spektar [broj 25, 28.11.2014]

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 28. 11. 2014.

APEL JEDNOG SARAJLIJE: PROFESOR TRAŽI ISTINU

DOBROVOLJCI NA STRANIM RATIŠTIMA

ZAŠTO U BOJ IDU INAŠI “BIJELI ĐAVOLI”

MISTERIJE ORGANIZMA: NEMA NEIZLJEČIVIH BOLESTI

Broj 25

Dnevni najam već od 50 KM!

ŠkodaChevrolet

RenaultCitroen

KiaToyota

Mercedes

www.kapitals.ba

Sarajevo

H. Kreševljakovića 18

Tel./fax: 033 481 088

Mobitel: 063 393 180

063 399 648

063 393 181

ZAŠTO U BOJ IDU INAŠI “BIJELI đAVOLI”


PROFESOR TRAŽI ISTINU O SUDBINI KOMŠIJA - SRBA

“NEOBIČNI” APEL JEDNOG SARAJLIJE

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula

Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]

BiH je postala jedno od ključnih mjesta na Balkanugdje bi aktivnosti na krivičnom gonjenju ratnika, ali injihovih inspiratora i finansijera mogle početi davati ikonkretne rezultate Str. 8

Izgleda da ljudi u Sarajevu mnogo više vole daotvoreno razgovaraju o smjeni selektora fudbalskereprezentacije BiH, nego da se javno zapitaju gdje sunestale njihove komšije za vrijeme opsade grada, kažeHaris Jusufović Str. 12

NEMA NEIZLJE^IVIH BOLESTI,ALI IMA NEIZLJE^IVIH LJUDI

Dr. Schulze, za koga se tvrdi da je osobno spasio na sto-tine otpisanih ljudi koji su bili “jednom nogom ugrobu”, kaže da je imao pacijente koji su patili odglаvobolje po sedam godina. A kad im je očistio debelocrijevo, glavobolja je odmah nestala... Str. 24

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

DVIJE ŽENE-VLADARICEPosljednja bosanska kraljica nije bila Katarina negoMara Jelena, dok za Esmu sultaniju legenda kaže da jeza svoju tešku bolest lijek našla gradnjom džamije uJajcu Str. 38

MISTERIJE LJUDSKOG ORGANIZMA

sličnim nazivima živi već oko 2000godina na ovim istim prostorima.7. Bori se za prava čovjeka,građanina kao nosioca bosanskogdruštva i sprječava bilo kakveoblike rasne, nacionalne, etničke ilireligiozne diskriminacije.8. Zalaće se za građansku, jedin-stvenu republiku u kojoj svakigrađanin politički ima jedan glaskoji se jednako broji na svakommjestu i u svakoj prilici.9. Zalaganje da državom, narodomi njihovim dobrima upravljajuisključivo dokazani pošteni patriotiBosanci, koji posjeduju znanje,pamet i iskustvo, bez obzira na bilokoju drugu pripadnost.10. Parola BGV-a je - BosnaBosancima!

PEDESET “DESETKI”

Mirna Alibegović, dobitnica priz-nanja "Zlatna plaketa Univerziteta uTuzli za postignut uspjeh u studiju",diplomirala je na Pravnom fakultetuUniverziteta u Tuzli u julu 2014. iostvarila prosječnu ocjenu od 9,82.Mirna je fakultet okončala sa ukup-no pedeset “desetki” u indeksu, odukupno 55 ispita u toku studija,prenosi portal Tuzlanski.ba.U toku svog četverogodišnjeg studijadobitnik je i brojnih priznanja i nagradakako na bosanskohercegovačkoj, tako ina međunarodnoj sceni. Između ostalog,2013. Je od strane OSCE-a proglašena zanajboljeg govornika na „Javnoj debati natemu diskriminacije u zakonodavstvuBosne i Hercegovine“, a iste godine naDržavnom debatnom takmičenjuizabrana je za najboljeg debatanta i tako

Rješenjem Ministarstva pravdeBosne i Hercegovine u Sarajevu jeregistrovano Bosansko Građanskovijeće – BGV. Iako je ovo vijeće, kaoneformalna grupa, funcionisalo većod 2012. godine, a naročito jeaktivno bilo pred popis stanovništvaprošle godine, konačno jeregistrovano i počelo je sa radom.Predstavnici Bosanskog GrađanskogVijeća su za prvo obraćanje javnosti,kao registrovano udruženje, objavilisvoje programske ciljeve1. BGV okuplja građane Bosne iHercegovine u zemlji i svijetu kojivole i smatraju Bosnu i Hercegovinusvojom domovinom.2. Daje podrsku pojedincima i gru-pama koje promovišu znanje,nauku, kulturu i umjetnost Bosnete rade na strategiji daljeg razvojabosanske države i njenog naroda.3. Izvještava javnost o novimkulturnim, naučnim, istorijskim,političkim i drugim aktivnostimakoje su vezane uz razvoj bosanskogdruštva u zemlji i svijetu.4. Radi na organizovanju kulturnihpriredbi i manifestacija, tribina i okruglihstolova na temu Bosanci i njihova država,kultura, umjetnost i znanost.5. Izrada programa pomoći irazvoja i saradnje, koji će unapri-jediti bosanski narod i državu te jenačiniti jakom, stabilnom,demokratskom i slobodnom zasvakog dobronamjernog čovjeka.6. Sakuplja i publikuje kulturno-istorijsku, naučnu i umjetničku građukoja dokazuje da su Bosanci jedin-stven autohtoni narod koji pod tim i

BRAVO!Inovatori iz Bosne i Hercegovinesu početkom sedmice u Kunšanu,u Kini, dobili brojna priznanja na8. Međunarodnoj izložbi inovacija.Nagrađena je kocka za zaštitu odpoplava, zatim rublje sa štitnicima,dok su učenice koledža iz Bihaća,Amina Hajdarević i Jasna Nuhić,dobile srebrenu medalju za pret-varanje otpada od plastike u naftu.Također, srebrene medalje dobilisu i Zoran Dujaković iz BanjeLuke te Branko Milićević izPosušja. Belma Selimović iz Sarajeva je tvo-rac inovacije za donje rublje sa štit-nikom za genitalne organe, aautori kocke za zaštitu od riječnihpoplava su Sanel Alagić iz Bugojnai Mevlin Hadžiosmanović izVisokog. Medalje su dobili i stomatologDžemal Muftić, zatim SašenkoSadiković za padobran za obukupočetnika te Senad Šećerbegović zasigurni skateboard. Posebno priz-nanje dobio je i generalni sekretarAsocijacije inovatora Bosne iHercegovine Husein Hujić.Ovo nije prvi put da naši inovatoridobijaju svjetska priznanja za svojeizume. BiH u tome ima tradiciju jošiz predratnog vremena, kada je djelo-valo mnogo inovatorskih klubova.U međuvremenu se njihov brojsmanjio, država ne pruža materi-jalnu podršku ovoj vrsti djelatnosti.Inovatori su, u suštini, prepuštenisami sebi.Ono što inovatorima treba, to je pro-mocija njihovih patenata u svijetubiznisa, tamo gdje oni mogu dapostanu artikl za serijsku proizvod-nju i komercijalnu primjenu. Kad bise svaki političar suzdržao bar odjednog službenog putovanjagodišnje, moglo bi se doći do novcaza tu vrstu promocije. Ali...

GRA\ANSKOVIJE]E

4 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

kvalitetnih stručnjaka. Posljedice suogromne: tako ostajemo i bez šanseda svoj život bolje uredimo, da seznanjem borimo sa ogromnim prob-lemima u koje smo zapali.Kad ovo znamo, utopijski zvuče apelinašim stručnjacima, koji su već uinostranstvu, da se vrate u BiH i dasvojim umijećem pomognu svojojzemlji. Ma koliko oni voljeli svojudomovinu i gradove u kojim surođeni i odrasli, nagon zasamoodržanjem mnogo je jači. Živise tamo gdje su uslovi bolji, gdje seviše cijene i plaćaju trud i znanje.Ako se nastavi kako je krenulo, u BiH ćeostati samo oni koji teško mogu pomoćii sami sebi, a kamoli svojoj uzdrmanoj isvim bolestima napadnutoj državi.Time će ona sve dublje da tone ubeznađe, siromaštvo, ekonomsku isvaku drugu vrstu depresije.

PASIVNI BIRA^I

Građani BiH najmanje povjerenjaimaju u državne institucije ipolitičke stranke i to je jedan odrazloga zbog čega više od 40 postobirača nije sudjelovalo na proteklimizborima, izjavio je u Mostarudirektor Predstavništva FondacijeKonrad Adenauer u BiH KarstenDummel uoči tribine pod nazivom"Analiza i uzroci apstinencijebirača na izborima u BiH".Ocijenio je, ipak, dobrim to što je naovogodišnje izbore izišlo 54 postograđana jer, kako je kazao, mnogeprognoze i analize prije samih izbo-ra su govorile da bi se taj postotakmogao kretati i do ispod 40 posto. Pored nepovjerenja u institucije ipolitičke stranke, Dummel jeistaknuo i to kako ljudi rođeni uBiH još uvijek nisu navikli na sis-tem prave demokracije.

postala predstavnik Bosne i Hercegovinena Svjetskoj debatnoj konferenciji itakmičenju u Irskoj.Ova uspješna mlada djevojka smatrada je svaki put koji vodi do određenoguspjeha, naročito onog zlatnog,trnovit i pun lijepih, ali i onih manjelijepih i stresnih momenata. Onakaže da se uspjeh ne mjeri onime štosmo postigli, nego preprekama kojesmo morali prevazići da bismo došlido konačnog cilja.Najveća motivacija i podrškatokom studiranja bili su joj, kakokaže, porodica i još jedna posebnaosoba u njenom životu.- Posebnu zahvalu dugujem svojojmajci, bez koje danas ne bih bilaono što jesam. Ono što me najvišemotiviralo da se posvetim pravnojnauci je možda i trenutno stanje ukojem se Bosna i Hercegovinanalazi, te moja uvjerenost da serješenje upravo krije u mladimljudima i inovativnim idejama, kojeće našu državu odvesti u neku boljubudućnost - dodaje Mirna.

NEGATIVNI“IZVOZ”

Bosni i Hercegovini prijeti kolapszdravstvenog sistema zbog odlaskamladih ljekara van naše zemlje. Dr.Harun Drljević, predsjednikLjekarske komore FBiH, navodi daje u posljednjih pet-šest godinaBiH napustilo oko 200 ljekara.- Problem je što ostaju stariji ljekari.Mladi kreću na specijalizaciju iistovremeno upisuju kursnjemačkog jezika, s namjerom da,po završetku specijalizacije, napusteBiH, pojašnjava dr. Drljević.Nije ovako samo u zdravstvu. BiHnapuštaju mnogi stručnjaci za kojimpostoji potražnja u razvijenimzemljama, u kojim će njihov životbiti mnogo lakši, a prihodi znatnoveći. Tako BiH postaje izvozniknajbolje vrste “robe” koju ima -

FUJ!!!Iz Narodnog demokratskog pokreta(NDP) tvrde da je Vojin Mitrović,koji je na konstitutivnoj sjedniciNarodne skupštine RS-a, „sramnoizdao članove i simpatizere NDP-a,čije je glasove podrške dobio, prišaoMiloradu Dodiku isključivo zbogličnih interesa, čime je sam sebeizložio sumnji javnosti, da je onjedan od dva kupljena poslanika uparlamentu RS“.Sve što je naveo kao razlog istu-panja iz NDP-a i Saveza za prom-jene bijedno je i prizemnoopravdanje vlastitog izdajničkogčina i nezajažljive, beskrupulozneželje za uvećavanjem vlastitogbogatstva i sticanja političkoguticaja koji će mu to još višeomogućiti – saopćio je NDP.Oni navode da „u ušima cjelokup-ne javnosti RS, još odjekuju višeputa ponovljene Mitrovićeve riječiiz predizborne kampanje, kada je,pod sloganom „GURAM DALJE!Milorada Dodika javno nazivaolopovom, navodeći primjere velikepljačke prilikom izgradnji bolniceu Bijeljini“.Iz svog rodnog sela Jelaz, Dodiku jeporučio da je najveći kriminalac ikrivac za sudbinu semberskih sela,nakon katastrofalnih majskihpoplava. Cijelu izbornu kampanjuVojin Mitrović je proveo u vatrenimgovorima i kritikama, prije svega naračun Milorada Dodika, vrlo čestone birajući riječi, zbog čega mu je1.848 građana Semberije i Posavinedalo svoj glas i povjerenje.No, Mitrović je sve to zaboravio isvoj poslanički glas poklonioDodiku. Time je, s pravom, samsebe osumnjičio da pripada onojdvojici iz “afere Cvijanović”, kojase zavrtjela oko kupovine dva glasakoja su, za skupštinsku većinu, tre-bala Dodiku.

28. novembar 2014. Spektar, broj 25 5


Bosna i Hercegovina obilježila jesvoj 71. rođendan. Njen “rodnilist” datira od 25. novembra 1943.

godine, kada je, u jeku Drugog svjetskograta, u Mrkonjić Gradu, održano Prvozasjedanje ZAVNOBiH-a.Na tom zasjedanju usvojena jeRezolucija i Proglas narodima BiHu kojima se ističe odlučnost narodaBiH da njihova zemlja, koja nije nisrpska, ni hrvatska, ni muslimans-ka, nego i srpska i muslimanska ihrvatska, bude zbratimljenazajednica u kojoj će biti osiguranapuna ravnopravnost svih naroda.

Faktor vremena: Ciljevi koji sutada zacrtani, međutim, samo su

djelimično ostvareni. BiH danasjeste nezavisna država, ali posljed-

nje dvije decenije njenog životanikako se ne mogu ocijeniti kaoperiod u kojem su pripadnicinjenih etničkih grupa živjeli složno

i skladno. Naprotiv, bilo je to vri-jeme žestokih sukoba.U dvije posljednje decenije u pitanjesu dovedena oba postulataZAVNOBiH-a, i državnost BiH isloga Bošnjaka, Srba i Hrvata.Pokazuje to i odnos prema praznikukoji je, kao i prethodnih godina,svečano obilježen samo u jednom,federalnom dijelu zemlje. URepublici Srpskoj se ovaj “rodni list”Bosne i Hercegovine ne priznaje.Nije ovo jedini slučaj u kojemistorijske činjenice i savremenepolitike ne idu istim kolosjekom.Nema nikakve dileme da su uMrkonjić Gradu, prije 71 godinu,zaista donešene državotvorneodluke. No, faktor vremena takođe

CIJENA NACIONALNE NESLOGE

Srbi, Hrvati i Bošnjaci potpuno su jednaki i “zbratimljeni” samo u lošem životu, u niskom životnom standardu, u masovnoj nezaposlenosti itd.Nijedan narod nije izvukao bilo kakvu vrstu koristi iz stalnih svađa, sukoba i otimanja za teritorije

„RODOLJUBLJE“ SE PLAĆAPRAZNIM NOVČANICIMA

Piše: Vlastimir Mijović

Separatistički zanos kodSrba je u velikoj mjerioslabio. Previsoka je

cijena koja se za to plaća,a koja je izražena u

dramatičnom porastusiromaštva, koje pogađasve građane, bez obzira

kojoj naciji ili vjeri pripadaju...

Nacionalno „bogatstvo“ ili životno siromaštvo

se ne može ignorisati. Sudeći popolitici njegovih nacionalnihvrhova, srpski narod umeđuvremenu se predomislio. Otome svjedoče procjene da bi se, naeventualnom referendumu osamostalnosti, Republika Srpskaodlučila za izlazak iz sastava BiH.No, kao što je sve podložno prom-jenama, tako je i sa ovom vrstomraspoloženja. Ono nije radikalnopromijenjeno, ali je separatističkizanos kod Srba u velikoj mjerioslabio. Previsoka je cijena koja seza to plaća, a koja je izražena udramatičnom porastu siromaštva,koje pogađa sve građane, bez obzi-ra kojoj naciji ili vjeri pripadaju.

