Mato Artukovi}

SRBI U HRVATSKOJ(Khuenovo doba)

BIBLIOTHECA CROATICA: SLAVONICA, SIRMIENSIA ET BARANYENSIA

STUDIJE

Knjiga 2

Recenzenti:

prof. dr Petar Koruni}

dr Zlatko Matijevi}

Uredni~ko vije}e:

dr Mirko Valenti}, dr Milan Kruhek, dr Stanko Andri},

dr Suzana Le~ek, dr Mato Artukovi}

Izdava~i:

HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST - PODRU@NICA ZA POVIJESTSLAVONIJE, SRIJEMA I BARANJE (izvr{ni nakladnik)

GRAFIKA d.o.o., Osijek

Grafi~ki urednik i naslovna strana:

Dragutin-Dado [tebih

Lektor:

dr Stana Vukovac

Korektor i izrada kazala:

@eljka Mari}

Priprema i tisak:

GRAFIKA d.o.o., Osijek

CIP Katalogizacija u publikacijiGradska i sveu~ili{na knji`nica

UDK 94(497.5=163.41)»18»

ARTUKOVI], MatoSrbi u Hrvatskoj : (Khuenovo doba) / Mato

Artukovi} . - Osijek : Hrvatski institut za povijest,Podru`nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje :Grafika , 2001 . - 376 str. : ilustr. ; 24 cm . - (Biblio-theca Croatica - Slavonica, Sirmiensia et Barayensia.Studije ; knj. 2)

Bibliografija: str. 347-353 i uz tekst . - Kazala

ISBN 953-6659-09-3

Mato Artukovi}

SRBI U HRVATSKOJ(Khuenovo doba)

Slavonski Brod, 2001.

4

Ivani, Stanislavu i Domagojus ljubavlju

ZAHVALA

Ni jedna knjiga ne nastaje kao plod rada samo jednog ~ovjeka. Da je ovanastala, zahvaljujem ponajprije nesebi~nom trudu i velikom razumijevanjuprof dra Petra Koruni}a. Jako me zadu`io svojim naputcima, sugestijama, in-tervencijama. Zahvaljujem tako|er za popravke rukopisa prof dru Nik{iStan~i}u i dru Zlatku Matijevi}u.

Hvala mojim prijateljima i suradnicima: mr Josipu Kljaji}u, koji meopskrbljivao literaturom i stajao na raspolaganju za svaku vrstu pomo}i, drStani Vukovac koja je lektorirala ovaj tekst i kolegici @eljki Mari}, koja je ru-kopis korigirala i slo`ila kazala. Mojem sinu Domagoju hvala na strpljivomprepisivanju manuskripta. Iskrena hvala supruzi Miri {to je mjesecima s razu-mijevanjem pratila ovaj rad i tako pridonijela da se ova knjiga napokon pojavi.Najve}a hvala mojoj djeci, koja su strpljivo ~ekala da im se vrati pa`nja i vri-jeme koje im pripada.

[to je ovdje objavljeno, sve je prije negoli gotovo. Ne trebam ni govoritida ova knjiga nema ambicija bilo koji problem iscrpiti. Jedina mi je `elja daona bude prilog raspravi, koju }e drugi kriti~ki dalje razvijati.

Autor

U Slavonskom Brodu, svibnja 2001.

UVOD

Kad je 1860, nakon desetgodišnjeg apsolutizma, Hrvatskoj vra}en Ustav,bila je ona mala, zaostala, agrarna zemlja. Sabor, koji je sazvan 1861, imao jeambicija svojim raspravama otvoriti nove perspektive zemlji. Osim dr`avno-pravnih pitanja, odnosa Hrvatske prema Austriji i Ugarskoj, Sabor je rasprav-ljao gotovo o svim podru~jima `ivota Hrvatske: o politi~kom i sudbenompreustrojstvu, o gospodarstvu, školstvu, kulturi, znanosti, zahvatio je u druš-tvene odnose naslije|ene iz feudalnog sustava odnosa bivših vlastelina i biv-ših kmetova, o zadrugama, itd. Iako u~inci Sabora nisu bili veliki, zbog dojmakoji je ostavio raspravljaju}i ponajprije o dr`avnopravnim pitanjima, ve} suga suvremenici zvali “Veliki Sabor”. Za idu}a desetlje}a odredio je strana~kuscenu na hrvatskoj politi~koj pozornici, fragmenti njegovih politi~kih doktri-na ugra|eni su uskoro i u Nagodbu 1868, trasirao je putove za rješavanje veli-kih i slo`enih društvenih problema.

Ogromna ve}ina hrvatskog stanovništva su bili seljaci, nedavno (1848)oslobo|eni kmetovi, koje je prodor kapitalizma na selo još više osiromašio.Cijela druga polovica 19. st. optere}ena je tim problemima: došlo je do socijal-ne diferencijacije, propadale su ku}ne zadruge, kapitalisti, uglavnom stranci,stvaraju prili~na bogatstva, a seljak dospijeva u ruke lihvara, odlu~uje se nanajsudbonosniji korak: prodaje zemlju, u potrazi za poslom bje`i u grad, i štoje nadasve dramati~no, odlazi u prekomorski svijet. Iako je banska Hrvatskapo Nagodbi (paragraf 59) “politi~ki narod”, što je zna~ilo da ima odre|enudr`avnost, ~ime je pravno onemogu}eno stvaranje unitaristi~ke dr`ave, ipaksu u praksi prisutne stare ambicije vlada u Pešti o pretvaranju Hrvatske i Sla-vonije u provinciju Ugarske. Financijski polo`aj Hrvatske utvr|en Nagod-bom, ovisio je o interesima i politici ma|arske vlade te o financijskimodnosima Austrije i Ugarske. Hrvatska je optere}ena porezom koji nadilazinjenu poreznu snagu, a ustavni faktori Hrvatske nemaju uvid u izvore i na~inobra~unavanja prihoda. Kasnije je Nagodba blago revidirana, banom je postaoIvan Ma`urani}. Njegova vlada je razvila zakonodavnu djelatnost koja je nad-visila sve budu}e do raspada Monarhije. Odvojio je upravu od sudstva, moder-nizirao je pravosu|e i ustrojio upravu, reformirao školstvo i u~inio va`nekorake u zapuštenom zdravstvu, sucima je zajam~ena neovisnost, donešen je

5

zakon o kaznenom postupku, kojim se pojednostavljuje istra`ni postupak iskra}uje istra`ni zatvor u korist “osobne slobode”; donešen je zakon o ukidan-ju tjelesne kazne i okova, dato je aktivno pravo glasa `enama na izborima zaGradska vije}a, ali je kasnije Khuen i aktivno izborno pravo ograni~io samona muškarce, te je u Hrvatskoj samo 2% stanovništva moglo glasovati (u bitisamo 1%, jer se ovo pravo ograni~avalo samo na muškarce). Donesen je na-dalje zakon o tisku s porotom, koja je pala kao prva `rtva Khuenovog anti-ma`urani}evskog rada, zakon o pravu sastajanja, zakonska osnova o otkupuod rabote, te proglašavanje @idova ravnopravnim gra|anima, samo su neki odMa`urani}evih reformnih pothvata, kojim su Hrvatska i Slavonija krenuleprema modernome gra|anskom društvu.

