sociologija - predavanja.pdf

45
 Izradio: Teo Miletić S O I OLOGIJ « P PR R E D D A A V V A AN N J J A A » » ( ( a a k k a a d d e m m  s  s k k a a  g  g o o d d i i n n a a 2 2 0 0 0 0 2 2  /  / ' ' 0 03.  )  ) T T e e o o  M  M i i l l e e t t i i ć ć  S  S  P  P  L  L  I  I T T  ,  , 2 2 0 0 0 0 3 3  .  .

Upload: mateovuleta

Post on 18-Oct-2015

88 views

Category:

Documents


4 download

TRANSCRIPT

  • Izradio: Teo Mileti

    SS OO CC II OO LL OO GG II JJ AAPP RR EE DD AA VV AA NN JJ AA

    ((aakkaaddeemmsskkaa ggooddiinnaa 22000022//''0033..))

    TTeeoo MMiilleettii

    SSPPLLIITT,, 22000033..

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    2

    ODNOS IZMEU SOCIOLOGIJE I PRAVNIH ZNANOSTI(1)

    Odnos izmeu sociologije i pravnih znanosti se moe definirati kao odnos izmeu cjeline i dijela. Sociologija kao drutvena znanost po predmetu istraivanja je opa i globalna znanost, dok su pak pravne znanosti, sa druge strane, predmetno ograniene na sferu analize i izuavanja, a predmet pravnih znanosti je pravni sustav odreene drave, i samo te drave, pa zbog toga pravo spada meu parcijalne znanosti.

    FUNKCIJE IZUAVANJA SOCIOLOGIJE UNUTAR PRAVNOG STUDIJA:

    Propedeutika funkcija sociologije sastoji se u tome da mi kroz jednogodinje izuavanje tema, usvojimo i znamo odreeni fundus pojmova koji su danas prisutni, a odnose se na shvaanje modernog drutva i njegovo funkcioniranje.

    Druga funkcija sociologije jest da se ona u izuavanju prava vezuje za injenicu da se meu pravnicima javljaju profesionalne deformacije. Sociologija bi trebala pomoi da se neke od tih deformacija izbjegnu.

    Neke od moguih deformacija su: npr. pronalaenje rupa u zakonu - mnogi pravnici glavni smisao svog posla vide u tome kako zaobii zakon, tj. kako bi se pogodovalo nekom pojedincu ije interese pravnik izraava.

    Druga mogua profesionalna deformacija je tzv. Fikalski odnos prema pravnom pozivu javlja se kod pravnika koji su orijentirani na samo primjenu zakona ne uviajui da su zakoni zbog ljudi, a ne ljudi zbog zakona.

    Trea profesionalna deformacija je ona koja se javlja u dravnim tijelima, koji su po prirodi svog posla vezani za donoenje zakona i propisa. Ta deformacija je svojevrsno preveliko oekivanje od normiranja, tzv. Normativizam.

    etvrta profesionalna deformacija je zapravo pitanje kako pravnici shvaaju pravo? Neki pravnici shvaaju pravo kao mreu zakona ili propisa. Drugi pak misle da se ukupni pravni ivot sastoji od pravnih propisa ali i primjene tih pravnih propisa

    Peta profesionalna deformacija je zapravo shvaanje da bi pravnici po prirodi svog posla trebali biti, u ideolokom smislu, konzervativni (tenja ka ouvanju poretka). Pravnici primjenjujui propise esto puta mogu biti oni koji e inicirati promjene u pravnom sustavu, a i u funkcioniranju pojedinih dijelova drutva. Pravnici u svakom sluaju moraju uzeti u obzir drutveni realitet i shvatiti svrhu pravnog poretka.

    Da bi se sve ove profesionalne deformacije smanjile potrebno je unutar Pravnog studija izuavati kolegije kao sociologija.

    Sljedei razlog izuavanja sociologije u studiju prava vezan je uz odreenu kritinost u odnosu na drutvo, a sociologija razvija tu kritinu svijest spram drutvu. Sociologija kao takva razvija kod pravnika tu kritinost prema funkcioniranju drutva.

    ZATO JE BILA POTREBNA ILI JE NASTALA SOCIOLOGIJA KAO POSEBNA DRUTVENA ZNANOST KADA MI KAO POJEDINAC DOBIVAMO ODREENE SPOZNAJE?

    (2 i 3)

    Na ivot je svojevrsno upoznavanje s drutvom, tj. shvaanje funkcioniranja drutva, pa bi se moglo rei da je svatko od nas sociolog. Meutim sociologija kao znanost i sociolozi na drugaiji nain iskazuju zapravo isto to i ljudi o svom ivotu.

    Odreene spoznaje mi stjeemo participirajui u drutvenim grupama, od primarnih grupa (obitelji), pa do sekundarnih grupa (npr. razreda u kolama...). Nae lanstvo u tim grupama ima posljedicu na nas i na nae drutveno ponaanje. Mi preuzimamo odreene elemente i svojstva tih grupa prihvaamo tu grupnu svijestgrupe iji smo mi lanovi. Primamo informacije pomou elemenata duhovne kulture.

    U najirem smislu socijalizacijski proces nas kao pojedinaca ima utjecaja na nae doivljavanje drutva i njegovog funkcioniranja.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    3

    Razlikujemo dvije vrste znanja o drutvu:

    NEZNANSTVENI ILI PREDZNANSTVENI OBLICI ZNANJA O DRUTVU

    SOCIOLOGIJA ILI ZNANSTVENI OBLIK ZNANJA O DRUTVU

    Znanost predstavlja skup preciznih, sustavnih ili sistematinih i objektivnih spoznaja o prirodi, ovjeku, drutvu i povijesti ili o objektivnoj realnosti koja nas okruuje. Te spoznaje su uvijek odreenog stupnja openitosti (deskriptivna ili opisna definicija znanosti).

    Razlikujemo:

    1. statiki nauka (je doktrina koja podrazumijeva znanja koja su unutar jedne znanosti ve postojala)2. dinamiki znanost (se odnosi na ono ime se ivui znanstveni aspekt definiranja, odnosno

    znanstvenici bave i to istrauju)

    Mogui novi rezultati u aktualnim istraivanjima neke znanosti mogu dovesti u pitanje neke nove spoznaje znanstvenika.

    Thomas Khun Struktura znanstvenih revolucija. U ovom svom djelu on uvodi pojam paradigme u znanost, tvrdei da u razvoju pojedinih, posebno

    prirodnih znanosti, postoji vremensko razdoblje u kojim se sva istraivanja odvijaju i to u okviru tzv. vladajue znanstvene paradigme, tj. meu znanstvenicima manje-vie postoji suglasnost o predmetu o kojem istrauju. Dok traje to razdoblje postoji tzv. normalna znanost, a znanstvenici daju odreene nove spoznaje koje se uvijek vezuju uz vladajue paradigme, a unutar te znanosti javljaju se nove spoznaje koje su u suprotnosti sa starom paradigmom.

    ETIRI TEMELJNA OBILJEJA ZNANSTVENIH ISTRAIVANJA SU:1. Preciznost2. Sustavnost ili sistematinost 3. Odreeni stupanj openitosti ili uopenosti4. Objektivnost

    AD. 1. Preciznost:

    Pod preciznou znanstvenih istraivanja treba podrazumijevati obvezu znanstvenika da pojmove i kategorije koje koristi u svom istraivanju jasnije i preciznije definira kako ne bi bilo zabune to je njihovo pravo znaenje. Ovo obiljeje vano je za drutvene znanosti.

    AD. 2. Sustavnost ili sistematinost:

    Ovo obiljeje ima 2 aspekta.Prvi aspekt ima jednu svoju unutarnju logiku ili sustavnost koju svaki znanstvenik treba potovati jer

    ukoliko se ne bi pridravao te logike onda bi i samo istraivanje bilo pogreno ili bi oni koji itaju o njegovom istraivanju bili dovedeni u nedoumicu.

    Drugi aspekt vezan je uz obvezu istraivaa o problemu kojeg istrauje, a ta obveza je da istraiva prikupi sve relevantne injenice koje su vane za cjelovito istraivanje problema kojeg on istrauje odnosno kojim se bavi

    AD. 3. Stupanj openitosti ili uopenosti:

    Odnosi se na injenicu da znanstvena istraivanja tee doprijeti do nekih openitijih spoznaja o odreenom dijelu stvarnosti koje ta znanost istrauje, tj. ne ostaju na pojedinanom problemu, nego povezujui vie njih metodom apstrahiranja ili generalizacije dolaze do openitosti.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    4

    AD. 4. Objektivnost znanstvenih istraivanja:

    Svodi se na problem dokaljivosti odreenih znanstvenih tvrdnji ili istinitosti znanstvenih spoznaja. Netko drugi moe testirati tvrdnju tog znanstvenika koristei metode koje je i taj znanstvenik koristio. Ovo je najvanije zato to je znanstveni cilj da se doe do injenica koje e pak biti istinite i dokaljive.

    Postavlja se pitanja da li je i kako mogue u drutvenim znanostima postii ovaj zahtjev? U drutvenim znanostima razvila su se 2 shvaanja (Epistemologija u okviru ove znanstvene discipline

    vodile su se rasprave o problemu objektivnosti i dokaljivosti znanstvenih tvrdnji):1. shvaanje zastupa tezu o metodikom jedinstvu prirodnih i drutvenih znanosti. Pristae ovog

    shvaanja tvrde da ne postoji bitna razlika izmeu prirodnih i drutvenih znanstvenosti u pogledu mogunosti dolaska do znanstvenih spoznaja, pa onda i do testiranja istinitosti i objektivnosti. Zastupaju stav da je do istinitosti i objektivnosti znanstvenih spoznaja mogue doi i onda kada je rije o prirodnim i o drutvenim znanostima.

    Osnovna pretpostavka je da je predmet prirodnih i drutvenih znanosti u osnovi slian i da se ta realnost bitno ne razlikuje, i to prije svega na mogunost dolaska do istinitih spoznaja o prirodnoj i drutvenoj realnosti.

    Oni smatraju da istraujui drutvo, ovjeka i povijest, moe se doi do znanstvenih spoznaja, jer i u drutvenom ivotu moe doi do odreenih zakonitosti kao i u prirodnom ivotu.

    Za ove znanstvenike se koristi pojam tzv. pozitivistikog pristupa istraivanja drutva, jedan od najveih pozitivista je Auguste Comte.

    Osnovni zadatak sociologije i sociologa je da se doe do odreenih zakljuaka koji su objektivni i koji se mogu istraivati.

    2. shvaanje (orijentacija) razvija se u vezi sa problemom, tj. da postoji teza o bitnoj metodikoj razlici prirodnih i drutvenih znanosti.

    Poborite je da postoji bitna ili vrlo znaajna razlika izmeu karaktera predmeta istraivanja prirodnih i drutvenih znanosti. Drutvo, ovjek i povijest, kao predmet istraivanja, su razliiti u odnosu na neivu ili ivu prirodu kojom se bave prirodne znanosti.

    U drutvu i njegovom funkcioniranju ne postoje takve zakonitosti ili pravilnosti kao to one postoje u prirodi, bilo ivoj ili neivoj. Zbog toga to je bitni akter u drutvu ovjek kao racionalno ili svjesno bie, a toga nema u prirodi; gdje se odreeni procesi zbivanju u drugaijim zakonitostima i uvjetima.

    Ta injenica usmjerava spoznajni cilj istraivaa. Mi istraujui drutvo ne moemo pretendirati da doemo do zakonitosti koje su objektivnog karaktera jer moramo ukljuiti injenicu da u drutvenom ivotu funkcioniraju ljudi, a njihovo injenje u drutvu nije uvijek objanjivo odreenim zakonitostima.

    injenica da su ljudi dio drutva ima jo jedan aspekt jer i sami znanstvenici su kontekst drutva, a to je zapravo oteavajua okolnost jer nisu distancirani od samog predmeta istraivanja.

    Umjesto zahtjeva da dolazimo do zakonitosti, mi pokuavamo razumjeti ponaanja ljudi. Sam Max Weber (1859. 1920.) je predlagao da govorimo o sociologiji promatranja, a ne o neemu to ne postoji, a emu bi se ljudi podinjavali, tj. bili objekti toga.

    U okviru Njemake sociologije je bilo razvijeno shvaanje o razlici izmeu prirodnih i drutvenih znanosti. To shvaanje razvilo se u Historijskoj koli (u 19. st.), gdje se pokuavala razjasniti razlika drutvenih znanosti od prirodnih.

    U 20. st. ipak pretee drugi pristup, o razlici prirodnih i drutvenih znanosti.

    Ideologizacija znanosti. znanstvenici bi trebali biti objektivni ali nisu jer i sami dijele odreena ideoloka shvaanja, bili oni toga svjesni ili ne. Ideologizacija vie dolazi do izraaja u interpretaciji rezultata istraivanja nego u samom istraivanju.

