U ovom broju pročitajte:

Riječ uz drugi broj ........................... 2

Udruga Grahovljana ........................ 3

Obnovljena kapelica na groblju....... 4

Srušen Sarićev hotel ....................... 4

Oživjela Korita ................................. 5

Naša župna zajednica .................... 6

Hrvatski generali ............................. 7

Vila bana zvala priko Vrana ............ 7

Pjesme ............................................ 8

Vukovar ........................................... 9

Grad Heroj......................................10

Naši novorođeni i umrli...................10

Završna riječ...................................11

Prosinac 2012. Broj # 2 www.obitelj-saric.com

... i ovo je Grahovo

Sretan Božić

i

Nova godina

2

Riječ uz drugi broj Svako mjesto, svako selo, čuva u svom kamenu, u svojim kućama neku neispričanu priču. Priču o ljudima, događajima, navikama, odrastanju i druženju, rađanju i umiranju. Ponekad nam neko mjesto pokuša tu priču ispričati, ali mi često ne čujemo, ili smo preglasni da bismo čuli njegov govor. I onda, mjesto šuti i čeka neko novo vrijeme i neke nove ljude. Vrijeme i ovdje, nažalost, svoje čini – briše spomenike, ruši blijede križeve po grobljima, ali mjesto i dalje strpljivo čeka i nada se. Tako i naš Obljaj... Smiren pod brdom gleda na polje, gleda vozila kako klize livanjskom cestom. Ako putnici odlaze prema Livnu, kao da bi želio poslati pozdrave, tamo preko Luke, svojim Koritima, a ako idu od Livna, priželjkuje da će netko svratiti, stati pred crkvu svetog Ilije, ostaviti trag u plodnoj zemlji, koja kao da mu želi reći: 'Pa ja tebe poznajem, poznajem tvoj trag – predugo sam te čekala, sine moj! Ove brazde na mome licu napravili su mi tuđi ljudi govoreći mi da nikad ne bijah tvoja mati. A ja svejedno nekako uvijek pogledavam na cestu i čekam - ti da mi dođeš...' Nikad nisam posjetio Obljaj, a da u sebi nisam nosio ovaj osjećaj – da se vraćam majci koja me uvijek čeka raširenih ruku i otvorena srca. Tako su prolazile godine, grahovljanski sinovi i unuci su rasli u drugim krajevima i hranili se pričama djedova i očeva o velikom polju, o košnji, o starim igrama i pjesmama - osjećaj za majku nikad nisu izgubili. Otvorimo i mi naša srca i poslušajmo priče o Grahovu... Dragi moji Grahovljani! Prema mojem obećanju iz prošlog broja, list koji držite u rukama kasni pune tri godine. Da ne ponovim istu pogrešku, treći će broj izići kad dozrije, kad se ukaže potreba. Tako se sad ukazala potreba za ovim drugim brojem. Velike su stvari napravljene u našem Grahovu i vrijeme je da i oni koji se ne mogu služiti internetom, na ovaj način budu upoznati s tim događanjima i planovima za budućnost. Kao što vam je od prije poznato, čitav je ovaj projekt začet kao istraživanje rodoslovlja Sarića, kao nekad najbrojnije loze u Grahovu. Međutim, potrebe su ukazale da to nije dovoljno, da treba početi pratiti i ostala grahovska prezimena. Prije mjesec dana prilagodili smo sve na internetu, kako bi ovaj projekt mogao startati u 2013. godini. Naziv Portal obitelji Sarić zamijenili smo primjerenijim – Dnevnik Grahovljana. Nadam se da će ovaj projekt biti popunjen dijelom i s vaše strane, jer mi ne izmišljamo povijest (kao neki), nego je nastojimo istinski prikazati u slikama, nošnjama, pjesmama, predmetima... Moram reći da me izuzetno veseli što u ovom broju, koji je plod našeg pisanja tijekom protekle tri godine, mogu pozdraviti i pretstaviti i naše prve suradnike i pomoćnike: na prvom mjestu gospođu Mariju Ferhatović rođ. Bilandžija (koja još niti ne zna što joj sve spremamo i što je sve čeka...), zatim gospođu Blaženku Vulić Jardas, gospodina Ivicu Penića iz Krašića, zaduženog za hrvatske povijesne teme i najmlađeg od nas, sina Matka koji nam se ovdje predstavlja pjesmom o Vukovaru. Bilo bi tu još tekstova i suradnika, gospodina Petra Vulića, Slavka Galiota itd, ali u ovoj formi moramo biti sažeti. Žao mi je što nisam bio u mogućnosti i ovaj broj bogatije opremiti slikama (kao prvi), ali razlog je jednostavne financijske prirode, dakle, želja mi je da se otisne što više primjeraka koji će svima onima koji ne koriste internet donijeti objavljene tekstove u njihove obitelji i domove. Na kraju, kao što uvijek podsjećam i molim – ukoliko netko posjeduje starije slike iz obiteljskih albuma, neka ih na neki način, u nekom obliku, dostavi. Bez materijala teško možemo funkcionirati. I ovjde želim navesti primjer bake Ljubice Sarić rođ. Kockar iz Siska, koja je darovala dijelove sačuvane grahovske nošnje na daljnje čuvanje i izlaganje, kako bi se nošnji mogli diviti i ljudi, a ne samo moljci.

