stilistika i teorija stiha

41
UVOD U NAUKU O KNJIŽEVNOSTI: *STILISTIKA i VERSIFIKACIJA* - Ispitna pitanja / prvi semestar - 1

Upload: marinamaca

Post on 07-Nov-2015

133 views

Category:

Documents


17 download

DESCRIPTION

stilistika i teorija stiha

TRANSCRIPT

* UVOD U NAUKU O KNJIEVNOSTI: STILISTIKA I VERSIFIKACIJA*

UVOD U NAUKU O KNJIEVNOSTI: *STILISTIKA i VERSIFIKACIJA*- Ispitna pitanja / prvi semestar -

Odsek z komparativnu knjievnost1. DISCIPLINE NAUKE O KNJIEVNOSTI I NJIHOVA MEUSOBNA POVEZANOST

Naziv *knjievnost* izveden je od rei knjiga i moe se tretirati dvojako:

1. Knjievnost u irem znaenju predstavlja celokupnu naunu i umetniko-knjievnu delatnost, i u ovom sluaju koristimo pojam literatura littera / slovo (lat.) .2. Knjievnost u uem znaenju podrazumeva samo knjievno-umetnika dela u stihu i prozi, bilo da su pisana ili usmena. Ovde se koriste pojmovi beletristika i poezija poiesis / stvaranje (gr.)

Knjievnost moemo podeliti na vie naina. Delimo je na:

1. Knjievnost kao umetnost

2. Knjievno-naune vrste

3. Nauku o knjievnosti

Knjievnost kao umetnost moemo podeliti prema postanku na narodnu (ona dela koja su nastala u narodu i prenosila se usmenim putem kroz decenije, i iji je autor nepoznat) i pisanu (ona se u svom trajanju ne menja i njen autor je poznat) knjievnost, a prema rodovima i vrstama na liriku, epiku i dramu.

Nauka o knjievnosti ima svoje discipline:1. Teorija knjievnosti ili poetika - poietike techne / pesnika vetina (gr.) jeste teorijska disciplina o optim osobinama knjievnog dela kao jezikog umetnikog ostvarenja. Bavi se prouavanjem strukture knjievnog dela kao jedinstva forme i sadrine, istrauje proces umetnikog svtaranja i objanjava knjievne rodove i vrste. Obuhvata stilistiku, versifikaciju i genologiju.

2. Istorija knjievnosti objedinjuje u sebi knjievnu kritiku i teoriju knjievnosti. Prouava postanak i istorijski razvitak knjievnosti, knjievnost jedne epohe i naroda, ivot, dela i znaaj pisaca, vri sistematizaciju i periodizaciju.

3. Knjievna kritika predstavlja vezu izmeu knjievnog dela i itaoca. Ona otkriva znaenja, stilsko-jezike i umetnie postupke u pojedinim delima kako bi olakala bolje razumevanje. Vri ocenjivanje knjievnog dela i tako pomae istoriji knjievnosti da obuhvati najbolja ostvarenja.2. POJAM STILA

Re *stil* potie od latinske rei stylos, to je oznaavalo pisaljku kojom se u antici pisalo. Stilu se pristupalo kao spoju misli i jezikog izraza. Stil predstavlja odstupanje od klasinog naina pisanja. Stil moe biti funkcionalan (nauni, novinarski, politiki i administrativni) i individualni (knjievno-umetniki i razgovorni) . Stl je skup jezikih obeleja koja razikuju jednog pisca od drugog, pa je stil obeleje plana izraza na planu sadraja.. Knjievno znaenje pojma *stil* predstavlja jedinstvo i sklad svih elemenata koji ine delo.3. PLATONOVA I ARISTOTELOVA DEFINICIJA STILA

1. Platon je smatrao da su misao i jeziki izraz nerazdvojivi, te je po njemu logos sadrao i misao i jeziki izraz te misli (racio + oracio) . Na osnovu ovoga, stil se shvata kao ostvareno jedinstvo smisli i njenog jezikog oblika. Stil je rezultat jedne inspiracije koja misao sjedinjuje sa njenim jezikim izrazom. Kada nema inspiracije, nema ni izraza pa samim tim nema ni stila.

2. Aristotel je u svojoj *Retorici* razradio teoriju stila. Suprotno od Platonovog miljenja, Aristotel tvrdi da misao i jeziki izraz postoje nezavisno i odvojeno. Na osnovu ovoga, stil se moe nauiti i poboljavati. Po Aristotelovoj *Retorici*, misao prethodi jezikom izrazu. Prema tome, stil se shvatao kao skladan odnos izmeu predmeta govora i njegove jezike forme.4. UENJA RETORIKE I STILISTIKE

Retorika je nastala u antikoj Grkoj kao uenje o govornitvu, a kasnije se razvila kao nauka koja je obuhvatala pored uenja o govornitvu, i uenje o jeziku, o izraavanju uopte i o naelima kritikog ocenjivanja pojedinih dela. Retorika je pripadala prvom nivou uenja trivijumu, zajedno sa dijalektikom i gramatikom. Retorika je oduvek bila vetina ubeivanja sagovornika, a u tome su se koristile besede: sveane, sudske i politike. Retorika se sastoji od etiri uenja:1. Uenje o rodovima i vrstama bilo je izgraeno na osnovu uverenja o stalnim i vrstim uzorima prema kojima je trebalo pisati.

2. Uenje o kompoziciji obraivalo je nain na koji se rasporeuju odreeni sastavni delovi svakog knjievnog dela. Beseda bi trebala da ssadri uvod, razdeobu, potvrdu, odbijanje i zakljuak. Razlikujemo dve faze: fazu invencije u kojoj se pripremaju argumenti o uveravanju sluaoca u neto; i fazu dispozicije u kojoj treba pronai poredak tih injenica gde e prirodno proizilaziti jedna iz druge.

3. Uenje o stilovima stara retorika je razikovala tri stila:

niski (jednostavni) u prianju ima malo ukrasa, odgovarao je komediji. (pastir, ovca, tap, bukva)

srednji (umereni) sadri mnotvo tropa, opisivali su se ratar, vo, plug, njiva, voka.

visoki (uzvieni) u okviru ovog stila ukraavanje je najizraenije, upotrebljavale su samo odabrane rei. Odgovarao je odi. Opisivali su se vojnki, konj, ma, dvor i kedar.4. Uenje o stilskim figurama stilskim ukraavanjem dobijamo lepu besedu. Stilske figure imaju cilj da ideju uine pristupanim i da svojom originalnou probude panju. Njihovom upotrebom se postie umetnika vrednost. Figure se moraju koristiti prikladno i ekonomino, a dele se na figure konstrukcije, dikcije, rei i misli.

Stilistika se razvila poetkom XX veka od metodskih postupaka u ralanjivanju knjievnih tvorevina, mada njeni koreni potiu iz helenske i rimske retorike i poetike. Moderna stilistika nastoji da opie sredstva jezikog izraavanja koja su karakteristina z apojedina dela, autore ili razdoblja. Stilistika ispsituje sva sredstva koja streme nekom posebnom izraajnom cilju. U estetikoj primeni, stilistiak se ograniava na prouavanje umetnikih dela koje treba opisati s obzirom na njihovu estetsku ulogu ili znaenje. Kao termin, stilistika se javlja tokom XIX veka, sa romatizmom. Tada su raskinuti okviri stare retorike. Stilistika mora prouavati jezik knjievnih dela sa obzirom na njegovu stvaralaku ulogu i na njegovo znaenje u celokupnoj strukuturi dela. U retorici se potuju opt apravila dok stilistika istie vrednost pojedinca. Ona je deskriptivna i podstie pojedince da sami nau izraz.* FIGURE DIKCIJE *

5. ASONANCA, ALITERACIJA I ONOMATOPEJA

1. ASONANCA asonare / zvuati (lat.) - poiva na naglaenoj upotrebi rei u stihu sa istim ili slinim samoglasnicima. Ona pojaava ekspresivnost jezika. Njom se izaziva odreena emocionala napregnutost.