Svi na gubitku: Opravdano sepostavlja pitanje: Čemu vodi stalnoinsistiranje na pojedinačnimnacionalnim interesima, kojeproizvodi skretanje pažnje sa orga-nizacije države, ukupnihdruštvenih odnosa, ekonomije...Kako sada stoje stvari - Srbi, Hrvatii Bošnjaci potpuno su jednaki i“zbratimljeni” samo u lošem živo-tu, u niskom životnom standardu,u masovnoj nezaposlenosti itd.Nijedan narod nije izvukao bilokakvu vrstu ekonomske koristi izdugog perioda svađa, sukoba i oti-manja za teritorije.Jednostavno je to ovih dana izrazioDžonatan Mur, šef Misije OSCE uBiH. On ističe “da običnog čovjekau BiH interesuju isključivo usloviživota, odnosno zaposlenje njega injegove djece.”Ovu izjavu dobro je uporediti sajednom starom izjavom RadovanaKaradžića, koji je 1991. godineprijeteći uzviknuo da će Srbi istra-jati na svom otporu stvaranju neza-visne BiH, makar zbog toga morali“i ratovati i jesti travu”.Rat se dogodio, a dogodilo se i ovodrugo. Na trpezi prosječne srpskeporodice danas i nema mnogo

kvalitetnije hrane od trave. Ništabolji nije ni bošnjački i hrvatskijelovnik.Gospodin Mur očito misli da se topromijenilo, da ljudi u Bosni iHercegovini, bez obzira nanacionalnu pripadnost, više nisuopsjednuti svojim etničkim statusi-

ma, da su im životni standard iopšte životne perspektive postalemnogo važnije.Kad bi bilo tako, to bi za BiH bioogromni korak naprijed. Njennajveći problem je upravo to što senjeni ključni potencijali i kapacitetitroše na nacionalnoj neslozi i napokušajima da svaki narod ostvarineku sebičnu korist.

Stara pjesma: U toj bici, kojatraje već dvije i po decenije,očigledno nema pobjednika. Ustvari, gubitnici su i Srbi i Hrvati iBošnjaci. Kao građani, pali smo nasamo evropsko dno. Prazannovčanik za većinu je postao

najveća “nacionalna” briga.Upravo na to suštinski ukazuje imišljenje gospodina Mura. Kad bibili pošteni, isto bi kazali i domaćipolitičari iz svih etničkih grupa. No,oni još nisu sazreli za tu vrstu real-nosti. U tom procesu ih, svojimupornim insistiranjem i otvorenimpritiscima, mogu ubrzati samozabrinuti i osiromašeni građani.No, jesu li oni zaista gurnuliustranu svoje nacionalne brige izanose, da li smo stvarno dospjeli ufazu u kojoj se više osluškujekrčanje praznih crijeva od zveketasrca, koje nejednako kuca kod Srba,Bošnjaka i Hrvata?Taj odgovor brzo ćemo saznati.Prvo, vidjećemo u kom pravccu ćekrenuti nova vlast: hoće li tambu-rati po starim žicama nacije ili ćekrenuti u realizaciju projekatakojim ljude treba poštenonahraniti, pronaći im posao iotvoriti put ka podizanju bijednogživotnog standarda.Ukoliko se nastavi stara pjesma,tada bi na scenu trebali da stupegrađani; da otvoreno kažu do čegaim je više stalo. Tada će i gospodinMur doznati je li bio u pravu sasvojim zaključkom “da običnogčovjeka u BiH interesuju isključivouslovi života, odnosno zaposlenjenjega i njegove djece.”


Naš najveći problem je to što se naši ključni

potencijali i kapacitetitroše na nacionalnoj

neslozi i na pokušajima da svaki narod ostvarineku sebičnu korist...

(Ne)tačan zaključak Džonatana Mura


Na mapi svijeta, koja prikazuje

zemlje u kojima je rizik od

terorizma najveći, BiH se

našla na 86. poziciji, čime je

"osvojila" najgore mjesto u poređenju

sa državama u okruženju.

Spektakularne akcije hapšenja

osumnjičenih za terorizam, odnos-

no za njegovo pomaganje,

finansiranje, ali i učešće na stranim

ratištima u okviru formacija koje se

smatraju terorističkim, bacile su

novo svjetlo na poziciju, ali i ulogu

BiH po ovom pitanju.

Američki eksperti: Sve veći

zahtjevi da se procesuiraju

osumnjičeni, od kojih je devet iz

dvije akcije u pritvoru, ali i dolazak

eskperata iz SAD, mogao bi da

znači i da bi konačna borba protiv

ove pošasti, bar što se Balkana tiče,

mogla početi upravo u BiH.

Intenzivirane policijske akcije na

razbijanju mreže terorističkih

aktivnosti, pojačan rad tužilaštava, ali

i diplomatski pritisci odaju utisak da

se polako staje ukraj “bijelim

đavolima“, kako se nazivaju balkans-

ki džihadisti koji ratuju širom svijeta.

Možda slučajnost, ali indikativno,

na već godinu dana upražnjeno

mjesto ambasadora SAD u BiH

dolazi Maureen Elizabeth

Cormack, koja je imenovanje

dočekala kao izvršni asistent u

Uredu specijalnog izaslanika pred-

sjednika Obame za globalnu koali-

ciju za borbu protiv IS.

Na Balkan, pa i u BiH, će stići i

pravni eksperti SAD, tužioci i sav-

jetnici, kako bi pomogli u

istragama i privođenju pravdi

stranih terorističkih boraca. Ovo je

potvrdio i američki ministar pravde

Eric Holder, koji je najavio doazak

savjetnika u četiri balkanske zeml-

je, ali i postavljanje regionalnog

savjetnika za borbu protiv

terorizma u tom području.

“Oni će obezbijediti neophodnu

podršku našim saveznicima kako bi


ZAŠTO U BOJ IDU INAŠI “BIJELI ĐAVOLI”

Oko 150 ratnika je iz BiHotišlo na ratišta u Siriju

i Irak. Dvadesetak je poginulo, pedesetak sevratilo, a ostali su još na Bliskom istoku...

BiH je postala jedno od ključnih mjesta na Balkanu gdje bi aktivnosti

na krivičnom gonjenju ratnika, ali i njihovih inspiratora i finansijera

mogle početi davati i konkretne rezultate

se procesuirali oni koji se vraćaju iz

sirijske regije. Mislim da smo svi

došli do zaključka kako trebamo

vidjeti kakvi su zakoni u tim zeml-

jama kako bismo došli do najboljeg

rješenja”, pojasnio je Holder.

Budno praćenje: Sve je snažni-

ji i diplomatski pritisak da se

procesuiraju već pritvoreni u pred-

metu Damask, kojih je do sada

devet, dok su dvije osobe pod

mjerama zabrane. Većina su

povratnici sa stranih ratišta i to

uglavnom iz Sirije, gdje su ratovali

mahom na strani militantne orga-

nizacije IS.

BiH je, tako, postala jedno od

ključnih mjesta na Balkanu gdje bi

aktivnosti na procesuiranju i

krivičnom gonjenju ratnika, ali i

njihovih inspiratora i finansijera

mogle početi davati i konkretne

rezultate.

Prema raspoloživim podacima, oko

150 ratnika je iz BiH otišlo na ratiš-

ta u Siriju i Irak. Dvadesetak je

poginulo, pedesetak se vratilo, a

ostali su još na Bliskom istoku. Bh.

državljana ima i na ratištu u

Ukrajini i dijelovima Afrike i oni

su, također, zanimljivi sa sig-

urnosnog aspekta.

Direktor Federalne uprave policije

Dragan Lukač, na pitanje je li BiH

zaista toliko interesantna da se

pokreće cijeli niz međunarodnih

aktivnosti, kaže da zemlja ne

predstavlja prijetnju, bar ništa veću

od drugih evropskih zemalja. Stanje

se budno prati, kaže Lukač, te

pojašnjava kakav je profil osoba

potencijalno zanimljivih sa sig-

urnosnog aspekta. Kaže kako su “to,

prije svega, ljudi koji su u dobroj

mjeri ideološki ili vjerski indoktrini-

rani i koji su dosta radikalni u svojim

principima i poimanjima određenih

društvenih kretanja.“

Alternativni mamac: Dio ih

odlazi i iz materijalnih i

finansijskih interesa, navodi Lukač,

ali dodaje i kako se ne radi samo o

pripadnicima tzv. vehabijskog

pokreta, već je struktura šarolika.

“Najvažnije je naglasiti da ti ljudi

koji se vraćaju sa ratišta, bez obzira

koje je to ratište na svijetu,

uključujući i ovo u Siriji i Iraku, su

ljudi koji predstavljaju određenu

društvenu opasnost sa aspekta svog

formiranja na tim ratištima”,

ocjenjuje Lukač.

Izgubljen sistem društvenih vrijed-

nosti, ekonomski krah i neimaština,

ali i nezaiteresiranost da se mladom

čovjeku ponudi alternativa, za

Vladu Azinovića sa Fakulteta

političkih nauka u Sarajevu su

dovoljan razlog da se adrenalinska

terapija, ekonomski boljitak i

samopotvrđivanje traže upravo na

stranim ratištima.

„BiH je prva zemlja u svijetu po

broju mladih koji nemaju posao.

63% mladih od 18 do 24 godine

nemaju šta da rade. Kada imate

jednu ideologiju koja je struk-

tuirana, bez obzira šta mi o njoj

mislimo, kao jedan racionalan sis-

tem, koja ima glavu i rep, koja traži


Dio dobrovoljaca odlazi i izmaterijalnih i finansijskih

interesa, ali se ne radisamo o pripadnicima tzv.vehabijskog pokreta, već

je struktura šarolika...

Sumnjive finansijske transakcije Bilala Bosnića

odricanja, ali nudi i nagrade, onda

je relativno lako do tih mladih ljudi

doći, pogotovo kroz društvene

mreže, preko interneta ili twitera.

Vrlo je lako poslati poruke, vrlo

moćne poruke, na koje oni zapravo

nemaju nikakvog drugog odgovora,

osim da ih najčešće prihvataju ili da

se na neki način identificiraju sa

njima“, smatra Azinović.

Dok su inspiratori glasni putem

svih mogućih sredstava, od interne-

ta do vjerskih predavanja, što je

mnoge od njih i dovelo iza rešetaka,

zvanične vjerske vođe tek stidljivo

vjerske vođe pozivaju na razum.

Reisu-l-ulema Husein efendija

Kavazović svojevremeno se osvrn-

uo i na ovu pojavu savjetom da

„muslimani dobro razmisle u čije

su se falange upregli i čije oružje u

rukama drže", jer "jedno je sigurno,

Muhammeda.a.s. sigurno nije“.

Novčani poticaji: Kako je još

prošle godine konstatovano u studi-

ji Evropskog parlamenta,

vehabijski pokret u BiH već je

izrodio novu generaciju domaćih

džihadista koji se zbog svojih

evropskih karakteristika mogu lako

infiltrirati u Evropu, a da se na njih

i ne sumnja. Mnoge današnje rat-

nike instruirali su bivši, koji su

„znanje“ sticali od učitelja iz arap-

skih zemalja koji su tokom rata kao

dobrovoljci dolazili u BiH. I među

nedavno uhapšenima nalaze se

bivši ratnici odreda El Mudžahid.

Fikret Hadžić, koji je dva puta bio u

Siriji, jedan je od bivših bh. ratnika

mudžahedina i u pritvoru čeka da

Tužilaštvo BiH sroči optužnicu. No,

ono što je zanimljivo je da je Hadžić

u dva navrata primio 5.000 eura koje

je podijelio sa svojim saučesnicima.

Novac je motivacija koja i one

manje zavedene lako osvoji, kaže

Vlado Azinović.

„Gledao sam kako izgledaju kuće

iz kojih ti mladići odlaze. Kada bi

neko poginuo, naši bi novinari

najčešće odlazili na ta mjesta i raz-

govarali sa roditeljima. To su

najčešće neke kuće od cigle gdje

imate samo drvenariju, prozore i

vrata i gdje jedva da imate krov. Do

nekih od tih kuća jedva da vodi bilo

kakav zemljani put. Dakle, to su

kuće iz kojih bi čovjek, bilo kada i

bilo gdje, nastojao što prije pobjeći

u bilo šta drugo. Problem sa

Bosnom i Hercegovinom je što se i

ljudima koji žive na asfaltu i

betonu nudi malo šta drugo",

konstatuje Azinović.

Finansijski tokovi: Nakon

hapšenja samozvanog vođe vehabi-

jske zajednice BiH u akciji Damask –

Bilala Bosnića - u javnost je dospjela i

informacija da mu je u jednoj

transakciji iz Kuvajta uplaćeno 50.000

eura. Lukač upozorava kako se upra-

vo zbog kompleksnosti problema

mora povesti računa da sve strukture

moraju sarađivati „da znamo odakle

taj novac, odakle ta sredstva koja se

tim ljudima daju i njihovim obitelji-

ma dok su oni na ratištu“.

Državna Agencija za istrage i zaštitu,

prema Lukaču, je jedna od ključnih

institucija koja sa drugim polici-

jskim, ali finansijskim institucijama

može ući u trag tome ko šalje novac,

ali i ko ga ovdje koristi.

A BiH je zemlja koja je još daleko

od pravne države i čiji su tokovi

novca, ali i osiguranja investicija i

depozita, još rizični, o čemu

svjedoče i brojne afere. Ne čudi,

stoga, namjera da se u kreiranje

zakonskih okvira uključe strani

eksperti. Moguće da poprave i

vlastite greške, jer su brojne zemlje

prećutno podržavale dolazak

stranih ratnika na bosansko tlo.

Neki od njih, godinama kasnije,

bili su i stanovnici zloglasnog

zatvora Gvantanamo.Dženana Halimović/RSE


Hapšenje Elvira Muratovića

Mnoge današnje ratnikeinstruirali su bivši,

koji su „znanje“ sticali od učitelja iz arapskih

zemalja koji su tokom rata kao dobrovoljci

dolazili u BiH...


Građani Bosne i Hercegovine će17. juna 2016. godine ostati bezanalognog televizijskog signala, ada li će do tada biti urađena digital-izacija, to još uvijek nije sigurno.Tim povodom, u Sarajevu je učetvrtak održan okrugli sto kojim jeVijeće RAK-a pokušalo da alarmirasve relevantne sudionike kako bi seizbjeglo da, nakon mnogo toga,BiH izgubi i svoje javne televizijskeemitere i tako ostane u “televiz-ijskom mraku”."To je potpuno izvjesna posljedica uko-liko se ne urade obaveze javnih servisa iVijeća ministara BiH. To su dvijeadrese koje moraju učiniti najvećenapore da se proces digitalizacije završi,inače ćemo imati ogromne posljedice",kazao je Plamenko Čustović,predsjedavajući Vijeća RAK-a. Ostalo je još pola godine da se riješeproblemi koji su doveli do zastoja uzavršavanju prve faze procesa digi-talizacije. "Javni emiteri, RAK i Vijeće min-istara moraju konstruktivnim dijalo-gom vidjeti gdje su problemi i kakose mogu prevazići do juna. Prva fazaje obavljena u Mostaru i Sarajevu, anije u Banjoj Luci. Mora biti poznatrazlog zbog čega je to tako i moramoriješiti slične probleme", rekao jeMate Bandur, savjetnikpredsjedavajućeg Vijeća ministaraVjekoslava Bevande, koji je, kako jeprenio Bandur, izrazio spremnost dase uradi sve kako bi proces digital-izacije bio završen na vrijeme.

Siniša Petrović, pomoćnik direktora zaupravljanje radiofrekvencijskim spek-trom u Regulatornoj agenciji za komu-nikacije, upozorio je da nas očekujegašenje televizijskog emitovanja. "Ukoliko ne pristupimo ubrzanomprocesu digitalizacije, imat ćemosamo slučajni TV signal i ići ćemood komšije do komšije da bismo

gledali TV. Ovo je kompleksan pro-jekat koji je na državnom nivou ipitanje je da li su svi bili dovoljnoobaviješteni o ozbiljnosti posljedicakoje ćemo imati nakon 17. juna",upozorio je Petrović. Prva faza procesa digitalizacije jezavršena na objektima Radio-tele-vizije BiH i Radio-televizije FBiH,dok još nije ni počela na objektimaRadio-televizije Republike Srpske,jer izvođaču radova nije dozvoljenoinstaliranje opreme. Podsjećamo, Vijeće RAK-a je ranijeupozorilo da je dosadašnjim zastoji-ma zbog neusvajanja Akcionog planadirektno ugrožena industrija emito-

vanja u BiH, te da su dovedene upitanje preuzete međunarodneobaveze BiH, proistekle iz potpisanihsporazuma, koje mogu rezultiratiizricanjem sankcija od relevantnihmeđunarodnih institucija.Javni radio-televizijski servisi odpočetka liče na mrtvorođenče. Unjemu su stalno prisutne opstrukci-je, koje uglavnom dolaze izRepublike Srpske. Ona na svenačine pokušava da uruši dignitetapsolutno svih državnih institucijau BiH. A televizija je jedna od naj-važnijih, uz to i onih u kojim jenajlakše minirati procese njenogpodizanja na evropski nivo.Političkim sredstvima rukovodstvaiz RS dosad, ipak, nisu uspijevalada ostvare ovaj cilj. No, ona suustrajna u svojoj namjeri. Sad tepolitičke ciljeve nastoje da ostvaredrugim, tehnološkim sredstvima,stalnim pravljenjem zbrke oko dig-italizacije televizijskog signala.Prognozirati rasplet u ovoj aferinije nimalo lako. Jer, poredopstrukcija iz RS, odavno je prim-jetan i nedovoljno jasan i energičanodnos bošnjačkih i hrvatskihpolitičkih faktora. Nekako se stičeutisak da ni njima ne bi bilo mrskoda javni radio-televizijski servispotpuno nestane.Bilo bi suviše grubo kazati da rušenjedržavnog televizijskog sistemaoznačava i rušenje države. No, sveono što se događa ipak nije suvišedaleko ni od takvog zaključka.