Toliko za početak, želim vam ugodno čitanje i lijepe trenutke uz naš Dnevnik,

Tomislav Sarić

3

Osnovana Udruga Grahovljana Dinara-Ponare Osnivačka skupština Udruge Grahovljana održana je u siječnju 2012. godine u Slavonskom Brodu čime je otpočela

i svoje djelovanje. Koristimo ovu priliku da vam ukratko približimo i iznesemo njezine najbitnije ciljeve, kao i

organizaciju same udruge. Udruga je osnovana i registrirana u Republici Hrvatskoj pod nazivom Udruga za

očuvanje povijesne i kulturne baštine Hrvata Bosanskog Grahova, Dinara-Ponare. Njezin prvi projekt bio je

organizacija proslave blagdana Svetog Ilije proroka 2012. godine, koji se već tradicionalno održava. Temeljni

ciljevi Udruge Dinara-Ponare:

briga i sudjelovanje u ostvarivanju i zaštiti prava osoba rođenih u Bosanskom Grahovu ili vuku svoje korijene iz Grahova;

zaštita i promicanje povijesnih istina o sudbini žitelja, posebice Hrvata;

očuvanje, zaštita i promicanje kulturnog, umjetničkog i drugog blaga i vrednota s područja Bosanskog Grahova i žitelja Dinarskog kraja;

zalaganje i pomoć Grahovljacima da organiziraju život na načelima potpune ravnopravnosti, prava

na nacionalni i kulturni identitet i prava na miran i dostojan život.

Ilindan je ove godine bio obilježen na osjetno višoj razini, a slični planovi postoje i za budućnost. Ova kulturno-

vjerska manifestacija iz godine u godinu okuplja sve više gostiju, ljubitelja Grahova, kao i iseljenika koji uvijek vole

vratiti se u rodni kraj. U nadi smo da će porast posjetitelja, kao i ponuda sadržaja i nadalje biti u rastu. Ipak, ne

smijemo zaboraviti ljude koji nas primaju i spremaju, organiziraju i izlažu se često potpuno ili djelomice

nepokrivenim troškovima. Ovaj će problem također biti zadatak Udruge, da skupi donacije, članarine i milodare te

na taj način umanji i olakša troškove organizatora i domaćina.

Za predsjednika Udruge izabran je prof. Mate Vulić, a za tajnika gospodin Mihael Sarić.

Godišnja članarina u Udruzi iznosi 50,00 kuna i plaća se za svaku kalendarsku godinu. Prilikom plaćanja članarine

općom uplatnicom ili internetom, u svrhu plaćanja naznačite 'Članarina za god. (npr.) 2012.' Ukoliko je uplaćeni

iznos veći od godišnje članarine, isti će se smatrati kao donacija za Udrugu. Ukoliko ste već član, a želite uplatiti

donaciju, u svrhu uplate upišite 'Donacija' i uplatite željeni iznos. Ovim putem pozivamo sve koji još nisu članovi

da to učine što prije i na taj način potpomognu naš zajednički rad. Poslovni račun Udruge otvoren je kod Privredne

banke Zagreb: 2340009-1110527211. Uplata članarina i donacija može se vršiti i internetom. Uz redovitu

godišnju članarinu Udruga će na budućim proslavama organizirati prikupljanje donacija na licu mjesta u Grahovu,

kako bi se i na ovaj način potpomoglo pokrivanje proizišlih troškova. Također, predsjedništvo Udruge unaprijed će

utvrditi i prigodno publicirati buduće aktivnosti vezane za proslavu blagdana Svetog Ilije.

Ova je vijest vidljiva na našem obiteljskom portalu, a uskoro će biti objavljena i na internet stranicama Udruge

Dinara-Ponare koje su u pripremi.

I na kraju, najvažnije - pozivamo sve vas da na prikladan način obavijestite sve naše Grahovljane do kojih ovaj

dopis nije došao i potičete što brojnije pričlanjivanje Udruzi, jer samo zajedno možemo učiniti nešto korisno za

Hrvate u Grahovu! Podatke o novim članovima i podupirateljima možete poslati na jedan od slijedećih načina:

Prijavom na neku od slijedećih adresa, telefona ili E-mailom:

MATE VULIĆ Bakačeva 5 10000 Zagreb Mobitel: 098/840-034 E-mail:

MIHAEL SARIĆ Sv. Mateja 45 10000 Zagreb Mobitel: 091/3350-097 E-mail: mami.saric@gmail.com

TOMISLAV SARIĆ Bijenička 33 10000 Zagreb Mobitel: 091/2507-225 E-mail: tomislav@obitelj-saric.com

4

Obnovljena kapelica na groblju u mjestu Luka Za one koji Grahovo nisu posjećivali od 2010. godine donosimo i vijest o završetku građevinskih radova na

kapelici unutar katoličkog groblja Perišovac u selu Luka. Saniran je krov, stavljena fasada, završeno žbukanje

unutrašnjosti i stavljena nova vanjska vrata. Obnova kapelice ujedno predstavlja početak urađenja RKT groblja

‘Perišovac’, a financijski je potpomognuto od državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH iznosom

od 10.000,00 KM. Državno ministarstvo kroz Fond za povratak do sad je na području općine Bosansko Grahovo

financiralo još jedan projekt grahovskih Hrvata, a radi se o obnovi crkve Svetog Josipa u Uništima u iznosu od

30.00,00 KM i to 2009. godine. Posebnu zahvalnost u osiguranju ovih sredstava dugujemo predsjednici FBiH

gospođi Borjani Krišto koja je dala podrškuza ove projekte. U sklopu obnove kapelice, nasut je i uređen prilazni

put, tako da je sad moguć dolazak automobilom do samog ulaza u groblje. Nasipanje puta obavljeno je akcijom

župljana. Koristimo priliku još jednom zahvaliti gospodinu Ivanu Keliću čije je poduzeće izvelo radove, većim

djelom besplatno, kao i JP Direkciji cesta FBiH koje nam je ustupilo struganu masu za nasipanje. Za dovršetak

kompletnog projekta obnove i uređenja groblja preostaje nam obnova ograde, nasipanje i radovi unutar groblja,

što nam je u skorijem planu.