Jadni jadi, eni mi se dragi.

I jeca zvono bono,

Po kru dre zvuk,

S uzdahom tuge duge,

ubogi moli puk. A. anti

Olovne i teke snove snivaju

Oblaci nad tamnim gorskim stranama. A. G. Mato

2. ALITERACIJA poiva na naglaenoj upotrebi rei sa istim ili slinim suglasnikom u stihu. Spada u eufoniju i proizvodi snaan zvuni efekat. Aliteracijom se izaziva odreena emocionalna napregnutost.Snove snivam snujem snove,

Snujem snove biserove. L. Kosti

Zato noas tako ume jablanovi

Tako strasno, ujno, zato tako ume? J. Dui

Mrtav vetar duvao je s gora,

Trudio se svemir da pokrene. V. P. Dis

3. ONOMATOPEJA onoma / ime; poieio / pevati (gr.) predstavlja podraavanje zvukova iz prirode i ovekovog okruenja pomou zvune strukture rei. Jedan je od najstarijih naina tvorbe rei. Njom prikazujemo zvunu stvarnost. Onomatopeja zavisi od jezika. U okviru nje se obino korsiste glagoli vezani za ivotinje, kao i onomatopejske rei.I cvri, cvri cvrak na voru crne smre. V. Nazor

Krcnu kolac nekoliko puta... I. Maurani

6. LIRSKI PARALELIZMI 4. ANAFORA anaphora / ponavljanje (gr.) je ponavljanje jedne ili vie rei na poetku susednih stihova. Razlikujemo stilistiku anaforu ponavljanje istih rei; fonisu ponavljanje istih glasova; i kompozicijsku ponavljanje istih motiva na poetku epizoda. Ima za cij da pokae intenzitet oseanja.I nema sestre ni brata

I nema oca ni majke,

I nema drage ni druga. T. Ujevi

Kai mi, kai

Kako da te zovem,

Kai mi kakvo

Ime da ti dam... J. J. Zmaj

Uranila kosovka devojka,

Uranila rano u nedelju. Narodna pesma

5. EPIFORA epiphora / dodavanje (gr.) je ponavljanje jedne ili vie rei na krajevima susednih stihova. Ima za cilj da pokae intenzitet oseanja.

ujem u snu,

Sanjam u snu,

Vidim u snu. J. Katelan

Djedi vai rodie se tuer,

Oci vai rodie se tuer,

I vi isto rodiste se tuer. I. Maurani

6. SIMPLOKA - symploke / isprepletenost (gr.) predstavlja kombinaciju anafore i epifore, figura ponavljanja istih rei na poetku stihova i ponavljanja istih ri na kraju stihova. Simploka ima za cilj da pokae intenzitet oseanja.

U tamnici je glava naroda,

U tamnici je snaga naroda,

U tamnici je nada naroda. L. Kosti

Doneu ti cvee nae krvi,Doneu ti nebo nae krvi. D. Mati

Na tebe hou da mislim. Misim na te.

Na tebe neu da mislim. Misim na te. L. Ozerov

7. ANADIPLOZA / PALILOGIJA anadiplosys / udvostruavanje predstavlja prebacivanje rei s kraja stiha na poetak narednog stiha.Uranila kosovka devojka,

Uranila rano u nedelju,

U nedelju prije jarkog sunca. Narodna pesma

Kada sutra bijeli dan osvane,

Dan osvane i ogrije sunce. Narodna pesma

Vrati mi moje krpice,

Moje krpice od istoga sna. V. Popa

8. REFREN refrain / pripev (fran.) predstavlja ponavljanje jedne ili vie rei, odreenih delova stihova ili celih stihova na odreenom mestu. Javlja se i u narodnoj, ali mnogo ee u umetnikoj knjievnosti. Refren intenzivira emocionalnost lirske pesme i podvlai jedinstvo njene tonalnosti. Sintaksiki i semantiki je potpuno izdvojen.

Bila jednom rua jedna. M. Mitrovi

Nikad vie, nikad vie. E. A. Po

Santa Maria della Salute L. Kosti

LAJT-MOTIV predstavlja refren u prozi, a javlja se onda kada se neka izjava ili opis ponove nekoliko puta nakon ega se taj motiv priziva u svesti itaoca. Ima posebnu ulogu u asocijativnom povezivanju raznih motiva u proznoj strukturi.

Most Ivo Andri

Vetar Laza Kosti

7. POLIPTOTON, PARONOMAZIJA I ETIMOLOGIKA

9. POLIPTOTON zasniva se na ponavljanju iste rei u razliitim oblicima deklinacije i konjugacije.

Pjesma nad pjesmama.

ul evojka pod ulom zaspala,

ul se kruni i devojku budi,

evojka je ulu govorila,

A moj ule ne kruni se na me! Narodna pesma

O, ti duo moje due,

O, ti srce srca moga! A. enoa

10. PARONOMAZIJA je figura ponavljanja rei vrlo slinog zvuanja, a razliitog znaenja.

Na putu ruica, a kod kue tuica.

I cvri, cvri cvrak na voru crne smre. V. Nazor11. ETIMOLOGIKA etimoloka figura koja se zasniva na etimolokoj slisnosti izmeu dve ili vie rei. Takve rei imaju razliite oblike ali isti koren.

Moralno je ono to se mora.

* FIGURE KONSTRUKCIJE *

8. INVERZIJA, ANAKOLUT I PARENTEZA

1. INVERZIJA inversio / premetanje (lat.) znai obrtanje reda rei ili delova reenice, red obrnut od onog koji je gramatiki najispravniji. Njome se naglaava ono to se u normalnom poretku reenice ne moe naglasiti, te tako iskaz dobija drugu vrednost i ritam. Bila je popularna tokom perioda baroka, a rehabilitaciju doivljava za vreme romantizma. Tipina je za lirsku poeziju koja je izraz uzbuenog duevnog stanja.

Veli njemu starina NovaeUsta raja ko iz zemlje trava

Niz zapadno nebo

I iz rasprsnutih ipaka u vrtu

Krv se cijedi. A. B. imi

Najkompleksniji oblik inverzije naziva se HIPERBATON, i njega je ustanovio Kvintilijan.

2. ANAKOLUT je stilska figura kada u sred neke zapoete reenice poiljalac poruke menja misaoni tok, a da prethodno ne zavri zapoetu reenicu.. Slui da iskae grevitu uznemirenost onoga ko govori. est je u razgovornom jeziku. Sutina anakoluta je ta to se rei ne slau u gramatikim oblicima, nego u smislu.U naega milostiva kuma,

Na ruci mu zlatan golub gue.

3. PARENTEZA parentesis / umetanje (gr.) je figura koja ima oblik umetnute reenice ili rei u sred reenice ili stiha. Obino se izdvaja crticom ispred i iza nje. Reenica koja se ubacuje nije sintaksiki povezana sa reenicom u koju se ubacuje.

Sumnja u ljubav - najtei nam jad -Mino i ae blaene ne muti.

Iz prolih dana ljubav i znak njen- spojenost srca - ostala nam jo. S. Pandurovi

A besedi Todore vezire

kum nevjerni vjera ga ubila -

brao moja...

9. ELIPSA, PERIFRAZA I SINTAKSIKI PARALELIZMI

4. ELIPSA ellipsis / izostavljanje (gr.) nastaje kada se iz reenine celine izostavljaju pojedine rei na takav nain da se smisao celine ipak moe razabrati.. Izostavljeni delovi su prema sintaksikim pravilima nuni. Karakteristina je za aforistiki i posloviki stil. Njome se postie zgusnutost i snaga u izraavanju stavova. Vlasi odasvud, puke, noi!