    Jedan od naina dokazivanja objektivnosti znanstvenih spoznaja je Povijesno praktini -znanstvenik na temelju sadanje situacije u drutvu, predvia ono to bi se moglo dogoditi u budunosti. Da bi se takva istraivanja dokazala, tj. vidjeli da li su istiniti, moemo provjeriti ovom metodom, npr. M. Weber je krajem 19. st. predviao da e proces birokratizacije i racionalizacije1 drutvenog ivota biti jedno od glavnih obiljeja drutva u modernom ivotu.

    Druga metoda na kojom se moe testirati problem istinitosti jest, tzv. Racionalna metoda dokazivanja, a ona se izraava u tome da bismo ocijenili istraivanje pitamo se da li je istraiva adekvatno u istraivanju primijenio metode racionalnog miljenja. U drutvenim znanostima se ne koristi eksperiment kao

    1 Weber podrazumijeva takav nain ili oblik ureenja modernih kapitalistikih drutava koji e rezultirati to manjim utrokom rada, sirovina, ljudskog djelovanja, a to veim rezultatima tog djelovanja. Da bi se to moglo ostvariti drutvo e se organizirati kao birokratsko drutvo.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    5

    istraivanje, jer bi u drutvenim istraivanjima eksperiment bio bi ovjek, a ne znamo hoe li se ovjek u eksperimentu ponaati kao i u normalnom ivotu.

    Definicija sociologije bi bila: SSoocciioollooggiijjaa pprreeddssttaavvlljjaa mmeettooddiinnoo nnaassttoojjaannjjee ddaa ssee ddooee ddoottoo pprreecciizznniijjiihh,, ssiisstteemmaattiinniijjiihh ii oobbjjeekkttiivvnniijjiihh ssppoozznnaajjaa ooddrreeeennoogg ssttuuppnnjjaa ooppeenniittoossttii oo ddrruuttvvuu,,ppoovviijjeessttii ii oovvjjeekkuu.

    Sociologija je preteno teorijska znanost o globalnom drutvu i svim bitnim manifestacijama globalnog drutva. U sociologiji pod pojmom globalnog drutva podrazumijevamo one zajednice ljudi koje su trajnijeg karaktera, koje su relativno samodovoljne i unutar kojih postoji drutveni sistem i poredak kao oni elementi tog drutva koji mu osiguravaju trajnost i relativnu stabilnost.

    Sociologija je preteito teorijska znanost; isto tako je i empirijska (iskustvena) znanost, tj. koristei odreene metode prikuplja podatke o nekim dijelovima drutvenog ivota.

    Globalno drutvo je postalo orijentaciono kao predmet izuavanja drutva. Unutar sociologije se danas odvajaju odreene vrste specijalnosti za posebna socioloka podruja, to znai da se cjelokupni predmet globalnog drutva parcijalizirao na odreene dijelove, ali ipak postoji jedan smjer koji sve predmete svih posebnih sociologija izuava kao opa sociologija. Sociologija se razlikuje u odnosu na druge drutvene znanosti.

    Enciklopedijsko shvaanje (A. Comte) odnosa sociologije i drugih drutveni znanosti. Sociologija po njemu sintetizira sve sadraje i sva znanja do kojih su ostale drutvene znanosti dole. Sociologija se ipak nije razvijala sa tim shvaanjem, ali zadnjih desetak godina se zbog novih fenomena u modernim drutvima dolazi do odreenog sintetiziranja znanstvenih disciplina kako bi se objasnili ti fenomeni koje nije mogue objasniti sa stajalita jedne specijalizirane znanstvene discipline.

    Formalizam je u sociologiji je posebno bio razvijen u Njemakoj sociologiji, a razvija se zadnjih godina 20. st. Tom pravcu pripadali su: G. Simmel (Zimel), Toenies... Oni su drali da se sociologija treba baviti formama i oblicima drutvenog ivota, a ostale drutvene znanosti bi se trebale baviti sadrajima drutvenog ivota.

    Redukcionistiko shvaanje predmeta sociologije smatra da je predmet sociolokih znanosti ono to preostaje od drugih drutvenih znanosti Neki smatraju da bi predmet trebalo biti drutvo.

    Iz dananje perspektive sociologija je vezana za drutvo kao cjelinu, a ono to ju razlikuje od drugih drutvenih znanosti je njen specifini spoznajni interes kada pristupa istraivanju drutva.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    6

    PODJELA DRUTVENIH ZNANOSTI

    Prvi podjela je ona po kriteriju drutvenih znanosti prema stupnju apstrakcije2:1. Preteno teorijske znanosti3

    2. Preteno empirijske ili iskustvene znanosti4

    Kriterij druge podjele je dijeljenje drutvenih znanosti prema opsega istraivanja:1. Globalne znanosti (ope ili globalne)52. Parcijalne znanosti6

    a. Pravne znanostib. Gospodarske ili ekonomske znanostic. Politoloke znanostid. Kulturoloke znanosti (sfera kulture u drutvu: umjetnost, filozofija, lingvistika...)

    PRIMJERI PODJELE DRUTVENIH ZNANOSTI:

    Meunarodni ekonomski odnosi kao znanost, gdje spadaju prema stupnju apstrakcije, a gdje prema opsegu istraivanja?

    Meunarodni ekonomski odnosi kao znanost prema stupnju apstrakcije spada i u teorijske i u empirijske znanosti, a prema opsegu istraivanja spadaju u parcijalne znanosti, i to tonije u gospodarske ili ekonomske znanosti.

    Opa lingvistika kao znanost, gdje spada prema stupnju apstrakcije i prema opsegu istraivanja?Opa lingvistika kao znanost prema stupnju apstrakcije spada u teorijske znanosti, a prema opsegu istraivanja spada u parcijalne znanosti i to tonije u kulturoloke znanosti.

    ODNOS SOCIOLOGIJE I FILOZOFIJE

    Filozofija je znanstveno specifian oblik ljudskog znanja koje ne bismo smjeli tretirati kao znanost, to proizlazi iz predmeta filozofije i filozofskog interesa.

    Specifinost filozofskog znanja je vrlo visok stupanj apstrakcije. Ona se bavi nekim temeljnim pitanjima i problemima koji su vezani uz odreene sfere ivota. Iz specifinosti filozofskih pitanja, filozofiju nije mogue ubrojiti u korpus ukupnih znanosti, pa prema tome ni u korpus drutvenih znanosti. Filozofija nema shvaanja koja su empirijski potvrena. Filozofija prema tome nema ona obiljeja znanosti koja su potrebna da bismo je smatrali znanou (ona etiri obiljeja u prethodnom dijelu).

    Tendencija razvoja filozofija ila je u tom smislu, a iz njena okrilja su se razvijale odreene znanosti koje su imale odreena obiljeja po kojima smo ih mogli smatrati vie znanostima nego filozofijom. To su one filozofske discipline koje se bave filozofijom drutva, ovjeka i povijesti.

    Do formiranja sociologije kao samostalne znanosti (30-ih god. 19. st.) najvei dio znanja o ovjeku, drutvu i povijesti nalazimo u filozofiji, ali kao rezultat pristupa ovim temama u okviru filozofije, postoje neke specifinosti. Kada su stari filozofi raspravljali o drutvu, ovjeku i povijesti, rasprava je bila formirana kao pogled, tj. kao kritika idealnog drutva, npr. tako Platon u svojoj Dravi, koja je zapravo o cjelini razgovor o tome kako bi se dalo urediti idealno drutvo, dravu. To kasnije rade utopisti, pa poslije i socijalisti... Svi oni nude neke modele idealnog drutva. Ono to je karakteristino za filozofiju je razmatranje i nastojanje da se uspostavi pravedno drutvo.

    Nastanak sociologije pravi bitan zaokret. Problem idealnog drutva stavlja se na stranu, a razmatra se sadanje drutvo. Neki sociolozi bi mnogo puta, ipak predlagali idealno drutvo, npr. Comte.

    U 20. st. je sve manje prijedloga sociologa za idealnim drutvom. To je dokaz da se sociologija distancirala u potpunosti od filozofiji.

    2 Duevne radnja kojom se u mislima hotimice odvajaju neki elementi predmeta; hotimino isputanje iz vida onoga to je neemu sporedno, posebno, sluajno, nebitno, radi onoga to je glavno, ope, nuno i bitno3 U sastavu ovih znanosti priteu spoznaje vieg stupnja apstrakcije4 One znanosti u kojima priteu spoznaje nieg stupnja apstrakcije, ili spoznaje vezane za odreena dogaanja i odreene sluajeve5 Globalne ili ope znanosti su one znanosti koje se bave istraivanjem globalnih drutava kao cjeline6 Parcijalne se znanosti, za razliku od globalnih ili opih, bave pojedinim segmentom drutvenog ivota

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    7

    Svojstva filozofije i sociologije:

    1. stajalite:Prvo stajalite razvio je Comte pozitivistiki pristup Pozitivisti su smatrali da sociologija i filozofija

    nisu povezane i da se razlikuju. Zalau se za strogu odvojenost filozofije od sociologije. Comte dri da je filozofija puko neobvezujue

    razmiljanje, te prema tome nije znanost. Filozofije nema atribute znanstvenih spoznaja. Pozitivisti nastoje shvatiti kako doi do temeljnih zakljuaka kako drutvo, povijest i ovjek funkcioniraju.

    2. stajalite:Drugo stajalite bilo je razvijeno u okviru Marksistike teorije, u epohi od 20-ih god. do 60-ih god. 20. st.

    smatrala je da moe objasniti i drutvo i ovjeka i prirodu. Postoje odreene filozofske pretpostavke sociologije kao znanosti. Naime, filozofske pretpostavke na koje se sociolozi moraju oslanjati vezani su za filozofska stajalita o problemu drutva, ovjeka i povijesti. One filozofske discipline koje se bave filozofijom drutva, povijesti i ovjeka su sociolozima znaajne, zato to pristupaju drutvu od opih shvaanja to je ovjek, povijest, drutvo, a odgovore na ova pitanja pronalazimo u samoj filozofiji i zbog toga sociolozi trebaju imati neka filozofska znanja.

    Ontologija (ontoloki aspekt) bavi se pitanjem bitka, u emu jest ono to jest, to je bitak. Postoji razliite definicije bitka:

    - Idealistiki definira se bitak kao ideja, duh, Bog. Hegel je vrhunac idealistikog shvaanja, on sve interpretira polazei od ideje o apsolutnoj ideji.

    - Materijalistiki definira se bitak kao neka materija, materijalistiki odgovori primat daju materiji, a duhovnost se smatra samo vidom upravljanja sa materijalnim svijeta, ipak bilo je filozofa koji su kombinirali idealistiko i materijalistiko shvaanje bitka (Decarte).

    - Dualistiki odgovori u analizi drutava davalo se vee znaenje duhovnom sadraju.

    Epistemiologija (gnoseologija) postavlja pitanje to mi moemo spoznati i da li uope moemo spoznati? Dri da smo mi (ljudi) subjekt spoznaje, a sve drugo je objekt (predmet). Odgovora je bilo vie:

    - jedna skupina optimistiki odgovori, dri da mi moemo spoznati objekt koji je predmet spoznaje,

    - druga skupina skeptici dre da mi ne moemo spoznati cijelu istinu (Kant) dre da mi moemo spoznati izvanjske elemente stvari, ali ne moemo spoznati stvari za sebe!!!

    - trea grupa pragmatici dre da moemo spoznati cijelu istinu

    Filozofska antropologija dijeli se na:

    - Kulturnu antropologiju je sinonim u anglo-saksonskim dravama za sociologiju. Bavila se integracijama u drutvu.

