specifičnosti fizioterapijskog pregleda i tretmana kod osoba s restriktivnim bolestima pluća –...
TRANSCRIPT
VELEUČILIŠTE LAVOSLAV RUŽIČKA U VUKOVARU
STUDIJ FIZIOTERAPIJE
SPECIFIČNOSTI FIZIOTERPIJSKOG PREGLEDA I TRETMANA KOD
OSOBA S RESTRIKTIVNIM BOLESTIMA PLUĆA –
ATELEKTAZE
STUDENTI:
Zlatko Lovaković
Domagoj Mandurić
Matej Jelić
Vukovar,28.04.2011.
1.SADRŽAJ
2.SAŽETAK…………………………………………………………………………………...3
3.UVOD………………………………………………………………………………………..4
4.RAZRADA RADA…………………………………………………………………………..5
4.1.Atelektaze…………………………………………………………………………………..5
4.2.Znakovi i simptomi………………………………………………………………………...5
4.3.Dijagnostika………………………………………………………………………………..6
4.4.Liječenje……………………………………………………………………………………6
4.5.Klinički pregled……………………………………………………………………………6
4.6.Fizioterapijska procjena……………………………………………………………………7
4.7.Fizikalna terapija…………………………………………………………………………...7
5.ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………11
6.LITERATURA……………………………………………………………………………..12
2
2.SAŽETAK
Atelektaza označava bezraćni dio većeg ili manjeg dijela pluća. Popratna je pojava u tijeku niza plućnih bolesti. Najčešći uzrok atelektaze je opstrukcija dišnog puta, kompresija plućnog parenhima, nedostatak ili disfunkcija surfaktanta. Liječenje ovisi o uzroku. Najčešće se provodi respiratorna fizioterapija, inhalacije bronhodilatatora, sekretolitika, različite tehnike povišenog ekspiracijskog tlaka, fleksibilna bronhoskopija, te kirurško liječenje.
3
3.UVOD
Atelektaza je bezračno stanje većeg ili manjeg dijela pluća, što uključuje i gubitak plućnog volumena,odnosno smanjenje površine za izmjenu plinova. Atelektaza može biti akutna ili kronična. Kronična atelektaza predstavlja skvrčeno i bezračno stanje dijela pluća, trajno isključenog iz plućne funkcije. U ranoj dječjoj dobi poremećaji ventilacije,odnosno sklonost atelektazi, mnogo je češća, jer zbog veličine samih dišnih putova lakše dolazi do djelomične ili potpune opstrukcije bronha. U male djece mali dišni putovi skloniji su kolapsu, prsni koš je mekan, zbog nedovoljno razvijenog hrskavičnog i koštanog dijela. Interalveolarne i bronhoalveolarne komunikacije koje omogućavaju prolaz zraka iz jednog dijela pluća u drugi nedostatno su razvijene. Atelektaza je posljedica nedostatka ili disfunkcije surfaktanta (hijalinomembranska bolest ili akutni respiratorni distresni sindrom – ARDS). Surfaktant je odgovoran za održavanje alveolarne napetosti pri promjeni plućnog volumena, sprječava kolaps alveola pri niskim plućnim volumenima i olakšava kolaps pri velikim plućnim volumenima. Atelektaza dovodi do alveolarne hipoksije, uz posljedičnu plućnu vazokonstrikciju, cime se sprječava veći ventilacijsko –perfuzijski poremećaj i ograničava arterijska hipoksija, a nastale promjene ovise o veličini atelektaze. Liječenje atelektaze ovisi o uzroku, trajanju i težini promjena. Ono uključuje respiratornu fizioterapiju, posturalnu drenažu, primjenu bronhodilatatora, sekretolitika, inhalacije rekombinantne humane deoksiribonukleaze, antimikrobnu terapiju, primjenu surfaktanta, različitih tehnika pozitivnog ekspiracijskog tlaka, te bronhoskopsko liječenje.