Haso, konja, Haso, konja! I. Maurani

Sverazorni e ritam po ulici da ori:

Gori! Gori! M. Krlea

Vi ste k meni, ja u sutra k vama. Narodna poslovica

5. PERIFRAZA koristi opisni nain kazivanja tako da jednu re zamenjuje grupom rei ili itavim iskazom. esta je odlika uzvienog i patetinog stila. I tekim reima rui svoje anele

Onaj to gromom zbori. M. Pavlovi

Planuli su prvi ognji neba. M. Krlea

Po puci ga tankoj pogledao

Pa on puci ivu vatru dade.

6. SINTAKSIKI PARALELIZMI se odnose na strukturu same reenice i predstavljaju ponavljanje odreenog sintaksikog obrasca, cele reenice, ili se, pak, jedna do druge reaju kratke reenice od imenica ili prideva, upitne i uzvine reenice.

Od ega drete, vi breze?

Od slatkih slutnja ili jeze?

Zato vam kronja podrhtava

I onda kada vjetar spava? Cesari

Cvijee, cvijee i opet cvijee, svagdje i posvuda. V. NazorNasmejte se, o smejai!

Zasmejte se, o smejai! M. Krlea

10. RETORSKO PITANJE I APOSTROFA

7. RETORSKO PITANJE je figura u obliku upitne reenice na koju se ne oekuje odgovor. To je afektivno nabijena tvrdnja koja se formira kao pitanje radi jae uverljivosti i radi izraavanja oseanja. Antika retorika razlikuje vie tipova: a) EROTEZA ptanje kojim se izaziva naroit odgovor

b) EPEROTEZA kratko izreeno pitanje

c) PUZMA pitanje kojim se izraava protest

d) ANACENOZA pitanje upueno odreenoj osobi

e) SIMBULEUZA traenje saveta pitanjem

f) ANTIPOFORA pitanje za kojim odmah sledi odgovor

O klasje moje ispod golih brda,

Moj crni hljebe krvlju potrapani,

Ko mi te tedi, ko li mi te brani

Od gladnih ptica, moja muko tvrda? A. anti

Zato noas tako ume jablanovi,Tako strasno, udno? Zato tako ume? J. Dui

Ko da igra? Ko da peva?

Ko da edni? Ko da pije?

Ko li brigu da razbije? . Jaki8. APOSTROFA predstavlja besednikovo obraanje predmetu besede. Razvila se u antikoj Grkoj, gde su se besednici obraali bogovima. Apostrofa je uvek u vokativu.

Naa mila Boko, nevesto Jadrana. A. anti

Pesme moje, jadna siroadi. B. Radievi

O, mili asi, kako ste daleko! A. anti

11. ASINDET, POLISINDET, PARATAKSA I HIPOTAKSA

9. ASINDET asydenton / nepovezano (gr.) predstavlja nizanje rei unutar reenice gde se odbacuje korienje veznika tamo gde bi to gramatiki bilo potrebno.Zuji, zvei, zvoni, zvui,

umi, grmi, tutnji, hui. P. Preradovi

Gvoe, otrov, konop, noe,

Palu, oganj, kolac grozni,

Ulje vrelo i sto muka

U as jedan junak smilja! I. Maurani

10. POLISINDET poly / mnogo; syndeton / veza (gr.) upotreba veznika unutar reenice tamo gde gramatiki to nije potrebno.

I tee krv

I plau zvona razbita.

I laju topovi.

O, koliko sad ih plae

I gine i proklinje i vriti. M. Krlea

I nema sestre ni brata,I nema oca ni majke,

I nema drage ni druga. T. Ujevi

11. PARATAKSA je figura u kojoj se niu nezavisne reenice unutar sintaksike celine.

Napolju studen. Pe pucka i grije.

Ja leim. Ruke pod glavom, pa utim. A. anti

12. HIPOTAKSA predstavlja izgradnju jedne zavisno sloene reenice.

Sili smo s uma u sjajan dan,

Providan, dubok nama, draga, znan,

I svetkovasmso ocepljenje to

Od muka, sumnje, vremena i sto

Rana, to krvave ih vreao svet,

Ljubavi nae plav i nean cvet. S. Pandurovi

* FIGURE MISLI *

12. KOMPARACIJA comparatio (lat.) predstavlja dovoenje u vezu jednog fenomena sa nekim drugim fenomenom po slinosti. Osnovni inioci komparacije su: predmet koji se poredi

predmet sa kojim se poredi

tercijum komparacionis zajednika osobina

Poreenje koje je rasprostranjeno u svakodnevnom govoru nazivamo banalnim poreenjem. Uslov za uspeno poreenje je kada dovodimo u vezu fenomene iz udaljenih sfera. Poreenjem se pokreu odreene emocije i panja se vee za predmet koji se istie. Osnovni cilj komparacije je da konkretizuje neku sliku i da otkrije neke skrivene veze. Postoje tri tipa veza u poreenju: kada se dva konkretna pojma dovode u vezu

kada se konkretan pojam dovodi u vezu sa apstraktnim pojmom

kada se dva apstraktna pojma dovode u vezu (najrei tip veze)

On se mee konju na ramena,

ode pravo preko brda ravna

kano zvezda preko vedra neba. Narodna pesma

Na moju duu ko crn veo

ogromna teka senka pada. M. Raki

No dani su proli ko rijeka nagla

ko trenutni snovi, kao puste varke. A. anti

13. ANTITEZA antitesis / suprotnost (gr.) je figura koja dovodi u vezu dva fenomena, ali po suprotnosti. Ona istie odudaranje jedne pojave od druge. Uoili su je stari retoriari. Aristotel je uoio lane antiteze, u kojim smisao nije antitetiki, dok je Jakob Grim uoio slovensku antitezu u njoj se u obliku pitanja nabraja nekoliko predmeta i pojava od kojih svaka ima neto slino sa predmetom koji se poredi, zatim se svi ti predmeti i pojave nabrajaju istim redom, ali u obliku negativnog odgovora da bi se na kraju izriito iskazala pojava koja se poredi. Gde ja eer sijem

tu otrov izrasti,

gde ja pevat miljem,

tu u u pla pasti. . Jaki

Ja znam: vae srce sada vatrom gori,

moje hladna zima okiva i mori. A. anti

ta se bijeli u gori zelenoj?

Al je snijeg, al su labudovi?

Da je snijeg, ve bi okopnio,

labudovi ve bi poletjeli;

nit je snijeg, nit su labudovi,

nego ator age Hasan-age. Hasanaginica

14. OKSIMORON, ANTIMETABOLA I PARADOKS1. OKSIMORON oxys / otar; moron / tup je takva figura kojom se stvaranjem suprotnih pojmova stvara nov izraz. U bukvalnom prevodu znai *otroumna ludost*.Slep kod oiju; Javna tajna

Reita tiina; ivi le

Zimsko letovanje V. Desnica

2. ANTIMETABOLA premetanje nasuprot (gr.) je figura koja poiva na ponavljanju rei obrnutim redosledom.

Ne ivim da jedem, nego jedem da bih iveo. Kvintilijan

Ko se uzvisi, bie ponien, a ko se ponizi, bie uzvien. Jevanelje po Mateju

3. PARADOKS paradoxon / neoekivano (gr.) predstavlja izlaganje misli koja je u sebi protiuvrena, ili, pak, misli koja protivurei nekom vrlo rasprostranjenom uverenju. Paradoksom se postie vrlo izrazit saznajni efekat. Paradoksi su funkcionisali i u vrlo vanim filozofskim trenucima.

