1. 1

2. Stephen King ETIRI IZA PONOI 1 iza ponoi: LANGOLIJERI 2 iza ponoi: TAJNI PROZOR, TAJNI VRT 3 iza ponoi: KNJINIKI POLICAJAC 4 iza ponoi: SUNOV PAS2 3. Stephen King ETIRI IZA PONOI3 4. U pustinji ja vidjeh stvora, zvjerskoga i golog, koji na zemlji je u'o, u rukama dre srce svoje, i jeo ga.Ja pitah ga: "Je li ti dobro, prijane?" "Gorko je gorko", odvrati on; "No meni prija jer gorko je i jer srce je moje." Stephen CraneLjub' u te curo, i grliti, i raditi sve to rekoh ti u pononi as. Wilson Pickett4 5. Tono u pono Uvodna biljeka Mislim, vidi ovo - evo nas opet zajedno. Uspjeli smo se okupiti. Nadam se da ste zbog toga sretni bar upola koliko ja. Ali ve to to netom rekoh podsjetilo me na jednu priu, a budui da ja kruh svoj svagdanji zaraujem (i ludnice se spaavam) ba prianjem pria, evo kako je to bilo. Poetkom ove godine - a ovo piem koncem srpnja 1989 noio sam pred TV-om, i gledao kako Boston Red Soxi tuku Milwauke Brewerse. Robin Yount iz Brewersa pristupio je jastuiu na bazi, a onda su se bostonski komentatori poeli uditi injenici da Yount ima tek trideset i koju. "Pokatkad nam se ini da je Robin Yount pomogao jo Abneru Doubledayu da pogodi prvu bazu", rekao je Ned Martin kad je Yount stupio u odjeljak za trenera da bi se naao licem u lice s Rogerom Clemensom. "Jest", suglasio se Joe Castiglione. "U Brewerse je, mislim, doao ravno iz srednje kole - za njih igra jo od 1974." Uspravio sam se tako brzo da sam se zamalo zalio itavom limenkom Pepsi-Cole. ekaj malo! pomislio sam. Daj, kvragu, ekaj malo! Pa ja sam 1974. objavio svoju prvu knjigu! Pa to nije bilo 5 6. tako davno? Kakva je sad to kenjaa o tome kako je pomogao Abneru Doubledayu da prvi put dobaci do linije baze? A onda mi je sinulo da je percepcija protjecanja vremena tema koja e se stalno pojavljivati u ciklusu etiri iza ponoi neto strano individualno. Istina jest da se objavljivanje Carrie u proljee 1974. (a bila je, zapravo, objavljena samo dva dana prije nego to je poela bejzbolska sezona i prije nego to je adolescent koji se zvao Robin Yount zaigrao svoju prvu utakmicu za Milwaukee Brewerse) meni subjektivno nije inilo dalekim - bilo je, zapravo, dovoljno baciti samo jedan pogled preko ramena i ve bi se ono vrijeme stvorilo tu - ali postoje i drugi naini mjerenja vremena, a neki od njih sugeriraju da petnaest godina moe doista biti i jako dugo vrijeme, zaista. Godine 1974. predsjednik je bio Gerald Ford, a u Iranu je ah jo vodio igru. John Lennon je bio iv, a iv je bio i Elvis Presley. Donny Osmond je pjevao s braom i sestrama onim svojim visokim, pijukavim glasom. Kuni video ve je bio izmiljen, ali se mogao kupiti samo u malobrojnim prodavaonicama za testiranje trita. Upueni su proricali da e, kad postanu iroko dostupni, ureaji na Sonyjev Betaformat brzo pregaziti konkurentski format, znan pod imenom VHS. Misao da bi ljudi uskoro mogli posuivati puke filmove onako kao to su neko posuivali puke romane u posudbenim knjinicama jo je bila iza obzora. Cijene su se benzina digle do nesluenih visina: etrdeset osam centi za galon regulara, pedeset pet za bezolovni.6 7. Prve su mi sjedine tek trebale osvanuti na glavi i u bradi. Moja ki, sad na drugoj godini studija, tad je imala etiri godine. Moj stariji sin, koji je danas vii od mene, koji svira bluz-harfu i dii se raskonim loknicama to mu padaju do ramena u stilu Sammyja Hagara, tad je tek bio napredovao do hodalice. A moj mlai sin, koji sad baca i igra prvu bazu za Malu ligu, trebao je na svoje roenje ekati jo tri godine. Vrijeme ima to neko udno, plastino svojstvo, a sve to se vrti, odvrti se. Kao kad ue u autobus, misli da te nee odvesti daleko - moda na drugi kraj grada, ali nipoto dalje kad najednom, svetoga ti govneta! naao si se posred drugog kontinenta. Mislite da je ta usporedba mrvicu naivna? To mislim i ja, ali vrag je u tome da to uope i nije vano. Bitna je zezalica vremena tako savrena da ak i takve ispuhane opaske, poput ove koju sam netom izrekao, ipak uspijevaju izazvati nekakav udan, rezonantni odjek. Za sve se te godine nije promijenilo tek jedno - i to je, vjerujem, glavni razlog zbog ega se pokatkad meni (a vjerojatno i Robinu Yountu) ini da nije proteklo ba nimalo vremena. Ja se jo bavim istim: piem prie. I to je posao koji jo ni izdaleka nisam nauio; i jo je to moja velika ljubav. O, nemojte me shvatiti krivo - ja volim i svoju enu i svoju djecu, no ipak i dalje uivam pronalaziti te udne postrane staze i silaziti njima, da vidim tko tu ivi, da vidim to ti ljudi rade i kome to rade, a moda ak i zato. Jo i danas volim neobinost toga, i te velianstvene trenutke kad se slike poinju bistriti i dogaaji slagati u nekakav red. Pria uvijek ima rep. 7 8. Repata zvjerka je hitra i pokatkad mi isklizne iz ruke, ali kad je zaista uhvatim, onda je drim zaista vrsto... i ba mi je fino. Kad ova knjiga bude objavljena, godine 1990, ja u u ovom opsjenarskom poslu imati ve esnaest godina staa. Negdje na pola puta kroz sve te godine, dugo nakon to sam, zahvaljujui nekakvom procesu koji ni do danas nisam uspio posve shvatiti, postao amerika knjievna Baba Jaga, objavio sam knjigu s naslovom Different Seasons. Bila je to zbirka etiri neobjavljena romania, od kojih tri uope nisu bila prie uasnice. Izdava je knjigu prihvatio iroka srca ali, vjerujem, i s malo intelektualne rezerve. Imao sam je pomalo i ja. Ali, kako e se pokazati, ni on ni ja nismo se imali zbog ega brinuti. Pokatkad pisac objavi knjigu koja naprosto ima sretnu narav, a Different Seasons je za mene bila ba takva. Jedna je od pria, "The Body", postala filmom (Stand By Me) koji se vrlo uspjeno vrtio... i koji je bio prvi zaista uspjean, po mojem tekstu napravljen film, jo od Carrie (filma koji se pojavio ba kad su Abner Doubleday i znate-ve-tko prebacivali te bazne linije). Rob Reiner, koji je napravio Stand By Me, jedan je od najhrabrijih i najbistrijih filmaa od svih to sam ih dosad upoznao, i vrlo se ponosim svojom vezom s njim. A zabavno je spomenuti i to da se kompanija koju je gospodin Reiner osnovao nakon uspjeha filma Stand By Me zove Castle Rock Production... da, dakle, nosi ime koje e se mnogim mojim vjernim itateljima uiniti poznatim. I kritiarima se, uzetima u paketu, dopao Different Seasons. Gotovo su svi zasuli napalmom po jedan od romania, no 8 9. kako je svaki za spaljivanje odabrao drugi, smatrao sam da se mogu nekanjeno ogluiti na sve... to sam i uinio. Takvo ponaanje nije uvijek mogue; kad je veina prikaza Christine ustvrdila da je to odista grozno djelo, ja sam, makar i nevoljko, doao do zakljuka da to djelce moda i nije tako dobro kako sam se nadao (zbog ega, meutim, nisam prestao unovivati ekove tantijema). Poznajem pisce koji tvrde da ne itaju prikaze, a sve ako to i uine, da ih loi nimalo ne diraju, to dvjema od tih individua ak i vjerujem. Ja sam, meutim, drugoga soja - opsjednut sam mogunou pojave loih kritika, a kad se pojave duboko se nad njima zamislim. Ali me oni ipak ne bacaju u dugotrajne depresije; odmah pobijem neto malo sitne djeice i nekoliko starih dama, pa sam opet kao puka. A to je od svega najvanije, Different Seasons se dopao itateljima. Ne pamtim da mi je u to doba dolo ijedno pismo koje bi me korilo to sam napisao neto to nije jeilo (horor). Veina mi je itatelja, zapravo, eljela rei da je neka od pria u njima, na ovaj ili onaj nain, pobudila nekakve osjeaje, natjerala ih da se zamisle, da osjete, a takva su pisma prava dividenda u dane (a bilo ih je mnogo) kad su rijei izlazile tako teko, a nadahnue je bilo tanjuno ili ga uope nije bilo. Boe uvaj i podri Vjernog itatelja; usta mogu govoriti, no prie nema bez srodnoga uha koje je slua. 1982, tad je to bilo. Godina kad su Milwaukee Brewersi zaradili svoju jedinu zastavicu Amerike lige, pod vodstvom da, pogodili ste - Robina Younta. Yount je te godine postigao .9 10. 