STARAC I MORE

HEMINGWAY, Ernest (1898 - 1961), američki književnik.Za Prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti, gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju i duhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova, što će mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za španjolskoga građanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifašističkim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna ličnost.U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i među francuskim partizanima, sudjelujući i u oslobađanju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povjesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaštvu čovjeka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošću...

Bilješke o piscuErnest Hemingway Ernest (1898. – 1961. g.), američki književnik. Za prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju i duhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova, što će mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za španjolskoga građanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifašističkim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanom o partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna ličnost.

U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i među francuskim partizanima, sudjelujući i u oslobađanju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povijesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaštvu čovjeka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošću.

U svojim djelima Hemingway je stvorio neku vrstu mita o modernom čovjeku, lutalici i dobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeći s prirodom, odajući se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja ništavilu kodeksom časti i stoičkom disciplinom. Sukus života je igra sa smrću koja za Hemingwaya ima gotovo obredni značaj. Stil mu je obilježen naizgled škrtim rječnikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih rečenica, te se emocionalno bogatstvo njegova karkterističnog jezika nalazi u podtekstu. Hemingway je u našem stoljeću valjda jedinstven prozaik kojeg jednako cijene čitaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim mjerilima.

BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA:

- iako su dječakovi roditelji dječaka odvojili od starca zbog neuspješnih lovidba ribe dječak mu je još uvijek na neki način ostao privrženim možda iz sažaljenja, a možda zato što ga je nešto neprestano vuklo da pomogne tom jadnom, nesretnom starcu.« Dječaku je bilo žao gledati starca kako se svakog dana vraća čamcem praznih ruku pa je uvijek odlazio dolje da mu pomogne nositi smotane poveze ili kuku ili harpun i jedro omotano oko jarbola. Jedro je bilo pokrpano vrećama od baršuna i, onako omotano, izgledalo je kao zastava vječitog poraza.» ( cit. 19. str. )- iako su se starac i ribar razišli i zbog dječakovih roditelja više ne mogu ići zajedno ribariti na more, no ipak ih nitko neće moći razdvojiti od njihovih ružnih, lijepih i smješnih uspomena koje su zajedno proživjeli na malenom ribarskom brodu.« Sjećam se kako je udarala i mlatila repom i slomila klupu i kako si je dotukao palicom. Sjećam se kako si me bacio na pramac gdje su ležale smotane uzice i kako se cijeli čamac ljuljao i kako si je mlatio kao kad se ruši drvo i kako sam sav zaudarao po slatkom zadahu krvi.» ( cit. 21. str. )- mislim da je starčeva koliba uistinu skromna baš kao i on. U njoj mu leže njegove najdraže i najljepše uspomene i mislim da je on upravo zbog toga ne bi mijenjao ni za najveću vilu ili dvorac na ovome svijetu jer je njemu ovdje sasvim ugodno i bez velike raskoši.« Koliba bijaše sagrađena od žilave kore pupoljka kraljevine palme zvane guango, a u njoj je bio krevet, stol, samo jedan stolac i mjesto na zemljovidnom podu na kojim se kuhalo drvenim ugljenom. Na smeđim zidovima od prešanog, isprepletenog lišća guana tvrdih vlakana visjela je slika uboji svetog Srca Isusova i slika Blažene Djevice od Cobre. To su bile uspomene na pokojnu ženu.» ( cit. 23. str. )- čini se da je dječak napeavio cijelu listu onaoga što jeodlučio nabaviti starcu jer je mislio da mu je to potrebno i tu on još više pokazuje svoju privrženost starcu bez obzira što na to rekli njegovi roditelji, on jednostavno obožava tog starca i za njega će učiniti sve što je u njegovoj moći.« Gdje si se to umio? Pomisli dječak. Gradski je zdenac bio dvije ulice dalje. Moram mu donijeti vode, pomisli dječak, i sapun i dobar ručnik. Kako ništa ne mislim? Moram mu nabaviti još jednu košulju i kaput za zimu i nekakve cipele i još jedan pokrivač.» ( cit. 27. str. )- mislim da starca i dječaka neće ništa rastaviti jer su i dalje povezani nekom nepoznatom i čvrstom vezom.« spustili su se cestom do starčeve kolibe. Niz cestu su u mraku silazili bosi ljudi noseći na ramenima jarbole svojih čaaca. Kad su došli do starčeve kuće, dječak je uzeo košaru s namotanim povrazima, harpunu i kuku, a starac je ponio na ramenima jarbol omotan jedrom. ( cit. 30.str. )- čini se da starac možda ide u još jednu neuspjelu morsku avanturu, ali nikada sam jer prati ga bistar um, nježan pogled i nada u njegovu velikodušnom, istrošenom i otvorenom srcu.« Namjesti povezice vesla u škerme i, oduprijevši se svom snagom o vesla, počne se u mraku izvlačiti iz luke. I drugi su se čamci otiskivali iz obližnjih uvala i starac je čuo vesla kako pljuskaju po vodi, iako ih nije vidio jer je mjesec bio zašao za brda.» ( cit. 31.