Ja znam da nita ne znam. Sokrat

Bog je mrtav. Nie

Nisam vie tu,

s mesta se pomerio nisam. V. Popa

15. HIPERBOLA, LITOTA I EUFEMIZAM

4. HIPERBOLA hyperbole / preterivanje (gr.) predstavlja misaono preuveliavanje tvrdnje kako bi se naglasio emotivni stav i semantike dimenzije tog iskaza. On je manji od makovog zrna,

jeste silna vojska kod Turaka,

svi mi u so da se premetnemo

ne bi Turkom ruka osolili. Narodna pesma

Grlim nebo plavo

grlim uzdiem,

a ljubim sunce jarko

ljubim uzdiem. . Jaki

5. LITOTA liptotes / ublaavanje je figura suprotna hiperboli. Umesto preuveliavanja, ona umanjuje odnosno ublaava. Trai rei koje blae zvue i umanjuje semantike efekte.

Oj evojko ne mnogo lijepa,

ni lijepa, ni roda plemenita. Naropdna pesma

A nju fale, a i nas ne kude. Narodna pesma

6. EUFEMIZAM euphemismos / ublaavanje (gr.) je figura kojom se izraz ublaava, tako to se umesto neposrednog i i pravog izraza za neugodne, zastraujue ili nepristojne pojmove koriste blae i ukepane rei.

Zaobilaziti istinu lagati

Zaspao je venim snom preminuo

16. GRADACIJA , TAUTOLOGIJA I KUMULACIJA

7. GRADACIJA gradatio / penjanje (lat.) predstavlja postupno nizanje slika, rei ili misli koje se zasnivaju na postupku slabljenja ili jaanja intenziteta. Reanje slika od najslabije ka najjaoj naziva se klimaks, dok se reanje slika od najjae ka najslabijoj naziva antiklimaks. U epskoj narodnoj poeziji esto se koristi za pojaavanje intenziteta radnje. Najvii stepen gradacije naziva se paroksizam.Za urem je kosu odrezala,

za everom lice izgrdila

a za bratom oi izvadila. Kosovka devojka8. TAUTOLOGIJA je figura gomilanja razliitih rei istog znaenja. Tautologija je karakteristina za svako uzbueno stanje pesnika. Kada tautologija pree u stilsku greku, naziva se pleonazam.U obraz je sjetno nevjeselo.. Banovi StrahinjaPoem, klecnem, idem, zastajavam. J. J. Zmaj

9. KUMULACIJA je figura nagomilavanja rei ije znaenje nije isto, ali je srodno.

Ja kad Bane knjigu prouio,

Muka mu je i ao je bilo... Banovi Strahinja17. CITAT, ALUZIJA I PARODIJA

10. CITAT je figura doslovnog navodjenja rei iz tueg teksta. Citat umetniki dejstvuje tako to izaziva predstavu o citiranom delu, Moe biti: ilustrativni prototekst je dominantan, a nov tekst potvruje znaenja prototeksta.

iluminativni ideja prototeksta je podsticaj za nov misaoni proces.

11. ALUZIJA je figura koja svoj efekat ostvaruje prizivanjem neke poznate situacije, dogaaja, lika ili dela. Upotrebljava se da bi se sadanja situacija dovela u vezu sa nekom preanjom. esto je u osnovi satirinog dela. Ova figura moe biti upotrebljena na nivou rei ili izraza, ali se moe proiritii na celo delo. Kad aluzija nosi kritiku opasku naziva se insinuacija.Danga i Voa Radoje Domanovi

Homerov dreme

Lobanja iz koje se pije vino. Pukin

12. PARODIJA parodia / suprotno prema (gr.) je figura oponaanja nekog teksta, stila, pisca ili junaka, ali se to oponaanje vri unoenjem postupaka koji su u neskladu sa temom. Parodijom se od uzvienog naini smeno. Tri postupka parodiranja su:

verbalni promenom pojedinih rei postie se trivijalizacija datog predmeta

komini i ironini imitiranje stila nekog pisca

tematski parodiranje teme i forme

Don Kihot Servantes

Pantologija novije jugoslovenske pelengirike Stanislav Vinaver

Aristofan parodira stil Eshila i Euripida.

* TROPI *

18. EPITET I SINESTEZIJA

1. EPITET epitheton / ono to je dodato (gr.) - je re koja stoji uz neku drugu re i blie je objanjava. Epitet doprinosi stvaranju ivlje, potpunije i jasnije slike neke pojave ili bia. Pesnik epitetom iskazuje svoj lini odnos prema stvarima i za epitete trai one osobine koje odgovaraju situaciji. Epiteti mogu biti:

BANALNI re koja imenuje osobinu koja je ve sadrana u rei uz koju stoji. crna zemlja

STALNI javljaju se u tradicionalnim knjievnim delima, kada jedan epitet redovno stoji uz odreenu re. ruoprsta

RETKI neoekivan spoj izmeu rei. bakreno nebo; bijele enje; kolonijalna Ana. Retki epiteti mogu biti:a) METAFORINI ukazuju na osobinu pojma pomou prenesenog znaenja. olovne misli

b) PERSONIFIKOVANI epiteti sa osobinama ivih bia. strasno ume; nestaan lahor

c) KOLORISTIKI iskazuju koloristike osobine pojave. siva voda; bele rue

Kroz bokore mrtvih docvetalih rua

umori vetar tunu pesmu snova. J. Dui

Zagledao se u lepu

u oblu u plavooku

u lakomislenu beskrajnost. V. Popa

2. SINESTEZIJA synaisthesis / saoseaj (gr.) je figura koja osete jednog ula prikazuje reima stvorenim za prikazivanje oseta drugog ula. Njena osnovna stilska vrednost je slikovito izraavanje nekog kvaliteta ulne percepcije. Kod romatniara i simbolista sinestezija je karakteristino obeleje doivljaja sveta. Medni glas sirena. Homer

Mraku gluhijem. A. G. Mato

Slan i modar miris proljetnoga mora. J. Dui

19. METAFORA - metaphora / prenoenje (gr.) se zasniva na jednoj zajednikoj osobini dvaju predmeta, ali se kod nje ne pominje predmet koji se poredi, ve predmet sa kojim se poredi. Ona je najpesnikija od svih figura, ukljuuje dejstvo ulne slike i pomou nje se ostvaruje punoa izraza. Poreklo metafore treba traiti u ahajskom pogledu na svet koji je vezan za animizam. Vrste veza izmeu fenomena:

s roda na vrstu

s vrste na rod

s vrste na vrstu

s pojma na pojam putem analogije

Postoje tri shvatanja metafore:

KVINTILIJANOVO po njemu je metafora neka vrsta skraenog poreenja razlikuje se od poreenja to se kod metafore predmet stavlja umesto drugog predmeta. SUBSTITUCIONO metafora ukazuje na nekakvu re doslovnog znaenja i zamenjuje tu re.

INTERAKCIONO metafora se javlja onda kada imamo dve misli o razliitim stvarima, one deluju zajedno a oslanjaju se na jednu re ili izraz ije je znaenje rezultanta njihove interakcije.

Metafora ima etiri bitna aspekta:

ukazuje na analogiju

dvostruko vienje

vanost ulne slike

animistika projekcijaRazlikujemo metaforu u uem, i metaforu u irem smislu (metaforiku).

Na ivici plonika

na kraju sveta

uto oko samoe. V. Popa

Ljubav je tako sama i tako puna sveta

ljubav je svetionik i spaseni pomorci. I. G. Kovai

I tu majka tvrda srca bila...

I zima doe ve, i svojom studenom rukom

pokida nakit sav... V. Ili

Ja znam, vae srce sada vatrom gori... A. anti

20. PERSONIFIKACIJA persona / osoba; facere / initi = nainiti neto ljudskim (lat.) je figura kojom se mrtvim stvarima, vegetativnom i animalnom svetu i apstraktnim pojavama pripisuju ljudske osobine. Personofikacija je emocionalna figura jer svoja raspoloenja prenosi na predmete i pojave; ona je i slikovita figura jer se njom oivljavaju i konkretizuju slike.