Poseban dojam ostavio je Ma`urani}ev reformni zakon o prosvjeti. U Za-kon o pu~kom školstvu i preparandijama od 14. listopada 1874. unio je mno-go i osobnog truda. Tim je zakonom oduzet Crkvi nadzor nad školom i predatnovoj ustanovi školskih odbora u koji su ulazili u~itelji i roditelji. No ovaj za-kon imao je desetlje}ima jaku opoziciju: dio katoli~kog sve}enstva, te srpskuCrkvu i srpske politi~ke strukture, koje su smatrale da ovim gube najva`nijudomenu svojeg utjecaja, odnosno vjersko-nacionalnog (Srbi) djelovanja.1

Ne do~ekavši san o ujedinjenju Krajine, ban se povukao tiho, ali je tu tišinuuznemirio mladi pravaš Ante Kova~i} travestijom “Smrt babe ^engi}kinje”.Sasvim slu~ajno s banovim odlaskom povezan je doskora odlazak i Augusta Še-noe “istinskog bana hrvatske knji`evnosti.”(Ivo Frangeš)

Do revizije Nagodbe 1873. Hrvatska je dobivala za svoje unutarnje potre-be 2 200 000 for, a nakon revizije tangenta za autonomne potrebe iznosila je45% (kasnije sni`ena na 44%), a za zajedni~ke poslove izdvajano je 55%hrvatskih prihoda. Potvrdila se prakti~ki ma|arska interpretacija Nagodbe:ma|arska vlada ljubomorno je ~uvala financijske manipulacije od kontrolepredstavnika jedne “pokrajinske” autonomije, kako bi pokazala da hrvatskaautonomija nije dr`avna. Bez pomo}i i investicija dr`ave, bez komunikacijakoje su najva`nije za gospodarski razvitak, a koje uglavnom zadovoljavajugospodarski razvitak Pešte, banska Hrvatska je osu|ena na stagnaciju. Velikiporezi, nedostatak agrarnih kredita, porast hipotekarnih optere}enja, tjerali suseljaka u ruke lihvara, a ovi u ruke ovrhovoditelja.2 Nerodica i velika, dugaagrarna kriza (1873-1895), izazvana padom cijena `ita, predstavlja nam povi-jest agrarne Hrvatske kao kroniku samih nevolja.

6

1 Šidak, Gross, Karaman, Šepi}, Povijest hrvatskog naroda 1860-1914, Zagreb 1968, 87.2 M. Gross, Financijski temelji nagodbene autonomije civilne Hrvatske i Slavonije 1868-1880,

HZ, XLI, Zagreb 1988, 89-122; ista, Ma|arska vlada i hrvatska autonomija u prvim godinamanakon nagodbe, HZ, XXXVIII, Zagreb 1985, 1-29.

Sudbonosne trenutke do`ivjelo je i ni`e plemstvo, koje je izgubilo be-splatnu radnu snagu – kmetove, osiromašilo, potra`ilo je spas u kakvomdr`avnom ~inovni~kom poslu ili se proletariziralo. Visoko plemstvo, uglav-nom stranoga podrijetla, naj~eš}e se dobro snašlo uvode}i na svojim imanjimakapitalisti~ki na~in proizvodnje. Uz to, oni su imali i velika bogatstva izvanHrvatske.

Gra|anstvo je bilo u za~etku, još je napola selja~ko, a strani elementigra u strukturi gra|anstva vrlo va`nu ulogu. Najviše je ma|arskog podrijet-la. Cilj ovih stranih kapitalista bile su bogate slavonske šume. @eljezni~kapolitika, od izgradnje i smjera `eljezni~kih pruga do jezika na `eljeznicama,~uvaju ma|arske interese. ^injenica je da je `eljeznica bila privatno podu-ze}e Ugarske dr`ave, da je na njoj slu`beni jezik ma|arski, da je `eljeznicapostala `arište ma|arizacije. Svaka `eljezni~ka postaja postala je simbolhrvatske pod~injenosti, o ~emu je i hrvatska knji`evnost ~esto gorko i dra-mati~no govorila.

S više od 5 000 stanovnika bilo je u Hrvatskoj i Slavoniji 1890. osam na-selja, 1890. deset, a 1910. ~etrnaest. Jasan je to pokazatelj kako je preobra`ajseoskih sredina u urbanizirane zajednice tekao vrlo sporo. Na prijelazu stol-je}a 17 naselja imalo je status grada. Gradsko stanovništvo 1890. ~inilo jesamo 7% ukupnog `iteljstva, a 1910. tek 8%. No, velik postotak gradskog sta-novništva `ivio je od prvotne produkcije. Sve nam to govori da je sjevernaHrvatska do kraja nagodbenog sustava agrarna zemlja, da je u strukturi naseljaprevladavalo selo, a u gospodarskim granama poljoprivredna djelatnost.3

U ovom razdoblju bitni politi~ki problem jest rascjepkanost hrvatskih ze-malja: Dalmacija i Istra pripadaju Austriji, Hrvatska i Slavonija su u sferiUgarske, Bosna i Hercegovina su pod zajedni~kim ministrom financija Mo-narhije. Anakronizam zvan Vojna krajina ujedinjen je s Hrvatskom tek 1881.Najva`niji problemi koji zaokupljaju stranke su dr`avnopravne naravi. I s tim uvezi Hrvatska je podijeljena na nepomirljve stranke s vrlo opre~nim programi-ma. Narodna stranka, s izrazitim osloncem na Ugarsku, ~uvar je Nagodbe, a topodrazumijeva izrazitu distancu od Dalmacije i potpunu šutnju spram Bosne iHercegovine. Nakon nemira 1883. i izvanrednog stanja, za bana je došao malopoznati ma|arski plemi} iz Hrvatske Khuen-Héderváry, koji je na banskoj stoli-ci vladao dugih i presudnih 20 godina i ostavio primjer koji se u povijesti slije-dio kako Hrvatsku podjarmiti. Potkupio je potkupljive, namještenjima darivaoodane, uništavao egzistenciju onih koji se nisu dali slomiti. Ideal je bio kakvo

7

3 B. Vranješ-Šoljan, Stanovništvo gradova banske Hrvatske na prijelazu stolje}a, Zagreb 1991,267.

~inovni~ko mjesto i dovoljno savitljiv vrat da se taj ideal sa~uva. Ovu vje~nuborbu za uhljebljenje u "`ivac" }e dirnuti novinstvo Stranke prava, osobitosatiri~ne pjesme Ante Kova~i}a, te roman “U no}i” Ksavera Šandora \al-skog. Neodvisna narodna stranka naglašava dr`avnost Hrvatske, ali s jakimslavenskim i jugoslavenskim osje}ajem. Stranka prava desetlje}ima je svojupopularnost gradila na zahtjevima za potpunom samostalnoš}u Hrvatske, nonakon raskola 1895, do tada najpopularnija hrvatska stranka, raspala se nadvije struje, koje su, svaka na svoj na~in, zanemarile klasi~ni nauk tvoracapravaštva. Struja dra Josipa Franka popustila je front prema Austriji, au~vrstila ga prema jugoslavenskoj ideji i Srbiji, dok su domovinaši opet pot-puno napustili front prema Srbiji, zanemaruju}i njene pretenzije, stvaraju}iHrvatsko-srpsku koaliciju, koja }e Hrvatsku dovesti sasvim nemo}nu predodlu~uju}e povijesne trenutke 1918.

Srpska politika u Hrvatskoj kretala se od najstro`e suradnje s Khueno-vom Narodnom strankom do prividne opozicionalnosti re`imu, što ju je zastu-pala Srpska samostalna stranka. Ona je bila toliko malo opozicija Khuenovojvladi, da je Supilo s pravom za nju rekao da je ova stranka bila opozicionalna“samo zato što joj je Khuenova vlada bila još premalo ,srpska’ (jadnogasrpstva!) te da ,Srpski klub’ i Srbi u Hrvatskoj uop}e za veliku potporu, što jusistemu, re`imu i vladi daju, premalo dobivaju”.4 I doista, srpska opozicija jenaj~eš}e napadala borbu hrvatske opozicije za neovisnu Hrvatsku, te je svojesnage uglavnom trošila na sukobe s njom.

Ante Star~evi} je svakako najslavljeniji hrvatski politi~ar, njegove zaslu-ge za razvoj hrvatske nacionalne svijesti su nemjerljive, on je sigurno najsud-bonosnije utjecao na hrvatsku politi~ku misao. Njegova “politika ~ekanja” dase Hrvatska osamostali i to preko ruševina Austrije, kao najve}eg zatornikahrvatske slobode, da bi se prešlo na konkretan rad na svim podru~jima `ivota,svakako nije sretna inspiracija, a u Hrvatskoj je me|u najrodoljubivije snageunio mentalitet pasivnosti, za kojega bismo mogli re}i da još i danas djeluje.No, jedno je sigurno: njegove nacionalne ideje budile su nadu u svemo} na-rodne energije i hrvatskog dr`avnog prava. One su cijelo stolje}e i pol bilesvjetionik u našim bespu}ima.