str. )- iako još nema ni traga ribi starac još ne gubi nadu, još je uvijek optimističan, još uvijek čeka svoj trenutak sreće, želi biti spreman kada ga sreća pronađe kako bi je spremno uhvatio.« Ali ja ih, mislio je starac, držim upravo tamo gdje treba. Samo što nemam više sreće. Ali tko zna? Možda mi se danas posreći. Svaki dan donosi nešto novo. Dobro je kada je čovjek sretne ruke. Ali ja još više volim biti točan. Pa da budem spreman kad sreća dođe.» ( cit. 34. str. )- napokon je starac nakon puno vremena uspio uloviti svoju prvu ribu iako baš nije nekakav veliki ulov, no to za njega nije važno, ostvario je svoju želju.« Baš u taj čas zategne se krmeni povez pod njegovom nogom gdje je držao klupko, pa ostavi vesla i osjeti težinu male tune što se koprcala dok je zatezao povraz prije nego što će ga početi izvlačiti. Trzanje se pojačalo dok je izvlačio povraz, a usput je spazio i modra leđa ribe u vodi i zlaćane bokove sve dok je nije izvukao i ubacio u čamac.» ( cit. 38. str. )- već su prošla četiri sata otkad je riba zagrizla, ali starac ju još uvijek nije uspio izvući na kopno, mislim da bi je trebao pustiti inače bi i on mogao stradati.« Ovo će je satrati, pomisli starac. Neće moći ovako unedogled. Ali i četiri sata nakon toga riba je i dalje neumorno plivala prema pučini tegleći za sobom čamac, a starac je i dalje bio čvrsto upregnut, s povrazom na leđima.» ( cit. 42. str. ) - mislim da starac još dugo neće odustati od svoje velike lovine koja uporno ne želi izroniti van i dopustiti starcu da ju upeca, kao da zna što je očekuje ako ju starac uspije izvući na brod.« Pokuša pojačati pritisak, ali je povraz bio toliko napet da samo što nije pukao, najnapetiji otkako je upecao ovu ribetinu. Kad se nagnuo natrag da povuče za povez, osjetio je žestok otpor i pojmio da ga ne može još više zategnuti. Nipošto ne smijem trzati, pomisli. Svakim se trzajem raširi rana od udice pa bi se udica mogla otkvačiti kad izroni iz vode. Kako bilo da bilo, bolje mi je ovako na suncu a ne moram ni gledati u njega.» ( cit. 48. str. )- starac je uhvatio veliku ribu i sada je pitanje kako da je izvuče na brod? Iako je prije lovio jako velike ribe, kao što je rekao, on nikada nije bio sam, uvijek je imao nekoga tko bi mu priskočio u pomoć,a sada mu je još i ruka, iz nekog razloga, zgrčena.« Starac je vidio u životu mnoge velike ribe. Vidio je mnoge koje su bile teže od pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve ribetine, ali nikad sam. A sad je ovdje sam, daleko od kopna, privezan za najveću ribetinu koju je ikad vidio, veću od svih za koje je ikad čuo, a lijeva mu je šaka još uvijek zgrčena kao pandža u orla.» ( cit. 54. str. )- iako se starac na moru susreće sa mnogo problema ipak si u svemu tome nađe mjesta za koju kapljicu sanjarenja i nekih stvari koje su mu uz ribolov veliki užitak.« Bio je već silno umoran i znao je da će uskoro zanoćiti pa je nastojao misliti na druge stvari. Mislio je na Velike lige, koje su za nj bile Gran Ligas, i znao je da «Jenkiji» iz New Yorka igraju s «Tigrovima» iz Detroita.» ( cit. 57. srt. )- mislim da je starac upravo nadmudrio ribu i upecao je, ali nakon mnogo neprespavanih noći i, svakako, puno truda.« Kad se riba našla blizu krme se i bacakajući očajnički s jedne strane na drugu, starac se sagne i izvuče na krmu ljeskavu zlatnu ribu s grimiznim točkama. Grčevito je razjapljivala ždrijelo nastojeći naglim se trzajima osloboditi udice i tresla se na dnu

