Riječ je o umjetnosti(ma).

• Karakteristika predmeta kojeg proizvodi taj kulturni sektor jest da je taj proizvod/predmet

samosvrha

Samosvrhe…

Da bi takav predmet (samosvrha) mogao postojati mora postojati:

• jedna sfera ponašanja koja također postoji kao samosvrha (npr. igra)

• ČOVJEK – biće koje može određene serije ponašanja oblikovati kao samosvrhe.

Arhitektura

• Gdje je tu arhitektura?

• Arhitektonske tvorevine nisu samosvrhe ali nastaju/oblikuju se tako da bi (potencijalno)

mogli biti sami za sebe. Riječ je o primijenjenim umjetnostima (arhitektura, dizajn) ili o

područjima adherentne (dodane) ljepote.

Page 8: sociologija kulture

8

3. PREDAVANJE

KULTURNA DINAMIKA

• Kulturna dinamika u najširem smislu obuhvaća procese u kojima se jedna kultura oblikuje, širi

i spaja (izazivajući promjene unutar sebe, ali i s drugim kulturama)

Središnji kulturni procesi jesu:

I. Procesi koji opisuju odnose između pojedinih kulturnih sudionika

II. Proizvodnja (proces produkcije novoga)

Dva su osnovna usmjerenja/orijentiranja proizvodnje:

1.) proizvodnja je orijentirana pričom o originalnosti

2.) idejom o dobrom ponavljanju.

Kulturna proizvodnja oblikuje se između inovativnosti i manirizma.

Prva skupina procesa karakteristična za postupanje u kulturi:

• Opisuje kulturno ponašanje nekog socijalnog sudionika – govori o tome kako se unutar neke

kulture vladaju/postupaju pojedinci, skupine, slojevi, narodi i sl.

Proces kulturne kooperacije

• Vidljiv kad dva ili više sudionika sa različitim kulturnim predlošcima surađuju povezujući

elemente dvaju kulturnih praksi i stvarajući novo

• Kao rezultat dolazi do akulturacije (dragovoljnog prihvaćanja određenih kulturnih elemenata

koji ne pripadaju iskustvu jedne skupine – mi danas sudjelujemo u akulturaciji na više razina:

odijevanje, dizajn, stanovanje)

• Akulturacija je jedna vrsta kulturne razmjene

Suprotno prethodnom, može se formirati i konfliktan odnos između sudionika koji su u

konkurentskom odnosu. U tom slučaju moguća su dva tipa kulturnog ponašanja:

• kulturna invazija (razaranje jednog tipa kulture unošenjem vala njoj posve stranih elemenata

koje je ireverzibilno)

• kulturna asimilacija (kada jedna kultura jednostavno prevlada i asimilira u sebe sve elemente

zatečene kulture i ugrađuje ih u svoju mrežu)

Moguća posljedica: kulturni otpor koji se očituje u čvršćoj unutarnjoj shematizaciji, fosilizaciji,

nastojeći pri tome pružiti otpor (danas je to niz reakcija na globalne utjecaje)

Dinamika unutar jedne kulture dovodi do raslojavanja:

• Dominantna kultura

• Subkultura

• Kontrakultura

Page 9: sociologija kulture

9

Dominantna kultura

• Podrazumijeva neku vrstu socijalnog konsenzusa

• Traži autonomni pristanak (nametanjem, nasilno samo se kratkotrajno održava)

Subkultura

• Odnosi se na brojne varijacije koje mijenjaju neke od sastavnica dominantne kulture

• Čikaška škola (istraživanja raznih marginalnih skupina – lutalica, profesionalnih lopova,

kockara…)

• Gradovi kao mozaici različitih supkultura

• Pojam se intenzivno koristi u kontekstu delikventne subkulture (1950-ih)

• 1970-ih pojmom se označavaju različiti životni stilovi i identiteti (mladih)

• Phil Cohen smatra da se svaki subkulturni stil sastoji od 4 elementa:

glazba, odijevanje, sleng i ritual

+ teritorijalnost

• Supkultura se ne oblikuje iz ničega, već se modificiraju elementi dominantne kulture

Kontrakultura

• skup vrijednosti, normi, obrazaca ponašanja te općenito životni stil neke grupe koja je u

potpunom raskoraku i proturječju s kulturom šire društvene zajednice

• “ Kontrakultura označava skup društvenih pokreta i drugih aktera koji žele radikalnu

društvenu promjenu, na svim razinama, u ukupnosti svakodnevnog života, dok su subkulture

oni akteri i simboličke strukture koje po nekim normama i vrijednostima odudaraju od uže ili

šire roditeljske kulture, a mogu biti snažno posredovane tržištem, slobodnim vremenom i

potrošnjom…” (Perasović, B., Smrt supkultura mladih, Vijenac, 1. ožujka 2007)

Page 10: sociologija kulture

10

4. PREDAVANJE

KULTURNA PRODUKCIJA

Ideja o pojedincu

• Umjetnik je božanski nadahnut

• Poput šamana u predmodernom društvu – umjetnik ima posla sa svetim

• Umjetnik je romantični heroj

• Osoba genija, otuđenog od društva, teško radi u nekom potkrovlju da bi stvorio veliko djelo

(19. st.)