    - Fiziku antropologiju vezana za fiziku antropologiju ovjeka- Socijalnu antropologiju

    Filozofijska antropologija bavi se problemom definiranja biti ljudske vrste. ovjek je glavni akter ljudskog drutva i povijesnih zbivanja. Odavno postoji potreba da se definira bit ovjeka kao vrste. Odgovori su raznoliki:

    - da se ljudska vrsta definira kao bia koja su vezana za ekonomsku djelatnost stvaranja dobara (Homo ekonomicus)

    - ima shvaanja gdje je ovjek racionalno bie (Homo racionale)- takoer postoje odreena shvaanja prema kojima je ovjek i igrajue bie (Homo ludens)- shvaanja prema kojima je ovjek radnik (Homo faber)

    Filozofija povijesti se bavi pokuajem definiranja BITI povijesti i povijesnih dogaaja. Postavlja si pitanja tko odreuje logiku povijesnog zbivanja, da li ljudi ili netko drugi, tj. ili su ljudi samo sredstva nekog vieg bia za dostizanje njegovih ciljeva = pitanje subjekta? Ima li povijesno zbivanje svoju logiku, moe li se predviati? Ljudi nisu pasivno sredstvo, nego esto djeluju a da nisu svjesni posljedica svoga djelovanja

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    8

    Filozofija politike predmet filozofije politike je odreivanje biti politike. Politika je aspekt ljudskog drutvenog djelovanja. Specifinost politike i njenog djelovanja je u tome to je to ona ljudska djelatnost koja je izravno ili neizravno u doticaju sa svim ovim drugim oblicima djelovanja drutva. Politika je briga oko zajednice (polisa). Filozofija politike se bavi problemom brige oko zajednice. Kada bismo pratili razvoj filozofije politike onda bismo vidjeli da se donekle modificira pristup politici. Filozofija politike se pita koje su to vrijednosti koje politika treba i kako ih usmjeravati za dobro zajednice.U starih Grka usporeuje se politika sa moralom, ona je ujedno i povezana sa vjerom. U novom vijeku, sa Machiavelliem i njegovim idejama se u razumijevanje i djelovanje politike unosi novi aspekt koji u drugaijem kontekstu definira moral, etiku i politiku. Novi odnos je definiran prema onoj sintagmi: cilj opravdava sredstva. Moderna drutva su bila daleko kompleksnija nego polisi i onda je sama politika bila kompleksnija. Interes posebnih skupina je bio izraen, pa dolazi do promjene u razumijevanju politike. Ti sukobi interesa su zapravo mijenjali filozofiju politike.

    Ostale filozofske discipline:

    Etika bavi se problemima moralnosti na temeljnim pitanjima dobrog, potenog ponaanja. Tematizira odreene vrijednosti.

    Estetika bavi se temeljnim pitanjima estetskog (ukusnog, lijepog, koji odgovara naelima estetike, dostojan, pristojan, profinjen...). Ova disciplina vezana je za sferu lijepog i umjetnikog.

    Filozofija prirode mlaa disciplina (kraj 19. poetak 20. st.). Tu spadaju kemija, fizika, sve vee spoznaje o strukturi materije dovode do stvaranja ove filozofske discipline pod nazivom filozofija prirode; javljaju se filozofska pitanja o prirodi.

    Aksiologija u irem smislu bavi se opim problemom vrijednosti (vrijednim, dostojnim), definiranju sadraja, klasifikacijom.

    Filozofija religije nastaje u drugoj polovini 19. st. i u 20. st. Specifinosti je pitanje postojanja ili nepostojanja, te samog dokazivanja postojanja Boga.

    SOCIOLOGIJA I HISTORIJA

    Prije nego krenemo u razlikovanje sociologije i historije moramo prvo razjasniti razliku izmeu povijesti i historije. Povijest ine sama povijesna dogaanja, zbivanja, a historija predstavlja znanost koja se bavi povijeu kao zbilje drutva.

    Razlike izmeu sociologije i historije:

    1. Prva razlika je razlika na vremenska razdoblja koja istrauju.

    Prema vremenskoj usmjerenosti povijest se bavi prolim, neponovljivim i ireverzibilnim (nepovratnim) dogaajima, a historija se temelji na povijesnim zbivanjima. Sociologija u odnosu na vremenski aspekt nije ograniena iskljuivo na prola zbivanja, tj. bavi se prolim, sadanjim, a i u odreenoj mjeri predvianjem buduih dogaaja. Istraivanja sadanjosti i prolosti daju mogunost predvianja budueg.

    2. Druga razlika je po stupnju apstrakcije ili teoretinosti.

    Historija ili opa povijest su preteno iskustvene ili pojedinjavajue drutvene znanosti, za razliku od sociologije, koja je preteno teorijska drutvena znanost. Historija u naelu ne ide na apstrahiranje povijesnih dogaaja da bi dola do obiljeja koja su zajednika tim zbivanjima. S druge strane, sociologija u istraivanjima stavlja naglasak na traenje nekih slinosti izmeu niza nekih pojava i otkrivanja pravilnosti i zakonitosti.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    9

    Sociolozi da bi doli do odreenih zakljuaka, tj. da bi doli do opih znaajki i rezultata zbivanja u nekom drutvu i vremenu, trebaju dobro znati povijest.

    primjer:U razvoju Splita razlika sociolokog i historijskog pristupa istraivanja je u tome to e historija nabrojati

    sva relevantna zbivanja i promjene u razvoju ST u posljednjih 100 god. (kako se razvijalo: gospodarstvo, kultura, obrazovanje), a sociologija e na temelju tih podataka utvrditi openitije promjene u gradu ST. Pa e rei: u 20. st. u gradu ST se dogaao proces industrijalizacije, sektor usluga je porastao; pokuat e utvrditi bitnu razliku u stratifikaciji utvrdit e da se dogodila promjena, poveao se broj obrazovanih struktura stanovnitva itd.

    Historijska disertacija (rasprava, teza) je opirnija nego socioloka jer obrauje pojedine grane drutva (svaku posebno) kroz svaku pojedinanu i empirijsku injenicu, a sociologija e obraditi kako su odreene pojave, stvari utjecali na razvoj grada Split? Sociologija bi uoila bitnu razliku u stratifikaciji zbog promjena u 20. st. to se tie stanovnitva u gradu Splitu i okolici.

    Slinost je u tome to su i jedna i druga (i sociologija i historija) ope ili globalne drutvene znanosti. Globalne su po tome to historiari kada istrauju prolost drutva ispituju sve aspekte drutvenog ivota u cjelini, isto kao i sociolozi (predmet im je isti, a taj je drutvo kao cjelina).

    ODNOS SOCIOLOGIJE I PSIHOLOGIJE

    Psihologija je takva drutvena znanost koja se prije svega bavi psihikom strukturom linosti. Elementi psihike strukture su snovi, emocije, elje itd. Time psihologija doprinosi boljem razumijevanju ukupne strukture ljudske linosti.

    Kada se prenaglaava psihika uloga ljudi u sociologiji onda takav pristup zovemo psihologizacija sociologije.

    Kakav utjecaj imaju psihika svojstva ljudi u drutvenom ivotu? Imamo psihologistiko miljenje o tome. Ne moemo zanemariti odreenu ulogu psihikog miljenja.

    Pokuale su se napraviti studije koje su uivale aspekt psihikog na drutvo. Pokuale su se uspostaviti veze izmeu politikih ideologija i politikih pokreta kojima su ti pojedinci bili na elu i kojem su dali obiljeje u formiranju toga. Oko Hitlera su se analize kretale u tom pravcu da su se nalazili glavni uzorci politike prakse za vrijeme njegove vladavine. U nekim od studija pokazuje se pokuaj da se istrebljivanje idova povee sa nekrofilnom7 crtom Hitlerove linosti.

    Za vrijeme Staljina izraavala se vrlo znaajna uloga tajnih slubi, pa se smatralo da je to izraz straha od toga da ne izgubi ivot, tj. to je svojevrsni izraz, tonije postavlja se teza da je to zbog straha samog Staljina da ne bude eliminiran. U zadnjim godina njegovog ivota on je zbog takve psihike bolesti instalirao poredak koji je kontrolirao stanovnitvo.

    Nijemci su prihvatili rasistiku ideologiju. Ovoj analizi se moe prikljuiti gospodarsko socioloka i politika analiza. Iz tog proizlazi frustracija Njemakog naroda nakon poraza u II Svjetskom ratu. U tom kontekstu se moe dodatno objanjavati nacizam kojeg su prihvatili Nijemci. Taj sustav se je temeljio na strahu i zbog toga je dolo do osnivanja tajnih slubi. Vjerojatno za nekoliko godina e postojati studije i o predsjedniku Franji Tumanu ili Titu.

    Zbog dananjih situacija veza izmeu sociologije i psihologije, moemo rei, formira posebnu disciplinu koja spada izmeu sociologije i psihologije, a naziva se socijalna psihologija (ili pak psiholoka sociologija). Ona se razvila u pokuaju da se ostvari uspjenija analiza onih fenomena u drutvu koji su izmeu ili trae analizu kako socioloku, tako i psiholoku. Socijalna psihologija se bavi sa 2 sklopa pitanja:

    - utjecaj psihikih svojstava pojedinca na njegovo drutveno ponaanje?- u kojoj mjeri i na koji nain drutveni uvjeti ivota pojedinca utjeu na modeliranje nekih

    psihikih svojstava, a da ona nisu naslijeena, nego mogu biti drutveno modelirana?

    Imamo niz analiza takvog tipa.Znaajan doprinos socijalnoj psihologiji dao je Erich Fromm. ivio je do 1980. god., a pripadao je

    frankfurtskoj koli, unutar nje Freudo-marksizmu. On spada u pravac humanistike psihoanalize, koja je ila k tome da ukljui drutvene okolnosti u analizu psihikih svojstava pojedinca. U svom djelu Zdravo drutvo 7 Nekrofilija gr. (nekro... + filia = sklonost), isto to i nekromanija, a to je spolno oskvrnjivanje leeva (vrsta seksualne nastranosti).

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    10

    pokuao je na primjeru analize amerikog drutva onog vremena utvrditi mentalitet koji ima psihika obiljeja koja strukturalna obiljeja tog stanovnitva razvijaju kod prosjenog graanina. O potroakom mentalitetu ljudi u drutvu gdje je bitan interes onih koji proizvode da to vie prodaju. Ove analize doprinose cjelovitijem razumijevanju drutvenog ivota.

    ODNOS SOCIOLOGIJE I EKONOMSKIH ZNANOSTI

    Najvea veza je izmeu sociologije i ekonomije Razvila se jedna pod disciplina u okviru sociologije, tzv. ekonomka (gospodarska) sociologija koja se linearno bavi odreenim posljedicama naina preureivanja proizvodnje u drutvu na ostale segmente drutvenog ivota. Njih zanimaju posljedice naina preureivanja proizvodnje.

    ODNOS SOCIOLOGIJE I PRAVNIH ZNANOSTI

    Sadraj pravnih znanosti je u najirem smislu pravni sustav koji postoji u drutvu, njihov nastanak, izvori itd. Ta cjelokupnost prava je vrlo kompleksna i njime se onda bave i nepravne znanosti.

    Rebinder je '80-ih godina 20. st. smatrao da postoje 3 sloja analize fenomena prava, a svakom sloju odgovara tip znanosti:

    - rasprava o pravu i pravednosti koja je vie filozofska, to je problem vrijednosti pravnog sustava kojim se bavi filozofija prava.

    - analiza dogmatskog prava, to je znanost o samim normama

    - znanost o stvarnosti prava, o njegovoj primjeni, o pravnom ivotu; tim se bavi posebna sociologija koje se zove sociologija prava.

    Sociologija prava se bavi konkretnim problemima primjene pravnih normi u jednoj zemlji, koristei metode tipine za socioloke ankete, intervjue, strukturom sudaca u jednoj zemlji itd.

    Predmet socioloko-pravne analize moe biti i analiza neprimjenjivanja odreenih pravnih normi i uzoraka, pitanja zato se to zbiva i analiza posljedice primjene odreenih normi u drutvenom ivotu, npr. dodatan porez na kasko osiguranje.

    Jedna socioloko pravna analiza je npr. problem zato se neki zakoni kre, tj. ne primjenjuju se?

    Pravnici bi to analizirali i utvrivali da li se ti propisi stvarno primjenjuju ili ne, oni se ne bi bavili problemom zato je do toga dolo? A sociolog, s druge strane, u pravu bi pokuao objasniti zato je dolo do toga,i u toj analizi bi mogao slijediti vie aspekata:

    - financijski razlozi,- injenica pritiska.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    11

    ODNOS SOCIOLOGIJE I DEMOGRAFIJE

    Demografija je dosta povezana sa sociologijom. Njezina otkria su znaajna za sociologiju. Demografija je opisivanje naroda, tj. znanost o ljudima koja se bavi procesima vezanim za stanovnitvo, bilo u okviru jedne zemlje ili pojedinih kontinenata.

    Glavni problemi, kojim se bavi Demografija, a vezani su uz stanovnitvo su naravno pitanje prirodnog prirataja, znai bavi se natalitetom i mortalitetom, a prirodni prirataj se izraava se u promilima (). Demografija se bavi i problemom gustoe stanovnitva, koja se pak izraava u prosjenom broju stanovnika na 1 km2 povrine. Bavi se i problemom sklapanja braka, te rastave braka, analizira se dobna i spolna struktura stanovnitva

    Postoje demografske kole u sociologiji. Demografska kretanja imaju posljedice na sociologiju i zato je razvoj trendova bitan za socioloke analize.

    Treba spomenuti da se znaenje demografske analize povealo tijekom zadnjih godina.