čamca svojim dugim plosnatim tijelom, repom i glavom, dok je starac nije dotaknuo palicom po sjajnoj zlatnoj glavi pa se još samo malo tresla i onda smirila.»( cit. 60. str. )- mislim da je nakon dva i pol dana napokon došlo vrijeme da se starac malo odmori, pa ipak on nije baš tako mlad kao što je bio prije desetak, dvadesetak godina i mislim da bi trebao biti zahvalan Bogu što je doživio ove kasne godine.« Ali ne zaboravi spavati, pomisli. Prisili se spavati i smisli neko jednostavno i sigurno rješenje za povraze. A sad idi na krmu spraviti lampugu. Bilo bi previše opasno poslužiti se veslima ko kočnicom ako kaniš spavati.» ( cit. 64. str. )- ta riba je, čini se, strašno uporna i kao da se ne želi pomiriti s tim da postoji netko jači od nje na ovome svijrtu, mislim da se jednostavno ne želi pomiriti s tim da će biti ubijena od starčeve ruke i da će pstati hrana mnogim ljudima.« Nakon nekog vremena riba je prestala udarati po žičanom prstenu i opet nastavila polako kružiti. Starac je sve više izvlačio povraz. Ali opet ga je hvatala nesvjestica. Zagrabio je malo vode lijevom rukom i polio se po glavi. Onda je zahvatio još malo vode i protrljao njome šiju.»( cit. 70. str. )- iako dječak sada nije sa starcem, starac neprestano misli na njega i zaziva ga, mislim da mu pomalo nedostaje, a onda se pitam što sada radi dječak, brineli se za starca, je li se zapitao gdje je, zašto nije došao kući, je li mu se nešto dogodilo?« Uzgleda na nebo, a onda zirne na ribu. Potom se zagleda na sunce. Tek je prevalilo podne, pomisli. A pasat se diže. Sad mi više povrazi nisu važni. S dečkom ću ih već srediti kad se vratim.» ( cit. 75. str. )- mislim da će se sada starac, nakon ribe, morati suočiti sa velikim, opasnim i oštrim morskim psom.« Morski pas nije se pojavio slučajno. Izronio je iz morskih dubina kad se tamni oblak krvi razišao i raspršio u moru dubokom oko jedne milje. Izronio je toliko brzo i posve neoprezno da je odjednom izbio na površinu modre vode i našao se na suncu.» ( cit. 78. str. )- mislim da je starac pomalo zbunjen i pretrpan pitanjima koja ga dosada nisu mučila, ali sada od jednom sva ta pitanja, iz nekog razloga, mu dolaze u glavu.« Ali on je volio razmišljati o svemu što proživljava a kako nije imao što čitati niti je imao radio, mnogo je razmišljao i nastavio je razmišljati i o grijehu. Nisi ti ubio ribu samo da preživiš i da je prodaš na tržnici, pomisli. Ubio si je iz ponosa i zato što si ribar. Volio si je dok je bila živa, i volio si je i poslije toga. Ako je voliš, nije grijeh ubiti je. Ili je možda zato još veći grijeh?» ( cit. 81. str. )- da sam ja na starčevom mjestu mislim da bih i ja zaželjela da je sve to bio samo još jedan grozan san jer ipak nakon toliko dana truda i patnje dođe ti neki morski pas i sve ti to za desetak sekundi uništi jednim otvaranjem usta.« A o čemu da sad razmišljam? pomisli. Ni o čemu. Ne smijem ni o čemu razmišljati nego samo čekati na one druge. Volio bih da sam zbilja sve to sanjao, pomisli. Ali tko bi ga znao? Moglo je i dobro završiti.» ( cit. 85. str.)- bilo mi je žao starca jer se jako rastužio kada su mu morski psi pojeli ribu koju je toliko žarko želio, koja mu je strašno trebala, ali koju je s ljubavlju i brižnošću lovio.« Znao je da je sad konačno i neopozivo potučen do nogu pa se vrati na krmu i primjeti da se raskoljen držak dade nekako uglaviti u kormilo pa da može i dalje kormilariti. Namjestio je vreću na leđima i vratio čamac na pravi smjer. Sad je lako jedrio i nije više ništa mislio i osjećao. Sve je bilo prošlo pa je gledao samo kako da se na najpametniji