U oba slučaja:

Naglašava se:

• jedinstvena umjetnikova vizija

• talent

• rad

Zanemaruje se:

• činjenica da je riječ o manje ili više različitim pojedincima koji zarađuju za život radeći

umjetnička djela

Sociologija kulture u novije vrijeme nudi alternativna tumačenja o tome kako se kulturna dobra

stvaraju/proizvode….

Bavi se “proizvodnjom kulturnih dobara” kao posebnim društvenim fenomenom.

Dva analitička okvira

• Organizacijska teorija

• Simbolički interakcionizam

o Oba pristupa promatraju kulturnu produkciju kao proces koji zahtijeva kooperaciju

brojnih sudionika, tj. kao kolaborativni proces koji nadilazi pojedinca

• Pojam na eng. jeziku “production of culture” skovao je Richard Peterson (1976)

• Usmjerava se na istraživanje kompleksnog odnosa između kulturnih dobara i društvene

organizacije

• Organizacijska teorija proučava organizacije proizvodnje raznih kulturnih dobara poput

glazbe, knjiga itd.

• Dok su u drugim industrijama najproblematičnija tehnološka pitanja (kako proizvesti), u

kulturnim industrijama na prvom su mjestu pitanja što proizvesti i kako to distribuirati i

prodati

• Da bi riješile ta pitanja organizacije u kulturnoj industriji upućene su na suradnju s drugim

organizacijama.

Page 11: sociologija kulture

11

• Proučavanje proizvodnje kulturnih dobara na taj način pruža mogućnost za razvijanje

organizacijske teorije (posebno načini grupiranja unutar različitih organizacija i razgraničenja

među njima)

• Dok je organizacijska teorija usmjerena na pojedinačne (uglavnom poslovne) organizacije –

pa tako promatra i one kulturne – simbolički interakcionizam promatra društvene

organizacije mnogo šire

Svijet društva i svijet umjetnosti

• Koncept “svijet društva” opisuje široku mrežu pojedinaca koji ulaze u različite i često

nepredvidljive odnose jedni s drugima

• Manje je organiziran od formalnih organizacija

• Neprekidna kolektivna aktivnost u koju su svi uključeni i to istovremeno u više aktivnosti, pa

“svijet društva” ima manje oštre granice od drugih pripadnosti ili članstava.

Zašto proučavati umjetničku produkciju?

• Čak i kad je riječ o pojedincu – takva analiza predstavlja dobru startnu poziciju za razmišljanje

o kulturnoj produkciji jer, smatraju, umjetničko djelo nije gotovo nikada stvoreno bez

usklađenih aktivnosti u kojima sudjeluju više od jedne osobe, obično ljudi iz “svijeta

umjetnosti”.

Svijet umjetnosti

• Svijet umjetnosti čini mreže ljudi čija je suradnička aktivnost organizirana kroz njihovo

udruživanje znanja zbog proizvodnje neke vrste umjetničkih djela karakterističnih za taj svijet

umjetnosti (Howard Becker)

Primjer 1:

Jedan glazbenik je nadahnut i talentiran.

Da bi mogao uspjeti kako mu njegov talent jamči on treba:

1. novaca koliko mu treba za život

2. instrumente za sviranje

3. način na koji će komunicirati s glazbenicima s kojima surađuje

4. mjesto za vježbe/probe

5. mjesto za izvođenje skladbe

6. možda menadžera ili agenta

7. izdavačku kuću

8. distributera cd-ova u prave trgovine

9. recenzije u pravim časopisima

10. zahvalnu publiku…

Page 12: sociologija kulture

12

Jesu li svi sudionici u procesu - umjetnici?

U svijetu umjetnosti, neke su aktivnosti označene kao srž/jezgra cijelog poduhvata, dok su druge

periferne.

Skloni smo pretpostaviti da su osobe koje obavljaju te sržne aktivnosti – umjetnici.

Primjer 2:

Za dirigenta su članovi orkestra instrumenti pomoću kojih on izvodi djelo.

S druge strane, publika može članove orkestra izdvojiti ili doživjeti kao umjetnike.

