STAŠEVICASTAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICILIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

ISSN

184

6-73

77

Godina 6. BOŽIĆ, 2011. Broj 1. (6)

ZAGOR korice 2011.indd 1 11/29/11 4:42 PM

Crkva sv. Ivana na Grnčeniku (1913.),sagrađena za župnika fra Andrije Matutinovića,obnovljena dobrotom odseljenikas Grčenika, ponajviše u Brist 2002. g.

ZAGOR korice 2011.indd 2 11/29/11 4:42 PM

BraÊo i sestre, dragi StaπevËani u Domovini i po svijetu!

Sve vas od srca pozdravljam, vas koji ste blizu i vas koji ste daleko. Svima æelim radost i mir BoæiÊa, Boæji blagoslov u vaπem æivotu i radu.

Radujem se πto i ove godine mogu s vama podijeliti radost BoæiÊa, toga nepresuπnog vrela radosti i nade za sve krπÊane diljem svijeta. Drago mi je da to mogu uËiniti preko naπega æupskog lista „Staπevica“. Æelim da vam njegove stra-nice budu drago pismo, posebno onima koji su daleko od rodnoga kraja i koji se ovih dana mislima rado vraÊaju na izvore svoga djetinjstva.

BoæiÊ nam je jedinstvena prigoda da se sjetimo jedni drugih, kao i da bacimo pogled na ono πto se u protekloj godini dogodilo u naπoj krπÊanskoj zajednici. Na stranicama koje slijede sakupili smo pregrπt vijesti iz æivota naπeg mjesta i naπe æupe. Na njima su obavijesti o radu s mladima i odraslima, o πkolskoj djeci i vjeronauku, spomen na Prvu svetu priËest... NaÊi Êete i izvjeπÊe o blagdanu naπega zaπtitnika sv. Staπa, crtice iz bogate riznice naπe narod-ne i kulturne proπlosti. Uzmite i Ëitajte naπ æupski list! To je mala zbirka dobrih vijesti koje izgrauju i oplemenjuju Ëovjekov duh, koje su nam drage jer su naπe i jer su za nas napisane i zapisane.

BoæiÊ je divna prigoda da se joπ jed-nom, obuhvatnije i snaænije negoli dosad, zamislimo nad onim πto nam ta svetkovi-

na znaËi. BoæiÊ je velika tajna naπe vjere. Bog je postao Ëovjekom. Daleki i nevidlji-vi, svemoguÊi i neizrecivi, postao je malo dijete, jedan od nas, Bog s nama i Bog za nas. Sve je to, dragi StaπevËani, znak da Bog s nama ozbiljno raËuna, da smo mu vaæni i da smo vrijedni, da nas voli i æeli da naπ æivot uspije, da plod zemlje i rada naπih ruku bude blagoslovljen, da naπa djeca i mladi uspiju u πkoli i u druπtvu, da svojim radom i marom osiguraju svoju buduÊnost. Svagdje gdje god se nalazi-li Bog je s nama, na naπoj je strani. On ozbiljno raËuna s nama, u svoje ruke uzima naπu sudbinu.

BuduÊi da je Bog postao Ëovjekom od krvi i mesa, da je uπao u ovu naπu stvarnost, u naπ osjetni svijet, moæemo ga traæiti i susretati u svim prostorima naπega biÊa, u svim okvirima u kojima se dogaa i odvija naπ zemaljski æivot. A doæivljaj Boga i BoæiÊa ukljuËuje i razum i srce, i duh i duπu, tijelo i osjetila. BoæiÊ nije samo stvar misli, nego i cijeloga naπega biÊa. Upravo na taj naËin Boæja stvarnost pro-dire u naπe biÊe i preobraæava ga.

S tim mislima, braÊo i sestre, dragi StaπevËani, æelim da vas Gospodin, koji nas je obradovao svojim dolaskom, obda-ri svojim mirom i zamiluje svojim blagoslo-vom.

Na dobro vam doπlo sveto Poroe-nje Gospodnje! Sretan vam i veseo BoæiÊ te blagoslovljena nova, 2012. godina!

Vaπ æupnik, fra Vinko PrliÊ

LIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICIL IST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICIGOD. 6. BOŽIĆ, 2011. BR. 1. (6)

STAŠEVICA

1STAŠEVICA

2 STAŠEVICA

BLAGOSLOV OBITELJIBLAGOSLOV obitelji

počinjemo od Gnječa.Za blagoslov pripremiti blagoslovljenu vodu, križ, svijeću, isključiti televiziju i skupiti obitelj

na molitvu, ako su u blizini.Može se dati prilog za crkvu. Ubilježiti se za

primanje vjerskog lista i odmah platiti.

U OSVIT MLADOG LITA - NAZDRAVICA

Božićna ispovijed u našoj župi bit će u nedjelju 18. prosinca u 11 sati.

SRETNE I BLAGOSLOVLJENE BOŽIĆNE BLAGDANE SVIM

VJERNICIMA ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI, HRVATSKOJ

I SVIJETU ŽELIUREDNIŠTVO LISTA

I danas na dviju godina mejašunajprvo dižem ovu čašuza tvoje sutrašnje svitanjeza tvoje svagdašnje nadanjeza ruke tvrde seljačkeza žulje ljute težačkeza tebe Kajino ime uznositodobro ti došlo Mlado lito!

Za tebe svitom rasijanuširom na svakom oceanuza suzu skritu u zoramaza dugu nad tvojim goramaćaćino pismo na prsim svijenočedo od mlika zaran odbijenoKrajino moja more kamenitodobro ti došlo Mlado lito!

Za tvoje razdanjene danena bajamu rascvitane granenadvite nad tegom krčevinemekim ko ruke materineko ljuba davno neljubljenao željo iza sna razbuđenaKrajino moja čelo ponositodobro ti došlo Mlado lito!

Nek ti se radost u dvore svratinek ti se godina nova zazlatiko vino ištom odlivenopijem za jutro suncem umivenoza zrnje šenice jedroza nebo široko vedroza tebe Krajino srce razavitosritno nek ti je Mlado lito! K

runo

slav

Zuj

ić

BOŽIĆ - istina o Bogu i čovjekuSvake godine slavimo blagdan BoæiÊa. I

svake godine kao da se dogodi Ëudo boæiÊne noÊi. O BoæiÊu svako srce moæe postati jaslicama u kojima se raa ljubav. BuduÊi da smo djeca Boæja, jedno Dijete doe da nas oslobodi i spasi. Blagdan BoæiÊa poziva nas da upoznamo Boga onakvim kakav on uistinu jest. Poziva nas da se oslobodimo svih primisli o Bogu koje ne odgovaraju stvarnosti. U Isusu je Bog pokazao i dokazao da æeli biti s nama i dije-liti naπu sudbinu. BoæiÊ sadræi veliku poruku o Boæjoj ljubavi, koja se objavila svim ljudi-ma. Jednako tako BoæiÊ nam otkriva isti-nu o Ëovjeku i o smislu ljudskog æivljenja. Svaki Ëovjek, svako ljudsko biÊe Bogu je vaæno. Zbog toga Bog postaje Emanuel, Bog s nama i za nas. Gospodin dolazi da nas spasi - to je sræ BoæiÊnog blagdana, sræ spasenjske poruke svemu stvorenju.

»injenica da i meu nama “potroπaËki BoæiÊ” sve viπe zauzima maha, ne bi treba-la zasjeniti izvornu poruku BoæiÊa, smisao i znaËenje toga blagdana. Nije dobro da BoæiÊ reklame i ponude, da predboæiÊna trka i zbrka zamagli stvarnu sliku BoæiÊa i oteæa istinski pristup tomu velikom otajstvu naπe krπÊanske vjere.

Zbog toga je veoma vaæno znati razli-kovati krπÊanski blagdan BoæiÊa od onoga πto se sve nakupilo oko njega, a s BoæiÊem zapravo nema nikakve veze. Zbog toga je pametno i o ovogodiπnjem blagdanu BoæiÊa razmisliti πto nam BoæiÊ govori o Bogu, a πto nam poruËuje o Ëovjeku? ©to za nas osob-no znaËi taj najdraæi blagdan naπe vjere?

Evanđeoska izvješćaBoæiÊ je blagdan Isusova roenja u

naπem vremenu i svijetu. Prije viπe od dvije tisuÊe godina Isus se rodio u Betlehemu. O tom su nam prvi krπÊani zapisali ono πto su Ëuli i vidjeli. Evanelja su Ëetiri spisa,

koja su, potaknuti Boæjim Duhom, napisa-li Isusovi sljedbenici nakon njegove smrti i uskrsnuÊa. ZahvaljujuÊi njima doznajemo o Isusovu æivotu i njegovoj poruci spasenja.

Dvojica evanelista, Marko i Ivan, poËi-nju svoje izvjeπÊe o Isusu njegovim “jav-nim” nastupom, kad je kao odrastao Ëovjek poËeo navijeπtati Radosnu vijest, Evanelje o kral jevstvu Boæjem. Dvoj ica drugih evanelista, Matej i Luka, opisuju i Isusovo djetinjstvo i prve godine njegova “skrovito-ga” æivota. Od njih doznajemo da se Isus rodio u Betlehemu, da mu se majka zvala Marija, da se rodio u “πtalici”, buduÊi da za njih nije bilo mjesta u gostinjcu.

3STAŠEVICA

Usred noÊi aneli navjeπÊuju pasti-rima radosnu vijest. Rodilo se dijete, koje je Spasitelj, Krist Gospodin. Pastiri sluπaju prvu BoæiÊnu poroku: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim” (Lk 2, 14). Dolaze i klanjaju se

boæanskom Djetetu i prinose mu svoje daro-ve. SliËno Ëine i trojica mudraca s Istoka. Oni dooπe iz daleka, naoπe Dijete i nje-govu majku, poklone se Djetetu i prinesu mu svoje darove: zlato, tamjan i miru. Toliko nam Evanelja svjedoËe o Isusovu roenju.

Istina o Bogu“Dijete nam se rodilo, sin nam je

darovan.” ”Rodilo se boæansko Dijete.” S tim rijeËima krπÊanska zajednica pristupa slavlju BoæiÊnog otajstva. U Djetetu koje se raa u Betlehemu prvi krπÊani prepo-znaju Krista Gospodina, Boga koji posta-je Ëovjekom. Da bi doπao k nama i bio s nama, Bog postaje djetetom. Onaj kojega svete knjige nazivaju SvemoguÊim, posve DrukËijim, Onaj pred kojim se zastire lice i kojeg se ime ne smije izustiti, o BoæiÊu je postao jedan od nas, malo ljudsko dijete. Stvoritelj svijeta predstavlja se kao malo, nemoÊno dijete. Nepoznati Bog dobiva u Isusu ime kojim ga moæemo zvati. Daleki Bog dobiva u Isusu lice i obliËje po koje-mu ga moæemo prepoznati. To je predivna

slika koju nam Bog daje o samomu sebi. BoæiÊ otkriva istinu o Bogu.

”Bog je hodao naπim ljudskim nogama, osjeÊao, patio, ljubio naπim ljudskim srcem, radio naπim ljudskim rukama, æivio s nama i dijelio sve naπe radosti i æalosti. Proæivio je sudbinu djeteta, mladiÊa, prognanika, rad-nika, prezrenog i osuenog Ëovjeka. To je naπ Bog: nama u svemu jednak, osim u zlu.” (Biskup V. Æupan).

Stoga je razumljivo da je BoæiÊ u toku vremena postao svetkovina malenih, blag-dan Spasitelja svijeta, koji je doπao kao dijete. Ne radi se viπe o straπnom Bogu koji u sjaju svoga veliËanstva dolazi suditi greπnom stvorenju. To je ono πto Êe kasnije na svom putu kroz Svetu Zemlju reÊi sami Isus: “Slavim te, OËe, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima” (Lk 10, 21).

Zbog toga se radujemo o BoæiÊu jer znamo da Dijete koje se rodilo i kojeg roendan slavimo jest Isus, Sin Boæji, naπ Spasitelj. To Boæansko Dijete Ëini nas dje-

4 STAŠEVICA

com Boæjom, Ëlanovima boæanske obitelji. Tu se skriva dio istine o Bogu i o Ëovjeku.

BoæiÊ je objava tajanstvenoga svijeta nevinosti koje je u stanju taknuti i najokrutnija srca. BoæiÊ je svetkovina Boæje blizine, nje-gove zauzetosti za nas, za naπ svijet i æivot. Bogu je stalo do nas, do svakoga od nas. U Isusu nam je Bog postao tako blizak da je siπao do dna naπe naravi, da je osnaæi i pre-usmjeri, da je uvede u svoj boæanski svijet.

Istina o čovjeku “Bog je toliko ljubio svijet, da je dao

svoja jedinoroenoga Sina” (Iv 3, 16). Te rijeËi iz Evanelja po Ivanu govore nam ne samo o neizmjernoj ljubavi Boæjoj, nego i o veliËini i dostojanstvu Ëovjeka, svakoga ljudskog biÊa. Boæja se dobrota od poËetka oËituje u stva-ranju i doseÊe svoj vrhunac u Isusu Kristu. Bog je postao Ëovjekom. Liπio se, kako piπe sv. Pavao, svoga boæanskog dostojanstva, uzevπi narav sluge, postavπi sliËan ljudima (Fil 2, 7). Nikada neÊemo dovoljno razumjeti ovu tajnu Boæjega poniæenja. Po tom dogaaju Bog ulazi u ljudsku povijest i ostaje s nama, Ëovjek do kraja. Kroz Ëitavu naπu povijest, koja je povijest spasenja, po Ëitavom se svi-jetu πiri velebna poruka ljubavi i mira.

BoæiÊ nam oËituje duboku istinu o Ëov-jeku. U Kristu, i samo po Kristu, Ëovjek otkriva dostojanstvo svoga poziva. Ako je Bog postao Ëovjekom, onda se isplati biti Ëovjekom, onda je svako ljudsko biÊe dostojno Boæje ljubavi. Ako je Bog toliko ljubio svoje stvorenje da je predao svoga Sina, uËinio je to zbog toga da mi posjedujemo “vjeËni æivot”. Da ne hodamo viπe u tami, nego da prigrlimo svjetlo, da se opredijelimo za dobro. Bog je siπao s neba da bi Ëovjek, svaki od nas, mogao uziÊi na nebo, tj. imati udjela u Boæjem svijetu i æivotu. Doπao je na svijet kao siromah, da nas obogati Boæjim posinstvom, da budemo djeca Boæja. Uzeo je ljudsku narav, da postane nama sliËan, da se sjedini sa svakim biÊem ljudskim, postao je jedan od nas, da nas spasi.

Ne bojmo se, Bog nas ne ostavlja same. Po Isusu dolazi k nama i ostaje s nama. A nje-gov dolazak ima posve odreeni cilj, a taj je da nas spasi. Bog ulazi u naπu povijest da od nje napravi povijest spasenja. U Isusu Kristu doπao je meu nas. Ako ikada onda nam je Bog upravo o BoæiÊu tako blizu. Dolazi i traæi nas koji lutamo po bespuÊima svijeta i æivota. Veseli se zbog svakog greπnika koji se obrati i Ëini pokoru. Raduje se zbog svakog izgublje-na sina i kÊeri koji Ëuju zov njegove ljubavi, posluπaju njegov glas i pronau put koji ih vodi Bogu, izvoru æivota i sreÊe.

„Most do Boga, koji je ljubav, sagraen je na ljubavi“.

Bog je sam sagradio taj most do svijeta i Ëovjeka, koje on ljubi. Preko tog mosta ljubavi doπao je

k nama kao dijete.On nas uËi kako graditi mostove

od djeteta k djetetu, od Ëovjeka k Ëovjeku, od naroda k narodu,

od kontinenta do kontinenta, od Boga k nama, od nas k Bogu.

Dinko AraËiÊ

5STAŠEVICA

6 STAŠEVICA

U važnijim životnim trenucima čovjeka vjernika prati svijeća voštanica. Pali se ona u crkvi za

bogoslužja, zatim pri obredu krštenja, na prvoj pričesti i krizmi. Palimo je posebno po našim svetištima, na smrtnom času i uz odar naših pokojnika, a kasnije i na njihovim grobovima. Gori ona i na našim obiteljskim stolovima za božićni objed, tako i za novogodišnji i bogo-javljenski, a i za brgulju. Što označava svijeća i zašto je mi vjernici užižemo?

Vosak je simbol čovječanske naravi Kristove. Svjetlo od rastopljene voštanice pose-ban je simbol Krista Gospodina, koji se iz ljubavi za nas žrtvuje na drvetu križa. Krist je »svjetlo od svjetla«, izvor svake svjetlo-sti. Osobito je vjerničkim očima uočljiva uskrsna svijeća, koja se ističe kroz uskrsno vrijeme u bli-zini oltara. Ona označuje uskr-sloga Krista. Upaljene svijeće jednako su znak pripravnosti za Gospodina koji dolazi (Mt 25,1-12; Lk 12,35).

U bogoslužju se upotreblja-va svjetlo posebno ondje gdje je prisutan Isus. Tako goruća svije-ća upozorava na Kristovu nazoč-nost: na oltaru, za vrijeme čitanja evanđelja u misnom slavlju kao izraz radosti, dok prati svećeni-ka, pred svetohraništem i pred izloženim Presvetim. Pri dijeljenju sakramenata svijeća označuje nazočnost Isusove moći, koji je poglaviti djelitelj svakog sakra-menta. Po krštenju kršćanin sam postaje svjetlo u Gospodinu. Zbog toga se i pruža zapaljena svijeća s uskrsne kršteniku, odnosno njegovim roditeljima i kumovima, kao znak vjere koja se temelji na Kristovu uskrsnuću. Lijepo je da rodi-telji sačuvaju svome djetetu krsnu svijeću, da ga ona prati kroz sve važnije životne zgode, sve

Simbolika svijećedo smrtnog časa, da mu i onda gori. Tako bi je krštenik trebao nositi na slavlje svoje prve priče-sti i, pred njom upaljenom, obnoviti svoja krsna obećanja, a tako i na krizmi.

Svijeća je i znak radosti, pa se pali u zgo-dama i na svečane dane. Za božićni objed goru-ća svijeća podsjećat će na Krista koji je došao na svijet u ljudskom tijelu i nastanio se među nama. Ona će Isusa predstavljati među nama i za ostale svečanije zgode i veće blagdane, pa tako za novogodišnji i bogojavljenski objed, za brgulju, blagdan zaštitnice župe…

Upaljena voštanica naći će se uz pokojnikovu smrtnu poste-lju kao znak žive vjere i priprav-nosti za susret s Gospodinom. Gorjet će ona i uz njegov odar kao i na njegovu grobu, i to ne samo kao simbol Krista nego i kao znak neumrlosti, vječnoga života.

Svjetlo voštanice progoni tamu. Zato se ona pali u uskr-snoj noći za bdijenja. Naši su stari sačuvali praksu paljenja različita broja svijeća. Jedna svi-jeća označuje Božje jedinstvo u tri božanske osobe. Dvije svije-će simboliziraju Kristovu božan-sku i ljudsku narav, tri svijeće označuju tri božanske osobe – Oca, Sina i duha Svetoga. One su redovito blagoslovljene na Svijećnicu. Što je bolje, paliti jednu, dvije ili tri? Dobro je sve, ali je najvažnije imati na umu što

nam te svijeće označuju pa do njih i držati: da budu lijepe, urešene, da se čuvaju na dosto-janstvenu mjestu i da se ne pale kad nestane električne struje nego u posebnim zgodama. Lijepo je stoga što neki za njih imaju i posebne svijećnjake.

Fra Petar Lubina

Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica

s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponaj-više susjedima i mještanima pravoslavci-ma, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili.

Sestre su te večeri, zajedno s nekoliko drugih zarobljenika, započele svoj četve-rodnevni križni put po brdima i šumama Romanije, po oštroj hladnoći i dubokom sni-jegu. Uz razna preslušavanja, prijetnje i vrije-đanja, put ih je najprije vodio do Sjetline, gdje je 76-godišnja s. M. Berchamna, iznemogla od puta, odvojena od ostalih sestara i zadr-žana. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat. Iste večeri, 15. prosinca 1941., četnici su provalili sestra-ma u sobu i nasrnuli na njih, tražeći od njih da ostave svoj način života. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće, sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu.

Sestra Berchmana ostala je desetak dana u Sjetlini u zatočeništvu, a zatim je, kako joj je rečeno, trebala poći u Goražde k ostalim sestrama koje su već bile ubijene. Četnici koji su je odvezli izjavili su po povrat-ku da je sretno stigla svojim sestrama. Međutim s. M. Berchmana ubijena je kod pračanskog mosta 23. prosinca 1941.

Glas o mučeničkoj smrti ovih pet sestara, poznatih u narodu kao Drinske mučenice, brzo se širio od samih početaka. Nadbiskupijski postupak za njihovu bea-tifikaciju otvoren je u Sarajevu u prosincu

1999., a nakon njegova završetka postu-pak je nastavljen na Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Nakon pozitivnog ishoda i zaključka teoloških i ostalih stručnjaka, u siječnju 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je njihovo proglašenje blaženima.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga – rije-či su koje je u Olimpijskoj dvorani »Zetra« u Sarajevu u subotu 24. rujna izgovorio pro-čelnik Kongregacije za proglašenje svetih i izaslanik Svetoga Oca, kardinal Angelo

7STAŠEVICA

O životu i mučeništvu Drinskih mučenica

Amato, tijekom svečane mise, kojima su Drinske mučenice proglašene blaženima. U koncelebriranom euharistijskom slavlju sudjelovalo je trideset i tri (nad)biskupa iz BiH-a, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Mađarske, Makedonije i Albanije, među kojima, uz Papina izlaslanika nadbiskupa Amata i domaćina vrhbosanskog nadbisku-pa kardinala Puljića: zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić, nuncij u BiH-u i Crnoj Gori nadbiskup Alessandro d’Ericco, nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Roberto Mario Cassari, nuncij u Kuvajtu nadbiskup Petar Rajič, predsjednici biskup-

skih konferencija: BiH-a – banjolučki biskup Franjo Komarica, Hrvatske – nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki Marin Srakić i Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda – barski nadbiskup Zef Gashi, više od četiri stotine biskupijskih i redovnič-kih svećenika i sedam stotina redovnica, provincijali i provincijalke brojnih redovnič-kih zajednica, među kojima i vrhovna pogla-varica družbe Kćeri Božje ljubavi s. Lucyna Mrockek iz Rima, te provincijalna glavarica

iz Zagreba s. Elvira Tadić, bogoslovi, novaci, novakinje, sjemeništarci, te gotovo dvadese-tak tisuća hodočasnika iz BiH-a, Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Austrije, Poljske, Češke, Slovačke, Albanije, Njemačke, Švicarske, Engleske i Brazila. Nazočili su i brojni pred-stavnici bosanskohercegovačkih vlasti i poli-tičkih stranaka, diplomatskog zbora, među kojima i veleposlanica BiH-a pri Svetoj Stolici Jasna Krivošić-Prpić, domaćih znanstvenih i kulturnih ustanova.

8 STAŠEVICA

NA OGNJIŠTU MOG DITINJSTVASa ognjišta moga dida i svi dragih koji nema,ćutin vonj i okus bakalara pa i kruva pečenoga.Izmišane slike slažen, uspomene trepte, biže,radost, tugu, sjetu vadin iz ditinjstva svoga.

Mlaćenicu tukla baba, stap joj s desne ruke,o komaštrin brzin sa suritkon, i poneka mrva sira,komad kruva pa ti srkaj, naideš se bez po muke,svakon jasno bilo, da se mladi sir ne dira.

U nas još najmanje, šestero je bilo dice,dvaest ovci, sedan koza i po pešest gudina,tu je krava, dvi su mazge, kokošiju ko’ iz priče.Teška je tad bila »Bože« – svaka taka godina.

Čobanče san malo bila, ranon zoron svi na pašu,po ispovidi sve ću reći i vama ću kazat.Di se nađen smokvu beren, koji grozd ukraden,ništa lipše nema nego s kruvon to marendat.

Zlatnon bojon šenica je suncen okupana,kosci s pismon složno kose, dok in tilon lipti znoj.U guvnu se žito vrlo, mukotrpno sa mazgama.Matica je tiho tekla, iz topola cvrkut – malih tica poj.

Božić mi je u srcu jer se tada ćaćanakon rada u pečalbi nama doma vraća.Kuvalo se sirotinjski šta je kogod ima:žita, boba, raštike ili glava gudina.

Zato me ne pitaj, zašto suza u mom oku?Vrimena su ona prošla, rađaju se druga dica,al’ kolijevka mog ditinjstva još i meni tinja;To je moje rodno misto – to je moja Staševica.

Bosiljka Kužić

Susret svećenika, redovnika i redovnica, koji su rodom iz župe Gorica-Sovića, bio je 4. kolo-

voza, u župnoj crkvi Sv. Stjepana, gdje nas je pozdravio naš župnik fra Željko Grubišić.

Svaki put kada dođemo u zavičaj, sve je drukčije nego na drugim mjestima. I sunčev sjaj čini nam se sjajem Radosne evanđeoske riječi. Ovdje osjećamo da nas sve ljubi i da nam želi nešto reći, premda osjećamo zbijenu šutnju. Ona govori u nama jer smo svi među svojima i sa svo-jima koji nas vole. Mlađi su sa svojim živim rodi-teljima a mi stariji smo također s našim roditelji-ma, koji kraj nas leže u hladnim grobovima. Bilo ovako ili onako, s njima smo i to nama mnogo

mu prigodom još jednom čestitamo i želimo da ga Bog obdari darom mudrosti. Novi nam je redo-državnik – provincijal svima darovao veliku lijepo opremljenu knjigu Stopama svetaca, kapucinski sveci, blaženici, časni i sluge Božje (Kršćanska sadašnjost 2011. Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića.)

Zajedno s njim i sa svima nama, proslavili su četrdeset-petu obljetnicu misništva i naša dva svećenika: fra Petar Vlašić, župnik u Međugorju, i fra Vinko Prlić, župnik u Staševici kraj Ploča. I njima srdačno čestitamo.

Za svu trojicu, svi smo se zajedno moli-li Bogu a njima zahvaljivali za sve dobro koje su

9STAŠEVICA

Susret u zavičaju 2011. g.

znači. Čuli smo njihove riječi i savjete, danas kao i nekada, kada smo bili djeca, jer roditelj i rodi-teljska ljubav nikada ne umiru. Oni samo zađu, kao sunce, koje se ponovno pojavi i sja.

Iz svega što nas je okruživalo, izvirivale su uspomene. Sve je i danas isto kao i nekada, samo smo se mi promijenili. Onim nestašnim dječacima i djevojčicama nema ni traga. Više se nitko od nas ne bi usudio verati po onim raskoš-nim stablima u crkvenom dvorištu ili preskakati preko onih visokih zidova.

Osjećali smo se veseli što smo se i ove godine okupili u našoj župnoj crkvi. Svećenici koji su bili nazočni sudjelovali su u sv. misi, koju je predvodio novoizabrani redodržavnik-provinci-jal Kapucinskoga reda fra Ante Logara, (1945.) rodom iz Sovića. Svi smo bili ponosni što je naš župljanin izabran za tu odgovornu službu. I ovom

mnogo godina sebedarno drugima darivali. U našim je dušama tinjala molitvena tišina. U tajni blizine, u svetomu kruhu, stanjivalo se grizodušje, smirivali su se vihori, a iz blizine ovdje pred Njim kao da vidjesmo sebe. Zavirujemo u svoju dušu i zastajemo nad ljepotom zajedništva, gledajući plo-dove svoga ‘drveta’. Zavirivali smo u riznicu života i molili Boga da nam veslo ne isklizne iz ruku.

Nakon sv. mise skupili smo se u župnu dvora-nu za okrugli stol i o svemu razgovarali. Najdirljivije je bilo slušati kada su neke sestre pričale da su, nakon ulaska u samostan, po njih dolazili komuni-stički poslanici i vraćali ih njihovim kućama, dobro pazeći da se ponovno ne bi vratile k sestrama. Ove će događaje, sestre same opisati.

Na kraju našega susreta, zajedno smo ručali. Svima srdačno zahvaljujemo na svemu.

S. Bernardina Crnogorac

Bilo je to 1953. početkom studenoga u noć-nim satima, čuje se lupatanje na vratima

samostana na Dančama. Čuje se: »Otvorite, ovdje narodna vlast!« I voditeljica časnih sestara novakinja s. Margarita Milin je otvorila vrata. Ima što vidjeti. Dvojica milicionara s puš-kama u ruci naređuju: »Neka odmah pođu s nama tri časne sestre: s. Klara Benović Matina (1936.); s. Bonifacija Vlašić Paškina (1937.) i s. Julijana Sablje Ivanova (1937.). Budući da smo sve tri bile maloljetne, ispod 18 godina, naša voditeljica s. Margarita nije dala da mi idemo same s milicijom, tražila je da s nama ide jedna starija sestra. I, na naše iznenađenje dozvolili su da pođe s nama starija sestra.

Nas tri smo prije par mjeseci ušle u novici-jat, imali smo na sebi redovničko odijelo. Doveli su nas u Milicijsku stanicu i tu smo čekali jutro, kada u 5 sati polazi »Ćiro« za Trebinje. U vago-nu smo same mi četiri i jedan milicionar. Mi,

svaka za se molimo krunicu, a on samo bulji u nas i čudi se, što to mi držimo u rukama. U Trebinju smo ostale tri dana na kojekakvim ispi-tivanjima. I nakon tri dana starijoj sestri, koja nas je pratila, naredili su da ide u Dubrovnik, a da mi ostanemo. Ova tri dana su nam bila mučenička: bez kreveta, sjedili smo cijele noći na podu, ali Bog nam je davao snagu. Dnevno su nas po tri puta ispitivali o svemu i svačemu. Hrana loša, malo kruha i čaja. Nagovarali, prije-tili, da to sa sebe bacimo (habit). Da će nas oni školovati, odgajati u pravom narodnom duhu. Mi smo se smijale, a s. Bonifacija im reče: »U moga Paške i Lucije (roditelja) ima još djece, pa ih vi školujte i plaćajte, a nas ostavite na miru, mi svoje imamo.« Putovanje se nastavilo, vozi »Ćiro«, rekoše nam prema Mostaru, preko Ravnog, Gabele, Čapljine…

Iz Mostara nas s nekim starim prašnja-vim autobusom voze na Posušje. Sjedile smo na zadnjim sjedištima, s nama naš »anđeo čuvar« s puškom u ruci, a petokrakom na čelu. Zabranjeno nam je razgovarati, a mi krunicu u ruke i molimo.

Na Širokom Brijegu smo stali kod tržnice. Mali odmor, ali nama ne daju izići. Vidio narod časne sestre u autobusu, okupili se oko nas, pozdravljaju nas kroz prozor, mašu rukama. Jedna mlađa žena ulazi na prvi ulaz, zadnja su bila zatvorena da mi ne bi pobjegle, dono-si nam jabuka, krušaka, keksa i bocu soka. Nazvali smo je Veronikom koja je Isusu doni-jela rubac, a ona nama voća za osvježenje. Kako bi je sada nagradila kad bih je vidjela.

Autobus kreće; govore ide se na Posušje. Nitko na Dančama ne zna što se s nama događa. U Posušju su nas strpali u neku prostoriju i počelo isto, kao i u Trebinju, ispitivanje, pa čak i naređenje da moramo ovu robu baciti, dat će nam oni pravu robu i udat ćemo vas… Mi se samo smijemo: »Vi ćete nam naći momke, a u nas sama cura traži momka« veli im smijući se s. Bonifacija.

10 STAŠEVICA

PROGON ČASNIH SESTARA U DUBROVNIKU

Susret u Kapeli u Gorici

I nakon 12 dana tumaranja po Trebinju, Mostaru, Posušju jedno jutro rekoše: »Idite kući!« Bože moj, kuda ćemo. Preko brda, na Batin, ne znamo put i pomalo pada i kiša. Odlučile smo ići cestom prema Gorici, preko Galića Brista. Stvari smo nosile u jednoj koša-ri, ali Bog nam je poslao dobrog čovjeka s autom, koji nam je uzeo košaru, i rekli mu da je ostavi kod sestre, od časne sestre Julijane, koja je udana u Goricu. Donio čovjek i veli: »Od Galića Brista idu tri časne sestre, i ovo su mi dali da ostavim kod tebe«.

Počeo padati snijeg, hladno, dan kratak a mi gladne. Svijet izišao pred nas u Vrtopac, pozdravljaju, pitaju… Svi se u kući iznenadili kad smo banili na vrata. Nitko za nas nije znao gdje smo, ni roditelji ni u Dubrovniku. Naredili su nam da se moramo javljati Udbi, ali tko će ići u Posušje… Tada su odredili tko će nas svaki dan obilaziti, jesmo li na svome mjestu, kod roditelja, da nismo pobjegle u Dubrovnik. Kod kuće smo ostale dvanaest dana. Jedno jutro rekoše nam; »Idite, ali kad se dozovete pameti, dođite i mi ćemo vas primiti«. Hoćemo, čekajte nas – rekosmo sve tri zajedno. Mi smo tek kod kuće doznali da je Udba svaki dan naše rodite-

lje pozivala na saslušanje, da moraju nas vra-titi iz samostana. Pa kad mi počesmo govoriti svoje muke, mater udarila u plač.

Iz Sovića autobusom u Čapljinu, te »Ćirom« u Dubrovnik. Dočekale nas časne sestre i od radosti one i mi plačemo. Naša voditeljica č. s. Margarita nam govori: »kako su vas odveli prije 22 dana, ja sam svaki dan postila o kruhu i vodi, i u kapeli na golim koljenima molila Boga, da vam da snage.« I dano nam je. Evo, s. Julijana je umrla prije par godina, a s. Bonifacija u ovoj godini. Na sprovodu s. Bonifacije 24. siječnja 2011. g. naša časna majka s. Ružica Barić u posmrt-nom govoru je rekla naša progonstva od Udbe, čemu su se mnogi iznenadili.

Dobro je pripomenuti da je Udba samo nas iz općine Posušje, a Sovići i Gorica su bili pod tom općinom, pozivale, saslušavale nas i časne Anćele s Pila. I njih su vozikali do Trebinja i Posušja. Hvala dragom Bogu da smo i mi mogli trpjeti za Boga.

»Ništa ne može učiniti svećenika i časnu sestru toliko popularnima kao malo progon-stva.« (Jonathan Swift).

s. Klara

11STAŠEVICA

Crkva svete Marije na Dančama

12 STAŠEVICA

BOŽJA JE IPAK NAJJAČAOve godine slavimo 50 godina Vječnih

Zavjeta. (22. 10. 1961. Ne slavimo sve-čano). Iduće godine slavimo 60 godišnjicu ulaska u Samostan. Na početku samostan-skog života proživljavaju se lijepi i ugodni momenti i osjećaji. Prije svega osjećaji sreće, da se nalaziš u kući Gospodnjoj u kojoj se želiš potpuno predati Gospodinu. Ostvarenje čežnje. Nezamjenjiva sreća! Uz lijepe i manje lijepe događaje koji se ispre-pliću u samostanskom životu izdvajam jedan kojeg smo nekako zajednički pro-življavale uz mnogo straha ali i vjere. To su godine nakon rata, kad su Samo-stani bili zatvarani i sve radinosti Sestara bile ukinu-te. Ukinute su samostanske škole, Vrtići, Obdaništa i rad Sestara u bolnicama. Kandidatice se nisu smjele primati. Ali… Božji je poziv jači i trebalo ga je slušati.!

Neki Samostani tih godina nisu prima-li Kandidatice jer su i Časne Sestre morale izići na ulicu, a Samostani su, neki potpuno, neki djelomično bili nacionalizirani. Neke su Sestre uz sve poteškoće… zabrane, sku-čenog prostora, neimaštine i neizvjesnosti, ipak odvažile primati Kandidatice, jer je bilo mnogo mladih djevojaka koje su baš tada htjele poći u Samostan.

Tada su primale samo Časne Sestre Sv. Križa u Đakovu i Sestre u Dubrovniku. U Dubrovniku su primale Sestre Franjevke na Dančama i Sestre Službenice Milosrđa. Tada je iz naše župe Gorica pošlo nekoli-ko djevojaka u Dubrovnik. Neke su ušle na Danče, neke kod Sestara Službenica Milosrđa. 1952. godine bilo nas je 22 kan-didatice iz raznih krajeva. Iz naše općine, tada Posušje, bilo nas je 12. Međutim, tadašnje vlasti, preko Ozne, Milicije, svako malo vremena dolazile pretresati kuću-Samostan. Pozivali bi nas na ispitivanje na UDBU skoro svaku večer tvrdili i obe-ćavali sve moguće i novac, ali su sestre

ostale ustrajne i nepokolebive. Nekada bi upali i po noći.