331, lupio dvadeset devet pogodaka u etvrtu bazu, i bio proglaen Najboljim igraem Amerike lige. Bila je to dobra godina za obje stare podrtine. Different Seasons je bila neplanirana knjiga; jednostavno se dogodila. etiri njene duge prie ispadale su u nepravilnim razmacima kroz itavih pet godina, tekstovi predugi da bi se mogli objaviti kao kratke prie, a ipak samo za jednu malu mrvu prekratke da bi svaka mogla dobiti svoju knjigu. Kao kad baca baca tako da udarac ne moe pogoditi nijednu bazu, ili kao kad udari tako da odjednom pogodi za jednu, drugu i treu bazu, i jo home run - tako je i to bio manje podvig a vie nekakva statistika bizarnost. Jako sam uivao u njezinu uspjehu i to su je ljudi prihvatili, ali sam, u trenutku kad sam The Viking Pressu predavao konani rukopis, osjetio i vrlo jasno aljenje. Znao sam da je dobra; a znao sam i da vjerojatno nikad vie neu objaviti ba takvu knjigu. Ako oekujete da u sad rei: Pa ovaj, prevario sam se, onda u vas morati razoarati. Knjiga to vam je u rukama posve je razliita od te prijanje. Different Seasons sastojala se od tri prie iz "glavnoga toka" i jedne prie o natprirodnom; sva etiri teksta u ovoj tetralogiji isti su horor. Oni su, globalno gledano, malo due od pria u knjizi Different Seasons, i najveim sam ih dijelom napisao za one dvije godine kad sam se navodno bio povukao na odmaranje. Moda su drukiji ba zato to su iznikli iz uma koji se poeo, bar privremeno, okretati tamnijim temama. 10 11. Vremenu, recimo, i njegovom moebitnom korozivnom djelovanju na ljudsko srce. Prolosti, i sjenama to ih ona baca na sadanjost - sjenama u kojima pokatkad znadu izrasti i vrlo neugodne stvari, i u kojima se kriju one jo neugodnije... polako narastajui. Pa ipak, nijedna od mojih briga nije se izgubila, a veina mojih uvjerenja samo je ojaala. Ja i dalje vjerujem u mo oporavljanja ljudskoga srca i u esencijalnu valjanost ljubavi; ja i dalje vjerujem da je meu ljudima mogue uspostaviti vezu i da se duhovi, koji nas nastanjuju, pokatkad dodiruju. Ja i dalje vjerujem da je cijena tog uspostavljanja veze uasno, sablanjivo visoka... no i dalje vjerujem da vrijednost onoga to se zauzvrat dobije pretee nad cijenom koja se za to mora platiti. Ja i dalje vjerujem, ili mislim da vjerujem, u dolazak Krista i da je mogue nai mjesto na koje ovjek moe stati... i braniti ga do smrti. Sve su to staromodne i brige i uvjerenja, no kad ne bih priznao da ih posjedujem, bio bih laac. I da one jo posjeduju mene. A ja i dalje volim dobru priu. Volim je uti, volim je ispriati. Moda znate, a moda i ne znate (ili vas nije briga) da mi je za objavljivanje ove i dvije sljedee knjige isplaena lijepa hrpa novaca, no ako znate, i ako vas je briga, onda morate znati i to da za pisanje nisam dobio ni centa. Poput svega drugog to se zbiva samo po sebi, tako je i in pisanja onkraj svake valute. Para je super kad je treba strpati u dep, ali kad se doe do stvaralakoga ina, najbolje je o njima previe ne razmiljati. To izaziva konstipaciju itavog procesa. 11 12. Nain na koji ja priam svoje prie takoer se, vjerujem, donekle promijenio (nadam se da sam u tome sve bolji, no do svakog je, naravno, itatelja da o tome sam prosudi), ali to se moglo i oekivati. Kad su Brewersi 1982. zaradili zastavicu, Robin Yount je bio shortstop. Danas igra u sreditu polja. Pretpostavljam da to znai da se malo usporio... ali on i dalje hvata skoro sve to leti u njegovu smjeru. Meni bi to bilo dosta. Meni bi to bilo i predosta. Zato to, kako slutim, veinu itatelja jako zanima odakle to dolaze prie, ili se pak pitaju uklapaju li se one u neki iri plan za kojim se pisac povodi, svaku sam od njih providio kratkom biljekicom o tome kako je uope nastala. Moda vam se predgovori uine smijenima, no ako vam se ne itaju, nemojte; nije ovo kolska lektira, hvala budi dragome Bogu, a niti poslije dolazi nenajavljeni kontrolni. Budi mi na koncu doputeno rei kako je lijepo biti tu, iv i zdrav i jo vam se jednom obraati... i kako je lijepo znati da ste i vi jo uvijek tu, ivi i zdravi, puni udnje da krenete nekamo drugamo - negdje gdje, moda, zidovi imaju oi i drvee ui, a neto se zaista neugodno pokuava probiti s tavana i krenuti niza stepenice, tamo gdje su ljudi. To me, dakako, zanima i dalje... no vjerujem da me danas mnogo vie zanimaju ljudi koji to moda oslukuju. Ali prije nego to odem, moram vam rei kako se zavrila utakmica. Na kraju su Brewersi ipak potukli Red Soxe. Clemens je izbacio Robina Younta tako da ovaj uope nije 12 13. izbacio lopticu na prvom izlazu za udaranje... ali je zato drugi put Yount (koji je, prema Nedu Martinu, pomogao jo Abneru Doubledayu da pogodi uz prvu liniju) udario za dvije baze daleko preko Green Monstera u lijevom polju i tako postigao dva boda. Robin, rekao bih, jo nije odgudio svoje. A nisam ni ja.Bangor, Maine 1989.13srpnja, 14. LANGOLIJERI Ovo je u ast Joea, jo jednog letaa vrsto stisnutih zubi.14 15. Jedan iza ponoi Biljeka uz "Langolijere" Meni prie dolaze na razliitim mjestima i u razliitom trenutku - u autu, pod tuem, u etnji, ak i dok se motam po kojekakvim prijemima. U nekoliko navrata, prie su mi dole u snovima. Za mene je, meutim, prava rijetkost da je napiem im se pojavi ideja, a osim toga nemam ni nikakav "notes s idejama". Nezapisivanje ideja treniranje je samoodravanja. Imam ih mnogo, no samo ih malen dio neto i valja, zato ih ja sve stavljam u nekakvu mentalnu kartoteku. Na koncu tu loe same sebe unite, kao u sluaju vrpce iz Kontrole na poetku svake epizode serije Mission: Impossible. Dobre to ne ine. I onda, kad povremeno izvuem ladicu kartoteke da kicnem to je ostalo, pogleda me ta mala aica ideja, svaka s blistavim sredinjim likom. U "Langolijerima" na toj je slici bila ena koja dlanom pritie pukotinu u zidu putnikog mlanjaka. Nikakve koristi od toga to sam sebi rekao da o civilinom zrakoplovstvu znam jako malo; ta je slika ipak bila tu svaki put kad bih otvorio arhivski ormari da u nj istovarim jo jednu zamisao. I dolo je ak do toga da sam ve njuio njen parfem15 16. (bio je to L'Envoi), vidio joj zelene oi i uo njeno brzo, ustraeno disanje. Jedne noi, dok sam tako leao u postelji, na rubu sna, shvatio sam da je ta ena duh. Sjeam se kako sam se uspravio, bacio noge na pod, i upalio svjetlo. Sjedio sam tako neko vrijeme, ne razmiljajui mnogo ba ni o emu... bar na povrini. Ali ispod toga, onaj momak koji mi zapravo radi taj posao, bio se sav zapuhao istei radni prostor i spremajui se da ponovno pokrene svu svoju maineriju. Sutradan sam ja - ili je to zapravo bio on poeo priati ovu priu. Potrajalo je to otprilike mjesec dana, i ispalo je najlake od svih djela ove tetralogije, slaui se sloj po sloj, prirodno i glatko, ba kako je nastajala. Pokatkad se dogodi da i pria i beba dou na svijet skoro bez trudova, i ova je pria bila jedna od takvih. Zato to se u njoj osjealo neto apokaliptino, atmosfera slina onoj u mom ranijem romaniu "The Mist", naslovio sam svaku glavu na isti staromodni, rokoko nain. A kad je bila gotova, o njoj sam imao miljenje gotovo jednako dobro kao to sam ga imao kad sam u nju ulazio... to je rijetka zgoda. U skupljanju sam grae vrlo lijen, no ovaj put sam se zaista namuio da poteno napravim domau zadau. Tri pilota Michael Russo, Frank Soares i Douglas Damon - pomogli su mi da shvatim injenice - i da ih poslije ne zaboravim. Bili su stvarno sjajni, nakon to sam obeao da nita neu potrgati.16 17. No jesam li sve sastavio kako treba? isto sumnjam. To nije uspjelo ni velikom Danielu Defoeu; u Robinsonu Crusoeu, na se junak svlai do