način vrati u luku.» ( cit. 90. str. )- pa iako je prvi pothvat na ribu bio završio neuspjehom zahvaljujući morskim psima kada su starac i dječak udružili snage ulovili su još veću ribu od predhodne i sada neka se svi dive i pitaju kako mu je to pošlo za rukom i kako je to uspio jedan nemoćan i stari starac zgrčenih ruku i pogrbljena hoda...« - Što je ono? – upitala je konobarica upirući prstom u dugačku hrptenjaču ribetine koja je sad bila još sam otpad koji čeka da ga odnese more.- Kitopsina – odgovori joj konobar. – Morski kučak – pokušao joj je objasniti što se dogodilo.- Nisam znala da morski psi imaju tako prekrasne, lijepo oblikovane repove.- Nisam ni ja – priklopi njen kavalir.A gore uz cestu starac je u svojoj kolibi ponovo spavao. Svejednako je ničice ležao, a dječak je sjedio uza nj i promatrao ga. Starac je sanjao lavove.»( cit. 95. str. )

DOJAM: Premda je to naizgled jednostavna priča, saznala sam mnogo o tom hrabrom starcu. Nježan je prema dječaku, pun poštovanja prema ulovljenoj ribi, opasan za morske pse koji uništavaju ljepotu ribe. Dojmilo me se da ga nikakve nedaće nisu slomile, već kao da su u njemu pokrenule nove snage i želju za borbom. Starac se služio oružjem čovjeka : inteligencijom, hrabrošću i iskustvom, a riba svojim prirodnim osobinama : snagom i nagonom za opstankom. VRSTA DJELA: - roman ( za djecu i odrasle)TEMA: Poseban odnos čovjeka i prirode, obilježen uzvišenom borbom, ali i međusobnim poštovanjem. MJESTO I VRIJEME RADNJE: - malo ribarsko selo na Kubi ( cit. 19. str. ), u starčevoj kolibi (cit.28.str.), na moru ( cit. 52. str. )KOMPOZICIJA:UVOD: starčevo bezuspješno pecanje na moruZAPLET: starac ne odustaje, isplovljava i osamdeset i četvrti dan iako još nije nšta upecaoVRHUNAC: starac uhvati ogromnu ribu, ali je pojedu morski psiRASPLET: starac sa dječakom ulovi najveću ribu i mirno zaspe u kolibiSTILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA:EPITETI:- nježnim očima ( cit. 21. str. )- žičani prsten ( cit. 35. str. )METAFORA:- nježnim očima ( cit. 21. str. )USPOREDBE:- kao zastava ( cit. 19. str. )- kao i erozije ( cit. 27. str. )- kao olovka ( cit. 35. str. )SIMBOL:- starac - snaga, vjera, upornost , samopouzdanje- lavovi – snaga, hrabrost- velika riba – konačni, neponovljivi životni dobitak, rješenje svih problema, tj. sreća

ODLOMAK KOJI TI SE NAJVIŠE SVIDIO I ZAŠTO: “Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi mnoge teške i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog života. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna privezan je za najveću ribu koju je ikada vidio, veću od svih koju je ikada čuo, a lijeva ruka mu je bila još uvijek zgrčena kao kandže u orla. ( cit. 52. str. )

U ovome romanu najzanimljiviji je središnji dio koji opisuje borbu između starca i ribe. Taj dio nosi simboliku čitave pripovjetke, jer nam predočava težinu i bespoštednost borbe čovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolazi do izražaja starčeve osobine kao što je hrabrost koja se dokazuje upravo ovim odlomkom.