Dolazak Khuena-Hédervárya u Hrvatsku višestruko je va`an. Kao ekspo-nent Ugarske vlade on je u~vrstio dualizam i tako se preporu~io kralju kaostup Minarhije u budu}nosti. Još je dalekose`niji njegov primjer po kojemu jestvarao hrvatsko-srpske odnose. Supilo, dobar poznavatelj hrvatskih prilika uvrijeme bana Khuena, napisao je: “Grof Khuen i njegovi organi su, gdjegod

8

4 F. Supilo, Politika u Hrvatskoj, Zagreb 1953, 118.

su mogli, upravo ostentativno izbjegavali isticanje hrvatstva, te zabašuruju}isve izraze i emanacije, koje bi, ma i indirektno, mogle slu`iti za razvijanje ibu|enje hrvatske svijesti. U Slavoniji je Khuen bio pokrenuo, na ustuk hrvat-stvu, kult ,slavonstva’. Mo`e se bez pretjerivanja re}i, da je on hrvatstvo kaotakovo, uz slavonstvo htio degradirati skroz na geografsku ekspresiju u`eHrvatske, bez Slavonije. Srpstvo je naprotiv sa strane samih predstavnikaoblasti, po~am od Khuena, bilo vrlo gojeno, šti}eno, te se srpsku svijest, uopreci sa hrvatskom svijesti i srpsko ime u pravoslavnom pu~anstvu isto takoostentativno po predstavnicima oblasti isticalo, kako se hrvatsko ime pre-šu}ivalo.”5 Kao primjer nepreporu~ljivosti ~estog spominjanja hrvatskog ime-na mo`emo navesti intervenciju Izidora Kršnjavog u prologu StjepanaMileti}a za otvaranje kazališta 1895. U pismu Kršnjavom Mileti} protestirašto mu je ovaj svugdje kri`ao rije~ “hrvatski”. “Ako sam si i potpuno svjestanda me moj sadašnji polo`aj isklju~uje iz svake politike, ipak od du`nosti Hrva-ta i rodoljuba – kako ih ja shva}am odustati ne mogu. Prije svega dojmilo mese je bolno što je Presvjetlost Vaša svuda rije~ ,hrvatski’ izbrisala, prekri`ila ilipromijenila…”6

S raznih strana znamo tako|er kako je hrvatska himna teškom mukom iz-vojevala pravo na opstanak u Khuenovom re`imu. Kršnjavi u svojim Zapisci-ma piše o tome: “Vra}aju}i se ku}i sa svibanjskih pobo`nosti, ljudi su pjevalihimnu ,Lijepa naša’; konji~ko redarstvo jurnulo je na njih isukanim sabljama.Dva su dje~aka bila ranjena.”7

No, ipak je Hrvatska baš u Khuenovo vrijeme puno toga do`ivjela osobi-to u izgradnji. Zahvaljuju}i poduzetnom predstojniku Odjela za bogoštovlje inastavu, Zagreb dobiva nekoliko impresivnih kulturnih zgrada. Kršnjavi jeosnovao i izgradio Obrtnu školu, Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatsko narodnokazalište, kojim je kao intendant ravnao poletni Stjepan Mileti}, pravoslavniHrvat, koji je, zbog vrije|anja hrvatstva, izazvao na dvoboj urednika Srbobra-na Pavla Jovanovi}a. Kad se, nakon nešto više od desetgodišnjeg banovanjaKhuen htio pohvaliti kralju kako je pacificirao Hrvatsku, i pozvao ga da otvorikazalište 1895., obojicu su iznenadile demonstracije i paljenje ma|arske isrpske zastave. Bio je to znak za mnoge preokrete u hrvatskoj politici.

Društveni i politi~ki okvir sna`no je utjecao na kretanja u knji`evnosti ikulturi uop}e. Šenoina smrt (1881.) slu~ajno se podudara s nastankom novogasmjera u knji`evnosti – realizma, koji se inspirira na konkretnim zbivanjima u`ivotu. Sve ve}e i vidljivije promjene u društvenoj strukturi Hrvatske (agrarna

9

5 Isto, 207.6 I. Kršnjavi, Zapisci – Iza kulisa hrvatske pollitike, 1, Zagreb 1986, 88-89.7 Isto, 255.

kriza 1873-1895, raspadanje seoskih zadruga, osiromašenje seljaštva, propa-danje plemstva) ~injenice su koje su izravno utjecale na po~etak razdoblja rea-lizma u hrvatskoj knji`evnosti, i to u onim krugovima koji su pripadalipravaškoj opoziciji. Pisci pravaške politi~ke orijentacije dominirali su u našemknji`evnom `ivotu u razdoblju realizma. Iako se i u Šenoinim nastojanjimamo`e na}i realisti~kog izraza, po~etak hrvatskog realizma vezan je uzknji`evno stvaranje Eugena Kumi~i}a, i to osobito uz roman “Olga i Lina”(1881.). Roman je nastao na osnovi Zolinog naturalisti~kog pripovijednog po-stupka, s kojim se Kumi~i} upoznao za vrijeme boravka u Parizu i pokušao ga,ali ne s puno uspjeha, presaditi u Hrvatsku.8 Nije teško shvatiti i opravdati ~i-njenicu da su pisci pravaške orijentacije svoj knji`evni rad ponekad podre|iva-li svojim oporbenim, pravaškim politi~kim gledanjima. Njihova djela analizira-ju teške društvene probleme, koji put na uštrb umjetni~kog izraza, ali ipakvelika ve}ina pisaca realizma izbjegla je toj zamci. Pri tome su te konkretne so-cijalne i politi~ke probleme pisci rješavali “~esto jasnije i odre|enije negoli suto radili i sami naši profesionalni politi~ari.”9 Kozarac je npr. zapazio mnogeteške probleme u hrvatskom društvu, pokušao je ustanoviti dijagnozu i prepo-ru~iti lijek. Stvorio je nekoliko likova na ~ija je usta izrekao svoje misli. Takavje npr. ekonom Leši} u “Mrtvim kapitalima”. Kompleksi neobra|ene zemlje,izbor laganijega, ali neproduktivnoga, prividno sigurnijega ~inovni~kog, pisar-skog, ili stra`arskog posla – sve su to “mrtvi kapitali”, koje je trebalo druga~ijeosmisliti da postanu “`ivi kapitali”, prava snaga za `ivot naroda. Na usta eko-noma Leši}a, be~kog studenta ekonomskih znanosti, koji se vratio u Slavoniju,Kozarac neprestano poziva da ljudi ostaju na zemlji, da joj se vra}aju, da izo-brazbom i uporabom mehanizacije pove}aju produkciju i blagostanje. Pozivaoje hrvatsku inteligenciju da se okrene više gospodarskim i trgova~kim zaniman-jima. Tako bi bila manje ovisna o Khuenu i o utjecaju austrijskog i ma|arskoggra|anstva. Kozarac je likom Leši}a dao inicijativu da hrvatsko gra|anstvo pre-uzme plemi}ke pozicije i njihove veleposjede, koji su sve više propadali i prela-zili u ruke stranaca.