gola, pliva do broda s kojeg je maloas pobjegao... pa puni depove stvarima nunima za preivljavanje na pustom otoku. A onda je tu i roman (priem u autora i djelo milosrdno ispustiti) o newyorkom sustavu podzemne eljeznice u kojem autor oito brka strojovoinu kabinu s javnim nunikom. Moj standardni caveat glasi otprilike ovako: za ono to sam shvatio dobro, hvala budi g. Russou, Soaresu i Damonu. Za ono to sam shvatio krivo, krivite mene. A ta izjava nije tek izraz uplje uljudnosti. injenine pogreke ee su posljedica nepostavljanja valjanih pitanja, negoli pogreke informacija. U jedan, moda dva navrata doista sam si uzeo izvjesnu slobodu s avionom u koji upravo ulazite; te su slobode male, a drao sam da su nune za odvijanje prie. No molim, za mene je ovo dosta; penjite se. Poletimo neprijateljskim nebom.17 18. Glava prva Loe vijesti za kapetana Englea. Slijepa djevojica. Miris dame. Braa Dalton stiu u Tombstone. Neobian pilot na letu 29.1 Brian Engle je iz rulanja zaustavio American Pride L1011 na vratima 22 i tono u 22.14 ugasio natpis VEITE POJASE. Propustio je kroz zube dugi psiktaj i raskopao remenje na ramenima. Ne sjea se kad je posljednji put osjetio takvo olakanje - i toliki umor - na kraju leta. Muila ga je odvratna glavobolja, u glavi mu je bubnjalo, a planovi za to vee bili su ve vrsto zacrtani. Nema pia u pilotskome klubu, nema veere, ak ni kupke kad se vrati u Westwood. Kanio se svaliti u krevet i odrapiti etrnaest sati. Let 7 American Pridea - glavna linija, izmeu Tokija i Los Angelesa - najprije je bio odgoen zbog snanoga protuvjetra i potom zbog tipine zatrpanosti LAX-a... to je, pomislio je Engle, nedvojbeno najgora amerika zrana luka, zanemarimo li naas Logan u Bostonu. Da stvari budu jo i gore, pri kraju leta su se pojavili i problemi s padom tlaka. Spoetka beznaajni, postupno su se pogoravali sve dok nije postalo 18 19. jezivo. Dotjeralo je skoro do toke u kojoj je moglo doi do prsnua ili eksplozivne dekompresije... i onda se milosrdno prestalo pogoravati. Pokatkad se takve situacije iznenada i tajanstveno stabiliziraju same od sebe, i ovaj se put dogodilo ba to. Putnici to su se sad iskrcavali tik iza komandne kabine nisu imali ni najblaega pojma koliko su za noanjega leta iz Tokya bili blizu pretvorbi u patetu, ali Brian je to znao... i od toga dobio tu gadost od glavobolje. "Taj padaviar odavde ide ravno na dijagnostiku", rekao je kopilotu. "Znaju li da dolazi i s kojim problemom?" Kopilot je kimnuo glavom. "Ne vesele se ba, ali znaju." "Ma boli mene dupe, Danny, emu se oni vesele, a emu ne. Noas smo se provukli za pol dlake." Danny Keene je kimnuo glavom. Znao je da jesu. Brian je uzdahnuo i protrljao se po iji. Glava ga je boljela kao truli zub. "Moda sam ve prestar za taj posao." To je, naravno, spadalo u repertoar onoga to su o tom poslu s vremena na vrijeme svi govorili, napose na kraju loe smjene, i Brian je vraki dobro znao da za taj posao nije prestar - s etrdeset i tri godine, upravo je ulazio u najbolju dob za putnikog pilota. Pa ipak, veeras je u to zamalo povjerovao. Boe, kako je umoran. Zaulo se kucanje na vrata odjeljka; Steve Searles, njihov navigator, okrenuo se u sjedalu i otvorio ih ne ustavi. U 19 20. vratima je stajao ovjek u zelenoj vjetrovci American Pridea. Izgledao je kao kontrolor ulaza, ali je Brian znao da to nije. Bio je to John (ili moda James) Deegan, zamjenik operativnoga efa American Pridea na LAX-u. "Kapetan Engle?" "Daa?" Unutarnji su se obrambeni mehanizmi pokrenuli, i glavobolja je naprosto buknula. Prva mu je misao, roena ne iz logike ve iz umora i prenapetosti, bila da mu misle prikaiti odgovornost za proupljeni zrakoplov. to je, naravno, bilo paranoidno, no on je bio ba u paranoidnom stanju duha. "Bojim se, kapetane, da za vas imam loe vijesti." "Neto u vezi s dekompresijom?" Brianov je glas bio isuvie otar, pa se nekoliko putnika, to su upravo silazili, osvrnulo, no sad je ve bilo prekasno da se ita popravi. Deegan je odmahivao glavom. "Rije je o vaoj eni, kapetane Engle." Engle na trenutak nije imao ni najmaglovitijega pojma o emu on to pria, i mogao je samo sjediti tako, zijevajui na nj i osjeajui se fantastino glupo. A onda su se kotaii pokrenuli. Mislio je, naravno, na Anne. "Ona je moja biva. Razveli smo se prije godinu i pol dana. to je s njom?" "Dogodila se nesrea", rekao je Deegen. "Moda bi bilo bolje da doete u ured." 20 21. Brian ga je pogledao radoznalo. Nakon protekla tri duga, napeta sata, sve se ovo doimalo tako udno nestvarno. Jedva se suzdrao da ne kae Deegenu neka zajebava sam sebe ako je to nekakav usrani tos sa Skrivenom kamerom. Ali naravno da nije bila. Zrakoplovne glavonje nisu ba veliki ljubitelji tosova i zezalica, napose ne na raun pilota koji su upravo za dlaku izbjegli gadnu zranu nesreu. "to je s Anne?" Brian je uo vlastiti glas kako ponovno pita, ovaj puta tie. Bio je svjestan toga da ga njegov kopilot gleda s opreznom suuti. "Neto nije u redu?" Deegen je spustio pogled na sjajne cipele i Brian je shvatio da su vijesti zaista jako gadne, da s Anne mnogo tota nije u redu. Shvatio, ali samo zato da bi otkrio kako u to nije mogue povjerovati. Anne je imala samo trideset etiri godine, bila je zdrava i u svojim ivotnim navikama vrlo oprezna. I nije samo jednom bio pomislio da je u gradu Bostonu ona jedini voza potpuno zdrave glave... a moda i u itavoj dravi Massachusetts. A sad je uo sebe kako pita neto drugo, i to je zaista bilo tako - kao da mu je u mozak stupio nekakav stranac i sad se njegovim ustima slui kao razglasom: "Mrtva je?" John ili James Deegan osvrnuo se ukrug, kao da trai podrku, ali je kraj vrata stajala jedna jedina stjuardesa, izriui putnicima to su silazili s aviona elje za ugodnu veer u Los21 22. Angelesu, i povremeno tjeskobno pogledavajui prema pilotskoj kabini, jer ju je vjerojatno brinulo ono isto to je i Brianu prolo kroz glavu - da bi zbog tko zna ega ba posadu trebalo okriviti za polako istjecanje zraka to je nekoliko posljednjih sati leta pretvorilo u pravu moru. Deegen je bio preputen samome sebi. Ponovno je pogledao Briana i kimnuo glavom. "Da - naalost jest. Biste li poli sa mnom, kapetane Engle?"2 U etvrt iza ponoi, Brian se Engle smjetao na sjedalo 5A leta 29 American Pridea - glavne linije izmeu Los Angelesa i Bostona. Za petnaestak minuta otpoet e let koji transkontinentalni putnici, zbog neispavanosti, nazivaju crvenookim. Sjeao se kako je prije mislio, ako LAX nije najopasnija civilna zrana luka u Americi, da je to onda zacijelo Logan. Zahvaljujui krajnje neugodnom spletu okolnosti, sad e doi u priliku da za samo osam sati iskusi oba lokaliteta: LAX kao pilot, Logan kao putnik na povratnom letu. Glavobolja, koja je sad bila dobrano opakija nego pri slijetanju leta 7, pojaala se za jo jedan stupanj. Poar, pomislio je. Nekakav glupi poar. A to je, za milost Boju, bilo s detektorima dima? Ta, zgrada je bila nova-novcata! Palo mu je na um da je posljednjih etiri do pet mjeseci na Anne jedvice i pomiljao. Prve godine nakon razvoda, o 22 23. drugom nije ni mislio - zamiljao je to ona sad radi, to nosi i, naravno, s kim se vida. Ali kad je oporavak napokon krenuo, sve se oporavljalo vrlo brzo... kao da je dobio injekciju nekakva antibiotika za oivljavanje duha. Proitao je dovoljno toga o razvodu da bi znao to je obino taj oivljavajui agens: nikakav antibiotik, nego druga ena. Drugim rijeima, klin se izbija klinom. Ali za Briana nije bilo druge ene - ili bar ne jo. Nekoliko sastanaka i jedan oprezan spolni susret (vjerovao je da svi izvanbrani spolni susreti u dobu AIDS-a moraju biti oprezni), ali nikakve druge ene. Naprosto je... ozdravio. Promatrao je kako se ukrcavaju suputnici. Mlada