4
4.RAZRADA RADA
4.1.Atelektaze
Atelektaza pluća sama po sebi nije bolest. Ona je popratna pojava u tijeku brojnih plućnih bolesti. Tri su moguća zbivanja u razvoju atelektaze:
1. Opstrukcija zračnog puta, 2. ekstratorakalna ili intratorakalna kompresija plućnog parenhima, bolesti stjenke prsnog koša, 3. porast površinske napetosti u alveolama i bronhiolama zbog nedostatka ili disfunkcije surfaktanta.
Atelektaze se obično dijele u dvije velike skupine: opstruktivne i neopstruktivne.
Opstruktivna atelektaza nastaje zbog opstrukcije zračnog puta s posljedičnom resorpcijom plina iz alveola i bronhiola, ispod mjesta opstrukcije. Vanjski činitelji opstrukcije zračnog puta su: strano tijelo, ponavljajuće aspiracije, histoplazmoza. Unutarnji činitelji opstrukcije su: polip, papilom, adenom, granulom, sluzni čep kod cistične fibroze, astma, bronhopulmonalna displazija, bronhiektazije, pneumonije, sindrom nepokretnih cilija.
Kompresija plućnog parenhima: a) izvanjska kompresija bronha: tumor, metastaze, limfni čvorovi, kardiomegalija, vaskularni prsten, lobarni emfizem, b) intratorakalna kompresija: hilotoraks, hematotoraks, pneumotoraks, c) defekti prsnog koša i neuromuskularne bolesti, anomalije ošita, spinalna mišićna atrofija, Werding-Hoffmannova bolest, mišićna distrofija, Guillain Barre sindrom. Nedostatak ili disfunkcija surfaktanta: hijalinomembranska bolest, pneumonija, plućni edem, akutni respiratorni distres sindrom (ARDS), utapanje.
Prema procesu koji dovodi do razvoja atelektaze iste bi se mogle razvrstati na sljedeći način: a) resorptivna atelektaza – nastaje resorpcijom zraka iz alveola ispod mjesta opstrukcije zračnog puta, b) adhezivna atelektaza – zbog povišenja površinske napetosti alveola uzrokovane nedostatkom ili disfunkcijom surfaktanta, c) pasivna atelektaza zbog disfunkcije ošita ili hipoventilacije d) kompresivna atelektaza zbog smanjenja volumena prsnog koša uzrokovanim intratorakalnim procesom ili trbušnom distenzijom, e) cikatrizirajuce atelektaze, kod plućne fibroze i sličnih bolesti.
4.2.Znakovi i simptomi
Znaci i simptomi atelektaze pluća su nespecifični, a kako ce se klinički očitovati ovisi o zahvaćenosti pluća atelektazom. Segmentalne ili subsegmentalne atelektaze Najčešće su asimptomatske, lobarne ili bilobarne, odnosno atelektaza cijelog jednog plućnog krila može se očitovati teškom kliničkom slikom.
Nespecifični znakovi su: vrućica, kašalj, tahipneja, sipnja (wheezing), hroptanje, bol u prsištu. Opsežne atelektaze praćene su cijanozom, uz patološki nalaz respiracijskih plinova u krvi i
5
poremećenu acidobaznu ravnotežu. Povećane vrijednosti upalnih biljega ukazuju na infekciju. Kod većih atelektaza perkusijski se nalazi muklina nad tim područjem pluća, auskultacijskioslabljeno ili nečujno disanje, bronhalno disanje, a mogu se čuti i krepitacije, ako je došlo doinfekcije. Bronhiolitis, bronhitis, pneumonija, tuberkuloza, tumori, astma, cistična fibroza, virusne pneumonije, mikoplazma pneumonija, aspiracija, bolesti su u kojima se cesto razvija atelektaza. Kronična atelektaza koja zahvaća desni srednji plućni režanj ili lingulu, poznata kao "sindrom srednjeg režnja", često je vezana uz astmu.