Jo zorica nije zabijelela

ni Danica lica pomolila. V. S. Karadi

Tamo gde u grmu proljee ljepra

i gdje slatko spava na jorgovan plavi. A. anti

Kada umrem smrt e skoro doi,

i jo tren pa e zakucati

i na moga ivota tamnicu. V. Raji

I ovaj kamen zemlje Srbije

to prete suncu dere kroz oblak,

Sumornog ela mranim borama. . Jaki

21. METONIMIJA I SINEGDOHA

3. METONIMIJA - zamena (gr.) ona oznaava upotrebu rei u prenesenom znaenju, ali za razliku od metafore gde se znaenje jedne rei prenosi na na drugu re po slinosti, kod metonimije se znaenje prenosi prema odreenim stvarnim odnosima. Umesto jedne rei koja oznaava odreeni pojam, upotrebljava se druga re koja je u stvarnoj, logikoj vezi sa prvim pojmom.Kad ustane kuka i motika.

Od kolevke pa do groba najlepe je ako doba.

Ako si stariji od mene po kapi, po glavi si mlai od mene. M. Lali

4. SINEGDOHA synegdohe / saznavanje jedne rei posredstvom druge je figura zamenjivanja dvaju pojmova po koliini. Kod nje se uzima deo umesto celine, jednina umesto mnoine, odreeni broj umesto neodreene koliine. Sinegdohom se postie slikovitost u izraavanju i ubedljivije se i ivlje deluje na naa oseanja.

to naih gora poalih bor. L. Kosti

Al mnoga zima jo sa hladnim vetrom e doi... V. Ili

Nema on ni krova nad glavom.

Roman Miloa Crnjanskog

22. ALEGORIJA I PARABOLA

5. ALEGORIJA allegoria / prenesen govor (gr.) je figura koja nastaje kada se metafora proiri na celu sliku ili radnju. Konstantovao je Kvintilijan u II v.p.n.e.. Za alegoriju je veoma vano odrati stalnu vezu izmeu pravog i prenesenog znaenja. Najei povod za alegoriju je taj to misao u alegorijskoj slici utie jae iubedjivije. Koristi se da bi se meka misao izloila to pristupanije u obliku konkretne slike, ili da bi se skrivenom slikom izvrgle podsmehu drutvene mane. Bila je omiljeno sredstvo u baroku. Moe biti:

ista - dosledno se dri postupka nizanj ametafora bez unoenja prenesenog znaenja u niz Lao, mnogi valovi e te opet vratiti na more, to radi? vrsto se dri luke.

meana uz inioce prenesenog znaenja unosi i rei sa doslovni znaenjem Ciceronov govor: Ovome se udim i na ovo se alim, to ovek oveka hoe dotle da upropasti pa mu akj bui lau u kojoj se vozi.

Danga i Voa R. Domanovi

Gle! Sad se redom rasklapaju same

Sve knjig estare, snovi enje duge

Miu se, trepte jedna pokraj druge,

I njihov umor ko da pda na me.

Sanjam li? Il bi ovo java bila?

Iz rastvorenih listova i strana

Prhnue lake tice, ko sa grana,

I po sobi mi svud razvie krila. A, anti

Alegoreza proces tumaenja skrivenog smisla.

Alegorija se ostvaruje u vidu dva anra:

PARABOLA poredba (gr) predstavlja iznoenje kratke izmiljene alegorijske prie sa naznaenom poukom i moralnim sadrajem. Njom se kazuje via istina koju je teko konkretno predstaviti. Stil je ozbiljan i uzvien.

Parabola O semenu iz jevanelja po Marku

BASNA predstavlja kratku priu koja se zasiva na obliku personifikovanih pojava, prikazuje jedan dogaaj, sadri moralnu pouku a njen stil je humoran i lako shvatljiv.

23. SIMBOL symbolon / znak raspoznavanja, emblem (gr.) podrazumeva upotrebu nekog znaka ili predmeta za izraavanje drugog predmeta ili pojma, ali tako da se nagovesti irok spektar znaenja. U antici se simbolom smatrao znak raspoznavanja koje su dve osobe koristile. Simbol prepoznajemo po tome to pesnik prikazuje neku svakidanju pojavu neobjanjavajui direktno njegov smisao i svrhu, ve nagovetavajui da se u slici te pojave krije neki dublji smisao. Simbol moe biti konvencionalan i uslovni.Albatros arl Bodler

Al mnoge zime jo sa hladnim vetrom e doi,

a on e biti tu... V. Ili

24. IRONIJA eironeia / pretvaranje (gr.) Kvintilijan je definie kao figuru kojom se reima daje suprotan smisao od onoga koji imaju. Njom se, najee pomou humora, iskazuje suprotan sadraj od neposredno izreenog. Kada ironija poprimi vee razmere i postane naroito uvredljiva onda prelazi u sarkazam sarkasmos / jetkost (gr.).

Lijepo li ova sablja ita,

divno li nas danas razgovori! P. P. Njego

Jazavac pred sudom Petar Koi

25. FONOSTILISTIKA stilistika disciplina koja popisuje, opisuje i vrednuje izraajna sredstva i stilistike postupke na planu fonetike i fonologije (glasove, njihove opozicije, njihovu distinktivnu semantiku relevantnost, i sve jezike pojave koje su zvuk shvaen kao psihiki ili supstancijalni kvalitet); Jedinica stilskoga pojaanja na ovome planu jeste fonostilem.

26. MORFOSTILISTIKA stilistika disciplin akoja popisuje, opisuje i vrednuje izraajna sredstva i stilistike postupke na planu morfologije (sistema oblika i njihovih varijacija, njihove afiksalne, kompozitske ili karikalne tvorbe); Jedinica stilskoga pojaanja na ovome planu jeste morfostilem.

27. SINTAKSOSTILISTIKA stilistika disciplina koja popisuje, opisuje i vrednuje izraajna sredstva i stilistike postupke na planu sintakse (prouava gramatika sredstva pomou kojih se rei spajaju u reenine celine); Jedinica stilskoga pojaanja na ovome planu jeste sintaktostilem.

28. SEMANTOSTILISTIKA - stilistika disciplina koja popisuje, opisuje i vrednuje izraajna sredstva i stilistike postupke na planu semantike (planu znaenja rei i znaenja veza meu reima); Jedinica stilskoga pojaanja na ovome planu jeste semantostilem.

29. STILISTIKA KRITIKA Cilj stilistike kritike je da se analiza jezika knjievnog dela razvije do te mere da postane kritiko orue knjievnoteorijske analize i suda o vrednosti knjievnog dela. Osnovno pitanje stilistike kritike je u emu je kvalitet knjievnog dela. Odgovor na to pitanje daje Leo Spitzer stil je, po njegovom miljenju izraz pojedinca, a vrednost stilu daje intuicija.

Povezujui jeziku analizu sa analizom ostalih elemenata, stilistika kritika naputa metode prave stilistike jer ocenjivanje knjievnog dela ne obavlja samo sa aspekta jezika, nego i na osnovu intuicije.

30. SISTEMI VERSIFIKACIJE Versifikacija je disciplina koja se bavi prouavanjem stihova i vetinom sainjavanja stihova. Ona objanjava naela pomou kojih se stihovi prouavaju. Pojam potie od latinskih rei versus / obrt i facere / initi.

Postoje tri sistema versifikacije:

1. KVANTITATIVNA (metrika, antika, govorno muzika) Osnovno naelo ove versifikacije je razlikovanje sloga dugih i kratkih slogova. Meri se jedinicom koja se naziva mora.Kratki slog traje jednu moru i naziva se TEZA, a obeleava se oznakom BREVE. U

Dugi slog traje dve more i naziva se ARZA, a obeleava se oznakom MAKRON.