Srušen Sarićev hotel Objavljeno 09. rujna, 2010. godine

Kako to obično biva, dok jedni grade – drugi ruše! U organizaciji Službe za civilnu zaštitu Općine Bosansko

Grahovo, srušen je nekadašnji Sarića hotel u samom centru Bosanskog Grahova. Hotel je po završetku Drugog

svjetskog rata nacionaliziran i na taj način nasilno oduzet obitelji Sarić. U istom objektu bio je smješten restaurant

‘Zvijezda’ i uredske prostorije poduzeća ‘Treset Ždralovac’ koje su zapaljene 1992. godine. Od tada je hotel

prepušten zubu vremena.

Iznenađuje i to kako u ovom slučaju Općina Bosansko Grahovo nije ništa poduzela kako bi se objekt zaštitio, nego

je bez ikakvih konzultacija s pravim vlasnicima, dala nalog i suglasnost da se hotel sruši. Specifičnost imovinsko-

pravnih odnosa je da se u gruntovnici koja se vodi kod Općinskog suda Livno, Odjeljenje suda u Drvaru, jasno vidi

tko su stvarni vlasnici ovog objekta. Većinski je vlasnik bio pok. Mijo Sarić, sa sinom pok. Stipom i ostalim

Sarićima iz njihove loze. Također je vidljivo da je bivša općina uknjižila na sebe dio koji su nacionalizirali od

Sarića, a koji su se vratili nakon Drugog svjetskog rata. U općinskom katastru, u kojem nema spomena obitelji

Sarić, taj se dio vodi na bivšim poduzećima koja više ne postoje. Budućnost zemljišta na kojem je bio Sarića hotel

je nepoznata, ali iz obitelji Sarić poručuju da neće odustati od prava na svoju djedovinu te da će poduzeti sva

zakonska sredstva kako bi dobili povrat svoje imovine. Jedan dobronamjerni čitatelj našeg obiteljskog portala

napisao je slijedeći komentar na ovu vijest:

Nerazumijem što ste radili u godinama poslije rata, zašto taj objekat niste povratili kad se moglo, bar jednu prostoriju i osposobili je za stanovanje? Ovo je baš sramotno i s vaše strane!

Istina, trebali bismo se zapitati... Možda je i naš propust?

5

Kronologija oživljavanja sela Korita, pisano dušom i perom gospođe Marije Ferhatović rođ. Bilandžija

Nakon nekoliko godina inicijacija, izuzetno mi je zadovoljstvo da mogu sažeti neke od aktivnosti našeg u

potpunosti uništenog i napuštenog sela Korita u općini Bosansko Grahovo u godinama 2009. - 2012. U prvim

redovima želim spomenuti imena nekih od glavnih začetnika inicijative obnove, ponovnog naseljavanja i povratka

u razrušenu i ratom uništenu rodnu grudu.

Godine 2009., Milenko Vulić - Mijo (Miškov), vođen emocijama i osjećajima za rodni kraj, PRVI pokreće akciju

uvođenja električne energije, kao primarne ljudske potrebe u današnje vrijeme. U ideji također vođeni emocijama i

osjećajima za rodni kraj, odmah mu se pridružuju Bilandžija Ivica-Ivelja (Slavkov) iz Slavonskog Broda (Vodice),

Bilandžija Nikola-Nina (Kajosin sin) iz Osijeka.

Godine 2010. prvi put u povijesti, sela Korita dobivaju svoje prometno obilježje, svoj prometni znak s nazivom sela.

Iste godine u proljeće nakon mnogo truda, administracije i zapomaganja u selu se postavljaju betonski stupovi kao

predznak ostvarenju Milenkovih ideja i naših snova. Ljeto 2010. pamtit ćemo kao prvu godinu kada je stiglo svjetlo

u noći naših napuštenih Korita. Klupko se počelo odmatati i stigla je jesen 2010. godine Prva akcija Korićana bila je

inicirana stavljanjem temelja za kapelicu svete Ane kojoj se zavjetovao Bilandžija Ivica-Ivelja. Iste godine Vulić

Milenko-Mijo odlučuje se za korak dalje i postavlja temelje svoje obiteljske kuće. Kupnjom zemljišta kraj Milenkove

obiteljske kuće, Jadranka Horvat (Vulić-unuka Šarotina) pridružuje se u namjeri izgradnje svoje obiteljske kuće.

U proljeće 2011. godine kroz cijelo selo formira se cesta, put kojim je omogućen pristup svakoj kući, razrušenim

zidinama nekadašnjih domova u vlasništvu izbjeglih stanovnika toga sela. Putevima Korita probudile su se emocije

i radovi su se ubrzali te je selo ubrzo imalo prvu moderno izgrađenu kuću, kapelicu i električnu energiju. Dana 20.

srpnja 2011. godine proslavom blagdana sv.Ilije, zaštitnika naše župe u Obljaju, u obnovljenoj crkvi sv. Ilije okupili

su se svi prijatelji i potomci Korićana i Grahovljana. Po završetku Svete Mise organiziran je obilazak Korita, a uz

veliko gostoprimstvo i velikodušnost Milenka Vulića i domjenak za posjetitelje u njegovoj novosagrađenoj

obiteljskoj kući. Istom prigodom upriličen je blagoslov kapelice svete Ane i služena prva Sveta Misa.

Godine 2012. Milenko Vulić vrši pošumljavanje prilazne ceste u selo Korita zimzelenim drvećem i postavlja

vidikovac iznad sela Korita, kao buduće odmorište svih posjetitelja. Noć uoči blagdana svetog Ilije na ovom su

vidikovcu održane Prve pjesničke večeri na kojima su se pjesnici i ljubitelji književnosti s tog područja, uz svoje

pjesme prisjećali i tradicionalne poezije i pjesama naših starih. Na blagdan svetog Ilije nastavlja se tradicija

okupljanja ispred crkve u Obljaju. I ove je godine proslavu Ilindana svojom nazočnošću uveličao banjalučki biskup

dr Franjo Komarica. Biskup je s posebnim oduševljenjem pohvalio broj okupljenih iz svih krajeva svijeta i

preporučio nastavak brige i očuvanja svojih korijena po uzoru na raseljene Korićane. Uz prigodni program, ples i

glazbu te jak vjetar s Dinare, za okupljene je priređen ručak u dvorištu crkve. Također, ove je godine osnovana i

Udruga za očuvanje povijesne i kulturne baštine Hrvata B. Grahova Dinara-Ponare, a za predsjednika je imenovan

prof Mate Vulić.