Jednog dana u desetom mjesecu 1952. došle su pozivnice svima nama iz Općine Posušje, da se javimo u Unutrašnji odjel na Posušju. Nekoliko dana se nismo odazvale i jednog dana dolaze službeno dva Milicionera sa pet pozivnica, da se djevojke odmah moraju javiti u Unutrašnji odjel na Posušju i da ih oni moraju spro-vest. Trebali su putovati istu večer vlakom. Pozivnice dobile: Anđa Zorić, s. Vjekoslava Vlašić, s. Blaženka Vlašić, s. Leopoldina Galić i s. Tereza Galić. Umjesto da idu vla-kom za Čapljinu, pa Posušje, prispjeli su u Trebinje u zatvor. Zatvor je bio u oduze-toj kući Časnih Sestara Milosrdnica. Tu su ostale tri dana i tri noći po svim zatvorskim propisima za hranu, spavanje na podu za rad čišćenje i ribanje zatvorskih prosto-rija, povremeno ispitivanje i nagovaranje uz tvrdnju da nema Boga i da u isprazno gube svoje dane. One su im odgovori-le da one čvrsto vjeruju da ima Boga i da ga vide svugdje u Njegovim djelima, pa i na njihovim licima. Četvrti dan su ih upu-tili na Posušje, zapravo su im dozvolili da pođu svojim kućama, pa da se svako osam dana jave u Unutrašnji odjel na Posušju. Sestre su bile u velikoj brizi i neizvjesno-sti, jer za pet dana nije se znalo gdje su. Nisu stigle na Posušje ni kućama. Isti dan, kad su došle kući s. Vjekoslava se odmah uputila u Dubrovnik i tako im donijela vije-sti. Taj dan je u Dubrovniku u Samostanu bilo redovničko oblačenje sedam mladih sestara i s. Vjekoslava je svakako htjela pri-sustvovati tom svečanom obredu. Naravno još više je razveselila Sestre da čuju vije-sti i o drugima. Ostale su se za koji dan jedna po jedna opet vratile u svoj dragi Samostan. Upravo dan prije svečanog obreda Redovničkog oblačenja, pet dana

nakon prve grupe, dolazi drugih pet pozivni-ca za drugih pet kandidatica, da se moraju odmah javiti u Unutrašnji odjel na Posušju. Pozvane su: Iva Jelić koja se nije vratila, Ana s. Karmela Jelić, s. Berhmana Vlašić, Janja Prlić Blaževa i Vinka Boban. (I ove se dvije zadnje nisu više vratile u samostan) Ova je grupa putovala sama do Posušja – vla-kom do Čapljine – autobusom do Sovića i onda ponosno sa puno vjere preko brda na Posušje. Još je padala kiša. Gore smo sti-gli poslije podne kasno. Ured je bio zatvo-ren, pa smo išli tražiti šefa – Ivica Čutura – i rekli su nam da stanuje u Župnom uredu. Tako smo pošli do Župnog ureda i crkve. Našli smo samo gospođu. Ona nam je rekla, da idemo ispred njegova ureda i da će on doći. Brzo je došao i sve nas skupa

ispitao. Glavni grijeh nas je teretio za prepro-daju šverc duhana. Rekao nam je da dobro pozna Dubrovnik i preporučio da se čuvamo noćnih izlaza po gradu, jer je to jako opasno za mlade djevojke. Zatim nam je ponudio da pođemo kući, ali da se ne udaljujemo nig-dje, jer će nas opet morati zvati na ponovno saslušanje, trebao bi nas zadržati u zatvoru, ali smo mlade i već je zima, pa vas puštam kući uz prethodnu napomenu. Nakon neko-liko dana s. Karmela i s. Berhmana odlučile su vratiti se u svoj dragi Samostan.

Drugi poziv nije nikada došao. Dragi Bog ih je predusreo, na čemu uvijek zahvaljujemo. Neka Mu naše predanje i život budu svjedočenje i zahvala za toliku Njegovu ljubav!

Pripremila s. Berhmana

13STAŠEVICA

Gorica, 4. kolovoza 2011. godine

14 STAŠEVICA

UVODNE NAPOMENEU ponedjeljak, 21. svibnja 1956. godine

završio sam misiju u župi Brista-Pasičina, koju mi je o. provincijal fra Jerko Lovrić svojedob-no naložio.

U spomenutom pismu o. Provincijal naložio mi je alternativu: ili zamijeniti župni-ka o. Benetu za Duhove tri dana u Drveniku i Podaci, ili u istu svrhu, poći u daleku, zagor-sku župu Brista-Pasičina.

Obje su alternative bile za mene teške i preteške, i gotovo neizvedive, jer sam već u 60. godini života, jer sam teški bolesnik, a da se o drugom i ne govori.

Kao što sam gore spomenuo, obje su alternative bile za mene teške i preteške. Ja sam, redovnički preuzeo na svoja ramena i opredijelio se za zagorsku župu Brista-Pasičina.

Sada dvije riječi, zašto sam se opredijelio baš za te dvije zagorske župe? Ja sam, kao što je mnogima poznato, teški bolesnik, na koje-ga odveć teško, mučno i iritirajuće djeluju sve razne visine, širine, dubine polja i ravnice. Zbog tih mojih teških, i odveć mučnih boli, muka i nedostataka, smatrao sam za sebe nekako lak-šim i manje iritirajućim na moje živce, daleku zagorsku župu Brista-Pasičina, nego li visinski i usprsiti Drvenik i Podacu.

Ja sam stvarno tako mislio i držao, da su Brista i Pasičina neki kraj s niskim brdima, teško prohodnim putovima, a bez kakvih većih uzvisina, dubina i sličnih »napasti«. Međutim, stvarnost me je razočarala.

Što se tiče samih fizičkih muka i truda u ovoj misiji osobito od drugoga, teškog i pre-napornog putovanja, ja sam to sve ipak neka-ko prilično svladao, jer sam se smatrao još mogućim da pješačim. No, i tu sam se teško prevario. Nisam, naime, računao, da svako prekomjerno putovanje nosi za sobom i teške posljedice kao umor, malaksalost, oticanje nogu, naboji i koješta što komplicira ostale funkcije tijela. Ovo mi je do sada bilo najteže putovanje u životu.

Fra Ante Radić u Bristi i Pasičini za Duhove 1956. g.

Fra Ante Radić

Fra Ante Radić (Baška Voda, 1. VII. 1896. - Split, 20. I. 1964.), franjevac, svećenik. Mladu je Misu slavio u rodnom mjestu 13. II. 1921. godine. Cijeli je život proveo kao kapelan i župnik u mnogim župama: Veliko Brdo, Promina, Ugljane, Kruševo, Slivno, Vrlika, Borovci, Nova Sela i Baćina. Kad je talijanska vojska u ožujku 1942. godine zapalila kuće u Baćini pa i župsku kuću, fra Ante se je povu-kao u Gradac i Makarsku. Poslije Drugoga svjetskog rata živio je u samostanima u Zaostrogu i Omišu, a preminuo je u Samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu i pokopan je u franjevačku grobnicu na groblju Lovrincu. Fra Ante je bio dobar župnik, lijepo je pjevao, propovijedao i pisao. Volio je knjigu i puno je čitao. Bio je vesele naravi, pa su ga djeca posebno voljela, a i on njih.

Ne pretjerujem, kada kažem, da mi je ovo putovanje, bilo najteže u mome životu, jer sam morao gaziti teren, koji je po sebi bio odveć težak, brdovit, sad uzbrdit, sad nistrmit, nepro-hodan, skalinast, puziv, nejednak, odveć dug i koješta još: zao i nepoćudan-poratno doba.

A da zlo zla puta bude još gore, na momente sam, radi raznih vijuga izgubio i orijentaciju gdje se nalazim, i u kojemu sam pravcu spram sjevera, juga, istoka i zapada. Kao zaključak iz ovog mog životnoga isku-stva, iz ove misije, mogu bez povrjede moje savjesti izjaviti, da u samu Pasičinu ne bih rad ići niti za živu glavu. Kakva je Pasičina, takve su za mene i moje slabe živce i sve župe Primorja: Podaca, Drvenik, Živogošće, Igrane Gornje, Drašnice, Veliko Brdo, Bast–Topići, a da se o Brelima i ne govori.

Sada da navedem neke detalje moga putovanja, kao i neke detalje mojih susretaja s raznim osobama obaju sela. Izjavljujem da nisam u stanju sve to točno i vjerno iznijeti, jer se mnoge stvari i stvarčice brzo, i lako zabo-rave. Osim toga, nije moguće ni sve iscrpno iznijeti. Ograničit ću se samo na neke stvari i detalje.

Još prije moga dolaska na Staševicu, ja sam iz Zaostroga, već unaprijed, pismeno obavijestio odnosne zanimane u oba sela, da bi svećeniku, koji po njihovoj želji dolazi u nji-hova sela izišli u susret, bilo u Veliki Prolog, bilo u Vrgorac, bilo mu prenošenju stvari za sv. obrede, bilo kao vodiči uz svećenika kroz, pustu i nepoznatu unutrašnjost, ali nisam nai-šao na očekivani i željeni odziv. I ne samo to, nego su i o. fra Vjeko Vrčić, dekan Metkovića, kao i fra Ćiro Vrcan, gvardijan iz Zaostroga, istu stvar, kao i ja pismeno požurili, preporuči-li, i preko kurira dali na znanje odnosnim zani-manim. Sve je to bilo uzalud.

1.TRAŽENJE PRATIOCA PO VRGORCUKada sam, dana 17. svibnja 1956. g. sti-

gao u Vrgorac, nadao sam se da ću, bar tu naći neke od zanimanih. Čekao sam tu i do trećega dana, kada je tjedni pazar. Taj dan,

19. svibnja ja sam osobno morao od jutra do podne tražiti nekoga od zanimanih od Briste i Pasičine, ali ne nađoh nikoga. Sam nisam znao što ću, kud ću, i kako ću. Puta ne znam. Prtljaga smeta, cilj predalek, nikoga ne znam, rizikati se ne usuđujem i još toliko tih raznih Scila i Haridba stalo mi je na putu.

Samo je neki slučaj htio, da sam se na pazaru namjerio na neke dvije cure iz sela Umčani, koje mi obećaše da će me prati-ti i pokazivati put od Vrgorca do Umčana. Pridružiše se još neke do Draževitića. Od Draževitića do Staševice, koja je prvo i ulazno selo za unutrašnjost Pasičine.

Taj me je prvi put hoda u tu moju misiju stajao, ništa manje, nego tri debele ure teško-ga hoda. Pridodati je tome i ovo: da sam puto-vao u nepoznati kraj, selo u kojemu nikoga ne poznam, bez znanja gdje ću konakovati, hoće li me itko kao gosta primiti, gdje ću biti na pre-hrani, hoće li se naći lako i koji »agresor« itd.

Činilo mi se na momente, kao da sam pao na milost i nemilost ljudi i moje ljudske sla-bosti. A opet sam pomišljao, da je to sve ništa i malo prema onome, što su sveti i pobožni trpjeli za Krista i širenje Njegova sv. Evanđelja. Zahvaliti je ipak dragome Bogu, a i mojoj sna-lažljivosti, da sam se nekako snašao, ili bolje nekako nametnuo nekoj seoskoj obitelji, koja je u bliskome rodu s našim pokojnim fra Antom Gnječem. A to mi je gotovo i bilo kao neki adut i kao jedina podloga, da sam se tu »uvalio«.

2. U KUĆI FRA ANTE GNJEČAMogao sam doći na Staševicu kraćim

i lakšim putem, ali se tim putem nisam usu-dio poći bez dobra pratioca. Bojao sam se, naime, da mi se, uslijed jakoga mantanja na ravnoj plohi polja, te širine nepregledne rav-nice, ne nategnu prekomjerno moji živci, i da me lako ne udari kap. Računao sam, naime, ako mi se nešto dogodi, neka netko bude uza me kao »prva pomoć«. No, ni te »prve pomo-ći« ne nađoh. I ne samo to.

Nisam mogao sa Velikog Prologa ići u Staševicu, jer mi nije bilo moguće samu nosi-

15STAŠEVICA

16 STAŠEVICA

ti teški kofer s potrepštinama za mene i crkve-nu službu u oba sela. A pozvanih i zanimanih od oba sela, nije bilo u Velikom Prologu, kao ni u Vrgorcu.

Smatram čašću i dužnošću, da u ovome referatu spomenem jednu osobu, koja mi je u ovoj misiji bila desna ruka i odnemogla jedan dio tereta, koji bi me, inače, teže pogodio. Tko zna, kako bi ispala inače ova moja misija da mi nije slučajno bilo te osobe.

Isti dan, čim sam se »uvalio« na Staševi-ci u kuću domaćina Ante Gnječa pok. Luke, rečeni »Ćantalo«, sjedili smo pred večer pred njegovom kućom i razgovarali o koječemu. Tu su bili prisutni još neki domaćinovi znanci i prijatelji. U to banu pred nas jedan čovjek prista-la stasa. Po licu, stasu i nošnji, više je sličio gra-đaninu, nego li kakvome težaku. Na prvi sam mah pomislio, da je to jedan od »svjesnih« i »naprednih«. No, kada je počeo govo-riti s čeljadi, a i ja ušao u razgovor s njime, vidio sam i razumio kroz neko-liko poteza, da je to jedna dobra i plemenita duša. Bio je to Ivan Šalinović Vrankić, crkveni pjevač s Velikog Prologa.

Došao je Ivan tu na Staševicu kod nekog svog prijatelja, da sutra ujutro, na Duhove, pođe gore na Bristu na kumstvo nekome svome poznaniku. Ja sam istu tu večer tražio i propitkivao se kod doma-ćina i drugih, tko će me sprovesti sutra rano do Briste, te ujedno pomoći nositi prtljagu za mene i svete obrede. Nitko se od domaćih nije javio, ni prihvatio. Bio sam na sto muka, ne znajući što ću i kako ću.

Sreća Božja da je sutradan, ranije, na Duhove, opet došao ovaj Ivan Šalinović pred kuću moga domaćina Ante Gnječa Ćantala.

Bilo je to vidno, da je Ivanu bilo drago i ugod-no drugovanje i razgovor sa mnom. Vidjevši Ivan to jutro, da sam na sto muka radi prat-nje i prtljage, sam se ponudi, da će me pratiti sve do crkve na Bristi. I, ne samo to, nego je »trknuo« negdje, i našao neku ženu, koja će uprtiti torbu s crkvenim knjigama i ponijeti ih sve do crkve na Bristi.

Čim smo to uredili, oko sedam sati, zaputimo se ja i Ivan put Briste. Ivan je uzeo moju tašnu, a ja preko lijeve ruke ceradu i kišobran, a u desnu ruku štap, ostavštinu od pok. fra Andrije Matutinovića. Prvi kilometar išli smo poljem preko »Jezerca«. Drugi kilo-metar počeli smo se naglo penjati kao uz

B. Bulić, Uspon na Viter, detalj freske u samostanskoj blagovaonici u Zaostrogu

Kalvariju. Treći i daljnji kilometri bili su sad više, sad manje usprsiti, kameniti, sikirasti, teški i opasni, i tako sve do crkve Svih Svetih na samoj Bristi.

3. KROZ ŠIKARU DO BRISTEPutem smo se na momente razgovarali o

koječemu, a najviše smo stenjali radi umora od teška i duga hoda. Tako razgovarajući, još više sam upoznao Ivana i njegovu dušu. Ivan je po majci u nekome bližemu rodu s našim pok. fra

Antom Gnječem. U razgovoru često spominjao fra Antu te navodio njegove razne riječi, izreke, govore, tvrdnje, akcije, društveni rad, opismenja-vanju djece u župskoj kući, dok sam nije napra-vio školu na Staševici. Spominjao je njegov društveni rad u narodu i politici, ali i o izgradnji, proboja tunela i isušivanja polja, koje je sada plodno. Vrlo ga cijeni i s njime se ponosi.

Opazio sam i to, da Ivan često u govo-ru s nekim ponosom i iskrenošću ističe i naglašava, da je težak, da je katolik, da voli i ljubi svoju vjeru i da u njoj i po njoj, želi živje-ti i umrijeti. Dotakao se i slučaja, kako je radi svojih vjerskih i hrvatskih osjećaja bio gonjen i proganjan. Hvalio je svoga župnika don Andriju Radonića.

Napokon smo umorni i i obliveni zno-jem stigli sve do crkve na Bristi i tu smo se rastali. Ivan je pošao u kuma, a ja u crkvu, da pripremim sve za svetu misu i ostale obrede. Bio mi je Ivan na putu dobar pratioc, poput onoga Tobijina, a osim toga bio mi je desna ruka, jer mi je odnemogao mnogo od fizič-kih teškoća, a duši mi je bio ugodan, jer je u svemu suosjećao sa mnom u bilo kojemu vjerskom, moralnom, socijalnom, i u bilo kojem pogledu.

4. SVETA MISA I MOLITVA ZA UMRLEČim sam došao u neposrednu blizinu

crkve i šamatorija, najprije sam izmolio kratki »Requiem« za mrtve, koji su tu pokopani. U to iziđe iz crkve neki čovjek. Predstavi mi se taj da je remeta Stipan Rončević, čovjek ćorav u jedno oko, a ima posebni naglasak kad govo-ri. Nešto je redio crkvu, jer je danas za selo veliki blagdan – Duhovi.

Ušao sam zatim u crkvu, da ju razvidim i pregledam, i da znam na čemu sam s njezinim inventarom. Sve sam pregledao do u tančine, a pomogao mi je pri tom sami remeta Stipe.

Kada bih morao o svemu ovome mome pregledu dati jednu točnu kritiku ja bih tu kriti-ku sažeo u ove samo dvije riječi: »Abominatio desolationis«! No, o tome ću reći nekoliko rije-či naknadno.

Kada je Stipe zazvonio »treći« i približi-lo se vrijeme svete mise, najprije sam krstio jedno žensko dijete Goritu (o.u. Gorita Kata Mateljak kći Branka i Mare Marević, rođ. 9. siječnja 1956. v. MK sv. I. str.1 7. br 12.).

Iza toga sam počekao, da se skupi što više svijeta. Kada sam vidio da se više svijet ne sakuplja, onda sam održao vjeronauk.

Prije početka sv. mise upitam Stipu i još neke hoće li »kantat« sv. misu i ima li pjeva-ča. Vidio sam zatim da ni sami ne znaju što bi mi odgovorili. U to se javi moj suputnik Ivan Šalinović, koji poče nagovarati neke, da bi ipak trebalo da se danas, na Duhove, piva sveta misa.

Nešto ja, nešto Ivan, i tako smo ih sklo-nili, da se piva sv. misa. Stvarno, sve pjevanje izveo je gotovo sam Ivan, a oni drugi su samo »figurali« da pivaju.

Iza evanđelja održao sam prediku o Duhu Svetome, u kojoj sam između ostaloga, bacio nekoliko pobudnih misli o sreći i zadovoljstvu duše, koja je u milosti Božjoj i koja preko sve-tog krštenja postaje dionicom darova Duha Svetoga, članom naše svete Katoličke Crkve ovdje na zemlji, a onda u vječnosti uživa raj nebeski. Dakako, sve će to biti ispunjavanjem Božjih i crkvenih zapovijedi, bilo u privatnome, bilo u javnome životu svakoga pojedinca.

Jesu li te moje riječi pale na plodna tlo, to neka zna sami dragi Bog. Kada je svršila sveta misa, narod je izišao vani, da se poraz-govori jedan s drugim o koječemu, a posebno gdje će koji biti na ručku, kumstvu, čašćenju, u rodu, ili kod staroga prijatelja.

Izišao sam i ja vani, ali bez ikakvo pret-hodnog znanja i poziva. Stao sam tu pred crkvom neko vrijeme i mislio se: gdje bih sada krenuo? Najradije bih bio pošao nazad u Staševicu, samo da imam s kime. Sam se nisam usuđivao, jer ne znam puta, i tko zna, gdje bih mogao zabasati.

5. U RUPAMA U KUĆI ANTE GRGINAU to čujem iza mojih leđa nekoga gdje

govori: »Aj ti, Ivane, uzmi 'vratra' k sebi« Lako

17STAŠEVICA

18 STAŠEVICA

da je to govorio sami Ivan Šalinović nekome poznatome Ivanu s Briste.

I zbilja, evo ti meni nekoga Ivana, koji me pozva »k sebi«, jer da su u njega i drugi »vratri«, i »vra« Karlo, bili na užini. Bio je to Ivan Musulin, sin Antin, rođ. 19. veljače 1929. a Ante je sin Grgin (Stanje duša st. 107) iz komšiluka Rupe, više od pol sata udaljena od crkve.

Ja sam, dakako, iz same kurtoazije pri-mio ponudu, jedno što nisam taj moment niti bio gladan, a opet, vidio sam s visine gdje je crkva, da ću morati radi te neželjene užine obigrati još gore i veće klance jadikovce.

Čim je bilo uglavljeno, da ja idem u Rupe na užinu, odmah se oko mene skupi-la »četica« župljana mlađarije, da me prate. Pozdravim se s narodom i zaputimo se nistr-mo u kotlinu, gdje se nalaze Rupe.

Odmah na početku puta rasporedi-mo što će tko nositi. Jedan dečko uze torbu

s crkvenim knjigama, koje treba donijeti u Pasičinu za sutrašnju misu, drugi uzeše nešto drugo, a ja kišobran i moju štapinu.

Da budem slobodniji u hodu, dobro podignem habit oko pasa, jer bi ga inače kroz one oštrice krša, drače i ostalo donio u krpa-ma. Na glavu naturin bijeli klobuk sa širokim obodima, a na nos »naćulim« crne naoćale, da mi odsjev sunca sa sivkastoga kamenja i sunčane zrake ne djeluju prejako na očne živce, koji su mi ionako dosta popustili.

Ovako »mačkaran«, krenuo sam dolje s mojom družinom. Dok smo išli, zapravo više ska-kali, ja sam najviše i s posebnim interesom pro-matrao strahovitu, divlju, a ujedno i veličanstvenu prirodu ovoga kraja. Činilo mi se na momente, da tek sada i ja proživljavam iste dojmove, slike prirode i koješta, što je proživljavao, meni omi-ljeni njemački pisac putopisnih romana, Karlo May, u svojim knjigama: »U divljem Kurdistanu«, u »Balkanskim gudurama« i u sličnim.

Češće sam podigao oči prema neobič-nim vrhuncima planine Rilić te prema strmim padinama njegovih kosina. Izgledalo mi je sve to kao neka misterioznost, kao neki nedostu-pni kraj, u kojemu stoje samo vile i vištice.

Padalo mi je na pamet i to, da je sav taj kameniti masiv sličan grčkome Olimpu, gdje stanuju bogovi, i gdje »kuju« i »kroje« sudbine svih ljudi smrtnika. To tim više, jer se već navu-kao oblak i sjeo na neke vrhunce i zamračio, i onako tmurne udoline.

Išli smo dalje i dalje, nešto razgovarajući se, netko stenjući, a netko znoj tarući.

Kada smo došli u blizinu Rupa, izišlo nekoliko sitne dječice pred nas te se poreda-li iza neke prezide, i to tako, da im iza prezide vire samo glavice i maleni vratići. Dakako, došla dica iz kuriožnosti, da vide novoga »vratra«.

Čim smo došli u njihovu blizinu, ja ih lije-po i ljubazno oslovim i pozdravim : »Hvaljen Isus, draga djeco!« Na moj pozdrav niti jedan da odgovori išta. Učinili smo još jedan ili dva koraka, a to jedan od one dječice, ko oštro i samosvjesno reče: »Imaš li para?« Mi svi pra-snemo u smijeh, a mali ostade ko »zavrteć«.

Glagoljski misal, kojim se služila sv. misa do Drugog Vatikanskog Koncila (1962.-1965.)

19STAŠEVICA

s crkvenim knjigama. Pozdravimo se sa svima i zaputimo se sada na najtežu relaciju u cijeloj ovoj misiji.

Pošli smo iza dva sata popodne. Mali nosi torbu s knjigama, a ja moju prtljagu, koja mi jako smeta i dvostruko umara. Išli smo odmah iz početka kao kroz klance jadikovce. Ni sam mali nije na momente znao, jesmo li na pravome putu. Morao je »izviđački« sam krenuti po nekoliko koračaja na desno ili lijevo, da se osvjedoči, jesmo li na pravome putu, ili smo zabasali. Da olakšamo putova-nje pokatkada bi se razgovarali o koječemu, uza sve što je znoj tekao niz naša lica, ko »na špinu« iz bačve pune mladog vina.

Razgovarajući se s malim, on mi uz osta-lo izjavi, da bi želio učiti za brata laika u samo-stanu. Ja mu, dakako, protumačim što je brat laik i kakva je njegova služba i cilj u samosta-nu. Zatim mu dadoh naputke i kažem načine, kako će do toga cilja lakše doći. Uz to uzmem njegovu adresu i ostale sve podatke njego-ve i obitelji, te mu obećam da ću tu njegovu želju podnijeti o. Gvardijanu u Zaostrogu. Mali je inače otvoren, prostodušan, zdrav, oko 15 ili 16 godina, jedan od šestero muške djece, rodom iz sela Baranovac.

Išli smo već cijeli jedan sat hoda i to sve usprsito, ko uz ražanj. Još par desetaka minu-ta, pa ćemo stignuti ispod sela Baranovac na neko sedlo, koje rastavlja dva velika i vrlo viso-ka i vrletna brda »Šipovac« i »Izgorijak«. Kada smo izišli na najvišu visinu (sedlo), ugledali smo u maglovitoj daljini obrise Neretvanskih polja i blatija. Pitam maloga: »A gdje je ta blažena Pasičina?« Mali mi reče: »Sad ćemo je vidjet«. I zbilja, nismo još puno išli, kad ugledam duboko i daleko, od nas na lijevo, selo Pasičinu, zapravo komšiluk Gnječe, gdje se nalazi pasička crkva.

Cijelo selo izgleda kao jedna ratna ruše-vina, jer su gotovo sve kuće od talijanske oku-pacione vojske do temelja popaljene. Medju njima spaljena je i odveć lijepa i solidno građe-na kuća našega pok. fra Ante Gnječa i njegove braće i sinovaca. Zapaljena je i župska kuća sa svim inventarom. Neke su kuće nanovo obnov-

Onda ja primjetim mojoj družini ovo: »Žalosno da ovo dite znade pitati pare, a ne zna za odogovor na 'Hvaljen Isus'.« Nedostatak pouke. Čim smo došli u kuću kućedomaćina Ante Musulina pok. Grge (moj pratioc Ivan, to mu je sin) odmah smo sjeli, da se odmorimo. Odmah su dvije domaćice donijele suhih smo-kava i žute rakije. Ja sam uzeo tri smokve, a rakije se nisam ni okusio, jer je ne volim.

Slijedila je zatim »kafa«. Eh, da je »kafa«. Bila je to stvarno neka mrka tekućina, preza-cukrana, ječmena, a preobilna doza. Ja ju, dakako, nisam mogao piti. Dao sam je jedno-me mladiću do mene, pod izlikom da me mori žedja i da zato želim samo friške vode.

Domaćice su zatim donijele terinu mani-stre od dvije vrste. Ja sam uzeo jedan pijat manistre, ne radi osjećaja gladi, već, jer sam bio preveć natašte, još od sinoć. U to banuše još dva nova gosta. Ovi novi gosti pojedoše sve što im se donosilo. Još su gosti jeli mani-stru, a domaćice donesoše na drvenoj tepsiji mesa. Meso je bilo od ovnovine. Ja sam uzeo, radi formalnosti i obzira, jedan komadić mesa i restanih krumpira. No, ni to mi se nije dalo jesti, uzeo sam malo kapule koje su domaći-ce donijele, dobra glavata kapula s perajima. Ja sam kapulu rado jeo.

Preko užine zanimalo ih je koješta čuti od mene, pak sam im uz ostalo pričao, kako su oni (Brista i Pasičina) u ratu zajedno sa mnom nastradali. Bilo im je to ko čudno i nevjerojatno, jer za mene nisu ni čuli ni znali, a ipak je tako.

U isto vrijeme kada su Talijani zapalili Bristu i Pasičinu, u isti dan su zapalili i Baćinu, u kojoj sam ja u to doba bio župnik. Dakle, u isto smo vrijeme svi zajedno nastradali i popa-ljeni u sva tri sela. »Eh, zbilja je tako« netko od družine poprati moje pričanje.

Medjutim, meni je već bilo kasno dalje stati. Ja sam se morao rastati od družine i od kućedomaćina. Trebam dalje ići još dva sata hoda, do Pasičine, za drugi dan Duhova.

6. PUT PREMA PASIČINIZa putnoga pratioca dadoše mi onoga

dječaka, što je od crkve do Rupa nosio torbu

20 STAŠEVICA

7. U KUĆI JOKE MAREVIĆA »SMRTIĆA«Uza sve što smo i ja i mali bili kao satrveni

od duga i teška puta, ipak smo stiskli srce, pak krenemo uzbrdo ko uz Kalvariju. Svaki nam se korak činio težak, kao da je na nama teret od kvintala. Jedva jedvice stigosmo na neki sara-vanak ispod Jokine kuće. Još par koraka i eto nas u Jokinoj kući. Joku smo našli u konobi, gdje pije rujno vince s nekim prvoborcem, koje-mu petokraka visi na jaketi. Čim smo mi došli Joki, i s njime se pozdravili nije taj »neznanović« puno dalje ostao s Jokom, već je brzo negdje odmaglio. Možda se poplašio fratra i habita.

Nakon par riječi s Jokom i čašice raslav-ljenoga rujna vinca, poveo me je Joko u gornju kuću, gdje mi je pokazao krevet za prenoćenje i mjesto gdje ću odložiti svoju prtljagu. Iza toga sam mom pratiocu dao dobre ruke sto dinara, što me je pratio od Briste do Pasičine. Mali se neć-kao uzeti novac, jer da je on samnom išao samo meni za ljubav, a možda reflektirajući za učenje za brata laika. Jedva sam ga ko prisilio, da ipak uzme taj novac. Da sam onoga momenta imao dosta novca, dao bi mu i više, zaslužio je. Nakon

ljene i opet pokrivene. No, većina je kuća osta-la kao pusto ognjište, pa i sama župska kuća.

Pogledavši s te visine Pasičinu, sad smo išli par minuta i par koraka po ravnu, sedlom tj. između ona dva visoka brda. Čim smo se nagledali široke panorame, i malko odmorili, počeli smo sada ići i spuštati se nistrmo u silnu provaliju. I koliko god je puto-vanje uzbrdo teško i mučno, u toliko je i puto-vanje nistrmice, ne samo teško i mučno, već i neugodno, opasno, rizično za noge i cijeli život. Spuštali smo se što smo mogli bolje i opreznije, da izbjegnemo i najmanji posrtaj. I srećom, stigli smo živi i zdravi do u dno doline ili provalije. Spuštajući se s one visine u udolinu, nismo ni opazili, da nam je sada Pasičina ostala na takvoj visini, kao da se nalazi na nekoj planini. I što sad? Igraj, Jovo nanovo! Treba se opet penjati usprsito, ko uz ražanj, da dođemo gore, do cilja, tj. do kuće već poznatoga mi prijatelja Joke Marevića »Smrtića«. Joko me je već jučer, predvečer na Staševici, pozvao da sutra, na drugi dan Duhova, budem njegov gost.

B. Bulić, Povratak života, detalj freske u samostanskoj blagovaonici u Zaostrogu

21STAŠEVICA

Mislim da bi bilo najbolje svu tu robu iz obje crkve skupiti i donijeti u samostan. Što ne vrijedi spaliti, a što bi nešto moglo vrijediti dati pokrpati. Drugoga lika nema. Srećom da Joko u svojoj kući drži po jedan aparat s kaležom i ostalim priborom za svetu misu. Inače ne bi svećenik imao u čemu reći svetu misu.

Obukao sam crvenu paramentu, ali zgu-žvanu, s manipulom bijele boje, jer crvenoga ne nađosmo. Za naglavnik uzeo sam oltarnu tava-ju, obavio je oko vrata i leđa, pa ispod brade povezao komadom špaga, da mi ne ispadne. Za pasac, uzeo sam komad staroga špaga i s njime se dobro vezao i pritegao poput baško-vodskih ribara, kada istežu mrežu »migavicu«. Za korporal našao sam komad bijele robe, jer nešto boljega nije bilo u škafetu iza oltara.

Da istinu kažem, sam sam se sebi nasmi-jao i u sebi uzdahnuo: »Ah, jadan ti si Isuse, gdje ću te danas položit!«. Tako sam nekako izgledao »propisno« obučen u crkvenu crvenu boju, na dan svetih Duhova godine Gospodnje 1956.

Da sam barem prethodno znao i bio upo-zoren za nedostatak tih nekih »sitnica«, zaista, da bih ih ja sa sobom donio iz moga samosta-na. To tim više, jer sam se ja zanimao već una-prijed, obavijestio mojim pismom od 11. svibnja da sve dobro pogledaju, što fali, što bi trebalo za svetu službu u obje crkve donijeti i popuniti…

Sada, da se povratim na stvar pregleda crkve Pasičke. Kada sam crkvu i sve ostale objekte dobro obašao, pregledao i razvidio, onda sam izišao vani. Vidio sam naime da su se počeli kupiti ljudi za sv. misu. Ljudi su sje-dili, razgovaralo se i čekali »treći«. Bilo ih je sedam. Izmijenio sam s njima par besida, te sam se opet povratio u Jokinu kuću, da uzmem neke moje stvari za sv. misu. Prolazeći ispod ogradnog zida od predvorja donje kuće Jokine i brata mu, iziđe iz kužine neko malo dijete s kašikom pure u ručici, te mi smijući se po ditinj-sku pruža kašiku s purom i govori: »Evo puje« i ponovi dva puta. Ja mu rekoh: »Papi ti, dušo, papi, to je dobro i lipo«. A on opet veselo i sve jače govori: »Evo puje, evo puje.«

Kada je Joko zazvonio »treći«, pošao sam iz Jokine kuće u crkvu, mislio sam da se već

toga sam se rastao s malim, koji je odmah pošao u svoje selo Baranovac. Više ga nisam vidio.

Možda ga opet vidim na Gospu od Anđela u Zaostrogu (2. kolovoza), jer smo oba uglavili, da se svakako tu nađemo s o. Gvardijanom radi njegova pitanja, tj. prijema u laike. Kada se snoćalo, ja sam i Joko zajedno večerali u mojoj »sobi«, na tavanu, koji je koli-ko i sva kuća velik. Dok smo večerali, razmije-nili smo razne misli, poglede, pitanja i slično o župi, narodu, vjerskim momentima i o koječe-mu sličnome. Zatim smo oba pošla leći.

Vani se je već počelo oblačiti, a noću je počela padati kiša. Prije liganja bio sam nekako zamišljen, ako bi sutra bila jača kiša, ili kakvo drugo nepoćudno nevrijeme. Ujutro rano sam se probudio i dalje nisam nikako mogao spavati. Vrijeme do potpunoga svita-nja upotrijebio sam za moljenje časoslova i sv. krunice. Dakako, da sam u pameti promi-slio i rekapitulirao misli, koje ću danas govoriti i razvijati pred narodom u crkvi.

Nakon svanuća, čim se digao Joko i osta-la kućna čeljad, dao mi je Joko ključ od crkve, te sam pošao do crkve, da je otvorim, vidim, razgledam i sve potrebno pripremim za današ-nju svetu misu. Crkva nije daleko od Jokine kuće, na nekoj istaknutoj poziciji, tako da odveć lijepo figurira usred sela, a posebno godi oku, kada ju se gleda od puta sa Staševice.

8. PRIPREMA ZA SVETU MISUJa sam, dakako, obašao i pretresao sve u

crkvi i oko crkve. Obašao sam i zidine bivše žup-ske kuće, koju je talijanska okupaciona vojska zapalila, kao i sve ostale kuće cijeloga sela.

Crkva ovdje u Pasičini, kao i crkva na Bristi nisu zapaljene u prošlome ratu. Ipak, vidi se, sve je u njima demolirano, propalo, oštećeno, štošta odneseno i koješta drugo napravljeno.

Posebno je žalosno vidjeti, u obje crkve u kakvome je stanju roba i pojedini predmeti, koji su određeni za svetu službu Božju. Uz robu među policama nalaze se komadi papira i robe što su glodavci napravili, od same crkvene robe i starih libara što su u škafetima ormara. Sve u svemu, kao i na Bristi. »Abominatio desolationis«.

22 STAŠEVICA

biči Božji unište ljetinu, blago, zdravlje i druga ovozemna dobra. Iza svete mise smo pozdravi-li Gospu iza toga sam se rastao s narodom.

ZAGLAVAK Sada ću navesti, kakve su bile perspek-

tive za to moje misionarenje, onda stvarni rezultat njihov i konačno rastanak i odlazak iz župe. Pri mome odlasku iz Zaostroga u Bristu i Pasičinu bio sam upozoren već unaprijed, da će mnoštvo naroda iz oba sela doći k misi, da će biti puno krštenja djece, da će se mnogi ispovjediti i pričestiti, da će dosta misa (inten-cija) i sprovoda na grobljima, da će se možda koji i vjenčati i koješta drugo biti.