Roman je ona knji`evna vrsta kojom se mo`e najdublje analizirati i izrazitismisao dubokih socijalnih i politi~kih problema. U literaturi hrvatskog realiz-ma, osim onih bitnih problema koje smo spomenuli, teme pisaca su tako|er iodnosi Hrvatske prema Austriji i Ma|arskoj, me|usobni odnosi hrvatskih stra-naka. Mnogi pisci, koriste}i povijesnu gra|u u svojim romanima, iznosili susvoja vi|enja sadašnjosti (Kumi~i}, \alski, Novak). Kao literarna tema namet-nuo se i problem propasti plemstva, koje je po~elo baš u ova dva posljednja de-setlje}a 19. stolje}a gubiti pozicije i društvene i politi~ke. Tom se temom bavioKsaver Šandor \alski (1854-1935), jedna od najmarkantnijih knji`evnih li~no-sti hrvatskog realizma. Odnos grad-selo tako|er je aktualna tema. Siromašenje

10

8 Mali leksikon hrvatske knji`evnosti, Zagreb 1998, 307-308.9 M. Šicel, Pregled novije hrvatske knji`evnosti, Zagreb 1966, 76.

seljaka, ukidanje seoskih zadruga, pokušaj seoskih sinova da školovanjem pri-je|u nevidljivu, a opet ~vrsto postavljenu granicu prema gradu i uop}e višimklasama, uo~ili su svi naši realisti (Kova~i}, Novak, Leskovar, Kranj~evi}, Ha-rambaši}). Literatura realizma, kako je ve} re~eno, nastoji uo~iti pa i riješiti po-liti~ke i socijalne probleme. To je njezina osnovna zna~ajka. Ali, vrlo je uo~ljivi njezin regionalni karakter. Toj je ~injenici hrvatski realizam dugovao dobardio svoje uvjerljivosti. Probleme Zagorja predstavljao je Kova~i}, \alski, Le-skovar; Senj, Istru i Primorje Novak i Kumi~i}; Slavoniju Kozarac.10

Od 90-ih godina l9. st. u hrvatskoj knji`evnosti se osje}a zaokret s kri-ti~kog, op}edruštvenog i objektivisti~kog zahva}anja u tematsku materiju,prema su`avanju motiva. Sa širokih razmatranja prelazi se u dubinu, te romanustupa mjesto sve više pripovijesti. Umjesto rješavanja op}ih problema, poku-šava se analizirati unutarnji `ivot junaka. Tu promjenu ne donose barjaktarimoderne (Begovi}, Domjani}, Vidri}) nego najzna~ajniji predstavnici dota-dašnjega kriti~kog realizma (\alski, Kozarac, Leskovar). Ovo razdobljemo`emo nazvati psihološkim realizmom.

Ve}ina djela naših realista bila je najprije tiskana u izvrsno ure|ivanom~asopisu “Vienac”, koji je bio oru|e novoga kulturnog stvaranja. Okupljao jesve naše najbolje pisce bez obzira na politi~ke struje i tako se sna`no afirmiraokao naš centralni ~asopis.

Upravo u razdoblju realizma po~inje polako otvaranje prozora prema eu-ropskim literarnim strujanjima, te je baš taj period dao nekoliko pisaca koji suse mnogim stranicama svrstali u red stvaralaca koji mogu izdr`ati i najja~e li-terarne kriterije (Kova~i}, Kranj~evi}, \alski).11

Po~etkom 20. st. politi~ke i društveno-gospodarske prilike utjecale su napojavu novoga, raznovrsnijeg i zrelijeg smjera u hrvatskoj knji`evnosti: mo-derne. Nabrojat }emo najva`nije predstavnike: Dragutin Domjani}, AntunGustav Matoš, Vladimir Vidri}, Milan Begovi}, Vladimir Nazor, Ivo Vojno-vi}, Janko Poli}-Kamov, Fran Galovi}, Ivo Andri}, Milutin Cihlar-Nehajev,Dinko Šimunovi} te “hrvatski Andersen” Ivana Brli}-Ma`urani}.

Glazbeni `ivot u ovom razdoblju (1870-1914) do`ivio je procvat.Mo`emo ga nazvati Zajc-Kuha~evo razdoblje. Upravo djelovanjem IvanaZajca, kao središnje li~nosti glazbene prakse (prema temeljitom “Popisuskladbi Ivana Zajca” od Huberta Pettana, Zajc je napisao 1202 djela, od kojihje svakako najpoznatija opera Nikola Šubi} Zrinski),12 i Franje Ksavera

11

10 I. Frangeš, Povijest hrvatske knji`evnosti, Zagreb 1987, 200-218.11 M. Šicel, n. dj. 76-86.12 H. Pettan, Popis skladbi Ivana Zajca, Zagreb 1956.

Kuha~a, kao središnje glazbeno-znanstvene li~nosti perioda “hrvatska glaz-bena kultura je ponovno uhvatila korak s Europom.”13 Mnogim zna~ajnimpostignu}ima oni su izravni ili neizravni pokreta~i: zaslu`ni su za otvaranjehrvatske opere (1870), širi rad Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda, ve-liki i sna`ni zamah zborskog amaterizma što se rasplamsao osnivanjem broj-nih pjeva~kih društava u svim hrvatskim krajevima, kvalitetno i trajnopra}enje europskog suvremenog repertoara, organiziranje koncerata i gosto-vanje poznatih svjetskih umjetnika, za~etak doma}e glazbene znanosti iglazbene periodike. Znalo je biti i padova: ukinu}e opere (1889-1894), ali ivelikih slavljeni~kih datuma (1895. izgradnja HNK, stvaranje umjetni~keizvanredne ere intendanta Stjepana Mileti}a za koga je obnovljena opera1895-1902).14

Veliki i zaslu`ni poslenik na ovom podru~ju, uz Zajca i Kuha~a, bio jeistaknuti hrvatski povjesni~ar Vjekoslav Klai}. Pravog Klai}a-glazbenika “val-ja potra`iti u njegovim ~lancima, raspravama i studijama, u skoro 40-godišnjem(dobrovoljnom) radu u Narodnom zemaljskom glazbenom zavodu”, uure|ivanju glazbenog ~asopisa (Gusle 1892. s Vjenceslavom Novakom), u pri-re|ivanju “Hrvatske pjesmarice” (1893).15

Stvarni organizator, utemeljitelj i zaštitnik likovne umjetnosti bio je Izi-dor Kršnjavi (1845-1927). Osniva~ je prvih ateljea na Prilazu u Zagreb iz ko-jih je nastala Akademija likovnih umjetnosti. Za~etnik je gradnje svih glavnihnastavnih zavoda, prvih strukovnih škola za umjetnost i obrt. Dvostruki dok-tor (filozofije i prava), jedna je od najzanimljivijih osoba našega kulturnog ipoliti~kog `ivota. Godine 1879. aktivirao je Društvo umjetnosti, 1880. osno-vao je Muzej za umjetnost i obrt, 1882. Obrtnu školu. Iste mu je godine Aka-demija povjerila ure|enje Strossmayerove galerije, ~iji je bio ravnatelj.Strossmayer je bio dare`ljivi promicatelj hrvatskih znanstvenih i umjetni~kihzavoda, te nesumnjivo je jedan od najzaslu`nijih ljudi za razvitak hrvatskogduhovnog `ivota. Osniva~ Akademije, Sveu~ilišta, Galerije slika, ~ovjek kojije podijelio obilne priloge umjetnicima. Tako je i Kršnjavi bio veliki Stros-smayerov prijatelj i šti}enik, dok se nisu razišli zbog prelaska Kršnjavoga uKhuenovu Narodnu stranku 1884., kada se kandidirao u ime te stranke u brod-skom izbornom kotaru za Hrvatski sabor (tim ~inom otkazano mu je ravna-teljstvo u Galeriji). Godine 1891. imenovan je predstojnikom Odjela zabogoštovlje i nastavu gdje je ostao do 1896. Unato~ neospornoj likovnoj nada-renosti “on je sam sebi bio najstro`im kriti~arem, `rtvovao je svoj dugogodiš-

12

13 L. @upanovi}, Stolje}a hrvatske glazbe, Zagreb 1980, 268.14 Opera je ponovno ukinuta 1902-1909. zahvaljuju}i trudu srpskih zastupnika i osobito poznatom

“okresiva~u hrvatskih noktiju” , \uri pl. \urkovi}u, vo|i Srpskog kluba u Narodnoj stranci.15 L. @upanovi}, n. dj., 250.

nji studij na akademijama i u galerijama, i proveo je velebnu kompenzaciju te`rtve: gradio je mogu}nosti za druge, škole i ustanove, stvarao materijalna idruštvena sredstva za umjetni~ko stvaranje.” “Nije li upravo u njegovu napuš-tanju slikarstva najo~itiji znak da je bio ro|en samo za ,zasnivanje’, ali ne i zastvaranje, za ustanovljavanje (institucionalizaciju), ali ne i za dizanje blještavekupole umjetnosti i novih vrijednosti.”16 Dio onoga što je ostvario, spomenulismo. Dolaskom za predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu razvio je veli-ku graditeljsku djelatnost. Spomenimo samo najva`nije: HNK, Muzej za um-jetnost i obrt, preko 90 u~evnih zavoda i 90 crkvi. Godine 1918. bio jeKršnjavi prvi koga je Hrvatsko narodno vije}e umirovilo.17