Na kraju ovog članka osjećam potrebu zahvaliti župniku naše župe svetog Ilije, don Draženu Mirčiću i gosp

Krešimiru Sariću iz Obljaja, koji svojim nesebičnim radom pomažu iseljenima iz našeg kraja te mnogim drugima

koji na bilo koji način doprinose oživljavanju i izgradnji. Također, veliko hvala svima koji su svojim nesebičnim

darivanjem i posjetama, bilješkama i sugestijama potpomogli razvoju i prisjećanju na život našeg kraja. Posebno

zahvaljujem Tomislavu Sariću Obljajskom (Zagreb) na nastojanju kako bi sve infromacije pronašle put do svakog

kutka svijeta, objavom tekstova i multimedijalnih zapisa na internetu. U nadi da se tradicija okupljanja održi u što

većem broju sa što većom željom i ljubavi prema rodnoj grudi, pozdravljam Vas i želim svako dobro.

6

Događanja i aktivnosti naše župne zajednice

Ovog se dana uvijek iznova rado sjećamo, iako je prošlo više od cijele godine! Hodeći ususret proslavi Ilindana

2011. godine, 10. srpnja našu je župu posjetio uzoriti kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski. Prvi je ovo put

da našu župu pohodi kardinal, a to nam predstavlja veliku čast i podršku. Ovom je prigodom kardinal Puljić

predvodio misno slavlje u župnoj crkvi uz svećenike i bogoslove okolnih župa te uz okupljene vjernike iz Grahova,

Drvara i Livna. Kardinal Puljić je u svojoj homiliji istakao žrtvu grahovskih katolika kroz povijest te ih pozvao na

očuvanje ognjišta svojih predaka. Pritom je naglasio kako ga raduje primjer sela Korita koje započelo novi život.

Ovogodišnju proslavu blagdana svetog Ilije proroka ispunili smo različitim kulturnim, vjerskim i sportskim sadržajima kroz tri dana. Prvu večer održano je Pjesničko sijelo u čast don Juraja Gospodnetića. Svojim pjesmama predstavili su se Ante Nadomir Tadić Šutra, Fabijan Lovrić, Petar Vulić i Anto Topalović. Mijo Vulić dočekao je i počastio sve okupljene u novosagrađenoj kući, od kuda su se gosti i domaćini uputili pješice prema vidikovcu iznad sela. Podsjećamo da je don Juraj Gospodnetić bio grahovski župnik koji je mučki ubijen 1941. godine, a Korita su selo koje je također stradalo u drugom svjetskom ratu, kao i u Domovinskom ratu kad su ubijeni Mate i Manda Vulić. Posebno emotivan trenutak bio je čitanje pjesme Korita unuke stradalih Mate i Mande, gospođe Blaženke Jadras Vulić. (Ovu pjesmu možete pronaći na stranici 8) Čitane su i pjesme koje je prikupila časna sestra Celina Sarić (rođ. 1932.), a koje opisuju život i ljude u Grahovu tridesetih godina prošlog stoljeća.

U subotu, uoči glavne proslave, održan je XI. pozivni malonogometni turnir Sveti Ilija, a u predvečerje je služena

sveta Misa u Koritima na kojoj su sudjelovale i nogometne momčadi. Središnja proslava održana je u nedjelju 22.

srpnja 2012. godine. Svečano misno slavlje u 11:00 sati predvodio je biskup banjalučki dr. Franjo Komarica uz

koncelebraciju više svećenika iz Drvara, Livna, Travnika, pa čak i iz Švedske. Biskup je i ovaj put naglasio važnost

rodne grude i pozvao raseljene Grahovljane da se vraćaju u svoj kraj, da obnavljaju kuće, stanove i vikendice i da

ne zapostavljaju svoje korijene. U posjet rodnom kraju stigla je i časna sestra Celina Sarić, jedina živuća redovnica

iz Župe Bosansko Grahovo. Sestra Celina živi, radi i službuje u Rimu.

Gospođa Borjana Krišto dopredsjednica HDZBiH predvodila je izaslanstvo HDZBIH na proslavi zaštitnika Župe

Bosansko Grahovo Svetog Ilije proroka. U izaslanstvu su bili Mato Franjičević član Predsjedništva HDZBiH, Branko

Ivković predsjednik ŽO HDZBiH, Jozo Bagarić zastupnik u ZD Parlamenta FBiH, Stipe Pelivan zastupnik u ZD

Parlamenta FBiH, Branko Zrno savjetnik zamjenice Ministra obrane BiH, a kao domaćin – predsjednik OO HDZBiH

B. Grahovo Krešimir Sarić.

Nakon Svete Mise upriličen je prigodni kulturno-umjetnički program koji je vodio kninski književnik Ante

Nadomir Tadić Šutra. U programu su nastupili KUD ‘Rudine’-Vidoši, KUD ‘Tribanj’-Bila, HKUD ‘Napredak’-Knin,

diplar Josip Galiot, pjesnici Petar Vulić i Fabijan Lovrić. Tom prigodom, u ime Zajednice žena OO HDZBiH B.

Grahovo, gospođa Ana Rajić, uručila je gospođi Borjani Krišto dar – sliku u tehnici zlatovez.