Ne samo to, nego sam i ja isti, vjerujući u sva ta nagoviještanja, pobrinu se te sam već unaprijed, mojim gore navedenim pismom, obavijestio crkvovinare obojih sela, da se pobrinu i obavijeste sve bolesnike, starce i starice i sve nemoćnike, da bih ih mojim dola-skom pohodio, ispovjedio i pričestio, svetim uljem pomazao i za vječni put pripravio.

Uza sve što sam relativno star i kojeka-ko boležljiv, ipak sam bio pripravan, da sve dužnosti i potrebe izvršim, što moguće bolje i zdušnije, pa stajalo me i same glave

Već u Zaostrogu računao sam na mnoš-tvo ispovijedi i pričesti, pa sam sa sobom ponio pune dvije kutije malih hostija (više od sto) i oko 20 velikih. Ponio sam, dakako i sveta ulja s bambukom za krštenje djece, sveto ulje za bolesnike. Nije falio, dakako, ni notes za sve misne intencije, sprovode, krštenja, slu-čajno nezapisane mrtve i bilo koje stvari vjer-skoga i drugog karaktera. Ponio sam još neke knjige, priručnike, katekizam i slično, što sam računao, da tamo ne ću slučajno naći.

Ponio sam konačno, da tako kaže, i sa-moga sebe, da se žrtvujem za ovaj narod, za duše meni povjerene.

Gornji izvještaj napisao je fra Ante Radić kad se vratio iz Pasičine u Zaostrog i poslao Franjevačkom provincijalatu u Split. Izvještaj se čuva u arhivu Provincijalata u Splitu. Uredništvo ga je malo skratilo i popra-vilo prema pravopisnim pravilima.

Fra Ante Radić

narod skupio kod crkve, pa ću sad brzo poče-ti svetu misu. Kada sam došao pred crkvu, još nije bilo nikoga. Dapače, i onih sedam je negdje odmaglilo. Upitam Joku, gdje je narod, i hoće li doći k misi. Joko sleže ramenima, i reče, da mu se čini, da će danas malo tko doći sv. misi, jer da je danas narod na radu u polju. Tako je stvar-no i bilo. U to se prikaže samo jedna osoba i zaželi da bi se ispovjedila. Dok sam ispovijedao, počelo se skupljati malo ženskadije. Počekam

još neko vrijeme. Dođoše samo četiri muškarca. Dalje je bilo suvišno i uzaludno čekati. Gotovo, da me je taj nehaj za vjersku i duhovnu stvar ubio u pojam. Pravo razočaranje.

Sporazumjevši se s Jokom da započem tihu svetu misu, jer o »kantanoj« nije moglo biti niti govora. Dok sam se oblačio, mogao sam nabrojiti oko 15 ženskadije i četiri muškarca. Iza ispjevanog evanđelja, izrekao sam prisutni-ma par besida o značenju Duhova, te upleo i to: »kako je žalosno i Bogu uvridno, kada se narod me odziva Bogu na ovaj veliki i značaj-ni dan Duhova. Svak se je eto, dao na svoje privatne posle i interese, a Bog, duša, vjera, sv. misa i ostale kršćanske dužnosti, kao da su im sporedna i malo važeća stvar, dužnost i pitanje.« Neka se ne čude, rekao sam im dalje, ne okrivljuju Boga i providnost, kada im krupa, žega, led, vjetar, povodanj, živinice i drugi slični

23STAŠEVICA

NAŠA PROŠLOSTNAŠA PROŠLOST

U prigodi 340. obljetnice smaknućaPetra Zrinskoga i Frana Krsta FrankopanaBilo je to 30. travnja 1671. Toga dana u

Bečkom Novom Mjestu, ujutro oko 10 sati, doveli su na stratište svrgnutoga hrvat-skoga bana Petra Zrinskoga i njegovoga šur-jaka Frana Krsta Frankopana. Krvnik je već čekao s naoštrenim krvničkim mačem. Ubrzo s krvnička panja padoše odsječene glave pred-stavnika najmoćnijih i najuglednijih hrvatskih velikaških rodova. Bečki Dvor ne će oprosti-ti ni jednom članu njihovih obitelji a niti njiho-vim potomcima. Zatrt će im sjeme. Fran Krsto Frankapan bio je posljednji svoga roda. Žena Petra Zrinskoga Ana Katarina, sestra Frana Krsta Frankapana, utamničena bje u jednom samostanu u štajerskom Grazu gdje je i umrla.

Petrov i Katarinin jedinac sin Ivan Antun umro je u tamnici također u Grazu. Posljednji muški potomak od roda Zrinskih Adam, sin Petrova brata Nikole, ubijen je puščanim zrnom u leđa u bitki kod Slankamena god. 1691. Onoga isto-ga Slankamena gdje se i danas Hrvati »osje-ćaju hrvatskije nego u bilo kojem drugom sri-jemskom mjestu« i gdje »nikada nije prestajala živjeti vjera, hrvatska kultura, umjetnost, stvara-laštvo«, kako reče jedan od prvaka nacionalno-ga buđenja Hrvata u današnjoj Vojvodini Ivan Bonus – seljak, ribar, pjesnik, glazbenik, pjevač, mislitelj, pučki liječnik duša i otac četvero djece.

Velikaška obitelj Zrinskih odvjetak je jedne grane južnohrvatskih knezova Bribirskih

O. Iveković: Oproštaj Petra od Katarine Zrinske

iz roda Šubića, koji se u ispravama spominju od XI. st. Šubići su se isticali još u doba hrvat-skih narodnih vladara, a veoma važnu ulogu u javnom životu Kraljevine Hrvatske imali su na prijelazu iz XIII. u XIV. st. Svoje stare posjede Bribir i Ostrovicu (u blizini Skradina) napu-stili su god. 1347., dobivši zauzvrat od hrvat-sko-ugarskoga kralja Ludovika I. grad Zrin u Pounju te se po tom gradu počeli nazivati Zrinskima. Kao što su pod imenom Šubića bili vodeći velikaši u južnoj Hrvatskoj i gos-podari Bosne, pod imenom Zrinski postado-še također vodećim hrvatskim velikašima u sjevernoj Hrvatskoj. U XVI. i XVII. st. središnja mjesta njihovih velikih posjeda su gradovi Ozalj u Pokuplju i Čakovec u Međimurju. U doba turskih osvajanja Zrinski svojim najvaž-nijim zadatkom smatraju obranu Hrvatske od osmanskih osvajača. Nu ne manjim svojim zadatkom smatrali su i skrb za razvitak gospo-darstva i kulture. Od svojih velikaških dvoraca načinili su kulturna središta s bogatim knjižni-cama, gdje se usprkos ondašnjih teških prili-ka danonoćno s turskim mačem nad glavom razvijala izvanredna književna djelatnost.

U nešto više od stotinu godina Zrinski su Hrvatskoj dali četiri bana: glasovitoga junaka Nikolu Šubića Zrinskoga, Jurja Zrinskoga te braću Nikolu i Petra Zrinskoga.

Loza roda Frankapana zasađena je tako-đer u doba hrvatskih narodnih vladara. Oni potječu od knezova Krčkih, kojima je u prvoj polovici XV. st. papa potvrdio da su im praoci tobože stari rimski plemići Frangipani. Od tada se oni, preuzevši i grb rimskih Frangipana, nazi-

vaju Frankapanima. Kako se općenito smatra, praotac knezova Krčkih (kasnijih Frankapana) bio je knez Dujam, koji je od god. 1118. vladao otokom Krkom kao mletački upravitelj. Nikola Bonifačić Rožin predpostavlja da je možda ovaj Dujam bio rođak kneza Kosmata, koji se spo-minje na Bašćanskoj ploči kao gospodar otoka Krka. Ima pak i nekih nagovještaja, da bi knez Kosmat mogao biti rođak posljednjega velikoga hrvatskoga kralja Zvonimira. S vremenom kne-zovi Krčki proširuju svoju vlast s Krka i na kopno. U doba provale Tatara god. 1242. ugled knezo-va Krčkih je veoma porastao, pa je Ivan Krčki postao i načelnik u Splitu. Nakon što je Ludovik I. mirom u Zadru god. 1358. potisnuo Mletke s istočne jadranske obale (od Kvarnera do međa-ša grada Drača), knezovi Krčki su ubrzo postali najmoćniji velikaši u Hrvatskoj. Nikola IV. kao jedini muški potomak knezova Krčkih zajedno s čašću dalmatinsko-hrvatskoga bana (1426.-32.) dobio je u zalog gotovo čitavu Hrvatsku. Upravo taj Nikola IV. dobio je od pape priznanje imana Frankapan i grb rimskih Frangipana. Poslije Nikoline smrti njegovi sinovi se razdijeliše i ute-meljiše osam loza obitelji Frankapan.

Od ovih frankapanskih loza u borbi za obranu Hrvatske od Turaka osobito se i sabljom i riječju istaknuo Bernardin Ozaljski (1453.-1529.), po ocu i ženi u rodu s napuljskim dvo-rom. Bernardin se borio i u onoj kobnoj bitci na Krbavskom razboju god. 1493., nakon koje su počele stoljetne iselidbe Hrvata iz ugrože-ne domovine koje se nisu zaustavile do danas. Sin Bernardina Ozaljskoga i princeze Lujze Aragonske Krsto Frankapan Brinjski (1482.-1527.), glavni junak jednoga od najboljih hrvat-skih povijesnih romana Vuci Milutina Nehajeva, proslavio se u obrani Jajca okružena sa svih strana turskim područjem i odigrao je glavnu ulogu u borbi za hrvatsko prijestolje između Nijemca Ferdinanda Habsburgovca i velikaša hrvatskoga podrijetla Ivana Zapolje – bore-ći se na Zapoljinoj strani. Hrvatski ban Franjo Slunjski Frankapan (1536.-1572.), koji je redovi-to stanovao u svom gradu Gore kod Hrastovice, zbog zasluga u obrani zemlje od Turaka, uz

24 STAŠEVICA

Dan prije smaknuća Petar je napisao ženi Katarini: »Nemoj se žalostiti i uznemira-vati. Sutra u deset sati odsjeći će glave meni i tvome bratu. Danas smo jedan u drugoga pitali oproštenje. Šaljem ti u ovome pismu posljednji pozdrav, i molim Te ako sam te ikada uvrijedio da mi oprostiš. Neka bude Bog hvaljen u koga se uzdamo da će nam se smilovati kad sutra dođemo pred njegovo prijestolje. Sve sam pripustio volji Božjoj.«

zagrebačkoga biskupa Jurja Draškovića dobio je od hrvatskoga sabora naslov »branitelj domo-vine« a on sam još i naslov »mač i štit ostataka Ilirije«. Ban Franjo Slunjski i biskup i ban Juraj Drašković osobito su vodili brigu o utvrdama u Pokuplju, od Hrastovice do Siska. Od svih frankapanskih loza koncem XVI. st. preostala je samo tržačka loza, od koje potječe i Fran Krsto Frankapan (1643.-1671.). Tržačka loza se je sve do svoga izumrća borila sa Zrinskima za neke posjede. Zbog dugogodišnje parnice zog posjeda između Zrinskih i Frankapana ni Fran Krsto Frankapan (Tržački) nije se slagao sa svojim šurjakom Petrom Zrinskim. Ipak je na nagovor svoje sestre Ane Katarine pristupio takozvanoj uroti hrvatskih i mađarskih plemića protiv bečkoga Dvora, na čelu koje je bio nje-gov šurjak hrvatski ban Petar Zrinski.

Neki povjesničari smatraju da su i Petar Zrinski i Fran Krsto Frankapan sudjelovali u uroti protiv bečkoga Dvora zbog toga, što od Dvora za svoje zasluge nisu dobili obećane časti i imanja. Nu povjesničar Ferdo Šišić nala-zi dublje uzroke toj uroti. Evo što on o tome kaže (Uvod u Političku povijest Hrvatske

Josipa Horvata, Zagreb 1936.): Padom Klisa »pade čitava južna Hrvatska (danas Dalmacija do Neretve), osim mletačkih pomorskih grado-va, u turske ruke«. Poslije mira što ga je god. 1606. sklopio kralj Rudolf sa sultanom na ušću rječice Žitve u Dunav (kod Komorana), Kraljevina Hrvatska, Dalmacija i Slavonija stegnuta je na najuže granice; obuhvaćala je maleni komad zemlje između mora, od Trsata do Baga, pa kranjsko-štajerske granice i Drave do Gjurgjevca, onda od Čazme i Save, nešto niže Siska, do Slunja i Otočca«. Sredinom XVI. st. sjediniše se oba sabora, hrvatsko-dalma-tinski i slavonski, pod jednim banom u jedan hrvatsko-dalmatinsko-slavonski sabor, čime je nestalo i teritorijalne podvojenosti. Od toga vremena zemlja se dalje zvala Kraljevina Hrvatska Dalmacija i Slavonija, a tako i ban i sabor.« Za obranu ostataka nekada slavnoga Hrvatskoga Kraljevstva bečki Dvor je organi-zirao duž turske granice Vojnu Krajinu. Ova je nova upravna jedinica izuzeta, na štetu Hrvatske, ispod banske vlasti i sabora. Pitanje Vojne Krajine zabrinulo je hrvatsko plemstvo osobito za vladanja Ferdinanda II. (1619. –

25STAŠEVICA

Hodočasnici iz Metkovića pod vodstvom župnika fra Marija Jurišića u Bečkom Novom Mjestu 30. kolovoza 1973. g.

1637.). Hrvatsko plemstvo je tražilo od beč-koga Dvora, da kralj podvrgne Vojnu Krajinu banu i saboru. Krajeve u kojima je organizira-na Vojna Krajina, opustošene od Turaka, od kraja XVI. st. njemački su častnici »naseljavali gomilama Srba, izbjeglih, na njihov poziv, iz bosanskoga pašaluka«.

Zbog Vojne Krajine došlo je do sukoba između hrvatskoga sabora te krajiških gene-rala i častnika. Posljedak toga sukoba je bio da je Ferdinand II. god. 1630. izdao doselje-nim Srbima diplomu, koja ih je proglasila slo-bodnim vojnicima i dopustila im da slobodno biraju selske knezove i narodne suce. »Ovim aktom postala je Vojna Krajina … zasebna carska teritorija, izuzeta ispod bana i sabo-ra.« Povrjede javnih prava Kraljevine Hrvatske, »koja je u zakonima smatrana kao nezavisna zemlja«, povećane su još i više za vladanja Ferdinanda III. (1637. – 1657.). Bečki Dvor pro-mišljeno provodi »politiku centralizma u cilju, da Ugarsku i Hrvatsku izjednači s austrijskim zemljama, to jest da ih obrati u carske provinci-je«. Ovaj jej politički pravac doveden do vrhun-ca za Leopolda I. (1657. – 1705.). Poslije sjaj-ne kršćanske pobjede u borbi s Turcima kod sv. Gotharda u zapadnoj Ugarskoj, u kojoj se na hrvatskom bojištu osobito istakoše braća Nikola i Petar Zrinski, i hrvatski i ugarski veli-kaši su željeli da se rat za oslobođenje nasta-vi. Nu bečki Dvor ne htjede iskoristiti pobje-du, već na brzu ruku sklopi s Turcima mir u Vašvaru na dvadesetak godina, uz povoljne uvjete za Turke, očito da onemogući oslobo-dilačka nastojanja hrvatskih i ugarskih velika-ša. Na čelo urote protiv bečkoga Dvora, koji je jasno pokazao da je odlučio poništiti hrvat-ski i ugarski ustav, staviše se glavni ugarski i hrvatski velikaši, među njima ugarski pala-tin Franjo Wesselényi, vrhovni državni sudac Franjo Nádasdy, hrvatski ban Nikola Zrinski i brat mu Petar Zrinski sa ženom Katarinom Frankapanovom i šurjakom Franom Krstom

Frankapanom. Nakon smrti Nikole Zrinskoga (18. XI. 1664.) i Franje Wesselényija (27. III. 1667.), »primi se vodstva Petar Zrinski, u namje-ri da oslobodi Hrvatsku od Habsburškoga rop-stva«. Petar Zrinki potražio je pomoć u francu-skog kralja Ljudevita XIV., Mletaka i Poljske a napokon i od same Turske. Kad su Turci odkrili urotu Petar Zrinski i Fran Krsto Frankapan i nje-gova sestra Katarina budu uhvaćeni i stavljeni »pred nezakoniti austrijski sud«. Petar Zrinski i Fran Krsto Frankapan izgubiše glave, a Katarina bi utamničena. U isto doba zaplijenjen je i opljačkan sav imutak obiju obitelji. »Ovom katastrofom, kojom biše zatrte ove dvije stare hrvatske obitelji, uspe se prevlast njemačka u Hrvatskoj do svog vrška.«

Šišić izričito kaže da je Petar Zrinski imao namjeru osloboditi Hrvatsku od ropstva, nagla-suje dakle nacionalno a ne staleško obilježje urote. Nacionalnu osobinu urote, uspjeh koje bi doveo do stvaranja samostalne hrvatske države, priznaje i Otokar Keršovani (Povijest Hrvata, Rijeka 1971., str. 39.): »Premda je soci-jalni smisao te akcije bila borba velikaša protiv centralne vlasti, ipak treba istaći da su ti velikaši naglašavali već i nacionalni momenat i bili neke vrste centar oko kojega se razvijala i književnost na narodnom jeziku, pa su čak i pisali na narod-nom jeziku (Krsto Frankapan, Katarina i Petar Zrinski). Uspjeh njihove akcije bio bi doveo do stvaranja samostalne hrvatske države.« Zrinski i Frankapani osjećali su se Hrvatima ne samo u političkom, nego i u nacionalnom smislu. Taj osjećaj nacionalne pripadnosti hrvatskom naro-du trajna je i nepromjenljiva crta u povijesti nji-hovih obitelji – od davnih dana hrvatskih narod-nih vladara pa do njihova izumrća.

Braća Nikola i Petar Zrinski, u čijim su se osobama ujedinili pjesnici i urotnici, sami su potvrdili svoju nacionalnu hrvatsku pripad-nost. Nikola Zrinski je na mamđarskom jezi-ku napisao ep Adriai tengernek Syrenaia (Jadranskoga mora Sirena). Nu ne zato što se

26 STAŠEVICA

»U narodnom sjećanju ostaje samo onaj koga voli narod.« (Dostojevski)

osjećao Mađarom, već iz dalekovidnih političkih razloga da bi Mađare pridobio uz savez protiv bečkoga Dvora. Bilo je to »planiranje na dugu stazu koje će Nikoli Zrinskome znatno olakšati da se stavi na čelo hrvatsko-mađarske opozici-je Beču« (Josip Vončina). On će se zbog toga mađarskoga epa sam ispričati navodeći da se time nije odrodio, već da je svjestan kako je i Hrvat i Zrinski (»Ego mihi conscius aliter sum, etenim non degenerem me Croatam et quidem Zrinium esse scio«). Nikola Zrinski se kao ban služio i hrvatskim jezikom. Njegovu Sirenu, u kojoj on opjevava junaštvo Nikole Šubića Zrinskoga, brat mu Petar će »iz ugarskoga na hrvatski naš jezik stumačiti«, da nadahne junaš-tvom i ljubavlju za domovinu brojno čitateljstvo koje su činili »hrvacke i primorske krajine hra-breni vitezovi«. U svojoj Adrijanskog mora sireni Petar Zrinski ističe hrvatstvo sigetskih junaka i mržnju prema Nijemcima. Frankapani su također isticali svoj hrvatski nacionalni osje-ćaj. Još od davnoga Vinodolskoga zakona iz god. 1288. oni su u svojim javnim poslovima gajili i sačuvali hrvatski jezik i glagoljsko pismo.

Žena Petra Zrinskoga Ana Katarina Zrinski u svom Putnom tovarušu (Mletci 1661.) zove svoj jezik hrvackim.

Smrću Petra Zrinskoga i Frana Krsta Frankopana nije slomljen odporni duh hrvat-skoga naroda. Borbu protiv bečkoga Dvora nastavila je kći Petra Zrinskoga Helena. Ona je i sama na čelu svoje vojske natjerivala njemač-ku vojsku u bijeg. Na grobu ove hrabre žene uklesan je ovaj natpis: »Ovdje počiva domina Helena Zrinia, slava svoga spola i svoga stolje-ća. Jednako je slave svi Hrvati. Nebrojene su njezine vrline i patnje. Umrla je u Nikoziji godi-ne 1703.« I nakon sloma urote »ostanci orsaga« (»reliquiae reliquiarum«) Hrvatske nastavili su borbu za slobodu i cjelokupnost Hrvatske, koja je i vratila pod vlast hrvatskoga sabora i bana Vojnu Krajinu. U borbi za nezavisnost Hrvatske Hrvati su pokazali onu odlučnost koju je poka-zao hrvatski sabor poručivši Ugrima da ih pod njih »nije podvrgla nijedna sila, nijedno ropstvo«, završivši svoju poruku riječima prkosa i vjere u svoju snagu: »Slobodni smo, a ne robovi.«

Tomislav Heres

27STAŠEVICA

Polaganje cvijeća na trgu gdje su ubijeni Petar Zrinski i Krsto Frankopan (30. kolovoza 1973. g.)

»Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje i zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupa pred svijetom, ona je jaka pred jakima.«

(Kardinal Franjo Kuharić u govoru na susretu u Predsjedničkim dvorima, 29. IX. 1997. g.).

Mnogo mi je godina. Dragi Bog mi sačuvao pamet,

iako slabe noge nose čovjeka od 98 godina. Bavio sam se lokalnom poviješću. Bio sam župnik i dekan u Metkoviću od 1945. do 1958. g., u Vrgorcu od 1967. do 1982. g. U jednom i drugom slučaju bila je Pasičina pod tim dekanatima. Dok sam bio u Metkoviću, Pasičina je bila pod Neretvanskim deka-natom. U to vrijeme nije imala župnika. Posljednji župnik Pasičine bio je moj kolega i vršnjak fra Anđeo Cvitanović. Radi ratnih razloga napustio je Pasičinu. Umro je 12. lipnja 2011. g. i sahranjen u novu grobni-cu u Zaostrogu.

Splitski biskup mons. dr. Frane Franić odlučio je stvoriti Biokovski dekanat. Morao je nešto uzeti od Imotskog, a nešto od Neretvanskog dekanata. Pitao me, što bi uzeo od Neretvanskog dekanata, i rekao sam mu Pasičinu – Staševicu. Dok sam bio u Metkoviću, praznu župu Provincijalat je povjerio meni.

Kad sam došao za župnika i dekana u Vrgorac posjećivao sam Staševicu. Trebalo je ići iz Velikog Prologa preko polja, prema Barbirima. Rijetko sam išao, jer je bio loš put. Kad je napravljena cesta, išao sam često, posebno dok je bio župnik fra Franjo Kamenjarin, koji je u to vrijeme gradio crkvu u Staševici.

Kroz dugu povijest Staševica je imala 90 župnika, mnoge sam i sam poznavao. Posebno ću se sjetiti moga imoćanina fra Vatroslava Malića. Često smo se u životu sreta-li. Pola godine živjeli smo skupa u Zaostrogu. Obojica smo se rodili u Imotskom. Velika je razlika u godinama. On je rođen 1881., a ja 1914. On me naziovao »patriote«. Imao je stri-ca profesora fra Jozu i sestru učiteljicu, koja je

bila časna u zajednici sestara Milosrdnica.

Fra Vatroslav je bio pun života. Visok, mršav, volio je društvo. Bavio se župničkim poslovima. U Pasičini je bio za vri jme Prvog svjetskog rata. Bila je opća glad. Pričao mi je jedan Metkovac, da je jednom išao kod njega po poslu. Skuhao mu je kokoš, ali kruha nije imao. Slabo je eko-nomnski po župama prolazio. Poslije župnikovanja nastanio se u Zaostrogu odakle je na blagdan Gospe od Zdravlja

21. studenog 1938. g. došao na otvor tunela, koji je sagrađen nastojanjem fra Ante Gnječa. Drago mi ga je bilo vidjeti na fotografiji u jednom od bro-jeva lista župe Staševica. Umro je u Zaostrogu, gdje je i pokopan s fra Petrom Gnječem, fra Stankom Borićem i drugim fratrima.

Fra Vatroslav je za vrijeme Drugog svjet-skog rata, za talijanske okupacije Zaostroga, intervenirao kod Talijana da ne zapale Despote i rekao Kolonelu: »Ne će rimska kultura dozvo-liti, da se učini to zlo djelo«. Intervencija je uspjela, zato je državna vlast davala fra Vatroslavu sve do smrti 27. siječnja 1952. g. pomoć od tisuću dinara mjesečno.

U rukama mi je knjiga »Sakralna baština župe Staševica« koju mi je poslao fra Vinko i divim se svim tim objektima po brdima Rilića. Mnoštvo kapelica, obnovljenih crkava, grad-nji cesta do svih crkava, obrađivanju dočića, kad se može traktorom doći. Davao sam svoje mišljenje fra Franji Kamenjarinu kad je radio crkvu. Volio bih da su se složili, kad su sišli poslije potresa, da su sagradili jedno groblje za cijelu župu, a ne tri. Svakako, veseli me da Staševica živi. Na cesti je prema Pločama i Vrgorcu, blizu more i autocesta. Narod voli radi-ti zemlju, grade se nove kuće i osjeća se život.

Fra Vjeko Vrčić

28 STAŠEVICA

FRA VATROSLAV MALIĆžupnik Pasičine 1915.-1920.

Glas Koncila (1990.) spominje presudu don Marijanu Vojnoviću i Jurju Kežiću, koji su zajedno ubijeni 31. prosinca 1944. god. u Trebinju iza vojarne, i grob je odmah poravnat sa zemljom. Obojica su bačeni u isti grob.

29STAŠEVICA

MUČENICI ZA VJERU I DOMJure Kežić Jure Kežić

Jure Kežić

SVJEDOČANSTVA O PATNJAMASVJEDOČANSTVA O PATNJAMA

Pismo iz trebinjskog zatvora

»Narod koji drži do sebe uči iz svojepovijesti i ne zaboravlja svoje junake.«

(Mijo Tokić, HS, 9. rujna 2011. st. 7.)

Jure Kežić sin Mate i Kate r. Marević rođen je 8. rujna 1905. god. u Pasičini, sada

župa Staševica. Sa svojim bratom Nikolom (r. 4. prosinca 1907.) živio je u Trebinju. Jure je bio vrsni fotograf i imao je svoju fotografsku radnju.: »Foto umjetnički atelje, zavod za pove-ćanje slika Juraj Kežić Trebinje.« Oženio se u Trebinju 29. rujna 1936. s Ankom Ledić (rođe-na 1. travnja 1911.). Obojica braće, kao pravi kršćani, družili su se sa svojim župnikom don Marijanom Vujnovićem, a Nikola je svako jutro išao u 6 sati služiti župniku sv. misu.

Po zauzeću Trebinja partizani, uglavnom odreda bivši četnici, imali su punu vlast u svo-jim rukama. Bez premišljanja i pravog suđe-nja vršili su likvidaciju zatečenog hrvatskog katoličkog pučanstva s očitom namjerom da se ovo područje očisti od Hrvata i katolika. Nikola je uspio prebjeći u Ameriku, a Jure je bio uhapšen skupa sa svojim župnikom.

Presudom SKP 37-44 od 31. XII. 1944, »u ime naroda Jugoslavije« Sudsko vijeće Komande Vojne oblasti 29. udarne divizije NOVJ (predsjednik Vrleta Krulj, članovi major Obren Ivković i redov Rade Komnenović; nazočan sudski istražitelj Dušan Šakota) u Trebinju su na smrtnu kaznu strijeljanjem, gubitak građanske časti i konfiskaciju imovi-ne osuđeni Juraj Kežić, fotograf, rođen 1905. u Pasičini u opuzenskoj općini i svećenik Marijan Vujnović, rođen 1872. u Burmazima kraj Stoca. Osuđeni su »kao ratni zločinci i

narodni neprijatelji« prema čl. 16. i 17. Uredbe o vojnim sudovima.

Ne ulazeći u analizu osude kao čina tzv. revolucionarne pravde u ovoj prigodi zanimlji-vo je priopćiti Kežićevo pismo iz zatvora kao jedan od rijetkih takvih dokumenata osuđe-nika na smrt, kao svjedočanstvo o općem ozračju vremena i o trenutku osuđenoga.

Kežić je svoje pismo napisao olovkom na praznim stranicama prvog arka knjige Vjenceslava Novaka Podgorske pripovijesti, (Francuzovo raskuće), koju je 1933, u svojem

nizu »Noviji hrvatski pisci« tiskala Nakladna knjižara Minerva u Zagrebu. Poslije je te listo-ve istrgnuo i umetnuo u jastuk, koji je s dru-gom posteljinom nakon smaknuća vraćen obitelji i tu najposlije pronađen.

Pismo nosi datume: »Dubrovnik 20. X. – 23. 1944«, tj. nadnevke uhićenja i boravka u dubrovačkom zatvoru, datum »Trebinje 23. X.« i nejasni datum »Str. 25. XI. 44.« uz ovu bilješ-ku: »Ko dobije u ruke ovu knjigu poslije moje smrti u ruku zaklinjam ga majkom njegovom da je preda mojoj ženi Anki Kežić jer je u njoj moj posljednji pozdrav. Jure Kežić.«

Samo pismo je nadnevljeno »U zatvoru u Trebinju, 14. XII. 1944.« i glasi:

»Draga moja Anka!

Ovo je posljednje žalosno pismo koje ti pišem, pun ljubavi prema tebi, pun vjere u Boga, pun ljubavi za milu domovinu Hrvatsku, pravedan, čiste duše (i u) duši ponosan, da sam svijetu samo dobro činio. Svjestan da u Trebinju danas živi najma-nje 100 ljudi koji meni duguju svoje živote. Pripravan pred Boga kao čist dušom i tije-lom nadam se u najskorije vrijeme preseliti na onaj bolji svijet, gdje nema patnje ni bolo-va, gdje nema zlobe ni podlosti.

Kriv sam zato što sam sudjelovao (u izgradnji) Države Hrvatske. Ja ne žalim jer mi je uvijek (nečitljivo) položiti svoj život na oltar mile domovine Hrvatske. Za cijelog svog rada radio sam sa ljubavi svih (sic!) bez obzi-ra na vjeru. Osumnjičen sam da sam ja skri-vio odvođenje Maxa Goloba i drugih, ali to nije istina. Golob zna ko ga je prokazao. On će (!) ne bi želio da ta ljaga na meni ostane. Istina je da sam se zauzimao i preko velikog župana i policije da se Goloba izbavi.

Moja Anka! Ja za tebe ne ću biti mrtav. Ja ću uvijek biti s tobom, na svakom koraku, a znam da ćeš za mene moliti Boga svaki dan.

Ti se nemoj žalostiti. Čaša je gorka, ali se mora izpiti. I Isus je bio mučenik, mnogi sveci su mučenici. Tisuće i tisuće znani(h) i

neznani(h) padoše za Boga i Hrvatsku. Ti se pri-druži njihovim udovicama, pak će ti biti lakše.

Počimajući ove riječ srce mi se para. Pazi mi koliko možeš moju jadnu majku i reci njoj neka ne plače jer da je sina dala Bogu i Domovini, a da se jednom mrijeti mora. Izrući mi pozdrav svoj mojoj braći i sestricama, i reci da se mogu sa mnom ponositi a ne da me se stide. Naročito mi pozdravi brata Petra u Americi, neka mi oprosti da mu nijesam pisao.

Svu tvoju braću, Bebu, Mariju, Ranku, a naročito dio moga srca, moju Micu, neka me u molitvi ne zaboravi.

Ti nastoj da što možeš od radnje spa-siš i radi što znaš. Ja dužan nijesam niko-me. Max Golob zna što je njegovo u radnji, gdje su radioaparati. ja sam njegovoj ženi dao 320.000 Kuna. Tako on osim alata ne bi mogao više mnogo ni imati. Duguje ti Mario Leoni za biciklo 30.000 Kuna, 1 ili 2 lampe po 10.000 (nečitljivo) za radio. Karlo Kežić u Hercegnovom duguje oko 60.000 Kuna.

Nemoj mi majku zaboraviti.Ljubi te i do zadnjeg daha na tebe misli

tvoj jed(i)ni koji je bio samo tvoj Jure Kežić.t. m.

Glas Koncila, 2. IX. 1990.

30 STAŠEVICA

HRVAT NEMA PRAVONA SVOJ GROB

Svaki čovjek ima pravo na svoj grobsamo Hrvat nema.

Ubijenim bleiburžkim zarobljenicimauskraćeno je pravo na grob

s njihovim imenima i prezimenima.Oni su bačeni u protutenkovske rovove,

jame bezdane u vučjim gorama,rijeke i močvare.

Na njihovim bezbrojnim bezimenimgrobovima nema ni imena ni prezimena.

Do njih je izbrisan svaki trag.Mato Marčinko

»Slatko je i časno za domovinu umrijeti. Još je slađe za nju živjeti.« (Horacije)

31STAŠEVICA

Rođen je 18. veljače 1872. u Stocu, od oca Stanka i majke Zorice, rođ. Raguž. Gimnaziju je završio u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu, gdje je 29. lipnja 1896. zaređen za svećenika. Bio je kapelan u Hrasnu i Stocu, a nakon odlaska don Lazara Lazarevića iz Stoca, postao je upravitelj župe. Zatim je oti-

šao za župnika u Ravno, odakle je opet vra-ćen u Stolac, gdje je neko vrijeme bio župnik, a kasnije i dekan. Na kraju je premješten, prvo za župnika, a poslije dekana u Trebinje, gdje je ostao sve do svoje mučeničke smrti. Ubili su ga partizani 31. prosinca 1944. u Trebinju. Za grob mu se ne zna.

Don Marijan VujnovićDon Marijan Vujnović

HRVATSKA RAPSODIJAKiparu Ivanu Meštroviću

Naslonjena na bol svojuMati moja tužna licaU rukama liru drži,Mati moja Hrvatica.

O lira je njena tužna,Njena lira sirotica.

U njoj cvili duša njena,Duša njena – ponižena:Dugim jadom robovanja,Dugim mrakom tamnovanja,Dugom noći bez svjetlosti.

Iz nje plače povijest njena,Povijest njena – mučenica:

Kad su djedi krvcu lili,kad robovi nisu bili,Kad su slavno umirali!

Njima dugo u noćimaŠapće tihe uspavanke,I prebire ruka njenaNa žicama tužne sanke.

O, dokle će ruka njenaŽice tako prebirati?Hoće li se tuga njena,Tuga njena rasplakati?

Da je vjetri rasrđeniRazmašu niz litice,Da poteku suze njeneKao vode ponornice!

I dokle će lira tužnaU rukama njenim suhimPlakat gorke tužbalice?

Zaostrog, 17. I. 1956.Anka Petričević

O, tužna je mati moja:Zjene su joj potamnjele,Noge su se izranile,Lice joj je napaćeno.

I lira je njena tužna.Kad je dirne – ona plače.Svoju mrtvu djecu plačeŠto joj leže na ognjištu,Čije su se vječne vatreKao zvijezde utrnule.

A što rade bruxelleski egzorcisti? Oni nas, združenim snagama tuđinci i domorodci, već više od deset godina preklinju: Odrecite se Domovinskoga rata! Odrecite se Oltara domovine! Odrecite se Franje Tuđmana! Odrecite se Gojka Šuška! Odrecite se svojih generala i vojnika! Odrecite se isključivoga gospodarskog poja-sa na Jadranu! Prodajte strancima sve što vrijedi! Prodajte se u bescjenje! Dajte susjedima što svojataju! Malo mora! Malo kopna! Sagradite kuće razbojnicima koji su vam pobili 25.000 sunarodnjaka! Koji su vam razorili desetke sela i gradova! Ljubite svoje krvnike! To će vas učiniti dostojnima članstva u Europskoj uniji.

Hrvatsko Slovo, 8. srpnja 2011. str. 11., Benjamin Tolić

Hrvatska narodna pjesma i pripovijetka po pravilu nije imala pristupa u hrvatsku školu. U hrvatskoj su se školi učile srpske pjesme, svrstane u srpske cikluse, svojevrsna Brankova, Žikina i kozaračka kola. Srpska je invazija Hrvatske započela barem pedeset godina prije 1918.: srpskom narodnom pjesmom. Pjesmom je utrt put topničkim zapregama i tenkovima. Poslije više nije trebala pjesma: pjevali su topovi, zrakoplovi, tenkovi. Pjevala je Udba.

Hrvatska Odiseja, Petar Gudelj

32 STAŠEVICA

Najprije tvrdnja: prezimena Romić, Romac, Romčević, Rončević povezuje zajednič-

ko jezično postanje: izvedena su od pridjeva hrom odnosno imenice hromac sa znače-njem onaj koji ima jednu kraću nogu, onaj koji hramlje, koji je šepav, šanjtav, cotav, ćopav. Pojmovi hrom i hromac su iz onih područja koja ne vole glas »h«, kao što je primjerice Neretva i susjedna joj Hercegovina, pa tu oni glase: rom i romac.