    ODNOS SOCIOLOGIJE I ETNOLOGIJE

    Etnologija gr. (etno... + logos = narod + rije, govor, nauka) narodoznanstvo; nauka koja prouava irenje ljudskoga roda po zemlji, njegovo podrijetlo i odreuje plemensku i nacionalnu klasifikaciju i smjetaj ljudi.8. Spoznajni interes etnologije je orijentiran na usporeivanje.

    Etnografija gr. (etno... + grafo - piem) nauka koja opisuje i prouava materijalne, drutvene i duhovne kulture pojedinih naroda svijeta.9 Etnografija istrauje elemente svakodnevnog ivota, folklor, odijevanje i to tako da se analizira obiljeje konkretnog drutva, opisuju se obiljeja. Etnografija se bavi i modernim drutvima, ali ipak daje vie podataka o prolosti.

    Malinovsky, Levy i Strauss su bili etnolozi i zasluni su za itav niz monografija o primitivnim plemenima; oni su boravei odreeno vrijeme u tim plemenima uspjeli ui u zajednicu. Neki od njih su analizirajue te odnose metodom apstrahiranja pokuali nai slinosti u funkcioniranju tih zajednica. Levy je sistemom srodstva u primitivnim plemenima pokuao utvrditi nekoliko odnosa u tim plemenima.

    Tipologija religije (nauka o tipovima, svrstavanje u tipove, klasifikacija), tu su utvrene velike razlike, npr. totenistiki tip religije (totemizam kult totema, jedan od najranijih oblika religije, ponikao istodobno s rodovskim ureenjem). Etnologija u modernim drutvima se vie bavi ovim aspektima, a ta znanja slue sociolozima.

    8 Klai, Bratoljub, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb 1988. god.9 Klai, Bratoljub, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb 1988. god.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    12

    NASTANAK SOCIOLOGIJE(12)

    Nastanak sociologije je teko vezivati za jednu osobu, a pogotovo za jednu godinu. Ako se insistira na preciznijem podatku onda se navodi djelo i autor u kojem se izriu vane injenice i podaci za tu znanost.

    Kada je rije o sociologiji, ljudi koji se bave njome ne znaju za ije bi se ime vezivao nastanak sociologije.

    Najvei broj povjesniara sociologije vezuje nastanak sociologije za ime August Comte (1798 - 1857). Comte je prvi upotrijebio naziv sociologija za neku novu znanost i to u djelu Teaj pozitivne sociologije, koje je objavljivano u vie navrata, a sastoji se od vie tomova (6 tomova ili svezaka). U etvrtom tomu, koji je izdan u Parizu 1838. god., poeo je upotrebljavati naziv sociologija. Drugi razlog je taj to je Comte razvio prvi sistematiniji pristup sociolokoj analizi.

    Drugi pak historiari sociologije vezuju nastanak sociologije za Comteova uitelja Henri de Sain Simon(it. Enri Sensimo), jer se on u svojih nekoliko djela bavio promjenama do kojih je dolazilo pri kraju feudalizma i razvoju klasnih drutava. Uvidio je znaajnost industrijalizma; naglaavao je znaaj novog doba.

    Kada se formirala sociologija?Sociologija kao samostalna znanost formirala se 30-ih godina 19. st. i to njeno nastajanje vidljivo je u

    radovima veeg broja mislilaca koji su tvorili nove pristupe u analizi drutva, njihovog vremena i u toliko su postavili temelje za socioloka istraivanja. Na pitanje da li se ba u tom razdoblju javlja sociologija i da li je to sluajno? Odgovor bi bio nije sluajno! Moemo govoriti o vie okolnosti.

    Prije svega se nastanak sociologije ne moe objasniti van drutvenog i politikog ivota u Europi s kraja 18. st. i poetkom 19. st. Promjene koje su se dogodile bile su poticaj za razvoj sociologije.

    a) Prvi sklop okolnosti bi bile drutvene, politike i gospodarske promjene koje su pratile proces razlaganja feudalnog drutva i razvoj novog modernog kapitalistikog drutva. Temeljni dogaaj bio je in Francuske revolucije (1789 1794. ili prema nekima 1795. god.). Ovaj dogaaj je vaan zbog toga to je u relativno kratkom vremenu doveo do vrlo radikalnih promjena u drutvu, tj. na politikom planu oznaila je kraj feudalnog drutva, a na ekonomskom i gospodarskom planu promjene su poele daleko ranije.

    Duhovna filozofska promjena je najavljivala pokret revolucije, tj. ta shvaanja su bila pokreta revolucije. Francuska revolucija je ukazala na one elemente konstitucije modernog drutvenog ivota u odnosu na feudalni drutveni ivot. U deklaraciji o pravima ovjeka i graanina ukazuje se na te elemente, a prije svega tu se radi o individui kao nositelju dravne vlasti, tj. legitimnost vlasti se nije izvodila iz graana ve se izvodila iz religijskih ili tradicionalnih shvaanja. Deklaracijom o pravima ovjeka i graanima se donosi:

    o pravo da graani imaju i pasivno i aktivno pravo sudjelovati na izborima (to znai da imaju pravo glasovati i da imaju pravo biti birani),

    o graanima se osigurava zatita u odnosu na vlast,o deklaracija afirmira prosvjetiteljsku ideju o moi razuma, to e kasnije utjecati na definiranje

    odnosa izmeu religije, dravne vlasti i graana.

    Odnos prema religiji je bio dosta brutalan, pa se razvilo antiteistiko shvaanje. Deklaracija na drugaiji nain drukije definira taj odnos izmeu graana i religije. Revolucija razbija ideju o odvajanju religijskih institucija i vlasti. Vlast ima obvezu da osigura slobodu religijskog miljenja i da to nije vezano za dravnu vlast.

    Razlog zato dovodimo u vezu Francusku revoluciju i nastanak sociologije je taj to je ta revolucija napravila burne promjene koje su traile svoje objanjenje i analizu.

    b) Drugi sklop okolnosti koji se moe vezati za nastanak i formiranje sociologije je vezan, takoer, za Francusku revoluciju, ali o ideolokim raspravama o smislu francuske revolucije. Poto se radilo o znaajnom dogaaju miljenja mislioca su bila dosta razliita. Napisana je ogromna literatura u kojoj se raspravlja o pitanju smisla revolucije. U tim miljenjima moe se razlikovati najmanje 3 vrste kritika revolucije; te kritike mogu se definirati i imenovati kao:

    1. kritika s pozicije desnice2. kritika s pozicije centra3. kritika s pozicije ljevice

    Dogaaji u revoluciji imali su veze sa skupinama i slojevima koji su vodili tu revoluciju, a na literalnoj sceni to su bili autori koji su izraavali stajalita odreenih grupa u revoluciji.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    13

    AD. 1.Kritika s pozicije desnice je bila a limine (od poetka). Smatrala je da francuska revolucija nije

    donijela nita dobro, tj. samo je uzburkala strasti i sruila poredak koji, po njihovom miljenju, bio dobar, ak i prirodan. Jedan od najznaajnijih desniara je Edmund Burke, koji u svom djelu Razmiljanja o francuskoj revoluciji, daje negativne kritike revolucije. Ova kritika je izraavala stajalita bivih vladajuih stalea; a revolucija je ugrozila njihove interese.

    AD. 2.Kritika s pozicije centra je zastupala sljedee stajalite. Po njima je revolucija dovela do znaajnih

    promjena i bila je potrebna stabilizacija drutva ne pitajui se da li je revolucija ostvarila svoje poetnike ideje stajalita. Ovo su zastupali novi mladi predstavnici graanske klase, a promjene koje je revolucija uinila bile su dovoljne razvijanju graanske klase.

    AD. 3. Kritika s pozicije ljevice je kritika koja smatra da je revolucija bila povijesno pozitivna. Meutim,

    kritike su da revolucija nije do kraja izvedena, a misli se na ideje bratstva, slobode, jednakosti. Predstavnici ljevice smatraju da ideje ili nisu, ili su djelomino, ili pak samo neke ostvarene. Jedna od kritika je bila s pozicija marksistike teorije. Ta teorija e na osnovu kritike izvoditi tzv. tezu o socijalistikoj revoluciji, tj. ta revolucija bi se trebala nastaviti u socijalistikim drutvima i trebala bi izvesti ideje jednakosti, slobode i bratstva.

    U skupinu ljevice spadaju i anarhistike teorije (najprisutnije sredinom 19. i u drugoj polovici 20. st.). Anarhisti (Anarhizam10) izraavaju rezervu prema bilo kojem tipu vrste organizacije (drave, religije takoer). Smatraju da treba iriti autonomiju pojedinaca, koji onda s drugim lanovima tvori neku organizaciju. Kod njih je zapravo naglasak na slobodi (npr. za vrijeme graanskog rata u panjolskoj bili su dosta snani anarhisti i tamo gdje su osvajali teritorij pokuavali su formirati svoju neku samoupravu; slino se dogodilo u Rusiji s Lenjinom itd. Izraavali su negativnu crtu prema sveenstvu).

    Valja spomenuti i Blankizam, koji je dobio naziv po Louisu Augustu Blanqui (Blankiju), koji je itavu prvu polovinu 19. st. pokuavao dovesti do odreenih promjena u Francuskoj s kritikom revolucije da nije ostvarila ideju jedinstva. Smatrao je da se protiv vlasti moe najefikasnije boriti urotama. Te kritike izraavaju interese slojeva iji se poloaj revolucijom nije promijenio (jo su bili siromani i neslobodni ?radniko drutvo?).

    Sve ove kritike imaju vezu sa sociologijom jer su indirektno utjecale na nastanak sociologije, poto je ba sociologija trebala istraivati promjene i posljedice na drutvu ('30-ih god. 19. st.)

    c) Trei sklop okolnosti koje imaju za uzrok formiranja sociologije je vrlo buran razvoj znanosti u 19. st. (a pogotovu u prvoj polovini 19. st.). 19. st. je bilo u ozraju razvoja nastalih znanosti, a i u stvaranja nekih novih znanosti. Revolucija je formirala znanstveni optimizam vjeru u mo razuma.

    U takvom opem okruju moemo traiti i nastanak sociologije. Meutim, utjecaj prvih sociologa na druge znanstvenike je imao odreene negativne faktore na razvoj sociologije. Zapravo nije bilo tono precizirano to bi sociologija kao takva trebala istraivati. U nizu prvih teorija o drutvu imamo negativne utjecaje biologije, psihologije i dr. znanosti, ba zbog toga to nije bilo precizirano ime se tono moraju baviti sociolozi.

    10 Anarhizam 1. bezvlae, bezvlae; 2. malograanska, marksizmu neprijateljska struja kojoj je znaajka poricanje svake drave (prema tome i diktature proletarijata); 3. nepriznavanje autoriteta, reda, discipline (gospodarski anarhizma), samovolja; Izvor: Klaji, B., Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb 1988. god.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    14

    POJMOVI DESNICA, LJEVICA, CENTAR(13)

    Upotreba pojmova desnica, ljevica i centar, se javlja u francuskoj revoluciji.

    Moderna drava se legitimira iz naroda ili demosa (ne iz nacije). Kada narod (graanstvo) stjee pravo da bira i da bude biran u tijela dravne vlasti, znai ima aktivno i pasivno pravo, onda se javlja potreba da netko posreduje izmeu graanstva, kao skupa pojedinaca, i dravne vlasti.

    Ve u francuskoj revoluciji, a pogotovo nakon nje, politike stranke se poinju razvijati (u modernom smislu), a to znai da se politike stranke javljaju kao oblici udruivanja i povezivanja oko odreenih vrijednosti, ideja i koncepcija u kojem bi se drutvo trebalo razvijati, a u suprotnom dolazi do razvoja ideologija. U vezi s time

    su se javljali pojmovi desnice, centra i ljevice. Upotreba pojmova je proizila iz francuske nacionalne skuptine

    tako da su zastupnici koji su zastupali konzervativna miljenja bili smjeteni desno od predsjedavajueg, a liberalniji lijevo.

    U naelu kada se govori o desniarskim strankama onda se polazi od toga da te stranke zastupaju ideologiju koja po svojim sastojcima ima obiljeja desnih projekcija razvoja drutva.

    S druge strane pak, se pod ljevicom podrazumijeva ona stajalita koja u vienju samog razvoja proklamiraju neke ideje i vrijednosti koje su drukije od desnice.

    Centar je teko definirati van koncepta (nastaje tek razvojem modernog drutva). Najee centar izrie kritike desnice i ljevice, tj. prihvaa neka stajalita desnice, a druga ljevice.