U ime novoosnovane Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine Hrvata Bosanskog Grahova ‘Dinara-Ponare’,

nazočnima se obratio prof. Mate Vulić te obrazložio potrebu ovakve udruge i njezine ciljeve i projekte. Ovogdišnju

manifestaciju, pored Udruge ‘Dinara-Ponare’ organizirali su Udruga za očuvanje kulturne i povijesne baštine ‘Don

Juraj Gospodnetić’ i Župa Bosansko Grahovo predvođena domaćinom – župnikom don Draženom Mirčićem.

Nakon kulturnog programa uslijedila je zakuska i druženje. Spomenimo još da su proslavu svojom nazočnošću

uveličali i akademkinja Anica Nazor, Ravnatelj Memorijalnog muzejskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante

Nazor i mnogi drugi.

Pojedine galerije slika s navedenih događanja objavljene su na našim internet stranicama.

7

Naši generali – Naš ponos i dostojanstvo Objavljeno 16. travnja 2011. godine

Uz aktualna događanja u našem Grahovu i okolici, nastojali smo pratiti i komentirati najnovija zbivanja vezana za

Hrvatsku i Hrvate. Ovaj nam je članak vrijedan tim više što govori o čovjeku kojem Grahovo duguje svoje

oslobođenje tijekom briljantne akcije Oluja. Iz ovih razloga donosim prijepis članka koji smo objavili odmah nakon

prvostupanjske presude našim generalima u Haagu prije nešto više od godinu dana:

Dragi prijatelji našeg Portala!

U pogledu prvostupanjske presude hrvatskim generalima na sudu u Haagu, želimo uputiti kratku poruku za

razmišljanje svima nama!

Kroz svoju burnu povijest, Hrvati su vodili mnoge ratove na brojnim frontama – vrlo često za tuđe interese. Hrvatski

narod nikad nije vodio osvajački rat, nego je uvijek branio svoju grudu, pa bio to i kvadrat škrte zemlje. Oni koji su

obranili našu slobodu i naše dostojanstvo, jučer su primili maćehinsku pljusku od Europe, čija smo neželjena djeca

oduvijek bili.

Pogledajmo sada nakratko drugu stranu medalje! Isti je Hrvatski narod nakon oslobodilačkog rata devedesetih godina,

činio mnoge krive poteze, na gotovo svakoj utakmici strepi se od razjedinjenosti njenog sjevera i juga… Što smo to

postali? Hrvatskom narodu jedinstvo nikada nije više bilo potrebno no sada, jer ovakva sramotna presuda za mene je

gotovo jednaka danu kada je u srbo-četničke ruke pao Vukovar.

Kao poruku za kraj, želimo preporučiti molitvu za naše generale, kao i mir i dostojanstvo. Narod bez dostojanstva i nije

narod, a upravo nas takvima i vide oči onih koje smo branili stoljećima i u Bosni i u Hrvatskoj. Sačuvajmo dostojanstvo

i budimo više no ikad ponosni na svoje generale!

Ipak, usrdnom molitvom čitave nacije, nakon nešto više od godine dana, možemo zaključiti da laž neko vrijeme

može kraljevati, ali istina na kraju uvijek pobjeđuje! S radošću u srcu ponavljamo s žiteljima grada Zadra:

'GENERALE, ČEKAMO ZAPOVIJED!'

VILA BANA ZVALA PRIKO VRANA Ovo je naziv etno monografije koja je predstavljena čitateljstvu krajem prosinca 2010. godine. Riječ je o vrijednom

djelu autorskog dvojca, franjevca Zvonka Martića i etnomuzikologa Vidoslava Bagura. Monografija je dvojezična,

pisana na hrvatskom i engleskom jeziku te je sastavljena od pisanog dijela i foto dijela u kojem su opisani običaji,

plesovi i pjesme Hrvata BiH.

U knjizi je zastupljena i naša župa, na što smo posebno ponosni. Naime, u većini krajeva nastup su priredila

organizirana kulturno-umjetnička društva, a grahovski su župljani sudjelovali bez ikakvih priprema. Knjiga sadrži

dva DVD-a koja upotpunjuju pisanu riječ i sliku, prikazujući pjesme i plesove. I u ovom dijelu župa Grahovo

zastupljena je sa trominutnim prikazom običaja.

Otac Zvonko Martić je i na svojim prošlim projektima uključiovao naše župe (Grahovo i Uništa). Tako je nastao

kalendara sa etnomotivima za 2009. godinu, o čemu smo svojevremeno izvještavali, a trenutno je u tijeku izložba

tradicijskog nakita Hrvata u BiH u Zagrebu, na kojoj je Grahovo također zastupljeno.

Na kraju, monografija je zaista vrijedna za obogaćivanje privatne biblioteke, ali i kao dar. Možete je nabaviti preko

našeg Portala po cijeni od 160,00 kuna. ili u knjižari VERBUM.

8

Korita Napisala gospođa Blaženka Vulić Jardas

OVDJE SU BILA KORITA I BIT ĆE TU DOVIJEKA, OVDJE SU ŽIVJELI VULIĆI VJETROVE DONOSI JEKA. PELIN JE GORKE SUZE DAO PUSTIO KORJENJE KROZ GRUDE MOJE, ON MI JE BOSNU MOJU UKRAO GDJE VULIĆEVA SJEMENA STOJE. PROKLETA RUKA, ČIZMA KRVAVA TI HULIGANI I PROBISVJETI HTJELI SU CIJELU BOSNU ZA SEBE, HTJELI SU HRVATSKO SRCE UZETI. PUSTINJA, GOLET I RUŠEVINE, TEK MRVA SUNCA SA NEBA MALA TADA MI JEDNA NA UM SINE PA MOJA BOSNA TU JE OSTALA. VINIKA NAŠA ZNAK JE SELA I PRADJEDOVA I OTACA, VINIKA NAŠA NIJE SE DALA JER TO JE JEKA NAŠIH SRDACA. PROSTRANE NJIVE, LIVADE, KAMEN I PELIN SVUDA, POSVUDA STOJI. TU SU KORJENI ŽIVOTA MOGA TU SU ŽIVJELI VULIĆI MOJI.