DRŽAVA BEZ ZAŠTITE

Bilo bi suviše grubo kazati da rušenje državnogtelevizijskog sistema označava i rušenje države. No, sve ono što se događa ipak nije suviše daleko ni od takvog zaključka

PRIJETI NAM I TV-MRAK

Piše:

Amra Zimić

Prva faza procesa digitalizacije je

završena na objektima Radio-televizije BiH iRadio-televizije FBiH,

dok još nije ni počela naobjektima Radio-televizije

Republike Srpske, jerizvođaču radova nije

dozvoljeno instaliranjeopreme...


Sarajlija Haris Jusufović (34godine, nastavnik istorije),nedavno je napisao i objavio

na internetu tekst pod nazivom„Hoću istinu šta se desilo sa mojimkomšijama Srbima u Sarajevu“.Iako, kako kaže, ta njegova upi-tanost traje godinama, povod zakolumnu je bio skroman odzivgrađana Sarajeva na komemoracijužrtvama, pretežno Srbima,ubijenim i bačenim u jamu Kazanina Trebeviću.

Bježanje od teme

RSE: Sa ovim pitanjem žive brojnigrađani glavnog bh. grada, ali ga nežele ili ne smiju javno postaviti. Doovakve upitanosti niste došli prekonoći, šta je za Vas bila dodatnainspiracija?- Godinama postavljam ovo pitanjesebi i užem krugu prijatelja. Pratimregionalnu politiku, haške presude,razmišljanja običnih ljudi na soci-jalnim mrežama, raspravljam naove osjetljive ratne teme s ljudimaraznih nacionalnosti na tviteru ipokušavam dokučiti šta je stvarnoistina. Sasvim slučajno sam na jed-nom sarajevskom portalu vidio daće prvi put biti organizovan skupispred Katedrale, na kojem će bitiobilježeno stradanje civila (mahom

srpske nacionalnosti) na Kazanima.Odazvao sam se ovom pozivu iupoznao nekoliko sjajnih ljudi,među kojima i gospođuSlobodanku Macanović, čiji suroditelji odvedeni iz svog stana iubijeni na Kazanima. Kasnije tevečeri, osjetio sam želju da neštonapišem na ovu temu i o tome kakosam se taj dan osjećao.RSE: Kakve su reakcije, jer jeočigledno, velika čitanost Vašegbloga, koji je prvi prenio portal„Buka“? Da li su shvaćene porukekoje ste poslali? Ima li želje da i

drugi postave slično pitanje: "Šta jes mojim komšijama Bošnjacima,Hrvatima, Romima i svim drugimnevinim žrtavama rata od 1992. do1995?- I sam sam bio iznenađen kolika jebila čitanost ove kolumne, i to nesamo u BiH, već i u susjednimzemljama. Javljali su mi se ljudi kojisu prije 20 godina otišli iz Sarajevada mi ispričaju svoju priču, da mi sezahvale što sam uopšte otvorio ovutemu. Međutim, u Sarajevu samnaišao na zid šutnje, čast izuzecima.Poznanici me sretnu na ulici, znamda su pročitali kolumnu, ali nekomentarišu je, izbjegavaju tu temu.Izgleda da ljudi u Sarajevu mnogoviše vole da otvoreno razgovaraju osmjeni selektora fudbalske

“NEOBIČNI” APEL JEDNOG SARAJLIJE

Izgleda da ljudi u Sarajevu mnogo više vole da otvorenorazgovaraju o smjeni selektora fudbalske reprezentacijeBiH, nego da se javno zapitaju gdje su nestale njihovekomšije za vrijeme opsade grada, kaže Haris Jusufović

PROFESOR TRAŽI ISTINU O SUDBINI KOMŠIJA - SRBA

Jusufović je začuđen ćutnjom svojih sugrađana

reprezentacije BiH, nego da sejavno zapitaju gdje su nestale nji-hove komšije za vrijeme opsadegrada.

Oprečne reakcije

Ne sporim da postoje institucijekoje se bave zločinima na svimstranama, postoje i mnoge nevla-dine organizacije koje se bave ovimpitanjima na istraživački idokumentaristički način, ali to sveostaje u užim krugovima i nedopire do običnog čovjeka.I da odgovorim na ovo Vaše drugopitanje - da li postoji želja i koddrugih da se pitaju gdje su njihovekomšije. Da, postoji. Na primjer, uBanjaluci postoji grupa ljudi kojase odavno bave pitanjima poput: štase desilo u Tomašici i na drugimstratištima gdje su stradali Bošnjacii Hrvati. Ali i oni sami godinamanailaze na zid šutnje u svomokruženju, i ne dobijaju odgovore.RSE: Vašu bilješku su oduševljenodočekali u Republici Srpskoj, iakota podrška ima i „drugu stranumedalje“ Međutim, gotovo je nemau medijima ili na portalima uSarajevu i u Federaciji BiH. Štamislite zbog čega?- Da, upravo je tako bilo, umjesto

da bude obrnuto. To je taj zid šut-nje o kojem sam govorio u FBiH.Kada neko iz Banjaluke piše oratnim zločinima nad Bošnjacima,to sarajevski portali rado prenose.Na moju kolumnu se nisu oglasili,možda je nisu ni pročitali. Što setiče RS-a, iako je tekst naišao naogromno odobravanje, reakcije suipak bile pomalo kontradiktorne.Neki u RS-u su, nažalost, iz mojekolumne iščitali samo ono što želeda čuju, ono što potvrđuje njihovauvjerenja. Zaslijepljeni vlastitimnacionalizmom nisu željeli da videda sam ih pozvao da progovore otome šta se desilo sa njihovim

komšijama u Prijedoru, otkudaTomašica, najveća masovna grobni-ca na Balkanu, zašto ne priznajugenocid u Srebrenici i zašto nepriznaju dvadeset godina poslije daje moj grad, Sarajevo, sistematskirušen i ubijan za vrijeme tri i pogodine duge opsade?

Treba poći od sebe

RSE: Bh. građani se izjašnjavaju (ubrojnim anketama i istraživanjima)da su za proces pomirenja i pov-jerenja. Kao krivce za neuspjeh togprocesa uvijek navode druge -političke i vjerske lidere, itd. Kad biljudi polazili od sebe i svog djela, dali bi BiH, ali i regija, izgledalidrugačije?- Upravo u tome i jest suština mojepriče. Trebamo poći od sebe i našemoralne odgovornosti za ono što sedešavalo devedesetih na područjubivše Jugoslavije. Prikrivanjemzločina iz redova svog naroda iuveličavanjem broja žrtava vlastitognaroda, te negiranjem tuđihstradanja, samo se udaljavamojedni od drugih. Potrebno je raditi

na jednoj, prihvatljivoj istini (jer nepostoji apsolutna), a ne na tri-četirinacionalne istine.RSE: Je li za stavove koje Viiznosite potrebna hrabrost? Nemislim samo na ovaj tekst nego ineke druge, Vaše, angažovane tek-stove? Mnogi ljudi imaju stavoveslične Vašim, ali ih drže samo zasebe, bojeći se reakcija ...- Neki misle da je to hrabrost, pa iludost ako baš hoćete, ali za meneje to pitanje časti. Kaže mi prijatelj:"Sjajno si to rekao, svaka ti čast, aliznaš, ja imam dvoje djece..."Ja ga potpuno razumijem i neosuđujem. Drugi mi, pak, kažu:"Ma dobro je to, al' upakuj malo tesvoje kolumne, ne budi tolikootvoren i oštar, nije vrijemesazrelo", i slično.Ljudi će radije otrpitinacionalističku tiradu svog kolege sposla, ili čak šefa ili nekog rođaka,nego mu se zamjeriti. Taj princip„nezamjeranja" i balansiranja umočvari, živimo već dvadeset godi-na i zato nam i jest ovako.

Gordana Sandić-

Hadžihasanović/RSE


Američki diplomata Nicholas Hill i Slobodanka Macanović, ispred jame na Trebeviću

Evropska unija je, uz pomoćeksperata i prakse kakvavlada u zemljama Zapadne

Evrope, sačinila dokument podimenom "Sporazum za rast izapošljavanje u BiH“, koji je ušao iu okvir najnovijeg pristupa EUrješenju krize u BiH.Međutim, protiv ovog sporazumasvoj glas nedavno su digli sindikati,navodeći kako će to još više ugrozi-ti radnike.

Sindikalno NE: PredsjednikSaveza samostalnih sindikata BiHIsmet Bajramović kaže:„Konfederacija sindikata BiH će sesuprotstaviti svim sredstvima da se ne

ruše ugovori o radu na neodređeno vri-jeme, da se ne otpuštaju ljudi koji većrade. S druge strane, spremni smo, a tosmo sve vrijeme pokazivali, i u praksi, izakonski i teoretski, na otvaranje novihradnih mjesta i zapošljavanje ljudi.“,kaže Bajramović.

I predsjednica Saveza sindikataRepublike Srpske Ranka Mišićsmatra kako je Sporazum rješenje

koje vodi ka siromašenju radnika ipolitici ucjene.„Neke od tih politika za nas su pri-hvatljive: borba protiv kriminala ikorupcije, stvaranje boljih uslovaza poslovanje, ali – za nas je pot-puno neprihvatljiva politika koja setiče tržišta rada. Dakle, ukoliko seželi – a želi se – fleksibilizovatiradno mjesto do te mjere da onopostaje potpuno nesigurno, a toznači da nestaje ugovor o radu naneodređeno vrijeme, da se ugovorna određeno vrijeme može daobnavlja po nekoliko puta, dovelose one koji čekaju na zavodu zazapošljavanje, koji bi trebali zami-jeniti svoje roditelje i stariju radnu

ZA KOGA RADE SINDIKATI?

FAKTOR ZAŠTITE RADNIKAILI SERVIS POSLODAVACA

Ni pod ugovorom naodređeno vrijeme radnikne bi smio biti ugrožen,ucijenjen i obespravljen,ali ni otpušten ukoliko

za to ne postoje valjani razlozi...

Ukoliko zaživi predloženi koncept Evropske unije, neće više biti radnih mjesta na neodređeno vrijeme, ali upravo tada bi, kao podrška radnicima,

na scenu trebao stupiti sindikat


snagu, u situaciju da su nesigurni ida će uvijek biti predmet ucjene odstrane onog ko im je ponudio tajugovor o radu na određenovrijeme.“, smatra Ranka Mišić.

Bolno rješenje: Činjenica je,međutim, da po ovom principu većrade ljudi i u Bosni i Hercegovini,ali i u gotovo svim zemljamaEvropske unije. Kroz ove reformenerado su i uz negodovanje prošli iu Hrvatskoj. Da će biti bolno svjes-tan je bio i bivši šef delegacije EU uBiH, Peter Sorensen, koji je i pred-stavio Sporazum.„Socijalne i ekonomske reforme uBosni i Hercegovini su hitnopotrebne. Potrebno je kreirati radnamjesta, osobito za mlade kojinemaju gdje raditi. Stoga smoodlučili da se ove godine, naForumu za prosperitet i zapošlja-vanje koji smo održali u Sarajevu,kreiraju mjere koje će modernizo-vati privredu zemlje. Ove mjere,koje trebaju provesti politički lideriu Bosni i Hercegovini, trebale biunaprijediti život građana ovezemlje.“, objasnio je Sorensen.Izražavajući nezadovoljstvo, predsta -vnici sindikata ili nisu čuli vapajeradnika ili su zaboravili da se utrenucima dok kritikuju predloženorješenje na biroima nalazi preko polamiliona nezaposlenih, od čega oko200.000 radi na crno, bez ikakvihugovora, osiguranja i plata.

Doprinosi i plate: Najodgovornijiza to upravo su i glavni partnerisindikata – političari s kojima suponovno razgovarali i od njih, kakonavodi Mišić, očekuju rješenje.„Prioriteti sindikata su kako da rad-nici koji rade dobiju svoje zarađeneplate. Ko će dati odgovor i koje su topolitike koje nude rješenje onim rad-nicima koji su na svojim radnimmjestima, bez obzira jesu li ili nisučlanovi sindikata, zaradili plate, i

bruto i neto, a poslodavci, bilo ujavnim, privatnim ili privatizovanimpreduzećima, nisu isplatili te plate,nisu uplatili doprinose? To je jednood ključnih pitanja preko kojih se nemože i ne smije prijeći. Ne možemotežiti urušavanju stečenih radničkihprava, kreirati nove politike koje ćedodatno osiromašiti radnike u Bosnii Hercegovini, bez obzira u kom

entitetu oni živjeli, a da pritom nenađemo ključne odgovore na pitanjezašto ustvari jesu siromašni radnici uBosni i Hercegovini.“, kaže Mišić.Ukoliko zaživi predloženikoncept EU, neće više biti radnihmjesta na neodređeno vrijeme, aliupravo tada bi na scenu trebaostupiti sindikat. Naime, baš kao uzemljama „trulog kapitalizma“njihova uloga bi trebala bitiisključiva i autoritetna zaštita rad-nika, koji ni pod ugovorom naodređeno vrijeme ne bi smio bitiugrožen, ucijenjen i obespravljen,

ali ni otpušten ukoliko za to nepostoje valjani razlozi.

Sindikalna snaga: U tom siste-mu sindikat je partner radnika, a nevlasti i poslodavaca, kaže IvicaGuberac, koji je radni vijek proveou u Njemačkoj.„Tamo sindikat ima jako velika prava.Puno zastupaju radnike, posebno ako seradi o plaćama, da li je radnik plaćen pozaslugama. Ako je radnik na bolovanju,primjera radi, mnoge firme znaju datiotkaz, ali sindikat to odmah provjeri – dali je stvarno bolovanje ili radnik simulira.Ako je stvarno bolestan, ne mogu mudati otkaz.“, podvlači Guberac.Mada Bosna i Hercegovina imatendenciju da od svega uzme samoono što odgovara trenutnimprilikama, bilo političkim ilitajkunskim, ukoliko bi se paralelnodošlo do ideala zvanog pravnadržava - bojazni ne bi bilo. Stoga,upravo bi rad na ciljevima izSporazuma koji je predložila EUmogao biti prilika i za Sindikat dapostane faktor odlučivanja, onajzbog kojeg će vlasti unaprijeditiprava radnika, umjesto da budeservis za političke manipulacije.

Dženana Halimović/RSE


Po ovom principu radeljudi u gotovo svim

zemljama Evropske unije,a kroz ove reforme nerado

su, i uz negodovanje,prošli i u Hrvatskoj...

Neredovne plate ogroman su problem radnika u BiH

U. Bosanskom Grahovu, ratomi privatizacijom opus-tošenom, neženjama koji su

primorani živjeti od poljoprivredepostala je nemoguća misija pronaćibuduću suprugu. Rješenje jeponudila općinska vlast –mladenke iz “uvoza”.U Bosanskom Grahovu je više od150 neženja koji su primoraniživjeti od poljoprivrede. Međunjima je i Jelenko Perinović izsela Obljaja.