2. SILABIKA Osnovno naelo silabike versifikacije se zasniva na broju slogova. Za ist silabiki stih vana je izosilabinost isti broj slogova u svim stihovima. Za stihove silabike versifikacije karakteristina je cezura stalna granica izmeu pojedinih rei koja se u strukturi svakog stiha javlja na odreenom mestu.3. TONSKA (akcenatska, kvalitativna) Zasniva se na znaaju akcenatskog principa stihovi se odreuju brojem akcenatskih rei pri emu broj neakcentovanih slogova varira.Postoje i pojmovi koji oznaavaju odstupanja od metrike eme: ORTOTONA nenaglaena re koja dobija akcenat zbog metrike potrebe.

PREDUDAR - slog na poetku stiha, obino nenaglaen, koji se u metrikom opisu smatra uvodom izvan osnovnog metra pesme.

KATALEKSA odstupanje pojedinih stihova u pesmi od ustaljenog broja slogova.

ELIZIJA izostavljanje vokala.

SINALEFA izgovaranje dva vokala, gde jednim re zavrava a drugim poinje idua.

31. STROFA

Potie od grke rei strofe, koja se prvobitno vezala za ples i igru. Strofa predstavlja dva ili vie stihova ujedinjena istom ritmikom organizacijom.1. Stihiki model nizanje stihova bez manjih skupina.

2. Strofiki model pojedine grupe stihova se izdvajaju u manje skupine

Strofa kao metriko-ritmika celina moe biti izometrika, kada su stihovi u strofi slini po metrikim osobenostima, ali i polimetrika, kada su stihovi u strofi razliite metrike organizacije.OPKORAENJE ukazuje na osobinu da se sintaksika celina ne zavrava sa krajem stiha, nego da se prenosi u naredsni stih.STROFOID grupa stihova koja ne poiva na uoljivim pravilnostima ve se javlja razliit broj stihova i razliit nain njihovog metrikog organizovanja.

Strofa je po pravilu dovrena misaona celina i svaka za sebe predstavlja jednu zaokruenu tematsko-motivsku celinu u odnosu na pesmu.

Vrste strofa prema broju stihova:

1. Monostih

2. Distih (bearac, ojkaa, ganga, kolomijka)

3. Tercet (haiku)

4. Katren (krakovjak, rubaija, sapfika strofa, alkejska strofa)

5. Kvinta (tanka)

6. Sekstina (sestina, sestarima)

7. Septima

8. Oktava (stanca)

9. Nona (Spenserova stanca)

10. Decima (glosa)

11. Duzen

12. Onjeginska strofa 14 stihova, abab; ccdd; effe; gg.

32. RIMA

Rima, srok ili slik predstavlja glasovno podudaranje na kraju stihova, ali ponekad i na polustihovima. Rima ima 4 funkcije:1. METRIKA rima obeleava kraj stiha ili polustiha

2. EUFONIJSKA - milozvunost govora

3. SINTAKSIKA obeleava kraj reenice

4. SEMANTIKA re sa naglaenom znaenjskom funkcijom

Vrste rime:

1. ROD RIME

a) MUKA podudaranje u jednom slogu

b) ENSKA podudaranje u dva sloga

c) DEIJA podudaranje u tri sloga

d) HIPERDAKTILSKA vieslona

2. KVALITET

a) PRAVA podudaraju se naglaeni vokali i svi glasovi iza naglaenog vokalab) ISTA kada se poklapaju akcenti

c) NEISTA akcenti nisu isti

d) NEPRAVA podudaranje poinje iza naglaenog sloga

e) VOKALSKA zavrava se na vokal

f) KONSONANTSKA zavrava se na suglasnika

g) BOGATA podudaranje potie ispred naglaenog vokala

3. DISTSRIBUCIJAa) PARNA povezuje dva uzastopna stiha

b) UKRTENA rimuju se 1. i 3.; 2. i 4. stih

c) OBGRLJENA rimuju se 1. i 4.; 2. i 3. stih

d) NAGOMILANA javlja se u vie nagomilanih stihova

e) ISPREKIDANA javja se bez odreenog redaf) LEONINSKA podudaranje kraja polustiha i kraja stiha

g) VERINA drugi stih predstavlja vezu sa narednim tercetom

33. kvantitativna versifikacijaNazivana esto i antikom, klasinom, metrikom ili muziko-govornom, razvila se u staroj Grkoj. Poezija je tu u vezi sa pevanjem i melodijom, a osnovno naelo ove versifikacije je pravilna izmena dugih i kratkih slogova. Osnovna jedinica mere jeste mora. Dugi slog nosi ime arza i traje dve more, obeleava se oznakom makron -. Kratki slog se zove teza, traje jednu moru, a obeleava se oznakom breve U. Metriari spominju obino tridesetak vrsta stopa, a uobiajene su:

- U / TROHEJ - - - / MOLEST

U - / JAMB U U / AMFIBRAH

U U / PIRIH U U / ANAPEST

- - / SPONDEJ U U U / TRIBRAH

- U U / DAKTIL

Stihove delimo prema broju i vsrtama stopa:

1. 2 stope dimetar / dipodij

2. 3 stope trimetar / tripodij

3. 4 stope tetrametar / tetrapodij

4. 5 stopa pentametar / pentapodij

5. 6 stopa heksametar / heksapodij

34. heksametar je nastariji, najrasprostranjeniji i najpoznatiji antiki stih. Antiki metriari su verovali da heksametar ima boansko poreklo, te da je on dar boga Apolona. Heksametar je najee epski, narativan oblik u kojem stihovi teku jedan za drugim, nepovezani u strofe. Imao je 32 kombinacije. Heksametar je heterosilabiki broj slogova u njemu varira od 12 do 17. Heksametar je takoe nerimovan oblik.

Sastavljen je od est stopa, pet daktila i jednog spondeja:

- U U- U U- U U - U U - U U - -

U naoj novijoj knjievnosti razvila su se dva oblika heksamtera. Prvi je stvorio Tomo Mareti svojim prevodima Homera, Vergilija i Ovidija. Drugi je tzv. Pseudoheksametar, koji se najpre javlja u poeziji Vojislava Ilia. 35. elegijski distih Nastao je u VII veku pre nove ere, u vreme razvoja posebnog pesnikog oblika elegije. Sainjava ga jedan daktilski heksametar i jedan pentametar.- U U- U U- U U - U U - U U - -

- U U- U U- - U U - U U -

Najpoznatiji pisac elegisjkim distihom je Ovidije. U novije doba, elegijskim distihom se slue Spenser, Lukijan Muicki, Ili, Maurani...

Kod nas je redak zbog tekoe su stvaranju pentametra koji na kraju oba svoja polustiha trai jednoslonu re, a na jezik je relativno siromaan jednoslonim naglaenim reima.

36. Silabiko - tonska versifikacijaU srpskom jeziku se koristi SILABIKO-TONSKA versifikacija. Za nju je vaan broj slogova, da li se pojavljuje cezura, koliki je broj akcenata i na kojim mestima se ti akcenti javljaju. U okviru ove versifikacije kada su naglaeni neparni slogovi govorimo o trohejskoj intonaciji, a kada su naglaeni svi parni slgovi o jampskoj intonaciji.

METRIKA KONSTANTA ritmiki inioci su 100% zastupljeni na jednom mestu

METRIKA DOMINANTA pojava ritmikih inioca sa velikim % verovatnoe

RITMIKA TENDENCIJA fenomen koji se javlja sa odreenim stepenom verovatnoe

- Akcentovani slog

U Neakcentovani slog

I Granica meu akc. celinama

II Cezura

37. simetrini osmerac - Struktura je vrsta 4+4; slog na kraju polustiha i stiha je nenaglaen; intonacija je vrlo vrsta, trohejska.Kada se javlja u usmenom pesnitvu, on nije rimovan i nema strofne organizacije.