KRATKI SADRŽAJ: Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri mjeseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih čedrdeset dana s njim je bio jedan dječak, Manolo ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santiago ostao sam. Jednog je jutra, kao i uvijek, Santiago išao na pecanje, ovaj put išao je još dalje od obale gdje je voda bila još dublja. Mamac je bacio na različite dubine i prepustio se struji. Odjdnom na mamac se nešto uhvatilo i počelo je jako vući. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije vidio, no kad je skočila iz mora Santiago je ostao bez daha, bila je to ogromna mečarica. Mučio se Santiago s njom tri dana i tri noći da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se bližila oluja odlučio se za brz povratak na obalu. Međutim na putu pojavili su se morski psi. Santiago se borio s njima, pokušao im je pobjeći, ali nije uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od mečarice ostale su samo glava i kosti.Iako od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su se ribari divili, jer je bila najveća do sada. Slijedećeg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je obećao da će od sad na dalje uvijek ići na pecanje s njim. Sljedeći dan starac i dječak upecali su najveću ribu koju su ribari ikada vidjeli.

Starac Santiago: PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGAStarca možemo opisati kao hrabrog i ustrajnog čovjeka koji se bori za sebe, za svoj opstanak, žestoko se boreći protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga poštujući kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi, zadivljen je njenom jačinom i veličinom, uzbuđen je i doživljava to kao izazov prirode. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jačim. Starac je primjer čovjekove snage, vjere, upornosti i samopouzdanja.“>>Bori se<<, reče on. >>Borit ću se dok ne umrem.<< Ali, sada u noći bez tračka svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra učini mu se da je već možda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali lešu, mogao je da osjeti bol života kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni leđa na dasku, siguran da nije mrtav. Leđa su mu to potvrdila.” ( cit. 89. str. )“Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar. Volio si je živu, a voliš je i mrtvu. Ako je voliš, nije li grijeh ubiti je. Ili je onda još veći?” ( cit. 82. str.)“Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima, a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to

ga je zabrinjavalo.” ( cit. 69. str. )

SOCIOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGASantiago potječe iz siromašne obitelji i sam je siromašan što vidimo iz njegovog izgleda i unutrašnjosti njegove kuće.“Starac je bio tanak i suv, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bješe svjež. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim očiju, izgledalo staro, a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.” ( cit. 13. str.)“Koliba je bila sagrađena od žilave kore pupoljka kralevskih palmi, zvane >>guano<<, i u njoj se nalazio krevet, sto, stolice kao i ognjište na zemljanom podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od presovanog, isprepletenog lišća žilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre.” (cit. 89. str)No, znao je kako opstati i to ga je održalo na životu. Starac je duhovno bogat, u snovima doživljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Voli i poštuje druge ljude, posebno mu je drag dječak Manolo a može se reći da su i drugi ljudi njega voljeli. Jako je vezan za dječaka Manola želi ga poučavati ribarenju i drugim životnim stvarima, želi mu uvijek biti prijatelj.“Dječaku je bilo žao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraća svojim malim čamcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese užad namotanu u klupčad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola. Jedro bijaše zakrpljeno džakovima od brašna, i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza.” ( cit. 13. str. )“Dječak vidje da starac diše i onda ugleda starčeve ruke i poče plakati. Otišao je sasvim tiho da mu donese malo kafe, i plakao je silazeći.” ( cit. 94. str. )

OSNOVNA MISAO: Čovjek nikada ne smije priznati da je pobjeđen i zato je glupo ne nadati se!PORUKA: Čovjek nije stvoren za poraze, može biti uništen, ali ne i pobjeđen.

Tema: Život ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru.Ideja: Možemo reći da je kroz borbu starca s ribom, koja predstavlja silu prirode, zapravo prenesena ideja o čovjekovoj mudrosti koja može nadvladati i najjačeg neprijatelja.

Kratki sadržaj:Uvod - Upoznajemo starca Santiaga, njegove prijatelje, a također i malog dječaka kojeg Santiago osobito voli. Upoznajemo način starčevog života, njegove probleme i u tom dijelu najviše saznajemo o sociološkim i psihološkim osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose među ljudima, tj. starca i ostalih mještana.Zaplet- U zapletu se radnja počinje razvijati i atmosfera postaje sve napetija. Starac i dječak se pripremaju za isplovljavanje. Namjeravaju i nadaju se nešto uhvatiti. Starac dugo, dugo plovi dok napokon ne naiđe na ribu, mnogo veću nego što je i pomislio. Već