    O B I L J E J A

    D e s n i c a

    1. Tradicija, prolost se respektira, a ponekad se razlikuje ono to je dobro (u smislu tradicije) i ono to je loe,

    2. Shvaanje odnosa pojedinca kao djela kolektiviteta (zajednica)

    3. Shvaanje drutvene zajednice kao organske zajednice koja funkcionira po logici funkcioniranja bioloke zajednice.

    4. Obitelj kao temeljna jedinica drutvenog ivota, obitelj kao patrijarhalna zajednica.

    5. Istie se primat mukaraca nad enama i starijih osoba u odnosu na mo,

    L j e v i c a

    1. Promjene, inovacije (ne postoji unaprijed strah to e promjena donijeti pa da se uope u nju i ne ide).

    2. Istie se individua, pojedinac

    3. Svijest da se drutvo ne moe definirati i da funkcionira drugaije nego organska zajednica.

    4. Demokratska obitelj, ili tendencija ka uspostavi onog tipa obitelji koji bi bio prikladan obitelji za moderno drutvo.

    5. Zalaganje za ravnopravnost ena kako u obitelji tako i u drutvu openito,

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    15

    6. Uloga religije je vrlo vana. Religija moe biti legitimnost vlasti, ak neka uenja religije po desnici mogu ui u zakonodavstvo,

    7. Desnica istie vanost nacije, tolerira tip vezanosti za vlastitu naciju: etnocentrizam, nacionalizam, ovinizam, tu su tipovi identifikacije pojedinca sa nacionalnom zajednicom.

    Etnocentrizam vezanosti za vlastitu nacionalnu zajednicu, pogotovo za ui prostor gdje smo roeni i esto nosi sa sobom ksenofobije (mrnja na strance i na sve inozemno). Etnocentrizam je najvie prisutan kod ljudi nieg obrazovanja, straljivijih ljudi

    Nacionalizam odnos ljudi i nacije u kojem se ne samo izraava pripadnost vlastitoj naciji, ve i odreeni stupanj mrnje prema drugoj naciji.

    ovinizam krajnji derivat (ono to je izvedeno ili potjee od neeg drugoga ) nacionalizma. ovinizam se snano isticao uDomovinskom ratu, a on je zapravo manifestiranje, prakticiranje, te izraavanje animoziteta (neprijateljsko uvstvo prema emu ili komu; nesklonost, ogorenje, mrnja) mrnje prema pripadnicima druge nacije i pri tome se uvijek smatra da su vrijednosti vlastite nacije vee nego one nacije prema kojima gajimo ovinistiki odnos. Na podrujima gdje ive pripadnici razliitih nacija esto dolazi do fizikog sukoba ili do ideje eliminiranja druge nacije.

    8. Desniari nisu za isti liberalizam u gospodarstvu. Po njima drava treba imati odreeni utjecaj na gospodarstvo.

    9. Negativan stav prema socijalnoj funkciji dravne, tj. dravi blagostanja (drutvo se shvaa kao organsku zajednicu u kojoj su ljudi razliiti, ali se kao takvi moraju brinuti sami o sebi, tj. drutvo kao zajednica ne bi trebala imati obvezu financiranja socijalno depriviranih ljudi).

    10. Nejednakost je neto normalno, i po njima je prirodno da su ljudi nejednaki

    6. Ljevica afirmira vanost laike ili sekularne drava ne shvaa se da je religija legitimnost vlasti, nego se istie vanost odvojenosti religije i vlasti, tj. ona mora biti autonomna; dri se da obrazovanje nije mjesto za irenje religije; pretpostavlja slobodu vjerskog izraavanja svih graana koji su religiozni

    7. Prisutnost tzv. kozmopolitizma ili takav tip nacionalne svijesti koji ne smatra da je interakcija izmeu nacija neto to je opasno za vlastitu naciju

    8. Istie se vanost potpune slobode trita, tj. potpuni liberalizam gospodarskog sektora.

    9. Ljevica ima pozitivan stav prema socijalnoj funkciji drave. Radi se o tome da se od 60-ihgod., najprije u SAD, pokuava putem poreza i drugih dabina transferirati od bogatih onima kojima je to potrebno: nazaposlenima, socijalnim sluajevima, ak i o djeci ostavljenim od roditelja, invalidima itd. Najpoznatija je vedska, pa Francuska, Nizozemska, Njemaka, a tek zatim SAD.

    10. Tenja ka jednakosti, bolje rei tenja smanjivanju nejednakosti. Istina ta nejednakost je smatrana u nekim ljevicama (najprije u socijalizmu) kao tenja jednakost = jednaarstvo egalitarizam (socijalno politiko shvaanje koje tei za ostvarenjem potpune jednakosti meu ljudima na temelju pravine, jednake raspodjele dobara i drutvenih uvjeta meu lanovima zajednice).

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    16

    RELATIVNOST DESNICE I LJEVICE U SUVREMENOSTI(14)

    Prvi razlog: '90-ih godina (tonije nakon pada Berlinskog zida) se u sociologiji politike otvorila rasprava da li je ova podjela na ljevicu i desnicu jo uvijek ispravna. Ta rasprava se otvorila prvenstveno zbog toga to je dolo do brzog propadanja socijalizma, a socijalisti su uzimali kao paradigmu neke ideje ljevice, pa je zapravo propadanje socijalizama uzdrmalo cijelu ljevicu, stoga je i podjela na ljevicu i desnicu dola u pitanje. Problem je u tome to se ljevica ne moe poistovjeivati sa socijalizmom.

    Drugi razlog: Autori koji su navodili da se napusti podjela na desnicu i ljevicu, tvrdili su da je '60-ihgod. dolo do velikih promjena, i podjela na desnicu i ljevicu vie nije toliko bitna. Naime, '80-ih god. se pokazalo da stvarno nema nekih pravilnosti koje navode ljude na opredjeljivanje za desnicu ili ljevicu na izborima. Razlog tome su promjene u socijalnoj stratifikaciji modernih drutava '80-ih god. Tada dolazi do buroiranja dijela graana koji se naglo poveavaju i ive boljim ivotom nego ranije, a ba ta socijalna promjena je utjecala i uzrokovala promjenu na njihov izbor desnice i ljevice.

    Trei razlog: Ideoloki stav pri izborima vie ne nudi vodei stav, nego vodee osobe stranaka su ono na osnovi ega se birai opredjeljuju, a ne na ideologiji.

    etvrti razlog: Vaan je za to to su socijalistike stranke u Europskom drutvu redefinirale stari nain miljenja. Tako kao primjer: Blairov savjetnik, inae poznati svjetski sociolog, A. Giddens, je sugerirao to da Blair napravi uoi engleskih parlamentarnih izbora 1997. god. Blair je napisao malu knjigu, po uzoru na Giddensovu knjigu Trei put11, u kojoj je Blair iznio plan Laburistike stranke. Laburisti se vie ne zalau za dravnu imovinu, nego se zalau za ono to je napravila M. Tacher u odnosu privatizacije.

    S druge strane desnica, ako je dolazila na vlast nakon vladanja ljevice, nije mogla umanjiti elemente koje je ljevica ugradila u zakone koji su doneseni tijekom njenog vladanja, pa je onda dolo do toga da je desnica bila prisiljena prihvatiti neke elemente ljevice. Najivlja rasprava desnice i ljevice zbila se u Italiji 1994. god. kada je dolo do promjene izbornog sustava, tako da je itava Italija bila izborna jedinica, pa se polovina zastupnika birala preko stranakih lista, a polovina preko izbornih jedinica. Ova promjena stimulirala je nastajanje koalicije, i to ne postizbornih koalicija, ve koalicija prije izbora, to je zapravo dovelo do koaliranjaizmeu ljevice i desnice, prije nezamislivim inom!

    Najzanimljivije stajalite imao je Norberto Bobbio koji je napisao knjigu Desnica i ljevica, a u njoj je pokuao nepristrano naznaiti ideje o ljevici i desnici, i doao je do toga da pokua utvrditi da li uope jo ima kriterija za razliku izmeu desnice i ljevice. Doao je do zakljuka da zadnji element, nejednakosti i jednakosti ljudi, je ostao glavna razlika izmeu desnice i ljevice.

    PROBLEM LJEVICE I DESNICE U HRVATSKOJ:

    U hrvatskom drutvu postoji vrlo prisutna podjela na desnicu i ljevicu; ovo je loe jer prijei razvoj hrvatskog drutva. Postavlja se pitanje zato je podjela na desnicu i ljevicu na nivou svijesti? Postoji vie razloga.

    Hrvatsko drutvo je ipak do '95. god. ivjelo nedemokratski. Iskustvo II. svjetskog rata je dovelo do toga da su se u svijesti formirali elementi izrazito desnih ideologija, ali ipak za vrijeme komunizma izrazito lijevih. Komunistika ljevica je imala politiku nadmo, nije bilo ni demokratske kulture ni viestranake strukture, a podjela na desnicu i ljevicu je ostala je neto to prati nae drutvo i dana dananjeg. Ova podjela je vie razvijena kod nas nego kod ostalih europskih drutava, tako zapravo moemo rei da danas kod nas postoji podjela na dosta desnu i lijevu stranu.

    O problemu nacije i respektiranja multietinosti od '90-ih god. su stajalita bila izrazito desniarska saelementima ovinizma, nacionalizma, etnocentrizma i egocentrizma (usredotoenje svih interesa na svoje ja). Podjela na ljevicu i desnicu kod desniara je, na alost, jo uvijek prisutna, a iskazuje se prema elementima snoljivosti. Toga ima i na zapadu, ali ne u toj mjeri kao kod nas. Kod nas pojam desnica moe imati drukiji kontekst jer nae drutvo nije isto kao i njemako ili ameriko.

    Razlike izmeu slojeva nisu se izgubile i one e se iduih 10-15 god. tek konstituirati, jer stratifikacija je za vrijeme komunizma imala drukije elemente nego danas.

    to se tie teorijskih rasprava oko podjele na ljevicu i desnicu kod nas gotovo da ih uope nije ni bilo. Nakon pobjede na prvim izborima, HDZ-ova vlast je utvrdila da te razlike nema i zbog toga, a dijelom i zbog straha intelektualaca. U politici je to prisutno i zato bi nai znanstvenici trebali pokuati pokazati specifinost tog problema kod nas.

    11 odnosi se na temu u kojoj se govori ukoliko je dolo do odreenih promjena u drutvu i da se mora redefinirati stari nain miljenja

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    17

    NAJZNAAJNIJE TEORIJSKE KONCEPCIJE U SOCIOLOGIJI(15)

    Sve teorije dijele se u 4 velike grupe:1. SOCIOLOKI NATURALIZAM ILI NATUROLOKE TEORIJE O DRUTVU,2. SOCIOLOKI PSIHOLOGIZAM,3. SOCIOLOKI KULTURALIZAM,4. SOCIOLOGIZAM ILI SOCIOLOGISTIKE TEORIJE O DRUTVU

    AD. 1. SOCIOLOKI NATURALIZAM ILI NATUROLOKE TEORIJE O DRUTVU:

    Sva teorijska nastojanja sociologa u 19. st. i I. polovini 20. st. koji su drutvo i njegovo funkcioniranje pokuali objasniti dovodei ga u vezu sa nekim dijelovima prirode u kojima oni obitavaju. Ova shvaanja polaze od naelnog stajalita da postoji odreena slinost izmeu naina funkcioniranja prirode i naina funkcioniranja drutva. S obzirom kojem su aspektu prirode neki teoretiari davali vei utjecaj, razlikujemo:

    1.1. SOCIOLOKI MEHANICIZAM ILI MEHANICISTIKA KOLA:Ova kola je bila sklona usporeivati drutvo i njegovo funkcioniranje sa neivom prirodom ili nekim

    strojevima koje je ovjek proizvodio. Ova varijanta danas nema nikakvog traga u sociologiji.

    1.2. DEMOGRAFSKA KOLA:(koja je ak negdje '70-ih god. doivjela obnovu interesa). Osnovno shvaanje je da obiljeja stanovnitva koja ine jedno drutvo bitno odreuju i sam razvoj tog

    drutva (misli se na broj stanovnitva, starost, dinamiku prirodnog prirataja, gustou naseljenosti). U okviru ovih shvaanja bilo je shvaanje engleskog filozofa i ekonomista Thomasa Roberta Malthusa koji izvodi uvjerljivu koncepciju o vezi stanovnitva i razvoju drutva, tzv. maltuzijanski koncept razvoja drutva. On je usporeivao dinamiku razmnoavanja stanovnitva u drutvu i omoguio da to drutvo proizvede prehrambene proizvode da bi se novoroeni pripadnici tog drutva, a i oni postojei mogli prehraniti. Meutim, razmnoavanje ljudi se ubrzava, a proizvodnja hrane spori i zbog toga e doi do trenutka kada e proizvodnja hrane biti u deficitu i nee moi prehraniti dio stanovnitva, a tada e zapravo nastupiti glad.