SAD SU KRIŽEVI ZNAKOM ŽIVOTA PA MAKAR KUĆA NEMA KROVA, SVA ONA KORITSKA BISTRA LJEPOTA BIT ĆE JOŠ LJEPŠA, JAČA I NOVA. PROSTRANO POLJE MAĆU ZOVE, ZOVU I STIPU BRDA DALEKA, I TETKU DRAGICU I MOGA TATU I ĆIĆA SLAVKA, ČUJE SE JEKA. AL TO JE SAMO OD KRVI I MUKE OD MRTVIH DUŠA MANDE I MATE, OD MOJIH DJEDOVA I MOJIH KORJENA DA IM SE GROZNE MUKE SKRATE. DOĐITE DJECO I UNUCI MOJI, NEK DRUGI VIDE ČOVJEK ŠTO JE, RAZLETITE SE PO NAŠIM POLJIMA GDJE VULIĆEVI STOLJEĆIMA STOJE. OVDJE SU BILA KORITA I BIT ĆE TU DOVIJEKA, OVDJE SU ŽIVJELI VULIĆI VJETROVE DONOSI JEKA.

Pjesma Miji Vuliću Napisao: Anto Topalović, pučki pjesnik

U Grahovu jedan čovjek ima On je ponos nama Hrvatima Kuću gradi gdje ljudi ne stoje On se vraća na ognjište svoje Na ognjište gdje mu bio ćaća Sa ponosom on se tamo vraća Vulići su bili u tom kraju Zidine nas na to podsjećaju Na Vuliće i Bilandžije Rodno mjesto to im bilo prije Sjetimo se pokojnoga Mate Žene Mande i svih drugih, brate Protjeranih sa svojih ognjišta I hrvatsko ne ostade ništa

To je mjesto do sada pusto bilo A sada se posve izmijenilo Kako Mijo u Korita dođe Sve oživi, graditi se pođe Kuću gradi, eno mu i struje A na putu i bager se čuje Kroz Korita put je napravio Mnogo bolji nego što je bio Veliko si djelo napravio Sreću, zdravlje Bog ti podario Bog ti dao sve najbolje, Mijo Sa svojima uvijek sretan bio