Primjer 3:

Uspjeh umjetnika poput A. Warhola ovisi i o njegovim promotivnim vještinama i sposobnosti da

upravlja pogonom asistenata koji sudjeluju u proizvodnji kulturnog dobra, koje će u konačnici biti

potpisano kao njegovo (ali ne i njihovo) djelo

Utjecaj tehnologije

• Ono što smo definirali kao sržni posao ili jezgru umjetničke aktivnosti, može se mijenjati u

ovisnosti o tehnološkim promjenama (npr. mogućnosti snimanja, nasnimavanja, miksanja…)

Primjer 4:

DJ-ovi zadobivaju autorski status premda stvaraju metodom kombinatorike zahvaljujući

mogućnostima tehnologije …

Pitanje:

• Tko je umjetnik u cijeloj toj priči o umjetničkom djelu kao suradničkom, kolektivnom

proizvodu?

• Kompozitor? DJ? Pjevač? Glazbenik-izvođač?

• Publika?

Publika?

• I publika ili “konzumenti” umjetničkih djela imaju i sami, često, neku vrstu obrazovanja i

iskustva s umjetničkim formama…

• Primjerice: Becker je istražio da su 40-60% posjetitelja umjetničkih galerija također umjetnici

ili studenti umjetničkih akademija

Kulturna industrija

• Organizacije proizvodnje raznih kulturnih dobara poput glazbe, knjiga itd.

• Organizacijske teorije naglašavaju formalnu stranu kulturnih organizacija

• Svaka organizacija nastoji djelovati “racionalno”(Weber)…

• Racionalnost djelovanja stalno je ugrožena nekim stupnjem nesigurnosti ili nepredvidivosti

koji može dolaziti ili iz okoliša ili od strane tehnologije!

Page 13: sociologija kulture

13

Primjer 5:

Organizacije koje se bave kulturnom proizvodnjom kao što su izdavači knjiga ili glazbene izdavačke

kuće suočavaju se sa sljedećim tipovima neizvjesnosti:

1. koju knjigu ili kojeg izdavača objaviti? (input boundary) – faza proizvodnje

2. kako distribuirati proizvod i kojemu dati prednost u promociji? (output boundary) – faza distribucije

Masovni mediji

• Pretpostavka je da postoji VIŠAK ponude kulturnih dobara i da je izbor među njima težak

proces i u fazi proizvodnje i u fazi distribucije

• Samo manji dio kulturnih proizvoda promovira se kroz medije (izbor)

• Premda mediji (urednici tv emisija, novine i dr.) ne rade izravno za kulturne organizacije,

takve organizacije (kulturna industrija) ne bi bez njih mogla preživjeti.

• Karakteristično je da, premda se u nekim ciljevima preklapaju, takvi posrednici nastoje

donositi neovisne sudove o kulturnim proizvodima koje predstavljaju (eng. gatekeepers).

• Kulturna industrija danas traži način da se prezentira kroz medije a da pri tome izbjegne

neovisnu kritiku.

• Primjerice: kroz razne zabavne emisije koje samo izvještavaju o filmskim premijerama,

glazbenim novitetima i sl., bez ambicije da ponude bilo kakav oblik recenzije.

• Kulturna industrija želi ući u simbiozu s medijima kao dio razvijanje strategija da se

prevladaju i minimaliziraju rizici.

Nagrade u kulturnom sektoru

• Mogu biti simbolične i materijalne, a važna dimenzija osim one umjetničke i znanstvene jest

TKO kontrolira proces evaluacije za dodjelu nagrada (Diana Crane, 1976)

• Autori

• Korisnici

• Subkultuna zajednica

• Heterogena masovna publika

Država

Kroz nacionalne i lokalne vlade utječe na umjetničku produkciju uz pomoć:

• Stipendiranja, potpora, promocija, cenzuriranja…

Što ostaje izvan ovog pristupa?

• Razmatranje značenja kulturnih dobara, njihovog sadržaja, stilova, estetika i za autore i za

publiku…

Page 14: sociologija kulture

14

5. PREDAVANJE

Kulturni krajolik

• Kulturni krajolik definira se kao posebno geografsko područje jedinstvenih svojstava koje

nastaje kao rezultat usklađenog djelovanja prirode i čovjeka

UNESCO (World Heritage Committee)

• Tri kategorije kulturnog krajolika:

1. Krajolik hotimično (voljno i ciljano) oblikovan i uređen od strane čovjeka;

2. Organski razvijen krajolik koji može biti “naslijeđeni krajolik” ili “neprekinuti krajolik”;

3. “Asocijativni kulturni krajolik” koji može biti vrijedan zbog vjerskih, umjetničkih ili kulturnih

asocijacija prirodnog elementa.

Povijest koncepta

• Korijeni u europskoj tradiciji pejzažnog slikarstva (od 1500. godine nadalje)

• Pojam landscape kombinira land + ger. scapjan/schaffen što bi značilo “shaped land” ili

“oblikovana zemlja”.

• Prva upotreba u akademskoj zajdenici: geograf Otto Schluter (1908.)