ena plave kose ula je s djevojicom s crnim naoalama. Ruka djeteta bila je na eninu laktu. ena je promrmljala neto svojoj tienici, i djevojica je smjesta pogledala prema izvoru zvuka, i Brian je shvatio da je slijepa - bilo je to neto u pokretu glave. udno, pomislio je, da tako sitne geste mogu rei toliko toga. Anne, pomislio je. Ne bi li morao misliti na Anne? No njegova umorna svijest stalno je pokuavala otkliziti od te teme - od Anne, koja mu je bila ena, Anne, jedine ene koju je ikad lupio u bijesu, od Anne, koja je sad bila mrtva. Sad bi mogao krenuti na predavaku turneju; mogao bi govoriti na skupovima razvedenih mukaraca. Kvragu, zato ne i razvedenih ena? Tema bi bila razvod i umijee pratanja.23 24. Optimalan je trenutak za razvod razdoblje to slijedi ubrzo iza etvrte godinjice, rekao bi im. Uzmimo moj sluaj. Sljedeu sam godinu proveo u pravom istilitu, stalno se pitajui za koliko sam od toga kriv ja, a koliko ona, pitajui se koliko je dobro a koliko zlo toliko inzistirati na djeci - a meu nama je to bila krupna stvar, nije tu bilo nieg dramatinog, u stilu droga i preljub, ve samo stara pjesma na temu djeca-nasuprot-karijeri - i onda kao da je u mojoj glavi ono ekspres-dizalo u kojemu je bila Anne, propalo u dubinu. Da. Propade u dubinu. A posljednjih nekoliko mjeseci na nju zapravo nije ni mislio... pa ak ni kad bi dospijevao mjeseni alimentacijski ek. Bila je to vrlo razumna, vrlo civilizirana svota; Anne je i sama godinje zaraivala osamdeset tisua, bruto. Isplaivao je njegov odvjetnik, i to je bila samo jo jedna stavka u mjesenom izvjetaju to bi ga dobivao, mala stavka od dvije tisue dolara, ugurana izmeu rauna za struju i otplate zajma na stan. Gledao je kako prolazom izmeu sjedala prolazi mladac, koraajui kao na gumenim zglobovima, s violinskom kutijom pod miicom i idovskom kapicom na glavi. Doimao se i nervozno i ushieno, pogled mu je bio pun budunosti. Brian mu je zavidio. Za posljednje godine njihova braka meu njima je bilo mnogo i gorine i gnjeva, i onda, moda etiri mjeseca prije kraja, dogodilo se ono: ruka mu je pola prije nego to je glava stigla rei ne. Toga se nije volio ni sjeati. Na zabavi je bila cugnula malo previe, a kad su se vratili kui, zaista se bila okomila. 24 25. Ne davi me vie s tim, Briane. Daj mi mira. Nemojmo vie o djeci. Ako ti je potreban spermogram, idi doktoru. Moj je posao propaganda, a ne pravljenje djece. Dosta mi je vie svih tih tvojih maistikih sranja... I tada ju je pljusnuo, estoko, po zubima. Taj joj je udarac brutalnom otrinom presjekao posljednju rije. I stajali su tako, i gledali se u stanu u kojem e ona kasnije poginuti, oboje i okiraniji i uplaeniji no to e to sebi ikada priznati (osim moda sada, dok sjedi u sjedalu 5A i gleda kako se ukrcavaju putnici za let 29, i kada to priznaje, kada to sebi napokon priznaje). Uhvatila se za usta, iz kojih je potekla krv. Ispruila je prste prema njemu. Ti si mene udario, rekla je. U glasu joj nije bio bijes, nego uenje. Najednom mu se po glavi poela motati misao da je to moda prvi put da je netko ijedan djeli tijela Anne Quinlain Engle dodirnuo ljutitom rukom. Da, rekao je on. Kako si samo pogodila. A mogu to i opet, ako ne zaepi. Nee me vie, ljubavi, mlatiti tom svojom jeziinom. Stavi si na nj lokot. Velim ti to za tvoje dobro. Prola su ta vremena. A ako ti u kui treba netko za mrcvarenje, kupi si psa. Brak je epesao jo nekoliko mjeseci, ali je zapravo bio gotov onoga asa kad je Brianov dlan stupio u britak doticaj s kutom Anninih usana. Ona ga je izazvala - Bog mu je svjedok da ga je izazvala - pa ipak bi mnogo dao da moe vratiti tu jednu jedinu bijednu sekundu.25 26. Kad su poeli dokapavati i posljednji putnici, on je ba razmiljao, i to gotovo opsesivno, o Anninu parfemu. Sasvim se jasno sjeao mirisa, ali ne i imena. Kako je ono bilo? Lissome? Lithesome? Lithium, za Boga dragoga? Ime kao da mu je plesalo nadohvat To ga je izluivalo. Kako mi nedostaje, pomislio je. Sad, kad je zauvijek otila, tako mi nedostaje. Zar to nije zapanjujue? Lawnboy (Vrtlar)? Neto tako blesavo? O, dosta, rekao je svom umornome mozgu. Daj stavi ep u to. Dobro, sloio se mozak. Nema frke; ja mogu i prestati. Mogu prestati kad god hou. Ili je moda bio Lifebuoy (Spasilaka plutaa)? Ne - to je sapun. Pardon. Lovebite (Ljubavni ugriz)? Lovelorn (Ljubavna enja)? Brian je zakopao pojas, zavalio se u naslonja, zatvorio oi i onjuio parfem koji nije znao tono imenovati. I ba mu se tada obratila stjuardesa. Naravno: Brian Engle je bio razvio teoriju da su ih nauili - na strogo tajnom postdiplomskom kursu, zvanom moda Zezanje gusaka - kako najprije moraju priekati da putnik sklopi oi, i tek mu onda ponuditi neku ne ba ivotno vanu uslugu. I naravno, moraju se najprije uvjeriti, izvan granica razlone sumnje, da je putnik duboko zaspao, i tek ga onda probuditi i upitati treba li mu jastuk ili pokriva.26 27. "Oprostite..." otpoela je, pa stala. Brian je vidio kako joj oi idu od epoleta, preko crnoga sakoa, pa sve do ilt-kape, s besmislenim kajgana-uzorkom, to je leala na praznome mjestu do njegova. Jo je jednom promislila, pa ponovno poela. "Oprostite, kapetane, jeste li moda za kavu ili naranin sok?" Briana je pomalo zabavljalo to joj je natjerao malo crvenila u obraze. Pokazala je prema stoliu u prednjem dijelu odjeljka, odmah ispod malog pravokutnog filmskog ekrana. Na njemu su bile dvije vjedrice s ledom. Iz svake je virio vitak zeleni vrat vinske boce. "A, naravno, imamo i ampanjca." Engle je razmislio (Love Boy jako blizu ali niste pogodili idete li dalje) o ampanjcu, ali samo nakratko. "Ne, hvala", rekao je. "I ne treba nita. Mislim da u spavati sve do Bostona. to se ini od vremena?" "Oblaci na 20.000 stopa od Prerija sve do Bostona, ali nema problema. Mi smo na trideset est. O, da, i javljaju nam za auroru borealis iznad pustinje Mojave. Moda to ne biste htjeli prespavati." Brian je zadigao obrvu. "Zezate se. Aurora borealis iznad Californije? I u ovo doba godine?" "Tako su mi rekli." 27 28. "Netko je naletio na rasprodaju droge", rekao je Brian, i ona se nasmijala. "Mislim da u ipak otknjavati, hvala." "Sve u redu, kapetane." Zastala je na jo jedan trenutak. "Vi ste onaj kapetan kojemu je umrla supruga?" Glavobolja je zapulsirala i zareala, ali se prisilio na smijeak. Ta ena - koja je jo zapravo bila djevojica - nije mislila nita zla. "To mi je biva ena, ali to se ostaloga tie, odgovor je da. Umrla mi je." "Jako mi je ao to vam se to dogodilo." "Hvala." "Jesam li ja ve letjela s vama, gospodine?" Smijeak mu se nakratko ponovio. "Ne vjerujem. Na prekomorskim sam ve skoro etiri godine." I zato to se to na neki nain uinilo nunim, pruio joj je ruku. "Brian Engle." Ona ju je prihvatila. "Melanie Trevor." Engle joj se ponovno nasmijeio, a onda se zavalio i jo jednom zatvorio oi. Dopustio je sebi da utone u drijem, ali ne i san - obavijesti to prethode polijetanju, a potom rulanje, i tako bi ga ponovno probudili. Za spavanje e biti obilato vremena kad se jednom nau u zraku. 