    '70-ih god. se ova paradigma primjenjuje na nerazvijeni dio svijeta gdje je dolo do eksplozije u razvoju stanovnitva. Ve od '60-ih god. 20. st. reaktivizirala se Malthusova teorija i dolazi se do zakljuka da je on bio u pravu. Osnovni argument da je Malthusova teorija bila tona ticali su se stanja u veem dijelu nerazvijenih zemalja. Te zemlje (na podruju Afrika, Latinske Amerike, jugoistone Azije), imali su veliki natalitet, a s druge strane nisu imali ime prehraniti novoroeno stanovnitvo. Podaci su pokazivali da u tim zemljama naglo raste stanovnitvo i u nekih 30 god. je dolo do udvostruavanja broja stanovnitva12. U nekim od navedenih zemalja se poetkom '80-ih god. javljaju takve tendencije rasta stanovnitva koje dovode do nemogunosti prehrane stanovnitva (naroito je to bilo izraeno u zemljama na podruju Sahare).

    Kada bismo u obzir uzimali samo ove dijelove svijeta mogli bismo rei da je Malthusova teorija tona, ali uzmemo li u obzir razvijene zemlje onda dolazimo do podataka da su te zemlje suoene sa nultom stopom rasta ili ak negativnom stopom rasta, a pri tome imaju dovoljno hrane za prehranu svog stanovnitva.

    Objektivnost Malthusove teorije moe se pak testirati jedino uzimajui u obzir svijet kao cjelinu, ali tada se u nerazvijenim zemljama potvruje, a u razvijenim zemljama nije tona. Ta teorija nije tona zbog toga to je civilizacijski razvoj dijelova svijeta pokazao je da se ta njegova koncepcija ne potvruje. Ona zapravo vrijedi za odreena razdoblja razvoja odreenog svijeta. Poeci civiliziranja dovode do toga da u poetnom razdoblju razvoja zemalja dolazi do smanjenja stope mortaliteta, a prirodni prirast je pozitivan u tim zemljama, prirast je u porastu zahvaljujui stopi mortaliteta. S druge pak strane ove zemlje koje su prole tu fazu velikog prirodnog prirataja (SAD, Japan, Kanada, zemlje EU, itd.) prele su je u I. ili II. polovini 19. st., te u 20. st. nemaju takvih problema.

    Sistemom predvianja razvoja nerazvijenog svijeta moe se pretpostaviti da e se on razvijati kao i one zemlje koje su danas razvijene. Ukoliko se razlike u razvijenosti nerazvijenog svijeta budu nastavljale, reproducirat e se na due vrijeme prirodni prirast.

    Razvijeni dio svijeta ima za interes da se procesi industrijalizacije ubrza, tako da se smanji stopa prirodnog prirataja. Do smanjivanja prirodnog prirasta dolo je zbog poveanja obrazovanja i poveanja zaposlenosti ena. Percepcija ena u njihovoj ulozi u drutvu se mijenja. ene nisu vie samo majke koje raaju,

    12 npr. Kenya je '90-ih god. imala 35 milijuna stanovnitva, a '60-ih god. 15 milijuna; Nigerija ima 105 milijuna stanovnitva, a '50-ih god. je imala negdje oko 45 milijuna, itd.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    18

    ve mogu biti i uspjene. Ukoliko se ti procesi ubrzaju u nerazvijenim zemljama, doi e do smanjivanja prirasta koji e omoguiti tim drutvima razvoj gdje e se stanovnitvu omoguiti civiliziranost.

    Ako Malthusovu koncepciju testiramo na planeti kao cjelini i postavimo pitanje da li smo sposobni prehraniti cjelokupno stanovnitvo zemlje, onda je odgovor pozitivan. Tehniki i tehnoloki je mogue da se proizvedu prehrambeni proizvodi za sve ljude, ali je problem u tome to je raspodjela tih dobara loa. Malthus je smatrao da e uvijek biti neravnotee u vezi izmeu dinamike razvoja drutva i proizvodnje hrane. Kad je zemlja razvijena pada prirodni prirataj, a to Malthus nije vidio kao uzrok i to je bila jedina kritika njegove teorije, koncepcije.

    1.3. ZEMLJOPISNA KOLA:Ova kola bila je dosta utjecajna u 19. st., a njezina osnovna postavka je bila da se funkcioniranje i

    struktura drutva trebaju dovesti u vezu sa obiljejima geografske sredine u kojem pripadnici jedne strukture ive. Kad se kae geografska sredina misli se na karakter reljefa, klimatske osobine, kvaliteta tla

    Predstavnici ove kole smatrali su da su obiljeja geografske sredine odluujua u tome kako e se razvijati drutvo. esto se ovakvo stajalite naziva geografski determinizam. Postavlja se pitanje u kojoj mjeri je ovo shvaanje prihvatljivo?

    Na prvi pogled moglo bi se rei da naravno postoji ta veza koja se moe pokazivati na vie naina, npr. moe postojati veza izmeu tipa arhitekture i gradnje zgrada jednog drutva i obiljeja klime (npr. u sjevernijim zemljama se grade strmiji krovovi kua radi velikog snijega, a s druge strane npr. u Egiptu uope nema krovova nego terasa).

    Glavno je pitanje da li su geografski elementi iskljuivo najvaniji u razvoju drutva?Od reljefa zavisi gospodarstvo, to zasigurno, meutim, ti elementi ipak nisu najvaniji. Ako

    promatramo razvoj drutva kroz povijest, moemo vidjeti da je intenzitet prirodnih okolnosti bio nejednak. U poetku razvoja drutva bio je snaniji nego sada, zbog toga to je proizvodna mo ljudi bila manja nego u modernom industrijskom drutvu. Dananja razvijena drutva imaju vie znanja o prirodi, njenom funkcioniranju. Neke zemlje su ak promijenile geografske uvjeti (u SAD-u '70-ih god. privela su se obradi neka zemljita koje se prije uope nisu koristila).

    Razvoj znanosti omoguio je da se prijanje objektivne datosti sada promijene. Iz dananje perspektive ovu teoriju nitko ne zastupa, iako prirodne okolnosti imaju neki utjecaj ali se on sve vie smanjuje.

    1.4. BIOLOKE KOLEKod ovih se kola dovodi u vezu iva priroda, bioloki organizmi, sa funkcioniranjem drutva. Polazi se

    od toga da se mogu uoiti slinosti izmeu funkcioniranja drutva i funkcioniranja ivih organizama. Moemo razlikovati nekoliko podvarijanati kole:

    a) Bioloki organicizam najvie ga je zastupao Herbert Spencer koji je razvio ovu koncepciju navodei neke slinosti izmeu ivih organizama i drutva i njegovog funkcioniranja. On je pokuao napraviti analogije izmeu dijelova ljudskog organizma i dijelova funkcioniranja drutva. Po njemu ivani sustav se moe usporediti sa vladajuom skupinom u drutvu. Kao drugu vezu tvrdio je da postoji slinost u razvoju ljudskog drutva i pojedinih jedinki organimaevolucionistiko shvaanje kao to se jedna jedinka razvija tako se po njoj mogu shvatiti drutva ona se isto razvijaju doivljavaju vrhunac i na kraju nestaju.

    b) Socijalni darvinizam prenoenje Darwinovih spoznaja u vezi sa funkcioniranjem biljnih i ivotinjskih vrsta na funkcioniranje drutva. Oni koji su jai, koji se bre prilagoavaju e preivjeti. Unutar te teorije problem rata se pozitivno shvaao. Rat (kao oblik borbe meu drutvima) se uzimao kao borba koja zapravo jaa narod, jer pobijeeni u ratu su bili slabiji i njih vie nema, a pobijedili su jai koji ostaju, prema tome drutvo postaje sastavljeno od sve otpornijih i jaih i tako se zapravo razvija u sve snanije. (Charls Darwin)

    c) Rasistika shvaanja boja koe je neto to razlikuje pripadnike skupina, te razlike su priroene i ne mogu se promijeniti, one nas odreuju do kraja ivota. '80-ih godina neki autori sociobiologije pomalo se afirmiraju i obnavljaju neke rasistike ideje da bioloka svojstva ljudi nisu drutveno neutralna. U novije vrijeme nemamo teorije koje bi se zalagale za rasizam, meutim, jo uvijek crnci nisu u Americi u potpunosti ravnopravni sa bijelcima i to je ono to jako zabrinjava, odnosno to bi trebalo zabrinjavati ostale!

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    19

    AD. 2. SOCIOLOKI PSIHOLOGIZAM

    Teorijske orijentacije vezane za psihologizacije sociologije. U pokuaju objanjavanja ovjeka i drutva ukljuuju prvenstveno psihika svojstva ljudi, bilo individualnog ili kolektivnog tipa. Naglasak se stavlja na nagonske, emocionalne i iracionalne komponente linosti. U zavisnosti o tome kojem su od psiholokih svojstava ljudi autori davali vee ili manje znaenje, razlikujemo podvarijante ovih teorija. Drugi kriterij razlikovanja je u razlikovanju psiholokih svojstava kao vie individualnih ili pak kolektivnih:

    a) Individualno-psihologistike teorije:

    1. Instiktivistika (nagonska) teorija karakteristino je da u ljudskim nagonima vide glavni faktor koji determinira ponaanje ljudi u drutvu. Psihologistika teorija ostavila je traga u sociologiji jer je Feud temelji na tezi o libidu kao onom dijelu ljudske nagonske strukture koji utjee i na ukupni ivot.

    2. Introspektivna teorija za razliku od instiktivistike teorije, pristae ove introsprektivne teorije vei znaaj predaju drugim psihikim svojstvima ljudi, npr. sposobnosti imitacije (Tard).

    b) Kolektivno-psiholoka kola:

    Govore o nekim obiljejima ponaanja pojedinaca u drutvu koja su proizvedena iz kolektiviteta u koje ljudi stupaju u drutvu i unutar kojih se razvijaju odreeni naini djelovanja. Postoji kolektivna svijest, stoga je individualnost pojedinca znatno ograniena.

    Gustave Le Bon Psihologija gomile, 1895. g.- polazi od stajalita da kada ljudi pripadaju grupi (gomili) meu njima se razvijaju odreeni

    odnosi i naini djelovanja koji imaju nekoliko obiljeja:PRVO: ponaanje gomile je u visokoj mjeri iracionalno, dakle izrazito emotivno;DRUGO: pojedinci koji ine skupine brzo oponaaju radnju koju netko zapone u skupini, bilo verbalno ili fiziko djelovanjeTREE: ponaanje u gomili moe rezultirati takvim ponaanjem koje ide na degradaciju ljudskog ponaanja, ak na neke oblike ivotinjskog ponaanja, tj. ponaanje bez razumne kontrole.(primjeri: navijaki neredi, ponaanje u ratu.)

    Vilfredo Paretto Teorija o eliti i masi- podjela ljudi u bilo kojem drutvu na brojnu masu i malobrojnu elitu nuna je i nepromjenjiva.

    Javlja se zbog toga to su pripadnici elite obdareni odreenim svojstvima koje Paretto vezuje za nasljedstvo. Pri tome koristi pojam sklopovi nagona ili rezidne koji tu malobrojnu skupinu kvalificira da u drutvenom ivotu moe ostvariti iznad prosjene rezultate i posebno su obdareni sposobnou vladanja drugima u drutvu. Tu rezidnu je nazvao sposobnou stvaranja kombinacija (sposobnost da upravljaju drugima). Te sposobnosti nisu jednoznane, pa razlikuju 2 skupine unutar elite: govore o lavu i o lisici.Lav snaga, uporabna sila;Lisica diplomatinost, kompromis, manipulacija.Elita e biti uspjenija u vladanju ukoliko spretno kombinira svojstva lavova i lisica. Ako je malo lavova, moe se javiti konkurentna elita.Povijest je za Paretta groblje elite elite nisu vjene. U porecima u kojima prevladavaju lavovske osobine to su onda diktature i sl. U porecima u kojima postoje izrazito osobine lisice ti su poreci demokracije.Masa po prirodi nema ova svojstva koja bi im omoguavala da postiu iznadprosjene rezultate u poslovima kojima se bave, a pogotovo nemaju sposobnosti upravljanja niti samim sobom. Ova teorija je formulirana na prijelazu iz 19. u 20. st. Zastupaju je Mosca, Wright, Mills koji smatraju da je ova teorija nastala iz 2 razloga:prvi: proces demokratizacije otpoet Francuskom revolucijom izazvao je ovakvu reakciju s konzervativnih pozicija;drugi: jaanje marksistike teorije i ideja o mogunosti besklasnog drutva toj tezi se ova teorija protivi.Za kraj valja kazati da je Millsova teorija kontekstualno drugaija. Mills '50-ih god. tvrdi da amerikim drutvom vladaju elite moi. Razlikuje 3 elite- privrednu, vojnu i ue-politiku. Njegov stav prema elitama je kritian.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    20

    AD. 3. SOCIOLOKI KULTURALIZAM

    Socioloki kulturalizam se javlja na prijelazu 19. u 20. st.Karakterizira ga da u kulturnim sadrajima vidi one imbenike koji bitno odreuju i strukturu i razvoj

    ljudskih drutava, dakle, svojevrstan kulturni determinizam u smislu objanjenja drutva. Zaetnik ovog pravca u okviru sociologije je Max Weber (1845. 1920.)