• Definira 2 tipa:

1. prirodni krajolik (onaj koji prije promjena nastalih uslijed djelovanja čovjeka)

2. kulturni krajolik (nastao kao posljedica ljudske kulture)

• “Kultura je izvršitelj, priroda je medij,a kulturni krajolik je rezultat”

• Krajolik se danas sve više promatra kao neka vrsta “ispisane površine”, drugim riječima kao

vrsta teksta, iz kojeg se mogu iščitati kulturna značenja i socijalne forme.

• Kulturni krajolik je geografsko područje koje uključuje kulturne i prirodne resurse povezane s

povijesnim događajima, aktivnostima, osobama ili društvenim skupinama.

• Uključuje: velika imanja, farme, javne parkove, vrtove, sveučilišne kampuse, groblja, slikovite

predjele, industrijske lokacije.

• Kulturni krajolici su umjetnička djela (works of arts), tekstovi, kulturne priče i izrazi

regionalnog identiteta.

• Također, kulturni pejzaži neodvojivi su od svojega ekologijskog konteksta.

• Kulturne krajolike doživljavamo i koristimo na različite načine : estetske, ekonomske,

ekološke, socijalne, rekreacijske i obrazovne.

• Zbog toga kulturni krajolici pomažu pojedincima, zajednicama i nacijama da bolje razumiju

sami sebe.

Page 15: sociologija kulture

15

6. PREDAVANJE

Modernizacija

MODERNOST

U kolokvijalnom govoru: odnosi se na novo i sadašnjost

Moderan:

� koji je u skladu s modom, koji je po modi

� koji nije tradicionalan; nov, suvremen

(J.Šonje, Rječnik hrvatskog jezika)

� Ideja modernosti: „bogati sklop društvenih, političkih, ekonomskih, kulturalnih i mentalnih

transformacija koje se javljaju na Zapadu od 16. stoljeća nadalje, dosežući svoj vrhunac u 19. i

20. st.“

(Sztompka, 1999. u: Zeman, 2000.)

Načela modernosti:

� Individualizam – središnje mjesto u društvu dobiva pojedinac (umjesto zajednice, plemena,

grupe, nacije) koji je autonoman i preuzima odgovornost za vlastito djelovanje i sudbinu;

� Diferencijacija – povezana s diobom rada i specijalizacijom zanimanja i profesije – jako je

izražena i u potrošnji gdje se povećava raspon izbora

� Racionalnost – dominacija kalkulacije i depersonalizacije u odvijanju poslova u modernim

organizacijama i institucijama

� Ekonomizam – primarna okupacija modernog društva su proizvodnja, distribucija i potrošnja

roba, te novca

� Ekspanzija – tendencija proširivanja vlastitog dohvata (širenje u prostoru – globalizacija)

(Kumar, 1988,u:Zeman, 2002.)

Modernost se različito očituje u različitim područjima društvenog života: ekonomiji, klasnoj strukturi i

socijalnoj stratifikaciji, politici, kulturi i svakodnevnom životu.

U dimenziji kulture 4 su važne pojave:

� sekularizacija,

� pristup znanju kroz znanost,

� demokratizacija naobrazbe,

� masovna kultura (čiji proizvodi funkcioniraju kao roba)

Page 16: sociologija kulture

16

MODERNIZAM

� pojam kojim se opisuju temeljite i dalekosežne promjene koje su se, posebno u umjetnosti i

literaturi dogodile u razdoblju od kasnog 19. stoljeća do početka 2. sv. rata

� Roland Barthes (franc. semiolog) definira ga kao pluralizaciju pogleda na svijet koja proizlazi

iz evolucije novih klasa, tehnologija i komunikacija koje su se događale i posebno doživjele

„kritičnu masu“ sredinom 19. st

� Općenito se modernizmom u umjetnosti smatraju pravci: impresionizam, postimpresionizam,

ekspresionizam, kubizam, futurizam, simbolizam, dadaizam….

� No, modernizam nije bio povezan isključivo s umjetnošću – već je bio široki intelektualni

pokret koji je bio povezan s tehnološkim, političkim i ideološkim promjenama i razvojem tog

vremena

(Oxford Dictionary of Sociology)

MODERNIZACIJSKA TEORIJA

� pojam i pristup koji dolaze u široku uporabu u sociologiji u ranim 1960-ima, kao posljedica

napora skupine znanstvenika u SAD-u da razviju alternativu marksističkom poimanju

društvenog razvoja

� oslanja se na ideje Talcotta Parsonsa o „strukturalnoj diferencijaciji“ koja je inicirana

promjenama u tehnološkoj ili vrijednosnoj sferi. Kao rezultat strukturalne diferencijacije

dolazi do množenja institucija i jednostavne strukture tradicijskih društava transformiraju se

u kompleksna moderna društva (Oxford Dictionary of Sociology)

MODERNIZACIJA

OZNAČUJE PROCESE KOJI VODE DO OSTVARENJA (STANJA) MODERNOSTI

Najčešće se definira pomoću 3 glavna procesa:

� industrijalizacija,

� urbanizacija,

� birokratizacija

INDUSTRIJALIZACIJA

Obilježja :

� strojna proizvodnja (dobara i energije),

� tvornička organizacija proizvodnje,

� standardizacija proizvodnih postupaka i uvjeta,

� tipiziranost proizvoda,

� anonimnost korisnika,

� masovnost proizvodnje

(Rogić, 2000.)