na početku je svjestan da će imati puno muke i posla da je savlada.Vrhunac - Starac, čamac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom Santiago zadobije teške rane. No, on se ne predaje i ne gubi nadu, jer se osjeća dovoljno jak i mudar da pobijedi. Nakon što savlada ribu, vraća se polako ploveći ka obali i razmišljajući kako borba nije završila i kako će ga sada početi napadati more. I doista, tek tada počinje prava borba za opstanak: borba za ribu, ali i za vlastiti život. Starac se bori svom svojom snagom protiv riba koje ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova i na kraju se vraća kući dotučen, a na neki način i poražen.Rasplet - Suprotno njegovom osjećaju velikog gubitka, po povratku svi ga poštuju i hvale. No, to Santiagu nije dovoljno, njegova pobjeda nije potpuna, on se ipak osjeća poraženim.

Najzanimljivije u romanu: U ovome romanu najzanimljiviji je središnji dio koji opisuje borbu između starca i ribe. Taj dio nosi simboliku čitave pripovijetke, jer nam predočava težinu i bespoštednost borbe čovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolaze do izražaja starčeve osobine kao što su:1. Hrabrost: “Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi ribe teške i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog života. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna privezan je za najveću ribu koju je ikada vidio, veću od svih za koju je ikada čuo, a lijeva ruka mu je bila još uvijek zgrčena kao kandže u orla.” Citat: (str. 52)2. Poštovanje prema protivniku: “Ipak ću je ubiti - reče on. Mada to nije pošteno, mislio je, ali pokazaću joj što sve jedan čovjek može učiniti i izdržati.” Citat: (str. 54.)3. Suosjećanje zbog ubijanja: “Riba je također moj prijatelj - reče glasno. Takvu ribu nisam nikada video niti čuo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je što nas nitko ne prisiljava da ubijamo zvijezde.” Citat: (str. 60.)“Tada mu bi žao velike ribe koja nema što da jede, no odlučnost da je ubije ni za časak ne popusti usprkos tome što ju je žalio. Puno će ona ljudi nahraniti. Pa, ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu? Ne, svakako da nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede, kada čovjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo.” Citat: (str. 61.)“Ubit ćeš me, ribo, pomislio je starac. Ali imaš i prava na to. Nikad nisam vidio veće, ljepše, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Dođi i ubij me. Svejedno mi je ko će koga ubiti.” Citat: (str. 73)4. Izdržljivost, ustrajnost: “Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima, a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo.” Citat: (str. 69.)5. Pobožnost: “Nisam pobožan - reče on. Ali, izgovorit ću deset „Očenaša“ i „Bogorodice djevo“ samo da uhvatim ribu, a ako bude moja otići ću na poklonjenjeKobreanskoj djevici.” Citat: (str. 53.)

Metaforičnost: Metaforičnost ove pripovijetke sadržana je u osnovnoj ideji. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage, a s druge strane je samac ribar sa svojom vjerom, ustrojnošću i mudrošću. Santiago ulazi u borbu iznad svojih mogućnosti bez izgleda da

pobijedi ribu koju još nikada do tada nije vidio. No, tu je bila presudna njegova odvažnost i vjera u sebe i boga da to može uspjeti. Njegova ustrajnost održala ga je i na životu. Simboličnost je u prikazu borbe čovjeka i prirode. Riba je bila fizički jaka, ali čovjek je imao svu duhovnu snagu i mudrost. No, izgleda da u borbi s prirodom čovjek nikad nije potpuni pobjednik, on na neki način i dobiva i gubi.

Analiza likova:Starac bijaše mršav i suh čovjek, s dubokim naborima na stražnjem dijelu vrata. Na obrazima je imao smeđe mrlje dobroćudnog kožnog tumora što ga uzrokuje odsjaj sunca u tropskom moru. Mrlje su mu pokrivale velik dio lica, a na rukama je imao duboko urezane ožiljke od izvlačenja konopca s teškim ribama. Ali nijedan ožiljak nije bio svjež. Svi su bili stari što dokazuje da već dugo nije ulovio niti jedne ribe. Na njemu je sve bilo staro osim njegovih očiju koje su bile boje mora, vesele i neporažene.Dječak - Dugo je ribario sa starcem i on ga je naučio ribariti. Pošto starac nije već dugo imao nikakvog ulova roditelji su dječaka prebacili na drugi brod koji je bio puno uspješniji. Dječak je ipak najviše volio starca i htio s njim ići na pučinu. Pomagao mu je kad god je mogao.