4.3.Dijagnostika
Dijagnostika atelektaze temelji se na RTG snimci pluća (posteroanteriorna i profilna snimka), računalnoj tomografiji toraksa (CT), magnetskoj rezonanci (MR), koja je korisna u razlikovanju opstruktivne i neopstruktivne atelektaze. Radiološke razlike između atelektaze i konsolidacije pluća temelje se na smanjenju plućnog volumena, razvoju kompenzatornog emfizema, pomaku sredoprsja, unilateralnoj elevaciji ošita, što nalazimo kod atelektaze, dok su ovi elementi odsutni kod konsolidacije.
4.4.Liječenje
Liječenje atelektaze ovisi o uzroku, težini i duljini trajanja atelektaze. Kod atelektaze uzrokovane sluznim čepovima primjenjuje se respiratorna fizioterapija,posturalna drenaža, lupkanje i vibracije prsnog koša, različite tehnike povišenog ekspiracijskog tlaka, inhalacija fiziološke otopine, bronhodilatatora, sekretolitika (N-acetilcistein, rekombinantna humana deoksiribonukleaza – rhDNase), a po potrebi antimikrobni lijekovi, antituberkulotici. Fleksibilna (savitljiva) bronhoskopija korisna je u dijagnostici i liječenju atelektaze pluća, a posebice se to odnosi na akutnu atelektazu uzrokovanu sluznim čepovima.
U dječjoj dobi jedan od češćih uzroka atelektaze je akutno ili kronično strano tijelo, granulacijsko tkivo (tuberkulozni granulom) i tumor. U ovim slučajevima rigidna (kruta) bronhoskopija u dječjoj dobi ima u terapijskom pogledu potpunu prednost u odnosu na fleksibilnu bronhoskopiju. Kronična atelektaza najčešće zahvaća desni srednji plućni režanj ili lingulu, što je pogodno mjesto za razvoj recidivirajucih infekcija, kronične upale i bronhiektazija, zbog čega je indicirano kirurško liječenje – lobektomija.
4.5.Klinički pregled
E. P. žensko, u dobi od osam godina, zaprimljena je na liječenje zbog atelektaze desnog srednjeg plućnog režnja. U dobi od šest godina liječena je ambulantno kao desnostrana upala pluća (nije rađen RTG pluća). Od tada se povremeno javlja kašalj, supfebrilitet, te bolovi s desne strane prsnog koša. U dobi od sedam godina zbog dugotrajnijeg kašlja, učinjen je RTG pluća, na kojem je vidljiva atelektaza desnog srednjeg plućnog režnja. Djevojčica je pulmološki obrađena. Auskultacijski je nalaz na plućima uredan. Ventilacijska funkcija pluća bila je uredna. Imunoglobulini su u granici normale za dob. Kloridi u znoju 13,5 mmol/L. Ukupni IgE 21,2 kU/L. Bronhoskopski je nalaz uredan. Perfuzijska scintigrafija pluća (Tc-99m MAA): ispad perfuzije u projekciji srednjeg režnja desnog plućnog krila. Pokušana je konzervativna terapija kortikoidima, te inhalacijama rekombinantne humane
6
deoksiribonukleaze (rhDNase), respiratorna fizioterapija, posturalna drenaža, te je postignuta reventilacija atelektaze. Operativni zahvat nije bio potreban. Djevojčica se redovito kontrolira.
Slika 4.1. RTG nalaz djevojčice
4.6.Fizioterapijska procjena
Osobi E.P. učinjeni su mjerenja i testovi iz čega su dobiveni sljedeći rezultati:
VISINA, TT/kg. : u skladu sa dobi
MJERENJE VITALNIH ZNAKOVA. : vitalni znaci uredni,disanje otežano
OBRAZAC DISANJA. : disanje abdominalno
MOBILNOST GRUDNOG KOŠA: dubina disanja smanjena;pokreti nisu simetrični
REBARNA ELASTIČNOST:lijeva strana se više širi zbog atelektaze desnog pluća
4.7.Fizikalna terapija
VJEŽBE DISANJA
Provodimo u mirnoj, provjetrenoj prostoriji. Pacijent je u relaksiranom položaju. Pacijentu je važno objaniti kako disati segmentalno kako bi djelomično proventilirali zahvaćeni režanj.