Page 17: sociologija kulture

17

URBANIZACIJA

� Pojam se u najopćenitijem smislu odnosi na rast i oblikovanje gradova, te širenje gradskog

načina života

� Urbanizacija: teritorijalna modernizacija

� Veza: grad - modernizacija

BIROKRATIZACIJA

� u Weberovom konceptu birokracija je povezana s racionalnom i efikasnom organizacijom

(dominantna institucija industrijskog društva)

� Birokracija je organizacija u kojoj postoji hijerarhija plaćenih službenika, s punim radnim

vremenom, koji, u komunikacijskom smislu tvore lanac zapovijedi.

� Zadaće su joj administracija, kontrola, upravljanje i koordiniranje.

� Povezana je s racionalnim tipom djelovanja koje je postalo dominantnim načinom djelovanja

u industrijskom društvu (djelovanje na temelju znanja).

POSTMODERNIZAM

� Utjecajniji u sociologiji – nakon 1980-ih

� Naglašava se sloboda izbora identiteta i životnog stila – a umanjuje se važnost socijalizacije,

socijalnog podrijetla (klasa, spol i dr.)

� Sumnja u mogućnost spoznavanja istine u sociologiji (po uzoru na prirodne znanosti)

� Znanje se zasniva na jeziku i bitno je subjektivno

� Razlike među ljudima naglašavaju se više nego sličnosti – stoga su protiv generalizacija o

društvenim skupinama

� Gubljenje vjere u velike planove čovječanstva

Jean Francois Lyotard (jezične igre)

2 glavna obilježja postmoderne ere:

1. Potraga za istinom je napuštena budući da su denotativne jezične igre došle na loš glas….ljudi

su izgubili vjeru u jednu veliku istinu koja bi ujedinila spoznaju

2. Denotativne jezične igre zamjenjuju se tehničkim jezičnim igrama (iskazi se procjenjuju

prema koristi a ne prema istinitosti…)

Znanje više nije sebi cilj – već je sredstvo za postizanje moći

Jean Baudrillard (simulacije)

� Slike su sve – stvarnost je ništa

� Kupnju i prodaju materijalnih dobara zamijenila je kupnja i prodaja znakova i slika

� Simulakrum – slika nečega što ne postoji i što nikada nije postojalo (npr. Disneyland)

Page 18: sociologija kulture

18

J. Baudrillard – 4. faze

� Znaci su “odraz temeljne stvarnosti”

� Znak prikriva i pervertira jedan dio temeljne istine

� Znak maskira odsutnost jednog dijela stvarnosti

� Znak više nema nikakve veze sa stvarnošću

Anthony Giddens

� I dalje živimo u razdoblju modernosti (ili kasne modernosti)

� 4 ključne institucije modernosti: kapitalizam, industrijalizacija, nadzor, vojna sila

� Glavne institucije postmodernog društva bit će: sustav post-oskudice, višeslojna demokratska

participacija, demilitarizacija, humanizacija tehnologije

GLOBALIZACIJA

� Globalizacija dolazi od global, što se odnosi na sveukupnost, općenitost. Globalan, znači

okrugao, zaokružen, sveukupan, koji se odnosi na naš cijeli planet, dakle planetarni, svjetski.

� Globalizacija je proces stvaranja svjetskog društva.

(Milardović, Vukić, Njavro; www.cpi.hr)

� Globalitet označava činjenicu da od sada ništa što se na ovoj planeti odigrava nije samo

mjesni događaj, već da se svi izumi, pobjede i katastrofe odnose na cijeli svijet, te da moramo

naš život i djelovanje, naše organizacije i institucije re-orijentirati i reorganizirati uz “lokalno-

globalnu” crtu.

� Tako shvaćen globalitet obilježava novo stanje drugog modernizma.

� Suvremeno zanimanje za globalitet i globalizaciju ne može se bez ostatka objasniti ni kao

aspekt rezultata zapadnog projekta “moderniteta” ni, osim u veoma ograničenom smislu,

prosvjetiteljstva.

� U svijetu koji se sve brže globalizira sve više jača civilizacijska, društvena, etnička, regionalna

te pojedinačna samosvijest. Društvene jedinke primorane su naći svoje mjesto u svjetskoj

povijesti i globalnoj budućnosti. No, globalizacija po sebi i za sebe uključuje i porast

očekivanja takvih očitovanja identiteta.