Ideja iz Srbije: „Naše cure nećeovđe na selo da žive. Nemamo kogadovesti. Neće krave, neće ovce. A

nama treba da ostanemo tu. Našecure neće, prema tome, mi moramotako ići. To nema vjere, nemanacije, dovest' ću je. Kad neće našeSrpkinje, idemo dalje. Hoću pravu

gospođu da nađem sebi, za svojukuću, da i mene gleda i da stvaramofamiliju“, kaže Jelenko.Pronaći buduću suprugu, suput-

nicu, mnogim neženjama u skorosvim općinama ovog kantonapostala je gotovo nemoguća misija.No, u rješavanju tog problema,neobične i vrlo konkretne korakepoduzela je općina, od koje se tonajmanje očekivalo.Riječ je o ratom i privatizacijomopustošenom Bosanskom Grahovuu kojemu kakav-takav posao imajujedino uposlenici u državniminstitucijama, javnim poduzećima iustanovama, onda jedno velikoNIŠTA u gospodarstvu, papoljoprivreda. Kako bi se vremešnimomci oženili, općinske vlasti dalesu zeleno svjetlo za, da ga tako

JEDNA NEOBIČNA AKCIJA

MLADENKE IZ "UVOZA"

U BOSANSKOM GRAHOVU

Pronaći buduću suprugu,suputnicu, mnogim

neženjama u skoro svimopćinama Kantona 10

postala je gotovonemoguća misija...

Procedura nalaže da se ide na prvo viđenje, pa da dolaze njihove porodice, odnosnobuduće mlade, odozdo ovdje, da vide gdje dolaze. Onda, na drugom odlasku dolje,

obavlja se vjenčanje u Albaniji, a crkveno vjenčanje potom u Grahovu


nazovemo, organizirani „uvoz“mladenki iz inozemstva.Ideja o takvom transferu nijepotekla iz Grahova, ali su je u tojopćini objeručke prihvatili, ističepredsjedavajući Općinskog vijećaDuško Kuprešanin:„Udruženje građana, koje okupljanaše iseljenike iz Livanjskog polja iegzistira u Srbiji, dalo nam je idejuda oživimo sela u Livanjskompolju, odnosno sela koja pripadaju iopštini Bosansko Grahovo i opštiniLivno, na način kao što su radileneke opštine u Republici Srbiji – dadovedu Albanke koje su katoličkevjeroispovjesti na prostor opštineGrahovo, koje bi se udale za naše

mladoženje koji su tu, da kažem,ostali bez djevojaka. Sve djevojkekoje su se rodile ovdje i koje suživjele ovdje, otišle su u većegradove za poslom. Vrlo malo njihhoće da ostane, da radi i živi naselu, da tu rodi dijete. Mi, kaoOpštinsko vijeće, podržali smo ini-cijativu ovog udruženja s jednimzaključkom da ćemo mi, kaoOpštinsko vijeće, finansijski snositijedan veći dio troškova koje imajunaši mladoženje, ali po zaključenjubraka“, objašnjava Kuprešanin.

Skadarske žene: Premda jezaključak Općinskog vijećajednoglasno usvojen, što će reći dasu za njega ruku digle i dvijevijećnice, žene u BosanskomGrahovu nisu bile raspoložene zaizjave. Za razliku od njih, muškar-ci su bili pozitivniji i razgovorljiviji,među njima još uvijek službeno

neoženjeni Pero Jakšić.„Ja ovo podržavam. Moram zahval-iti ljudima koji su pokrenuli tajprojekat, da se krene u jednu takoozbiljnu akciju i rješavanje oveproblematike naših krajeva. Znamda se i u Livnu raseljava, odlazeljudi previše prema RepubliciHrvatskoj, odavde odlaze premaSrbiji. Nama je ovdje jedini načinda opstanemo ako ćemo se vratititradicionalnim vrijednostima kojesmo imali.“, kaže Jakšić.Pitamo našeg sugovornika DuškaKuprešanina: Zašto baš djevojke izAlbanije?

„Udruženje iz Srbije, 'SlavaRaškaj', oni su krenuli sa djevojka-ma iz Albanije, koje su voljne dadođu na selo, da žive, da rade i dastvaraju porodice na selu. U pitanjusu djevojke iz okoline Skadra –kažu da je tamo procenat djevojakau odnosu na momke dvadeset naprema jedan, tako da nemadovoljno momaka u njihovoj blizi-ni, u Albaniji, da bi one ostale dolje.Sigurno su patrijarhalno odgojenedjevojke, djeca bi se odgajala uonom duhu u kojem se inačeodgajaju djeca na našimpodručjima.“, kaže Kuprešanin.

Viđenje i vjenčanje: U Srbijiovim aktivnostima žele oživjeti sela,a u Grahovu i sela i grad, a kakodoznajemo od Duška Kuprešanina,prva mladenka iz okolice Skadratrebala bi u Bosansko Grahovo stićiupravo ovih dana.„Već su neki otišli do Albanije, bilisu na tom prvom viđenju.Procedura nalaže da idu na prvoviđenje, pa da dolaze njihoveporodice, odnosno buduće mlade,odozdo ovdje, da vide gdje dolaze.Onda, na drugom odlasku dolje,obavlja se vjenčanje u Albaniji, acrkveno vjenčanje bi bilo kod nas, uGrahovu.“, zaključuje Kuprešanin.

Željka Mihaljević/RSE28. novembar 2014. Spektar, broj 25 17

Sve djevojke koje su serodile ovdje i koje su

živjele ovdje, otišle su uveće gradove za poslom.Vrlo malo njih hoće daostane, da radi i živi naselu, da tu rodi dijete...

Jedno od zapuštenih grahovskih sela

Oko Skadra živi 20 puta višedjevojaka nego mladića


Došao Predsjednik RepublikeTurske Recep TayyipErdogan u Sarajevo da u

jednoj nezvaničnoj posjeti maloproćaska sa parlamentarcima i vidida slučajno nema neka zalutalažena u parlamentu koja se okrenu-la protiv svoje prirode i bavi sepolitikom. Vrlo razočaran, primijetida i kod nas u Bosni ima ženapolitičarki i da slobodno razgovara-ju i raspravljaju o aktualnimpolitičkim pitanjima.Kakav je to narod koji bira žene daga predstavljaju? Na svu sreću,nema ih mnogo, što ga posebnoobradova, jer će ipak sa pametnimmuškarčinama u BiH, natenane,kako i treba, bez žena, tabiriti svjet-sku politiku i pomagati Bosni. Ali,priđe mu delegacija žena, pred-stavnica parlamentarki.

Bez imalo stida, gledavši ga direkt-no uzdignute glave, rukovaše se snjim. Ima i zgodnih žena, primIjetion, ali zašto nisu ostale kući da„suču“ pitu i primaju ki.u? To jeono što je prirodna uloga žene,kako je nedavno spomenuo kad jedržao predavanje u Turskoj natemu „Žene i pravda“.A političarke kao kvočke počeše sa

svih strana da iznose svoja mišljenjao situaciji u državi, te šta bi trebalo

raditi da bude bolje? Počeše spomin-jati i demokraciju, EU, Ameriku,Tursku, Rusiju itd... a najgore mu bikad spomenuše ženska ljudskaprava. To nije mogao otrpjeti paodluči da i u Sarajevu, u njegovojprijateljskoj Bosni, gdje ga nekipolitičari zovu i predsjednikom nadpredsjedavajućim predsjednikom uBiH, održi lekciju domaćinima ostvarnoj ulozi i položaju žene i gdježena treba biti, a ne da s njima raz-govara još i o politici.

Onako uzgred spomenu da uBiH preko 60% biračkog tijelačine žene i da je to odlično jer

svakom muškarcu, shodno tome,pripada veći broj žena, što je potpunoprirodno i neophodno za zdravlje imuški um, te pravilno odlučivanje usvim mogućim kriznim i osjetljivimsituacijama, koje isključivo i jedinomuškarci mogu riješiti.Eklatantni primjeri su ratovi koji sevode širom svijeta. Da ženeodlučuju, još bi iskonska potreba ubiću za borbom, lovom i ubijanjemnestala. Svijet bi bio tako dosadan i“miran“. Ženski instinkt začuvanjem mladunčadi bi uništiosvako „kreativno i smisleno nasil-je“. Sem toga, žene su po prirodislabiji pol i one ne mogu lopatati. Akad ne mogu lopatati i imati tolikutjelesnu snagu, onda nisu u stanjuni misliti, a ko ne zna misliti tajtreba da sjedi kod kuće i čeka svogamužjaka. Njegova uloga je da misli

ERDOGANOVA ŽENSKA PRAV-DAKako jedna žena može biti plaćena za isti posaokoji obavlja muškarac, kad ona po svojoj prirodi nije

obdarena mogućnošću da se istovremeno brine o djeci, o kući, o mužu, o poslu?

NA VRH JEZIKA

Piše: Sanja Ljubičić

U BiH preko 60% biračkogtijela čine žene i to je

odlično jer svakommuškarcu, shodno tome,pripada veći broj žena, što je potpuno prirodno i neophodno za zdravlje

i muški um...


i za sebe i za nju.Taj feministički pokret, koji sepojavio u svijetu, je jedna neprirod-na tvorevina stvorena iz bolesnihumova žena, koje nisu u stanju pre-poznati svoju misiju na ovom svije-tu. One misle da muškarci i ženetrebaju biti ravnopravni i da imajuista prava.

Kako jedna žena može bitiplaćena za isti posao kojiobavlja muškarac, kad ona po

svojoj prirodi nije obdarenamogućnošću da se istovremenobrine o djeci, o kući, o mužu, oposlu? Ona na poslu sigurno imamisli o tome, a muškarac ih nema.On ima ženu da brine o tome i sav jeposvećen poslu. Njegove mislinemaju tolika opterećenja te su onemnogo produktivnije i, samim tim,korisnije za društvo. A da ne spom-injem da prirodna uloga ženepodrazumijeva da je ona stvorenaisključivo za rađanje i užitakmuškarca.Velika je glupost i to školovanje iobrazovanje žena, kada one svojiminstinktom, bez ikakve škole iučenja, mogu širiti noge te primatidar koji im tušne muškarac i daneslućenu nagradu koja dajesmisao njihovom postojanju.

Što je tog tuškanja više, žena jesvjesnija sebe i svoje uloge u svijetu.Ona je MAJKA! Ona postaje djecimajka, postaje i mužu, a nekad isvekru majka, te se tako majčinskauloga prenosi sa koljena na koljeno,sa guza na guz. Jer majka imauniverzalno značenje.I kad mužjak izgubi svoju majku,priroda se pobrine da on nađemajku u svojoj ženi, koja treba danastavi doživotno tu univerzalnubrigu o njemu i svim njegovimprirodnim izdancima. Premaizdancima se treba odnositi sa

posebnim poštovanjem, diviti senjihovoj momumentalnosti, iakočesto uopće nemaju karakteristikemonumentalnog. Ipak, tu sitnicu,tog visuljka, koji ponosne iuzdignute glave, ako može, trebauvijek pretvoriti u „krupnicu“ i sapažnjom i nježnošću je njegovati, pomogućnosti često. Ne smije bitizapostavljen taj samo muški, veoma

intelektualni izvor snage, centarmuškog Univerzuma, koji stojizaštićen među muškim nogama.Svakoj ženi treba biti nagrada štodobiva takve Božije darove jer je tosmisao njenog postojanja. Jedinadozvoljena promišljanja mogu bitita falusna promišljanja i one semogu baviti samo falusnom poli-tikom, ali samo svog mužjaka.Toim treba biti cilj za prosperitet uživotu. To su ženska prirodna iljudska prava!

Svaka svoj falus treba da ima ida se klanja pred njim, jer jeon oslabađa svake brige i

potrebe za razmišljanjem.Slušaju to žene parlamentarke i,onako prosvijetljne znanjem,rekoše drugarici Besimi Borić, kojase usudila kandidirati kao žena zapredsjednicu Partije: “Suči pitu jerovo je svijet u kome pobjeđuju onikoji imaju veću k..u!“Predsjednik Erdogan ode zadovol-jan i zamoli da ga pogrešno neinterpretiraju, kao što to rade poje-dini mediji. Ja sam ovdje istinugovorio i želim da tako ostanezabilježeno, da je neophodna jed-nakopravnost žena, tj pravda, a nejednakost!A zna se šta je PRAV-DA!

Velika je glupost i toškolovanje i obrazovanje

žena, kada one svojiminstinktom, bez ikakve

škole i učenja, mogu širitinoge te primati dar koji

im tušne muškarac...

Crne rupe su najčudniji objekti usvemiru – u sebe „usisavaju“ sve štoim se približi, a ni svjetlost nemadobre šanse da pobjegne njihovojsnažnoj gravitaciji. Astronomi sunedavno otkrili nešto još intrigant-nije vezano za ove masivne objekte– oni su poravnani jedni sa drugimapreko ogromnih razdaljina kojedosežu milijarde svjetlosnih godina.Čudna karakteristika primijećena jepomoću teleskopa VLT (Very LargeTelescope) koji je smješten u Čileu,a preko kojeg je primjećena vezaizmeđu kvazara. To su galaksije učijim centrima se nalazi superma-sivna crna rupa. One sijaju izuzetnosnažno, jače od svih zvijezda u svo-jim galaksijama zajedno.Evropski tim istraživača otkrio jeda su ose rotacija kvazara savršenoporedane jedne sa drugima navelikim udaljenostima. Tim vodinaučnik Damien Hutsemékers sabelgijskog univerziteta Liège, a zasada su registrovana 93 kvazara kojisu iz nepoznatog razloga paralelnijedni sa drugima.Naučnici su potom odlučili prov-jeriti da li su rotacione ose para-lelne ne samo jedne sa drugimanego i sa cjelokupnom strukturomnašega svemira. Ubrzo je shvaćenoda to nije slučaj. Ipak, istraživanjaVLT-a nagovještavaju da su kvazariporavnani po linijama filamenatakoji dostižu dužinu od više milijar-di svjetlosnih godina.Ova najveća struktura materije unašem svemiru zove se Velikastruktura svemira i predstavlja

intrigantnu i nadasve misterioznutemu koju naučnici tek počinjuistraživati.

NOVE ^ESTICENaučnici Evropske organizacije zanuklearna istraživanja (CERN)saopštili su da su otkrili dvije novesubatomske čestice, što bi moglo daproširi naše shvatanje svemira.Eksperimentom u kojem jekorišten Veliki sudarač česticaHadron otkriveni su barjoni, česticečije je postojanje ranije predviđeno.Ovo bi moglo da doprinese detaljnijemuvidu u način na koji svemirfunkcioniše, dalje od "standardnogmodela" fizičke teorije o osnovnimelementima materije. ZvaničniciCERN-a saopštili su da su otkrivenibarjoni sastavljeni od tri kvarka koje naokupu drži snažna sila.Fizičar CERN-a Patrick Koppenburgizjavio je da bi ova studija, u kojoj sukorišteni podaci sakupljeni tokom eksper-imenata 2011. i 2012. godine, mogla dapomogne u razlikovanju efekata"standardnog modela" i "bilo čega novogili neočekivanog u budućnosti".

“ORGANSKE”KOMETE

Iako je radila tek 60-ak sati, sondaPhilae je uspjela odaslati podatke ouzorcima koje je sakupila nakometi 67P, a jedno od najvećihotkrića jeste potvrda da kometasadrži organske molekule. Detaljijoš nisu otkriveni osim da sumolekule bazirane na ugljiku, što jeosnovna karakteristika organskihmolekula i spojeva. Kompleksne

PORAVNATIKVAZARI


RE^ENO UPAM]ENO Posrtaj može spriječiti pad.

n Thomas Fuller

Sve su životinje sretnije irazumnije od čovjeka.

n Menandar

Svaku je istinu lako razumjeti jed-nom kada je otkrivena – bitno jeotkriti je.

n Galileo Galilei

Veliki je čovjek uvijek spokojan;mali je čovjek uvijek razdražljiv.

n Konfucije

Oni koji nemaju morala, gube dušupred Bogom, a čast pred svijetom.

n Don Bosco

Kako napredujemo u životu, takosaznajemo i granice naših mogućnosti.

n Henry Ford

Najbolji test karaktera nije u tomekoliko toga znamo kad treba neštoučiniti, već kako se ponašamo kadne znamo što treba učiniti.

n John Holt

Najgore što se može reći zamoćnike jest da nam oni mogudoći glave; ali to se isto može reći iza slabiće.

n Henore de Balzac

Samoća je raskoš bogatih.n Albert Camus

Život izjednačava sve ljude, smrtotkriva istaknute.

n George Bernard Shaw

Smiješak ništa ne košta, a mnogo znači.n Andrew Carnegie

Ponekad je najbolji način da serazveselite, razveseliti nekog drugog.

n Mark Twain


organske supstance kao što suaminokiseline su zapravo gradivnielementi života na Zemlji.Jedna od misija Philaee bila je dautvrdi da li organske materijepostoje na površini komete.Također, sonda je trebala da utvrdiprirodu organskih molekula, ali zasada naučnici ne izlaze u javnost satim podacima.Organske molekule otkrio je uređajCOSAC (Cometary Sampling andComposition Experiment) koji senalazi na sondi. Philae se trenutnonalazi u fazi hibernacije nakon što je"uspavan" zbog nedostatka sunčevesvjetlosti usljed pozicije koju jezauzeo pri grubom slijetanju.