    Kultura je vrlo irok pojam. Weber je objanjenje izveo u svom djelu Protestantska etika i duh kapitalizma (1. izdanje 1905.; knjiga je imala velike odjeke).On tvrdi da je osnovni razlog pojave modernog kapitalistikog drutva i kapitalistikog naina privreivanja prije svega uvjetovan sa pojavom protestantske religije, a unutar toga sa etikim stajalitima te religije koji se razlikuju sa klasino-kranskim stajalitima. To poinje sa 95 Luterovih teza na vratima crkve.

    Ovakva protestantska etika naglaava ideju da se pojedinac kao individua prvenstveno dokazuje kroz svoj posao i da treba nastojati postii to bolje rezultate u poslu kojim se bavi. Iz toga se razvija etika poziva profesije (dakle, posveenost radu i uspjehu i tedljivosti).

    Prisutno je shvaanje da e nas sam Bog vrednovati po onome to smo postigli u ovozemaljskom ivotu. Prisutna logika racionalnosti, tedljivosti i uspjeha.

    Weber smatra da e 20. st. biti obiljeeno procesima racionalizacije i birokratizacije u drutvenom i ekonomskom ivotu.

    Za kraj Weber birokratizacije smatra kao jednu organizacijsku promjenu koja e omoguiti da djelovanje ljudi u drutvu bude to racionalnije.

    AD. 4. SOCIOLOGIZAM ili SOCIOLOGISTIKA TEORIJA O DRUTVU (19. 20. ST.)

    Moglo bi se rei da je ova teorija izrazito kritiki orijentirana prema veem dijelu naturalistikih koncepcija o drutvu. Njeni predstavnici su razrijeili dilemu o karakteru veza prirode i drutva. Oni zastupaju tezu o samostojnosti drutva, dakle, ono se sasvim razlikuje od prirode. Odatle i ovaj pojam sociologistiki pristup.

    Sociologija je u odreenoj mjeri kritiki orijentirana i spram psihologistikih koncepcija upravo zbog toga to pridaje vei znaaj drutvenim pojavama nego pojedinanim. Sociologizam strogo razlikuje drutvene pojave kao kolektivne od pojedinca kao sastavnih dijelova drutva. Ljudi djeluju ali ono to nastaje kao posljedica interakcije poprima drugaije obiljeje naspram pojedinanog djelovanja.Ove pojave nisu samo puki zbir pojedinanih pojava nego kako Emile Durkheim (1856. 1917.) kae one su drutvene pojave posebne vrste sui generis.

    Sociologistiki pristup drutvu je i na neki nain antiindividiaulistiki vei znaaj pridaje kolektivu. Durkheim je ovu teoriju razvio na prijelazu iz 19. u 20. st.

    Odnos drutvenih pojava kao kolektivnih pojava i pojedinaca:1. drutvene pojave kao kolektivne imaju karakter objektivnih injenica u odnosu na pojedinane pojave,

    koji ine to drutvo;2. drutvene pojave mogu biti prisilne u odnosu na pojedinca kao neto to mu se namee ili ga se

    prisiljava na odreenu vrstu djelovanja.

    Zbog tvrdnje da su drutvene pojave objektivne Durkheim je razvio specifinu metodologiju. Smatrao je da se drutvene pojave mogu uzimati gotovo kao stvari i neto to je uvjetovano nekim pravilnostima koje je mogue socioloki istraiti, a zadatak sociologije je da ih istrae.

    U metodolokom pogledu bi se Durkheim mogao svrstati u pozitivistiki pravac u istraivanju drutva (ovaj pravac je bio prisutan kod A. Comtea). Durkheim je vjerovao da ako tako pristupimo drutvenim injenicama moemo doi do uzrono-posljedine veze koje postoje u razliitim drutvenim pojavama. To je i pokuao u svojim djelima. Npr. nain na koji je Durkheim objanjavao samoubojstvo! Taj fenomen je objektivno i drutvenom determiniran. On je u svojoj studiji Le suicide (Samoubojstvo, 1. izdanje 1897. god.) poao od teze da odluka pojedinca da si oduzme ivot zavisi o stupnju njegove integracije u drutvenom ivotu. to je pojedinac manje drutveno integriran, to je skloniji samoubojstvu. Da bi testirao tu temeljnu tezu, za svoju knjigu, prikupio je raspoloive statistike podatke (naravno one koje se odnose na socio-kulturne, socio-demografske podatke) o broju samoubojstava u rasponu od 10-15 god. u nekoliko europskih zemalja. Iz tih podataka Durkheim je doao do spoznaje koji elementi drutvenog ivota ljudi, dovode do manje integriranosti pojedinca u drutvenu zajednicu. Ti imbenici koji dovode do manje integriranosti ljudi u drutveni ivot, po Durkheimu, pokazuju:

    a) Ljudi koji su skloniji samoubojstvu su oni koji ive kao samci. Tu je stopa bila via.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    21

    b) da su obitelji bez djece isto tako sklonije samoubojstvu nego obitelji koji imaju djecu. To djeluje logino, jer imati djecu znai i vea okupacija oko njih, i injenica da su oni ovisni o roditeljima.

    c) ivot u gradu i ivot na selu ini se da su u uzrono-posljedinoj vezi sa stopom samoubojstava. Njegovi podaci kau da je stopa samoubojstava u gradovima daleko via nego u seoskoj zajednici. ivot na selu je manje dinamian, svi se poznaju i osjeaj integriranosti je prisutniji, a uostalom, naelno, ima vie komunikacije.

    Posebno je na primjeru podataka o samoubojstvima u Njemakoj doao do zakljuka da vrsta religije ima odreenog utjecaja na mogunost samoubojstva. Naime, ustvrdio je da je vie samoubojstava na sjeveru Njemake nego na jugu. Tako je doao do podataka o religioznost, jer u sjevernoj Njemakoj prevladava protestantizam, dok je Bavarska (jug Njemake) preteno naseljena Katolicima. Njegovo obrazloenje je da je kod Katolika manja stopa samoubojstva zbog toga to Katolika religija i Crkva vie integrira svoje vjernike i organizacijski je tako postavljena (od niza obreda, blagdana i prosjean katoliki vjernik dobiva potporu u smislu integracije i osmiljavanja svog ivota). Drugo to je specifino za katolianstvo je to da ono tretira samoubojstvo kao grijeh.13

    U nekim kritikama, Durkheimu se prigovaralo da su Katolike obitelji moda esto puta prikrivali in samoubojstva, tvrdei da se radi o nesretnom sluaju itd.

    Prema Durkheimu protestantska religija je daleko manje organizacijski vrsto ustrojena, nego to je to Katolika. Protestantizam ne vezuje tako vrsto, tj. ne integrira svoje vjernike. Drugi razlog je injenica da protestantska religija ostavlja veu slobodu pojedincu u interpretaciji i tumaenju odreenih religijskih uenja u okviru te religije. Trei razlog je injenica da protestantizam in samoubojstva moralno blae ureuje nego katolianstvo ne tretira ga kao smrtni grijeh.

    Durkheim je u tzv. analizu ukljuio i idove, te je utvrdio da su oni najmanje skloni samoubojstvo i to je objasnio injenicom da su oni esto van svoje zemlje, u dijaspori, gdje ive u manjinama. Taj osjeaj manjine njih destimulira na samoubojstvo, jer su vrsto vezani jedni za druge.

    Ova Durkheimova koncepcija bila je predmet vrlo velikih polemika. Kritiari su Durkheimu zamjerali veliku vjeru u statistike podatke. Oni problem samoubojstva sagledavaju s pozicije koja nije sociologistika, pitaju se u tonost pojedinca i samog definiranja neke smrti kao samoubojstva. Takoer se pitaju na osnovu tono kojih indikatora se definira da je rije o samoubojstvu.

    Emile Durkheim je na temelju svojih nauavanja formirao vlastitu sociologistiku kolu. Doprinijela injenica to je ve 1896.-1913. god. izdavao asopis Socioloki godinjak, u kojem je objavljivao niz svojih lanaka, a i lanaka svojih suradnika. Ova kola je dakako imala utjecaja na razvoj francuske sociologije, a vrila je utjecaj i na ostale europske kole.

    Za kraj valja spomenuti par znaajnijih imena te kole: Marcel Mauss (1872.-1950.); Maurice Halbwack (1877.-1955.); Celestine Boude (1870.-1940.); Paul Faukonne.

    13 U Katolikoj je Crkvi prisutno shvaanje da ovjek sebi nije ni dao ivot, tako da ga ne smije ni uzeti.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    22

    SUVREMENE SOCIOLOKE TEORIJE(od 1945. do danas)

    (16)

    1. Funkcionalizam funkcionalistika teorija (najvie razvijena u amerikoj sociologiji i zamjetno se iri u europsku sociologiju)

    2. Marksizam marksistika teorija3. Interakcionizam (fenomenoloki pravac), a kao svojevrsna podvrsta interakcionizmu razvija se

    a. Etnometodologija.

    (16) UVOD:

    Drutveni i politiki kontekst u okviru kojeg se sociologija kao znanost razvijala u poslijeratnom razdoblju (II. svjetski rat) i kako su imale negativan utjecaj na razvoj sociologije u tom razdoblju.

    Zavretak II. svjetskog rata iskazao se i u stvaranju odreenog broja zemalja u kojima je bio uspostavljen socijalistiki poretka (do tada je socijalistiki poredak bio u Sovjetskom Savezu i Mongoliji). Stvara se 10-tak zemalja u kojima je bio uspostavljen komunistiki poredak.

    Negdje '50-ih godina u procesu antikolonijalne revolucije (oslobaanje kolonija u Africi, Aziji, Pacifiku i dijelu Amerike)14 i nacionalnog osloboenja drava dogaa se to da proirivanje onih socijalistikih zemalja podie utjecaj marksizma kao teorije, ali istovremeno u tim dravama marksizam biva reinterpretiran u smislu teorije, a odreene ideje Marxa uzimaju se kao ideoloki temelj poretka i time je u tim zemljama marksizam kao teorija nazadovao dogmatizacija marksizma kao teorije i transformacije u ideoloki sustav. Od strane tih poredaka marksizam je shvaan kao jedina i dobra teorija o drutvu, to dovodi do redukcionistikog odnosa prema ostalim teorijama i to do te mjere da ostali nisu bili slobodni u objavljivanju svojih radova. Sociologija kao znanost tada u ovim zemljama nije bila priznata, do '80-ih god. (u Rusiji za vrijeme Gorbacheva predsjednik od 1985-1991 g.).U isto vrijeme u zapadnim, kapitalistikim, drutvima situacija je bila daleko povoljnija. Funkcionalizam se uzimao kao prihvatljiviji jer u okviru te teorije nema prie o radikalnoj revoluciji.

    1. FUNKCIONALIZAM (17)

    U nekim elementima ima i raniju povijest od 20. st., ali je kao teoriju smjetamo u '40-te god. 20. st.Osoba koja je simbol modernom funkcionalizma je ameriki sociolog Talcott Parsons, koji je

    sistematizirao neka ranija stajalita sociologa, a dao je i vlastiti doprinos uobliavanju ove teorije.

    OBILJEJA FUNKCIONALIZMA:1. obiljeje ove teorije je injenica da je to tzv. makroteorija o drutvu, tj. spada u skupinu

    makroteorija. Makroteorije su one teorije koje pokuavaju analizirati funkcioniranje i strukturu drutva kao cjeline (totaliteta) jer drutvo ini mnotvo ljudi sa sustavom institucija itd. Od ove dvije druge teorije (marksistike i interakcionistike), marksistika bi spadala u makroteriju, a interakcionizstika je mikroteorija. Mikroteorije se vie orijentiraju na istraivanje pojedinca ili malih grupa unutar kojih pojedinci djeluju, dok zanemaruju ostale aspekte drutva;

    2. obiljeje ove teorije je da ona pridaje vei znaaj duhovnim, kulturnim, moralnim i drugim vrijednostima o kojima umnogome zavisi funkcioniranje drutva i onda se i sociolozi, koji pripadaju ovom teorijskom pravcu, posebno bave tim sadrajima, te pokuavaju objasniti zato su oni znaajni za funkcioniranje drutva;

    3. funkcionalizam naelno polazi od stajalita da pojedini dijelovi ili institucije koje ine drutvo, manje-vie uvijek imaju pozitivnu ulogu za funkcioniranje drutva.