U Hrvatskoj prema popisu stanovništva iz 2001. godine živi 1935 stanovnika s prezi-menom Rončević, koje je po učestalosti 211. hrvatsko prezime.

Na dalmatinskom području živi trećina svih hrvatskih Rončevića (243 obitelji s uku-pno 673 duše). Evo i popisa njihovih današ-njih prebivališta:

– Staševica (16 obitelji, 49 duša), – Biograd (2, 8),– Bol na Braču (1, 3),– Briševo pokraj Zadra (3, 15),– Crno pokraj Zadra (3, 9),– Danilo Biranj pokraj Šibenika (11, 42),– Dubrovnik (10, 24),– Đevrske pokraj Kistanja (3, 6),– Golubić pokraj Knina (3, 7),– Gradac (1, 4),– Islam Latinski pokraj Zadra (8, 24),– Jasenice pokraj Obrovca (42, 120),– Kaštela (2, 7),– Lastovo (1, 2),– Lukoran na Ugljanu (2, 4),– Lumbada na Korčuli (1, 5),– Murter, Obrovac, Peračko Blato pokraj

Ploča i Sućuraj na Hvaru po jedna osoba (1, 1),– Nunić pokraj Kistanja (1, 3),– Ploče (16, 42),– Posedarje pokraj Zadra (2, 3),– Postira na Braču (1, 3),– Pristeg pokraj Benkovca (1, 3),

NAŠA PREZIMENANAŠA PREZIMENA

RONČEVIĆ– Seline pokraj Starigrada pod Vele-

bitom (1, 3),– Split (22, 55),– Šibenik (14, 41),– Trogir (2, 5),– Vodice pokraj Šibenika (1, 3),– Vodovađa u Konavlima (2, 4),– Vrsi pokraj Nina (10, 23),– Zadar (54, 156).Preci današnjih staševačkih Rončevića

nekoć su se služili s čak tri oblika prezimena: Romić, Romčević i Rončević. Evo kako je to izgledalo u dokumentima:

U MLETAČKOM ZEMLJIŠNIKU IZ 1704. godine upisani su sljedeći domaćini:

– Mijo RONČEVIĆ koji je dobio zemlju u selu Brista i u Dubokoj pokraj Brista (jedan kanap i 805 tavola),

– Marko ROMIĆ dobio je vinograd i zemlju u selu Otrić i u Mialoviću pokraj Otrića (četiri kanapa, 198 tavola),

– Šime ROMČEVIĆ iz Duboke pokraj Brista dobio je zemlju u Stipanu pokraj Brista i u Dubokoj pokraj Brista (četiri kanapa i 234,5 tavola).

U MLETAČKOM ZEMLJIŠNIKU iz 1725-1728. godine zabilježene su u selu Ruišću (danas vjerojatno Rujnica) tri obitelji s prezi-menom ROMČEVIĆ: Antina sa šest, Matina sa sedam i Mijina s pet duša.1

U Stanju duša stare župe Podjezerje od 1. ožujka 1733. godine upisane su tri obitelji s prezimenom ROMČEVIĆ s ukupno 18 duša:

– U KUĆI MIJE ROMČEVIĆA uz 58-go-dišnjeg domaćina živjeli su još i:

– Vida, Mijina supruga (50 godina),– Stipan, njihov sin (27),– Ana, Stipanova supruga (24),– Blaž, njihov sin (1),– Lucija, Mijina kći (22 godine);

1 M. Glibota, op. cit., str. 157., 165. I

33STAŠEVICA

U KUĆI ANTE ROMČEVIĆA uz 72-godiš-njeg domaćina živjeli su još i:

– Ana, Antina supruga (40 godina),– Ivan, njihov sin (9),– Dujam, njihov sin (6),– Frane, njihov sin (9),– Marijan, njihov sin (2),– Lucija, Antina sestra (72);U KUĆI MATE ROMČEVIĆA uz 63-godiš-

njeg domaćina živjeli su još i:– Lucija, Matina supruga (53 godine),– Jure, njihov sin (37),– Mateja, Jurina supruga (37),– Petar, Jurin sin (6).2

U Stanju duša stare župe Pasičina-Brista od 31. listopada 1806. godine u selu Brista je upisano šest obitelji s prezimenom Romčević, koje imaju 34 duše:

– obitelj Marijana Romčevića (11 članova),– obitelj Ivana Romčevića (7),– samac Mate Romčević,– obitelj Ivana Romčevića drugog (8),– obitelj Ante Romčevića (3),– obitelj Nikole Romčevića (4).3

U austrijskom zemljišniku iz 1836. godi-ne za naselje Pasičina zabilježeno je osam obitelji tog roda, kojih su domaćini bili:

– Ante Rončević,– Ivana Rončević,– Ivan Rončević,– Mate Rončević (dvojica),– Mijo Rončević,

2 Nadbiskupski arhiv Split, Matice; signatura M:67, fol. 292-303.

3 Isto, signatura M. 113.

– Nikola Rončević,– Šimun Rončević.4

Zanimljivo je spomenuti da je u popisu sta-novništva iz 1948. godine navedeno naselje s nazivom Rončevići pokraj Metkovića, u kojem je zabilježeno 17 Rončevića obitelji s ukupno 83 duše. Tada su Rončevići u Neretvi zabilježeni još i:

– u Rogotinu (dvije obitelji, osam duša),– u Zapadnojj Plini (1, 7).5

Rončevići u Kninskoj krajini (Golubić, Đevrske, Nunić), te u okolici Drniša (Parčić) i Benkovca (Pristeg) pravoslavne su vjere i vjero-jatno nemaju krvnih veza s Rončevićima katoli-cima, jer je i kod pravoslavaca mogao postojati hromi predak po kojem su dobili prezime. Prema sačuvanoj predaji Rončevići su u Golubić dose-lili iz istočne Hercegovine, iz okolice Gacka.6

Neretvanski Rončevići su imali u 18. sto-ljeću i trojicu franjevaca:

– fra Jere Rončević (1715.-1765) ostao je upamćen kao vrstan propovjednik, a obavljao je i dužnost provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu,

– fra Pavao Romčević. Za njega se zna da je umro 1787. godine, te da je obavljao župničke dužnosti u Albanskoj franjevačkoj provinciji, u kojoj je bio i tajnikom,

– fra Anselmo Romčević iz Pasičine, umro je u Zaostrogu 1836. godine.7

4 Državni arhiv u Splitu, Austrijski zemljišnik iz1836. godine, katastarska općina Pasičina.

5 Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb 1976.6 A. Bačko, op. cit., str., 394.7 M. Jurišić, op. cit., str. 18.

ISELJENICI 1. Rončević Mate SAD 2. Rončević Mijo SAD 3. Rončević Ivan SAD 4. Rončević Mate pok. Ante SAD 5. Rončević Ivan 1924. Australija 6. Rončević Jure 1926. Australija 7. Rončević Ivan - Australija 8. Rončević Mare Ivanova - Australija 9. Rončević Krešo - Australija10. Rončević Dragica - Australija11. Rončević Iva ž. Mile - Australija

12. Rončević Vida ž. Serđe - Australija13. Rončević Neda ž. Mate - Australija14. Rončević Jure pok. Ivana - Australija15. Rončević Ljilja ž. Jure - Australija16. Rončević Mate pok. Jure Argentina17. Rončević Mate pok. Mate Argentina18. Rončević Matija ž. Mate Argentina19. Rončević Jure pok. Ivana Argentina20. Rončević Mate pok. Ivana Argentina21. Rončević Neda ž. Marka Argentina22. Rončević Mate pok. Josipa Argentina

Ivo Smoljan, Neretva, 1988., str. 444-445

Ante Ivanković

Nedjelja je, dan Gospodnji, 30. listopada – lijepo i sunčano vrijeme. Nalazimo se

u Imotskome Ivan, Paško i moja malenkost, po pozivu fra Vinka Prlića na predstavljanje knjige i svetu misu, s napomenom doći i ne kasniti. Ne krijemo radost susreta prepriča-vajući sadržaj knjige koju već imamo u ruka-ma. Putujući autocestom zaustavljamo se na vidikovcu iznad Župe. Puca divan pogled plodnom udolinom, padinama Bijakove pro-šarane jesenskim bojama koje može doča-

razlila se crkvom, zatitrala na ozarenim lici-ma. Svetu misu predvode trojica svećenika koji su uz našeg »Ringa« ujedno predstav-ljači knjige – škrinje blaga staševačkog, koju je uz Božju pomoć fra Vinko darovao svojim Staševičanima.

Prekaljeni propovjednik i pisac dr. fra Andrija Nikić nadahnuto je i iscrpno govorio o knjizi zavičajnici i domovnici, koja će se vremenom zaputiti svijetom, stići u mnoge ruke, poticati na povratak u zavičaj. Zaorila

se pjesma skladna i umilna pa pustih glas osjećajući se bliskom ovom skromnom i vrijednom svije-tu. Pogledajući fra Vinka sjetih se prvog posjeta Staševici početkom njegova dolaska u župu. Pokazao mi kuću, dvorište, crkvu… U crkvi se okretao, podizao obrve, sti-skao usne… Znala sam dobro taj osjećaj: crkva mu se činila malom, tijesnom… I nisam se prevarila. Evo nas u dvadeset metara dugoj crkvenoj lađi, koju je fra Vinko sa svojim narodom dogradio, proširio, oplemenio i uspješno kormilari…

Krajem svete mise fra Vinko poziva Ivana Jukića »Ringa« da

iznese svoje autorsko viđenje i pročita tekst (uvodnik) Milana Ivkošića, koji zbog bolesti nije nazočan ovom svečanom tre-nutku. »Ringo« je to nadahnuto interpreti-rao dodavši naravno i svoj osvrt. Zaslužio čovjek pljesak i dobio ga.

Uzmite ovu vrijednu knjigu, pogledaj-te dobro fotografije objekata, predmeta, krajolika kojim ste okruženi… Prepoznajte se u ovoj ljepoti koju su vrijedne ruke vaših

Prigodom predstavljanja knjige »Sakralna baština župe Staševica«autora Ivana Jukića i fra Vinka Prlića

BLAGO STAŠEVICE NA PUTU U BUDUĆNOST

Popunjena crkva Svetog Staša tijekom mise i predstavljanja knjige, 30. listopada 2011. g. Snimio fra Vinko Prlić.

34 STAŠEVICA

rati jedino Božja paleta… Na prozoru župne kuće u Staševici izvješen hrvatski barjak. Vizualno upozorenje da se ovdje nešto lije-po i veliko događa. Pozdravljamo se s fra Vinkom raspoloženim i reć’ bi dobra zdrav-lja. Uz kavicu i razgovor, vrijeme je za misu.

U dupkom punoj crkvi Svetog Staša uz domicilno pučanstvo (staro i mlado), brojni uzvanici iz crkvenog, gospodarskog i poli-tičkog života. Božanska i sunčeva svjetlost

35STAŠEVICA

predaka i fratara ostavile budućim pokolje-njima. Sve je to fra Vinko popratio povijesno vrijednim tekstom ne izostavljajući imena i zasluge onih koji su tome doprinijeli.

– Vi više niste nepoznati svijetu, govo-rio je fra Andrija, niste više samo ime na zemljovidu… Od rođenja ove vrijedne knji-ge koja je vaše ogledalo, vaš veleposlanik, tako ju treba gledati…

Doista, trebalo je puno vremena, zna-nja, nadahnuća i novca. Fra Vinko se nije štedio kao i brojni suradnici kojima je u knjizi našao mjesta i zahvalio. U opuštenom tonu, poslije ukusnog ručka u mjesnom restoranu, o knjizi-monografiji sakralne baštine prozborio je i župan Dobroslavić, naravno istaknuvši trud i zalaganje fra Vinkovo.

Palo mi u »zadatak« da s bračnim parom Bosiljkom i Nevenom Kužićem »ces-tom spasa« obiđem crkve i crkvice u brdi-ma Staševice… Cestu je fra Vinko i vrijedni

župljani probio i asfaltirao 2008. godine, pa se sada komotno može doći do svojih skro-mnih »hramova«, groblja i kapelica, kao i do dočića i polja na kojima raste najukusni-je povrće u okolici.

Uz posebni pijetet istaknut ću: Crkvu Svih Svetih u Bristi, Crkvu Svetog Jure u Pasičini, Crkvu Svetog Ivana Krstitelja u Grnčeniku, Crkvu sv. Ante na Pasiki. Uz brojne spomen ploče, obnovljene oltare, kapelice – te Božje poljupce zemlji. Na putu za Imotski, puna srca i duše, pričamo o danu i svečanosti dojmova, o fra Vinku i nje-govoj silnoj energiji, daj mu Bože zdravlja! Posve sam sigurna da je fra Vinko kasno zaspao, a ono vremena što je spavao vje-rojatno je sanjao o novoj raboti. Mnijem, o zvoniku-kampanelu kojega treba obložiti kamenom… Do novog Susreta u Staševici veliko hvala njemu i njegovom puku, svako dobro i blagoslov!

Mara Ožić-Bebek, Imotica

Pogled na crkvu sv. Staša, polje i autocestu. Snimio Ivan Jukić.

36 STAŠEVICA

Uvod1

Godine 1926. nevjernici-ateisti su provodili otvoreni rat protiv kršćana u Meksiku. Uhićenja, zatvaranja, politički procesi i ubijanja na prvom mjestu su bila uperena protiv svećenika. U životopisu jednog svećenika je zapisano kako su ga nevjernici uhitili dok je slavio svetu misu s velikim mnoštvom vjernika. Odveli su ga od oltara i od njega tražili da potpiše da neće slavit misu. Kada on nije popustio onda su mu odsje-

kli dlanove da ne može u njima držati hostiju i kalež. Dok mu je krv šikljala iz ruku, svećenik je smogao snage i rekao: Ameriko poslušaj me, ja umirem, ali Krist ne umire.

Bogu vjerna Staševica

1 Predstavljanje Knjige održano je za vrijeme svete mise u župnoj crkvi u Staševici. Crkve je bila puna vjernika i prijatelja. Suslavili su župnik fra Vinko Prilić i fra Rade Dragićević, fratar s Humca. Uz ostale nazočili su gosp. Nikola Dobroslavić, župan Dubrovačko-neretvanski i dožupanica gospođa. Marija Vučković, te Krešimir Vejić, gradonačelnik iz Ploča, te dogradonačelnici iz Vrgorca. Na početku svete mise predvoditelj misnog slavlja i predstavljač Fotomonografije prof. dr. fra Andrija Nikić pozvao u pomoć dva ministranta i rekao nazočnima: Dva dobra prijatelja – su se uputila u daleki grad. Kada su se već nahodali zašli su u neočekivanu pustinju. Putem su se posvađali i jedan je udario drugog. Udareni se osjetio povrijeđenim, ali je šutke napisao u pijesku: Danas sam dobio udarac od svog najboljeg prijatelja.- Produžili su tako sve dok nisu naišli na jednu oazu gdje su se odlučili okupati. Onaj što je dobio udarac zamalo se nije udavio kupajući se, ali mu je život spasio onaj drugi. Kad je došao k sebi, urezao je u jednom kamenu: Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život!- Onaj koji je uda-rio svog najboljeg prijatelja upita: Kad sam te udario, poruku si napisao u pijesku, a sada je urezuješ u kamen. Zašto? Prijatelj mu odgovori: Kad nam netko napravi nešto loše to trebamo zapisati u pijesku da bi to vjetrovi izbrisali, ali kad netko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen da ga ništa ne može izbrisati!

Malo kasnije - 1945. godine – kada su partizani provodili otvoreni rat protiv kršća-na u Hercegovini. Uhićenja, zatvaranja, poli-tički procesi i ubijanja na prvom mjestu su bila uperena protiv franjevaca i svećenika. Ubili su već 66 fratara – sve koje su pronaš-li. Dvojicu svećenika odveli su s oltara i ubili. Osjećam da se tada nad Hercegovinom orio krik: Hercegovino poslušaj nas, mi umiremo, ali Krist ne umire. Iz te Hercegovine potječe vaš sadašnji župnik fra Vinko Prilić, poprskan krvlju mučenika svog plemena.

Davno prije tih svećenika, katolik Anas-tazije (Staš) živio je u doba sv. Dujma, solin-skog biskupa. U Saloni se posvetio propo-vijedanju kršćanstva zajedno s biskupom Dujmom. U njegovoj su se kući okupljali kršćani prije 300-te godine. Zbog toga je osu-đen na smrt. On je utopljen u vodi s vezanim mlinskim kamenom o vratu – kako je pred-stavljen na ovoj slici. To je bilo 304. godine,tj. iste godine kada je bio mučen i pogubljen i biskup Dujam - gotovo prije 1700 godina. Na mučenika Staša možemo primijeniti poruku: Narode iz Staševice, poslušaj me, ja - Staš umirem, ali Krist ne umire.

1. Zaštitnik župeVaši davni pređi izabrali su sv. Staša za

svoga zaštitnika. Njegova župa se proteže na prostoru dugom oko 15 km. Prema moru

Fra Andrija Nikić (predvoditelj misnog slavlja i predstavljač Fotomonografije »Sakralna baština župe Staševica«)

i fra Rade Dragičević

37STAŠEVICA

se dižu obronci planine Biokova, a prema unutrašnjosti se stere polje, koje je nekada bilo Jezero, pa se župa nazivala Podjezerje, kasnije je promijenila ime u Brista-Pasičina, a danas se zove Staševica. Na tome prosto-ru donedavno je bilo više naseljenih zase-laka: Baranovac, Brista, Grnčenik, Jozetine, Pasičina, Pasika, Polutine, Rupe, Trnova i drugi. Gotovo u svim mjestima postoje crkve, crkvice, kapelice, groblja.2

Ruševine ranokršćanske crkve svjedoče da je u doba ranoga kršćanstva na tom tere-nu živjeli brojni kršćani, pa su podigli i crkvu. Crkva je bila jednobrodna, s polukružnom apsi-dom (svetištem), duga je 3.64 m i široka 3.48 m. Arheolozi tvrde da su ti „ostaci starokršćan-ske bazilike sv. Anastazija (Staša) s kraja V. i početka VI. stoljeća. Na području župe sačuva-ni su srednjovjekovni stećci, nadgrobne ploče i brojne crkve. U vrijeme turske vladavine kraj su pastorizirali franjevci iz Zaostroga.3 Kao župni-ci Podjezerja, od Umčana do Norinske kule, pokrivajući i cijelu desnu stranu obale Neretve – čak i poviše od Mostara do Grabovice. Početkom XVIII. st. središte župe bilo je na Bristi. Godine 1733. makarski biskup Stjepan Blašković želio je stvoriti novu župu od Briste, Pasičine, Grnčenika i Umčana. To se ostvarilo tek godine 1760. Dosta kasnije, godine 1897., Umčane su pripojene Dusini, a Pasičina je dobila selo Crnoču.“ (str. 10.)

Prvi sigurni popis obitelji na ovom prosto-ru je bio u Pasičini potječe iz 1736. godine. Iz popisa obitelji 2006. godine ovdje postoji 29 različitih prezimena. Najbrojnija prezimena su Musulin, Marević, Mateljak i Gnječ. Najviše čla-nova, njih 99, pripadalo je prezimenu Musulin.

Kad je fra Ante Gnječ, župnik, probio tunel (1934.- 1938.) i tako se dobilo plodno polje, a

osobito poslije velikoga potresa 1962. godine, narod se sve više selio iz zaselaka na brdima i spuštao se prema polju, pa je tako nastalo naselje Staševica. Uz rub polja na Staševici teče rijeka Matica, preko koje je izgrađen most.

I prolazila su stoljeća, smjenjivali se vla-dari, knezovi, kraljevi, sultani, duždevi, carevi, diktatori, predsjednici i predsjedništva, a fratri su ovdje jedina živa ustanova ostali. Ukratko: Ovdje na ovim područjima su se države smje-njivale, a franjevačka redodržava je ostala!

2. Fotomonografija župeVelika mi je radost i ponos da vam se

danas mogu obratiti i pozdraviti vas ovdje, u ovoj produljenoj crkvi, u svečanoj prigodi kada Ivan Jukić i fra Vinko Prlić predstav-ljaju svoju knjigu Sakralna baština župe Staševica.4 U naslovu je sažet njen sadržaj.

2 http://humanlord.blog.hr/2007/02/1622130478/font-color33ccfffont-size4stasevica-moj-lipi-krajufontfont-evo-napisa-sam-i.html - napisano i postavljeno za javnost u subotu, 10.02.2007.

3 Prisjetimo se da su u zaostroški samostan došli franjevci iz porušenog samostana u Ljubuškom 1468. i uklesali godinu u sobi u kojoj su pohraniti sakralnu baštinu koju su uspjeli donijeti sa sobom. ARCHIVIUM CONVENTUS 1468. – stoji i danas natpis na nadvratniku.

4 IVAN JUKIĆ I FRA VINKO PRLIĆ, Sakralna baština župe Staševica, Izd. Zbornik Kačić i Župski ured sv. Staša Knjiž-nica Zbornika Kačić… sv. 52, Split, 2011., str. 124.

Autor Ivan Jukić predstavlja Fotomonografiju

jenjima, u krvi i u ognju, u neprekinutoj borbi za opstojnost naroda i za pravo na vjerski i državni legitimitet.

Preslike bogate sakralne baštine što su je pređi namrli i obogatili donedavni župnici, sabrano je u ovoj fotomonografiji. U presli-ke postojećih crkava i njihovih svetinja uvodi nas sočni predgovor Milana Ivkošić, a zatvara pogovor fra Gabrijela Hrvatina Jurišića. Nakon sažetka na engleskom i njemačkom jeziku, te popisa literature, kazala osobnih imena i zemljopisnih naziva otisnut je popis fotografija – njih 143, te tvoraca ove knjige: Ivana Jukića i fra Vinka Prilića – ukupno 145 slika. Ima tu još nekih popisa sa zemljovidom župe sv. Staša. Zanimljiv je podatak o gradnji župne kuće. „Komunističke su vlasti u Pločama tra-žile da se župska kuća mora graditi ‘po zako-nu’. Fra Jozo (Smoljo) je pedeset i tri puta pje-šice odlazio u Ploče i tražio dozvolu. Nacrt je izradio ing. arh. Ante Barać iz Splita. Tako je ta fratarska kuća na Staševici prva koja je sagra-đena po nacrtu i ‘sa svim mogućim dozvo-lama’, kako se onda govorilo. Tako su vlasti pokušavale odvratiti fratra da se ne nastani u Staševici. Dana 1. srpnja 1963. godine radni-ci su počeli kopati temelje i već 15. rujna iste godine kuća je bila pod krovom. Župnik se nastanio u novoj kući u siječnju 1964. godi-ne.“ (str. 23.). Sada je to, uz župnika samca, načičkana umjetničkim prikazima njegove subraće i svetinja. Galerija u kojoj bivši žive s propovjednicima evanđelja.

Ovo je vodič kroz sakralnu baštinu, uglavnom muzeja na otvorenom i galerije udomljene u župnoj kući, kapelicama i crkva-ma. Fundus slika svjedoči da Crkva nije muzej koji treba čuvati, nego vrt koji treba obrađivati i u njega nove sadnice saditi

2.1. Poruke suradnika

Da doživimo poruku knjige Sakralna baština župe Staševica pomaže nam anto-logijski tekst Milana Ivkošića. „Ne možete zamisliti ljudsku zajednicu bez vjere, pa tako ni selo bez crkve“ započinje Milan i nastav-

Od onoga što je u knjizi preslikano, napisa-no, odnosno na različite načine rečeno, nije manje važno, tko je, kada je, kome je, gdje je to rečeno. Uz to ovdje su skupljeni sveti pred-meti. Kao rijetko gdje, oni ovdje rječito govore. Svaki tekst potkrijepljen je i popraćen slikom, i tako je knjiga postala dragocjen dokument za sva vremena. Tako Staševica izrasta u subjekt promatranja, opisivanja, razgovora, ako hoće-te i poezije. Uz materijalnu stranu ovdje se predstavlja neočekivana i osebujna duhov-na strana ove katoličke župe. Usudio bih se reći da je duhovna strana - snaga kršćanske duhovnosti – ovdje nadvladala sile Zloga i sačuvala kršćanstvo u ovom krašu i pripolju.

Ivan Jukić i fra Vinko Prlić su se pobri-nuli da župa dragocjenim povijesnim doku-mentima i umjetničkim djelima, biljezima blistave postojanosti nastalim u rasponu većem od šesnaest stoljeća, predstavlja svoj duhovni, kulturni i umjetnički prinos kršćan-skome zapadnom svijetu. Jedinstven je ovo povijesni podvig s izazovnom porukom. Umjetnička djela – sakralna zdanja, kipovi, slike, zastave, crkveni predmeti, knjige, povi-jesni dokumenti i spomenici koji su ovdje prikazani, nama ne mogu biti dragocjeniji nego što jesu kao znamen duhovnog, naci-onalnog i kulturnog identiteta kršćanskog i hrvatskoga naroda na ovom području. Mnogi su od njih sada prvi put predstavljeni u jednoj knjizi, koja svjedoči o ranim kršćan-skim tragovima. Njima se potvrđuje ukloplje-nost hrvatskoga naroda, kao snažno izraže-noga slavenskog etničkog bića, u kontinuitet antičke kulture i latinske tradicije zatečene u njegovoj čarobnoj domovini. Oni su svje-dočanstvo o privrženosti katolika ovoj grudi. Blistava crkvena umjetnost, plastika, poezi-ja od zlata i srebra, zavjetni darovi kao onaj luster Jure Šunjića i Jure Dropulića što ga je 1900. na leđima preko brda, donijela na Bristu Iva Šunjić, slike i skulpture, simbolički obilježenoga raspetim Kristom, svjedočan-stvo su nadahnuća, vjere i odanosti koja se rađala i razvijala u povijesnim europskim bdi-

38 STAŠEVICA38 STAŠEVICA

39STAŠEVICA

Nikša Mateljak i Jelena Gnječ vjenčali su se 4. lipnja 2011. g. u crkvi sv. Jure u Pasičini. Foto »Ivona« Ploče.

je davala snagu ljudima i cijelom kraju. Vjere (… dokumentirane u knjizi) kao dokument vre-mena koje nestaje ali i vremena koje može biti naputak za budućnost. Jer gdje god živio, u Splitu, Zagrebu, Frankfurtu, New Yorku ili Perthu, ako čovjek, govoreći i u doslovnom i u prenesenom značenju, nema svoga sela i u njemu crkve kojom to selo dotiče nebo, on je izgubljen. On zapravo nema ni svoje kuće, ni svoga zavičaja.“ Na to se nadovezu-je fra Vinko. Nakon kratkog opisa pojedinih crkava, prelazi na posljednje razdoblje: Na Staševicu je 2006. godine za župnika došao fra Vinko Prlić koji je ostvario svoju zamisao. Organizirao je izgradnju cesta, dionica od Staševice do crkve sv. Ante Padovanskog na Pasiki nazvana je Put fra Petra Gnječa, a od sv. Ante do Grnčenika Put fra Filipa Žderića. Put je dug osam i pol kilometara i asfalti-ran. Postavljene su kamene ploče s natpi-som, koje je darovao Vlado Gnječ Milanov. Također, fra Vinko je 2009. godine s grado-

lja: „Stojeći na mjestu na kojem dominira, ona selo vodi, orijentir mu je i putokaz, točka doticaja s nebom. Sagrađena od kamena (…) ona kao da je samo uzdignuta iz pjesni-kove „plave skamenjene vječnosti“ i oblikova-na ljudskom rukom po Božjem nadahnuću. Seoske kuće (…) obično bez urbanističkoga reda i arhitektonske discipline, imaju svoj osebujni seoski govor kojim međusobno komuniciraju… Samo je crkva tišina, ona je izdvojena sveta kuća, istodobno je u relaciji prema cijelom selu, ali govori samo Božjim jezikom. Tim jezikom govore i ljudi u nedjelju kad su na misi ili kad su u njoj u nekoj drugoj prigodi. (…)Veličina Boga i na njegovu sliku i priliku stvorenoga čovjeka tako može doći do izražaja i u siromašnim selima smještenim „Bogu iza leđa“. O toj sličnosti sela i njihovih ljudi sa svojim crkvama govori i povijest sve-tih građevina u Staševici. - Pohod Staševici ovom knjigom Ivana Jukića i fra Vinka Prlića opčinjava nas upravo tom snagom vjere koja

40 STAŠEVICA

potječe iz XV. stoljeća. Nju čuvaju ukopnici. Nad njom bdije križ iz 18. stoljeća. U jednoj kapelici se nalazi i kip Kraljice Mira iz Međugorja. (str. 88.-95.). Knjiga nas vodi do Gospe Lurdske sa svim porukama nedavnog graditeljstva i tehnike. Fra Vinko Prlić je crkvu sa župljanima i dobročiniteljima ukrasio. Tako dođosmo do kapelice Gospe od Zdravlja (103.). Što je sve sačuvano poslikano je i sa slikopisima pred-stavljeno za sva vremena. Navedeno predstav-lja Župu u bogatstvu njezine baštine.

Ovakva velebna fotomonografija – ili mini-jaturna i prenosna izložba sakralne baštine u Staševici pokazuje ne samo svojim vjernicima nego svijetu ne samo da je umnožena na tisu-ću primjeraka, već je i kruna odličnih odnosa i razumijevanja koje povezuje fra Vinka Prlića s naslijeđem Crkve.- „A tko je bolje mogao ... dati nam ohrabrenje, od samoga Svetoga Oca kada je, odlazeći iz Hrvatske, rekao: „Neka Bog udijeli Hrvatskoj mir, slogu i ustrajnost u zauzi-manju za opće dobro.”

Fotomonografija na malom prostoru pred-stavlja, donedavno, zabitni kraj, koji je bogat baštinom koja akumulira svetost – sa čak 145 preslika umjetničkih djela svjedoči o dubokoj religioznosti ovog naroda i umjetničkoj raspolo-ženosti njihovih nabavljača i čuvara.

Knjiga je posvećena: Trojici uglednih fra-njevca, svećenika, župnika, fra Mati, fra Anti i fra Petru, vrlo zauzetim društvenim djelat-nicima, rođenim u Pasičini u obitelji Gnječa. Njima, drugim svećenicima koji su rođeni u župi, župnicima i svima vjernicima koji su kroz duga stoljeća svjedočili svoju vjeru, stva-rali i čuvali umjetničko blago kojim se ponose današnji župljani ovu knjigu harno posvećuju pisci i nakladnici. - Staševica, na blagdan sv. Staša, - 26. kolovoz A. D. 2011.

Na početku su istaknute dvije misli vodilje: „Podizati, obnavljati i čuvati svoje crkve znak je velike ljubavi prema Bogu i ljudima, vjeri i kultu-ri u kojoj živimo.“ - Fra Vinko Prlić i „Ne smijemo nikad zaboraviti što su ljudi iz crkvenih službi u tijeku svih stoljeća i u naše doba učinili za svoj narod. Što bi nam ostalo od cijele hrvatske kul-

načelnikom Antom Karamatićem organizirao i probijanje puta od Spilica do crkve Svih Svetih na Bristi u dužini od tri i pol kilometra. Ljudi sada dolaze u svoje napuštene zaseo-ke, obnavljaju stare kamene kuće spašavaju-ći ih od propadanja i obrađuju svoje dočiće. Grade se i nove kuće. „Nema ljepše baštine do didova vrtla ispred kuće. Ono što smo u njemu ubrali to uvijek ostaje“ (Nikola Pulić). Crkva je 2008. produžena, a ispred nje je 2009. uređeno dvorište. - Na pročelju su vitraji sv. Franje i Duha Svetoga, B. Dorotića, darovali Ante-Anko i Branka Musulin. Oni su darovali i kameni križ na krovu crkve i roze-tu na pročelju. Sliku sv. Staša, koja se nosi u procesiji, darovala je Iva Sikirić Vinkova, 2006. godine. U Staševici su 1968. izgra-đena nova groblja na predjelima: Jezerac, Međublaca i Nova Brista (Spilice). - Crkva Gospe Lurdske u naselju Spilice-Crpala (na groblju Nova Brista) počela se graditi 2002. godine. Radovi su u tijeku. Na zvonik je postavljeno zvono i sat. Uređuje se okoliš i unutrašnjost. - U župi ima petnaest kapelica, koje su dokaz žive vjere stanovnika ovoga kraja. Većina je posvećena Bl. Dj. Mariji, a druge sv. Obitelji, sv. Liberanu, a ona „pod bristom“ svima svetim zaštitnicima župe. Narod ih naziva „vigurama“, prema latinskoj riječi „figura“ (lik, slika, kip) jer su u kapelica-ma uvijek izloženi vjerničkom štovanju slike ili kipovi pojedinih svetaca. Podigle su ih razne obitelji iz pobožnosti ili zavjeta. - „Usputne kapelice su Božji poljupci zemlji“ – rekao je don Živko. (str. 11.-13.)

Glavni dio knjige čine dijelovi: Ostaci sta-rokršćanske crkve, župna crkva sv. Staša – ta dva sakralna objekta što ih je zbilja poslije oko 1600 godina povezala. Mlađa nastavlja poče-tak prve. Crkva i župna kuća su prave galerije (str. 18.-38). Potom, nakon svetih mjesta, slijedi slikopis crkve Svih svetih (46.-67.). Tu galeriju nastavlja popunjavati crkva sv. Jure (68.-79.). Crkva sv., Ivana Krstitelja uzdignuti je nasta-vak nekadašnje crkve (80.- 87.). Crkva sv Ante prema mišljenju stručnjaka Davora Domančića

41STAŠEVICA

zapitamo, što mi danas možemo učiniti da posvjedočimo svoju vjeru i da svojim potom-cima ostavimo u baštinu vrijedna vjerska, kulturna i umjetnička djela. (str. 104.-105.) Rijetke su gradske župe koje imaju sličan Vodič. Kad bi, primjerice braća franjevci ove Provincije slijedili fra Vinkov primjer s vreme-nom bi nastala knjižnica s osamdesetak slič-nih Vodiča. Stari bi rekli: „Vivant sequentes!“ A to bi se hrvatski moglo izraziti ovim riječi-ma: „Sretni i blagoslovljeni bili svi koji učine isto tako!“ – završava fra Gabrijel.

Knjiga je tehnički lijepo usklađena. Po mom mišljenju, ipak, da se oveći preslici ugod-nije dožive, moglo se izbjeći presijecanje repre-zentativnih slika. Nadalje, uz slike se mogla staviti odgovarajuća tekstualna legenda, da se čitatelj ne muči tražeći odgovarajući broj u popi-su. A škrtost poruka uz slike mogao je popratiti kratkim povezujućim tekstom. To bi, bez ikakve sumnje, ovu dobru knjigu učinilo vrlo dobrom.

2.2. Poruka knjige

U rukama imamo pokretni Vodič kroz Sakralnu baštinu župe Staševica fra Vinka Prlića i Ivana Jukića. Ovakva velebna fotomo-nografija kojom se župa pokazuje svijetu je i kruna nabavljača koji su imali istančan umjet-nički duh i čuvara svetog naslijeđa. Zbog toga smo neizmjerno zahvalni župniku što nam je još jednom pružio prigodu da kao članovi malobrojnih župljana, pokažemo svijetu svoju bogatu kulturnu baštinu, i vjeru, koja je pratila sve hrvatske bitke za očuvanje svoje crkve, za vlastitu državu i nezavisnost.