GLOBALIZACIJA I POSTMODERNOST

� Postmodernost ukida razliku između globalnog i lokalnog – time što ih spaja tehnologijama

vezanim za putovanja i komunikaciju (napose medijskim tehnologijama)

� Vrijednosti se smatraju relativnima (ne više apsolutnima)

� Životni stilovi se biraju selekcijom između onoga što nam nude mediji

Page 19: sociologija kulture

19

GLOBALIZACIJA I IDENTITET

Proturječni trendovi:

� “učinak kulturnog supermarketa” – globalno oglašavanje stilova, mjesta i slika – izbor

različitih identiteta

� Globalni konzumerizam – može voditi sve većoj homogenizaciji

- Oba trenda mogu ugroziti prethodno postojeće identitete

Učinci globalizacije na identitet (Hall)

� Tri glavna odgovora na globalizaciju vezana za nacionalnost:

1. Reafirmacija nacionalnog identiteta

2. Isticanje identiteta etničkih manjina

3. Stvaranje novih identiteta (npr. stvaranje “crnačkog” identiteta)

Posljedice globalizacije:

� Identitet postaje decentriran

� Javlja se pluralizam identiteta

� Identiteti su manje fiksirani, jedinstveni i postaju transpovijesni

Teorijski koncept globalizacije

� U ekonomskoj znanosti kao odgovor na neomarksističke teorije svijetskog sustava

(Walerstein, 1974/1980), teorije ovisnog razvitka (Cardoso, 1973) i imperijalizma (Amin,

1971), koje su za neuspjehe razvitka Trećega svijeta okrivljavali svjetski kapitalistički sustav.

� S druge strane, koncepcija globalizacije utemeljena je u modernizacijskoj teoriji W.W.

Rostowa i Talcotta Parsonsa u čijem je temelju optimistično vjerovanje u mogućnost razvitka

Trećega svijeta pod uvjetom da slijedi modernizacijska iskustva Zapada.

U. Beck

� Globalizacija je dakle, gospodarsko, socijalno, političko djelovanje koje prijelazi granice

nacionalnih država..

� Po njemu su elementi globalizacije transgranični procesi kao što su:kapital, rad,

poduzetništvo, vijesti, image, informacije…

� Institucionalni subjekti procesa globalizacije su:

- transnacionalne korporacije,

- transnacionalne medijske organizacije,

- međuvladine i nevladine organizacije,

- alternativne vladine organizacije.

Page 20: sociologija kulture

20

Urlich Beck piše o osam tipova “globaliteta”:

1.) gospodarsko zemljopisni, a odnosi se na djelovanje transnacionalnih korporacija, međunarodne

trgovine i kolanja financijskog kapitala;

2.) informatičko tehnološki;

3.) u prepoznatljivim u univerzalnim vrijednostima kao što su ljudska prava i demokracija;

4.) se očituje u uspješnoj globalnoj kulturnoj industriji;

5.) u policentričnoj svjetskoj politici, u kojoj uz vlade djeluju i transnacionalni akteri;

6.) globalno svjetsko osiromašenje;

7.) globalno razaranje i uništavanje čovjekove okolice;

8.) transkulturni konflikt.

Pet dimenzija globalizacije :

� ekonomska globalizacija;

� politička globalizacija;

� ekološka globalizacija;

� kulturna globalizacija i

� globalizacija komunikacija.

(Christopher Chase-Dunn)

Globalizacija i kultura

� Kultura – sila društvene integracije na nacionalnoj ali i na podnacionalnoj i nadnacionalnoj

razini.

� Kultura nije samo u službi nacionalnog društva nego i imperijalnih, globalnih i

transnacionalnih entiteta…

Primjeri:

� Olimpijske igre simboliziraju sudjelovanje u globalnoj kulturi, (koja je natjecateljska).

� Širenje zapadne znanosti, marksizma i kurana u obrazovnim sustavima različitih zemalja

potvrđuju pripadnost vrijednostima koje nadilaze državne granice.

� Kultura traperica, nogometa i rock glazbe stvara ukuse i potrebe koji premošćuju državne

granice.

� I neki nedavni izumi na području tehnologije medija pružaju mogućnosti za izigravanje

autoriteta centraliziranih državnih ili nacionalnih medija

� Pariz, London, i dr. veliki svjetski gradovi su “neki od glavnih kulturnih središta trećeg svijeta”

� “Globalizacija ne dovodi do kulturne homogenizacije nego samo nadomješta jedno šarenilo

drugim; to novo šarenilo temelji se više na međupovezanosti nego na autonomiji

pojedinačnih kultura” (Hannerz 1987).