Kršnjavi je okupljao velika imena hrvatskog slikarstva toga vremena. Vla-ho Bukovac, ro|en u Cavtatu, pari{ki |ak, kojemu je bila osigurana karijera i uParizu, Engleskoj, Americi, došao je 1893. u Hrvatsku i deset godina vodioglavnu rije~ u našem slikarstvu. Razlaz s Kršnjavim onemogu}io je stvaranjeakademije, a Bukovac razo~aran, odlazi trajno u Prag, gdje je bio profesor Aka-demije (1903-1922). Ta velika afera našega kulturnoga `ivota na kraju stolje}aostaje kao znak hrvatske nezrelosti i “hrvatskog jala”. “Bukovac je zapravo tra-gi~na umjetni~ka li~nost, koja se `rtvovala za našu sredinu. Pun optimizma, uv-jeren da }e koristiti domovini, napušta Pariz, ste~ene pozicije, ugled i slavu, ajadne, sitne provincijske prilike, intrige, podvale i sva|e, zapravo su ga potpunoslomile i uništile kao ~ovjeka i umjetnika. Onemogu}en u domovini, istrgnut izkorijena, zapravo vegetira do konca `ivota.”18

Njegova snaga po~iva na portretima (portret barunice Rukavina, GeorgesaBizeta, Celestina Medovi}a, obitelji Katalini}) i velikim kompozicijama (Gun-duli}ev san, Hrvatski preporod) u ~emu se natjecao s Celestinom Medovi}em.Bukovac je u zagreba~kom razdoblju središnja osoba našega kultur-no-umjetni~kog `ivota. Okupljao je oko sebe mlade umjetnike, inicirao izgrad-nju Umjetni~kog paviljona, osnovao Društvo hrvatskih umjetnika.

Uz Vlahu Bukovca Celestin Medovi} je bio najva`nija umjetni~ka osobau Hrvatskoj na prijelazu stolje}a. Na poziv Kršnjavoga i on je došao u Zagreb.Sam je sudjelovao u stvaranju i razlazu dviju struja nakon izlo`be 1901. u Za-grebu, od kojih je jednu vodio Bukovac. Portreti, mrtve prirode, brojni pejsa`ii osobito povijesne kompozicije (Dolazak Hrvata, Splitski sabor, Zaruke kral-ja Zvonimira) ~ine njegovo djelo nezaobilaznim u našoj povijesti umjetnosti.19

I niz drugih umjetnika zaslu`uju više od spomena, kojega diktira ogra-ni~enost prostora. Ferdo Quiquerez (1845-1893) istaknuo se u povijesnoj

13

16 G. Gamulin, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX u XX stolje}e, 2, Zagreb 1995, 51-52.17 O velikom graditeljskom anga`manu v. O. Maruševski, Iso Kršnjavi kao graditelj, Zagreb 1986.18 Isto, 76. bilješka 33.19 Isti, Hrvatsko slikarstvo XIX stolje}a, n. dj., 350-381.

kompoziciji i još više u motivima s jadranskih obala. Nikola Maši}(1852-1902) slikao je idili~ni `anr (Guš~arica na Savi) te mnogobrojne studijeu kojima je zahva}ao svijet sela. Bela ^ikoš-Sesija, Mencije Crn~i}, SlavaRaškaj, koja je dala profinjene radove u akvarelu, Vjekoslav Karas i drugi. Naslikarski razvoj mnogih od njih utjecao je Vlaho Bukovac. Veliki doprinos ukiparstvu dali su Ivan Rendi} (spomenici Gunduli}a, Preradovi}a,Ka~i}a-Mioši}a i Star~evi}a), Robert Frangeš i Rudolf Valdec.

Uz umjetnost i znanost je sna`an poticatelj nacionalne svijesti. Ona je,osobito na prirodoznanstvenom podru~ju, proširila svoje vidike tek posljed-njih desetlje}a 19. stolje}a. Afirmacija hrvatskog jezika i povijesti bila je sre-dišnja to~ka na koju su usmjerili svoje snage preporoditelji, te je borba za jezikbila odlu~uju}a za uspjeh cijeloga pokreta. Najpoznatiji i najplodonosnijime|u hrvatskim leksikografima bio je Bogoslav Šulek (1816-1895), podrijet-lom Slovak, ali se srodio s narodom u koji je, na poziv brata lije~nika u Broduna Savi, došao 1838. Bio je knji`evnik, leksikograf, prirodoslovac, filolog, te-olog, politi~ar, publicist. Prisutan je bio na svim podru~jima javnoga `ivota,ali je kao leksikograf najzaslu`niji. Prvi se odva`io stvarati znanstvenu termi-nologiju na hrvatskom jeziku, stvorivši mnoge neologizme i hrvatske termineumjesto stranih rije~i. Mnogi od tih naziva i danas su u stalnoj uporabi. Zna-menito djelo s toga podru~ja mu je “Hrvatsko – njema~ko – talijanski rje~nikznanstvenog nazivlja” objavljeno 1874. i 1875. Valja spomenuti još nekolikoimena s ovoga podru~ja: Ivan Ma`urani}, Jakov U`arevi}, August Musi}, Ni-kola Majnari}, Milan Rešetar, Tomo Mareti}, koji su i svojim djelima i svojimprijevodima zadu`ili našu kulturnu povijest. U takva djela svakako spada iAkademijin “Rje~nik hrvatskog ili srpskog jezika”, koji je po~eo izlaziti 1866.

No, preporodni napori, usmjereni, kako rekosmo, ponajprije na jezik i po-vijest, nisu pokazivali razumijevanje za prirodoznanstvena istra`ivanja. Ostanju prirodnih znanosti jo{ 1860. Bogoslav Šulek je pisao: “Duševno je sred-stvo umnom gospodarstvu nauk: bez nauka ni kud ni kamo, nego plesti kotacko što i otac. Al’ upravo nauka nema kod nas nit se ~ine ikakve priprave da sekako valja raširi.” Prema govoru dra Ra~koga zadatak JAZU, utemeljene1867, nije ponajprije istra`ivanje op}ih znanstvenih problema, nego se pred-nost davala povijesti, narodnoj ekonomici i jeziku. Egzaktne znanosti u takvojkoncepciji bile su u drugom planu.20 Pojavom Rada, Glasila JAZU, 1867., ra-stao je i broj priloga iz prirodnih znanosti, pa je dakle i interes za prirodoznan-stvenu problematiku narastao, iako su prirodne znanosti ~esto napadane kaoizvor materijalizma i ateizma. No, prirodoslovci su se trudili dokazati da ta

14

20 @. Dadi}, Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, 2, Zagreb 1982,76, 178.

opasnost ne postoji, da istra`ivanje prirodnih znanosti vodi k spoznaji zakoni-tosti i reda u prirodi, što dokazuje postojanje Tvorca toga uzvišenog reda.21

Osnivanje matemati~ko-prirodoslovnog odjela Filozofskog fakulteta Sve-u~ilišta u Zagrebu 1876. dalo je novi sna`an poticaj raspravama iz prirodnihznanosti: fizike, kemije, zoologije, botanike, geologije, matematike. Novomdodatnom interesu pridonijelo je stvaranje “Hrvatskog naravoslovnogdru`tva” (1885) i pokretanje društvenoga “Glasnika hrvatskoga naravoslov-nog dru`tva” (1886.). Prvi predsjednik Društva i urednik ~asopisa bio je ŠpiroBrusina, koji je stekao svjetsku slavu svojim malakološkim istra`ivanjima.Otkrio je, opisao i imenovao preko 600 fosilnih rodova ili vrsta.22