Mnogi još ne znaju, ili zaboravljaju, da je kršćanstvo ovdje nazočno od apostolskih vremena – Pavao je poslao učenikaTita u Dalmaciju – te da je hrvatski narod jedan od najstarijih europskih naroda, da je od svih slavenskih naroda prvi primio kršćanstvo, da je stoljećima stajao na kormilu katoličanstva i svoje opstojnosti. Zaboravljaju da je, zajedno s drugim narodima, dao Europi dio svog iden-titeta i pridonio obrani kršćanstva (antemurale christianitatis – predziđe kršćanstva) i razvit-

turne baštine, da izbrišemo doprinos mnogih crkvenih službenika.“ - Don Živko Kustić

Urednik knjige fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, u Pogovoru ističe: „Fra Marijan Pavlović pro-vincijal Franjevačke provincije Svetoga Križa Bosne Srebrene, u svomu službenom izvješću koje je poslao 20. svibnja 1623. godine u Rim Zboru za širenje vjere (Congregatio de pro-pagnada fide) u popisu župa koje opslužuju fratri iz Samostana u Zaostrogu navodi i župu Podjezerje. Dakle, ove godine 2011. navršava se 388 godina da se župa Podjezerje prvi put spominje u pisanom dokumentu. Odnosno, 2023. godine (do 12 godina) navršit će se točno četiri stoljeća (četiri stotine godina) da se župa prvi put spominje. To će trebati sve-čano proslaviti. To je svakako jedna od naših najstarijih župa, koja je u tako davna vremena zapisana u službeno dokumentu.(…) Sve te crkve, kapelice i župska kuća, uza sve straho-te ratova, pljačkanja, paljenja, požar i potresa, uspjele su do danas sačuvati veliko vjersko i kulturno blago, koje su župnici zajedno sa svojim vjernicima nabavljali, čuvali, popravlja-li i obnavljali. Koliko li su uložili vjere, ljubavi požrtvovnosti, brige, marljivosti, radnih sati i novčanih sredstava, da bi nabavili i sačuvali to blago za današnji naraštaj vjernika župe sv. Staša u Staševici. Bila je sretna misao, pred-laže fra Gabrijel, da se sve to stručno obradi i objavi u ovoj knjizi, da bi najprije svi vjerni-ci župe sv. Staša, a onda svi koji su morali odseliti iz svoje Župe i danas žive po Europi, Americi Australiji, Novom Zelandu i drugim dijelovima svijeta, kao i svi zainteresirani, upo-znali to blago i da bi bili zahvalni onima koji su to stvarali i očuvali… To su blago naši vrijedni pređi, u puno težim vremenima nego što su ova naša, stvarali, nabavljali i predali nama, tj. današnjemu našem naraštaju. Mi smo dužni to blago ne samo čuvati, nego i biti ponosni na svoje pređe i na sve što su nama ostavili. I ne samo to. Njihova vjera i njihov požrtvovni rad neka nas potaknu da im iskreno budemo zahvalni, što su nas obogatili. Osim toga, ima-jući pred očima njihov primjer, da i mi sebe

42 STAŠEVICA

Metkoviću. Dolje smo prikupljali podatke o svje-docima stradanja hercegovačkih franjevaca za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća. Pismena svjedočanstva sam poslao u Vatikan. To je bilo 1971. godine. Tijekom minulih četrdeset godina bolje smo se upoznavali i surađivali. Posljednjih godina od kada je fra Vinko došao u Staševicu svaki put kad dođem iz Hercegovine u Staševicu nađem vreme na za susret s fra Vinkom Prlićem i zajedničku šetnju ovim kršem te bacim pogled na probijenu i asfaltiranu cestu – bolje rečeno autocestu u Stara sela. Sjetim se brojnih doga-đaja iz minulih desetljeća tek minuloga stoljeća

ku današnje zapadne civilizacije. Zaboravljaju, ili svjesno iskrivljuju, onaj dio novije povijesne zbilje koja svjedoči o borbi hrvatskoga naroda i duboko ukorijenjenim civilizacijskim dosti-gnućima i demokratskim stremljenjima.5

Stoga ova knjiga ima posebnu vrijednost. Simbolika njenog objavljivanja, na početku tre-ćeg kršćanskog tisućljeća, pruža ovoj župi i Hrvatima iznimnu čast. Ona svjedoči o kršćan-skoj povijesti i navješćuju svoju budućnost.

Dragi vjernici, ne znam gdje se vi nala-zite, kad otvorite bilo koju stranicu Vodiča i pogledate sliku, vi ćete se prenijeti na dotično

5 Usp. http://free-zg.t-com.hr/zdeslav-milas/FT/ft-24.htm

Obnavlja se stara škola, koja je sagrađena 1929. g. nastojanjem fra Ante Gnječa. Snimio fra Vinko Prlić.

mjesto pred svetinju i višestruko se povezati uz njezin nastanak, smještaj, izgled i poruku.

3. Moji susreti s fra VinkomNaš fra Vinko Prlić je u župama i mjestima

gdje je djelovao, ostavio dubok trag i svjedočan-stvo o ljudskom traženju izlaza iz labirinta neljud-skosti i zacrtavao put borbe za ljudska prava, posebice onoga najobespravljenijeg, malog čovjeka za koji je posebno skrbio – Židovi se češće spomenu što je za njih učinio prigodom njihova izlaska iz Sarajeva 1992. g. Njegovo svjedočanstvo nije stalo niti će stati, a mi koji ga poznajemo i cijenimo, trebali bismo ga i slijediti.

Draga braćo i sestre, fra Vinka Prlića sam bolje počeo upoznavati kad je on bio kapelan u

i toplih razgovora što sam ih s fra Vinkom oba-vio. Nada i ljubav dva su snažna poticaja koja fra Vinka nose kroz život. Tim je započinjao i ostvarivao svoja djela. Neočekivano fra Vinko je upoznao da su povijest ovog naroda pisali oku-patori. On se drznuo i premda bez brojnijih-pot-punih vrela, literature i novčanih sredstava, i dao na rasvjetljavanje bitnih povijesnih zbivanja kroz koja su njegovi župljani u Metkoviću, Miljevcima, Prološcu, Imotskom, Zmijavcima i Staševici, usprkos protivljenjima, eto, uspješno prošli.

Kada se vraćam u Hercegovinu nagrne mi ponos i radost istodobno što imam čast i sreću upoznati tog divnog fratra, neumornog pokreta-ča novih ostvarenja i pčelinski neumornog inte-lektualca i dobrotvora a osobito zauzetog dušo-

43STAŠEVICA

jedino oruđe naobraženoga svieta, s kojim se vojuje i brane vlastiti interesi...6 Četrdeset i osam godina kasnije blaženi Alojzije Stepinac je napisao: »Kad se radi o ovakvim knjigama (opstanku katoličkog dnevnika), onda valja žrtvovati sve, jer se radi o stvari Kristovoj... Pitanje katoličkog tiska je jedno od funda-mentalnih pitanja za današnje doba. Tu će se odlučiti bitka prije svega i tko tu doživi poraz, neka se ne nada ničemu dobrome. Valja dakle sve iskoristiti, što se iskoristiti dade za napre-dak /knjige/ dnevnika.« (Nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac, je to rekao 31. svibnja 1934.)

Zahvaljujem autorima i darovateljima, a posebno fra Gabrijelu Jurišiću i Ivanu Jukiću na čelu sa župnikom fra Vinkom Prlićem, nosi-telju organizacije objavljivanja ove fotomono-grafije i suradnicima, zaslužnima za njezinu vrsnoću i ljepotu.

Sa željom da se uloga Staševice i njihov doprinos povijesti kršćanstva, kulturi i umjetnosti zapadnoga svijeta bolje shvati i prosudi onako kako zaslužuje, na ovaj način, predstavljam Vam Sakralnu baštinu župe Staševica. Rijetke su katedrale, svetišta i gradske župe koje imaju slič-ne knjige. Ponosite se njom. Neka se jedan pri-mjerka nađe u Vašem domu, a po koji primjerak možete proslijediti rodbini i prijateljima, koji žive drugdje. Zavolite je i širite i sebi na ponos!

Na kraju završio bih, uvjeren sam i u vaše ime, predstavljanje Fotomonografije s dopunje-nom pjesmom stvorova sv. Franje Asiškoga: “Navijek hvaljen budi, moj Gospodine, po bratu našem Vinku što si nam ga darovao ovako srdačnoga, čovjekoljubivog, plemenitog, neu-strašivog, domoljubivog, od kojeg imamo mnogo tog naučiti - kako treba vjernike oku-pljati, poštu spašavati, putove probijati, kulturno blago povećavati, glasila izdavati, knjige ukra-šavati – župu povezivati i predstavljati”.

Humac – Staševica, 28. listopada 2011.

Prof. dr. fra Andrija Nikić

brižnika – Židovi o tome više znaju. Ja sam zbog toga, na neki način, franjevački profiter, jer da nije bilo franjevaca, vjerojatno fra Vinka ne bih niti pobliže upoznao. To je za mene bila svjetlost u tami komunističkog jednoumlja.

Fra Vinku Prliću, koji je ovdje među nama, pripada istinsko mjesto ne samo u našoj povijesti, nego u našoj sadašnjosti i u našim molitvama. Hvala mu za sve što je učio za ljude, a učinio je odveć mnogo, jer voli i zna činiti dobra djela te s ponosom možemo reći da je prava sreća što smo ga upoznali. On je prepoznatljivi i omiljeni hrvatski dušobrižnik, a ja bih se usudio kazati da je dobrodošao subrat malog čovjeka. Danas nam je s Ivanom Jukićem ponudio jedinstvenu fotomonografiju.

Duhovna zgrada pokretača, obnovite-lja i preoblikovatelja Staševice, te objavitelja ovog velebnog djela sazdana je od suvreme-nog materijala i duhovnih stremljenja. Zato je fra Vinko udubljen u ovo vrijeme i ovaj narod te poručuje vjernicima Staševice da će ostati zapamćeni i za slijedeća pokoljenja. Stoga, ne zaboravimo: „Vjera je, poručuje Milan Ivkošić, od svega jača! Pohod Staševici ovom knjigom Ivana Jukića i fra Vinka Prlića opčinjava nas upravo tom snagom vjere koja je davala snagu ljudima i cijelom kraju.“ (str. 8.).

Umjesto zaključka

Draga braćo i sestre! Poznato mi je done-kle što se događalo na ovim prostorima u minu-lom stoljeću. Potaknuti primjerom s početka mise, podsjećam vas da i vi zapišete u pijesku što se ovdje događalo četrdesetih i pedesetih godina minulog stoljeća, a u svoja živa srca upišete tko vam je spasio život, i vjeru i naciju! Neka ta poruka ostane za sva vremena.

Kad držim u rukama ovu knjigu padaju mi na pamet misli čuvodržavnika fra Luje Radoša, koji je još 29. prosinca 1886. u Mostaru napi-sao Okružnicu svim hercegovačkim fratrima: Vam je dobro poznato, da dan danas moć javnih glasila jest najjača i najmoćnija sila te

6 ANDRIJA NIKIĆ, Fra Lujo Radoš (1839.-1893.), Framost. Br. 39. (2004.), str. 27.-31. Predlažem da fra Luju Radoša, s pravom proglasimo zaštitnikom i promicateljem medija u Mostaru, Hercegovini i na širem području.

44 STAŠEVICA

Dijete uči ono što doživljavaDijete koje doživljava neprijateljsko ponašanje,

uči se svađati.Dijete koje doživljava ravnodušnost,

uči se biti usamljeno.Dijete koje doživljava kritiziranje,

uči osuđivati.Dijete kojemu se često prigovara,

ne primjećuje ljubav okoline.Ako se dijete ismijava,ono uči biti povučeno.

Dijete koje doživljava osramoćivanje,uči se stidjeti samoga sebe.

Dijete koje nema braću i sestre,ne zna što je bratska i sestrinska ljubav.

Dijete koje doživljava toleranciju,uči biti strpljivo.

PUČKA ŠKOLA U BARANOVCU

lje na Visu. Nakon sedam mjeseci rada škole nastava je privremeno bila prekinuta zbog veli-kog oštećenja zgrade, te su učenici išli u školu u Staševicu. Tada su je sami mještani popra-vili pa su se učenici ponovno uključili u školu u Baranovcu. Nastavu je održavala narodna učiteljica Lujza Spari, koja kasnije radi u školi u Velikom Prologu.

Ante Kovačević

ŠKOLSTVO STAŠEVICEŠKOLSTVO STAŠEVICE

Neposredno pred završetak drugoga svjet-skog rata, tj. koncem travnja i početkom

svibnja, broj novootvorenih Pučkih škola na području Biokovsko-neretvanskog kraja se znatno povećao, jer svako selo, a često i veći zaselak želio je imati svoju školu, što je bila pozitivna intencija u općoj borbi protiv zaosta-losti i nepismenosti.

Tako je u proljeće 1944. odlukom Kotar-skog narodooslobodilačkog odbora Metković, koju je potpisao tadašnji kotarski prosvjedni referent za Biokovo Neretvu Stjepan Vučetić, počela radom škola na Baranovcu, u privatnoj kući Luke Kežića pok. Ivana, koja je sagrađena još godine 1910. Školu je pohađalo četrdesetak učenika i učenica razne dobi i uzrasta, jer točnih pisanih podataka o njihovom broju nema, i to iz sljedećih zaselaka: Baranovac (Kežići i Kužići), Pasičina, Trnova, Polutine i Bustruci (Kolivrat). Školske klupe i ploču (tablu) nabavio je Narodni odbor Pasičina, koji se i brinuo o školi.

Prvi učitelj je bio Mate Štrbić, rodom iz Pline Zapadne, koji je završio tečaj za učite-

Zaselak Kežići, na Baranovcu, u kojem je u privatnoj kući Luke Kežića, pok. Ivana, školske 1944./45.

godine otvorena mješovita Pučka škola

Ako se dijete ohrabruje,uči se samopouzdanju i sigurnosti.

Ako dijete doživljava pohvalu,ono uči primjećivati i cijeniti dobro.

Dijete koje doživljava poštenje,uči se biti pravedno.

Ako dijete živi sa sigurnošću,uči se povjerenju.

Ako dijete doživljava odobravanje,uči se biti zadovoljno sobom.Dijete s kojim se razgovara,

uči razmišljati.Dijete koje doživljava da se roditelji vole,

uči da je obitelj zajednica ljubavi.

Priredila s. Klaudija

45STAŠEVICA

Veliki Asižanin, sv. Franjo Asiški (1182.-1226.) je ljubio Boga, ljubio ljude, ljubio

bilje i životinje, rijeke i jezera, brda i doline. U jednu riječ – zaljubljen je bio u sva stvorenja, jer je u njima vidio ljubav i dobrotu Tvorca koji ih stvori i predade ljudima da njima upravlja-ju i da mu život uljepšavaju. Kao da je Franjo već prije osam stoljeća čuo poruku Drugoga vatikan-skog sabora:

»Zanos za drugim svijetom ne smije umanji-ti, nego naprotiv pove-ćati naš zanos za ovim svijetom« (GS, 39).

Baš zato što je Veliki Asižanin vuka nazvao bratom, vodu sestrom, travku i pticu svojim najmilijima, imamo pravo smatrati da je on ozbilj-no shvatio riječ sv. Pavla uprav-ljenu Atenjanima na Aeropagu: »Bog nije daleko ni od koga od nas. U njemu živi-mo, mučemo se i jesmo« (Dj 17, 28). Franjo je, naime, na svakom koraku doživljavao dobroga i mudroga Stvoritelja. Svijet mu je bio veličanstven Božji hram. A to je poruka i naše-ga velikog pjesnika i bana Ivana Mažuranića:

»Crkva mu je divno podnebesje,Oltar časni brdo i dolina,Tamjan miris što se k nebu diže

I iz cvijeta i bil bijela svijetaI iz krvi za Krst prolivene…«(Smrt Smail-age Čengijića, Četa)

Zato je modernoj ekologiji papa Ivan Pavao II. dao i proglasio za zaštitnika svojim brevom »Inter sanctos« baš sv. Franju Asiškoga. Bilo je to

na Blagdan Svih Svetih Franjevačkoga reda (29. XI.) 1978. g. Učinio je

to na poticaj Međunarodnoga e k o l o š k o g d r u š t v a –

Planning enviromental and ecological Institute. Papa je to učinio jer je sv. Franjo Asiški cijenio i ljubio prirodu i njezine nepatvorene ljepote kao veličanstveni dar Boga

Stvoritelja, jer je duboko proživljavao sklad i red u

svim dijelovima Tvorca i jer je sve to na izvanredan način

izrazio u svojoj veličanstvenoj »Pjesmi brata Sunca«, koja je poznata

i pod naslovom »Pjesma stvorenja«.

Ako nas vodi Kristov Duh, kako je nadah-njivao i vodio sv. Franju, onda ćemo i mi sva-kodnevno pronalaziti mogućnosti da opleme-njujemo najprije sebe, a onda svoju okolinu, u kojoj živimo i u kojoj se krećemo. A to onda znači shvatiti znakove vremena, a to onda znači biti kršćanin, koji shvaća što je ekologija.

HGJ

SVETI FRANJO ZAŠTITNIK EKOLOGIJE

Pred polazak za Vukovar, Staševica 17. XI. 2011. g.

Snimio fra Vinko.

Što je rekao svojevremeno hrvatski političar,Jurica Krnjević,

sokoleći Građanski:»Ne zaboraviteda ste Hrvati.«(Z. Magdić, HS,

26. I. 2011., str. 27.).

46 STAŠEVICA

»Posljednja večera« za Franje

Spomenuta slika izrađena je za blagovaoni-cu Franjevačkog samostana u Imotskom.

Dimenzije neopremljene slike je 400 x 110 cm. Slikana je uljenim bojama na petsto-gramsko-me prepariranome platnu i dvostruko lijeplje-noj »blind rami« – slikarskome okviru (obrt »I-okvir« Damira Šetina iz Samobora), opremlje-na zaštitnim i ukrasnim okvirom od hrastovine na utor, sa ovjesom (obrt – »Stolarija Jenko« iz Samobora uz transport i montažu).

Slika je rad akademskog slikara Branimira Dorotića iz Samobora, izvedena uz asistenciju i pomoć akad. slikara Mihovila Dorotića u vre-menu od prosinca 2010. do travnja 2011. godi-ne. Slika je lakirana otopinom damara.

Naručena je po darovatelju fra Vinku Prli-ću, župniku župe Sv. Staša iz Staševice.

U radu su korištene fotografije B. Dorotića obnovljene Imotske crkve Gospe od anđela, Imotske gradine i portreti prijatelja i težaka iz Samobora.

Likovna koncepcija slike zamišljena i riješena kao klasični figurativni i tradicionalni

način gledanja na ovu temu. Lik Isusa Krista čije se srce nalazi u geometrijskome centru slike (križištu dijagonala), predstavlja izvor »unutarnjeg« svijetla za razliku od »vanjskog« izvora koji dolazi od otvorenog prozora kroz koji se nazire ruševina tvrđave i obnovljene crkvice Gospe od anđela. Budući kao autor nisam u mogućnosti kvalificirano kao teolog tumačiti sliku, ravnam se potrebom za ontološ-kim dijalogom koji ova tema izaziva. Unutarnje i vanjsko svijetlo spadaju u govor simbola, kao npr. prikazana ruina zidina sile i moći – prema obnovljenoj kapelici koja je navještaj preporo-da i Uskrsnuća. Menza, stol gotovo je i grotes-kno prazna, tek razlomljeni kruh koji se pojav-ljuje kao treći izvor svjetla čini važnu točku kompoziciju slike. Linija stola je postavljena u donju trećinu (3/5/8) »zlatnog reza« sugerira-jući položenom plohom da se fizički nastavlja na stol u blagovaonici, uključujući sve one koji oko njega blaguju. (Zid na koji dolazi slika i inače nema prozora tako da onaj naslikani simbolično povezuje samostan sa Imotskim

krajem). Zbijenost likova apostola odražava različite emocije ljudi koji su donekle svjesni drame što se približava, ali ne i do kraja svrhe svog poslanja. Stoga oni ovdje nemaju nasli-kane aureole apostola koje su inače dio tra-dicionalnog tumačenja ove teme. Svi su likovi slikani u kontra svijetlu, polumraku prostorije i sutona, odražavajući dijelom Kristovo, a dije-lom vanjsko svijetlo, osim lika Jude Iškariota kojeg je već na pola pojeo mrak. Njegov lik je namjerno oslikan da bude »lijep« koliko to može biti čovjek siguran u sebe, bez dvojbe, koji u tome momentu »zna što čini«, za razli-ku od dvojbi ostalih apostola koji se boje i za sebe i za svog Učitelja.

Samo usput napominjem da sam kao autor slike, prigodom izložbe organizirane povodom 3. Dana Hrvatskih svetaca i blaženika u Križevcima, imao priliku susresti dramskog umjetnika, gos-podina Tomislava Martića koji je makar i po sje-ćanju poslužio kao model za Isusov lik. Upućeni će znati da se radi o još jednoj poveznici teme slike i Imotskog događanja Muke.

Osjećam potrebu posebno se zahvaliti fra Vinku Prliću za koga me veže dugogodišnje prijateljstvo, zbog ustrajnosti, povjerenja i veliko-dušnosti koji svojom silnom energijom nesebič-no obogaćuje i tjera naprijed sve koji ga pozna-ju. Radi toga sam skicu, ulje na platnu 100 x 360 cm iste teme, koja je rađena nekako radi provje-re vlastitih mogućnosti – darovao Staševici za koju me vežu samo lijepe uspomene.

Po uputi fra Vinka, Imotskome Franjevač-kome samostanu darujem Vitraj koji je realizi-ran devedesetih, ali nije ugrađen tamo gdje je trebalo zbog promijenjenih dimenzija. Tema je »Isusovo krštenje na rijeci Jordanu« (veličine 165 x 71 cm u drvenome okviru). Sličan vitraj, ali ne i replika, jedan je od izvedenih u župnoj crkvi u Podbablju.

Svrha ovome dopisu je da posluži Daro-vatelju i Daroprimcu kao Certifikat i potvrda autoru o primopredaji autorskog djela.

U Bregani, 29. 03. 2011. godine

S poštovanjem Branimir Dorotić

47STAŠEVICA

evački samostan u Imotskom

ZNATE LI?• Da je 26. srpnja 1806. ruski šamber (vrsta

morskog broda s tri jarbola) »Zabijaka« sa 16 topova plovio ispred samostana u Zaostrogu. Iz samostanskog vrta su ga izazivali francuski vojnici, smješteni oko samostana. U pomoć rusima i crnogorci-ma došla je regata »Venus« s 50 topova i rastjerali Francuze. Rusi i s njima crnogor-ci su opljačkali samostan, naplatili ratnu štetu. Ima i danas pet ruskih topovskih kugli ugrađenih u pročelje i hodnik samo-

Stanić 500 din. Brigu oko gradnje škole je vodio župnik fra Ante Gnječ. On je pribavio sredstva za gradnju škole u Badžuli, župa Vidonje i u Dubravi, župa Otrić Struge. Ove, 2011. god., stara se škola obnavlja i nada-mo se ljepšem izgledu škole i okoliša.?

• Da su stanovnici Zaostroga, vidjevši radiš-ne fratre rekli: »Tko njih može pobijediti! Evo jedan kopa u vrtu (o. Štambuk), drugi kuha (o. Tičić), jedan pase krave (fra I. Modrić), a stari fra Andrija Matutinović moli

Boga u koru. Nitko njih ne može srušit?

• Da je samostan 1954. pribavio jedan roj pčela od Ante Marevića Beusa s Trnave u Pasičini?• Da je fra Ante Radić, kao župnik Baćine, inter-venirao kod talijanske voj-ske u Metkoviću, gdje su Talijani doveli baćince (50 do 60 osoba) s nakanom da ih ubiju. Fra Antinim zalaganjem talijanske vla-sti su oslobodile sve uhap-

šene, osim petorice koji su prije odvedeni u koncentracioni logor na Prevlaku. Ipak su ga partizani opljačkali, odnijeli pisaći stroj, radio aparat, protjerali iz Baćine i na koncu

stana.

• Da je 22. rujna 1965. završeno, nakon potre-sa 1962., uređenje klaustra u Zaostrogu. Dr. Gabričević, direktor arheološkog muzeja u Splitu je rekao: »Ima raznih baroknih klau-stara po svijetu, koji zapanjuju svojim dimen-zijama, ali nešto ovako simpatično, intimno, skladnost dimenzija teško je naći 18 x 18 m?

• Da je gradnja škole u Staševici 1929. zapala 138.154 dinara, a u dugu je ostalo 27.927 din. Iste godine je završena i čatr-nja (lokva) pokraj škole za 1200 hkl vode. Kumovi škole bili su: Jozo Marević pok. Šimuna, koji je darovao 1000 din; Jure Mateljak Nikolin 20 dolara; Ante Rončević

Glavni ulaz u Franjevački samostan Sv. Marije u Zaostrogu

Topovska kugla s ruskog broda 1806., ugrađena u zid samostana u Zaostrogu. Snimio fra Vinko.

48 STAŠEVICA

49STAŠEVICA

zapalili kuću, koja i danas stoji zapaljena?

• Da su franjevački bo-goslov i 1962. god. radeći na obnovi samo-stana u Zaostrogu uči-nili 1763 dnevnice. Sve je to vodio fra Nikola Radić. Među bogoslo-vima je bio i sadašnji župnik Staševice?

• Da je Zaostrogu uki-nuta brodska veza 30. travnja 1965. godine?

• Da su čoku za crkvu Svih svetih na Bristi 1900. god. darovali Josip i Jure Šunjić sino-vi Ilijini i Jure Dropulić, koji su tada radili u Americi. Jurina žena Iva je donijela čoku na leđima iz Gradca?

• Da je hrvatska valuta kuna uvedena 30. svibnja 1994. god. za premijera Nikice Valentića?

• Da se krumpir u dolini Neretve počeo uzgajati 1841. Važnu ulogu u uzgoju krum-pira imali su župnici, koje je pokrajinska vlada u Zadru zamolila da pouče narod o uzgoju krumpira ili »jabuke od zemlje«?

• Da se ime Zaostrog prvi put spominje u hadžetu drinskog kadije Hamze 1494. a u 15. st. hrvatska vlastela braća Vlatkovići-Jurjevići imali su utvrđeni grad na Viteru?

• Da je fra Petar Dragičević, gvardijan, podi-gao u Zaostrogu zid uz put, od mora do samostana, zvan šetala (1,5 m) postavio lijepu kamenu kolonadu i na nju pričvrstio željezne nosače za lozu. Godina 1733. je i sada vidljiva u kamanu, kad se dolazi od mora, s lijeve strane par metara od želje-znih vrata. I danas je to lijepo vidjeti?

• Da je fra Mijo Jekušić, gvardijan, sagradio kulu prema moru u Arboretumu, obzidao je kame-

nom i krečem. Služila u obrani od Saracena, a i danas su vidljive puškar-nice u samostanskoj bla-govaonici?

• Da predaja spomi-nje stari put Lumbardin iznad Jezerca, koji je išao preko Pasičine. Njim su Turci vukli to-pove (lumbarde) kad su iza godine 1661. navaljivali na Gradac. Predaja u narodu je i danas sačuvana. Turci sreli dvojicu tadašnjih glavara, zvali su se kne-zovi, kao sada glavar. Jedan je bio Ćendo, drugi Šalinović. Ćendo

je dozvolio vojsci da mogu proći, Šalinović nije dozvolio. Oni su ipak prošli i došli u Gradac. Kasnije se vratili i ubili Šalinovića, a lumbarde (topovi) su već na moru i na Gračkim stinama, oda-kle su mogli nadgledati more i Pelješac. U Gradcu su zarobili jednog Barbira (Barbieri), doselio iz Venecije i ponudili mu da s morskog mula u Gradcu pogodi lumbardu (top) na Gračkim stinama, kod Paškala. On je dobro naciljao, opalio, i pogodio u cilj. Turci su ga pustili na slo-bodu, ostao živ, i nastanio se u Barbira u Draževitićima. (Kazivali Drago Musulin i Drinko Barbir, 20. listopada 2011. god.).

• Da je glavni pokretač za oslobođenje Vrgorca od Turaka bio zaostroški gvar-dijan fra Pavao Kačić Barišić. Vrgorac je oslobođen na sv. Katu 25. studenog 1690. Fra Pavao je umro u Zaostrogu 1. siječnja 1697. u 115. godini života?

• Da je 30. lipnja 2011. god. otvorena autoce-sta Ravča-Vrgorac i od tada sav promet za Dubrovnik ide preko Staševice?

Klaustar u samostanu Sv. Marije u Zaostrogu

50 STAŠEVICA

Podranio ribar Mate iz sela Postranja. Cikla zora pa nebo na istoku zarudilo navješćuju-

ći da će biti lijep i vedar dan. Izišao pred kuću. Gleda lijeno unaokolo držeći s jednom rukom hlača a s drugom pokriva usta, koja se zijeva-jući raširiše, kao da će progutati čitavo polje.

– U Ime Isusovo! – duboko uzdahnu prije nego mu se usta sklopiše – lijepo je vri-jeme, bit će Božjeg blagoslova!

Krsti se Mate ulazeći u kuću. Nekoliko se puta dobro iskašljao pa će svojoj Mari, koja se još prevrćala na postelji:

– Slušaj, ženo, ja odoh u Blato! Spremaj puru, bit će sreće! – Okreće se po kući spremajući mrežu i ostalo potrebno za ribarenje. – Izjutra se vidi kakav će biti dan – ponovno će Mate na glas – Tako me učio moj ćaća. I nikada me ta narodna nije pre-varila. Neće ni danas!

Slično je Mate dalje ronzao i miješao svoje misli s molitvom, koja mu je tekla iz usta više od običaja nego od molitvenog žara. Kad je sve spremio, na rame natova-rio, od srca je uzdahnuo:

– Pomozi Bože i blažena Gospe!

Ide Mate kroz Čanjevice a s njime idu i njegove misli! Zdrave su i čvrste kao i onaj kamen, u kome se rodio i koji ga je kao bosonogog dječaka očeličio. – Tako ti je – misli on – i ne možeš drugačije. Mučiš se i trudiš više za drugoga nego za sebe. Koliko sam dobrih masnih ugora ulovio? Uvijek su ih pojeli ili seoske vlasti, ili gradska gospo-da. Tek jednoga sam za Badnji dan ostavio svojoj familiji. Bio debeo kao ruka iza šake. Borio sam se sa sobom kamo ću njime. Na koncu sam čvrsto odlučio da neće iz kuće. I mojoj je obitelji Badnji dan! – Malko zastao dok pripali lulu pa prihvati misli gdje ih je

ostavio – nije mi žao kad darivan čovjeka. Najteže mi je kad moram dati nečovjeku.

Prispio k Blatu da sam nije znao kako. Odvezao lađu, razastrao mrežu, zaveslao i čeka. Jutros mu nije trebalo dugo. Osjetio je pod rukom da se riba kreće u mreži. Izvukao je i čudom se čudi. Među ploticama koprca se ugor kao gorostas među patuljcima.

– U Ime Isusovo! Što je ovo? – Mate se nageo, poteže mrižu i glasno se čudi – pa ja u mojim dugim ribarskim godinama ovo čudo od ugora ne vidjeh! Bilo ih u mojoj mreži svakojakih: debelih, mršavih, mladih i starih, ali ovakoga nikad ne imadoh.

Izvukao Mate mrežu, vadi ribu, a kad dohvati ugora osjeti njegovu težinu, sinu mu čudna misao:

– Ovaj je za našeg župnika fra Matu. Nikada ga nisam ljudski počastio. On mene je. Zaslužio je. Bunare nam kopa, putove radi, crkvu zida. E, valaj ovaj će ugor njemu! Znam da ga neće sam pojesti.

Sastala se dva prijatelja u fratrovoj kući u Postranju. Čudi se fra Mate neobičnoj lovini. Dok su zajedno pili i nazdravljali, smi-šlja on koga će s teškim ugorom razveseliti. Ima on puno prijatelja. Pade mu na pamet donamjesnik Pavić u Zadru. Svjestan je koliko mu je išao na ruku u velikim podhva-tima. I sliku mu je svoju poklonio.

Upregao župnik konje u kočiju pa će vrcom u Imotski. Taman prispio na dilidjen-cu (službena kočija) koja ide za Split.

– Ovo ćeš mi predati, kad dođeš u Split, kočijašu dilidjence koja putuje za Zadar! – tako je fra Mate govorio kočijašu. – Pripazi dobro da ugor ne ugine, jer mu je dalek put!

Ugor fra Mate Gnječa»Što ti je rekao fra Mate Gnječ, to ti je

rekao i carinski Beč.« (Narodna iz Prološca)

Živ ugor u velikom loncu sretno propu-tovao od Imotskog preko Splita do Zadra. Donamjesnikova gospođa prepade se, kad ugleda toliku zmijurinu, kako se koprca u vodi. No, kad se uvjeri da je ugor od veselja se promijenila u licu. Dobro darovala koči-jaša i smišljala na koji će način pripremiti ugora i koga će pozvati na večeru.

– Ne, ženo, tako! – zaključio je donamje-snik, kad je došao kući i ugledao neobičan poklon. – S ugorom možemo steći blagonaklonost velikog čovjeka. Poslat ću ga u Split gospodinu načelniku.

Gledala gospođa ugora sažalnim okom. Živa bi ga pojela. Valja se pokoriti želji muža. Imala je ona u kući sva-kovrsne ribe, jegulje i ugora iz Vranskog jezera. Ovakvog ugora ne vidje nikada. Dok ga je promatrala, živina se pono-sno po loncu motala. Sad je u klupku, sad u osmici, sad izdi-gne glavu, kao da je razumje-la da je u kući tako moćnog i uvaženog gospodina. Kad se primakoše ruke kućne gospo-darice da ga preda poslužite-lju, zavuče se u vodu i kao postiđeno savi na dno lonca u klupko.

Prološki je ugor ponovo u diliđenci, i ponovo na putu, ali sada od Zadra do Splita. Kočijaš stavio lonac do sebe i često pogleda na ugora. Rastu mu zazubice a napast ga nagovara, kako bi se domogao dobre večere. Opire se čovjek. Neda se.

– Kako rekao da rekao – u sebi je mislio – neće mi vjerovati. Radi nesretnoga ugora, mogao bi izgubiti svoju lijepu službu. I, sipa vas umela! – breknuo je žestoko na konje, kako bi od sebe otjerao ljutu kušnju.

51STAŠEVICA

Spomenik fra Mate Gnječa pred crkvom u Prološcu,rad akad. kipara prof. Krune Bošnjaka. Snimio fra Vinko Prlić

Kočijaš pošteno odvezao ugora i poni-zno ga predao ženi gospodina splitskoga načelnika. Ne bi mu uzaludna muka. Dobio je dobru napojnicu.

– Dobro i ovo! – u sebi je pomislio dok je trpao novac u džep i ne nadajući se da će ugora opet vidjeti na splitskoj stanici.

Splitski načelnik je uvelike štovao fra Matu Gnječa. Kad dođe kući, i ugleda neo-bičnog ugora, on će pun ushićenja:

– Ženo, evo mi prigode da počastim starog prijatelja!

– Ma što? – ona ga čudno pogleda – jesi li poludio? Ja se spremala, kako ćemo na neobičnu večeru pozvati najbolje prijatelje!

– Pusti, ženo, prijatelje, jer ja nemam boljeg od prološkog župnika fra Mate Gnječa! – mirno će i staloženo načelnik. – Odavna smišljam, kako ću mu se odužiti i za sve što je on meni učinio. Ovaj će ugor ujutro putovati u Proložac!

Ni jedan se Proložanin nije provozao diliđencom, koliko ovaj ugor iz Blata. Eno

52 STAŠEVICA

ga ponovo na putu za Imotski. Začudio se prološki župnik, kad ugleda svoj lonac na stolu. Taman se vratio umoran s Poda.

– Odakle ovo? – pomisli u sebi – otklo-pi lonac i ugleda ugora, čudom se čudio. – Da ga nije onaj nesretni kočijaš – pomislio u sebi – ostavio u Imotskom? – Smišljao je kako će ga dobro isprašiti. Kad ugleda uz lonac priloženo pismo, otvori i čita:

»Dragi prijatelju fra Mate! Dobih od donamjesnika iz Zadra ovog neobičnog ugora. Znaš da bi se dobro skuhao u mojem loncu. Sjetih se Tebe, Tvoje gosto-ljubivosti i prijateljstva. Šaljem ti ga da se okrijepiš kad se vratiš s naporna krstarenja po prostranoj župi.«

Fra Mate odloži pismo, zgrabi lonac s ugorom, pa će vrcom kući ribara Mate. Odloži ga na siniju i pun će ushićenja:

– Imenjače, tvoj ugor proputovao kuda ti nikad nisi išao. Bio u Zadru i u Splitu. Posjetio moguće velikaške kuće i nakon duga putovanja od nekoliko dana vratio se sretno k pravom prvom gospodaru.

Svi pogledaše u lonac, u kome se šćućurio veliki ugor. Pala mu sila, kao da je

znao da se ponovo našao u kući pravoga prijatelja i da su mu časovi izbrojeni.

– Domaćice, spremaj ugora! – fra Mate će zadovoljno – večeras ćemo zajed-no gospodski večerati!

Fra Vjeko Vrčić

Crkva sv. Mihovila u Prološcu, sagrađena za župnika fra Mate Gnječa

Kapelica »Vigura« sv. Josipa u

spomen sina Renata, podigao otac Jozo Barbir.Blagoslovio don Mladen Margeta

28. srpnja 2011. g.Snimio fra Vinko P.

Obilježavanje Dana kruha i Svjetskog dana učitelja

53STAŠEVICA 53STAŠEVICA

Dani kruha obilježavaju se svake godine tijekom listopada u Dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama. U našem vrtiću priredili smo Dan kruha 21. listopada, gdje su djeca

sa svojom tetom Sekom pripremale blago naših ruku. Osnovna škola fra Ante Gnječa slič-no je učinila 5. listopa-da, gdje su djeca sa svojim učiteljicama i nastavnicima učinile ugođaj za dušu i tijelo.

Ovim svečanosti-ma uz molitvu, blago-slov i simbolično blago-vanje kruha, svih zajed-no, zahvaljuje se Bogu na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima, koje su ljudi primili tijekom godine.