KRIVA UVJERENJA

Jeste li mislili da naš jezik imarazličite dijelove za registriranjerazličitih okusa? U krivu ste. Kao iza mnoge druge često ponavljane“činjenice”. Donosimo neke od njih.David McCandless, londonskipisac, novinar i dizajner informaci-ja, napravio je listu stvari u koje jevećina ljudi uvjerena, a nemajuveze s istinom.McCandles se poslužio Googleomkako bi ustanovio koliko često ljudipretražuju određena pitanja. Nakraju je napravio ikonografiju"mitskih koncepcija", među kojimase našlo nekoliko široko raspros-tranjenih uvjerenja.Primjerice, ako ste bili uvjereni kakonaš jezik ima posebne dijelove kojimaregistrira različite okuse, u krivu ste.Također, nije točno da se psi znojekroz jezik. Znoje se kroz šape. Kafane dehidrira, a alkohol ne ubija stan-

ice mozga, otkriva McCandless.Nadalje, ako ste mislili da je pojasnevinosti izumljen kako bi spriječiopreljub, u krivu ste. Banane nerastu na drveću, a šišmiši nisu sli-jepi. Bikovi ne reagiraju na crvenuboju jer uopće ne razaznaju boje.Od brijanja dlake ne postaju čvršće,otkriva Mc Candless, a sol ukipućoj vodi neće spriječititjesteninu da se slijepi.Džihad uopće ne znači sveti rat,nego borbu, a tri mudraca ne spom-inju se nigdje u Novom zavjetu.Najsjajnija zvijezda na nebu nijeSjevernjača nego Sirius, izsazviježđa Veliki pas.Vikinzi nisu nosili kacige s rogovi-ma, nego je to izum kostimografaWagnerove opere. Napoleon nijebio nizak jer je sa svojih 168 cm bioprosječne visine svojih suvremeni-ka. Francuska kraljica MarijaAntoaneta izjavila je "neka jedukolače" kad je imala devet godina.McCandless je pronašao 42 takvakriva uvjerenja.

NEPOŽELJNIDUBROVNIK

List Huffington post je objavio popisturističkih destinacija koje treba izb-jegavati jer ih karakterizira prevelikagužva koju većinom čine turisti. Iakonajčešće čitamo o pozitivnimdojmovima turista koji posjećujuHrvatsku, Huffington post objavioje članak s negativnim kritikama.Naime, objavili su popis turističkihdestinacija koje treba izbjegavati jerih karakterizira prevelika gužva kojuvećinom čine turisti. Negativno suocijenili i pomanjkanje kontakata slokalnim ljudima. Prvo mjestozauzeo Phuket na Tajlandu, drugoPariz, a treće Dubrovnik."Nevjerojatno je bolno za nas praveputnike, a ne turiste, kad dođemo u žel-jenu destinaciju i tamo doživimo gužvuu kojoj nema lokalnih stanovnika.

RE^ENO UPAM]ENO Život je poput basne, nije važnokoliko je dug, već koliko je vrijedan.

n Lucius Annaeus Seneca

Gola činjenica prolaznosti alibi jeza umjetnost.

n Ivan Focht

Iako se ne slažem s vašim mišljen-jem, branio bih do smrti vaše pravoda ga iznosite.

n Voltaire

Dobar pisac nije nužno i dobarknjiževni kritičar. Kao što nipijanac nije nužno dobar barmen.

n Jim Bishop

Onaj ko se želi obogatiti za jedandan bit će obješen za jednu godinu.

n Leonardo da Vinci

Nijedan narod, kao što nijedanpojedini čovjek, ne vrijedi ništa usvijetu, ako ništa ne vrijedi sebi.

n Antun Radić

Najviše se volim sjećati budućnosti.n Salvador Dali

Dati dio sebe, dati ga drugom,ljudski je nježno i nikad nam neuzima onoliko koliko nam vraća.

n Thomas More

Lijepa je stvar istina, lijepa i trajna.Ali izgleda da je to stvar u koju nijelako uvjeriti ljude.

n Platon

Božji put u svijetu, to je država.n Hegel

Sigurno je da Bog ne griješi premačovjeku, ali čovjek griješi prema sebi.

n Kur'an

Dobro razmislite što je bilo i što ćejoš biti.

n Publilius Syrus Publilije


Tetak Ahmet je bioosiromašeni zenički bogatašiz poznate trgovačke

porodice. U tim velikim bogatimporodicama nisu se sva djeca školo-vala, samo najdarovitiji, ostali surano preuzimali posao i ostajali bezškole, bili trgovci kao moj tetak.Rano je on zamijenio bio babu utrgovinama, od posla se nije sla-mao: nabavljao je robu, obilaziomagaze, a onda sjedio sa viđenijimZeničanima “Pod lipom”,eglenisao uz kafe, nekad se i napio.U magazi su uvijek bile kalfe išegrti da rade.Išao je tetak redovno u džamiju,klanjao i postio, kurbane klao,sirotinji dijelio. Kada se tetak zamomčio, sve miovo pričala mama, zapelo mu bilooko za tetku Razu, vitku k’o gazela,obrazovanu, smjernu, zeničku lje-poticu. Bila je to 1943. Nena i dedosa djecom izbjegli iz Zenice u seloiznad Janjića i slabo se imalo.Zenica je čitav rat bila pod Nijemcima

i ustašama, a dajdža Kemo je prebje-gao bio u partizane pa su se maminimorali skrivati po selima.Nakon što je tetku vidio na nekomsijelu, tetak Ahmet je se više nijemogao proći, ko čičak se biozalijepio za curu: počeo dolazitinenajavljen, donositi darove u

hrani i materijalima, dosađivati.Tetka je bila skoro nepristojna snjim, znala i pobjeći u mahalu daga ne sretne: nije joj se sviđao, a većse bila obećala drugom, bratovudrugu sa Prava, Atifu K. izSarajeva. Sve što je radila bilo je dačeka Atifova pisma, koji je te godinebio regrutovan u domobrane.A onda su odjednom prestala stiza-ti pisma i tetka je provodila dane u

iščekivanju poštara i poslije njegovaprolaza u novom išćekivanju poš-tara. Godinu nije bilo ni glasa odAtifa niti se znalo gdje je i šta je,tetka je povjerovala da je mrtav,godine sve teže bivale, Ahmet svečešće u kući.Tako je osvanulo jutro kada jeAhmet, presretan, jer je Razapristala da se za njega uda, doniona konju topove tkanina da izabereza vjenčanu haljinu i da seposašivaju katovi svim sestrama ibraći odijela. Spremala se svadba.

Tetka je imala trbuh do zubasa Farukom kada je stiglooslobođenje, a sa njim i Atif

na motoru sa prokolicom i bivšimposilnim u njoj: Zarobljen na fron-tu, pa pušten, vratio se u Sarajevu isada je stigao da vidi Razu i saznazašto se odjednom ušutila i nijepisala.Tako se saznalo da je tetak bio potpla-tio poštara i da su pisma završavala upotoku... Ali sada sve džaba bilo, tetkase bila udala, noseća, i sve je moraloda se zaboravi.Poslije Faruka stigao je Tarik, tetakje radnju zamijenio konjima ikočijama, onda kamionom, ondanije radio... bivalo teških godina.Tetka se nije žalila, bila je odanakući i djeci i sve se više okretalavjeri. Čak je jednom sanjala iMuhameda Pejgambera u snu, a tomogu samo dobri.Ali, kada se 1956. rodila kći, sva kuća

LJUBICA ILI: IME I SUDBINASa nekim se sastavljamo da bi se djeca rodila, a ne radi ljubavi; čovjek se rađa jer je trebao biti rođen,a ime, kao i sudbinu, sa sobom donosimo na svijet

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

Piše: Nermana Begagić

Tako je osvanulo jutrokada je Ahmet, presretan,

jer je Raza pristala da se za njega uda,

donio na konju topovetkanina da izabere

za vjenčanu haljinu...

je buknula, sve se uskomešalo, a tetka,lijepa još uvijek, sjedila je na ćoškusećije i držala curicu sa prirodnomtamnom surmom ispod očiju ubijelom vezenom jastuku. SvekrvaKana, sa šamijom svezanom doobrva, na drugom kraju je primalagoste i čestitke. Nikad tetku nisamvidjela sretniju do tada.

Sestra i ja, a bila mi šesta godi-na, bile smo oduševljenebebom i njenim rođenjem, a

ja opet, obuzeta, ne znam kako izašto, mišlju o imenu curice. Ujedno jutro, kada me mama poslalakroz mahale da tetki odnesemčiniju sutlije u meterizu; sasestricom, godinu mlađom odmene, sve vodeći je za ruku, došlasam u Šestića put. Sjele smo na ste-penice i zvale tetku.Ona izašla gore na vrata, izmeđunas povisoki basamaci, pokazuje miprstom da se ne derem, beba spava,da uđemo. Ja skinula cipelice sestri-ci i sebi i popele smo se u hajat, pasa tetkom ušle do bebe, zanijemileobadvije od te silne ljepote predanama; tetku vučem za haljinu usobu. Pita me šta je, a ja joj kažem:"Tetka, \ana i ja smo pričale i mi

smo odlučile da se djevojčica zoveLjubica. Kada je ovako lijepa dajtejoj, molimo te, ime Ljubica! Ja bihje tetka samo ljubila i ljubila, a imiriše ko ljubičica "....Tetka me zagrlila, pa ozbiljno rečeda će prenijeti tetku kada dođe izdžamije, ali da sumnja. Tetakstigao i tetka mu ispričala, otišli i donene i ispričali joj.- Mazalah, da se zove Ljubica! reklanena, mora da joj je ona partizankamati Rabija na uho šapnula!Tako se priča o imenu Ljubica izavršila. Poslije su prepričavalidanima i smijali se Rabijinoj Nericii njenim idejama. \ani niko nijeništa zamjerio. Tetak nastavio ići u

džamiju i kiosk sa povrćem otvorio.U porodici ostala priča o meni iimenu Ljubica. I danas, kada mati priča o meni,zna se sjetiti moje Ljubice i, kaouvijek, završava priču smijehom."Tetak ljudima učio hatme i dove,

Raza u Islamskoj zajednici u direk-ciji has-muslimanka postala, našlasebi mira u vjeri i pokornosti, aNerica bi da se dijete zove Ljubica.Asli je ovo moje dijete oduvijekmimo svijeta..."

Ali naša rahmetli Lejla i jestepostala i bila naša treća sestrai ljubica i mirisala ljepotom

duše kao ljubičica, sve naše godine.Dugo nam je već nema, a ja i danas,kada god vidim ovaj cvijet, mislimna nju i kao da mi miriše njenomposebnom, širokom ljudskomdušom.(Nakon što sam ovo zapisala u julu2013, javila mi se Lejlina bratična,koja danas živi u Njujorku, a zove sei ona Lejla. Zahvalila se za ovajpomen i duboko dirnuta saopštila mida su našu Lejlu ona i njene dru-garice sa studija od milošte i zvaleLjubica. Dotaklo mi je dušu ovo njenosaopštenje i u meni se pojačaloubjeđenje da se sa nekim sastavl-jamo da bi se djeca rodila, a ne radiljubavi, da se čovjek rađa jer jetrebao biti rođen i da se ime, kao isudbinu, donosi na svijet sa sobom. Eto, ja sam ga znala tek osjetiti.

28. oktobar 2014. Spektar, broj 25 23

Tetak nastavio ići udžamiju i kiosk sapovrćem otvorio. U

porodici ostala priča o meni i imenu Ljubica...


Ne postoje neizlječive bolesti,već neizlječivi ljudi. Jediniljudi koji ne ozdrave od

bolesti jesu oni što ne žele damijenjaju svoje loše životne navike.Ove smjele tvrdnje izrekao je dr.Richard Schulze, jedan odnajpoznatijih američkih stručnjakana polju prirodne medicine, autorknjige „Liječenje neizlječivihbolesti“ koja je izazvala pravu bururazličitih rekacija, kako međupobornicima tzv. alternativnihmetoda liječenja, tako i međuliječnicima alopatske medicine što

se u tretiranju bolesti koriste kon-vencionalnim, na dokazima zasno-vanim, medicinskim terapijama.

Ljekovito bilje: Iako ovaj učenikpo mnogima najboljeg svjetskog

herbaliste - dr. Johna Christophera(1909–1983.), kao osnovu u svommedicinskom radu koristi drevne

principe higijene i izlječenja, kojisu zapisani prije više hiljada godinau Bibliji, dr. Schulze je postaopoznat ne kao običan liječnikprirodne medicine, već kao liječnikneizlječivih bolesti! Za njega setvrdi da je osobno spasio na stotineotpisanih ljudi koji su bili “jednomnogom u grobu”.Ako se pitate koje su glavnekarakteristike njegovih tretmana iu čemu je tajna (ako uopće posto-ji) efikasnosti prirodne medicinedr. Richarda Schulzea, unajkraćem mogli bi reći da tink-ture, biljni prahovi, mehlemi i sveostalo što se pravi po njegovimizvornim/originalnim receptima,sadrže mješavine ljekovitog biljakoje u tim oblicima čine snažnuformulu za jačanje prirodnogimuniteta i provjereno pomažu uizlječenju brojnih lakših i teškihoboljenja.Dr. Schulze, naime, smatra da se natržištu nalaze preslabi i razblaženibiljni pripravci koji bi moglipomoći u ozdravljenju teških i“neizlječivih bolesti”. U njegovimreceptima se ne štedi na količiniljekovitog bilja, svaki pripravaksadrži jake ekstrakte! Naravno,potrebno je strogo i discipliniranoodbacivanje štetnih životnih navika(loša prehrana, loša okolina, fizička

MISTERIJE LJUDSKOG ORGANIZMA

Dr. Schulze, za koga se tvrdi da je osobno spasio nastotine otpisanih ljudi koji su bili “jednom nogom ugrobu”, kaže da je imao pacijente koji su patili odglavobolje po sedam godina. A kad im je očistio debelo crijevo, glavobolja je odmah nestala...

NEMA NEIZLJEČIVIH BOLESTI,ALI IMA NEIZLJEČIVIH LJUDI

Piše: Šefik Avdagić

Jedini ljudi koji ne ozdraveod bolesti jesu oni što nežele da mijenjaju svojeloše životne navike...

Intrigantni doktor Richard Schulze

neaktivnost, pušenje, alkohol,gazirana pića, kafa, stres i dr.).

Uzroci bolesti: Što je najvažnije,dr. Schulze ne krije svoje znanje većga podvrgava praktičnom ispitukroz primjenu jednostavnihtehnika izlječenja koje opisuje unavedenoj knjizi i na video materi-jalima dostupnim javnosti. U knjizije sve detaljno objasnio tako dasvako, prema njegovim riječima,“može ozdraviti vrlo brzo u kućnimuslovima”. Riječ je pozitivnimefektima jednostavnih tehnikačišćenja organizma, biljnihpreparata – tinktura i obloga za kojeje dr. Schulze dao sve recepte idetaljna objašnjenja.U jednom intervjuu, govoreći ouzrocima jadnog i bolesnog društvau kome čovjek tokom posljednjihnekoliko decenija živi, dr. Schulzeističe da nisu ljudi jedini bolesni,već su bolesne i biljke i životinjekoje su pod utjecajem bolesnogčovjeka. Glavni uzroci bolesti suneadekvatno stanište, nezdravaishrana i promašeni životni ciljevi. Savremeni čovjek je izabrao da živivan prirode, u prljavim gradovima,bez fizičke aktivnosti, da se hraniprerađenom i otrovnom hranomkoja je u velikoj mjeri životinjskog

porijekla, a glavni cilj mu je trka zanovcem kojim će (gle apsurda)kupiti otrov što uništava njegovozdravlje i njegov život.“U takvom životu čovjek nema pri-jatelje i pošto živi potpunoneprirodno logično je da obolijevaod depresije, koja ustvari predstavl-ja upozorenje tijela što se obraćačovjekovoj savjesti riječima - hoćešli da me ubiješ? Najteži pacijenti suoni koji su toliko duhovno propalida žele umrijeti. Depresija je

najraširenija bolest savremenogdruštva koja čovjeka dovodi u stan-je da ne želi više živjeti. Apotekeostvaruju najveći profit na takoz-vanim ‘lijekovima’ protiv depresije,koji samo privremeno gase požar,ali ne rješavaju problem. Zato sezdravstveni problemi morajunajprije rješavati u glavi. Ako uspi-jemo ohrabriti pacijenta, pokažemomu da može ozdraviti i da životzaista može biti lijep, pa on pristaneda sarađuje u procesu izlječenja,

onda nema bolesti koja se ne možepobijediti, nema neizlječivihbolesti, a pozitivni rezultati suvidljivi nekada istog dana, a nekadaza samo nekoliko dana”, kaže dr.Richard Schulze.