Brusina je o~ekivao da }e 1885. biti prekretnica za prirodne znanosti uHrvatskoj, pa je pisao: “Mi smo se evo za ovo pol vieka liepo ponieli na poljuliepe knji`evnosti, poviesti, filologije itd. a po~etkom druge polovice neka seispuni moje nastojanje još od god. 1868. neka o`ivi hrvatsko društvo naravo-slovaca u našem bielom Zagrebu, dru`tvo kojemu je Darwin god 1869. `elionajbolji uspjeh. Pa kad se proslavi stogodišnjica knji`evnoga preporoda, nekabi Hrvati mogli dokazati, da, pošto su – kao što je naravno ponajprije njegova-li, što im je najpre~e bilo – naime poviest svoju i jezik svoj – da su napregnulisve svoje sile, mnogo liepa uradili i izkazali se na polju ovih znanosti; kao štosu se davno prije preporoda proslavili Dominisi i Boškovi}i.”23

Osim spomenutih znanosti razvijaju se i druge discipline. Na Gri~u u Za-grebu postoji meteorološka postaja, koja je razvila svoj rad zahvaljuju}i IvanuSto`iru, te je svakodnevno slala svoje podatke o tlaku, temperaturi i vlazi zra-ka, o vjetru, koli~ini oborina meteorološkoj centrali u Be~u.24

Prve rasprave iz matematike pisao je ^eh Karel Zahradnik, koji je bio iprvi profesor matematike na Sveu~ilištu. Do 1885. on je jedini pisao raspraveiz ove znanosti u Radu. Od te godine na njegov poticaj pišu još dva ^eha, akrajem 19. stolje}a javlja se Vladimir Vari}ak. Prvu raspravu iz kemije napi-sao je D. ^eh. Aleksandar Veljkov (1847-1878) prvi je profesor kemije na za-greba~kom Sveu~ilištu. Nakon njegove prerane smrti naslijedio ga je GustavJane~ek (1848-1929), ~ije je posebno podru~je interesa bila sudska kemija. Sradovima iz ove problematike bio je poznat u svijetu. Dakle, profesori egzak-tnih znanosti nisu bili samo utemeljitelji nastave iz egzaktnih znanosti na

15

21 Isto, 103-104.22 Isto, 218-220.23 Citat prema @. Dadi}, n. dj., 223.24 Isto djelo, 233.

Sveu~ilištu, nego su se uspješno bavili problemima o kojima se u znanstve-nom svijetu tada raspravljalo.25

U astronomiji istaknuli su se Ivo Benko, Spiridion Gop~evi}, OtonKu~era. Ivo Benko je u pulskoj zvjezdarnici razvio vrlo plodnu djelatnost.Nekako u isto vrijeme otvorio je Spiridion Gop~evi} u Malom Lošinju privat-nu zvjezdarnicu, koja je u svijetu postala poznata po ~asopisu koji je Gop~evi}objavljivao (Astronomische Rundschau). Bavio se promatranjem Marsa,Merkura i Venere. Svoj plodan rad Gop~evi} je okon~ao 1909. kad je prestaoobjavljivati ~asopis i prodao teleskop kao i ostali astronomski instrumentarij.Po~etkom 20. st. pokrenuto je u Zagrebu osnivanje zvjezdarnice Hrvatskognaravoslovnog dru`tva i sekcije za astronomiju. Sredstva za to namaknuta sudobrovoljnim prilozima ustanova i brojnih pojedinaca. Uz pomo} Gop~evi}apostavljen je novi teleskop, te je astronomski opservatorij na Popovu tornjusve~ano otvoren 5. prosinca 1903. Prvi upravitelj zvjezdarnice bio je OtonKu~era, veliki popularizator astronomije. Uloga zvjezdarnice za razvoj astro-nomije u Hrvatskoj bila je znatna.26

Meteorologijom i osobito seizmologijom bavio se Andrija Mohorovi~i}.Pokupski potres doveo ga je do otkri}a da na dubini od oko 55 km naglo rastebrzina seizmi~kih valova što nastaje zbog naglog pove}anja gusto}e Zemlje.Taj tanki sloj na toj dubini nazvan je u svjetskoj znanosti u po~ast Mohoro-vi~i}u “Mohorovi~i}ev diskontinuitet” (MOHO). Njegovo otkri}e bilo jesvjetskog zna~enja i u to doba jedno od vrlo va`nih za poznavanje struktureZemlje.27

Tehni~ka otkri}a u Hrvatskoj na prijelazu dvaju stolje}a vezana su zaimena Ferdinanda Kova~evi}a (1838-1913), koji se istaknuo u istra`ivanju te-legrafije, Dawida Schwarza (1852-1897), @upanjca, izumitelja zrakoplova(Zeppelin je pokušao njegov izum na temelju neznatnih izmjena prijaviti kaosvoj patent, ali je prioritet priznat Schwarzu nakon drugoga svjetskog rata).28 Urazvoju tehni~kih zanosti posebno mjesto zauzima Slavoljub Penkala(1871-1922). Konstruirao je mnogo sprava i predmeta od široke potrošnje. Naj-poznatiji patent je kemijska olovka (penkalo) za ~iju je proizvodnju, zbog velikepotra`nje, izgradio tvornicu u Zagrebu i Berlinu. Pokušao je poboljšati i avion,

16

25 Isto, 248.26 Isto, 283.27 Isto, 289-290.28 Isto, 297-299.

ali je od tih eksperimenata odustao. Ovdje treba spomenuti i Franju Hanamana(1878-1941), koji je stekao zasluge za usavršavanje elektri~ne `arulje.29

Najznamenitiji istra`iva~ na tehni~kom polju bio je hrvatski Srbin NikolaTesla (1856-1943). Godine 1884. otišao je u SAD. Najprije je radio u Ediso-novom laboratoriju, ali se s njime razišao. Sredinom 80-ih godina Tesla je pa-tentirao svoje najva`nije izume: višefazni sustav prijenosa elektri~ne energije,indukcijski motor i odgovaraju}e transformatore i generatore. Godine 1896.Teslin sustav primijenjen je za iskorištavanje Niagarinih slapova.30

Mnogi srednjoškolski profesori odigrali su vrlo va`nu ulogu u razvojuegzaktnih znanosti u drugoj polovici 19. stolje}a. Pisali su ud`benike, objav-ljivali rasprave, sudjelovali u izradi hrvatske znanstvene terminologije, pisalipopularne knjige. Posebno se me|u njima isticao Josip Torbar, profesor na za-greba~koj realci i višegodišnji predsjednik Akademije, te Martin Sekuli}, pro-fesor na rakova~koj gimnaziji.

Va`nu ulogu u popularizaciji prirodnih znanosti imala je Matica hrvat-ska, središnja kulturna institucija hrvatskog naroda, osnovana 1842, i Druš-tvo sv. Jeronima, osnovano 1867. U njihovom izdanju izašla su i prvapopularna djela Bogoslava Šuleka “Prirodni zakonik za svakoga iliti popu-larna fizika, I-III, Zagreb 1873, 1875, 1876.”, te “Lu~ba za svakoga ili popu-larna kemija, Zagreb 1881” i još mnoga druga znamenita i popularna djela.Iste je godine MH pokrenula niz “Novovjeki izumi”, posve}en isklju~ivoprirodnim znanostima i njihovim primjenama. Prva knjiga u tom nizu izašlaje 1882. Autor je bio Ivan Šah, a naslov joj je “Novovjeki izumi u znanosti,obrtu i umietnosti, knjiga prva”.

Na kraju spomenimo i to da su u Dalmaciji i Istri mnogi hrvatski autoripisali na talijanskom i njema~kom jeziku (Ambroz Hara~i}, Eugen \el~i},Albin Na|).

Prema tome, ukupno uzevši prirodne znanosti su proširile vidike u drugojpolovici 19. stolje}a stvorivši prosvjetne i znanstvene zavode koji razinom nezaostaju za zavodima ve}ih i naprednijih naroda. Tu su se odgojili u~enjacisvjetskoga glasa, kao što su npr. Vatroslav Jagi}, paleontolog Dragutin Gorja-novi} Kramberger, zoolog Špiro Brusina, geolog \uro Pilar. Velik je, kao štosmo vidjeli, i doprinos pojedinaca i stranaca koji su s bogatim obrazovanjem

17

29 Isto, 301-302.30 Isto, 304-311.

došli u Hrvatsku. Utemeljenjem znanstvenih institucija i afirmacijom raznihznanstvenih disciplina znanost je pridonijela i oblikovanju hrvatskoga nacio-nalnog identiteta.