Page 21: sociologija kulture

21

LOKALIZACIJA

� Neki autori smatraju da se ideja “lokalnog” pojavljuje kao posljedica globalizacije

� Pitanja o originalnosti i autentičnosti kultura

GLOKALIZACIJA

� Odnos globalne i lokalne dimenzije u proučavanju suvremenog svijeta - sposobnost

povezivanja i interakcije lokalnog i globalnog

� Teoretičari marketinga naglašavaju taj pojam kako bi pokazali da globalizacija proizvoda i

usluga ima više izgleda za uspjeh kada su proizvod ili usluga prilagođeni lokalnim i kulturnim

posebnostima korisnika

R. Robertson: GLOKALIZACIJA

� Globalizacija je glokalizacija

� “prodiranje univerzalnog u posebno i partikularizacija univerzalnog” (Robertson, 1992)

� Globalno djeluje u lokalnom i lokalno djeluje u globalnom

� Globalizacija je za Giddensa “razlog za oživljavanje lokalnih kulturnih identiteta u različitim

dijelovima svijeta” (Giddens, 2000)

GROBALIZACIJA – Ritzer

Growth = rast

Imperativ za organizacije i nacije da se šire na globalnoj i nametnu se na lokalnoj razini!

GLOKALIZACIJA + GROBALIZACIJA

= GLOBALIZACIJA

7. PREDAVANJE

Kulturna struktura

• Kulturna struktura se ostvaruje i nasocijalnom području;

• Sociokulturna obilježja govore o vezi kulture i društva;

• Nastaju kao rezultat tendencije prisutne ukulturi da se stvori određeni tip društva;

• Društvo je predmet formatizacije i pojavljuje se kao kulturna posljedica, proizvod i

posebnost;

Kroz što djeluje kulturna struktura?

SASTAVNICE SOCIJALNOG SLOJA

• Statusi

• Uloge

• Habitusi

• Institucije

Page 22: sociologija kulture

22

STATUSI

• Statusi su položaj u društvenoj strukturi

(po ugledu, bogatstvu, moći…)

• Status je definiran kulturom, unatoč činjenici da se možda temelji na biološkim činjenicama

• Ovisno o kulturama – do statusa se dolazi na različite načine

• Ovisno o kulturnoj strukturi – status se vrednuje/legitimira

• Pripisani status – fiksiran u trenutku rođenja (npr. čak i zanimanje)

• Stečeni status – rezultat određenog svrhovitog djelovanja ili izbora (npr. bračni status, ili

status po zanimanju)

• Status je u društvu popraćen nizom normi koje određuje pripadajuće ponašanje.

• Društvena pokretljivost – prelaženje iz jednog sloja u drugi (“otvorena” i “zatvorena” društva)

• Veza sa životnim stilovima, učenjem, običajima, ceremonijama, privilegijama…ali i statusnim

frustracijama

ULOGE

• Uloge su načini na koji ostvarujemo statuse

• Skupina normi kojima ostvarujemo statuse

• Ulogama razvijamo određene djelatnosti

• Na temelju uloga pojedinci ulaze u interakcije (npr. liječnik-pacijent; učitelj-učenik itd.)

• Društvene uloge reguliraju i organiziraju ponašanje – osiguravaju red i predvidljivost

• Funkcionalizam

HABITUSI

• Skupina usvojenih navika u razmišljanju, ponašanju i ukusu pomoću kojih se stvara veza

između socijalnih struktura i socijalnih praksi (Pierre Bourdieu, 70-ih godina)

• Habitusi su načini postupanja koji se javljaju na polusvjesnoj razini (navike)

• Prakse društvene uljuđenosti, pristojnosti

• Habitusi koji su bliži nekoj kulturnoj strukturi dobivaju u njoj legitimnost

• Riječ je o određenim praktičnim ukusima

Page 23: sociologija kulture

23

INSTITUCIJE

• Institucije su pravila i obrasci postupanja prihvaćeni u jednom sektoru ili djelatnosti

• Oblik kroz koji se društvo formatizira

• Društvene tvorevine koje nastaju u odnosu na neke dublje društvene svrhe

• Povezane s društvenim vrijednostima

• Razvijaju se na nekim ključnim područjima društvenog djelovanja i uređuju ih (formatiziraju):

područje stvaranja kulturnih dobara, ratovanja, razmjene, naobrazbe…

• 2 razine djelovanja:

- Postizanje nekog praktičnog učinka

- Afirmiranje određenog tipa društva sukladno kulturnoj strukturi

Primjer institucije: SVEUČILIŠTE

• Takav tip institucije (12.-14. st.) postojao je samo u europskim društvima

• Veza s kulturnom strukturom:

- ideja o cjelovitosti znanja (“istina je cjelina”)

- mogu učiti svi pod uvjetom da su duhovno sposobni

- svaka zajednica je prirodno slobodna

- znanje je autonomno u odnosu na moć (npr. status majstora…)

8. PREDAVANJE

Kultura

� Iz perspektive društvenih znanosti

KULTURA je općeniti pojam kojim se označavaju simbolički i naučeni aspekti ljudskog društva

� Ideja kulture temelji se na definiciji Edwarda Taylora (1871) kojom on povezuje kulturu s

usvojenim kompleksima znanja, vjerovanja, umijeća, morala, zakona i običaja.