Također u l isto-padu se slavi Svjetski dan učitelja. To je prigoda za isticanje važnosti rada svih nastavnika, te njihovog utjecaja na razvoj i društva u cjelini. U nastavku donosimo izvadak iz članka: »Hvala ti, moj Bože, za ovaj kruh!« što ga je napisao župnikov kolega, sada dr. veterine Ante Glibotić, a događaj je iz 1966. godine, vrijedi ga pročitati.

U centru Pariza… Dok sam se spremao kupljeno pojesti u

malom parku doživio sam veličanstvenu hvalu darovanom kruhu, zapisano 31. kolovoza 1966. Na kamenoj i zarasloj klupi ležao je čovječu-ljak, kosmat, duge i neuredne brade u svojim prnjama, špagom za nogu zavezanih kolica. Pomislio sam da spava i sve sam tiho spremao, da ga ne probudim. Jadnik koji u ovom parku ima svoj kutak, gdje ga nitko ne primjećuje, a kamoli da mu zaviri u dušu i pokuša otkriti uzroke i patnje ove ubitačne samoće i pustoši.

Dok sam ga promatrao iznenada je otvorio svoje krmeljive oči i piljio u moj križić na zlatnom lančiću, pa sam se bojao da mi ga ne otrgne. Tek sam se poslije uvjerio da je u njemu vidio spas.

Kad je vidio sve ono za jelo, počeo je nerazumno mumljati i rukama oko sebe mlata-rati, poskakujući od veselja upirući prstom u moj bijeli kruh – baguette i ostalo. Turisti su to rav-nodušno promatrali, a meni je bilo neugodno, jer nisam znao što on od mene želi, ipak sam shvatio, da je jadnik gluhonijem, a mumljajući još žešće je pokazivao na moj križić i bijeli kruh.

Bio sam izložen pogledima prisutnih u ovom parku u stranom gradu i brzo sam se snašao i dao mu komad papira i olovku. On uze papir te napi-sa drhtavom rukom: »Monsieur, j’ais faim aussi!« »Gospodine, i ja sam gladan!« Odmah sam mu sve to dao i spontano su mi došli na pamet stihovi našega pjesnika 17. stoljeća Ivana Ivaniševića:

54 STAŠEVICA

»Ne štuj zlato nikadare,kripostju se samom dičištuj i dvori kriposnogaponižena i uboga!«

On je s radošću uzeo baugette – bijeli kruh i visoko ga podigao prema nebu te kle-knuo na prašnjavi park i mumljao svojim nije-mim jezikom ljubeći ga suznih očiju, pa izne-nada skočio prema meni i na čelu mi napravio znak križa. Krist nas uči: »I on je tvoj bližnji!«

Bio je ganut i iznenađen darovanim kru-hom u ruci, ponovno je kleknuo i podigao ga

još više prema nebu, a suze su mu umivale nečisto lice. Zatim je na isti papir i još drhta-vijom rukom nečitko napisao: »Mersie, mer-sie, monsieur! Hvala, hvala, gospodine!« Te puno većim slovima: »Mercie, mersie, mon Dieux pour la Pain! Hvala ti, moj Bože, za ovaj kruh!« I ponovno poljubio moj križić, kruh i počne jesti. Kada sam odlazio, zagrlio me je a prisutni su ustali i zapljeskali!

HS, 14. listopada 2011. str. 28,Dr. Ante Glibotić

RECI MAJCI DA JE VOLIŠMajka nas je na svijet donijela,Svojim mlijekom zadojila,Uz Božju pomoć na noge podigla,Zato znaj, svoju majku voljetiNjeno lice ljubitiPitati, što treba njoj donijeti.

Imati za nju vremena, dok živi uz nasI ruke svoje širi kad nas vidi,S majkom svojom nikad se ne stidi.

Čovječe ako si u tuđiniNe budi lijen napisati pismoPrazninu u srcu zaslužili nismo.

Nazovi je telefonom i slobodan budi,Otvori srce, šapni joj da je volišI dragoga Boga za nju moliš.Suza radosna umirit će majčino liceJer ti si majci najdraže biće.

Suze koje je majka za nama prolila,Tuđina je za nas i bez milostiDjecu od majke odvojila.

Kada dragu majku izgubišKasno je za nju da se više brinešSva bogatstva svijeta možeš imatiMajčina ljubav se ne može više vratiti.

Ostaje u nama nešto jače od smrti,Da majčina ljubav će do vijeka uz nas biti.

Jadranka Ravlić r. Šunjić

55STAŠEVICA

Proslava Gospe Lurdske u Karaševu - Rumunjska»I biše lipa služba Bogu i svetoj Divi Mariji.«

(Stari vrbnički pop glagoljaš. Kroničar iz 1532. g.)

Ove godine se navršilo četiri godine da je župa i općina Zmijavci, pomogla župi

Karaševo izgraditi Hrvatski Lurd, na rijeci Karaš u blizini grada Rešice u Rumunjskoj. Načelnik općine Zmijavci gosp. Miroslav Karoglan, vijeć-nik Zdravko Gabelica i bivši župnici Zmijavaca fra Vinko Prlić i fra Mario Jurišić, uputili su se 15. srpnja preko Bosne u Rumunjsku.

Sutradan, na Gospu od Karmela, fra Vinko je imao misu i propovijed u Karaševu. Gospinu pjesmu: Sred te se pećine… Riječi pjesme smo ponijeli sobom (600 primjeraka) i svi su riječi pjesme imali u ruci. Fra Mario je više od pol sata, prije mise uvježbavao, pa se stvorio lijepi štimung u crkvi. Fra Vinko je propovijedao o Gospi od Karmela i u 21 sat se uputila procesija sa svijećama, prema Gospinu svetištu na rijeci Karaš. Pješačilo se nešto više od pol sata. Procesija ide za križem i krunama koje nose bogoslovi.

U Svetištu s njima vježba i moli fra Mario. Svatko ima svijeću u rukama, što smo donije-li iz Hrvatske. Iz svega grla se pjeva: Zdravo, zdravo, zdravo Marijo, a poslije toga Ave, ave, ave… Fra Marijo ih dijeli u dva kora pa jedni pjevaju Zdravo, a drugi Ave. Svijeće su u zraku, svi oduševljeni u prekrasnoj prirodi, a rijeka Karaš teče između vjernika, koje pove-zuju prigodni mostići. Već je 22 sata, ali se ne odlazi, pa se vraćamo u crkvu noseći svijeće

Spomen ploča Zmijavčana u Karaševu.Snimio fra Vinko, 17. VII. 2011. g.

Fra Mario u Gospinom svetištu u Karaševu uvježbava pjevanje, 16. srpnja 2011. g. Snimio fra Vinko.

župnik u Međugorju i spomen sličicu na ovu kratku duhovnu obnovu.

Misu predvodi fra Mario u misi je devet sve-ćenika svi Hrvati, i tri bogoslova, koji će uskoro biti zaređeni za svećenike. Jezik je odlično saču-van. U crkvi se služe s knjigama iz Hrvatske, a imaju i u školi hrvatski jezik. Fra Mario je svoju propovijed posvetio najviše Međugorju. On drži visoko Gospinu sliku, a narod na isti način pri-mljenu sliku po dolasku diže u zrak.

»I biše lipa služba Bogu i svetoj Divi Mariji.« Pomalo se rastajemo, idemo za zajed-nički stol, kasnije obilazak kraja i sutradan kući.

56 STAŠEVICA

u rukama, i svaka grupa pjeva, a fra Marijo između njih ide i potiče na pjevanje.

Sutradan je fra Vinko imao misu u Lupaku u 10 sati, a hodočasnici iz župe su već ranije pošli u procesiji prema Karaševu, jer u 12 sati počinje misa. I župa Klokotić ide pješke u procesiji u Karaševo, tako da su sve tri hrvatske župe bile na svečanosti u mladom Gospinom svetištu. Na misu u podne dolazi don Marijan, župnik Lupaka i fra Vinko, koji je kod njega imao misu. Svaki hodočasnik dolazeći pred svetište dobio je od nas krunicu, Gospinu sliku iz Međugorja, što je darovao fra Petar Vlašić,

Marija Tinkul, majka don Marijanova, prima odfra Marija krunicu koju je Papa blagoslovio

Fra Mario u Rumunjskoj drži predavanje svećenicimana dekanatskom susretu. Snimio fra Vinko.

Prilikom razgraničenja 1718. g. na Gornjem Kleku pojavio se spor oko stražarske utvr-de poznate kao Senjska kula. Pod pritiskom turskog komesara Mlečani su popustili pa je utvrda predana Turcima. Poslije razgraničenja pojavile su se sumnje i na tursko-mletačkoj granici prema Neretvi i Slivnu. Mletački inženjer Zaurović bio je podmićen od Turaka pa je proveo razgraničenje u njihovu korist. Poslije otkrivene izdaje Zauroviću je u Veneciji određe-na oštra kazna. Zlato koje je za izdaju svojih dobio od Turaka rastaljeno je i izliveno mu u grlo (Giovanni Cattalinich, Storia della Dalmazia, knj. III., Zadar 1835., 171., vidi Crkva na kamenu, prosinca 2002. str. 30, piše Željko Raguž).

Ovo je turističko mjesto (Neum, op. ur.), zamislite da dođu muslimani i provociraju, primje-rice, naša curica prodavala je sladoled i imala križ s lančićem, a muslimani joj kažu da skloni to jer ih provocira. Žalosno je da se skida križ ili slika sveca zbog nekoga tko će dati 20 maraka za prenoćište. Nažalost, naši prodaju zemljište muslimanima. Pitam ga ‘zašto si to prodao?’, a on odgovara: Imam djecu. Pa i njegov otac je imao djecu, živio u težim uvjetima, ali nije prodao svoju zemlju. Jer tko proda zemlju, prodao je komad hrvatskoga neba. Našem narodu nedostaje drža-votvornost. Oni koji bi nas trebali voditi, oni stvaraju teškoće.« Glas Koncila, 9. X. 2011. str. 17

57STAŠEVICA

PRVOPRIČESNICI 2011. GODINE8. svibnja

PETAR DROPULIĆ, sin Đonija i Ane

IVA GNJEČ, kći Joška i Lucijane

MARIN GNJEČ, sin Milenka i Matilde

KATJA GRGURINOVIĆ, kći Jure i Karmele

PAULA GRGURINOVIĆ, kći Mira i Anite

ANDREA KLINAC, kći Velimira i Divne

GABRIJELA KUŠURIN, kći Nediljka i Stane

KATARINA MAREVIĆ, kći Nedjeljka i Željke

ANA-MARIJA MUSULIN, kći Jurice i Đurđice

IVAN-GORDAN RONČEVIĆ, sin Ante i Suzane

MARTINA RONČEVIĆ, kći Jurice i Natalije

Prvopričesnici 2011. godine s roditeljima i župnikom fra Vinkom Prlićem. Foto »Ivona« Ploče.

58 STAŠEVICA

Papa Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger)

U Marktlu, u Bavarskoj,rođen je Ratzinger Joseph Alois.

Uz pomoć Majke Božje iz Aoltetinga,poruku je dobio što će bit.

Još kao mladić znao bi reć: – Bit ću papa Benedikt.

Profesor na sveučilištu u Regensburgu,maštao je budućnost drugu,sjeo na Božju prugu i u Rim pravo,pa se Benedikt šesnaesti prozvao.U teškom trenutku za Lijepu našu,hrvatski ga narod molitvom dozvao.

Dolazi nam onaj koji nas voli,koji osjeća naše patnje, naše muke,nepravdu, vapaj i naše boli.

Dolazi nam papa Benedikt,koji će konačno Europi reći:Primite najljepšu zemlju svijetau okrilje svoje – i kvit.

Dolazi nam prijatelj u pravi tren,kada smo posrnuli u vjeri ikada moramo redove zbitii protiv Antikrsta se ljubavlju boriti.

S radošću ga primi, svaki dome,njemu je oružje Božja riječ.Stat će u srcu mome i tvomei svima će blagim glasom reć:Na koljenima Hrvatsku ne dajte nikome.

Hrvatska je jaka i čvrsta,njena je mladost pametna i bistra.Nema predaje, nema sloma,bit će poruka s hipodroma.

Ivan Gudelj-Jokić

Požar koji je u noći između subote i nedjelje poharao područje Križa u Staševici uništio je velike površine vinove loze i nanio još neutvrđenu štetu nasadima jabuka.

Pločanski vatrogasci borili su se sati-ma s vatrenom stihijom, a pomagali su im mještani Staševice, posebice oni kojima su bili ugroženi nasadi. Srećko Marević je pre-kinuo prijateljevu momačku večer i s ostalim mladićima pohitao gasiti požar koji je nemi-lice pretvarao u prah višegodišnji trud lokal-nih poljoprivrednika.

Dramatično je bilo gledati vlasnike nasada kako tijekom noći svojim traktorima preoravaju zemlju i prave brane kako bi zašti-tili ugrožena stabla. Vatra je zahvatila široko područje pa se štete tek trebaju procijeniti, a prema riječima Drage Mateljka, glavara Staševice, požar se na područje Križa proši-rio s teritorija općine Pojezerje, nakon što je vatra prešla kanal u blizini tamošnje vinarije.

Kada se razdanilo, prizor na području nekadašnjih vinograda bio je apokaliptičan. Samo su izgorjeli ostaci »krekova« loze i

59STAŠEVICA

betonski stupovi podsjećali koja se kultura tu uzgajala. Na dijelu Staševice simboličkoga imena Križ tako se, u zadnjih godinu dana, tri puta iskalila viša sila. Nakon tuče i suše, ovdašnje poljoprivrednike dotukao je požar.

Ante Šunjić

DRUGI O NAMADRUGI O NAMA

NA KRIŽU POŽAR POHARAO PREDIO STAŠEVICE I OPUSTOŠIO POLJOPRIVREDNE POVRŠINE

Vatra 'progutala' lozu i jabuke

- Kod nas je vladala druga »filozofija«. Raseli sva sela i napuči Metković, Ploče i Opuzen, utjeraj seljaka u poduzeće, daj mu kakav stan ili, još češće, kredit da skuca što-god kućice (koju će cijeli život dograđivati) na potpuno neurbaniziranome zemljištu, koje još k tome i tone. Jer selo, to je bilo nešto nazadno, nešto što krnji ugled socijalističkoga napretka. Zna se da je seljaka bilo teško usustaviti jer je imao svoju kravu, kozu, ovcu, malo njive za posaditi krumpir, nešto maslina u brdu i, što je najvažnije, navikao je na malo. Trebalo ga je namamiti u grad. Kako? Tako da je razvoj sela potpuno marginalizi-ran, ni puta, ni struje, ni vode, ni onoga najvažnijega – posla. A u gradu svega toga.

Na žalost, ni Lijepa Naša nije ništa naučila na »tuđim« pogrješkama. Tako nam se i danas događa da mala mjesta i dalje propadaju i teško da će ih išta moći spasiti. Jedino od izbora do izbora tamo se pojave političari koji obećavaju razne tvornice za preradu ribljih prerađevina i slične magline. Ivica Puljan

Metkovski vjesnik br. 46. str. 2.

Drago Mateljak i Srećko Marević pokazuju što je ostalo od vinograda, samo se vide izgorjeli ostaci

'krekova' loze i betonski stupovi

U organizaciji metkovskoga Ogranka Matice hrvatske u Gradskome

kulturnom središtu Metkovića pred-stavljena je knjiga Povijest župa doline Neretve autora dr. don Mile Vidovića u nakladi Ogranka MH. Riječ je o knjizi koja na 848 stranica obrađuje župe koje se nalaze s obiju strana rijeke Neretve na području Republike Hrvatske od Metkovića do Ploča, odnosno od držav-ne granice s Bosnom i Hercegovinom do mora.

Nakon uvodne riječi dopredsjed-nika Ogranka Ratka Krstičevića o knjizi su govorili profesor na Franjevačkoj kla-sičnoj gimnaziji u Sinju fra Blaž Toplak, nekadašnji kapelan župe Sv. Ilije, a danas župnik u Staševici fra Vinko Prlić te autor Mile Vidović.

Knjiga ima ukupno 19 poglavlja, koli-ko je i župa na području koje obrađuje. U njima je dan opći povijesni pregled svake župe te detaljno obrađena njihova crkvena povijest, počevši od utemeljenja do danas. Podrobno su obrađeni svi crkveni objekti i doneseni popisi župnika i svećenika, redov-nika i redovnica rođenih u svakoj župi. Knjiga je opremljena zemljopisnom kartom neretvanskih župa i donosi 19 fotografija u boji koje prikazuju sve župne crkve.

Govoreći o knjizi, autor je rekao da je njena najveća vrijednost što je napisana na temelju autentičnih povijesnih doku-menata i kritički provjerene literature te napomenuo kako bi bilo poželjno da se knjiga nađe u svakome domu ne bismo li što bolje upoznali svoju prošlost.

Ivica Puljan

60 STAŠEVICA

Povijest župa doline Neretve

Predstavljanje u Metkoviću, 13. svibnja 2011. godine

61STAŠEVICA

Napokon se mijenja krov na Osnovnoj školi »Fra Ante Gnječ« u Staševici. To je

posljednja osmoljetka u županiji s azbes-tnim krovom. Krovna konstrukcija i pokrov zauzima površine 940 metara četvornih, nakon čega slijedi uređenje potkrovnoga prostora s kabinetima. Vrijednost radova na školi, koju pohađa više od stotinu djece, iznosi milijun kuna, a novac je osigurala Županija kojoj je ovo jedna od najvećih ovogodišnjih investicija u osnovne škole te

najveće pojedinačno ulaganje u školu od njezine izgradnje 1982. godine.

Lani je Županija financirala izvedbeni projekt vrijedan 150 tisuća kuna, a nakon završetka radova bit će omogućena jedno-smjenska nastava u školi.

Uz sufinanciranje županije u Pločama se, nakon 30 godina, mijenja i parket u Domu športova, koji koriste pločanska osnovna i srednja škola.

Ante Šunjić

NAPOKON! ŽUPANIJA OSIGURALA MILIJUN KUNA

Pada posljednji azbestni krov u županiji

Sakralna baština župe StaševicaFra Vinko Prlić, župnik na Staševici i nekadašnji kapelan

u župi sv. Ilije Proroka u Metkoviću, poslao nam je zanimljivu knjigu koja je nedavno izašla iz tiska. Koautori fra Vinko i Ivan Jukić obradili su sakralnu baštinu župe Staševica na čijem području kršćanstvo datira još od vremena prije dola-ska Hrvata. O tome svjedoče ostaci starokršćanske crkve na Staševici. Knjiga daje pregled svih sakralnih objekata te crkvenog inventara i predmeta koji služe u euharistiji, kao i umjetničkih djela koja se nalaze u njima; drugim riječima, predstavlja svojevrsnu inventuru svega što je vezano uz duboke kršćanske korijene toga kraja.

Metkovski Vjesnik, 11. studenoga 2011., str. 26.

Život i kronika župeStaševica, list župe sv. Staša u Staševici, Župa sv. Staša u Staševici, Staševica, 2010.

List župe sv. Staša izlazi tek povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara, tako da je pred nama broj iz 2010. koji je izašao baš pred Božić. Zbog toga ovo izdanje obi-luje prigodnim blagdanskim tekstovima. Kao i svaki glasnik, i ovaj donosi podatke o događa-jima bitnima za lokalnu zajednicu: krštenjima, pričestima, krizmama, obilježavanju blagdana, otvorenju župne knjižnice. Osim toga, tu su i tekstovi koji se odnose na lokalnu zajednicu, ali mogu biti zanimljivi i čitateljima sa šireg područja: radovi Milana Glibote (Spomen Pasičine, Grnčenika, Briste i Crnoče u dukali mletačkog dužda A Moceniga 1571. godine), don Petra Kaera (Starine u Bristi-Pasičini okruženog poglavarstva Metkovskoga) i prof. Ante Kovačevića (Znanstveno o hrvatskoj državnosti). Hrvatsko Slovo, 21. X. 2011. str. 23., Lidija Eterović

62 STAŠEVICA

Neda obrazIstinit događaj iz Posavine

BAŠTINA

Nije tomu davno, bili su općinski izbori. U selu N. bilo je 13 odbornika. Sedam katolika, a

6 inovjeraca. Od ovih 13 mora se birati načel-nik. Katolici su bili sigurni, da će njihov proći. Ali onda se umiješala i čaršija iz bliže varoši. Jedan od vođa zovnu najuglednijeg trgovca iz onoga kraja, svoga sumišljenika, pa će mu: »Čuješ, propali smo. Oni će dobiti, i naš man-dat u ovome kraju pade onda u vodu. Nego znaš šta. Koji je od onih sedam katolika najsi-romašniji?« – »Ivan M.« – »E pa lijepo. Zovni ti njega i ponudi 3000 dinara, da glasuje tajno za našega! Ako ne htjedne, ponudi mu 4000. Ako ne htjedne ni za 4000, ponudi mu 5000, 6000, pa i 7000 dinara. Jesi li me razumio?« I trgovac se, ko slučajno, uputio iz čaršije baš onom naj-siromašnijem katoliku odborniku.

»Neću, gazda dragi, nipošto.« »Ne budi budala. Tolika ti kuća na vratu, brat, nevjesta, djeca, marva, a nitko neće znati.«

»Hvala tebi ko našem gazdi! Ja duše neću da gubim, a mi prijatelji dobri odsad ko i dosad.«

»E, Ivo, ja sam mislio da si pametnija glava, šta ti misliš? 3000 dinara, to su pare. Možeš kupiti volove ili oranicu. Djecu zaodje-nuti, dugove poplatiti. Nego evo ko tebi 4000 dinara.« »Čast ti gazda, neću.« »Evo 5000, ludove jedan, pa cijelu godinu samo sjedi i luli po vazdan. Evo vala i 6000, pa ako ti je i to malo, evo 7000 dinara, pa reci sad: neću.« »Neću, gazda dragi, ni za 100.000 dinara ja gubiti svoje riječi i poštenja. Toliko mogu zaraditi, da prehranim ono nejačadi s bra-

tom. Pa ako nemam posla u mom selu, ima u susjednom preko Save. Ako nema ni tamo, još je mojih deset nokata vrijed-no da u svijetu zaradi koricu kruha. Tebi hvala, gazda dragi, a ja ne bih ni za živu glavu premetnuo dušom. Jer valja danas sutra umirati i Bogu dušu pridavat, a hiljade se tamo ne nose.«

Nije ovo pripovijest. Sam glavni akter događaja, trgovac, kazivao je ovo jednom župniku iz onog kraja. I primet-nuo je:

»To me je tako, paroče, zapanjilo da sam se ja, milijoner, postidio pred tim tvojim seljakom. I znaj, da ga i danas štu-jem kao prvog poštenjačinu u selu.«Koliko bi bezvjerske gospode izdržalo

kušnju, koju je tako sjajno izdržao Ivan M., seljak, koji vjeruje u dušu i koji se boji Boga?

Pa gdje je onda naša narodna snaga?B. B.

Katolički tjednik, 2011., br. 16-17, str. 21.

»Čuješ Ivo, imam nešto plaho za tebe, ako me poslušaš. Znaš, da ćemo birati načelnika. Pa bi li ti glasao za našega? Ja ti neću ostati dužan. Niko neće znati. Znaš, da se ceduljama glasuje. Eto, mi smo prijatelji; hoćeš li za 3000 dinara?«

Obnovljena kuća u Pasičini, snimljeno 20. XI. 2011. g.

FRA ANĐEO CVITANOVIĆ (1914.-2011.)

63STAŠEVICA

U dubokoj starosti (97.) preminuo je u Splitu (Firule) 12. lipnja 2011. god. fra Anđeo

Cvitanović. Zadnjih 20-ak godina živio je u samostanu Zaostrog i često dolazio u Staševicu, posebno na blagdan sv. Staša (26. kolovoza) i susretao se sa svojim bivšim župljanima.

Obolio je fra Ante Gnječ i u rujnu 1941. god. je pošao na liječenje u Zagreb. Odsjeo je u našem samostanu Majke Božje Lurdske, lije-čio se u bolnici od raka gdje je i umro 17. velja-če 1942. godine. Pokopan je u samostansku grobnicu na Mirogoju.

Po fra Antinu odlasku iz Pasičine, došao je za župnika fra Anđeo Cvitanović. Župu Pasičina primio je 6. rujna 1941. godine. Fra Anđeo je ostao do ožujka (25. ožujka 1942. god.) S njim je bila sestra Anka, koja sada živi u Australiji. Jedan dobri čovjek, kakvih uvijek ima u našim selima, dojavio je fra Anđelu, da je na popisu partizana, da mu se sprema smrt (ubistvo) i neka se sna-lazi. Odmah je poslao svoju mlađu sestru Anku da ide preko planine u Podacu. Sutradan (25. ožujka) na Blagovijest, imao je zadnju sv. misu u crkvi sv. Jure u Pasičini. Na misi je bio njegov pje-vač Ivan Marević, koji je pjevao misu. Fra Anđeo mi je pričao u Zaostrogu, da nikad Ivan nije tako »kantao« misu kao tada. Poslije mise se spre-mio, zatvorio crkvu i kuću. Susjedima je rekao da ide na Mali Prolog, a oni neka pripaze na kuću i crkvu.Otišao je kod župnika don Mate Simunića. Tu je ostao mjesec dana. Dekan iz Metkovića fra Vlade Bilobrk mu je javio da ostane na Malom Prologu, pa ako vidi da se može vratiti u Pasičinu neka ide, ako ne, neka se snalazi i ide onamo kamo mu je najzgodnije. Otišao je u Zaostrog.

Dok je bio u Malom Prologu, jedan de-čko, kako se on sjeća, bio je Bustruc, došao je po potvrdu. On mu je dao ključ od župske kuće, rekao da u uredu pronađe knjigu Stanje duša i neka je donese. Mladić je tako i učinio, dobio od fra Anđela potvrdu i Stanje duša je ostalo na Malom Prologu.

Kada je nova vlast, poslije rata, oduzima-la u svim župnim uredima matice, 9. V. 1946. iz Malog Prologa su odnijeli Stanje duša župe Pasičina, iako po zakonu to nisu mogli uzet. Budući da je u Pasičini cijeli ured sa spisima izgorio, oni su odnijeli u Ploče Stanje duša. Na više traženja župnika iz Pasičine, koji su službo-vali, konačno je uspjelo župniku fra Jozi Smolji dobiti Stanje duša (27. II. 1962.). To Stanje duša je sada jedino u našem uredu, koje je u najno-vije vrijeme ukoričeno i dobro služi vjernicima.

Fra Anđeo je pokopan u franjevačku novu grobnicu u Zaostrogu 15. lipnja 2011. g. uz sudjelovanje naroda, 65 svećenika, nadbi-skupa Marina i provincijala fra Željka.Neka ga Gospodin nagradi vječnim životom!

Fra Vinko Prlić

IN MEMORIAM

Fra Anđeo Cvitanović sa Stanjem duša župe Pasičina.Snimio fra Vinko Prlić, Zaostrog 2006. g.

64 STAŠEVICA

Braćo i sestre! Naš dragi fra Anđeo nikomu od nas,

sada nazočnih u ovoj drevnoj crkvi Sv. Marije ovdje u Zaostrogu, nije poslao, ni pismo, ni dopisnicu, ni brzojav, ni bilo kakvu pozivni-cu. Ipak smo svi došli. Došli smo ne zato što nas je on usmeno, ili pismeno pozvao. Sama vijest da se je fra Anđeo preselio iz ovoga zamaljskog života u vječni život okupila nas je oko njegova mrtvog tijela, da u ovim sve-tim obredima, posebno u ovoj svetoj Misi zadušnici zahvalima dobromu Bogu za fra Anđelov život, redovničko svjedočenje, za svećeničko služenje Božjemu narodu i da molimo milosrdnoga Boga da primi njegovu plemenitu dušu u nebesku slavu.

U ovomu trenutku treba se sjetiti da su prije više od sedam stoljeća na ovom istom mjestu, na kojemu se mi sada nalazimo, redovnici sv. Augustina, po njemu zvani „augustinci“, imali svoju crkvu i samostan. I oni su, kao i mi danas, svoju pokojnu braću redovnike pratili do groba slaveći sv. Misu i u pogrebnim obredima pjevali poznatu pje-smu: „U raj odveli te anđeli!“

Kad su Turci 1453. godine osvoji-li Carigrad i 10 godina kasnije stigli do Bosne, u kraljevskom gradu Jajcu na prijeva-ru su pogubili Stjepana Tomaševića, posljed-njega bosanskog kralja, i krenuli u daljnja osvajanja hrvatskih zemalja. Kad su augustin-ci ovdje u Zaostrogu za to čuli, od straha od Turaka napustiše samostan i crkvu i pobjego-še na Sućuraj, na otoku Hvaru. Tako su vjer-nici Zaostroga i okolnih sela ostali bez svojih svećenika. Stoga su plemići Jurjevići pozvali bosanske franjevce da preuzmu augustinski samostan i crkvu i da se duhovno brinu za vjernike koji žive u Zaostrogu i okolici. Od tih davnih vremena, evo je prošlo gotovo šest

OPROŠTAJ OD FRA ANĐELA CVITANOVIĆA(Zaostrog, 15. VI. 2011.)

Na kraju sv. Mise zadušnice, u samostanskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zaostrogu, od fra Anđela se je oprostio fra Gabrijel Jurišić sljedećim riječima:

stoljeća, franjevci na ovomu svetom mje-stu hvale Boga, navješćuju Veselu vijest Evanđelja i svojim životom svjedoče da je Bog dobar. Svoju umrlu braću preporuču-ju Bogu u sv. Misi, koju su slavili kao i mi danas. Kroz proteklih šest stoljeća u ovoj crkvi i oko nje pkopano je preko 300 fratara. U njihovim sprovodima sudjelovalo je mnš-tvo redovnika, svećenika i vjernika, često predvođenih biskupom. Svi su oni molili za svoju pokojnu braću redovnike.

Mi se danas s našim fra Anđelom pri-družujemo sudionicima svih tih sprovo-da, uvjereni da naše molitve dovode duše naših dragih pokojnika ne samo do vrata raja, nego i pred lice samoga dobrog Boga. Sudjelovanje u sprovodu i naše molitve ne koriste samo dušama preminulih, nego i učvršćuju našu vjeru u „uskrsnuće tijela i život vječni“, kako molimo u „Vjerovanju“.

Otac Provincijal je ukratko prikazao životni put i svećeničko djelovanje pokojnoga fra Anđela. Ja bih samo upozorio na jedna posebni vid njegova navješćivanja Evanđelja. On je doista kao župnik u povjerenim mu župama cijeli život propovijedao, držao djeci i mladeži vjeronauk, ispovijedao, savjetovao i poučavao mlade i stare, kao što to rade i drugi župnici. Svojim navještajem Božje riječi ostva-rio je značenje svoga imena. Naša hrvatska riječ „anđeo“ postala je od grčke riječi „ange-los“, što znači „glasnik“, ili „navjestitelj“. Naš fra Anđeo nije bio samo navjestitelj Evanđelja svojom živom i izgovorenom riječju…

Poslije Drugoga svjetskog rata komu-nističke su vlasti zabranile sav vjerski tisak i oduzele tiskare koje su bile vlasništvo crkve-nih ustanova. Tako su oduzele i tiskaru „Kačić“, koju je naša Provincija Presvetoga Otkupitelja nabavila i smjestila u Samostan sv.

Lovre u Šibeniku. Kada su komunisti, nakon 20-ak godina, u tome nešto popustili, sveće-nici se nisu mogli lako odlučiti na pisanje i tiskanje, jer crkvenoga tiska nije bilo, a držav-ni tisak j nije primao suradnju svećenika.

No, i u tim teškim prilikama fra Anđeo se je kao gvardijan i župnik u Živogošću 1964. godine prihvatio pera i objavio pri-jevode pisama svećenicima trojice papa. Nastavio je s „apostolatom tiska“ i kao župnik u Bristivici, Sućurju i konačno u Zaostrogu. On je doista znao za snagu

rodna Podaca i Makarsko primorje, zatim hagiografija, sakralni spomenici, narodni običaji i nekoliko biografija.

Objavio je preko 20 većih i manjih knjiga. Rad na tim knjigama omogućio mu je da se zainteresira za odgovarajuću litera-turu i pročita neke knjige, za kojima inače nikada ne bi posegnuo. Tako je obogatio svoje znanje, izabirao što mu se je učinilo ljepšim i korisnijim te prenio u svoje knjige, koje su mnogima koristile. To je bio pose-ban vid njegova apostolata i dok je bio

65STAŠEVICA

Samostanska grobnica sagrađena 2011. u Zaostrogu

župnikom, a i kasnije kad se je povukao iz aktivne pastoralne službe.

Na taj je način fra Anđeo i kao župnik i kao samostanac, uz izgovorenu živu riječ, ostao evangelizator i navjestitelj Božje riječi i svojim knjigama, preko kojih će govoriti i naviještati Evanđelje i poslije svoje smrti.

Stoga danas, kad se opraštamo od njega, dok ga preporučujemo milosrdnom Bogu, dok mu zahvaljujemo za sve dobro, što ga je kao redovnik i svećenik učinio, imamo prvao pobožno zapjevati svetu pjesmu: „U raj odvli te anđeli“ i moliti drevnu kršćansku molitvu: „Pokoj vječni daruj mu, Gospodine. I svjetlost vječna svijetlila njemu. Anen!“

izgovorene riječi, ali je isto tako bi svjestan da u ono „olovno doba“ mnogi nisu smjeli ni mogli doći do crkve i svećenika, ni sve-ćenik do njih. Stoga je fra Anđeo nastojao i pisanom riječju naviještati riječ Božju. A kad je napustio župničku službu i nasta-nio se u “Kačićevu samostanu” ovdje u Zaostrogu, imao je više slobodnoga vreme-na pa je u tom razdoblju napisao i objavio najviše svojih knjiga.

Tematika ili sadržaj fra Anđelovih knji-ga u prvom je redu vjerski, navjestiteljski, ketehetski, duhovni, odgojni i poticajni.

U drugu bi se skupinu moglo svrstati teme iz „lokalnoga patriotizma“, tj. njegova

66 STAŠEVICA

P r i l o g

BIBLIOGRAFIJA FRA ANĐELA CVITANOVIĆA (Izbor)

Kako je poznato, fra Anđeo se je rado bavio knjigom. Ne samo da je čitao, nego se je dao i na pisanje. Dok je bio mladi sveće-nik, nije imao gdje objavljivati, jer su komuni-stičke vlasti zabranile sav katolički tisak. Kad su se nakon dva desteljeća pomalo počele stvarati mogućnosti za pisanje i objavljivanje, fra Anđeo je vrlo brzo počeo pisati, prevoditi i tiskati.

Redovito se je potpisivao punim ime-nom i prezimenom: fra Anđeo Cvitanović, a ponekad je prezimenu dodavao „Dankić“. Dakle: fra Anđeo Cvitanović Dankić.

Ovdje donosimo bibliografiju njegovih knjiga, orginalnih, ili zbornike, ili prijevode.

1. PIO X., PIO XI., PIO XII., IVAN XXIII., Pisma svećenstvu, Živogošće 1964., str. 135 (priredio).

2. FRANCESCO MATTESINI, OFM, Duhovne misli Ivana XXIII., Bristivica-Trogir 1965., s. 61 (preveo).

3. SILVIO ANTONIO RIVA, OFM, Nova jeka Božje riječi, I. dio: Dvadeset predavanja o Apostolskom vjerovanju za osnovnu školu, Bristivica-Trogir 1966., s. 106 (priredio);

Isto, II. dio: Dvadest četiri predavanja o zapovijedima, blaženstvima, tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa i o bogoslovnim krepostima za osnovnu školu, Bristivica-Trogir 1967., s. 112 (priredio).

4. Humor pape Ivana XXIII. Dobrog, Sućuraj na Hvaru 1973., s. 64.

5. Oprostite! Mislite li? Molite li?, Zaostrog 1994., s. 96.

6. Životni put mučenika fra Ante Cvitanovića, župnika podsvilajskih sela Potravlja, Maljkova i Satrića. Pedeseta obljetnica mučeničke smrti 1944.-1994. Zaostrog 1994., s. 374.

7. Podački nebeski zaštitnici, Podaca 1995., 184.

8. Običajnik Župe Svetoga Jurja Sućuraj, Zaostrog 1995., s. 48.

9. Vjeruj u ljubav, Zaostrog 1995., 328.10. Narodni običaji, vjerski i duhov-

ni život Sućurja, Zaostrog 1996., s. 226.11. Podaca. Gornje makarsko primor-

je, Podački zbornik, Zaostrog-Podaca 1999., s. 622+10.