Povijest u ovo vrijeme ima tako|er svoje predstavnike koji udaraju te-melje poznanstvenjenju hrvatske historiografije (Ivan Kukuljevi}, FranjoRa~ki, Matija Mesi}, Tadija Smi~iklas, Vjekoslav Klai}, Ferdo Šiši}). Hi-storiografija je na poseban na~in nastojala razviti nacionalnu svijest. Vrije-di za sve ono što je za Ra~koga napisao njegov biograf Tade Smi~iklas: onse uzeo “odmah truditi s historijom u ruci da probudi u narodu hrvatsku mi-sao o dr`avnoj samostalnosti.”31 No, ova nakana nikada nije bila predpo-stavljena znanstvenoj razini spomenutih autora. U to vrijeme objavljena suneka kapitalna djela za razvitak hrvatske povijesne znanosti. Smi~iklas iKlai} objavljuju svoju povijest hrvatskog naroda, Smi~iklas je pokrenuodragocjenu zbirku povijesnih izvora za hrvatsko srednjovjekovlje, “Codexdiplomaticus”.

Šime Ljubi}, Frane Buli}, Lujo Marun zaslu`ni su za utemeljenje hrvat-ske arheologije. Za promicanje ove znanosti osnovano je, uz silna protivljenjasrpskog stanovništva “Hrvatsko starinarsko društvo u Kninu” 1887, te godine1894. “Biha}” u Splitu.

Veliki doprinos istra`ivanju narodnog `ivota i kulture dala je JAZU, pok-retanjem 1896. “Zbornika za narodni `ivot i obi~aje”, dok je Antun Radi} svo-jom “Osnovom za sabiranje i prou~avanje gra|e o narodnom `ivotu” (1897)utro put razvitku etnologije.

— — — — — — — —

18

31 T. Smi~iklas, @ivot i djela dra Franje Ra~koga, Zagreb 1895, 34.

Odnosi Hrvata i Srba jedan su od najva`nijih ~inilaca u novijoj hrvatskojpovijesti. Ti su odnosi postali osobito va`ni u periodu oblikovanja nacionalnihidentiteta, kad se svaki narod `elio ostvariti u vlastitoj nacionalnoj dr`avi, sma-traju}i da se samo u njoj nacija – osoba mo`e slobodno izraziti.

Zadatak ovoga rada jest: istra`iti polo`aj Srba u Banskoj Hrvatskoj1883-1903. Tema nije nova, ni rezultati vjerojatno tako|er ne}e biti osobita no-vost u našoj historiografiji, ali }e se na jednome mjestu sustavno analiziratisrpska izdava~ka djelatnost. Ovim se razdobljem u nas bavila ponajviše profMirjana Gross,32 ali i drugi stariji ili mla|i autori.33 No moramo ipak re}i daoskudijevamo i u op}im pregledima ovoga razdoblja kako iz hrvatske povijesti,tako napose iz srpske, što posebno naglašavamo. Ne `elimo naga|ati razlogeovoj ~injenici, da ne bismo pali u zamke dnevne politike.34

Istra`ivanje povijesti Srba u Hrvatskoj smatramo izuzetno va`nim zadat-kom hrvatske historiografije. Za razumijevanje hrvatsko-srpskih sukoba upra-vo razdoblje 1883-1903. izuzetno je va`no. To je razdoblje od kojega je i naševrijeme najviše baštinilo.

Glavno pitanje na koje `elimo odgovoriti ovim istra`iva~kim naporima je:Kakav je stvarni polo`aj Srba u Banskoj Hrvatskoj 1883-1903? Ali odgovor naovo pitanje `elimo potra`iti analizom izvora srpske provenijencije, odnosnoanalizom srpske izdava~ke djelatnosti toga razdoblja. Uzeli smo ovu temu i ovosredstvo za tra`enje odgovora iz dva razloga. Prvo: prema dosadašnjem

19

32 Na ovome mjestu nema smisla nabrajati mnogobrojne radove prof. Gross posve}ene raznim pro-blemima vezanim za ovo razdoblje hrvatske povijesti. Upozoravamo ~itatelja na prilog M. Stre-che, Bibliografija radova prof. dr. Mirjane Gross, Zbornik Mirjane Gross, Zagreb 1999, 19-28.

33 Ne mogu dati cjeloviti bibliografski prikaz literature o periodu 1883-1903. Zapravo o Khuenu injegovom dvadesetgodišnjem banovanju gotovo da i nemamo temeljitijeg monografskog rada. Iono što }u spomenuti obuhva}a šire vremensko razdoblje ili se pak ti~e pojedinih osoba. Od sta-rije literature izdvojio bih apologetsku knjigu M. Poli}a, Ban Dragutin grof Khuen-Héderváry injegovo doba, Zagreb, 1901.

R. Horvat, Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb 1906; K. Šegvi}, Dr Ante Star~evi}. Nje-gov `ivot i njegova djela, Zagreb 1911; M. Star~evi}, Dr Ante Star~evi} i Srbi, Zagreb 1936; V.Bogdanov, Historija politi~kih stranaka u Hrvatskoj, Zagreb 1958; I. Bo`i}, S. ]irkovi}, M.Ekme~i}, V. Dedijer, Istorija Jugoslavije, Beograd 1972; J. Horvat, Politi~ka povijest Hrvatske.Jedina sinteza ovoga razdoblja dana je u knjizi Šidak, Gross, Karaman, Šepi}, Povijest hrvatskognaroda 1861-1914., Zagreb 1968, u kojoj je ovo razdoblje obradila M. Gross. Dosta problemaovoga razdoblja doti~e i njezina knjiga “Povijest pravaške ideologije”, Zagreb 1973. Dvije knji-ge Zbornika radova o povijesti i kulturi srpskog naroda u Socijalisti~koj Republici Hrvatskoj,objavljene u Zagrebu 1988. i 1989. , te tri Zbornika o Srbima u Hrvatskoj objavljenih u Beogradu1989, i tijekom rata, sadr`e odre|eni broj ~lanaka vezanih za našu temu.

34 U svojim radovima i zbirkama gra|e o Srbima u Hrvatskoj i Slavoniji (1848-1914) prof VasilijeKresti} objašnjava slabu istra`enost povijesti Srba u Hrvatskoj tabuiziranjem te teme, okrivlju-ju}i za to vlast u Beogradu i Zagrebu. Vrijedni profesor je pri tome previdio da su u obje Jugosla-vije vlast u rukama ~vrsto dr`ali Srbi i u Beogradu i u Zagrebu, pa ako je netko pretvorio povijestSrba u Hrvatskoj u ovom razdoblju u tabu temu, to onda treba tra`iti krivca u tim vlastodršcima.

istra`iva~kom iskustvu mogu ustvrditi da je baš u ovom razdoblju u~vrš}en te-melj za sve kasnije hrvatsko-srpske nesporazume i sukobe. Drugo: postoji naprvi pogled paradoksalna pojava. Izvori srpske provenijencije toga razdobljauporno ponavljaju kako su Srbi u Hrvatskoj ugro`eni. Za njima se povela kasni-je i srpska historiografija, tvrde}i da su baš u ovom periodu Srbi u Hrvatskojbili do genocida diskriminirani, da je upravo tada polo`en i zabetoniran panj zagenocid, koji da je vršen i izvršen nad Srbima u Hrvatskoj.35

No baš u ovom razdoblju velike sjetve suza uo~avamo jednu nadasveva`nu ~injenicu: centar srpske politike u Monarhiji preselio se iz Novoga Sadau Zagreb.36 A to nije bezvrijedna ~injenica ne samo za našu raspravu, negoop}enito za shva}anje karaktera hrvatsko-srpskih odnosa. Ovaj nesklad stvar-nosti i onoga što `eli sugerirati osobito srpsko novinstvo u ovom razdoblju, te~injenica da je “ugro`enost” Srba postala glavna isprika za agresiju na Hrvat-sku 1990., razlozi su što smo predlo`ili ovu temu.