28 29. Let 29, poput veine nonih, poeo je brzo - Brian je pomislio kako ta injenica zauzima visoko mjesto na njihovoj inae vrlo mravoj listi atrakcija. Avion je bio 767, popunjen malo iznad polovice. U prvoj je klasi bilo jo pet-est putnika. Brianu se nijedan nije doimao ni pijano ni buno. to je bilo dobro. Moda mu zaista uspije odspavati sve do Bostona. Strpljivo je gledao kako Melanie Trevor pokazuje izlazna vrata, demonstrira kako se u sluaju pada tlaka upotrebljava mala zlatna alica (proceduru koju je Brian, s poneto alarmiranosti i ne tako davno, prolazio u vlastitoj glavi), i kako se napuhuje pojas za spaavanje ispod sjedala. Kad se avion digao u zrak, ponovno je prila njegovu sjedalu i upitala ga bi li elio neto popiti. Brian je odmahnuo glavom, zahvalio joj, pa pritisnuo dugme za naginjanje sjedala. Zatvorio je oi i smjesta utonuo u san. I nije vie nikad vidio Melanie Trevor.3 Otprilike tri sata nakon polijetanja leta 29, djevojica koja se zvala Dinah Bellman probudila se i zamolila tetku Vicky da joj dade piti vode. Tetka Vicky nije odgovorila, pa ju je Dinah zamolila ponovno. Kad odgovora i dalje nije bilo, ispruila je ruku prema tetkinom ramenu, no ve je unaprijed bila sasvim sigurna da e joj ruka dotai samo naslon praznoga sjedala, i ba se tako i dogodilo. Doktor Feldman joj je bio rekao da se 29 30. kod djece slijepe od roenja poesto razvija visoka osjetljivost skoro kao nekakav radar - koja im javlja ima li u njihovoj neposrednoj blizini ljudi, ali Dinah ta informacija zapravo i nije bila potrebna. Znala je da je to istina. Nije funkcioniralo ba uvijek, ali obino jest... napose ako je ovjek o kojemu je rije bio njen vidilac. Dobro, otila je u zahod i odmah se vraa, pomislila je Dinah, no ipak je osjetila kako se na nju sputa nekakav udan, maglovit nemir. Nije se probudila odjednom; bio je to spor proces, kao kad se ronilac odguruje nogama i uspinje prema povrini jezera. Da se tetka Vicky, koja je sjedila kraj pozora, izlazei za protekle dvije-tri minute, o nju oeala, Dinah bi to zacijelo bila osjetila. Znai da je otila prije, rekla je Dinah samoj sebi. Moda je morala kakati - ma, Dinah, nije to nita. Ili se moda na povratku s nekim zapriala. Samo to Dinah u glavnoj kabini velikog zrakopolova nije ula nikakav razgovor; ulo se samo tiho zujanje mlaznih motora. Osjeaj se nelagode pojaao. Glas gospoice Lee, njene terapeutistice (samo to je ona za Dinah uvijek bila slijepa uiteljica), javio joj se u glavi: Dinah, ne smije se bojati straha - sva se djeca pokatkad uplae, napose u za njih novim situacijama. A to dvostruko vrijedi za slijepu djecu. Vjeruj mi, ja to znam. I Dinah joj je vjerovala zato to je, ba kao i sama Dinah, i gospoica Lee bila slijepa od roenja. Ne potiskuj30 31. strah... ali mu se i ne preputaj. Samo mirno sjedi i pokuaj raistiti stvari. I sama e se zauditi kako to esto pomogne. Napose u situacijama koje su ti nove. Pa dobro, to sasvim sigurno odgovara stvarnom stanju; ovo je prva zgoda da Dinah leti u iemu, pa onda jo i od obale do obale u golemom transkontinentalnom mlanjaku. Pokuaj to razabrati. Pa dobro, probudila se na udnome mjestu i otkrila da je njena vidilica nestala. Naravno da je to pomalo jezivo, ak i ako zna da je nestanak tvoje vidilice samo privremen - na koncu konca, tvoja je vidilica mogla ba odluiti i da skokne do najblieg Taco Bella, zato to joj se, onako zatvorenoj u avionu na 37.000 stopa, najednom neto prijelo. to se pak tie udne tiine u kabini... pa ovo, napokon, i jest nonjak, crvenooki let. Drugi putnici vjerojatno spavaju. Ba svi? upitao je sumnjiavo onaj zabrinuti dio njezine svijesti. Ba SVI spavaju? Ma je li to mogue? A onda joj je stigao i odgovor: film. Oni koji ne spavaju, gledaju film. Naravno. Preplavio ju je gotovo opipljiv osjeaj olakanja. Tetka Vicky joj je rekla da je to Kad je Harry sreo Sally s Billyjem Crystalom i Meg Ryan... pa ga je mislila i sama pogledati... ako, mislim, uspije ostati budna. Dinah je lagano prela rukom preko tetkina sjedala, opipom traei slualice, ali ih tu nije bilo. Prsti su joj, umjesto 31 32. njih, dotakli broiranu knjigu. Nesumnjivo koji od ljubia kakve je tetka Vicky voljela itati - prie iz doba kad su mukarci bili mukarci, a nisu to bile ene - tako ih je ona zvala. Dinahini su prsti poli malo dalje i sluajno naili na neto drugo - glatku, sitnozrnatu kou. Trenutak potom napipala je zatvara, a as iza toga remen. Bila je to torbica tetke Vicky. Nemir se vratio. Na sjedalu tetke Vicky nije bilo slualica, ali je zato bila torbica. U njoj su bili svi turistiki ekovi, osim onih dvadeset to ih je bila zgurala u Dinahinu torbicu - Dinah je to znala, zato to je, prije nego to su krenuli od kue u Pasadeni, ula kako mama i tetka Vicky raspravljaju o tome. Bi li tetka Vicky pola u zahod a ostavila torbicu? Bi li to uinila unato tome to njena suputnica ne samo da ima tek deset godina, i ne samo da spava, nego je i slijepa? Dinah je mislila da ne bi. Ne potiskuj strah... ali mu se i ne preputaj. Samo sjedi mirno i pokuaj raistiti stvari. Ali njoj se to prazno sjedalo nije ni najmanje dopadalo, ba kao to joj se nije dopadala ni tiina to je vladala u avionu. inilo joj se savreno loginim da je veina ljudi pozaspala, a oni koji to nisu, da su mirni kao bubice iz obzira prema prvima, ali joj se ipak nije dopadalo. Negdje u glavi, nekakva zvijer, sa strahovito otrim i zubima i pandama, probudila se i 32 33. poela reati. Toj je zvijeri znala i ime; bila je to panika, i ako je ubrzo ne svlada, mogla bi uiniti neto od ega bi bilo neugodno i njoj i tetki Vicky. Kad progledam, kad mi doktori u Bostonu poprave oi, neu vie morati doivljavati takve gluposti. To je nesumnjivo bilo istina, no to joj u ovom trenutku nije bilo ba ni od kakve pomoi. Dinah se najednom sjetila da ju je, nakon to su sjele, tetka Vicky uhvatila za ruku, svinula joj sve prste osim kaiprsta, i zatim joj taj jedini preostali dovela do stranice njezina sjedala. Tu su bile komande - tek nekoliko njih, i to jednostavnih, koje nije bilo teko zapamtiti. Tu su bila dva kotaia koja si okretao nakon to bi stavio slualice - jednim si se prebacivao na razne audio-kanale; drugim se regulirala jaina. Malom se pravokutnom sklopkom upravljalo svjetlom iznad sjedala. Ta ti nee trebati, rekla je tetka Vicky sa smijekom u glasu. Bar jo zasad. Posljednja je komanda bilo kvadratino dugme - kad bi u nj uprla, dola bi stjuardesa. Dinahin je prst dotakao to dugme, i kliznuo preko njegove blago konveksne povrine. eli li to zaista? upitala se, i odgovor je doao smjesta. Da, elim. Pritisnula je dugme i zaula tihi zvon. I poekala. Nitko nije doao.33 34. uo se samo taj tihi, inilo se vjeni apat mlaznih motora. Nitko nije govorio. Nitko se nije smijao (Moda film i nije tako smijean kao to je mislila tetka Vicky, pomislila je Dinah). Nitko se nije nakaljavao. Sjedalo do nje, sjedalo tetke Vicky, bilo je i dalje prazno, i nikakva se stjuardesa nije nagnula prema njoj, u umirujuoj ovojnici parfema i ampona i blagih mirisa minke, da bi je upitala treba li joj togod - bi li neto prigrizla, ili naprosto popila au vode. Samo jednolini tihi bruj mlaznih motora. Zvijer panike tulila je glasnije no ikad. Da bi je svladala, Dinah se koncentrirala na fokusiranje one radarske sprave, stvaranje nekakvog nevidljivog tapa kojim, sa svog sjedala, moe nabadati posred glavne kabine. U tome je bila prilino uspjena; povremeno, kad bi se zaista jako koncentrirala, zamalo bi povjerovala da gleda oima drugih ljudi. Samo ako bi na to dovoljno jako mislila, dovoljno to jako eljela. Jednom je o tom osjeaju priala gospoici Lee, a odgovor je gospoice Lee bio neoubiajeno otar. Slijepci esto sanjaju da sudjeluju u tuem vidu, rekla je. A napose slijepa djeca. Nemoj se nikad zabuniti i osloniti se na taj osjeaj, Dinah, jer e zavriti u gipsu nakon to padne niza stepenice ili zakorai pred auto. I tako se morala odrei pokuaja da "sudjeluje u tuem vidu", kako je to nazvala gospoica Lee, i u nekoliko navrata kad ju je taj osjeaj ponovno kriom preplavio - osjeaj da vidi svijet, sjenovit, titrav, ali da je on tu - oima svoje majke ili tetke Vicky, Dinah ga se pokuala otresti... ba kao to ovjek, 34 35. koji se boji da e poludjeti, pokuava uutkati mrmor fantomskih glasova. Ali sad se bojala, i zato je druge traila opipom, osjeajem, ali ih nije nala. Sad je uas u njoj bio ve sasvim velik, a urlanje zvijeri panike vrlo glasno. Osjeala je kako joj se u grlu skuplja krik, pa je stisnula zube da mu ne popusti. Zato to to iz nje ne bi iziao krik, ili povik; kad bi to ispustila, iz njenih bi usta izila vatrena lopta vriska. Neu kriknuti, rekla je sebi divlje. Neu vrisnuti pa da tetki Vicky bude neugodno. Neu vrisnuti i probuditi sve one koji spavaju i preplaiti one budne, pa da svi dotre i kau, vidi malu plaljivicu, vidi slijepu malu plaljivicu. Ali taj radarski osjeaj - taj dio nje koji je procjenjivao sve vrste maglovitih senzorskih ulaza, i zbog kojeg se pokatkad inilo da zaista vidi tuim oima (bez obzira to gospoica Lee o tome priala) - sad je njezinu strahu vie dodavao negoli ga olakavao. Zato to joj je taj osjeaj javljao da u njegovu efikasnom dometu nema nikoga. Ba nikog.4 Brian Engle je sanjao jako ruan san. U njemu je ponovno pilotirao letom 7 iz Tokva u L.A., no ovaj put je curilo mnogo gore. U pilotskoj se kabini osjeaj propasti mogao gotovo napipati; Steve Searles je jeo danske kolaie i plakao. 