� Ova definicija podrazumijeva da pojmovi KULTURA i CIVILIZACIJA imaju isto značenje

(britanska i francuska tradicija)

Razlikovanje pojmova:

� Kultura: simboli i vrijednosti

� Civilizacija: organizacija društva (njemačka tradicija)

Arheološka tradicija razlikuje:

� Materijalnu kulturu (artefakti)

� Nematerijalnu (adaptivnu) kulturu – koja se prenosi učenjem i tradicijom

Adaptivna (američka kulturna antropologija)– predmet sociologije, povijesti i antropologije

Page 24: sociologija kulture

24

Pojam progresa

� 19. st. – kultura i civilizacija pokazuju progresivnu tendenciju prema onome što bismo mogli

označiti kao više moralne vrijednosti

� Hijerarhija kultura i civilizacija

� Svojevrsno opravdanje kolonijalizmu

Moderne ideje o kulturi

� Okretanje relativizmu

� Naglašavaju se kulturne razlike

� Opisuje se i uspoređuje, umjesto da se rangira

Danas se termin “kultura” rabi na dva načina:

1. U “atributivnom smislu” označava bitan atribut ljudske vrste kao što je:

- Predispozicija za stvaranje simbola i pridavanje značenja;

- Predispozicija za učenje;

- Predispozicija za proizvođenje stvari i ideja kojih bez ljudi ne bi bilo

2. U “distributivnom smislu” – označavajući sve ono što jedne ljude (društva) razlikuje od drugih

Uže određenje pojma

� Kultura znači određeno područje koje implicira niz djelatnosti (umjetnost, obrazovanje,

znanost…)

9. PREDAVANJE

Tri tipa kulturne produkcije

1. AUTORSKA KULTURA (visoka kultura, elitna kultura, ekskluzivna kultura)

2. NARODNA KULTURA (tradicijska kultura, pučka kultura)

3. MASOVNA KULTURA (kultura koju proizvodi kulturna industrija – nastaje krajem 19. st. kao rezultat

industrijskog preuzimanja kulturne proizvodnje)

AUTOR

• U autorskoj kulturi on je poznat, naglašen je kult autora (u tom kontekstu nastaje priča o

geniju)

• U narodnoj kulturi autor nije važan

• U masovnoj kulturi također imamo priznatog autora, premda pojedine masovne kulture

"otkližu" u narodnu i "izgube autora"

Page 25: sociologija kulture

25

Profesionalna naobrazba autora:

- u autorskoj kulturi autor je specijalist koji se mora školovati

- u narodnoj kulturi nema izgrađene specijalističke naobrazbe – već je riječ o običajnom preuzimanju

znanja u zajednici

- u masovnoj kulturi autori imaju specijalističku naobrazbu, ali nije nužan uvjet (često se radi o

minimalnoj naobrazbi)

NARUČITELJ

• U autorskoj kulturi naručitelj se može imenovati: ili je riječ o meceni ili autor sam postavlja

zadatak, ili su to državne institucije, bogatiji slojevi i sl.

• U narodnoj kulturi nema naručitelja (radi se iz unutarnjih pobuda, za uporabu u ritualima

zajednice...)

• U masovnoj kulturi javlja se tržište: zbog toga se autor nastoji svidjeti i grupama koje su

manje pismene/zahtjevne, nastoji se biti dojmljiv (zbog konkurencije), tehnički dosjetljiv isl;

zbog toga nastaje i niz tehničkih inovacija

PUBLIKA

• U autorskoj kulturi to je obrazovani sloj, elitne skupine i dio visokog (po staležu) sloja

• U narodnoj kulturi to je narodna zajednica (skupina međusobno povezanih pojedinaca –

konstrukcija grupe po nekom načelu bliskosti )

• U masovnoj kulturi socijalni okvir difuzije je masa – skup anonimnih pojedinaca

TEHNIČKA STRUKTURA PROIZVODA

- autorska kultura: komplicirana, traži veliko umijeće

- narodna kultura: teži jednostavnosti (ali ne odustaje od originalnosti svakog proizvoda)

- masovna kultura: teži tipiziranosti (bez originalnosti)

ULOGA KRITIKE

- autorska kultura: izuzetno važna (autoritet kritike je posebno važan u moderni, kritika je institucija)

- narodna kultura: mala ili nikakva uloga kritike

- masovna kultura: u nekim je aspektima važna, ali ne određuje presudno što će se

dogoditi...eventualno se usmjerava prema publici koja je obrazovanija

KULTURNO KRUŽENJE

• Ova tri sektora (autorska, narodna, masovna) posuđuju jedan od drugog, dolazi do kruženja

(ono što je u jednom trenutku visoka kultura može postati narodna i sl.)

• - postmoderna: poželjno je strujanje i prepletanje između ova tri tipa kulturne produkcija