Ugro`enost kao element srpske politi~ke misli druge polovice 19. st. , ob-novljena je na kraju 20. stolje}a. Jedini na~in da se utvrdi njezino podrijetlo irazlozi, njezina opravdanost ili neopravdanost jest analiza stvarnoga kulturnog,društvenog, politi~kog, prosvjetnog i gospodarskog polo`aja Srba u Hrvatskoj ito na temelju onoga što su nam oni sami o tome ostavili zapisano.

Na ovom mjestu nema potrebe govoriti opširnije o izvorima koji su nam po-slu`ili za pisanje ovoga rada. Njih }e se upoznati u kasnijim predstavljanjima.Nastojali smo analizirati svu izdava~ku djelatnost Srba u Hrvatskoj: novine, bro-šure, knjige, kalendare, govore saborskih zastupnika. Ove izvore dopunili smoanalizom arhivske gra|e te usporednom analizom izdava~ke djelatnosti hrvatskeprovenijencije, koliko je to potrebno za razumijevanje. Najva`nija je gra|a sva-kako u knji`nicama i arhivima u Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima. Jasno da se iz-vanredno vrijedna gra|a nalazi i u knji`nicama i arhivima u Jugoslaviji

20

35 V. Kresti}, O kontinuitetu genocida nad Srbima u Hrvatskoj, Knji`evne novine od 15.9.1986.,br716. ^lanak je objavljen i u specijalnom broju Studenta – lista beogradskih studenata 27.4.1989.Ovim ~lankom zapo~eo je duševni trening srpskog naroda da prihvati rat, kojim se `eljelo stvori-ti Veliku Srbiju.

36 Ove ~injenice svjestan je i najve}i zagovornik tkz. ugro`enosti Srba u Hrvatskoj, obnovitelj i po-novitelj te ideje iz 19. st. , dr Vasilije Kresti}, ~lankom “Zagreb – politi~ko središte Srba u Au-stro-Ugarskoj”, Zbornik o Srbima u Hrvatskoj, knj. 1, Beograd 1989, 91-101., sam pobija svojeteze o ugro`enosti Srba u Hrvatskoj i o genocidnosti hrvatske politike prema Srbima. Usp. o tomneskladu u Kresti}evom mišljenju M. Artukovi}, Nesklad vlastitog mišljenja, Danas od24.10.1989., str. 30.

(Beogradu i Novom Sadu, te Srijemskim Karlovcima), ali do nje nismo moglido}i, osim one gra|e koju smo koristili u ranijim radovima.

No budu}i da nam je zadatak odgovoriti na pitanje: Kakav je stvarnipolo`aj Srba u Banskoj Hrvatskoj 1883-1903, i taj odgovor potra`iti na temeljuizdava~ke djelatnosti Srba u Hrvatskoj, dr`imo da je i ova gra|a, koju smo ko-ristili, dostatna za mjerodavne zaklju~ke.

IPOLITI^KI OKVIR

Mo`da je samo komunisti~ki re`im, koji je po svojem na~inu upravljanjapodsje}ao na Khuenov, bio u Hrvatskoj omra`eniji od onoga koji je zaveogrof Khuen-Héderváry. Istina mi nemamo jednu ozbiljniju, opširniju mono-grafsku obradu ovoga sustava; svakako da su opozicioni izvori prije svegastvarali naša mišljenja o re`imu bana Khuena, ali sva dosadašnja istra`ivanjapokazuju da je on ovdje bio eksponent ma|arske Vlade, jedan od najutjecajni-jih ljudi Tiszine Liberalne stranke, koja `ivi s uvjerenjem da se jedinstvena ijaka ma|arska dr`ava mo`e stvoriti i sa~uvati u okviru jake Habsburške mo-narhije. Sna`na Habsburška monarhija u ~ijem je okrilju mo}na Ugarska - toje i kraljevo trajno opredjeljenje, pa je Khuen-Héderváry bio i kraljev ~ovjek,jedan od stupova dualizma i Monarhije uop}e. O~uvanje dualizma bila je bitnamisija bana Khuena u Hrvatskoj, a to je zna~ilo odigrati u Hrvatskoj velikuulogu i na politi~kom i na gospodarskom podru~ju. Ponajprije je to predpo-stavljalo dr`ati Dalmaciju daleko od sjeverne Hrvatske, a gospodarsku politi-ku voditi tako da krajnji rezultat bude gubitak ekonomske i financijskesamostalnosti. Sva dosadašnja istra`ivanja pokazuju kako Vlada Khuena-Hé-dervárya nije mnogo napravila za rješavanje problema na ekonomskom idruštvenom polju Hrvatske. No bilo bi zaista vrijedno napora, a i pravednostbi zahtijevala, poduzeti istra`ivanja u kojima bi se sustavno nabrojalo ono štoje podignuto u eri ovoga ~ovjeka, i to dovesti u vezu s tendencijama njegovo-ga osnovnoga politi~kog stava u ekonomiji, da se dadne kona~na ocjena ovo-ga va`noga perioda naše povijesti.

Osnovu Khuenove ekonomske politike ~inilo je nastojanje da sprije~iprivredni razvitak Banske Hrvatske, koji bi bio u interesu doma}ega gra|an-

21

SADR@AJ

UVOD · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 5

I POLITI^KI OKVIR · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 21

II STATISTI^KI POKAZATELJI · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 37

1. Broj i teritorijalni raspored Srba u Banskoj Hrvatskoj · · · · · · · · · 37

2. Srpsko stanovništvo po zvanju i zanimanju· · · · · · · · · · · · · · · 59

a) Poljodjelstvo · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 59

b) Obrt i rudarstvo · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 68

c) Trgovina i vjeresijstvo · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 69

d) Promet · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 69

e) Javne slu`be i slobodna zvanja · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 70

f) Zdravstveno osoblje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 71

g) Ku}na slu`in~ad · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 71

h) Posebnici i umirovljenici · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 72

III POGLED NA SVAKODNEVNI @IVOT · · · · · · · · · · · · · · · · 73

IV PREGLED SRPSKE IZDAVA^KE DJELATNOSTI · · · · · · · · · 87

1. Izdava~ka djelatnost Srpske samostalne stranke · · · · · · · · · · · 87

a) Srpski glas · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 87

b) Srpski zabavnik · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 103

c) Srbobran · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 105

d) Omladina · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 121

e) Vra~ Poga|a~ · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 124

f) Kalendari, povijesna djela, knji`evnost · · · · · · · · · · · · · · 158

g) Privrednik · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 172

h) Srbin · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 180

i) Srpski glasnik · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 186

j) Srpsko kolo · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 188

2. Ostala izdava~ka djelatnost · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 191

a) Srpski listovi u Srijemu · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 191

b) Srpski dom· · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 210

377

V GOSPODARSKA DRUŠTVA · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 221

Srpska banka. Zemljoradni~ke zadruge. Privrednik · · · · · · · · · · 221

VI KULTURNA, PROSVJETNA I HUMANITARNADRUŠTVA· · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 237

VII NARODNO-CRKVENA AUTONOMIJA. POLO@AJPROSVJETE · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 253

VIII POLITI^KE ORGANIZACIJE I NAZORI · · · · · · · · · · · · · 267

1. Srpski klub · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 267

2. Srpska samostalna stranka · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 270

3. Radikalna stranka · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 274

IX STRUKTURA IDEOLOGIJE · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 279

1. Povijest, vjera, kulturna baština, “srpske zemlje” · · · · · · · · · · 279

2. Ugro`enost s opravdanjem ili kao opredjeljenje · · · · · · · · · · · 294

3. Slika drugoga · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 309

4. Narodno na~elo i povijesno pravo. Srpska dr`avna ideja · · · · · · 318

X ZAKLJU^NA RAZMATRANJA · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 329

SCHLUßBETRACHTUNGEN · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 337

IZVORI I LITERATURA · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 347

KRATICE · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 353

KAZALO OSOBA I MJESTA · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 355

378