12. Grof Ivan i grofica Karolina Tomić, Podaca-Zaostrog 2000., s. 164.

13. Naš Bog je Bog Otac. Oče naš. Molitva Gospodnja, Zaostrog 2003., s. 74.

14. Sakralni i turistički hrvatski ra-sadnici Gornjega makarskog primorja, Zaostrog 2003., s. 301.

15. Križ u Podaci iz Švicarske, Zao-strog-Podaca 2003., s. 54.

16. Dvadesetorica govore. Gornje makarsko primorje, Zaostrog 2005., s. 128.

17. Hrvatska, zemljo moja svetaca, bla-ženika i mučenika, Zaostrog 2005., s. 176.

18. EZIO FRANCESCHINI, Najljepša dolina svijeta, izd. Teovizija, Zagreb 2005., s. 130 (preveo).

19. Moj Bog u bijeloj hostiji, Zaostrog 2007., s. 240.

20. P. RIGHETTO, Isus učitelj. Bog među svecima modernog doba. Vjeronaučni primjeri „Isus“ - br. 6, Zaostrog 2006., s. 51 (preveo).

21. P. RIGHETTO, Isus učitelj. Krš-ćanska molitva. Vjeronaučni primjeri „Isus“ - br. 10, Zaostrog 2006., s. 52 (preveo).

22. Isus molitelj i učitelj molitve, Zaostrog 2007., s. 128.

23. P. RIGHETTO, Isus i Majka. Vje-ronaučni primjeri „Isus“ - br. 12, Zaostrog 2007., s. 52 (preveo).

24. Fotografija Božja, Zaostrog 2008., s. 87.

Fra Gabrijel Jurišić

67STAŠEVICA

KAČIĆ - Zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u čast akademika Emilija Marina, Split XLI-XLIII/2009.-2011., str. 1280, tvrdi uvez, ilustrirano, dio u koloru.

Kako se iz naslova vidi, Zbornik je posvećen akademiku i sveu-čilišnom profesoru dr. Emiliju Marinu, svjetski poznatom arheologu, istraživaču, znanstveniku i piscu. Bio je sveučilišni profesor u više europskih gradova. Posljednjih godina bio je hrvatski veleposlanik u Vatikanu i Međunarodnom viteškom malteškom redu. Stoga su nje-govi suradnici i prijatelji priredili ovaj Zbornik.

Osim uvodnih tekstova objavljena je biobibliogrfija E. Marina i znanstveni i stručni članci iz raznih disciplina: arheologije, povijesti, antičke mitologije, topografije, epigrafije, numizmatike, muzeologi-je, povijesti umjetnosti, graditeljstva, kiparstva, slikarstva, glazbe, filozofije, teologije, hagiografije, sociologije, ekonomije, bibliote-karstva, bibliografije i to od antičkih vremena preko starohrvatskoga doba do najnovijih vremena.

Članci su pisani na sedam svjetskih jezika (hrvatski, engleski, francuski, njemački, slovenski, španjolski i talijanski). Svi imaju uvodni sažetak i završni na stranom jeziku, a popraćeni su slikovnim prilozima i tablicama. Surađuje preko 70 akademika, profesora i znanstvenika iz 17 država: Austrija (1), Belgija (1), Bosna i Hercegovina (2), Francuska (8), Hrvatska (29), Italija (9), Izrael (2), Makedonija (1), Norveška (1), Njemačka (2), Poljska (2), Slovenija (1), Španjolska (4), Švedska (1), USA (2), Vatikan (6) i Velika Britanija (1).

Sadržaj je Zbornika vrlo bogat i vrijedan i svakako je veliki doprinos znanosti, posebno arheologiji.Narudžbe: Zbornik „Kačić“, Šetalište kard. A. Stepinca 1, 21230 Sinj.

Fra Luka Vladmirović, neretvanski pregalac (1718.-1788.), IZABRANA DJELA, Marka et alii, Velika Gorica 2011., str. 527, tvrdi uvez, ilustrirano. Dr. Jozo Marević preveo je prvi put na hrvatski jezik 10 Vladmirovićevih djela, od kojih je najvažnije Arhivska kronika smostana u Zaostrogu, prva monografija jednoga samostana Provincije Presvetoga Otkupitelja, objavljena 1770. Dakle, prije 240 godina.

U drugom dijelu donesena su četiri hrvatska fra Lukina djela u ponovljenom izdanju (reprinti): Pripisanje Kraljevstva bosanskoga, Razmišljanja kršćanska za svaki dan miseca, Slavodobiće kršćansko, Život sv. Šime Zadranina za braću kršćane i rišćane. Priloženo je i nekoliko priloga (životo-pis, izbor iz bibliografije, rasprava o grafiji i drugo).

Narudžbe: Marka, Radićev odvojak 30, 10410 Velika Gorica.

KNJIŠKI OGLASI

ZBORNIKU ČAST EMILIJA MARINA

GOD. XLI.-XLIII. 2009.-2011.

UDK 282 + 008 (497.13) (091) ISSN 0453-0578

Ivan Jukić - Fra Vinko Prlić, SAKRALNA BAŠTINA ŽUPE STAŠEVICA, fotomonografija, Knjižnica Zbornika „Kačić“ - Monografije, dokumenti, građa… br. 52, Split-Staševica 2011., str. 123.

Kratka povijest Župe, 143 fotografije u boji, sažetci na engleskom i njemačkom jeziku i drugi prilozi.Narudžbe: Župski ured, 20345 Staševica.

TRADICIJSKO CRKVENO PUČKO PJEVANJE U FRANJEVAČKOJ PROVINCIJI PRESVETOGA OTKUPITELJA , Sv. I. Glazbeni niz Nova et vetera Zbornika Kačić br. 5, Split 2011., str. 502 + četiri CD. Uvodni članci, 13 zapisivača zapisalo je tekstove i melodije iz brojnih samostana i župa Provincije. Sve je stručno obrađeno. Objavljeni su tekstovi i notni zapisi te sve snimljeno na 4 CD. Popisani brojni pjevači-kazivači. Sažetci na stranim jezicima: latinski, engleski, njemački, talijanski i drugi prilozi.

Narudžbe: Franjevački provincijalat, Trg G. Bulata 3, 21000 Split.

Pismo blaženomAlojziju Stepincu

68 STAŠEVICA

U ono vrieme kad se crveni terorrazmahao u zemlji Hrvatskoj

osudiše te na mučeništvojer si bio hrvatski rodoljubnik

nisi htio prevjeriti katoličku vjeruKrv mučenika sjeme je slobode

Poput jaglaca izpod smrznuta sniegaHrvatska je s krunicom oko vrata

oproljetila zimuizborila svoj životni kutak

pod Suncem slobodeOd toga malo prošlo je godina

pamćenje narodno izbliedilo je brzozaboravna umrtvljena Hrvatska

utonula je u hrvatsku šutnjuIz hada haažkoga sudišta

izronila je sedmoglava Crvena Sablastna usta joj sukljasumporni smrad

Svetče hrvatskiizmoli milost u Boga koji je Ljubavneka ohrabri izmučenu Hrvatskui pomogne joj odhrvati se Zvieri

apokaliptičnojda izcrpljena ne krene putemkoji će ju odvesti u ništavilo

Mato Marčinko

Danica Musulin na krštenju kćerke Vjenčani Nedo Glamuzina i Natalija Šunjić, 5. XI. 2011. godine

69STAŠEVICA

Sveta Cecilija (22. XI.),glazbenicima najmilija.

1. Svi sveti. Sveta misa u crkvi na Bristi. Župnika vozio Stipe Dropulić Jurin sa svojim džipom. Kod crkve bilo 13 vozila (auta, kami-ona i automobila, te dva motora). Cesta još nije sasvim gotova, pa se ne preporuča za automobile. Nadamo se da će se za idući blagdan Svih svetih cesta nasuti, poravnati i biti spremna za automobile. Na misi je bilo 155 vjernika, što su ministranti prebrojili bro-jačem. Župnik pozvan na ručak kod Nevena Dropulića, gdje su i oni izgradili put (500 m) i dio betonirali. Sada se stare kuće obilaze, čuvaju one nas, a mi njih.

2. Nazvao me novinar Dubrovačkog vje-snika Jasmin Brajlović, da bi napisao članak o izgradnji putova. On je s našim slikarom Jurom Jovica obišao Pasičinu i za »Dubrovački vje-snik« 13. studenog napisao veliku reportažu pod naslovom: »Otjerao ih potres, vraća ih nova cesta« sa šest fotografija, s potpisom za tekst i foto: Jasmin Brajlović.

3. Blagoslovio sam novu kuću Zvonka Gnječa Antina, koji se ovih dana ženi. Da-rovao sam mu uokvirenu sliku sv. Staša, koja će krasiti njegovu kuću.

5. Župnik vodio sprovod Antunu Čoviću u Tučepima.

7. »Slobodna Dalmacija« donijela članak o promociji knjige bivšeg župnika fra Ivana Jukića pod naslovom »Zapisi redovnika« – oduševili, što je bilo u Vrgorcu, a bio je veliki broj fra Ivanovnih prijatelja sa Staševice.

9. Navratili inž. Rodoljub Lalić i Berislav Glavaš, koji su danas u Vrgorcu predstavi-li projekt tunela (Krotuša-Birina 3,700 m).

ZGODOPISJE - STAŠEVICAZGODOPISJE - STAŠEVICASTUDENI, 2010. Nadaju se započeti s tunelom za dvije godi-

ne, jer treba dobiti građevinsku dozvolu.17. Sprovod Stipanu Šunjiću vodio don

Neven Vuković, župnik Ravče. U Zmijavcima sprovod Ani Šabić, majci bivšeg župnika fra Nediljka, gdje je bio naš župnik i lijepi broj naših župljana.

20. U našoj župi vjenčani Milan Klinac iz Kokorića i Dragana Marević iz naše župe. Mladenci počastili u dvorani pjevače, koji su uzveličali slavlje. Hvala!

21. Krist Kralj i Gospa od Zdravlja na Prodan Brigu. Na večernjoj misi blagoslov djece. Navratio kod župnika fra Ante Babić, voditelj vicepostulature fra Ante Antića i dao za vjernike više primjeraka životopisa Sluge Božjega fra Ante Antića. Hvala!

23. Sprovod Petru Dropuliću (1952.). Na sprovodu bio bivši župnik fra Nediljko Šabić, te vod HRM koji su imali počasni plotun i stražu, jer je Petar bio u Domovinskom ratu.

24. Dekanatski sastanak i primopredaja dekanata između dosadašnjeg dekana don Mladena Margete, koji je premješten u Vid i novoimenovanog dekana fra Petra Vrljička, župnika Vrgorca.

28. Prva nedjelja došašća. Pada hlad-na kiša i prvi put upalili grijanje u crkvi.

30. Zornica u 6 sati. Prije mise upalili grijanje, zvonili za misu. Poslije mise svi su pozvani na kavu u vjeronaučnu dvoranu koju je priredila Goga Mateljak.

- »Dubrovački vjesnik« od 27. listopada str. 28. donio završnu anketu: »Najpopularniji političar Ploča je?« Titulu najboljeg osvojio je Zdenko Mateljak, HSS-ov dogradonačel-nik, naš župljanin; drugi je Marijan Scipioni HDZ, treći gradonačelnik Krešimir Vejić HDZ. Čestitamo!

Pun kamion hrane za Caritas u Kninu

70 STAŠEVICA

Sveta Luca, dici se štuca(očekuju darove).

1. Svećenička rekolekcija u Vepricu. Došla vijest da je fra Ante Anić, župnik Gradca, u Zagrebu operirao srce.

6. Sprovod Mili Bilić na groblje Jezerac. Kresali se bori oko igrališta, ljepše vidjeti i bolja je rasvjeta na ulici. Počela se uređivati prostorija za mrtvačnicu na Spilicama.

7. Stigao novi broj lista »Staševica« za 2010. god.

10. U 16 sati sv. misa za 170 poginulih, ubijenih i nestalih u Drugom svjetskom ratu i za prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana. Svih 170 na početku mise pročitao Drago Marević, invalid Domovinskog rata.

11. Djeca podijelila za svaku obitelj gra-tis novi broj lista »Staševica«. U župi vjenčani Emil Živković i Darija Mateljak.

dijanu i obnovitelju samostana poslije potre-sa 1962. fra Nikoli Radiću, a bio je i župnik Staševice. Gvardijan je rado pristao i odmah je naručena slika kod akad. slikara Branimira Dorotića, koja se sada nalazi u samostanu.

14. Drago Marević reče da je ovih dana vidio četiri vuka na Kljenu u Pasičini, i sišli su u selo. Oni su zaštićeni, njih se ne smije ubi-jati, a oni mogu klati naše blago.

- Caritas iz Knina odvezao prikupljenu hranu i vino iz naše župe, te produžili kod fra Marija u Stablinu po njegov dar što su priku-pili njegovi župljani. Kamion je bio pun hrane.

15. Gvardijan fra Petar Klarić zahvalio na našem daru za Caritas i poslao paketiće darova za prvopričesnike (11). Hvala!

16. Regionalni sastanak u Makarskoj, župnik sudjelovao na cijelom programu.

17. Oko 21 sat počeo padati veliki sni-jeg, koji je osvanuo u visini 20 cm.

18. »Dubrovački vjesnik – Pločanki vje-snik« donio vijest pod naslovom: »Otvorena izložba akad. slikarice Snježane Đelmić pod naslovom: »Dodir stvarnosti i imagi-nacije«. Izložbu je otvorio gradonačelnik Krešimir Vejić u Pučkom otvorenom učilištu u Pločama. Snježana Đelmić radi kao nastavni-ca likovne kulture u Staševici i lijepo je uredi-la pročelje škole fra Ante Gnječa.

Vjenčanje Emil Živković i Darija Mateljak. Snimio fra Vinko

PROSINAC, 2010.

12. Svim prvopričesnicima (11) sam podi-jelio knjige: Dobri i vjerni sluga (o. Ante Antić), što je darovao vicepostulator fra Ante Babić.

13. U Zaostrogu smo na sastanku u svezi ispovijedi za Božić i slavili sv. Lucu. Predloženo da se nabavi umjetnička slika bivšem gvar-

19. Ispovijed u dekanatu. Teško se iziš-lo do crkve u Umčanima sa štapom, jer je bio visok snijeg i sve smrzlo. Tako je bilo u Kobiljači, gdje smo morali ići na rukama uz ste-penice, koje su bile pune snijega i leda, auto-mobile smo morali ostaviti na glavnoj cesti.

20. Ispovijed u Metkoviću. isti dan spro-vod Maši Gabrić (majci Stipe Jambe). Bilo je u sprovodu dvanaest svećenika. Sprovod vodio župnik fra Petar, a homiliju imao fra Blaž Toplak.

21. Kata i Drago Marević završili uređe-nje božićnih jaslica, uredili crkvu. Oni svake godine vode brigu oko jaslica, bora i uređe-nja crkve. Hvala!

22. Pozvan od gradonačelnika K. Vejića na primanje u restoran »Fulin« u Pločama.

24. Badnjak. Dječja ponoćka u 20 sati. Puna crkva djece i roditelja. Djeca iz vrtića i osnovne škole izveli lijepu priredbu što su izvježbale teta Seka, Marina i Zlata. Ponoćka u 24 sata, savršeni mir, pjevanje vodio Paško, Tomo je bio spriječen. Svi pozvani u dvoranu na piće i kolače. Tada mi je gradonačelnik Mateljak rekao da će se obnavljati stara škola, koju je 1929. sagradio župnik fra Ante Gnječ, te da će se napraviti trg s parkiralištem. Stara

škola je napuštena 1982. kada se prešlo u novu, za koju je napravljen projekt za promje-nu krova, što bi se uradilo preko ljeta.

28. Počeo s blagoslovom obitelji od Gnječa. Lijepo je ići od obitelji do obitelji, koje rado primaju svećenika.

31. Stara godina. Misa zahvalnica u crkvi sv. Staša.

71STAŠEVICA

SIJEČANJ, 2011.

Obnovljena kuća Stipana Marevića-Jelića u Pasičini, kolovoz 2011. godine

Maslina je dobro podrezanaako lastavica može kroz nju proletiti.

1. Nova godina. Na misi dan izvještaj o župi u 2010. godini.

2. Župnik imao misu u Baćini u 8 sati.4. U Imotskom sprovod fra Anti Aniću.5. U Metkoviću sam na sprovodu Berte

Batinović (1927.). Grad Ploče doznačio 5.000 kn za list »Staševica«. Hvala!

14. U Vrgorcu vodio sprovod, župnik bolestan (gripa).

18. »Slobodna Dalmacija« donijela vijest o popravcima u Dječjim vrtićima na području Ploča. »U Dječjem vrtiću u Staševici izvrše-no je renoviranje sanitarnog čvora za djecu i osoblje, te pred prostor.«

20. U Dubrovniku sprovod č.s. Damjani Zorić rodom iz Sovića. Neko vrijeme je bila u Rumunjskoj među Hrvatima, pa su tom prigodom došla dvojica hrvatskih svećenika iz Rumunjske don Marijan, župnik Lupaka i don Davor, kapelan u Rešici.

22. U Dubrovniku sprovod č.s. Bonifaciji Vlašić, rodom iz Sovića, pa je bilo lijepo vidjeti brojnu rodbinu na sprovodu, kao i s. Damjani. Oba puta je bio i njihov župnik fra Željko Grubišić, župnik Gorice.

23. Poslije mise roditeljski za prvopriče-snike i krizmanike. Poslije podne blagoslov Doma Imakulate sestara Služavki maloga Isusa u Vrgorcu. Blagoslov obavio nadbiskup Marin uz sudjelovanje desetak svećenika.

24. Oko 10 sati trojica rumunjskih držav-ljana pokušali opljačkati pekaru (radila Ana Marević, ali bez uspjeha). Ušli u poštu, i kad su vidjeli fizički jačeg od sebe, pobjegli su. Policija ih je uhvatila u Opuzenu. Po svoj prilici oni već duže vremena operiraju ovim krajevima.

25. U Baćini vodio sprovod Juri Bogu-noviću (Kaštriotić), jer je župnik u isto vrijeme imao sprovod na Šarić Strugi.

29. Jure Jovica pokrio svoju staru kuću u Pasičini, neka je primjer i za druge vlasnike kuća u našim brdima.

30. Blagoslov obiteljske kuće Nede i Anđele Dropulić koji imaju šestero djece, tri sina i tri kćerke. Kršćanski je pozvati svećenika za blagoslov i useljenje u novu kuću. Na bla-goslovu bio i bivši župnik fra Nediljko Šabić.

rane zemlje u docu gdje je došao put pa se traktorom može doći i orati. Dobro je zapam-titi, najbolji luk je bio u brdima naše župe i Zadruga je sve otkupljivala. Radilo se, sadilo, sve je to prenašano na mazgama jer ceste nije bilo. Trebalo bi oživjeti sadnju luka, jer je turi-stička zona blizu nas i lako se može prodati.

4. Mikser betona išao u Pasičinu, gdje je Mijo Gnječ Lazin u svojoj velikoj staroj kući, stavljao betonsku deku.

6. Nekoliko osoba išlo čistiti crkvu na Bristi, za blagdan Gospe Lurdske. Išli su: Duška Šiljeg, Mara Cvijetić, Desa Plećaš; vozio ih Crni Plešać, te Pepa Šiljeg, Toni i Branka Barbir. Očistili crkvu i cijeli prostor oko crkve i groblje. Hvala!

9. Župnik u Ljutom Docu na sprovo-du Iliji Damjanoviću, fra Stojanovu ocu. Isti dan dao ukoričiti i uvezati Stanje duša, koje je jedino ostalo sačuvano poslije nego je talijanska vojska zapalila župsku kuću u Pasičini 1942. godine.

11. Gospa Lurdska na Bristi. Na parkingu je bilo 25 raznih vozila, a kad se cesta naspe i poravna onda će to biti pravi izlazak do crkve na Bristi. Na misi je bilo 150 vjernika, a narod taj blagdan naziva »Gospa od Zavita«.

13. Župnik imao sprovod u Draževitićima Ivanu Barbiru, jer je njihov župnik u isto vrije-me imao sprovod na Velikom Prologu.

14. Postavljen betonski križ uz cestu u Dubravi prema Dragljanima. Naime, tu se 10. prosinca 1810. god. u 36. godini života utopio fra Ivan Maroević iz Pasičine. Silna voda je nahrupila iz podzemne rijeke Žiljin, koja je između Kozice i Dragljana. Župnici su 1901. god. podigli željezni križ, kojega su poslijeratni komunisti razbili i bacili. Danas se lijepo vidi ukopana rupa u kamenu liti-cu. Spomenik je na 245,4 km Napoleonove ceste, veličine 240x160 cm. Uz novi beton-ski križ će s staviti ploča s natpisom.

16. Dekanatski sastanak u Vrgorcu. Predavanje imao dr. don Ivan Čubelić, gene-ralni vikar na temu: Godina obitelji.

72 STAŠEVICA

VELJAČA , 2011.

Kalandora zima fora,Reka Blaž da je laž

Rekla Kristina da je istina.

2. Svijećnica. Na misi blagoslov svijeća i grličanje.

3. Išao sam u Pasičinu, obišao par sta-rih kuća koje se obnavljaju, bio u crkvi, vidio očišćenu staru kapelu, sada spremnicu što je uradio Drago Marević s družinom. Ima uzo-

17. U OŠ fra Ante Gnječa proslavljen Dan škole.

19. Glavar Jure Jovica, Drago i Kata Marević očistili sve oko zapaljene župske kuće u Pasičini. Hvala na samoinicijativi. U Kokorićima vjenčan Toni Musulin i Danica Pervan.

25. U 17 sati počeo snijeg i velika hlad-noća. Jure Docin podrezao maslinu, murvu, palmu i šljive. Neka ne zaboravi!

27. Na misi kršten Antonio Jerković. U Vrgorcu vjenčani Damir Mateljak i Ivana Radonić.

73STAŠEVICA

Spomen križ za fra Ivana Maroevića. Utopio se 10. XII. 1810. g. Snimio fra Vinko Prlić.

OŽUJAK, 2011.

Čuvaj se marčanog suncaviše od poskoka.

1. U Imotskom sam na sprovodu Miji Sušiću, fra Josipovu ocu.

6. Na sv. misi krštena Tia Marević Antina. Maškare su bile zajedničke u domu na Spilicama. Ne dijeliti se, nego uvijek zajedno, itako nas ima malo, još kad se podi-jelimo što će ostati.

9. Čista srijeda. Večernja misa, blago-slov pepela i pepelanje.

11. Prvi korizmeni petak, križni put.12. Fra Niko Glavinić, bivši župnik,

došao za misu pok. Anti Musulinu.13. NK »Croatia« iz Zmijavaca igrali s NK

»Gusarom« iz Komina i na povratku bili župni-kovi gosti kod Joška Gnječa u »Konobi«.

19. Sv. Josip, sveta misa u 10,30; a posli-je podne na proslavi 80. rođendana Nediljka Žderića na Grnčeniku.

20. Sprovod Ivi Kežić, koja je 3. ožujka umrla u Perthu i ovdje pokopana. Sin Dragi koji je majku dopratio iz Australije, na ime svoje majke darovao pločnik na balkonu žup-ske kuće i uskrsnu svijeću. Hvala!

25. Župnik odnio naručenu sliku fra Nikole Radića i predao o. gvardijanu za samo-stan što je gvardijan naručio od akad. slikara Branimira Dorotića. Danas je u Zaostrogu iskopan novi samostanski grob, sutra se nastavlja sa zidanjem. Prvi je pokopan fra Anđeo Cvitanović, umro 12. lipnja o.g.

26. Župnika posjetio Anđelko Mijatović, koji prati autobus hodočasnika koji obilaze naše samostane, pa su došli i u Zaostrog, gdje ih je dočekao gvardijan fra Ivica Dunja Jerković na krštenju sina Antonija

Gosti iz Zagreba pod vodstvom Anđelka Mijatovića u Staševici, 26. ožujka 2011. godine

TRAVANJ, 2011.

Omazić. Svi su navratili u Staševicu, gdje ih je u crkvi pozdravio župnik, darovao im list »Staševica«, imali odmor i osvježenje u vjeronaučnoj dvorani. Za njih je Željka Musulin pripremila i nagradila krofnama, što je bilo najbolje osvježenje. Vinko Sikirić u Pasičini stavio novi krov na svoju staru kuću. Obnavljajmo i čuvajmo svoju baštinu, a nema ljepše baštine do didova vrtla ispred kuće.

28. Dovezena i postavljena u kuhinji župske kuće Posljednja večera, rad akad. sli-kara Branimira Dorotića. (360 x 100 cm).

31. Neven Kužić fugirao i učvrstio spomen ploču pred župskom kućom u Pasičini, a poma-gali mu Drago i Kata Marević. Svaka čast! Još treba obnoviti slova na istoj ploči iz 1899. g.

Apram njemu Jure vojevoda,ne uzmičuć junačkoga hoda;na zelenu konju dobru svome,

puštajući srebrene dizdane.

1. Križni put i molitve za generale u Ha-gu, po naputku naših biskupa.

3. S fra Nedom Šabićem išao u Zagreb obići bolesnog Antu-Tonija Todorića.

74 STAŠEVICA

6. Zvone Kušurin pokosio prvu travu oko kuće i crkve.

9. Keramičar Mario Marušić počeo obnav-ljati balkon: skinuo staru betonsku podlogu i počeo s postavljanjem pločica, što je darovao Dragi Kužić u spomen majke Ive. Župu posjetili štićenici Zajednice Ivan XXIII. s Velikog Prologa. S njima su bili svećenici don Davor i don Juraj.

10. Uskrsna ispovijed u našem dekanatu.13. Išao sam ispovijedati u Metković. Za-

hladilo i pada hladna kiša, na Biokovu snijeg.14. Cijeli dan sam u Metkoviću na ispo-

moći za ispovijedanje.15. Popis stanovništva je u tijeku. Sta-

ševica prema ovogodišnjem popisu ima 898 stanovnika.

17. Cvjetnica. Blagoslov maslinovih grančica i procesija oko kuće i crkve.

21. Kitile Božji grob Kata i Branka Marević, a cvijeće platile domaćice.

- Večernja sveta misa Velikog četvrt-ka i obred pranja nogu apostolima. Svi su apostoli dobili na dar uokvirenu Posljednju večeru, koja je u kuhinji župske kuće, rad akad. slikara Branimira Dorotića. Kruh za večeru darovale Nada Šunjić i Julija Kežić,

salatu darovale Rada i Mirjana Mateljak, vino Paško Kužić. Večeru spremile u vjeronauč-noj dvorani Kata Marević i Vedrana Ćendo, janjce pekao Pepa Šiljeg, a platili apostoli.

22. Veliki petak. Procesija prema dosa-dašnjem rasporedu, ali smo se od Gospe Lurdske vratili istim putem, jer su nam prolaz ometale pčele na starom putu. U crkvi obre-di. U procesiji je bilo oko 300 osoba.

23. Velika subota. Vatru naložio Jure Docin. Novu svijeću darovala Iva Kežić, umrla u Perthu 3. ožujka.

24. Uskrs. Na misi kršten Frane Usorac.25. Uskrsni ponedjeljak. Misa u crkvi

Gospe Lurdske na Spilicama.27. Fotograf Ivan Jukić i Paško Repušić

sa župnikom obišli crkve u brdima. Na Bristu ih vozio Đoni Dropulić. Nakana je napravi-ti fotomonografiju: Sakralna baština župe Staševica.

29. Na Studencima kod Imotskog spro-vod Mari Bekavac, majci fra Dinkinoj.

30. Blagoslov polja kod sv. Jure u Pa-sičini. Iz Australije došao Vice Marević Jelić. S autom izišao pred samu staru župsku kuću. Lijepo je bilo vidjeti obrađene dočiće i već izrasle krumpire.

75STAŠEVICA

Apostoli na Veliki četvrtak 2011. godine

Iza sv. Sofije nema opasnosti od mraza.

1. Mali Uskrs. U Rimu pred dva milijuna vjernika Papa Benedikt XVI. proglasio blaže-nim Slugu Božjega papu Ivana Pavla II.

- Učenici III. i IV. razreda s roditeljima išli u Zaostrog. Predavanje u crkvi za roditelje i djecu imao fra Mario Jurišić na temu: Uloga roditelja u odgoju djeteta.

4. U Metkoviću sprovod Ivanu Bebiću, fra Josipovu bratu.

7. Ispovijed prvopričesnika i njihovih roditelja, sutra je Prva pričest.

8. Prva pričest. Djece je bilo jedanaest. Pozdravila djecu Ana Dropulić, a red držale učiteljice Marina i Zlata.

SVIBANJ, 2011.

Roditelji s prvopričesnicima u Zaostrogu

9. S fra Nediljkom Šabićem išao kod fra Danka Glibotića u Kijevo, te s njim išli u selo Uništa, koja su na teritoriju BiH, ali pripadaju župi Kijevo. U selu žive 22 katolika i 4 pra-voslavca. Gradi se nova crkva u selu jer su srbočetnici staru zapalili. Stolar Ferdo Ćutuk u kuhinji postavio tapecirani kut.

13. Župnik u Metkoviću imao predstav-ljanje knjige don Mile Vidovića: »Povijest župa doline Neretve«.

14. Vjenčani u župi Leonad Vuković i Vikorija Dropulić.

15. Na misi kršten Duje Šunjić Antin.17. Sveti Paškal u Živogošću. Imao sam

misu i propovijed.18. U Sinju dogovor u svezi obilježava-

nja naših ubijenih 45 fratara. U komisiji su fra Stjepan Čovo, fra Gabrijel Jurišić, fra Ante Branko Periša i fra Vinko Prlić.

22. Imao sam misu u Baćini (crkva sv. Jure).

28. U Zagrebu sam na vjenčanju rodice Katarine Glavaš i Stijepe Ljubimira. Vjenčanje je bilo u crkvi sv. Jeronima. U Čerinu vjenčani Ante Rončević i Martina Luburić.

76 STAŠEVICA

Sandra Šunjić na krštenju sina Duje

Sveti Ante (13. VI.) ne daj da mepo zlu pamte.

3. Na Novim Selima sprovod Ivi Rasto-čić, fra Perinoj majci.

4. U Pasičini (crkva sv. Jure) vjenčani Nikša Mateljak i Jelena Gnječ. Papa Benedikt XVI. došao u Hrvatsku.

5. Imao sam misu u Vrgorcu jer je njihov župnik pratio svoje mlade na Papinu misu, među kojima je bilo i nekoliko mladih iz naše župe. Na misi u Staševici kršten Roko Dropulić.

77STAŠEVICA

Vjenčanje Katarine Glavaš i Stijepe Ljubimira

LIPANJ, 2011.

Krštenje Roka Dropulića

9. Tuča poharala polje.11. U Zmijavcima sam na sprovodu Mili

Todorić Manjić.12. Duhovi. Dan lijep i sunčan. U župi

se na veliko slave Duhovi, posebno kod onih koji su doselili s Briste i Gradine, tj. svi oni koji su prije imali groblje na Bristi.

- Umro fra Anđeo Cvitanović (1914.). Bio je župnik u Pasičini od 1941. do 1942. g.

13. Sveti Ante na Pasiki. Procesija oko groblja. Iz Australije došao prof. dr. Joze Kužić, koji je na Baranovcu napravio lijepu kuću, pa se nada češće dolaziti na svoju baštinu. Večernja misa s blagoslovom djece u crkvi sv. Staša. Pjesme i recitacije spremi-la Seka s djecom iz vrtića. Počele duhovne vježbe u Zaostrogu, župnik se uključio.

17. Završena postava frižidera u mrtvač-nici na Spilicama.

18. Na Baranovcu sam blagoslovio novu kuću dr. prof. Joze Kužića, živi u Melbournu, predaje informatiku na sveučilištu. Radove na kući vodio Miro Kužić. Pozvao je na slavlje sve Kužiće i Kežiće, neka ih upozna.

8. Sveta misa na koncu školske godine. Nastava završila nekoliko dana ranije, radi renoviranja krova škole.

Kuća Joze Kužića na Baranovcu

20. Na sprovodu sam Mariji Matić na Kamenskom, sestri fra Jozinoj.

23. Tijelovo. Iza mise blagoslov s Presvetim. Posjetili me iz Zmijavaca načel-nik općine Miroslav Karoglan sa suprugom Gordanom. Priključio se i fra Mario Jurišić.

25. Sveti Ivan na Grnčeniku se slavi u subotu, koja je najbliža sv. Ivanu (24. lipnja).

SRPANJ, 2011.

Biži, biži, Irudica,majka ti je poganica.Od Boga prokleta,

od svetog Ilije raspeta.

3. U Rašćanima Mlada misa o. Milana Knezović, SVD (verbit). Svečani objed je u Ravči (»Portal«). Uzvanika oko 500.

6. Dan Provincije na Visovcu. Stolar Ferdo Ćutuk iz Vrgorca po-stavio u župnom uredu malu stalažu za župske knjige.

8. Danas sam prebrojio štandove za pro-daju voća. Od crkve Gospe Lurdske do naših zadnjih kuća ima šest štandova i tri trgovine. Promet velik, s autoceste za Dubrovnik ide se na Staševicu i Ploče.

9. Na Visovcu oblačenje novih fratara (8), a zavjetovala se četvorica.

12. Obišao sam radove na OŠ. Radovi počeli prije dva dana. Skida se azbest a stav-lja crijep. Sve financira Županija.

15. S fra Marijem pošao u Rumunjsku.

16. Gospa od Karmela. Držao sam sv. misu i propovijedao u Karaševu, gdje su župa i općina Zmijavci pomogli sagraditi Hrvatski Lurd u Rumunjskoj.

17. Proslava Gospe Lurdske u Karaševu. Svečanu misu predvodio fra Marijo, a u kon-celebraciji bilo devet svećenika i tri bogoslo-va, sve Hrvati.

- Misu u Staševici imao don Juraj s Ve-likog Prologa.

20. Sv. Ilija se slavi u Kozici. Propovijedao don Anđelko Kaćunko. Susreo sam se s Ivanom Vekićem, bivšim zastupnikom u Hrvatskom državnom saboru i ministrom MUP-a. Vekić je iz Kozičkih Poljica, živi u Osijeku.

22. Napisao sam letak, podijelio po župi i najavio s oltara prikupljanje pomoći za »Zajednicu Ivan XXIII.« na Velikom Prologu, kojima se zapalila kuća. Narod se odazvao.

- Josip Marević Šarac sa suprugom došao iz Pertha. Dao prilog za župni list i potrebe župe.

26. Susjed Hrvoje Musulin Dragin otpu-tovao u Hon Kong, gdje će se ukrcati na fran-cuski brod. Hrvoje je završio Pomorski fakul-tet. Želimo mu mirnu plovidbu.

27. Navratili fra Nediljko Šabić, fra Jakov Udovičić, fra Bruno Pezo, fra Ivan Norac i fra Josip Klarić. Oni su kolege i imaju svoj susret, pa su obišli Naronu i Staševicu.

30. Svadbeni ručak Anemarije Marević i Mate Jukića (iz Bračevića, župa Zlopolje), žive u Perthu. Vjenčao ih je prije tjedan dana fra Stipe Bešlić u Splitu, a ovdje su za brojnu rodbinu spremili objed. Mladenkin otac Josip dao je kod obnove crkve 2000 AUD.

78 STAŠEVICA

Ana Maria Marević i Mate Jukić vjenčani su 16. VII. 2011. g.

KOLOVOZ , 2011.

1. U Međugorju Susret mladih svijeta. Na predstavljanju 60 država.

2. Gospa od Anđela, slavi se u Zaos-trogu. Na misi propovijedao fra Mario Jurišić.

4. Susret zvanja iz župe Gorica – Sovići.5. Gospa Snježna. Dan domovinske

zahvalnosti, večernja sveta misa.

16. Nazva la me Jadranka Ravlić iz Pertha i zanima se za radove na crkvi.

18. Dolazio Ivan Jukić za snimanje na Bristi za fotomonografi-ju o Staševici. Na Bristu vozio Đoni Dropulić sa svojim džipom. Hvala!

19. U Sinju sam na sprovodu fra Frani Bilokapiću.

20. U Prološcu na sprovodu Slavku Stojiću, ocu svećenika Mira i č.s. Sanje. U sprovodu je bilo 35 časnih i 25 sve-ćenika.

23. U Prapatnicama zavjetni blagdan sv. Ro-ka. Postavljeni paranga-

li – zastavice i natpis Dan sv. Staša 26. VIII. Prvi put u Hrvatskoj obilježeno sjećanje na žrtve zločinačkog komunističkog sistema što je Vijeće Europe preporučilo svim članicama Europe. Danas se u cijeloj Europi sjećamo zala što su ga ljudskoj zajednici učinile ideo-

79STAŠEVICA

6. Preobraženje Gospodnje. Kad je u Rim stigla vijest (6. kolovoza 1456.) o pobje-di kršćanske vojske kod Beograda 22. srp-nja 1456. Papa Kalist III. ustanovio je blag-dan Isusova preobraženja. Župnika posjetio don Đuro Zrakić, pisac romana »Svi me vole samo tata ne!«

9. U Kninu sprovod fra Ivana Mirkovića.

13. U Metkoviću na sprovodu Zvo-nimiru Panzi; radio natpisne table po župi. Maraton lađa od Metkovića do Ploča. Bilo je 35 ekipa, 400 natjecatelja, Staševica zau-zela deveto mjesto, a prvak Komin.