35 36. Ako ti je tako grozno, kako moe jesti? upitao je Brian. Pilotska se kabina poela ispunjati vritavim zvidukom, nalik onome to ga isputa ajnik kad u njemu zakuha voda - bio je to zacijelo zvuk istjecanja zraka. to je, naravno, bilo blesavo takve su dehermetizacije skoro uvijek neujne, sve do eksplozije - ali je u snovima vjerojatno sve mogue. Zato to ih volim, odgovorio je Steve i udario u jo gori pla, a nikad ih vie neu jesti. I tada, najednom, taj je prodorni zviduk utihnuo. Pojavila se nasmijeena stjuardesa - bila je to, zapravo, Melanie Trevor i s olakanjem im rekla da je pukotina naena i zaepljena. Brian je ustao i poao za njom kroz avion, sve do glavne kabine, gdje je Anne Quinlan Engle, njegova biva ena, stajala u maloj nii iz koje su bila maknuta sjedala. Iznad prozora do nje, bila je ispisana zagonetna i pomalo zloslutna reenica SAMO ZVIJEZDE-PADALICE. Bila je ispisana crvenim, bojom opasnosti. Anne je bila u tamnozelenoj uniformi stjuardese American Pridea, to je bilo neobino - jer je ona bila ef propagande u jednoj bostonskoj agenciji, i uvijek niz svoj uski, aristokratski nos svisoka gledala na stjuardese s kojima je letio njen mu. Rukom je pritiskala pukotinu na trupu. Vidi, ljubavi? rekla je ponosno. O svemu sam se pobrinula. Nije vie vano ak ni to si me pljusnuo. Ja sam ti oprostila. Ne ini to, Anne! kriknuo je, ali je ve bilo prekasno. Na nadlanici joj se pojavila pukotina, oblika pukotine na oplati. I 36 37. postajala je sve dublja, kako joj je razlika tlakova neumoljivo isisavala ruku. Najprije joj je proao srednjak, pa prstenjak, pa kaiprst, pa mezimac. Zauo se odsjean pop!, kao da je odve ustri konobar izvukao ampanjski ep, u trenutku kad joj je tlak kroz pukotinu u avionu povukao itavu ruku. No Anne se ipak nastavila smijeiti. Ljubavi, on se zove L'Envoi, rekla je kad joj je ruka poela nestajati. Kosa joj je poela izlaziti iz obrua koji ju je zadravao, i sad joj je leprala oko lica u maglenom oblaku. Zna da sam ga uvijek stavljala, zar se ne sjea? Sjeao se... sad se sjetio. Ali sad to vie nije ni bilo vano. Anne, vrati se! zavritao je. Ona se samo nastavila smijeiti dok joj je praznina izvan aviona polako isisavala itavu ruku. Briane, vjeruj mi, to uope ne boli. Rukav je zelene vjetrovke American Pridea poeo mlatarati na vjetru, i Brian je opazio da joj tkivo odlazi kroz pukotinu u obliku gustih bijelih kapi. Izgledalo je kao Elmerovo ljepilo. L'Envoi, ne sjea se? upitala je Anne dok ju je usisavalo kroz pukotinu, i sad ga je Brian uo ponovno - taj zvuk to ga je pjesnik James Dickey jednom zgodom bio nazvao "strahovitim zvjerskim zvidukom svemira". On je, kako je san tamnio, postajao sve glasnijim, a istodobno se poeo i iriti. Da bi prestao biti vrisak vjetra i pretvorio se u vrisak ljudskoga grla. 37 38. Brianove su se oi trzajem otvorile. Na trenutak je bio dezorijentiran silinom sna, ali samo na trenutak - on je bio profesionalac na visoko pogibeljnom i visoko odgovornom poslu, na poslu na kojem je jedan od apsolutnih preduvjeta bila velika brzina reagiranja. Bio je na letu 29, ne na letu 7, ne iz Tokya za Los Angeles, nego iz Los Angelesa za Boston, gdje je Anne ve umrla - i to ne zbog pada tlaka nego poara u svom stanu na obalnoj Atlantic Avenue. Ali zvuk je jo bio tu. Bila je to nekakva djevojica, i prodorno je vritala.5 "Hoe li mi, molim vas, netko neto odgovoriti?" upitala je Dinah Bellman tihim, jasnim glasom. "Oprostite to smetam, ali je moja tetka otila, a ja sam slijepa." Nitko joj nije odgovorio. etrdeset redova i dvije pregrade ispred nje, kapetan Brian sanjao je kako njegov navigator plae i jede danske kolaie. uo se samo stalan bruj mlaznih motora. Panika joj je ponovno zasjenila svijest, i zato je Dinah, da je odbije, uinila jedino to joj je palo na um: otkopala je pojas, ustala, i polako se izvukla u prolaz izmeu sjedala. "Hej?" rekla je glasnije. "Hej, ima li ivih?!" Odgovora i dalje nije bilo. Dinah je zaplakala. A onda je taj pla ipak turobno potisnula u sebe, i polako krenula lijevim 38 39. prolazom. Ali ipak broji, grozniavo ju je upozoravao dio svijesti. Pamti koliko si redova prola, ili e se izgubiti i nikad se nee znati vratiti. Zastala je kod reda lijevih sjedala neposredno ispred onog u kojem su sjedile ona i tetka Vicky, pa se pognula, ispruivi ruke i rairivi prste. Ve se bila spremila na dodir usnuloga lica ovjeka koji tu sjedi. A znala je da je tu bio nekakav ovjek, zato to je tetka Vicky razgovarala s njim samo minutu prije polijetanja. A kad bi joj odgovorio, glas bi doao sa sjedala ravno ispred Dinahina. Ona je to znala; opaanje mjesta s kojeg su dolazili glasovi bilo je dio njezina ivota, obina egzistencijalna injenica poput disanja. Spava e, kad ga dirnu isprueni prsti, skoiti, ali Dinah za to vie nije bilo briga. Samo to je sjedalo bilo prazno. Sasvim prazno. Dinah se ponovno uspravila; obrazi su joj bili vlani, a u glavi joj je lupalo od straha. Pa nisu mogli u zahod poi zajedno, zar ne? Naravno da ne. A moda postoje dva zahoda. U tako velikom zrakoplovu naprosto moraju postojati dva zahoda. Samo to ni to nije bilo vano. Tetka Vicky ne bi ostavila torbicu, bez obzira to da se dogodilo. Dinah je u to bila sigurna.39 40. Polako je krenula naprijed, zastajui kod svakog reda sjedala, i pruajui ruku prema najbliima, najprije lijevo, a potom i desno. Na jednom je napipala jo jednu torbicu, na drugom neto drugo, na opip nalik torbi za spise, olovku i notes na treem. Na jo dvjema je napipala slualice. Na drugim je slualicama napipala neto ljepljivo. Protrla je prste jedan o drugi, pa napravila grimasu i otrla ih o prostirku to je pokrivala oslonac za glavu. Bila je to usna mast. U to je bila sigurna. Imalo je onu neusporedivu, gnjusnu konzistenciju. Dinah Bellman polako se, pipajui, probijala kroz prolaz, ne trudei se vie u svom istraivanju biti njena. To vie nije bilo vano. Nikom nije gurnula prst u oko, nikog utipnula za obraz, nikog povukla za kosu. Sva mjesta to ih je istraila bila su prazna. To ne moe biti, pomislila je izbezumljeno. To naprosto nije mogue! Kad smo se ukrcali, bili su posvuda oko nas! Ja sam ih ula! Ja sam ih osjeala! Njuila sam ih! Gdje su svi nestali? To ona nije znala, ali su oni zaista nestali: stalno je u to postajala sve sigurnija. U jednom trenutku, dok je ona spavala, iz leta 29 nestali su njena tetka i svi ostali. Ne! zagalamio je racionalni dio njezine svijesti glasom gospoice Lee. Ne, Dinah, to je nemogue! Ako su svi nestali, tko onda upravlja avionom? 