9

Vukovar 2012. Napisao gospodin Ivica Penić, suradnik Dnevnika Grahovljana

Svake smo godine obilježili i obljetnicu onog strašnog događaja koji se zbio 18. studenog 1991. Iako smo mnoge velike datume u našoj nedavnoj prošlosti relativizirali i banalizirali do neprepoznatljivosti, spomen ovoga datuma većinu od nas podsjeti na naš dragi i Veliki Vukovar, na stvarne događaje koji su se tamo odvili, ali i na svu simboliku koju nam pruža to sjećanje. Svaka nacija ima neke zajedničke, kolektivne trenutke koji joj pomažu u održavanju zajedništva i unutarnje duhovne i emotivne povezanosti i cjelovitosti. Ti trenuci bi kod rijetko kojih nacija prošli na ispitu objektivnosti, vjerodostojnosti, istinitosti i većinom graniče s mitologijom. Tako imamo iste događaje koje jedni tumače kao oslobođenje, a druga strana to isto drži okupacijom. Postoje povijesne osobe koje su za jednu stranu zločinci, dok druga strana te iste osobe slavi kao nacionalne heroje. Ali, svrha takvih kohezivnih trenutaka i nije ništa drugo nego držati određenu nacionalnu zajednicu na okupu. I svaka se zajednica potrudi očistiti takve događaje od svih elemenata koji bi mogli baciti sjenu na njih ili, bolje rečeno, pojednostaviti ih tako da budu razumljivi i prihavtljivi što većem broju pripadnika dotične zajednice i da u njima pobuđuju ponos. Neke su nacije sretnije što imaju čišću prošlost pa ju ne moraju puno uljepšavati te si mogu priuštiti luksuz objektivnosti, dok one druge moraju dublje posizati u mitoligiju, čak i u mitomaniju, pa onda očite poraze slave kao pobjede, okupatori se pretvaraju u pronosioce naprednih ideja i tome slično. Čini se da bi situacija s hrvatskim domovinskim ratom trebala biti najjednostavnija moguća i da samo treba ispričati kratku priču o tom ratu da svima bude jasno tko je tu tko – tko je pozitivac, a tko negativac; tko je branio svoje, a tko posizao za tuđim; koga je vodila ljubav, a koga požuda i pohlepa; tko je možda tu i tamo prekoračio nužnu obranu, a kome je zločin bio dio sustava i način borbe. Možda bi za tzv. međunarodnu zajednicu ova priča i mogla biti složenija, ali bi si mi Hrvati u nekoliko rečenica trebali moći jedan drugome objasniti i prenijeti o čemu je ovdje bilo riječ. Otvorivši bilo koje hrvatske dnevne ili tjedne novine, TV ili radio postaju, internetski portal, nakon nekoliko trenutaka nam postaje jasno da nam je ova priča složenija i slojevitija od ma bilo kojeg modernističkog romana. Ne samo da ima bezbroj slojeva nego i bezbroj mogućih tumačenja početka, tijeka i završetka radnje. Oko gotovo niti jednog za našu nedavnu prošlost važnog trenutka nismo postigli suglasje. Ima nemali broj i među nama koji uporno tvrde da se je rat 1991. mogao izbjeći samo da smo bili strpljiviji i elastičniji prema Srbima te da ih nismo izazivali ‘šahovnicama na svakom koraku’, ‘promjenama naziva ulica’, nametanjem ‘čistog hrvatskog jezika’, kao da su planovi za stvaranje Velike Srbije nastali ad hoc 1991., a ne da postoje već 150 godina i kao da mi nismo imali pravo na iskazivanje kolektivnih emocija i kao da smo i dalje trebali šutjeti. Slična priča se provlači i u tumačenju događaja koji su prethodili krvavoj opsadi Vukovara pa se tako navode ‘mirotvorci’ koji su sa Srbima htjeli razgovarati i ‘jastrebovi’ koji su pošto-poto htjeli izazvati sukob sa Srbima. Tisuću puta prožvakana ali i nedokazana priča o Šuškovim zoljama ispaljenim na srpske položaje u Borovu Selu bi tako trebla biti daleko čvršći dokaz o uzroku rata, nego sva srpska Načertanija, svi srpski Memorandumi, svi Miloševićevi govori, sve tada već ustrojene i djelatne četničke postrojbe i svi planovi koje je JNA radila desetak godina prije nego je rat počeo. Legije ‘velikih vojnih stratega’ nas uvjeravaju kako se Vukovar mogao obraniti samo da je bilo politčke volje, zlonamjerno pritom zaboravljaju spomenuti ma ijedan vojnički podatak o dužini bojišnice, o brojnosti, opremljenosti i izvježbanosti naše vojske, o strateški važnijim smjerovima koje su Srbi istovremeno s opsadom Vukovara pokušavali dosegnuti i koje je trebalo obraniti. Svakom imalo razboritom je jasno da je za uvježbavanje najmanje vojne jedinice potrebno nekoliko mjeseci, a ti veliki znalci nas uvjeravaju kako je jedna vojska u nastajanju, kao što je to tada bila Hrvatska vojska, bez stručnoga osoblja i elementarnih vojnih sredstava mogla biti u nekoliko tjedana osposobljena izvršavati velike strateške operacije i da se Vukovaru ‘moglo pomoći’ pa se tako mogao izvršiti i famozni proboj do Vukovara samo da ga netko nije ‘prodao i izdao’ i poslao oružje kojega smo imali ‘u izobilju’ na neko drugo mjesto u neku drugu državu. Naša hrvatska stvarnost je puna takvih kostiju oko kojih se međusobno glođemo, a bacaju ih neki od nas. Zapitajmo se, što bismo mi onda htjeli da naša djeca znaju o vukovarskoj bitci, koju istinu ćemo njima prenijeti, hoćemo li i njih trovati zlonamjernim konstrukcijama ili ćemo im reći istinu? Ponajprije, ni najvećim vojnim stručnjacima nije potpuno jasno zbog čega Srbi, kada su shvatili s kakvim su se odlučnim i hrabrim ljudima sreli u Vukovaru, nisu jednostavno zaobišli Vukovar i usmjerili svoje snage prema drugim ciljevima? Vjerojatno je bilo riječ o kombinaciji više čimbenika: odsutnost moderne vojne doktrine, vojničko osoblje kod kojega je daleko veća važnost stavaljana na ideološko-političku ispravnost, nego na naobrazbu i stručnu osposobljenost; bahatost i oholost hranjena praznim pričama o srpskom vojnom junaštvu i srpskim vojnim pobjedama i zbog koje si Srbi jednostavno nisu smjeli dopustiti takav manevar nego su pod svaku cijenu ‘ustašama’ htjeli pokazati i dokazati svoje vojničko umijeće koje se na kraju svelo na obično razbojničko pljačkanje, paleži i masovna ubojstva nemoćnih, ranjenih i razoružanih hrvatskih vojnika i civila.

10

Brojke vezane uz vukovarsku bitku su upravo nevjerojatne i kao da su prepisane iz scenarija za neki akcijski film sa

super-junakom. Broj hrvatskih branitelja se kretao od 400 u početku do najviše 1.800 koliko ih je bilo prije pada, a

bili su naoružani tek lakim pješačkim i protuoklopnim naoružanjem kojega nikada nije bilo previše, a do vojne

opreme, naoružanja i streljiva se dolazilo i izravnim otimanjem i zarobljavanjem od srpskih vojnika. Legendarni su

trenuci kada naši dečki namjerno ne onesposobljavaju neprijateljski tenk u potpunosti kako bi mogli iz njega izvući

sto više neoštećenog oružja. S druge strane, Srbi su u napad na Vukovar angažirali preko 30.000 pripadnika

raznoraznih postrojbi, preko 1.600 oklopnih borbenih vozila u što ulaze tenkovi i transporteri, oko 980 komada

topništva, oko 60 zrakoplova i nekoliko vojnih brodova Riječne ratne flotile. Ne treba napominjati kako su streljiva,

granata i ostalog ratnog materijala imali u izobilju, pa je tako na Vukovar ispaljeno između 700.000 i milijun

raznoraznih projektila. Ako usporedimo ovaj odnos vojnih snaga s onim iz akcije Oluja i s brzinom kojom je

Hrvatska vojska tada slomila srpski otpor, Vukovar je trebao pasti za jedno prijepodne, ali se održao skoro puna tri

mjeseca i iz stroja izbacio nebrojene srpske borce i uništio tisuće tona ratnog materijala te tako pružio ostatku

Hrvatske dragocjeno vrijeme za pripremu za nastavak rata, ali i slomio srpski moral i samouvjerenost ulivši im

strah u kosti. Srbi su se s pravom mogli pitati što ih tek čeka u hrvatskoj unutrašnjosti ako već na njezinom rubu

nailaze na takav otpor i hrabrost. Većina vukovarskih branitelja su bili obični, mirni ljudi s vukovarskih ulica bez

velikog vojničkog znanja, ali su Vukovar dolazili braniti i hrabri ljudi iz svih hrvatskih krajeva – Hrvatske i BiH.