    PRETEE FUNKCIONALITIKE TEORIJE:

    Po nekim historiarima sociologije, ve je i Auguste Comte na neki nain zastupao odreena stajalita o drutvu koja su prisutna i u modernom funkcionalizmu. On je drutvo shvaao kao organsku zajednicu;

    14 U to vrijeme u Africi su bile slobodne samo: Etiopija, Egipat, Liberija i Junoafrika Republika.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    23

    usporeivao je ive organizme sa nainom na koji drutvo funkcionira. U slinom, ali razvijenijem, smislu je to prisutno i kod Spencera. Za njega je drutvo slino biolokom organizmu, tako da ga moemo shvatiti kao sustav, tj. cjelinu sastavljenu od meupovezanih dijelova. Kao to je ljudsko tijelo sastavljeno od organa, tako je i drutvo sastavljeno od institucija kao to su obitelj, religija. Naravno, struktura drutva evolucijom postaje sve sloenija, tako da se pojavljuje potreba za unutarnjom regulacijom i socijalnom kontrolom.

    Ono to razlikuje moderni funkcionalizam i ove prethodnike je to to su moderni funkcionalisti tu ideju slinosti drutva s organizmom predoili u tzv. sistemsku teoriju (u prvoj polovici 20. st.), u kojoj se pak ne govori vie o organizmu nego o sistemu, gdje se i organizmi mogu svrstati u vrstu sistema shvaanje da se taj sistem sastoji od niza dijelova, a svaki dio neto korisno obavlja za cjelinu.

    Neka stajalita Emila Durkheima su takoer pretoena u funkcionalistiku teoriju i to prije svega u toci da se duhovno-kulturno, moralnim i religijskim vrijednostima pridaje velik znaaj u funkcioniranju drutva.

    TEMELJNI POJMOVI FUNKCIONALIZMA:

    a) Funkcija: (po tome je ovaj pravac i dobio naziv). Funkciju funkcionalisti definiraju kao djelovanje pojedinaca unutar ustanova u drutvu, koje je nuno da bi drutvo moglo funkcionirati. Funkcija je zapravo ono to drutvo kao cjelina oekuje od svojih pojedinih dijelova. Te funkcije imaju karakter nezaobilaznog/nunog. Tu se ponekad koristi i pojam uloga (kao sinonim).

    b) Funkcionalni preduvjeti drutva su one institucije (ustanove) ili sadraji duhovne kulture bez kojih drutvo ne bi moglo egzistirati (opstati). To su nuni preduvjeti. Nain na koji bi se moglo preciznije utvrditi koji dijelovi drutva imaju te preduvjete je preko pitanja: to bi se dogodilo kad se 20 god. ne bi raala djeca? Obitelj ima karakter funkcionalnog preduvjeta drutva jer ona omoguava stalnu reprodukciju ljudi; ili to bi bilo u nekom drutvu kad ne bi bilo religije? Ona odreuje norme ponaanja, ako religija zadovoljava potrebe drutva ona ima funkcionalne preduvjete drutva. U tom se smislu funkcija postojanja stratifikacije definira kao nuni preduvjet jer su smatrali da je postojanje stratifikacije gotovo nuna posljedica da bi se u drutvu ljudi motivirali za poslove kojima se bave.

    c) Vrijednosni konsenzus (suglasnost) pod ovim pojmom funkcionalisti podrazumijevaju potrebu da izmeu ljudi koji ine jedno drutvo postoji barem minimalna suglasnost oko temeljnih vrijednosti na osnovu kojih se drutveni ivot odvija (ili bi se trebao odvijati).Ova teorija, tj. njeni predstavnici kad govore o drutvu imaju ideju konsenzualne zajednice imaju suglasnost oko temeljnih vrijednosti i kod njih nee dolaziti do konflikata. Funkcionalistika teorija smatra da su ljudi po prirodi upueni u taj vrijednosni konsenzus. Zastupaju, dakle, tezu o konsenzualnom tipu drutva. U konfliktu se ne vidi neto to je negativno. Oni kau da dolazi do odreenih promjena u drutvu i te promjene mogu dovesti do konflikata, ali po njima je potrebno da se, to je mogue prije, uspostavi nova ravnotea u drutvu do ijeg je naruavanja dolo prilikom tog sukoba. Koriste pojam pomine ravnotee pod ime bi se trebalo razumjeti nastojanje drutva da u prijanjem naruavanju ravnotee doe do nove ravnotee.

    PARSONSOVA KONCEPCIJA U OKVIRU FUNKCIONALIZMA:

    Parsons je razvio problematiku s Hobbesom15. Hobbes je analizirajui ovjeka kao vrstu polazio od teze da su ljudi kao prirodna bia obdareni dvjema vrstama svojstava: strasti i emocije, a nasuprot njima stoji razum. U prirodnom stanju skloni smo funkcioniranju po logici strasti, to nas dovodi u sukob s drugim jedinkama u drutvo koji su takoer motivirani strau. Ta prevlast strasti u prirodno stanju vodila bi do toga da drutvo, kao zajednica, ne bi moglo opstati i ljudi su u stalnom sukobu.Drugo stanje (koje omoguava da se strasti kontroliraju) do kojeg su ljudi doli jer nisu htjeli dovesti svoju egzistenciju u pitanje je stanje u kojem ljudi kao pojedinci prihvaaju stvaranje drave, uspostavljaju ponaanja i prihvaaju odreene elemente funkcioniranja drutva civilizirano stanje.Rousseau smatra da su ljudi po prirodi dobri pa su se tijekom vremena iskvarili. Funkcionalizam je blii Rousseaovom shvaanju da su ljudi skloniji suraivanju i izbjegavanju sukoba.

    15 smatra se prirodno-pravnim teoretiarom, ali to je problematino jer su njemu prirodni zakoni samo zahtjevi razuma koji egoistine pojedince upuuju da drutvenim ugovorom stupe u dravnu zajednicu te potpuno predaju svoju slobodu monarhu, koji im za uzvrat jami mir u svijetu, gdje je ovjek ovjeku vuk homo homini lupus. Hobbes je zaetnik teorijskog pozitivizma. Razlika su Lock i Roussea koji koriste ideju prirodnog prava za ograniavanje ili ukidanje monarhije.

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    24

    Parsons izlae vienje funkcioniranja drutva kao sistem, unutar kojeg se razlikuju podsistemi koje definiramo kao funkcionalna predmetna drutva. Postoje 4 podsistema:

    a) prilagoavanje ili adaptacija;b) definiranje i postizanje odreenih ciljeva;c) integracija;d) prenoenje tzv. temeljnih obrazaca drutva, s generacije na generaciju.

    AD. Prilagoavanje ili adaptacija:Odnosi se na to kako Parsons vidi odnos drutva, okoline i same pretpostavke za opstojnost ljudi u

    drutvu, i to vezuje za potrebu zadovoljavanje egzistencijalnih potreba ljudi u drutvu (prehrana, smjetaj, odijevanje). Podsistem gospodarstva (privrede) omoguava zadovoljavanje ovih potreba. U modernim drutvima ovaj ekonomski podsistem doista funkcionira kao jedan podsistem i to kroz razne banke, burze

    AD. Definiranje i postizanje odreenih ciljeva:Parsons smatra da svako drutvo ima potrebu definirati odreene ciljeve u razvoju i ostvariti

    pretpostavke da bi se ti ciljevi realizirali. Postoji i politiki podsustav drutva u okviru kojih se raspravlja o ciljevima i nainima, sredstvima i mogunostima ostvarivanja tih ciljeva.

    AD. Integracija:Funkcionalni preduvjet koji po Parsonsu treba osigurati prilagodbu sukoba kada se oni javljaju u

    drutvo i to tako razrijeiti da ne izazivaju velike negativne posljedice u drutvu, ve da se nastali sukobi to prije razrijee. Moderna drutva su razvila poseban sistem institucija pravosue (tuilatvo, odvjetnitvo, sudstvo cijela mrea institucija) koje je zadueno da osigurava integraciju drutva kada dolazi do dezintegracije. Ako pojedinac naruava elemente vrijednosnog konsenzusa odgovarat e i biti e sankcioniran.

    AD. Prenoenje tzv. temeljnih obrazaca drutva, s generacije na generaciju:Odnosi se na potrebu da se u svakom drutvu mora osiguravati, to je mogue efikasniji, sustav

    prenoenje temeljnih vrijednosti ili obrazaca drutva s generacije na generaciju. I s obzirom na ovaj preduvjet, moderna drutva su razvila mree institucija koje imaju taj zadatak. U tom pogledu Parsons naglaava ulogu nekoliko faktora: obitelj, obrazovni sustav, religija, a i mediji, te iri utjecaj zajednice. S obzirom da postoji vie imbenika, Parsons razlikuje nekoliko tipova socijalizacije i u tom pogledu razlikuje ovaj vid socijalizacije koji je primarno vezan za obitelj primarna socijalizacije; za razliku od sekundarne socijalizacije gdje bi uloga obrazovnog sustava bila najvanija, a religija se smjeta i u primarnu i u sekundarnu (ovisno o odnosu obitelji prema religiji).

    Parsons smatra da je ova podjela opravdana zbog toga to se, po njemu, u primarnoj socijalizaciji prenose partikularne vrijednosni ili norme, a u sekundarnoj se prenose univerzalne vrijednosti. Pod partikularistikim vrijednostima Parsons podrazumijeva sve vrijednosti koje preuzimamo od nae ue obitelji, i one ne moraju biti istovremeno prihvaene od drutva, npr. ideja o tome da su ene ravnopravne sa mukarcima.Tako u obitelji koja je patrijarhalna one e taj stav prenijeti na djecu, a taj e se pojedinac u fazi sekundarne socijalizacije onda suoiti s problemom.

    Parsonovo vienje drutva (dinamiki razvoj): - Parsons smatra da se povijesno gledano u drutvu dogaa proces diferencijacije, nove institucije, novi odnosi, nove vrste drutvenih odnosa to utjee na osiguravanje integracije drutva. Po njemu, integraciji pridonose vrijednosti na osnovu kojih se regulira drutveni ivot u pojedinim sferama drutvenog ivota i tako nastaje balans izmeu diferencijacije i integriranja uz pomo drutvenih vrijednosti. U djelu Drutva (studija iz 1993.), Parsons je posebno izloio koncepciju integriranja uz pomo drutvenih vrijednosti.

    Dodatna literatura: Ivan Kuvai: Funkcionalizam, Naprijed, Zagreb 1990. Ivan Kuvai: Marksizam i funkcionalizam, 1970.Ritzer: Suvremena sociologijska teorija.

    KRITIKE FUNKCIONALIZMA:

    Postoje 2 vrste kritika:a) Kritika iznutra (od pristaa funkcionalizma)b) Kritika izvana (od strane pristaa drugih teorijskih orijentacija)

  • Izradio: Teo Mileti

    Akademska godina 2002/'03.

    25

    (18) AD. Kritika iznutra najznaajniji je Robert Merton, koji je kritike uobliio u tri postulata funkcionalizma. Meutim, te pretpostavke nisu snae da bi ih mogli nekritiki uzeti.

    1. Postulat funkcionalnog jedinstva podrazumijeva se stajalita funkcionalista da pojedini dijelovi imaju pozitivnu posljedicu za drutvo kao cjelinu. Smatra da je ta teza dvojbena da to ne mora vaiti za svako konkretno drutvo i pri tome navodi primjer, tzv. religijskog pluralizma, tj. postojanje razliitih religijskih vjerovanja (organiziranja) u nekom drutvu. Iako je religija kao tip svijesti vrlo vana za drutveni ivot, ako u nekom drutvu postoje vie religijskih vjerovanja to moe dovesti do odreenih sukoba meu njima. Merton smatra da se ovaj postulat ne moe uzeti kao neto to je unaprijed dano nego, kao neto to se mora unaprijed analizirati i utvrditi utjecaj dijelova drutva.

    2. Postulat univerzalnog funkcionalizma svodi se na to da ostali funkcionalisti pretpostavljaju da neki dio drutva uvijek ima pozitivne posljedice za drutvo kao cjelinu i oni gotovo na teorijskoj razini ne doputaju mogunost da bi neka institucija mogla imati tzv. disfunkcionalne uinke za drutvo. Zato Merton kae da ne moemo govoriti samo o pozitivnim funkcijama nego i o moguim disfunkcijama ili situaciji tzv. nefunkcionalnost gdje nema ni pozitivnih ni negativnih posljedica. Navodi neke primjere: siromatvo moda moemo prihvatiti tezu da siromatvo u drutvu moe biti funkcionalno za drutvo kao cjelinu, ali ne mora (i nije) biti funkcionalno za one ljude koji su siromani. Pri