40 41. Sad je krenula bre, hvatajui se za oslone sjedala. Iza crnih naoala slijepe su joj oi bile razrogaene, a obrub joj je ruiaste putne haljinice treperio. Pobrkala se u brojenju, ali u sve veoj muci zbog neprekidne tiine, to joj vie nije ni bilo jako vano. Ponovno je zastala, i pruila paninu ruku prema sjedalu desno. Ovaj put je dotakla kosu... ali je bila na posve krivome mjestu. Kosa je bila na sjedalu - kako je to mogue? Prsti su joj se sklopili oko nje... i podigli je. I onda je dolo shvaanje, naglo i uasno. To je kosa, no ovjeka ija je bila, vie nema. To je skalp. Ja u rukama drim skalp mrtvoga ovjeka. I to je bio taj trenutak kad je Dinah Bellman otvorila usta i poela isputati krikove koji su Briana izbacili iz sna. 6 Albert Kaussner je stajao trbuha pritisnuta o ank, i pio Branding Iron Whiskey. Braa Earp, Wyatt i Virgil, bili su mu zdesna, a Doc Holliday slijeva. Ba je podizao au na zdravicu, kad je u saloon Sergija Leonea, cupkajui uletio ovjek s drvenom nogom. "Dolaze Daltoni!" vrisnuo je. "Daltoni su ovaj as ujahali u Dodge!"41 42. Wyatt se okrenuo i hladno ga pogledao u oi. Lice mu je bilo usko, preplanulo i lijepo. Jako je sliio na Hugha O'Briana. "Muffine, ovo tu je Tombstone", rekao je. "Bez veze si se usrao, smiri tu svoju staru guzicu." "Ljudi, oni dolaze, pa gdje jesmo da jesmo!" uskliknuo je Muffin. "I ljuti su kao leptiri, Wyatte! Ljuti, ljuuuuuuuuuuuuuuuuuutil" Kao u dokaz tome, na ulici su se zauli pucnjevi - teka grmljavina Army .44 (vjerojatno ukradenih) pomijeana s viim glasanjem Garandovih puaka, nalik na pucanje biem. "Ne uri s dizanjem gaa, Muffy, dok jo nisi gotov", rekao je Doc Holliday, i zabacio eir na potiljak. Alberta ba nije jako iznenadilo kad je opazio da Doc izgleda kao Robert De Niro. Oduvijek je vjerovao, ako itko na svijetu ima apsolutno pravo igrati suiavog zubara, da je onda taj ovjek De Niro. "Momci, to vi velite?" upitao je Virgil Earp, ogledavajui se oko sebe. Virgil ba nije jako sliio ni na koga. "Idemo", rekao je Wyatt. "Tih sam se prokletih Clantona nauivao do smrti." "Daltoni, Wyatte, ne Clantoni", rekao je Albert tiho. "Briga me, mogu biti i John Dillinger i Pretty Boy Floyd!" uskliknuo je Wyatt. "Ace, jesi li s nama, ili nisi?" "S vama sam", rekao je Albert Kaussner, govorei tihim no prijeteim glasom roenog ubojice. Jedna mu je ruka pala na 42 43. drku dugocjevnog Buntline Speciala dok se druga podigla prema glavi da provjeri sjedi li mu vrsto idovska kapica. Sjedila je. "U redu, deki", rekao je Doc. "Idemo Daltonima odrezati komad unke." Iskoraali su zajedno, u etveroredu kroz preklopna vrata, ba kad je zvono na baptistikoj crkvi u Tombstoneu poelo zvoniti podne. Daltonovi su dolazili Glavnom ulicom u punom galopu, upucavajui rupe u staklena okna i lane fasade. Pojilo ispred Duke's Mercantile and Reliable Gun Repaira uskoro se pretvorilo u fontanu. Ike Dalton je bio prvi koji je ugledao njih etvoricu kako stoje na pranoj ulici, sa skutovima jakni zavijenima za lea, kako bi oslobodili pristup drkama pitolja. Ike je divlje zauzdao konja i ovaj se digao na stranje noge i zanjitao, a mimo vala mu je u gustim ugrucima prokapala pjena. Ike Dalton je pomalo podsjeao na Rutgera Hauera. "Vidi koga to vidimo", posprdno se nacerio. "Pa to su Wyatt Earp i njegov topli bratac Virgil." Emmett Dalton (koji je izgledao kao Donald Sutherland nakon mjesec dana banenja) zaustavio se kraj Ikea. "A i njihov mili dvocjevni zubanac", zareao je. "Tko bi jo drugi htio..." A onda je ugledao Alberta i problijedio. Tanjuni mu je smijeak smalaksao na usnama. 43 44. Paw Dalton se zaustavio kraj svoja dva sina. On je jako podsjeao na Slima Pickensa. "Kriste", proaptao je. "Pa to je Ace Kaussner!" Sad je do Pawa svog konja zaustavio Frank James. Lice mu je imalo boju prljave pergamene. "to, kvragu, deki!" uzviknuo je Frank. "U dosadan bi mi dan as posla bilo sjebati grad, ali o tome da e tu biti i Arizonski id nije bilo ni spomena!" Albert "Ace" (As) Kaussner, od Sedalije pa sve do Steamboat Springsa znan kao Arizonski id, zakoraio je prema njima. Ruka mu je lebdjela nad drkom Buntlinea. Ispljunuo je ustranu itavu bujicu duhana, ni jednoga asa ne skidajui pogled svojih ledenih sivih oiju s tekih sluajeva to su sjedili na konjima est-sedam metara ispred njega. "Idemo, deki, poteite", rekao je Arizonski id. "Prema mom raunu, pakao nije ni napola pun." Daltonova banda potegla je pljuce ba u asu kad je zvonik na baptistikoj crkvi u Tombstonu u vrui pustinjski zrak odbio i posljednji otkucaj podneva. I Ace je krenuo prema svom pitolju, potezom brim od vrajega repa, i kad je poeo lijevim dlanom lupati po orozu, prskajui Daltonovu bandu . 45-kalibarskom smru, neka curica, to je stajala pred The Longhorn Hotelom, najednom je poela vritati.44 45. Daj, neka netko stia tu mrku, pomislio je Ace. I koji joj je vrag? Sve je pod kontrolom. Pa ne zovu me uzalud najbrim Hebrejem zapadno od Mississippija. Ali se vritanje nastavilo, razdirui zrak, mraei sve svojim dolaskom, i onda se sve slomilo. Na jedan trenutak Albert nije bio ba nigdje - izgubljen u mraku kroz koji su se u kovitlacu prevrtali i vrtjeli fragmenti njegova sna. Jedina je konstanta bio uasni vrisak: zvuio je kao zviduk pretovarenog ajnika. Otvorio je oi i osvrnuo se. Bio je u sjedalu, negdje prema prednjem kraju glavne kabine leta 29. Prolazom, iz stranjeg dijela aviona, dolazila je djevojica stara deset do dvanaest godina; na sebi je imala ruiastu haljinicu i pankerske sunane naoale. Ma to je to, filmska zvijezda, koji vrag? pomislio je, ali ona se oito bila svejedno grdno uplaila neega. Bilo je to prilino runo buenje iz njemu najmilijeg sna. "Hej!" uskliknuo je - ali tiho, da ne bi probudio druge putnike. "Hej, mala! Koji ti je vrag?" Djevojica je naglo zabacila glavu prema izvoru njegova glasa. Trenutak potom tijelo joj se okrenulo, i onda se sudarila s jednim od sjedala to su u etveroredovima tekla sredinom kabine. Udarila je o nj bedrima, odskoila, i prevrnula se na lea preko oslonca za ruke lijevoga sjedala. Pala je u nj podignutih nogu.45 46. "Gdje su svi nestali?" zavritala je. "Upomo! Upomo!" "Hej, stjuardesa!" zaderao se Albert zabrinuto i raskopao pojas. Ustao je, kliznuo iz sjedala, okrenuo se prema maloj vritalici... i stao. Sad se bio posve okrenuo prema repu aviona, i od toga to je ugledao, na mjestu se sledio. Prva misao to mu je prola kroz glavu bila je: ini se da ipak neu moratii paziti da ne probudim druge putnike. Albertu je izgledalo kao da u itavoj glavnoj kabini 767 nema nikoga.7 Brian je ve bio stigao skoro do pregrade izmeu prve i poslovne klase, kad je shvatio da u prvoj klasi nema apsolutno nikoga. Stao je samo na trenutak, pa ponovno krenuo. Drugi su vjerojatno ustali iz sjedala da vide zbog ega sva ta vriska. Naravno da je znao da to nije zbog toga; dovoljno je ve dugo vozio putnike a da bi ve shvatio podosta o njihovoj grupnoj psihologiji. Kad bi koji od putnika poandrcao, rijetko bi se kada koji drugi i pokrenuo. Veina zranih putnika, ve se samim ulaskom u ptiicu, sjedanjem i zakapanjem pojaseva krotko odricala opcije pojedinanog djelovanja. Kad su jednom obavljene te jednostavne operacije, sve zadae koje pretpostavljaju nekakvo rjeavanje problema prelaze u nadlenost posade. Osoblje ih je zvalo guskama, ali su to zapravo bile ovce... to je bio stav koji je veini avionskih 46 47. posada bio taman po mjeri. Tako je bilo lake izlaziti na kraj s onima malo nervoznijima. Ali, s obzirom da je to bilo jedino objanjenje s tragom barem nekakve logike, Brian je zaboravio sve to je znao i nastavio gdje je stao. Krpice njegova sna jo su ga omotavale, i dio je njegove svijesti bio uvjeren da to zapravo vriti Anne, da e je nai negdje napol glavne kabine, s rukom prilijepljenom na pukotinu u tijelu zranog lajnera, pukotinu to se nalazi ispod