Amerikanci imaju svoj Alamo, Židovi svoju Masadu, Rusi svoj Staljingrad, a mi imamo svoj Vukovar. Neka nam

ostane čist i neokaljan. Neka nas sjećanje na te junačke dane ispuni ponosom i ljubavlju i neka nam pruži toliko

potrebni osjećaj zajedništva.

Ove smo godine objavili pjesmu Matka Sarića (10 godina), spjevanu Vukovaru u čast:

GRAD HEROJ (Matko Sarić, IV a)

Vukovaru, dragi grade! Ti si heroj, svak te znade.

Vučedolska golubica i vodotoranj, Tvoj su znak.

Poginulo je puno ljudi A neki se muče i sad.

Ti si čitav i lijep bio, Protivnik te silom htio.

Koliko god te napadao, Ti si se do zadnjeg daha branio,

Njihov nisi, nit si bio To bi tebi reći htio.

Naši novorođeni*:

KARLO i LEA SARIĆ, rođeni u Rijeci 03. ožujka 2012. Roditelji: Anita rođ. Diviš i Marjan Sarić Žive u Umagu JULIJA SARIĆ, rođena u Zagrebu 30. srpnja 2012. Roditelji: Maja rođ. Radunović i Siniša Sarić Žive u Zagrebu Naši umrli*:

MIRJANA KARTAL rođ. Sarić 1944. – 2012. MIRA MERLE rođ. Sarić 1949. – 2012. MARKO SARIĆ (Pešić) 1928. – 2011. dr. sc. KARLA SARIĆ rođ. Kuret 1939. – 2011. FILIP SARIĆ (Pile) 1928. – 2010. *prema dostavljenim podacima

11

Za sva pitanja, prijedloge i materijale, javite se: TOMISLAV SARIĆ

Bijenička 33

10000 ZAGREB

Mobitel: 091 2507 225

Završna riječ

Poštovani čitatelji!

Kako vjerujem da će se ostali suradnici Dnevnika osvrnuti na minule događaje, ja bih umjesto završne riječi napisao nekoliko informacija o planovima za 2013. godinu. Zapravo, prije bih rekao da je ovo poziv na akciju i djelovanje svih nas, jer svatko može dati svoj doprinos rodnom kraju – kroz gospodarski, znanstveni, kulturni ili sportski rad. Često sam iznenađen, prilikom naših susreta na Ilindan, kakvih i kolikih stručnjaka na raznim područjima je dalo ovo podneblje i to nam je vjetar u leđa – nada na nismo sami i da imamo vašu podršku. Također, koristim ovu priliku zahvaliti se doprinosu glasača na lokalnim izborima koji će nam pomoći u borbi za svoja prava kroz institucije, a zahvaljujem i Portalu obitelji Sarić koji nastoji oko pravovremenog informiranja te upoznavanja i zbližavanja naših ljudi. Obavijestili smo o osnivanju Udruge Dinara-Ponare, a najmanje što se može učiniti je učlanjenje, kako bismo na taj način uz želju i volju imali i brojčanu potporu. Tijekom slijedeće godine nastavljamo s ishođenjem osobnih dokumenata, pa pozivam sve koji nisu predali zahtjev za državljanstvo da to učine što prije. Time se otvaraju mogućnosti zahtjeva za povrat imovine, registracija i kupnja nekretnina, otvaranje poduzeća, a naravno i sudjelovanje na lokalnim izborim, što je uvijek stvar iznimne važnosti. Ishođenjem dokumentacije jačamo ne samo našu prisutnost na listi birača, nego jačamo i institucije Hrvata u Grahovu, stranku HDZBiH, Udrugu don Juraj Gospodnetić, MZ Uništa, Udrugu Dinara-Ponare, kao i našu župnu zajednicu i ured. Na ovaj će način jasniji biti ciljevi, a pružat će se i mogućnost humanitarnog djelovanja na području naše župe. Svi se s radošću sjećamo Ilindana 2012. godine, a i ubuduće ćemo raditi na proširivanju sadržaja ove manifestacije. Uz samu proslavu i središnje misno slavlje nastavit ćemo s malonogometnim turnirom i pjesničkim sijelom u Koritima, koje je oduševilo mnoge. Slijedeće godine prvi put planiramo održati znanstveni skup s temama iz našeg kraja. Namjerno sam ovdje iznio samo okvir, a od svih vas očekujemo prijedloge i pomoć u organizaciji. Niti 2013. godina neće proći bez građevinskih i tehničkih radova. Planiramo uraditi ogradu oko crkve i urediti crkveno dvorište. Zatim je u planu obnova ograde i uređenje groblja te obilježavanje starog groblja s arheološkom obradom. Čeka nas i uređenje prostorija Udruge Don Juraj Gospodnetić te izrada projektne dokumentacije za Vodovod-Korita. U Koritima ćemo ishoditi dozvole za pristupne puteve i nastaviti sađenje sadnica. Iako godina traje 365 dana, mislim da će uz postupnu realizaciju navedenih projekata, proletjeti vrlo brzo. Napominjem još jednom da bez ljudstva ovi projekti nisu ni potrebni ni mogući. Zato nastavljamo naše aktivnosti i u stambenom zbrinjavanju mladih obitelji te sve vas pozivam na pomoć i suradnju. Tradicionalno obilježavanje Dana sjećanja 13. kolovoza, u spomen svih poginulih hrvatskih branitelja održat će se i 2013. godine uz odavanje najvećih počasti i polaganje vijenaca. Na kraju bih želio napomenuti da je spomen na naše pretke i očuvanje drevnih korijena, naša trajna dužnost i obveza

kojom se, unatoč novim prebivalištima i životnim okolnostima, možemo i moramo ponositi!

Do viđenja u našem Grahovu i ove godine!

Za Dnevnik Grahovljana,

Krešimir Sarić, predsjednik Općinskog odbora HDZBiH Bosansko Grahovo