U baroku je stekao veliku popularnost. U 17. veku Ivan Gunduli, primorski pesnik - ep "Osman"; Gunduli je promenio izvornu anrovski funkciju ovog oblika; promenio je anrovski repertoar; u prethodnoj eposi renesanse zastupljeni oblik bio je dvostruki rimovani dvanaesteracDruga faza popularnosti ovog stiha poinje Vukovom pobedom. Ovaj stih su koristili Branko Radievi, ura Jaki, Jovan Jovanovi Zmaj, Laza Kosti. Osmerac gubi na popularnosti krajem 19. veka sa promenom metrikog repertoara, sa pojavom modernista.38. simetrini deseterac Struktrura ovog stiha je 5+5. Organizacija polustihova moe biti 3+2 ili 2+3. Veoma est stih usmene lirike, te se zato naziva jo i lirskim ili enskim desetercom. Redovna je nenaglaenost 5. i 10. sloga. Stih nema izraenu intonaciju, mada se javlja jampska intonacija. Astrofian je I nema rimu. Ovaj oblik ulazi u pisanu knjievnost u doba romantizma (Jaki, Kosti), a u romantizmu je postao karakteristian za stihovanu dramu.39. asimetrini deseteracNaziva se jo epskim, junakim ili mukim desetercom. Cezura se javlja posle 4. sloga, struktura mu je 4 + 6. Prvi polustih se sastoji iskljuivo od parnih akcenatskih celina (2+2) dok drugi polustih ima strukturu 2+2+2; 4+2 ili 2+4. Redovna je nenaglaenost 4. I 10. sloga. Ima trohejsku intonaciju.. asimetrian deseterac je nerimovan stih; rima je sporadina, moe se javiti u okviru leoninske rime. Roman Jakobson vezuje asimetrini deseterac za indoevropsko poreklo.Kvantitativna klauzula je fenomen u kojem je uoeno da asimetrini deseterac na devetom slogu tei da dobije duinu; on tu duinu realizuje:

1) deveti slog je akcentovan (redovno je dug)

2) ako nije akcentovan, na devetom slogu se pojavljuje postakcenatska duina

Prvi prodor u pisanu knjievnost ostvaren je u 18. veku; tada se javilo takozvano pevanje na narodnom (Andrija Kai Mioi). U 19. veku se javlja kod Jakia i Kostia.

P. P. Njego i Ivan Maurani - oponaaju usmeni deseterac. Kod Njegoa primeujemo eliminisanje kvantitativne klauzule, uvodi opkoraenja, ima vrlo izraenu trohejsku intonaciju, koristi deseterac astrofino, dok Maurani uvodi rimu i konsonantski zavretak.

40. epski deseterac kao meunarodni oblikOd svih slovenskih stihova u neslovenske knjievsnosti je prodro samo na epski deseterac.

Prevodei Hasanaginicu, 1775. gete je stvorio nemaki stih blizak naem epskom desetercu, koji je nazvan srpski trohej. Ima 5 stopa, trohejski je intoniran, cezura je posle 4. sloga, nerimovan je.U vezi sa naim epskim desetercom nastao je i jedan ruski stih. Ovaj oblik je popularnim uinio Vostokov, prevodei Vukove pesme. Pukin je, sledei Vostokova, izabrao isti oblik za svoje Pesme Zapadnih Slovena kao i za svoju Skasku o ribaru i ribici. Taj stih ruski metriari opisuju obino kao trostopni neregularni stih. Najee ima po deset slogova, ali nekada i vie ili manje. Stalan je dvosloan zavretak, ali inae raspored naglasaka nije odreen.

41. stih bugartice Smatra se da potie od rei bugariti / tuno pevati ili bulgaris / narod. Ima naglaenu heterosilabinu strukturu, obino ima 15 ili 16 slogova i cezuru koja nije stabilna. Ukoliko ima 16 slogova, cezura se javlja posle 8. sloga, a ukoliko ima 15 slogova cezura je javlja posle 7. sloga. U bugartici se javlja pripev (priloak) od 6, ree 5 slogova - javlja se iza prvog stiha, a potom u svaka dva naredna. "Ribanje i ribarsko prigovaranje" Petar Hektorovi; zapisi datiraju iz 1555. godine

- Balcino - Roero de Paienca; tu je pronaena najstarija bugartica o Sibinjanin Janku, a datira iz 1497. godine.

Nestanak stiha bugartice se vezuje za kraj 18. veka.

42. dvsostruko rimovani dvanaesterac

Ima 12 slogova. Cezura se javlja posle 6. sloga, (struktura 6+6). Redovna je nenaglaenost 6. i 12. sloga. Ima trohejsku intonaciju. Dvostruko je rimovan jer se u okviru 12 slogova javlja jaka cezura posle 6. sloga i jer ima parne rime.

Javlja se u 2 strukturna oblika:1) juni ili dubrovaki2) severni ili Maruliev (po Marku Maruliu - ep "Judita" koji je popularizovao ovaj stih)

1) pojavljuje se rima na kraju polustihova, prva dva stiha i na krajevima stihova1 a || b2 a || b3 c || d4 c || d

2) severni ili Maluriev1 a || b2 a || b3 b || c4 b || c43. tercina Tercina je strofni oblik od 3 stiha; italijanski naziv je terca rima. Nastala je u 15. veku a stvorio ju je Dante za potrebe svoje Boanstvene komedije. Od Dantea, tercina postaje centralni oblik italijanskog pesnitva, sve do renesanse kada je zamenjuje stanca. Tercina je tercet ili troastih sastavljen od jampski intoniranih jedanaesteraca (endekasilaba). Rima u tercini je sledea: aba bcb cdc . . . xyx + y monostih kojim se rima zaokruuje. Koriste je Milton, Bajron, Gete, Lekon de Lil.

44. sonet

Utvren lirski oblik (termin nam dolazi od lat.sonare / zvuati ili sonetto / sitan zvuk, mala skupina glasova. Nai rimorski pesnici nazivaju ga zvonjalka, zvukorez, zvunopojka). Poreklo ovog oblika se vezuje za poetak 13. veka u Italiji; nema pouzdano razraene teorije nastanka mada je zastupljeno miljenje da je nastao na Siciliji.

Poznat nam je u dva osnovna oblika:

1. Petrarkin ili italijanski sonet - sastoji se od 2 katrena i 2 terceta. Rima koja je sprovedena u prvom katrenu mora da bude sprovedena i u drugom (abba abba), dok u tercetu ne postoji neka ustaljena shema rimovanja. Nijedna rima iz katrena ne sme se prenositi u tercet. Mora postojati bar jedna rima koja e povezati 2 terceta kao I granina linija izmeu katrena i terceta prvi deo razvija motive, onda se deava prelom, a zatim dolazi drugi deo koji ine terceti. Svaka strofa se sintaksiki zaokruuje. Stih je uvek endekasilabo.

2. ekspirov ili elizabetanski sonet - ovaj sonet se sastoji iz 3 katrena i jednog distiha. Ovde 3 katrena razvijaju postupno temu, a distih onda stoji kao opozicija. U distihu su pesnici mogli da sumiraju reeno, da iskau poentu. Svaki katren ima zasebnu rimu koja je najee ukrtena: abab cdcd efef gg.

Sonete imamo u zbirci Kanconijer Franeska Petrarke, u Bodlerovoj zbirci pesama Cvee Zla kao I u poeziji pesnika Rilkea.

Prvi soneti na naim prostorima se javljaju poetkom 16.veka u Ranjinovom zborniku (7 soneta u 12-ercima), zatim kod Juraja Barakovia Vila slovinka (50-ah soneta u osmeru)

Zaharije Orfelin 1768. godine objaviljuje prvi sonet u Slavenoserbskom magazinu.

Kasnije ga koriste ga predromantiari Stanko Vraz, Petar Preradovi; Jovan Ili, Jovan Pai dok najveu popularnost stie sa modernistima (anti, Raki, Dui, Dis, Pandurovi, Milan Begovi, Mato, Nazor).