Čišćenje organizma: On ističeda je “hidroterapija” drevna terapijakoja poboljšava cirkulaciju krvi pocijelom tijelu, a naročito u mozguonih koji su u depresiji, a kada setome doda i neka fizička aktivnost(šetnja, trčanje, vožnja bicikla, pli-vanje) onda rezultati u vrlo kratkomroku mogu biti sjajni. Pod hidroter-apijom ovdje se “podrazumijeva”tretman u vlastitoj kadi ili tuš kabi-ni - po jedan minut tuširanjatoplom, pa hladnom vodom, i takonaizmjenično sedam puta.Prema riječima dr. Schulzea,hidroterapija jeste moćna tehnika,ali nije dovoljna. Prvi korak uliječenju bolesti je čišćenjeorganizma.Dakle, organizam treba očistiti odotpadnih tvari u organizmu (toksi-na ili otrova) da bi mogao ozdraviti,a glavni zagađivač je najčešćedebelo crijevo i ono se prvo čisti. Onkaže da je imao pacijente koji supatili od glavobolje po sedamgodina i kada im je očistio debelo


Mješavine ljekovitog biljačine snažnu formulu za

jačanje prirodnog imunitetai provjereno pomažu u

izlječenju brojnih lakših i teških oboljenja...

Drevna terapija vodom


crijevo, glavobolja je odmah nesta-la. Dakle, samo zatvor može dabude uzrok glavobolje.Potom se čiste i drugi organi, prijesvega jetra koja je glavni filter uorganizmu, ali i žuč, bubrezi,bešika i dr. Kada je riječ otehnikama koje se koristite učišćenju organizma, dr. Schulzekaže da za tu svrhu koristiisključivo biljke iz prirode. Začišćenje crijeva najbolji su jabuka išljiva koje preporučuje ljudima uvidu cijeđenog soka. Za čišćenjejetre se koriste čajevi i biljnetinkture na bazi šarenog čkalja,(bodljikava biljka koju još zovugujina trava, badelj ili sikavica), začišćenje bubrega koristi se uva, amogu se koristiti i sokovi odpomorandže i limuna samaslinovim uljem, koji su odličniza izbacivanje kamenca.

Cijeđeni sokovi: “Čovjek je posvojoj anatomiji biljojed. Kao idrugi biljojedi, on bi trebao svježebiljke, a ne da kuhanjem, pečenjemi prženjem uništava hranjive sasto-jke u njima. Teško oboljelimpacijentima preporučujem dapređu na cijeđene sokove. Dakle,prvih nekoliko dana, nekada i cijelimjesec, oni trebaju piti samo čistunegaziranu vodu i dva do četiri litracijeđenih sokova. To je prava

infuzija za organizam, pri čemusistem za varenje praktično ne radi,već ovi sokovi skoro direktno idu ukrvotok, i na taj način se dobijaušteda na energiji za rad imunogsistema i drugih mehanizama koji

dovode do ozdravljenja, a organi-zam dobija sve hranljive sastojkekoji su mu neophodni.Nakon završetka sa programom nasokovima, prelazi se na sirovu biljnu

hranu. Terapija sokovima u nekimslučajevima traje najmanje pet dana,kod većine pacijenata primenjujemoje 10 dana, a kod najtežih bolesnika30 dana. Sve vreme pacijenti konzu-miraju i ljekovito bilje u vidu čajeva itinktura, kojima se dodatno podstičerad imunog sistema, cirkulacija, čisteorgani i podstiče njihov rad iizlječenje”, tvrdi dr. Schulze.

Omiljene biljke: Među brojnimljekovitim biljkama on posebnoističe moćno djelovanje ehinacee,koju su koristili Indijanci, a omil-jene biljke su mu bijeli luk i ljutaaleva paprika. Za bijeli luk ističe daje najjači prirodni antibiotik i pred-stavlja dio svakog njegovog medi-cinskog tretmana. U svojoj knjizigovori o čudima izlječenja kojadolaze od ove biljke koja se možekonzumirati ili se (od nje) napravi-ti umeci za debelo crijevo i drugeunutarnje organe, a može se koris-titi i kao obloga. Ljuta alevapaprika, također čudo od biljke,poboljšava cirkulaciju, što je odizuzetne važnosti jer kada se uoboljeli dio tijela dovede krv ipoboljša cirkulacija, onda ćelijeimunog sistema (hrana i drugimehanizmi ozdravljenja) mogudjelovati na oboljeli organ.Dr. Schulze ističe da su u praksizabilježeni slučajevi velikog

Nisu ljudi jedini bolesni,već su bolesne i biljke i

životinje koje su podutjecajem bolesnog

čovjeka. Glavni uzrocibolesti su neadekvatno

stanište, nezdrava ishranai promašeni

životni ciljevi...

Čovjek je u biti - biljojed

Čudesna moć bijelog luka

krvarenja koje ljekari nisu moglizaustaviti, a poslije primjene ljutecrvene paprike krvarenje je nestaloza nekoliko sekundi. Također, uslučajevima padanja u komu ilinesvijest, ljutkasti prah koji sekoristi kao začin u ishrani, ubacujese u usta pacijenta i ovaj bukvalno„oživljava“ za tren oka.Zvuči nevjerovatnom pa čak ipomalo senzacionalističkomnjegova tvrdnja da se različititumori, bolesti srca, dijabetes,Parkinsonova bolest “mogu rješa-vati vrlo brzo, kao prehlada, samoako je pacijent disciplinovan i hoćeda sarađuje”. Za samo nekolikodana, najviše deset dana, takvi paci-jenti su, kako navodi dr. Schulze,oduševljeni brzinom procesaozdravljenja.U programu liječenja teških bolestion ističe da je veoma važna podrškabližnjih. Ako su pacijenti okruženinegativnim ljudima koji ih svojimponašanjem obeshrabruju, onda jeto veliki problem. Neki za dr.Schulzea kažu da je previše ekstre-man zato što nekim pacijentimasavetuje da napuste posao na kojem

se truju, da ostave svog bračnogdruga koji ih demorališe i duhovnouništava, jer za njega je ljudskiživot najvažniji i treba učiniti sveda se on sačuva!

Pozitivne misli: Ovakav pristuppacijentu, on komentariše riječima:“Napadali su me zato što sam jed-noj teško oboljeloj ženi rekao daskine sa zidova slike svog nastrada-log sina koji je imao pet godina.

Ona je stalno gledala u te slike itugovala za sinom. Uspio sam jenagovoriti da sve slike spakuje ukofer i odnese u podrum, da

prekreči kuću i da um zaposlilijepim stvarima. I ta žena jeozdravila, a mene nije baš briga štadrugi pričaju o meni dok mojipacijenti ozdravljuju. Za izlječenjeje veoma važno da ne razmišljamoo ružnim stvarima iz prošlosti, da sesklanjamo od loših ljudi i darazmišljamo samo pozitivno. U tomsmjeru je podrška prijatelja i rod-bine veoma korisna u procesuozdravljenja”.Ako vas je ovaj tekst potaknuo da isami krenete u potragu za detaljn-im uputama, savjetima i original-nim receptima dr. Schulzea,možete na internetu vrlo lako doćido srbijanskog prevoda njegoveknjige „Lečenje neizlečivihbolesti“, čije je “skidanje” u pdf-uslobodno. Dodatne i dragocjeneinformacije o prirodnom liječenjuuz pomoć biljnih formula možetenaći i u hrvatskom katalogu ipriručniku pod nazivom “Prirodannačin i dr. Richard Schulze”.


Ako uspijemo ohrabritipacijenta, pokažemo mu

da može ozdraviti i daživot zaista može biti lijep,pa on pristane da sarađuje

u procesu izlječenja, onda nema bolesti kojase ne može pobijediti...

Depresija je najrasprostranjenija bolest

Popularna Schulzeova knjiga


Uopštem svjetskom trenduudaljavanja od demokratijeugrožena je sloboda medija, a

novinari su postali potrošna roba.Radeći svoj posao neće steći moćneprijatelje. Tek kada iznevjere svojpoziv, novinari postaju korisnidržavama, korporacijama ilinaoružanim grupama.Novinari često nemaju podršku javnosti.U nekim zemljama je nemoguće pisatiistinu, a da ne postanete predmet mržnjei meta nasilja.

Crna statistika: Poslednjih god-ina izvještavanje je postaloaktivnost opasna po život. Od 2002.do 2012, prema podacima Komiteta

za zaštitu novinara (CPJ), u svijetuje ubijeno 506 novinara, upoređenju sa 390 deceniju ranije.

Pri tome, i u najvećim ratnim zona-ma, poput Iraka i Sirije, uzroksmrti novinara najčešće je ubistvo, ane pogibija u oružanom okršaju.Ova promjena je počela 11. septem-bra, od kada dolazi do urušavanjaširoko prihvaćene ideje novinarske

neutralnosti. Mnogi borci, naročitodžihadisti, novinare smatraju legit-imnim metama i korisnim propa-gandnim sredstvom, živim ilimrtvim. Najpoznatiji slučajevivezuju se za reportere sa Zapada,od Danijela Perla do DžejmsaFolija, ali najugroženiji su oni zakoje vjerovatno nikad niste čuli –neki novinski izvještač u Tihuani,kamerman u Karačiju, bloger uTeheranu.Džoel Sajmom, izvršni direktorCPJ-a, upravo je objavio knjigupod nazivom „Nova cenzura: Uglobalnoj bici za medijsku slobo-du“ (The New Censorship: Insidethe Global Battle for Media

NOVINARI NA DVOSTRUKOM NIŠANU

Represija i napadi na novinare dostižu rekordni nivo,dok sloboda medija opada. U nekim zemljama jenemoguće pisati istinu, a da ne postanete predmetmržnje i meta nasilja

JAVNOST SVE PODOZRIVIJA,A POLITIKA SVE SUROVIJA

Od 2002. do 2012, premapodacima Komiteta zazaštitu novinara (CPJ), u svijetu je ubijeno 506novinara, u poređenju

sa 390 deceniju ranije...

Novinari kao pokretne mete

Piše: George Packer

Freedom). Čudan je osećaj čitati orastućoj cenzuri u doba kada suizbori uobičajena pojava u čitavomsvijetu, kada lične slobode rastu čaki u represivnim zemljama poputKine, dok nas svake sekunde inter-net i društveni mediji bombardujuneselektivnim informacijama isvako ko ima nalog na Tviteru iliprofil na Fejsbuku može da budenovinar. Ali Sajmon ubjedljivo zas-tupa tezu o svjetskoj tendenciji kamanjoj, a ne većoj slobodi medija.

Četiri razloga: „Preplavljenipoda cima, gubimo iz vida širurealnost“, piše on. „U čitavom svije-tu uvode se novi sistemi kontrole.Oni guše globalnu raspravu i zaus-tavljaju mjere i rješenja koja setemelje na obavještenom razumije-vanju lokalne stvarnosti. Represija inapadi na novinare dostižu rekordninivo, dok sloboda medija opada.“U „Novoj cenzuri“ se navode četiriglavna razloga zašto je to tako. Prvije uspon lidera kao što su VladimirPutin u Rusiji, Redžep TajipErdogan u Turskoj, i ljevičarskipredsjednici Venecuele, Ekvadora iBolivije, koji svoju vlast koriste zazastrašivanje nezavisnih novinara iometanje njihovog posla. Onizloupotrebljavaju svojademokratska ovlašćenja i vladajukao diktatori. Sajmon ih zove -demokratori!Oni to ne čine samo manipulisan-jem, denuncijacijama i hapšenjimakritičkih novinara, već i stvaranjematmosfere u kojoj se sloboda medijasmatra petom kolonom političkogprocesa, uvoznom pojavom saZapada, koja u najboljem slučajusluži za propagiranje zapadnihinteresa – uvodi strane vrijednosti iizaziva haos – a u najgorem slučajuaktivno podriva nacionalnu bezb-jednost i nacionalni ponos.Demagozi poput Putina iErdogana stvaraju tiraniju većine,

pa se disidentski stav, koji je nor-malna pozicija nezavisnih medija,lako može izolovati, optužiti zaveze sa strancima i okriviti zadruštvene probleme.

Otmice i ubistva: Od Pekingado Karakasa preovladava ideja da jesloboda izražavanja, uz druge javneslobode, dio zapadne ideologije, a neuniverzalno ljudsko pravo. Budući

da imaju izbornu podršku građana,ovi lideri su donekle zaštićeni odkampanja osude kakve se pokrećuprotiv otvorenijih svjetskih diktato-ra, kao što su Kim Džong Un izSeverne Koreje ili kralj Abdulah izSaudijske Arabije.Drugi izvor cenzure, premaSajmonu, je terorizam.Odrubljivanje glave Danijelu Perluu Karačiju početak je tendencijepretvaranja novinara u metu visokevrijednosti. Rat u Iraku – najsm-rtonosniji u istoriji novinarstva, sa150 poginulih, od čega 85 odstoiračkih novinara, najčešće likvidi-

ranih – pogoršao je ovu tendencijui učinio zarobljavanje i egzekucijunovinara normalnim dijelom medi-jske slike.Moja prekretnica je nastupila kadasam izvještavao iz Iraka početkom2004. i shvatio da oznaka „Press“na vjetrobranu kola ne pružanikakvu zaštitu, već privlačinevolje; zamolio sam mog vozačaIračanina da je skine. U Siriji, gdesu mnogi inostrani i lokalni repor-teri žrtve otmica i ubistava,novinarstvo je praktično ukinuto.

Novi “novinari”: Ekstremnonasilje današnjih sukoba samo jepojačano tehnološkim napretkom.Naoružane grupe više ne moraju daštite novinare, jer i same imajumogućnost da – kako glasi onajužasni kliše – „ispričaju svoju priču“:mogu da objave svoje video snimke,svoje pisane izveštaje i tvitove,znajući da će međunarodni medijipreuzeti najsenzacionalnije priče.„Direktne veze između proizvođača ikonzumenata sadržaja omogućavajunasilnim grupama da zaobiđutradicionalne medije i dođu dopublike preko četova i veb-sajtova“,piše Sajmon. „Novinari su postalizamjenjivi i, samim tim, ugroženi.“Tehnološki razvoj je doveo i do uki-danja stranih dopisništava, to jest


Demagozi poput Putina iErdogana stvaraju tiranijuvećine, pa se disidentski

stav, koji je normalnapozicija nezavisnih medija,

lako može izolovati...

Klasični mediji su u izrazitom padu

velikog prisustva dopisnika ugradovima kao što su Sao Paolo,Najrobi i Džakarta. Sajmon je počeokao dopisnik iz Meksiko sitijapočetkom devedesetih. Ovaj sistem jeočigledno postao neefikasan, jer jedvadeset Amerikanaca izvještavalo oistom događaju za različite medije nasjeveru kontinenta.

Globalni nadzor: Od kada suslabljenjem tradicionalnih medijapozatvarana dopisništva širomsvijeta, kritičko izveštavanje je pre-pušteno lokalnim reporterima.Mnogi od njih su talentovani,preduzimljivi i hrabri ljudi, čestosposobniji od svojih kolega saZapada, da dođu do izvora i shvatesuštinu priče. Ali je njihov položajmnogo nesigurniji. Oni iza sebenemaju zaštitu bogate inostranemedijske organizacije ili uticajnezapadne države.Jedina država koju imaju, njihova,najradije bi ih pobila. U zemljamapoput Meksika, Filipina iliPakistana, lokalni novinari su metebrutalnih kampanja zastrašivanja iubistava koje vrše tajne službe ilinaoružane grupe, od trgovacadrogom do islamista.Konačno, tu je i nevidljiva ruka glob-alnog digitalnog nadzora. Kinezi suga usavršili, Iranci su sve bolji. U ovojzemlji, poslije Snoudenovih otkrića,vlada sveprisutni osjećaj da ste nad-gledani, što je mnoge novinareprimoralo da se već rutinski služekriptografijom kako bi zaštitili svojeizvore. Aktuelna američka vlada šaljedvosmislene signale, obećavajući danikad neće hapsiti novinare koji radesvoj posao, ali koristi državnu silu daspriječi objavljivanje svake informaci-je koju procenjuje kao štetnu.