Analiza djela: Hemingway je u ovoj priči izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”. Ljudi se očajnički bore za svoju sreću, muče se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju - njene plodove, dolaze mračne sile koje mu ih otimaju. “Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Ali Hemingway, kome je borba uvijek značila isto što i život, ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznađu. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja će mu donijeti sreću, bogatstvo, da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Međutim, kada postaje svjestan da je poražen, on ipak ne klone duhom, već se sprema zajedno s dječakom na nove borbe. Poslije poraza starac govori sebi: “Čovjek nije stvoren da bude pobijeđen. Čovjeka mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti”.

Dojam o djelu 1): Ovo je roman koji govori o starcu ribaru i dječaku kojeg je on poznavao. Dječak mu je punio pomagao što se tiče održavanja čamca i samog ribolova. Starac već osamdeset i četiri dana nije imao sreće i vraćao se bez ulova. Tada je dječak morao prijeći na drugi brod i nije više mogao starcu pomagati. Starac jednog dana sam odlazi na pučinu u nadi da će nešto uloviti. Na kraju je i ulovio doista veliku ribu nakon mukotrpne višednevne borbe s njom, ali na povratku su mu morski psi pojeli cijelu ribu. Starac se tužan vraća na kopno. Cijela poanta knjige je ustvari da se u životu dugo borimo da bi stekli nešto, a to s druge strane vrlo lako možemo izgubiti.

Dojam o djelu 2): Ova pripovijetka Ernesta Hemingwaya je uzbudljivo djelo o teškom životu ribara, o pobjedama i porazima s kojima se čovjek susreće u životu. Također je uvjerljivo prenesena radnja, simbolika i detalji koji doprinose upečatljivosti priče. Okosnica je čovjekova hrabrost i ustrojnost, i zato ovu priču treba svakako pročitati i pamtiti.

Tema:  Odnos čovjeka i prirode, obilježen uzvišenom borbom, ali i međusobnim poštovanjem.

Ideja: Nikad ne treba gubiti vjeru u samog sebe. 

Dojam o djelu: Premda je to naizgled jednostavna priča, saznala sam mnogo o tom hrabrom starcu. Nježan je prema dječaku, pun poštovanja prema ulovljenoj ribi, opasan za morske pse koji uništavaju ljepotu ribe. Dojmilo me se da ga nikakve nedaće nisu slomile, već kao da su u njemu pokrenule nove snage i želju za borbom. Starac se služio oružjem čovjeka: inteligencijom, hrabrošću i iskustvom, a riba svojim prirodnim osobinama: snagom i nagonom za opstankom.

Ernest Hemingvej je jedan od najpoznatijih i najznacajnijih americkih pisaca. 1952. Godine objavljen je njegovo zivotno delo, novela ,,Starac i more’’. Zbog svog snaznog stvaralackog umeca u pripovedanju dobio je veliki broj nagrada. Najvaznija od njih je sigurno Nobelova nagrada za knjizevnost.U ovoj noveli pisac nas upoznaje sa Santjagom: starim, siromasnim ribarom, kome pecanje ne predstavlja samo nacin prezivljavanje, nego i vodecu strast u zivotu. Njegov fizicki izgled nam otkriva posledice godina provedenih na moru. On je sama kost i koza, na obrazima ima mrke pege od jakog sunca. Ruke su mu prekrivene oziljcima od uzadi kojima je izvlacio teske ribe. Jedino njegove oci zrace nekom jakom energijom I optimizmom. Santjago je majstor u svom zanatu ali vec dugo mu se nije posrecilo. Nekad je bio vrlo jak, sampion, ali sad kada ga je starost sustigla, njegov dobar glas je u opasnosti. Oseca novi priliv snage, zna sve varke svog zanata i resava se da krene na samu pucinu trazeci uspeh. Zeleo je da da dokaze o svojoj snazi, znanju i umecu. U tome je uspeo jer je ulovio najvecu ribu koju je ikad video. Borio se sa njom I za nju 3 dana i 2 noci. Ali nije uspeo da je sacuva. U povratku ka obali ajkule malo po malo odgrizaju i odnose njegov ulov I pored starceve ogromne borbe. U sredistu ove novele jeste unutrasnje psiholosko stanje glavnog junaka. Santjago je vrlo usamljen , jedino drustvo mu je decak kojeg je nekada ucio tajne ribarskog zanata. Starac oseca neizmernu ljubav prema njemu, koju decak uzvraca. Kada se nasao sam na otvorenom moru sa tom ogromnom ribom, cesto je izgovarao reci ,, Kad bi decak samo bio tu”. Zeleo je da mu neko odagna tu veliku usamljenost i da ima sa nekim da progovori. Umesto toga ubija vreme pricajuci sama sa sobom, sa ribom, sa pticom. U prvom planu je i starceva izdrzljivost i posvecenost svom zanatu. Iako je vec star i iznemogao nijednog trenutka nije pomislio da pusti tu ribu i da odustane. Njegova snaga i upornost su se isplatili. Mozda nije uspeo da pobedi sve one ajkule, ali je uspeo nesto za njega mnogo znacajnije. Pobedio je tu ribu. Nije mario ni za psihicku a ni fizicku iscrpljenost. Govorio je sebi da bude jak i smiren. Bodrio je sve delove svog tela da izdrze sve te napore. U njemu leze ogromna vera u sebe ali i u coveka uopste. On kaze ,, Covek moze da bude unisten, ali nikad porazen’’.Ova novela nam salje poruku da nikada ne treba odustati. Nije dovoljno nesto zeleti, vec mora postojati istrajnost I posvecenost da se ta zelja ispuni. Ako covek ima neki cilj mora da se bori do poslednjeg atoma snage da bi ga realizovao.