Sonet sa repom * - oblik soneta koji ima jo jedan monostih vie, nalazimo ga kod Krlee I Pavla Popovia.45. sonetni venac Sonetni venac predstavlja niz soneta (ukupno 15); taj niz je organizovan tako da poslednji stih jednog soneta predstavlja prvi stih narednog soneta. Majstorski (magistrale) sonet sainjen je od poetnih stihova svih 14 soneta. est je akrostih u sonetnom vencu, gde se obino imenuje osoba kojoj je taj sonetni venac posveen.- Branko Miljkovi, Pero Zubac, Nenad Vujii (8 sonetnih venaca Cvast)- France Preern svoj sonetni venac posveuje Juliji Primicovoj

46. stanca U 15. I 16. veku tipina strofa italijanskog epa postaje stanca otava rima. Nastala je iz narodne italijanske pesme strambotoa tj. iz jednog njegovog oblika sicilijanke. Sastavljena je od osam jedanaesteraca, sa rimom abababbcc.

Ovaj oblik se javlja ve u verskoj poeziji krajem 13. veka. Ugled u knjievnosti daje mu Bokao a koriste ga i Taso *Osloboeni Jerusalim*; Ariosto *Besni Orlando*; Kamoi *Luizijada*. Postaje vrlo esta u Evropi Francuskoj, Engleskoj (Bajronov *Don uan*), Portugalu, Nemakoj.

U 16. veku u Engleskoj, Spenser joj je izmenio oblik proirio ju je jo jednim, devetim stihom I uveo neto drugaiju shemu rime: ababbcbcc. To je strofa Bajronovog *ajlda Harolda*.Pokuaj stance nalazimo ve u staroj hrvatskoj knjievnosti kod Juraja Barakovia. Iskljuivo kao lirski oblik dolazi u srpskoj poeziji 19. veka, nalazimo je u Radievievoj Tugi i Opomeni i Kostievoj pesmi Santa Maria della Salute.

47. sesta rima, sestina lirika

SESTINA LIRIKA Je jedan naroit oblik kancone. Majstori sestine su Dante, Petrarka, Servantes.Sastavljena je od 6 strofa sa po 6 stihova i jednog dodatka od tri stiha. Poslednaj re prve strofe je prva re naredne strofe. Raspored zadnjih rei u sestini je ovaj:1. strofa: A B C D E F

2. strofa: F A E B D C

3. strofa: C F D A B E

4. strofa: E C B F A D

5. strofa: D E A C F B

6. strofa: B D F E C A

DODATAK: BDF / ACE

Nastanak sestine se pripisuje provansalskom pesniku Arno Danielu. Popularnost stie u renesansi. Nalazimo je Ranjinjinu zborniku, dok je vie sestina napisao Begovi. Koriste je Ezra Paund i Tomas Sternz Eliot.

SESTA RIMA Sestom rimom zovemo italijansku epsku strofu, sastavljenu od 6 endekasilaba, sa rimom ababcc. Javlja se u 14. veku u Italiji. Postaje karakteristian oblik hrvatskih duih pesama i poema. Nalazimo je kod Stanka Vraza, Nazora, Ivana Gorana Kovaia (*Jama*), Jovana Subotia, Branka Radievia. 48. glosa Dolazi iz panske knjievnosti. Stvorena je u 15. veku. Oblik je cele pesme, ne samo strofe.Glosa je pesma sastavljena od jednog uvodnog katrena I etiri strofe, obino decime. Uvodni katren je moto, posuen obino iz dela nekog drugog pesnika. itava pesma je razvijanje toga katrena, I po jedan njegov stih ponavlja se na kraju strofa. Koriste je nemaki romantiari, dok je na naim prostorima koriste Preern, Vraz, Zmaj, Radievi.49. poljski trinaesterac, krakovjak

Poreklom iz Poljske, a u srpsku knjievnost je uao posredstvom Kijeva (nekadanji duhovni centar); ovaj stih je osnovni stih naeg kontinentalnog baroka. Izosilabini stih sa dvema cezurama (glavna posle 7. sloga, 7+6; pomona posle 4. sloga 4+3+6)Kada se javlja u naoj pisanoj knjievnosti, uvek se javlja u strofnoj organizaciji sa parnom rimom. Koriste ga najvie u 18. veku - Orfelin, Raji, Dositej i Sterija. Zavrna faza njegove popularnosti vezana je za Zmaja - parodirao je ovaj oblik. Zmaj je ovaj stih uveo u deje pesme i uinio ga sasvim drugaijim.KRAKOVJAK - poljski strofni oblik usmenog porekla; katren - 4 esterca sa utvrenom shemom rimovanja abcb; ovaj oblik je u periodu romantizma poeo da ulazi u pisanu knjievnost (Stanko Vraz - "ulabije", itava knjiga napisana u krakovjaku).

50. aleksandrinac, endekasilabo

Aleksandrinac je romanskog porekla. Dobio je ime po starofrancuskom spevu iz 12. veka o Alesksandru Velikom. U 17. veku postaje stih klasine francuske tragedije i komedije. Stih je u poetku bio nerimovan, a ubrzo je dobio rimu. Pre renesanse bio je astrofian, a od renesanse dobija strofnu organizaciju i ire anrovske funckije. Aleksandrinac je dvanaesterac sa cezurom iza 6. sloga, struktura 6+6. 6. i 12. slog su naglaeni (specifinost francuskog jezika).

ENDEKASILABO je italijanski izvorni stih, nastao u 16. veku. Ima 11 slogova; naglaen je 10. slog - enska klauzula. Ovaj stih je strofno organizovan i rimovan i postoji od srednjeg veka do danas. Izrazito jampski intoniran stih koji je vrlo brzo razvio sve anrovske funkcije; bio je izrazito lirski stih, potom je uao i u epiku (Dante) a zatim ulazi i u dramu.51. gazela, rubaija

GAZELA Gazela je strofa orijentalnog porekla. Nastala je verovatno jo na poetku 7. veka, ali su je tek tokom 13. I 14. veka popularizovali pesnici Sadi I Hafiz. Prvobitni oblik ima od 6 do 26 stihova, sa jednom rimom provedenom kroz sve stihove. U prvom distihu (matli) rimuju se oba polustiha. Poslednji distih (makta) sadri pesnikovo pesniko ime.

Gazela je lirski oblik, tema joj je obino erotina ili mistina, a ton smiren i idilian. Njen prethodnik je kasida predislamski ljubavni prolog.

U Evropi se pojavljuje od 19. veka, sa romantizmom.

RUBAIJA Rubaija je pesma od 4 stiha, sa shemom rimovanja aaba. Evropa za rubaiju saznaje posredstvom engleskog pesnika Ficderalada koji je prepevao poeziju Omera Hajjama.

53. haiku, tanka

HAIKU Haiku je japanski oblik itave pesme. To je tercet iji stihoci sadre 5, 7 I 5 slogova. Haiku je blizak izvornim stihovima koji se zovu henga I hoku. Jedan od najpoznatijih pisaca haiku poezije je Kobajai Isa iz druge polovine 14. veka. Milo Crnjanski je izdao *Antologiju japanske poezije*. Prava popularnost haikua poinje 70-tih godina 20. veka. Haiku je izvorno vezan za svet prirode I ist ulni doivljaj. To nije for a koj atrpi bilo kakvu komplikovanost I simbole. Haiku je zapravo tanka koja je sauvala prva tri stiha.

TANKA Tanka je takoe japanski oblik. Ona je neto vea lirska pesam od haikua. Sadri 5 stihova sa po 5, 7, 5, 7 i 7 slogova. Prva tri stiha tanke zovu se *gornja strofa* ili kami-ku, a poslednja dva stiha *donja strofa* ili imo-ku. Gornja strofa esto postaje haiku ili hoku pesma.PAGE 30