Oslabljeni otpor: U dobamasovnog prikupljanja podataka ifluidnih definicija novinarstva, višeniko ne zna pravila niti kada se ona

zloupotrebljavaju, a kada krše.Sajmonova knjiga potvrđuje ideju osudbini institucija u informatičkomdobu. I pored toga što je obećavalaoslobađanje, demokratizaciju i jed-

nakost, digitalna revolucija je,podrivajući tradicionalne medije,zapravo dovela do većekoncentracije moći u manje ruku,uz manje organizovanog otpora.

Kao rezultat toga, ućutkivanje nov-inara, što je cenzura – bilo odstrane izabranih autokrata,naoružanih ekstremista, klasičnihdiktatora ili državnih tužilaca kojizaustavljaju objavljivanje elektron-skih dokaza – zapravo je lakšeizvodivo i češće mu se pribjegavanego prije dvadeset godina.Američka javnost nema naročitovisoko mišljenje o novinarima, čakni kada oni rade svoj posao.Uprkos moći NSA i Googlea, uAmerici ne vlada cenzura. Navlasti nisu „demokratori“, niti nov-inare ubijaju na ulici. Ipak, i tu nijejednostavno biti novinar, i tu jeerozija ove profesije u izrazitomnapredovanju. (The New Yorker)


Izvještavanje je sve opasniji posao

Surova likvidacija Džemsa Folija

U zemljama poputMeksika, Filipina ili

Pakistana, lokalni novinarisu mete brutalnih kam-

panja zastrašivanja i ubis-tava koje vrše tajne službe

ili naoružane grupe...


Sergej Kulik je tipičan biznis-men. Kada ne nadgledaposlove na svojoj farmi ostri-

ga, ovaj preduzetnik odgovara nabrojne telefonske pozive ruskihkompanija koje tragaju za novimsnabdjevačima s obzirom da susankcije onemogućile nabavkuogromnog broja proizvoda saZapada.Kulik je osnovao svoju farmu prijeosam godina na Krimu kako bioživio proizvodnju ovog vrhunskogdelikatesa u tom regionu.

Odgovor na sankcije: Saruskom aneksijom tog ukrajinskogpoluostrva i zabranom uvoza hranesa Zapada, koju je uvela Moskva,porasla je potražnja za njegovimostrigama. „Ako su prije sankcija omeni čuli samo stručnjaci i profe-

sionalci, sada o tome zna i širajavnost“, primjećuje Kulik.Od uvođenja zabrane kao odgovorana zapadne sankcije zbog akcijaMoskve u Ukrajini, njega je već kon-taktiralo sedam lanaca ruskihrestorana kako bi sklopili dogovor o

nabavkama ostriga. Kulik je bioprinuđen da ih odbije, jer njegovafarma trenutno može samo da pod-miri potrebe konzumenata sa Krima.„Sankcije su došle malo prerano zamene“, priznaje on. „Imam dva odtri neophodna elementa za ovaj

posao: farmu i čamac. Još uvijek minedostaje prostor na obali začuvanje ostriga. Bez toga, bilo miveoma teško da redovno snabdije-vam tržišta Moskve ili SanktPetersburga.“Poput brojnih proizvođača u samojRusiji, i Kulik traži načine da pop-uni ogromnu prazninu koja zjapinakon uvođenja sankcija. Podneoje zahtjev za državne subvencije inada se da će proširiti svoju farmusa postojećih 5 na 30 hektara.„Sankcije su ispraznile police saegzotičnim plodovima mora, zbogčega ljubiteljima dobrog zalogajavjerovatno nije svejedno“, dodaje on.

Francuski sir: U međuvremenu,ruski zvaničnici predvođeniVladimirom Putinom uporno pon-avljaju kako su sankcije šansa da seojača posrnula prehrambena indus-trija Rusije. Premijer DmitrijMedvedev objavio je nedavno„mapu puta“ za poljoprivredu zakoju se vjeruje da će podstaći

NESTAŠICA HRANE U RUSIJI

U političkim odmjeravanjima sa Zapadom, Rusijanajveće posljedice osjeća u prehrambenom sektoru ukojem Vlada više obećava nego što može da potakneproizvodnju hrane koja je dosad stizala iz uvoza

VISOKA CIJENA SANKCIJA

Sankcije su ispraznilepolice sa egzotičnim

plodovima mora, zbogčega ljubiteljima dobrogzalogaja vjerovatno nije

svejedno...

Prazni rafovi moskovske samoposluge

domaću proizvodnju i smanjitizavisnost Rusije od uvoza hrane.Govoreći nedavno u jednoj televiz-ijskoj emisiji, Putin je rekao da susankcije udahnule novi životdomaćoj proizvodnji i upozoriozapadne države da su „izgubilerusko tržište hrane“. Istovremeno,dva najveća snabdjevača tržištaribom – „Rusko more“ iGlavTorgProdukt već su najavili daće povećati proizvodnju.GlavTorgProdukt objelodanio jesvoje planove da otvori novopostrojenje za preradu ribe uViborgu, gradu na sjeverozapaduzemlje, a i mali proizvođači koji tekulaze u ove poslove dobili su nes-vakidašnju priliku da popuneupražnjeno mjesto koje su zasobom ostavili strani izvoznici.S druge strane, stanovniciBarnaula, administrativnogcentra Altajskog kraja, uskoro ćebiti u prilici da kupuju lokalnikamember ili rokford, čuvenefrancuske sireve. U manastiruValam, koji se nalazi na jednomostrvu u neposrednoj bliziniSankt Petersburga, monasi seobučavaju za sasvim novu vrstuposla – proizvodnju sira.Sredinom oktobra ovaj manastir,inače omiljeno mesto za predahVladimira Putina, objavio jefotografije jednog od monaha kako

savladava tehniku za proizvodnjusira uz pomoć majstora iz Italije.

Čista ludost: U manastiru kažuda je monah Agapij učio kako seproizvodi čitava paleta sireva,uključujući mocarelu i dimljenurikotu i da će svoje znanje prenijeti

na ostale u Valamu, tako da jeplanirano da proizvodnja počne udecembru. Oživljavanje čitavepoljoprivrede je, međutim, mnogoveći izazov.Milioni hektara zemlje potpuno suzapušteni nakon kolapsa

Sovjetskog saveza, zbog čega seRusija prije svega orijentisala nauvoz hrane. Mada se na njenoj ter-itoriji nalaze i neka od najplodnijihzemljišta na svijetu, Rusija uvozigotovo 40 procenata od ukupnekoličine potrebne hrane, dok uMoskvi ta brojka doseže i 60 odsto.Govoreći o ovoj vrstoj zavisnosti, alii sumornom stanju ruskepoljoprivrede, mnogi stručnjaciupozoravaju kako je zabrana uvozazapadnih proizvoda čista ludost.„Potrebno je, zapravo, da smanjimokoličine nafte i gasa u našojspoljno-trgovinskoj razmjeni, takoda nam je zbog toga potrebna štoveća raznovrsnost proizvoda zauvoz i izvoz”, reći će Jevgenij Jasin,ministar ekonomije iz vremenapredsjednikovanja Borisa Jeljcina,„tako da su potezi koje povlačeruski zvaničnici neproduktivni, ioni neće povećati domaćuproizvodnju“.Ekonomisti smatraju da ćeproizvođačima biti potrebne godinekako bi se prilagodili gubitkustranih partnera. Vladin programreformi mogao bi dijelom dapomogne kako bi se ublažili oviudarci, mada su učinci još uvijekprilično mršavi.

Biznis bez profita: Tako je, naprimjer, program za povećanjemproizvodnje mlijeka donio od 2007.godine svega tri procenta rasta


Nemoćna ruska poljoprivreda

Proizvodnja hrane kaska za potrebama

U manastiru Valam, koji se nalazi na jednom

ostrvu u neposrednoj blizini Sankt Petersburga,monasi se obučavaju za

sasvim novu vrstu posla – proizvodnju sira...

proizvodnje ove namirnice, bezobzira što je u njega uloženo bez-malo deset milijardi dolara pomoći.Moskva je obećala još milijardepodrške za najveće državnekompanije da bi se spriječileposljedice sankcija mada, uprkospatriotskom ohrabrivanju Rusa daproizvode i troše svoju vlastituhranu, pomoć vlade i dalje ostajeograničena.„Poljoprivrednici još uvijekiščekuju, za njih je jednostavnije dasjede na berzi rada ili prihvatajuposlove šofera i slično nego daobrađuju zemlju, zato štopoljoprivreda nije dovoljnoprofitabilna“, priča proizvođačDmitrij Klimov, kome je posao sauzagajanjem živine dospio na samrub propasti.„U Evropskoj uniji vlade izdvajajupo pet eura za svaku kokošku, dokovdje nema ničeg ni približnosličnog“, dodaje on.Klimov, bivši novinar, uspio je daspasi ovaj biznis samo zato što jeuložio dodatni novac u noveposlove, tako da trenutno morkekoje se uzgajaju na njegovoj farmistižu na trpeze prestižnihmoskovskih restorana. Klimov bisada želio da pokuša sa proizvod-

njom paštete od džigerice patke, usaradnji sa vlasnikom jedne pro-davnice francuskih delikatesa izMoskve.

Zaludno čekanje: Mada kažeda je na ovu ideju došao prijerestrikcija koje su uvedene zaproizvode iz zapadnih zemalja, ovapašteta proizvedena u Rusijisigurno će biti pravi hit među

lokalnim sladokuscima koji čeznuza zabranjenim proizvodima izFrancuske.Njegov prvi pokušaj proizvodnjeovog delikatesa nije bio uspješan,jer se ispostavilo da džigerica pata-ka u Rusiji nema dovoljnu težinu,tako da je ovaj farmer bio na krajuprinuđen da naruči 200 pačijih jajaiz Francuske u nadi da će uspjeti daproizvede željeni specijalitet doljeta 2015. godine.Mada bi stanje na tržištu moglo datidodatni zamah njegovom biznisu,Klimov ne odobrava uvođenje sankci-

ja. On kaže da u Rusiji jednostavnonema dovoljan broj poljoprivrednikakoji bi mogli da hrane stanovništvoove ogromne zemlje.„Žalosno je da se razvojpoljoprivrede povezuje sa time štopotrošači nemaju nekih proizvodana koje su navikli“, vajka se on.„Mislim da je ovo što trenutnovidimo čista demagogija, što semože primijetiti i u raznim drugimsferama u našoj zemlji“.On i dalje polaže svoje nade u noveplanove za razvoj poljoprivrede, aliće morati da sačeka do 2015.godine, za kada je najavljenosprovođenje takve vladine politike.

Prazni rafovi: U međuvremenuRusija se priprema za nestašice kojevraćaju sjećanje na dane Sovjetskogsaveza. U obično dobro snabdjevn-im moskovskim prodavnicama svečešće se mogu vidjeti ispražnjenirafovi na mjestima gdje su nekadabili strani proizvodi, tako da postajesve očigledniji nedostatak živinskogmesa, sireva ili mlijeka, mada tonije kraj liste.Kako se približava zima, zvaničniciulažu sve veće napore da uvjerenervozne potrošače da će nestašicenadomjestiti uvozom hrane izAfrike, Latinske Amerike i Azije.Ipak, dobavljanje hrane sa ovihudaljenih lokacija podiglo je cijeneuvoza što je, u kombinaciji sa timšto i domaći proizvođači koristeovu situaciju na tržištu, dovelo dovrtoglavog rasta cijena hrane, takoda su cijene mesa samo u oktobruporasle za 18 procenata, a mlijekaza 15 odsto.I dok ruska vlada nastavlja da pri-jeti uzvratnim sankcijamaEvropskoj uniji i SAD-u, pa čak izabranama letova stranih kom-panija iznad njihove teritorije,građanima ove zemlje preostajesamo i jedino – da stežu kaiš.

Kler Big/RSE


Specijaliteti za vladare: Premijer Medvedev i predsjednik Putin

Ekonomisti smatraju da ćeruskim proizvođačima

hrane biti potrebne godinekako bi se prilagodili

gubitku stranih partnera...


Bosna i Hercegovine,

Hrvatska, Srbija i Crna Gora

još 2009. godine dogovorile su

realiziranje Projekta nominacije

stećaka za upis na UNESCO listu

svjetske baštine. Pet godina kasnije,

do kraja novembra 2014., u

Beogradu slijedi još jedan sastanak

predstavnika državnih komisija oko

usaglašavanja obimnog materijala.

Ukoliko UNESCO uvaži aplikaciju

za upis stećaka na Listu svjetske baš-

tine, ovi srednjovjekovni nadgrobni

spomenici bit će prvo upisano kul-

turno dobro nominirano od strane

više država.

Zaštićene lokacije: Profesor dr.

Dubravko Lovrenović, predsjedava -

jući Komisije za očuvanje nacionalnih

spomenika BiH, očekuje da bi pro-

jekat mogao biti završen i prije plani-

ranog roka.

„Radi se o 30 lokaliteta, 22 u BiH, dva

u Hrvatskoj i po tri u Srbiji i Crnoj

Gori, sa ukupno 174 stećka koji bi

ubuduće bili pod zaštitom UNESCO-

a,“ kaže profesor Lovrenović i dodaje:

„Nakon predaje kredibilne

aplikacije slijedi proces evaluacije

svih 30 lokaliteta. U BiH će doći

stručnjaci iz UNESCO-a, a ja

vjerujem da će to biti na ljeto 2015.

godine. U optimalnim okolnostima

mogli bismo očekivati da u ljeto

2016. godine odluka UNESCO-a

napokon bude saopćena.“

Proučavanje stećaka počelo je za vri-

jeme austrougarske vlasti u ovim

krajevima. Do sada je u regionu

popisano oko 70.000 stećaka, od

čega 60.000 u BiH. Smatra se da ih

je 95% u lošem stanju. Neki

lokaliteti, kao što je Radimlja kod

Stoca, odavno su poznati i

djelimično zaštićeni. Međutim,

najveći broj stećaka koji su preživjeli

stoljeća ostat će i dalje prepušteni

volji današnjih stanovnika BiH.

„Ne bih govorio o nacionalnim ili

vjerskim svojatanjima motiviranim

politikom. Stećci jednostavno pri-

NAŠA I SVJETSKA BAŠTINA

STEĆCI (NE)ĆE DOBITIPRIVILEGOVANI STATUS

U optimalnim okolnostimamogli bismo očekivati da uljeto 2016. godine odluka

UNESCO-a o zaštitistećaka napokon bude

saopćena...

Stećci sa područja četiri balkanske države nominirani su na UNESCO listu svjetske

baštine. Da li će najveći kulturno-historijski poduhvat u regionu promijeniti naš

odnos prema srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima?

padaju onima koji su tu pokopani, ali

je pitanje kako ih zaštititi od

propadanja. Hiljade nekropola neće

biti pod UNESCO zaštitom. To je

dužnost države BiH. Stećak jeste

nacionalna baština i po sadašnjim

zakonima, ta dužnost zaštite je na

entitetima i vladama, to jest,

odgovarajućim ministarstvima,“

podsjeća profesor Lovrenović.

Majevička nekropola: Stećci su

srednjovjekovni monolitni kameni

spomenici vezani za cijelo područje

današnje Bosne i Hercegovine, te

dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske.

Karakteriše ih bogata ornamentika te

zapisi, epitafi, koji govore o

specifičnom odnosu prema životu i

prema smrti. Pojavljuju se od druge

polovine 12. stoljeća, a njihova prva

faza traje i tokom 13. stoljeće.

Intenzivno se klešu i ukrašavaju u 14.

i 15. stoljeću, a u 16. stoljeću ova vrsta

sakralne umjetnosti postupno nestaje.

Mirko Babić, direktor „Muzeja

Semberije“ u Bijeljini, kaže da stećci

na planini Majevici zaslužuju zašti-

tu UNESCO, ali da pitanje

zaštićenih lokaliteta ostaje još uvijek

otvoreno i o njemu će, kako je rekao,

odlučivati komisija na vrhu.

„Majevica ima tipični pejzaž

zapadnog Balkana i ljudi koji tu žive

dio su istog mentalnog sklopa i baš-

tinili su istu materijalnu kulturu, pa

su podizali i monumentalne

nadgrobne spomenike, stećke. Jedna

od takvih nekropola, koja je tek

djelimično istražena, je nekropola

između današnjih sela Jablanica i

Piperi u opštini Lopare (Rejon

Visori, podno vrha Međednik, gdje

su zabilježene prve nastambe u

ovom dijelu BiH, op.a.). Na prostoru

od nekih 400 metara nalazi se pet

lokacija sa stećcima, od kojih desetak

imaju natpise. Tu nekropolu kandi-

dovali smo da bude na listi lokacija

koje će štititi UNESCO, jer bi se time

ispoštovala teritorijalna zastu-

pljenost, dakle, sjeveroistok (BiH,

op.a.) bi imao svoj lokalitet,“ kaže za

Deutsche Welle mr. Mirko Babić.