TEHNIKA JAČANJA DIJAFRAGME
Provodi se ležeći na leđima. Pacijentu je važno objasniti tehnike dijafragmalnog disanja. Pacijentu se daje otpor rukama na epigastričnu regiju ili ako je u dobrom stanju tada se postavlja uteg (0,5-1kg) na isto mjesto. Osnovno pravilo je da se mora udahnuti na nos te izbaciti trbuh prema van.
7
SEGMENTALNO DISANJE
Koristi se u vježbama disanja kako bi proventilirali određene plućne lobuse.
MOBILIZACIJA GRUDNOG KOŠA
Pacijent sjedi na stolici,vlastitim rukom daje otpor na strani suprotnoj od oštećenog lobusa. Prilikom udaha popusti otpor a kod izdaha pojačava pritisak na bazu rebara.
Slika 4.2. Mobilizacija grudnog koša
MOBILIZACIJA GORNJEG DIJELA
Pacijent sjedi na stolici ili leži. Postavlja ruke iza glave i ukriži prste. Prilikom udaha širi laktove prema nazad dok prilikom izdaha skuplja laktove i saginje glavu kako bi istiskao što je moguće više zraka iz pluća.
Slika 4.3. Mobilizacija gornjeg dijela
8
MOBILIZACIJA RAMENA
Pacijent sjedi na stolici. Prilikom udaha ruke su ispružene iznad glave. Nakon toga slijedi izdah prilikom čega se pacijent ide u pretklon.
Slika 4.4. Mobilizacija ramena
POVEĆANJE EKSPIRIJA
Pacijent leži u supiniranom položaju. U prvom koraku terapeut potpomaže izdisaj vlastitiom rukom na abdomenu pacijenta. U drugom koraku terapet flektira natkoljenicu pacijenta kako bi potpomognuo izdah,dok u trećem flektira obje noge za isti učinak.
Slika 4.5. Povećanje ekspirija
POLOŽAJNA DRENAŽA
9
Provodi se 15-30 minuta. Provodi se prije obroka ili 2h nakon obroka.Položajna se drenaža koristi kod prevencije nakupljanja sekreta ili kod evakuacije već nakupljenog sekreta.
POMOĆNE TEHNIKE POLOŽAJNOJ DRENAŽI
Duboko segmentalno disanje.
Učinkovito kašljanje.
Perkusija-radi se preko segmenta pluća koji se drenira,tijekom nekoliko minuta ili do nagona kašlja,nije bolna niti neugodna a izvodi se lupkanjem dlanom.
Vibracije-radi se u kombinaciji s perkusijom samo tijekom ekspirija,pritisak je u smijeru kretnje grudnog koša
5.ZAKLJUČAK
10
Atelektaza ukazuje na poremećeni mehanizam ventilacije (opstrukcija dišnih putova), a dijagnostika i liječenje moraju biti uzročno usmjereni. Određene bolesti uključuju razvoj atelektaza, primjerice astma. Atelektazu može uzrokovati i aspiracija stranog tijela, a česta je i kod cistične fibroze. Bolesnici s neuromuskularnim bolestima skloni su razvoju atelektaza. Bronhopulmonalna displazija čest je uzrok atelektaze desnoga gornjeg plućnog režnja. Kongenitalne kardiovaskularne bolesti, kongenitalne plućne ili ekstraplućne anomalije, bronhalni tumori, hijalinomembranske bolesti rizični su činitelji u nastajanju atelektaza. Trahealni bronh pojavljuje se u 2 % populacije i čest je uzrok atelektaze desnoga gornjeg
plućnog režnja. Fizikalna terapija ima veliko djelovanje kod ove bolesti ali ako se ne uspije s ovom vrstom terapije tada se prelazi na invazivno tj. kirurško liječenje odstranjenjem lobusa zahvatom zvanim lobektomija.
11
6.LITERATURA
http://www.hrcak.srce.hr/file/46395
http://www.dekada.org/?Medicina,sto-je-uzrok-atelektazi-pluca&d=63
Šeper V.:RESPIRATORNA FIZIOTERAPIJA-vježbe,Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru,Studij Fizioterapije (Predavanje)
12