14. Krštena Antina Musulin Tonijeva.

- Ivica Mateljak Banov s prijateljima na misi, kasnije sam s njima na objedu u Banovoj kući. Oni žive u Perthu i ovih se dana vraćaju.

15. Velika Gospa. Na Velikom Prologu sam ispovijedao od 6 do 8, tada imao misu i propovijed. U 9,30 misa na Staševici.

Gosti s Velikog Prologa s don Jurom i don Davorom u Staševici

Ivica Mateljak sa suprugom i kumovima predpovratak u Australiju

Procesija na blagdan sv. Staša 2011. godine

logije nacizma, fašizma i komunizma. Prvi dan trodnevnice sv. Staša.

24. Drago Banov pokosio travu, a Da-nica Ćendo uredila cvijeće i drugo raslinje oko kuće. Hvala!

25. Vice Marević Jelić donio fotografi-ju svoje stare kuće iz Pasičine, koju su ovih dana obnovili. U toj je kući Stipan Marević Jelić imao sastanak 22. prosinca 1950. god. i predložio da on i Roko Jovica idu u Zaostrog po fra Karla Jurišića. Fra Karlo je došao i ostao za Božić nekoliko dana. Misa tek nakon devet godina rečena u Pasičini. Zadnja misa je bila 25. ožujka 1942. god. koju je imao fra Anđeo Cvitanović. Treća večer trodnevnice, ispovijed školske djece na početku nove školske godine.

26. Blagdan sv. Staša. Misu predvo-dio i propovijedao fra Mario Jurišić. Bilo je 15 svećenika u koncelebraciji. Sliku nosile: Ana Kušurin, Anamarija Mateljak, Martina Knezović i Tea Klinac. Križ Stipan Kušurin;

80 STAŠEVICA

Fra Mario Jurišić, propovijednik na blagdan sv. Staša

kandelabre Ivo Kežić i Mario Marević, zasta-vu Zdravko Kušurin. Od predstavnika vlasti bila dožupanica Marija Vučković; gradonačel-nik Krešimir Vejić, dogradonačelnik Zdenko Mateljak; HRM zastupao Vlaho Oremuš. Večernji program na igralištu, koncert imao Mate Bulić; vatromet priredio fra Stipe Bešlić.

Neto Mala Gospojina miti;odma zima svojim ledom priti.

4. Na misi najavio Tečaj za zaručnike. Unaprijed se ne može pripustiti na vjenča-nje tko nije obavio tečaj. Tečaj se održava u Vrgorcu, a ako se ne može stići u Vrgorac, može se ići u Metković ili Makarsku.

7. Mala Gospa u Vepricu. Više naših žu-pljana je bilo na večernjoj misi i procesiji.

8. Mala Gospa u Zavojanima. Svećenici Biokovskog dekanata bivaju na misi, a pro-povijedao je fra Mario Jurišić.

11. Župnika posjetila Gordana Kapović, kći Rade Kušurina, živi u Perthu i dala svoj prilog za crkvu. Hvala!

12. Prvi dan školske nastave. Školska zgrada je dobila novi krov. Učenika je 105., svi su u prvoj smjeni. Misa za učenike je bila u 11 sati. Počelo se trgati grožđe, gradacija visoka.

14. Dan Grada, proslava u Pločama.15. Župnika obišli djelatnici Udruga

»Radost Ploče« za osobe s mentalnom retar-dacijom, zanimajući se za osobe iz naše župe. Pohvalno! Danas je AL-PVC Stolarija »Pavlović« s Raba postavila vrata i prozore na mrtvačni-ci groblja Jezerac. Radili su Anđelko Njavro i Nikica Pavlović. Financirao Grad Ploče.

16. Župnika posjetili Janica i Mijo Musulin, žive u Perthu. Zahvalili na listu kojeg primaju i dali prilog. Poduzetnik Tomislav Galić uzeo mjere za izolaciju crkve sv. Staša, financira Grad Ploče.

81STAŠEVICA

Predstavnici vlasti na sv. misi sv. Staša Nositeljice slike sv. Staša

RUJAN, 2011.

Mijo Musulin sa suprugom Janicom,došli su iz Australije

18. Župnik na vjenčanju Kristijana Kužića i Mirjane Radonić u Vrgorcu.

- Župnika posjetio don Stjepan Gnječ, župnik u Geelongu, Australija i darovao knji-gu: Hrvatski katolički svećenik u 5 činova,

LISTOPAD, 2011.

str. 640. Knjiga se može nabaviti u župnom uredu po cijeni od 50 kuna.

21. Župnika posjetio dr. prof. Vladimir Vratović s obitelji, koji će sutra u Dubrovniku predstaviti svoju knjigu: Horacije u dubro-vačkom pjesništvu. Predstavljači su: Relja Seferović, Jadranka Bagarić, Ivan Bekavac-Basić i autor.

24. Počeo župni vjeronauk. Završena berba grožđa, svatko je uspio prodati, niči-je nije ostalo na lozi. Tečaj za zaručnike u Vrgorcu, bilo sedam parova, ovo je prvi u Biokovskom dekanatu.

26. Danas je poduzetnik Ćosić iz Met-kovića započeo radove na uređenju puta prema crkvi Svih svetih. Put je probijen (3,4 km) prije dvije godine, ali sada će se dotje-rati da će se i s malim automobilima lagano dolaziti na Bristu. Financira Grad Ploče.

28. Danas je u Vepricu Studijski sveće-nički dan, na kojem je bilo oko 150 svećeni-ka. Radnici TIV-a iz Vrgorca postavili skelu na crkvi za postavljanje izolacije. Pepa i Igor Šiljeg završili s uređenjem vina kod župnika. Hvala im, uz preporuku!

29. Sv. Mihovil, slavi se u Ravči pa smo svi svećenici našeg dekanata bili na prosla-vi. Misu i propovijed imao bivši župnik don Tihomir Jurčić, sada župnik u Rogotinu. U večernjim satima u Metkoviću započeo Sedmi Neretvanski književni, znanstveni i kul-turni susret dr. fra Stanko Petrov, hrvatski fra-njevac, jezikoslovac, književnik. Prisustvovao sam na predavanjima i sv. misi, koju je s devet svećenika predvodio fra Gabrijel Jurišić.

stepenice i popločati dvorište. Opasnost je da se ploče ukradu.

5. U OŠ fra Ante Gnječa obilježen »Dan kruha«. U holu škole učenici su izložili radove kruha, župnik blagoslovio.

7. Jutros me nazvao dogradonačelnik Zdenko Mateljak, da »Vodoprivreda« iz Vrgorca danas počinje s radovima na staroj školi.

- Danas je TIV iz Vrgorca s dva radnika počeo s izolacijom na crkvi sv. Staša.

- U večernjim satima nevrijeme, a kroz Liku snijeg i vijavica.

10. Išao sam s fra Nediljkom Šabićem poslom u Knin, vidjeli spomenik »Oluji« i obišli radove na novoj crkvi koja se radi. Na staroj školi se ruši deka na nadograđenom dijelu škole. Deka je bila loša, ulegla, puštala vodu, napravit će se nova.

82 STAŠEVICA

Fra Nediljko i fra Petar Klarić na mjestu gradnje nove crkve u Kninu

Sveti Frane (4. X.) zaštitnik ekologije

3. U Zaostrogu obred Preminuća sv. Franje. Bili smo svećenici iz okružja.

- Sa Stipom Dropulićem Jurinim, imao dogovor o uređenju okoliša kod crkve Gos-pe Lurdske. Ploče su nabavljene, treba saliti

12. Naručio sam u Ljubuškom spomen ploče za crkve sv. Jure, sv. Ante, stare župske kuće u Pasičini, ploču na velikoj stijeni, koja je kod sv. Jure od potresa 11. veljače 1962. god., te ploču na grobu župnika fra Šimuna Miošića,

83STAŠEVICA

koji je umro kao župnik Pasičine 1846. Kod postave ploča očistit će se i obnoviti ploča na spomeniku iz 1899. koji je pred zapaljenom župskom kućom. Nadamo se uskoro asfaltira-nju ceste od okuke na asfaltu do crkve sv. Jure.

14. Dolazio akad. slikar fra Branko Periša i dao boje za crkvu sv. Staša, vanjski radovi.

16. Na misi obilježen Dan zahvalnosti. Lijepo je bilo vidjeti mnoštvo košara pred oltarom. Kršten Andrej Mateljak Dragin.

17. U Metkoviću proslava imendana fra Lukici, jer na blagdan sv. Luke ima školu.

18. Dolazili djelatnici HEP-a Ploče s gra-donačelnikom Vejićem i glavarom Dragom Mateljak i dobro riješili lokaciju trafostanice. Nadamo se uskoro radovima. Danas Grad Ploče uređuje cestu za Bristu i na dvije uzbr-dice betoniraju (150 m). Prije dva dana je cesta uređena za Gradinu i Rupe.

ABEPERIŠA daje boje za meštra na crkvi sv. Staša

Andrej Mateljak je kršten 16. listopada 2011. g.

19. U Omišu sam naručio kalendare za iduću godinu.

20. Župnik obišao dio betoniranog puta prema Bristi.

21. U Dječjem vrtiću blagoslov kruha. Vrtić ima 21 dijete. Iz tiska dovezena fotomo-

nografija: »Sakralna baština župe Staševica«, autori Ivan Jukić i fra Vinko Prlić.

»Hrvatsko Slovo« tjednik za kulturu, donijelo prikaz lista »Staševica«, Božić 2010., autorice Lidije Eterović.

22. U Živogošću vjenčani Frano Kužić i Marila Jurlina.

23. Misijska nedjelja. Dan sunčan.

24. U Vrgorcu časne sestre slavile sv. Rafaela, pozvan župnik. Jedan radnik postavljao klupice (12) na prozorima crkve.

25. U Ljubuškom naručio kamene ploče s natpisom, koje

će se postaviti u Pasičini i na Pasiki. U Uredu gradonačelnika u Pločama, dogovor za pred-stavljanje fotomonografije »Sakralna baština župe Staševica«. Danas se vozio tampon za nasipanje ceste od crkve sv. Jure do asfaltne ceste. HEP Ploče kopa rupe, prema groblju

84 STAŠEVICA

Andrea, Gabrijela, Katarina i Iva reklamiraju sv. Staša

Pjevački zbor župe Zmijavci u Staševici 6. studenoga 2011. godine

Jezerac i Međublace s nakanom, da se dove-du struja i postavi rasvjeta.

26. Dekanatski sastanak u Vrgorcu. Predavanje imao don Ivan Čubelić. Nazvali me iz Županije i naručili 40 primjeraka fotomonografije »Sakralna baština župe Staševica«.

27. U Imotskom naručio sličice na spo-men izgradnje i blagoslova ceste do crkve Svih svetih.

28. U Omišu radio zidni kalendar za 2012. godinu. Danas se betonira uzbrdi-ca puta u Pasičini, od kuće Jure Jovice, do zapaljene župske kuće.

29. Dva radnika TIV-a postavljali mrežu na izolaciju (stiropor), crkva dobiva svoj lije-pi završetak. Radilo se na staroj školi, zidaju se lastavice, na već postavljeni cerklaš. Išao sam prvi put automobilom do crkve Svih sve-tih. Na par mjesta je postavljen beton, treba još na par mjesta betonirati, i onda će se puno lakše gore izlaziti.

30. Nedjeljnu sv. misu predvodio dr. fra Andrija Nikić u društvu fra Rade Dragičevića, obojica s Humca, u zajedništvu s našim župni-kom. Fra Andrija je imao predstavljanje mono-grafije. Donosimo u listu cijeli tekst. Poslije mise govorio suautor, i pročitao tekst Milana Ivkošića, koji je bio spriječen bolešću. Ivan Jukić je iznio tijek nastanka ove fotomono-grafije. Među uzvanicima su bili: župan Nikola Dobroslavić, dožupanica gđa Marija Vučković, gradonačelnik Ploča Krešimir Vejić, dogrado-načelnik Ploča Zdenko Mateljak, dogradona-čenici Vrgorca Željko Pervan i Ivica Pandžić (Staševica spada pod Biokovski dekanat) direktor Lučke Uprave Ploče Tomislav Batur, dr. prof. Ivan Jurić sa suprugom Nedom i kumom Jadrankom Popović iz Metkovića, Nedjeljko Žderić sa sinom Brankom, odvjetnik Paško Repušić iz Imotskog, novinarka Mara Ožić-Bebek iz Imotskog, Ivan Jukić iz Zagreba, fra Petar Vrljičak, dekan Biokovskog dekana-ta; fra Mario Jurišić, bivši župnik, fra Nediljko Šabić iz Tučepi s Petrom Gudeljom, književni-

85STAŠEVICA

Mijo Lazin zahvaljuje Gradu Ploče na asfaltiranju ceste do crkve sv. Jure u Pasičini, 20. XI. 2011. Snimio fra Vinko.

kom, Mate i Zora Vlašić iz Dubrovnika, člano-vi uredništva Bosiljka Kužić i Drago Marević. Za vrijeme objeda u restoranu kod Joška, sve pozdravio župan Nikola Dobroslavić. Poslije objeda njih desetak obišli stara sela sve do Grnčenika i u Kužićim ih je gđa

Bosiljka kod svoje stare, ali sada obnovljene kuće, počastila i pokazala najnoviju »viguru« u župi, koju je ona sagradila na čast Kraljice Mira. Svi gosti su za vrijeme objeda dobili na dar od župnika fra Vinka Prlića fotomonogra-fiju, a fra Nediljko Šabić je darovao nekoliko primjeraka knjige: Fra Luka Vladimirović – Neretvanski pregalac (1718.-1788.).

31. Župnik u društvu fra Marija Jurišića bio u Ravnom, gdje su položili cvijeće i upalili svijeće uz molitvu, na mjestu gdje su 1943. godine ubijeni od partizana i tu su čekali eshumaciju do 1993. god. kada su preneše-ni u Sinj, a 7. listopada 2007. na tome mjestu je postavljen spomenik fra Milanu Lapiću i fra Stanku Bradariću i još četvorici rodo-ljuba iz tog kraja. Vidjeli su lijepi spomenik Ruđeru Boškoviću, koji je postavljen u centru Ravnog, 26. V. 2011., rad. akad. kipara Ilije Skočibušića. U Orahovu Dolu vidjeli obnov-ljenu kuću, odakle je Ruđerov otac Nikola otišao u Dubrovnik, gdje se u Dubrovniku, rodio Ruđer Bošković (1711.). Na kuću je postavljena ploča s natpisom: Obiteljska kuća Bošković. U centru sela na malom, ali lijepo oblikovanom trgu postavljena je bista Ruđera Boškovića, a od glavne ceste do same kuće je natpis Ulica Ruđera Boškovića.

86 STAŠEVICA

Fra Mario polaže cvijeće na spomenik fra Milanu Lapiću i fra Stanku Bradariću u općini Ravno. Snimio fra Vinko.

Spomenik Ruđeru Boškoviću u Ravnom, rad akad. kipara Ilije Skočibušića, otkriven je 26. svibnja 2011. g.

Orahov Dol, mjesto rođenja Ruđera Boškovića, dobilo je poprsje u centru sela, 26. svibnja 2011. g. Snimio fra Vinko

87STAŠEVICA

Zorica Matina i Josip Jerković

Putovanje na Bristu, 1. studenoga 2011. godine

88 STAŠEVICA

TORONTO – Još jednom iskreno hvala na pomoći, koju ste nam pružili oko organiza-cije prvog Sabora Gnječa, koji je održan 22. kolovoza prošle godine. Hvala na prekrasnoj reportaži u listu župe sv. Staša u Staševici.

Milan Gnječ

IMOTSKI – Koristim prigodu da Vam zahvalim na Vašem listu. Čitam ga i po više puta i imam o čemu razmišljati. Neka štiva me raznježe npr. spomen na pok. fra Krstu Vlašića, s kojim sam često ugodno ćaskao i ozbiljno pričao, najčešće o zdravlju i o mom prefektu u Dubrovniku patru Vladi Vlašiću. Ponešto me zabavi i razvedri. Ima toga dosta. Najviše se zadržim na zbrajanju učinjenog u Vašoj župi, na duhovnom i svjetovnom planu. Vaše polje je sveta dužnost duhovnog pasti-ra. Vi ga časno obrađujete.

Viktor Barbić

POŠTA...

SLAVONSKI BROD – Od srca Vam zahva-ljujem na župnom Listu koji ste mi poslali. Uvijek mi je drago čitati o mojoj dragoj Staševici i rod-noj Pasičini. U prilogu šaljem dar za crkvu.

Dragica Cindrić r. Gnječ

KNEŽEVI VINOGRADI – Prelistao sam List i zapelo mi je za oko prilog Dan učitelja i oproštaj s dugogodišnjim nastavnikom gosp. Milanom Ljubičićem iz Gradca koji je 37 godi-na službovao u školi Staševica. Obzirom da je on iz Gradca, možda bi bilo zgodno da za slijedeći broj Lista napiše nešto o našoj prvoj učiteljici po imenu Gracija. Ta draga osoba, prvih šest mjeseci, učila nas je pisati kose, ravne i uspravne crte, a tek onda slova. Nije bilo bilježnica niti olovaka. Jedna pločica s nekakvom kredom dijelila se na nekoliko uče-nika. Ova plemenita osoba sigurno je zasluži-la da njeno ime ne bude zaboravljeno, a stari-je osobe iz Gradca sigurno znaju puno o njoj.

dr. sc. Drago Dropulić, zn. sur.

GRADAC – Od srca Vam hvala na lije-pim rečenicama, odnosno tekstu, kojega ste napisali u listu župe sv. Staša u Staševici, prigodom mojega umirovljenja. Hvala Vam na lijepo izgovorenim riječima, na zajed-ničkom objedu u školi, skupa sa svim dje-latnicima škole na čelu s ravnateljem gosp. Borom Bustrucem. Hvala Vam na poklonje-nom župnom listu, kojega redovito čitam i čuvam ga kao oči u glavi. Zahvaljujući Vašem listu svi koji žive van Staševice, pa i oni u dalekom svijetu veoma dobro su infor-mirani o svim prošlim i sadašnjim događaji-ma u Staševici kao da tu žive. Srdačno Vas pozdravljam, imam u lijepoj uspomeni Vas i sve pučanstvo Staševice, posebno moje drage učenike.

Milan Ljubičić

SIVERIĆ – Dobro se sjećam kada su »Miljevci« ugledali svijetlo dana (1977.), a puti su bili od makadama, a od Primorskog Doca do Unešića bili su sami okruglaci i žestaci. Išli smo često jedni drugima, jer takvo je bilo ozračje u tadanjem društvu, koje nas je okupljalo, kao kvočka piliće. Nerijetko nas je na Unešiću bivalo više od dvadeset fratara. Dragi fra Vinko, naš sveti Utemeljitelj kaže da se moramo prilagodi-ti prilikama mjesta i vremena, a mi to kako znamo i umijemo, donekle i činimo.

Fra Stjepan Matić

ČAKOVEC – Želimo Vam od svega srca sretan i blagoslovljen Božić i puno zdravlja i veselja u Novoj 2011. godini. Umjesto čestit-ke šaljemo Vam sliku Hrvojeve obitelji, naj-ljepši Božji dar maloga Rafaela. Nismo mogli dobiti ljepši dar od dragog nam Isusa. Svi ga volimo, a on je tako mio i sladak. Hvala Vam na župnom listu.

Obitelj Džanko

89STAŠEVICA

ZADAR – Razveselila me Vaša čestitka. Bratski zahvaljujem na sjećanju i lijepim želja-ma. Razveselio me napis u GK 24. I. 2010. da je u Vašoj župi otvorena knjižnica što me posebno veseli. Pročitao sam i u Listu cijeli tekst o otvaranju knjižnice. Živio mi na mno-gaja ljeta.

Don Rozario Šutrin

ZAGREB – Još jednom se zahvaljujemo na srdačnom i poučnom, iako kratkom susre-tu s Vama u Zaostrogu i Staševici. Dao nam dragi Bog još mnogo ovakvih susreta. Živjeli na radost vaše braće i puka svog. Šaljemo Vam nešto knjiga (atlasi, popis pučanstva i sl.) za Vašu župsku knjižnicu fra Ante Gnječa, koju smo vidjeli i u kojoj smo se lijepo osvje-žili, odmorili i dobili Vaš župni list.

Ljiljana i Jasna Helman

PERTH – Šaljem Vam po Gordani 100 dol. za list Staševica, od čega 50 dol. za ovu godi-nu, a drugih 50 dol. za iduću godinu. Šaljem vam tekst kojeg sam napisala o mojoj majci, te fotografiju moje majke i mene. Bilo bi mi drago da jedno i drugo uvrstite u božićni broj lista.

Jadranka Ravlić r. Šunjić

GEELONG – Velika ti hvala na božićnom listu »Staševica«. List je veličanstven. Ovako nešto da se tiska u Zagrebu, ne bi nas bila sra-mota. Ovako nešto u Staševici to je nezamislivo, ali je istinito. Posebno, što to narod rado prima i daje svoje priloge za izdavanje lista. To je mje-rilo vrijednosti lista. Hvala ti što si prelijepo opi-sao Gnječe i našu proslavu. Čim opet dođem u Neretvu doći ću te posjetiti. Tebi, našem hrani-telju Jošku Gnječu i njegovoj umjetnici supruzi srdačan pozdrav. Hvala na svemu!

Don Stjepan Gnječ

SPLIT – Primile smo list »Staševica«. Doista je lijepo i bogato uređen. Otajstvo Božića osvjetljava opisom Božjeg čovjekolju-blja »koje je bilo tako jako da je postalo oso-bom« kako ističe Dinko Aračić u svom članku. Ovakvi tekstovi, kao i cjelokupni sadržaj, dopri-nijeli su našem dubljem doživljaju Božića, a vje-rujemo da je tako bilo i kod svih vaših župljana u domovini i inozemstvu. Slike i tekstovi koji ih prate, članci, karikature, brojni zanimljivi poda-ci, sveukupni sadržaj i izgled lista, sve svje-doči o brizi i angažmanu da blagu Božju riječ naviještate na najrazličitije načine. Upravo ovaj tjedan čitamo u Glasu Koncila od 24. siječnja, članak o otvaranju župne knjižice.

Bivše župljanke s. Ljiljana i s. Klaudija

SPLIT – Primio sam knjigu Sakralna bašti-na župe Staševica. S guštom sam je odmah pre-listao. Ugodno sam iznenađen. Knjiga me odu-ševila. Iskreno Ti čestitam na tome vrijednom i nadasve potrebnom i korisnom ostvarenju.

Knjiga je u stvari detaljan inventar sakral-ne baštine župe Staševica. Vjerujem da će ona biti i omiljeni inventar u svakoj obitelji Tvoje župe. Ona je u svakom pogledu zanimlji-va i nadasve korisna. Ja je gledam kao uzor i poticaj svim našim župnicima i župama da bi i oni Tvoj primjer nasljedovali i tako na najbolji mogući način za budućnost sačuvali sakralno blago naših župa.

Vjerujem da će i Tvoji župljani knjigu doživjeti kako sam je i ja doživio.

Dok Ti čestitam na tome veoma lijepom i uspješnom ostvarenju želim Ti i u budućem radu puno uspjeha.

Na poklon knjizi najljepše se zahvaljujem i srdačno Te pozdravljam.

Don Mile Vidović

ZAGREB - Svaka Vaša pošiljka je rado-sno iznenađenje. Posebice se radujem novoj knjizi, veoma lijepoj i korisnoj o mjestu i župi Staševici. U njoj Vi provodite svoje svećenič-ke i franjevačke dane. Hvala Vam.

Nema u Vašoj knjizi puno štiva, ali broj-ni slikovni prilozi tumače svojom ljepotom sve što čitatelj treba znati o Staševici. Još jednom: hvala! Vama pak k tomu i čestitke. Srdačan pozdrav

Zagreb, 31. listopada 2011.Ante Sekulić

90 STAŠEVICA

Ne/uljudno ponašanje

PUŠENJE– Započne se pušiti u obijesti i zabavi, a

nastavi dok pušača ne zadavi.– U početku je duhan gadan, a s vreme-

nom pušač se navikne da ne može bez vla-stitoga gadiluka!

– Pušač voli sebe iznad svega. Nikome ne da preda se u sebičnosti. To dokazuje i novcem za cigarete!

– Cigareta je zadovoljstvo koje čovjeka ostavlja nezadovoljnim. Kud ćeš uvjerljivije besmislice!

– Pušenje osobu ne samo fizički truje nego je privikava da bude društveno otrov-na i neuljudna.

– Pušač je uvjeren da mu nikotin živce smiruje kad ih razdražuje!

– Želiš li biti još razdražljiviji, samo poja-čaj pušenje!

– Pušenje je pošast kojom se pušač su-stavno drogira a druge nezaustavno iritira.

– Malo je bezobzirnijih osoba od klasič-nih pušača. Njihova je humana logika. »Baš me briga što tebi škodi, ako meni godi?!«

– U pristojnu se društvu ne puši ako se prethodno ne traži dopuštenje od drugih, osobito od onih kojima zdravlju škodi.

– A pušenje škodi zdravlju svakoga pu-šača, osobito nepušača.

– Neugodna je nepristojnost kad netko uđe u blagovaonicu i počne duhaniti a da se nije ni pomolio, ni sjeo, ni počeo jesti.

– Nešto je malo neuljudnije kad se počne pušiti odmah nakon juhe, i to s lulom!

– Kažu da je za cigaretu duhana čovjek spreman na sve, osim na smrt!

– Zato pušača ne uvjerava nikakva ljud-ska molba, zdravlje, štednja, ekonomija. On pred cigaretom bespomoćno pada ko klada! Prava bolesna idolatrija!

– Ako te netko uljudno zamoli da ne pušiš, najbolje ćeš pokazati odgojenost ako mu ismiješ molbu i staneš mu ispuhivati dimove pred očima!

– Pušenje je ogranak grijeha neumjere-nosti u piću.

– Gdje se dim kovitla, već je nešto izgorjelo!

– Ako želiš biti u društvu nesimpatičan od malena, na vrijeme se produhani!

– Na fakultetu djevojke uglavnom puše: da se bar u nikotinu izjednače s momcima!

– Jadan ti je brak u kojem supruga ne podnosi supruga pušača. A još jadniji kad sa suprugom pušačicom ne može suprug nepušač. Kad već nema duha podnošljivo-sti, ima duhana nepodnošljivosti!

Podsjetimo se– da se pivala ganga– da se diplilo– da se šijalo– da su dica u školu išla bosa– da se umjesto kišobrana nosi-

la vrića ili suknena aljina– da se išlo u drva i prtilo– da se šetalo na derneku– da se ila lučnica, kaša i pura– da se manja grm– da su u dvorištu blejale ovce i

roktale svinje– da su se jele murve– da je bio velik doživljaj u

Imotski otići pješice

– da se u Imotskom kriomi-ce prodavao duhan, da bi se preživjelo

– da su kuće bile slamnate– da se ilo sa sinije iz čanka

drvenom kašikom– da je svekar za obid dilio

slaninu– da su neviste slušale– da su se ženske stidile– da se ženskim ni kolina

nisu smila vidit– da su se kličali terluci

– da sin prid ocem nije smio pušit

– da se nosila pletena vunena kombina

– da se pokrivalo u biljac i rutaš– da se starijem ustajalo kad

uđe u kuću– da se u mlinicu gonilo na ma-

garetu– da su se ovce strigle, vuna

prela, pripredala, gargašala i vlačila

– da se… i da su se… i sretno se bilo!

Iva Nuić

RAZANODA

91STAŠEVICA

DAROVATELJI LISTA

Svojim novcem omogućili su izlaženje Lista Staševice, za što zahvaljujemo, i ujedno poti-čemo drage župljane i druge čitatelje našega Lista, osobito one koji su iz ove župe odselili širom svijeta ili koji su ostali živjeti u Hrvatskoj, da svojim prilozima olakšaju objelodanjivanje naše Staševice. Rado ćemo objaviti i njihove fotografije s kakvom lijepom viješću. Hvala!

»Nije sramota postati bogat, ali sramota je bogat umrijeti.« (Werner Gotz, vlasnik trgo-vačkog lanca Drogerie markt (DM). Gotz ima sedmero djece i kaže da im je ostavio dobro školovanje i da je to osnovni temelj, a ostalo moraju graditi sami. (GK, 29. kolovoza 2010. str. 12. i HS, 17. rujna 2010. str. 9.).

Darovatelji:Ane i Rada Lovrić, Miljevci, 20 EU; Gordan

Musulin 100 kn; Zdravko Musulin Koprcanov, 100 kn; Tomo Galić, Vrgorac, 200 kn; Ante Marević pok. Jakova, 100 kn; Ranko Marević Đopa, 100 kn; Stanko Marević p. Josipa, 100 kn; Josip Marević p. Šimuna, 100 kn; Dragica Cindrić, Slavonski Brod, 200 kn; Georgija Mateljak, 100 kn; Milan Ljubičić, Gradac, 100 kn; Anđelka Vlahović, Komin, 100 kn; Drago Dropulić, Kneževi Vinogradi, 150 kn; Marija Schreiber-Mišević, Zmijavci 20 EU; Nada Magić, Pašman, 150 kn; Matijas Marević Jozin, 100 kn; Slava Karoglan Žarkova, Zmijavci, 100 kn; Jurka Gnječ Lazina, 100 kn; Jure Musulin, 100 kn; Stipan Marević, 100 kn; Miro Marević, Dubrovnik, 100 kn; Tomislav Batur, 2000 kn; Lučka Uprava Ploče, 10.000 kn (za pločnik pred kućom i par-ket u kuhinji); Nediljko Gago Marević, 100 kn; Branko Gnječ, 100 kn; Križan Rončević, 100 kn; Jure Rončević p. Mirka, 100 kn; Mirko Kužić, 100 kn; Mladen Nikolić, 100 kn; Mate Marević p. Ante, 100 kn; Vinka Musulin Slobodanova, 100 kn; Grad Ploče, 5000 kn za božićni broj 2010. god.; Jure Šunjić p. Mile, 300 kn; Projektni biro Split, 2000 kn za božićni broj 2010. god.; Nikola Doći, Tučepi, 200 kn; Lori Marević, 50 kn; Stipe Dropulić Jurin, 200 kn; Srećko Barbir, 50 kn; Cvjećarna Šestica (Branka Marević), 200 kn; Jure Šunjić p. Mile, 200 kn; dr. Joze Kužić, Melbourn, 200 kn; Paula Marević, 150 kn; Josip Marević

Šarac, Perth, 200 kn; Roko Dropulić, sin Zorana i Ivane, 200 kn; Zlata Slišković, Vinjani, 100 kn; Vice Marević Jelić, Perth, 150 AUD; Ivica Mateljak Banov, 400 kn; Boro Grgurinović, Podgora, 200 kn; Gordana Kapović r. Kušurin, Perth, 100 AUD, Jadranka Ravlić r. Šunjić, Perth, 100 AUD; Janice i Mijo Musulin, Perth, 200 kn; don Stjepan Gnječ, Geelong, Vic. Aust. 500 kn; Stipan Kušurin, 100 kn; Anđela Dropulić, 100 kn; Lucijana Gnječ, 100 kn; Paško Kužić, 100 kn; Jurka Gnječ Lazina, 100 kn; Stanko Mateljak, 100 kn; Ante Marević Dušanov, 100 kn; Tiho Mateljak, 100 kn; Mladen Musulin Koprcan, 100 kn; Duška Šiljeg Pepina, 100 kn; Jure Jovica, 100 kn; Slobodan Musulin p. Luke, 100 kn; Lenko Grgurinović, 100 kn; Ivica Musulin p. Luke, 100 kn; Miro Kušurin, 100 kn; Nevenka Bustruc, 100 kn; Zdravko Musulin Koprcan, 100 kn; Neda Marević p. Ante, 100 kn; Andrija Ćendo, 100 kn; Rajko Mateljak, 100 kn; Ante Marević p. Ivana, 100 kn; Drago Dropulić p. Jure, 100 kn; Ante-Tonko Musulin, 100 kn; Zdenko Musulin p. Luke, 100 kn; Tea i Lea Musulin, 100 kn; Dinko Gnječ, 100 kn; Ante Krešić, 100 kn; Petar Kežić, Opuzen, 100 kn; Pera Radojković, Podgora, 100 kn; Iva Neda Gnječ, 100 kn; Ivica Kušarin, 100 kn; Igor Kaluža, 200 kn; Anka Plećaš, 80 kn; Jelena Dropulić Nevenova, 50 kn.

– Onaj tko je dao, nije osiromašio,onaj tko nije dao, nije se obogatio –(Narodna mudrost)

Čatrnja (lokva) pred Lazinom kućom u Pasičini. Snimio fra Vinko Prlić, 2011. godine.

92 STAŠEVICA

STAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

20345 STAŠEVICAGodina 6. 2011. br. 1(6)

Izdaje: Župa sv. Staša u StaševiciMatični broj župe: 1058495OIB župe: 84989812552Glavni i odgovorni urednik:Fra Vinko Marinko Prlić, župnik20345 StaševicaTel./fax: 020/695-200, 098/1990-404

List izlazi povremeno, dopušte njem crkvenih i redovničkih poglavara.

Grafički urednik: Zvonko Bare

Tisak: Jafraprint - Split

Rukopisi i slike: ne vraćaju se

Narudžbe, suradnju i doprinose slatina adresu:LIST ŽUPE SV. STAŠA20345 STAŠEVICA

Kunski račun:Splitsko-makarska nadbiskupijaŽupa sv. Staša StaševicaBr. 2340009-1100118134Privredna banka Zagreb d.d.Podružnica OpuzenDevizni račun:IBAN: HR07 2340 0091 1001 1813 4Privredna banka Zagreb d.d.10000 Zagreb, Račkoga 6 CroatiaSWIFT CODE: PBZGHR2XLIST SE UZDRŽAVA DRAGO VOLJ NIM PRILOZIMA VJERNIKA.

Naslovna stranica:Crkva Svih Svetih na Bristi.

Četvrta strana omota:Fotomonografija župe Staševica.

SADRŽA JUVODNA RIJEČ ŽUPNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1BOŽIĆ - ISTINA O BOGU I ČOVJEKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3SIMBOLIKA SVIJEĆE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6O ŽIVOTU I MUČENIŠTVU DRINSKIH MUČENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7NA OGNJIŠTU MOG DITINJSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8SUSRET U ZAVIČAJU 2011. G. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9PROGON ČASNIH SESTARA U DUBROVNIKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10BOŽJA JE IPAK NAJJAČA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12FRA ANTE RADIĆ U BRISTI I PASIČINI ZA DUHOVE 1956. G. . . . . . . . . 14U PRIGODI 340. OBLJETNICE SMAKNUĆA PETRA ZRINSKOGA I FRANA KRSTA FRANKOPANA . . . . . . . . . . . . . . . 23FRA VATROSLAV MALIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28MUČENICI ZA VJERU I DOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29NAŠA PREZIMENA: RONČEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32BLAGO STAŠEVICE NA PUTU U BUDUĆNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34BOGU VJERNA STAŠEVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36PUČKA ŠKOLA U BARANOVCU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44SVETI FRANJO ZAŠTITNIK EKOLOGIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45»POSLJEDNJA VEČERA« ZA FRANJEVAČKI SAMOSTAN U IMOTSKOM . . . 46ZNATE LI? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48UGOR FRA MATE GNJEČA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50OBILJEŽAVANJE DANA KRUHA I SVJETSKOG DANA UČITELJA . . . . . 53U CENTRU PARIZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53RECI MAJCI DA JE VOLIŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54PROSLAVA GOSPE LURDSKE U KARAŠEVU - RUMUNJSKA . . . . . . . . 55PRVOPRIČESNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57PAPA BENEDIKT XVI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58VATRA 'PROGUTALA' LOZU I JABUKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59POVIJEST ŽUPA DOLINE NERETVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60PADA POSLJEDNJI AZBESTNI KROV U ŽUPANIJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61ŽIVOT I KRONIKA ŽUPE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61SAKRALNA BAŠTINA ŽUPE STAŠEVICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61NEDA OBRAZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62IN MEMORIAM: FRA ANĐEO CVITANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63OPROŠTAJ OD FRA ANĐELA CVITANOVIĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64KNJIŠKI OGLASI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67PISMO BLAŽENOM ALOJZIJU STEPINCU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68ZGODOPISJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69POŠTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88RAZANODA: PUŠENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90PODSJETIMO SE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90DAROVATELJI LISTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

Gospa Lurdska na Spilicama

Župna kuća i crkva sv. Staša u Staševici

ZAGOR korice 2011.indd 2 11/29/11 4:42 PM

STAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

ZAGOR korice 2011.indd 1 11/29/11 4:42 PM