On podsjeća da „Muzej Semberije“

čuva 23 stećka sa natpisima i još 40

bez natpisa, koji su krajem 2002.

godine pronađeni u starim temelji-

ma Atik džamije u Bijeljini.

Unikatni spomenici: „Kako

UNESCO tretira spomenike na

mjestu gdje se nalaze, samo

spomenike „in situ“, ove bijeljinske

ne možemo kandidirati, jer nije

utvrđeno odakle su preneseni i

svojevremeno ugrađeni u temelje

džamije,“ kaže Babić. Dodaje da u

Ugljeviku postoji pet lokacija

stećaka sa natpisima, da stećaka u

ovom dijelu BiH ima u Teočaku,

Seljublju, Srebrenici, Bratuncu te

da mnogi od njih još uvijek nisu

registrovani.

O vrijednosti i budućnosti stećaka

Babić kaže:

„Stari majstori klesari su za svakoga

pravili različiti stećak. Svaki je

unikat i to je i u svjetu primijećeno.

Kada UNESCO proglasi stećke

svjetskom baštinom, to će biti

spomenici kulture svjetskog nivoa.

Bitno je da mi ispoštujemo svoju

kategorizaciju ovih spomenika, jer

imamo mnogo onih nekategorisanih

i oni su najugroženiji. Svjedoci smo

uništavanja, nemara i nestanka

spomenika kulture, stećaka prije

svih. Nakon UNESCO liste

spomenika nulte kategorije mi


Stećci su srednjovjekovnimonolitni kameni

spomenici vezani za cijelo područje današnje

Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije,

Crne Gore i Hrvatske...

U regionu je popisano oko 70.000 stećaka

moramo nastaviti kategorizaciju

prve, druge i treće kategorije,“

zaključuje mr Mirko Babić.

Profesor Pravnog fakulteta u Tuzli,

dr Edin Mutapčić, doktorirao je na

historiji države i prava srednjeg

vijeka. Za Deutsche Welle kaže da

su stećci vrijednost u evropskim, pa

i svjetskim okvirima.

Bosansko naslijeđe: „Nominacija

na UNESCO listu svjetske baštine

mogla je i ranije nastupiti i svakako da

ova kandidatura ima svoje mjesto i

opravdanje. Međutim, kada je u pitan-

ju adekvatna zaštita, glavni problem je

što se s nekropole stećaka uglavnom

nalaze na teško pristupačnim lokacija-

ma. Za zaštitu i promoviranje u

turističkom smislu potrebna su velika

infrastrukturna ulaganja,“ kaže

profesor Mutapčić.

Iako projekat nominacije vode

četiri države, on kaže da su stećci

bosanskohercegovačko nasljeđe, pa

tek onda nasljeđe njenih susjeda.

„To je moje mišljenje. Jer, ako

pogledamo geografski prostor na

kojem se nalaze ti spomenici, oni se

nalaze na prostoru koje je nekada

obuhvatalo bosansko kraljevstvo u

najvećem rasponu svojih granica.

Naravno, o tome će u nauci uvijek

biti sporenja i negodovanja.

Svakako da, pored kulturološke,

stećci imaju i svoju historijsku vri-

jednost. Na žalost, svijest naših

predaka nije bila takva da ih

sačuvaju u skladu sa njihovom

spomeničkom vrijednošću,“ kaže

dr Mutapčić i zaključuje:

„Ova nominacija stećaka na Listu

svjetske baštine ima svog smisla samo

ako se proučavanju i konzerviranju

stećaka priđe na najozbiljniji, naučni

način. Svojatanja ili negiranja

vrijednosti stećaka teško će se ovdje

prevazilaziti. Ipak, sada će barem

evropska i svjetska javnost biti bolje

upoznata, te će taj eksterni faktor

zaštite biti dominantniji. Jednom

dobrom kampanjom, koja će

vjerovatno uslijediti, moguće je

postići da počnemo razmišljati o

bogatstvu prošlosti koju svi skupa

dijelimo. Bit će to i jedan od putokaza

u budućnost,“ zaključuje profesor

Mutapčić.

Potencijalna lista: Od 1972.

godine, kada je usvojena Konvencija

za zaštitu svjetske kulturne i prirodne

baštine, do danas je na UNESCO

istu svjetske baštine upisano ukupno

936 kulturnih, prirodnih ili mješovi-

tih dobara. U skladu sa ovom kon-

vencijom, upisana dobra predstavlja-

ju dio svjetske baštine sa izuzetnom

univerzalnom vrijednošću.

Upisana dobra iz Bosne i

Hercegovine na UNESCO listi

svjetske baštine su most Mehmed-

paše Sokolovića u Višegradu i

područje Starog mosta i starog grada

Mostara. Pored toga, na tentativnoj

potencijalnoj listi dobara koje zemlja

može nominovati u narednom perio-

du, se nalazi još devet dobara iz BiH.

Među njima su, od 2011. Godine, i stećci.

Emir Musli/DW


Stećci se uglavnom nalaze na teško pristupačnim mjestima

U BiH se nalazi najmanje 60.000 stećaka

Pored kulturološke, stećciimaju i svoju historijsku

vrijednost. Na žalost, svijest naših predaka nije bila takva da ihsačuvaju u skladu sa

njihovom spomeničkomvrijednošću...


Pre tačno sto godina, na

samom početku Prvog svjet-

skog rata, poginuo je antiratni

borac, socijaldemokrata Dimitrije

Tucović. Njegovi politički stavovi

danas djeluju veoma daleko od nas.

Neko bi mogao reći da im je istekao

rok, da su stari već čitav vijek, da su

bili uklopljeni u drugačiji politički

milje, da su se okolnosti sasvim

promijenile.

To je naravno tačno, ali je to opor

zaključak o nama danas. Opor je,

jer danas nema stranke koja bi

dosledno i istrajno zastupala

program kakav je imala Tucovićeva

Srpska socijal-demokratska partija.

Danas nema političke organizacije

koja bi insistirala na svojoj idejnoj

posebnosti i njoj žrtvovala

mogućnost da se domogne makar

parčeta vlasti.

Politički prorok: Dimitrije

Tucović je, naravno, vodio politiku

socijalne jednakosti u srpskom

društvu. Ali glavno pitanje u toj

prvoj deceniji 20. vijeka je bilo

nacionalno pitanje i upravo su tu

programska opredeljenja njegove

stranke bila najoštrije

suprotstavljena glavnim političkim

tokovima. Bilo je to vrijeme kada je

izgledalo da se ostvaruju svi

nacionalni snovi i da je davnašnji

cilj zaokruživanja željene državne

teritorije nadohvat ruke.

U takvoj atmosferi povišene

nacionalne temperature ustati pro-

tiv samog koncepta nacionalne

države i, posebno, protiv svih

pokušaja njenog uvećanja, bilo je

gotovo svetogrđe. Govoriti da je

stvaranje nacionalnih država na

Balkanu samo kvasac za nove

sukobe bila je anticipacija svega što

se potom dogodilo. Založiti se za

stvaranje nadnacionalne Balkanske

federacije u trenutku kada su se

balkanski narodi spremali za svoje

međusobne beskrajne okršaje, bilo

je u potpunosti disonantno u odno-

su na sveprisutni zov nacije.

Opominjati da stalne napetosti i

nestabilnosti na Balkanu otvaraju

prostor za neprekidno mešanje i

arbitriranje velikih sila u ovom

regionu, bilo je proročki. Pisati da

fiksacija na nacionalno otvara

politički prostor za dominaciju

vojnih krugova i stalno ugrožavan-

je sloboda pojedinaca izgledalo je

blasfemično u vremenu dubinske

militarizacije srpskog društva.

Osporavati oslobodilački karakter

ratovima koji su pokretani s parolom

slobode na barjaku i tvrditi da na

etnički mešanom prostoru

„oslobođenje jednog naroda u

granicama nacionalne države znači

utamničenje drugog“, do danas je osta-

lo izvan dometa nacionalnih stratega.

Nedostižna utopija: Insistirati

na tome da povlačenje novih grani-

ca vodi u ekonomsko osiromašenje,

jer udrobljava tržište i usporava

ekonomske tokove, još uvijek je

neotkrivena misao u ovoj regiji,

koja ne prestaje da se usitnjava i da

u potpunosti poništava svoje

privredne kapacitete.

Upozoravati da nacionalna

zaslijepljenost spriječava da se uoče

mešetarenja, korupcija i stalno

truljenje, govorilo je o dubinskom

razumijevanju problema srpskog

društva.

Ali, za Tucovića je danas malo ko

čuo. Politika je otišla u suprotnom

pravcu, mi smo nastavili da se

gložimo, dijelimo, usitnjavamo, da,

pozivajući se na „velike ideje“,

ugrožavamo slobode, da u ime

„pitanja svih pitanja“ kočimo

razvoj. Zbog toga ideje Dimitrija

Tucovića danas prije mogu izgle-

dati kao da nam stižu iz nekakve

utopijske budućnosti nego iz

sasvim ozbiljno davne prošlosti.

Njegove ključne ideje su

modernije, savremenije i u mnogo

čemu sasvim suprotne onima na

kojima tavori Srbija danas. Njegovi

principi su daleki ne zato što su

prevaziđeni, nego zato što čitav

vijek nisu dosegnuti.

Dubravka Stojanović

STOLJEĆE BEZ DIMITRIJA TUCOVIĆA

Politika je otišla u suprotnom pravcu od ideja velikog

srpskog demokrate, koji je prije više od sto godina

upozoravao na zlo koje će nam se dogoditi

Glas iz budućnosti

Iako su priče o bosanskim kraljica-ma brojne i interesantne, u ovomtekstu će biti predstavljene samo

dvije, i to one čije sudbine sadrže usebi elemente od kojih neki i danasbitno određuju žensku priču.Prva je kraljica Mara Jelena(1447–1500), a druga Esma sul-tanija (1726–1788).

Zla kraljica: Uvriježeno jevjerovanje o kraljici Katarini kaoposljednjoj bosanskoj kraljici. Ipak,posljednja bosanska kraljica bila jeMara Jelena, supruga legitimnoizabranog, posljednjeg bosanskogkralja Stjepana Tomaševića,posinka kraljice Katarine Kosače,čiji je period vladavine trajao dvijegodine (1461–1463). Za razliku odmnogo poznatije Katarine, likomMare Jelene niko se nije ozbiljnijeumjetnički bavio, a i historijskiizvori tvrde da je kraljica bila zlaosoba i da nije upamćena po dobru.Zbog čega je ova žena ostalaupamćena kao zla kraljica, antipoddobroj kraljici Katarini? Bila je kćerka srpskog despotaLazara Brankovića, koji je umroiznenada, veoma mlad ostavivšidespotovinu u haosu, i bizantijskeprinceze Jelene Paleolog. Stavljenou historijski kontekst, Turci su bili sjedne strane, a Bosna, MatijaKorvina i Ugari sa druge, i svi suimali osvajačke pretenzije premadespotovini.S obzirom da nije bilo muškog

nasljednika, jer je despot ostavio zasobom tri kćerke, rješenje se vidjelou udaji najstarije za nasljednikakoji bi riješio situaciju. Tako se1459. godine dogovorio političko-interesni brak između bosanskogprijestolonasljednika StjepanaTomaševića i princeze Mare Jelene,

kojoj je tada bilo svega dvanaestgodina, dok je Stjepanu bilodvadesetak više. Međutim, nakonsvega dvije godine, despotovinu je

zauzelo Osmansko carstvo, a kralj ikraljica su izbjegli u Bosnu i nas-tanili se u Jajcu, gdje je tada biokraljevski dvor.

Smrt u Trakiji: Mara je u Jajceuspjela donijeti veoma vrijedanmiraz, koji se u historijskimspisima spominje češće od nje same– mošti sv. Luke – koje je dobila odsvog djeda \urđa Brankovića. Podolasku u Jajce smijenila je na kral-jevskom tronu majku svoga muža,kraljicu Katarinu. Međutim, nijebila dugo kraljica, i kako nashistorija uči, Osmanlije su osvojilegrad 1463, pogubile kralja, ačetrnaestogodišnja kraljica je dosp-jela u Dalmaciju.Zbog mnoštva neusaglašenih his-torijskih izvora, teško je pouzdanoutvrditi šta se tačno događalo, nonajvjerovatnije su kraljicuopljačkali neprijatelji njenog mužajedno vrijeme je držeći u


NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

DVIJE ŽENE-VLADARICE

Likom Mare Jelene niko senije ozbiljnije umjetničkibavio, a i historijski izvori

tvrde da je kraljica bila zla osoba i da nije

upamćena po dobru...

Posljednja bosanska kraljica nije bila Katarina nego MaraJelena, dok za Esmu sultaniju legenda kaže da je za svojutešku bolest lijek našla gradnjom džamije u Jajcu

Mara Jelena bila je udata za Stjepana Tomaševića

zatočeništvu, odakle je uspjelapobjeći i otići u Dubrovnik, gdje jeveć bila kraljica Katarina.Izvori tvrde da je kraljica Katarina ujavnosti nastupala kao bosanskakraljica, zajedno sa svim vanjskimobilježjima koja su to podrazumije-vala, te je dobijala prihode koji sujoj kao kraljici pripadali, iako tozakonski više nije bila. Mara se utom periodu najviše spominje u vezisa moštima jer su velike sile, koje suvladale tim dijelom svijeta, željeleda ih se dokopaju (Mlečani, papa,Ugari). Nakon mnogih zakulisnihradnji, konačno ih je prodalaMlečanima i 1466. godine otišla uCarigrad u kojem je nastavila svojživot. Od tada počinje priča o njojkao zloj kraljici. Pred kraj života sepreselila u Trakiju gdje je i umrla1500. godine.

Čudesno ozdravljenje: UJajcu postoji legenda o Esmisultaniji, po kojoj nosi ime najvećagradska džamija. Iako postoji neko-liko varijanti, osnovna linija priče jeova: Esma, kćerka sultana, strašnose razboljela i danima je ležala upostelji. Sultan je slao po ljekare ivračeve u cijelom carstvu, ali je svebivalo uzalud i sultaniji je bivalogore iz dana u dan. Sve dok jojjedan hodža nije rekao da treba dasagradi džamiju i most na mjestugdje se dvije rijeke spajaju u jednu.Izaslanici su tragali po carstvu i uBosni otkrili grad Jajce u kojem sejedna rijeka ulijeva u drugu, činećivodopad i to im se učinilo kaosavršeno mjesto. Došli su sultaniji inakon što su joj rekli da su pronašlimjesto, ona je skinula jednunaušnicu iz uha (jer je toliko bilavrijedna) i od nje su sagradilidžamiju i mostove. Zato se džami-ja zove Džamija Esme sultanije.Esma sultanija je svakako bilahistorijska ličnost. Bila je kćerkasultana Ahmeda III koji je vladao u

periodu od 1703. do 1730. godine, isestra sultana Mustafe II koji ga jenaslijedio. Rođena je 14. marta

1726. i živjela do 1788. godine.Udala se za otomanskog veziraMehmed-pašu Muhsinovića koji jeu dva navrata bio bosanski namjes-nik, a u jednom od ta dva periodaEsmi je mogao finansijski pomoćigradnju džamije.Istraživanje o Esmi otežala je i

činjenica da su postojale još najman-je dvije Esme sultanije koje su živjeleposlije Esme o kojoj je ovdje riječ, i oobjema postoji više historijskihzapisa. Međutim, ono što danas nasvoj način priča priču o njoj jestesvakako džamija Esme sultanije,smještena u samom centru gradaJajca. Pretpostavlja se da je izgrađena1770. godine, iako historijski izvorivariraju, ali ako uzmemo tu godinukao tačnu, gradnja džamije se desilaza vrijeme drugog perioda namjes-ništva Esminog muža.Ovo isto tako znači da je, ako jelegenda tačna, Esma ozdravila jerje nakon izgradnje džamije živjelajoš punih osamnaest godina.

Emina Žuna


Esma sultanija je bilakćerka sultana Ahmeda III,koji je vladao u periodu od1703. do 1730. godine, isestra sultana Mustafe II

koji ga je naslijedio...

Džamija Esme sultanije, jedine koju su Osmanlije nazvale po nekoj ženi

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 [email protected]

spektar [broj 25, 28.11.2014]

Documents