Književni rod: epika Književna vrsta: roman Tema: Život ribara Santjago

Ideja (poruka): Borba starca sa ribom, koja simbolizuje silu prirode, preneta je u ideju da čovekova mudrost može savladati i najvećeg neprijatelja. Hemingvej upućuje svoju poruku o neophodnosti čvrstine i integriteta čoveka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i dečak su ravnopravni učesnici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrednosti. Čoveka mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti.

Mjesto i vreme radnje: Najveći deo radnje romana odvija se na moru gde ribar Santjago u Golfskoj struji lovi ribu.

Fabula: U prvom delu novele upoznajemo starca Santjaga, njegove prijatelje, kao i malog dečaka kojeg Santjago osobito voli. Upoznajemo način starčevog života, njegove probleme i u tom delu najviše saznajemo o sociološkim i psihološkim osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose među ljudima, tj. starca i ostalih meštana. Santjago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri meseca, a nije uspeo uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih četrdeset dana s njim je bio jedan dečak, Manoline, ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santjago ostao sam. Jednog je jutra, kao i uvek, Santjago pošao na pecanje, ovaj put išao je još dalje od obale gde je voda bila još dublja. Mamac je bacio na različite dubine i prepustio se struji. Odjednom na mamac se nešto uhvatilo i počelo je jako vući. Starac je odmah reagovao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije video, ali kad je skočila iz mora Santjago je ostao bez daha, bila je to ogromna sabljarka.Starac, čamac i riba danima plove prostranstvom okeana, no ni starac, ni riba se ne predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom, Santjago zadobije teške rane. Ali, on se ne predaje i ne gubi nadu, jer se oseća dovoljno jak i mudar da pobedi. Mučio se Santjago s njom tri dana i tri noći da bi na kraju ipak pobedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se bližila oluja odlučio se za brz povratak na obalu. Ploveći ka obali i razmišljajući kako borba nije završila i kako će ga sada početi napadati more. I doista, tek tada počinje prava borba za opstanak : borba za ribu, ali i za vlastiti život. Starac se bori svom svojom snagom protiv ajkula koje ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova. Santjago se borio s njima, pokušao im je pobeći, ali nije uspeo, pojeli su mu celu ribu. Od sabljarke ostale su samo glava i kosti. Iako su od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su se ribari divili, bila je duga 5.5 metra.Sledećeg jutra, kad se starac Santjago probudio, uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je obećao da će od sad na dalje uvek ići na pecanje s njim.

Jezik i stil:Stil mu je obeležen naizgled škrtim rečnikom stilizovane svakodnevnice, kratkim rečenicama, te se emocionalno bogatstvo njegovog karakterističnog jezika nalazi u podtekstu. Hemingvej je u našem stoleću valjda jedinstven prozaik kojeg jednako cene čitaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim merilima.