natpisa koji glasi SAMO ZVIJEZDE-PADALICE. U poslovnom je odjeljku bio samo jedan putnik, postariji mukarac u smedem odijelu s prslukom. ela mu se smono sjajila u odbljesku svjetiljke za itanje. Ruke nateene od artritisa bile su mu uredno preklopljene na kopi pojasa. Spavao je tvrdo i glasno hrkao, slijep i gluh na sav taj dar-mar. Brian je izletio u glavnu kabinu i tu se njegovo pravocrtno gibanje napokon zaustavilo potpunom zapanjenom nevjericom. Ugledao je nekakvog iparca kako stoji kraj nekakve curice to je pala u sjedalo s lijeve strane zrakoplova, negdje na etvrt puta prema stranjem kraju kabine. Mladi, meutim, nije gledao u nju; zurio je prema repu aviona, a eljust mu se objesila skoro do okrugloga ovratnika majce s natpisom Hard Rock Cafe. Brianova je reakcija bila otprilike ista kao i Albert Kaussnerova: O Boe, u itavom avionu nema nikoga!47 48. A onda je pri desnoj strani zrakoplova vidio kako neka ena ustaje i ulazi u prolaz da vidi to se to zbiva. Doimala se smueno i malo podbulo, kao ovjek koga su upravo trgnuli iz krepkoga sna. Na pola puta, posred prolaza, neki je mladi u sportskom puloveru, s izrezom od ramena do ramena, istezao vrat prema djevojici i buljio u nju mirnim, nezainteresiranim pogledom. Jo jedan ovjek, ovaj otprilike ezdeset godina star, ustao je iz sjedala kraj Briana i doimao se sasvim izbezumljeno. Kosa mu je bila sva raskutrana oko glave, u neurednom, frkavom stilu ludog znanstvenika. "Tko to vie?" upitao je Briana. "S avionom neto nije u redu, gospodine? Ne mislite valjda da emo se sruiti?" Djevojica je prestala vritati. Iskobeljala se iz sjedala u koje je pala, i onda se zamalo strovalila u suprotnom smjeru. Onaj ju je mali prihvatio u zadnji as; kretao se sporou oamuenog. Gdje su svi nestali? pomislio je Brian. O, blagi Boe, gdje su svi nestali? Ali noge su mu se ve kretale prema momiu i djevojici. Idui prema njima, proao je kraj jo jednog usnulog putnika, ovog puta djevojke od sedamnaestak godina. Usta su joj bila otvorena u nelijepom zijevu, i disala je dugim, suhim udisajima. Stigao je do momia i djevojice u ruiastoj haljini. "Pa ljudi, gdje su svi oni?" upitao je Albert Kaussner. Ruka mu je ve bila na ramenu rasplakanog djeteta, ali je nije gledao;48 49. oi su mu neumorno klizile amo-tamo po gotovo praznoj glavnoj kabini. "Jesmo mi negdje sletjeli dok sam ja spavao, pa su se svi iskrcali?" "Nema moje tetke!" zajecala je curica. "Moje tetke Vicky! Mislila sam da u avionu nema nikoga! Mislila sam da sam sama! Gdje je moja tetka, molim vas! Hou svoju tetku!" Brian je na trenutak kleknuo do nje, tako da su se sad nali na otprilike istoj visini. Opazio je sunane naoale i prisjetio se kako ju je vidio kad se ukrcavala s plavom enom. "Sve je u redu", rekao je. "Nita ti se nije dogodilo, mlada damo. Kako se zove?" "Dinah", odgovorila mu je ona kroz jecaj. "Ne mogu nai tetku. Slijepa sam i ne mogu je vidjeti. Probudila sam se, i na sjedalu nije bilo nikoga..." "to se to zbiva?" upitao je mladi u sportskom puloveru sa irokim izrezom. Govorio je Brianu preko glave, ne obazirajui se nimalo ni na Briana ni na Dinah; obraao se onom momku u Hard Rock majici i starijem mukarcu u flanelskoj koulji. "Gdje su svi ostali?" "Nita ti se nije dogodilo, Dinah", ponovio je Brian. "Ima nas tu jo. Da li ih uje?" "D-a. ujem ih. Ali gdje je tetka Vicky? I koga su to ubili?" "Ubili?" upitala je ena tjeskobno. To je bila ona s desnoga boka. Brian ju je brzo preletio pogledom i opazio da je mlada, crnokosa i zgodna. "Zar su nekog ubili? Mi smo oteti?" 49 50. "Nikog nisu ubili", rekao je Brian. Bar zato da neto kae. U glavi mu je sve bilo nestvarno: kao brod kojem je popustilo sidro. "Duice, daj se malo smiri." "Napipala sam mu kosu!" nije se dala Dinah. "Netko mu je odrezao KOSU!" To je bilo odve smueno da bi se, povrh svega, bavio jo i time, pa je to naprosto gurnuo ustranu. I onda mu je, s ledenom estinom, u svijest uletjela Dinahina maloanja misao da nema nikog, a koji kurac pilotira avionom? Ustao je i okrenuo se postarijem mukarcu u crvenoj koulji. "Ja moram naprijed", rekao je. "Ostanite s malom." "U redu", odgovorio je ovjek u crvenoj koulji. "Ali to se to zbiva?" Sad im se pridruio i onaj ovjek, otprilike tridesetpetgodinjak, odjeven u ispeglane traperice i oksfordsku koulju. Za razliku od ostalih, on se doimao savreno hladno. Iz depa je izvukao naoale s ronatim okvirom, uhvatio ih za krilce, protresao i stavio na nos. "ini se da nam nedostaje nekoliko putnika, zar ne?" rekao je. Britanski mu je izgovor bio utirkan skoro kao i koulja. "to je s posadom? Je li to kome poznato?" "Ba to i namjeravam otkriti", rekao je Brian, i ponovno krenuo naprijed. Naavi se na elu glavne kabine, okrenuo se i brzo prebrojao. Guvi oko djevojice u crnim naoalama 50 51. pridruila su se jo dva putnika. Jedan je od njih bila ona iparica to je doskora spavala tako dubokim snom; ljuljala se kao da je pijana ili okinuta drogom. Drugi je bio neki postariji tip u sportskom sakou s resicama. Sve u svemu osam ljudi. Tome je pribrojao sebe i tipa u poslovnoj klasi, koji je, bar do sada, sve to prespavao. Deset ljudi. Ali, za ljubav Boju, gdje su svi ostali? Ali sad nije bio as da o tome brine - pred njim su bili i vei problemi. Brian je pohitao naprijed, jedva i zirnuvi na staroga elonju to je dremuckao u poslovnoj klasi.8 Servisni prostor, stisnut iza filmskoga ekrana i izmeu dva nunika prve klase, bio je prazan. Prazna je bila i kuhinja, no tu je Brian ugledao neto to ga je strano uznemirilo: kolica s piima bila su parkirana dijagonalno prema desnom toaletu. Na donjoj mu je ploi bilo mnotvo neistih aa. Ba su se spremali posluiti pie, pomislio je. Kad se to dogodilo - bez obzira to "to" zapravo bilo - upravo su bili izvezli kolica. Neiste su ae one to su ih bili skupili prije rulanja. I tako se to to se dogodilo, zacijelo dogodilo za manje od pola sata nakon polijetanja, moda samo mrvicu kasnije - nisu li se u izvjetajima spominjale nekakve turbulencije nad pustinjom? Mislim da jesu. A ona udna sranja o aurori borealis... 51 52. Jedan je trenutak Brian zamalo povjerovao da je ovo posljednje samo dio sna - jer je bilo zaista prilino udno -ali ga je jo malo razmiljanja uvjerilo da je Melanie Trevor, stjuardesa, to zaista bila izrekla. No pusti sad to; to se zapravo dogodilo? Za ime Boje, to? On to nije znao, ali je zato znao da mu je pogled na naputena kolica s piima itavu utrobu ispunio uasom i praznovjernom jezom. Samo je na trenutak pomislio da je to neto slino onome to su morali osjetiti prvi ljudi kad su stupili na Mary Celeste, doavi na posve naputen brod na kojem su sva jedra bila uredno sloena, na kojem je kapetanov stol bio prostrt za veeru, na kojem je sva uad bila uredno smotana, a u nekoj je mornarskoj luli na pramanoj palubi jo dogorijevao duhan... Brian se s uasnim naporom otresao tih paralizirajuih misli i priao vratima to su servisni prostor dijelila od pilotske kabine. Pokucao je. Kao to se i bojao, odgovora nije bilo. I makar je znao da od toga nema nikakve koristi, stisnuo je aku i lupio po vratima. Nita. Pokuao je okrenuti kvaku. Nije se pomakla. Bila je to standardna procedura u doba prisilnih usputnih izleta za Havanu, Libanon i Teheran. Vrata su mogli otvoriti samo piloti. Brian bi znao upravljati tim avionom... ali ne otuda. "Hej!" povikao je. "Hej, momci! Otvorite vrata!"52 53. Samo to je ve znao da iz toga nee biti nita. Stjuardese su nestale; nestali su i skoro svi putnici; Brian bi se bio spreman okladiti da je nestala i dvolana posada iz pilotske kabine 767. Vjerovao je da zrakoplovom u njegovu letu na istok upravlja automatski pilot.53 54. Glava druga Mrak i brda. Otkriveno blago. Nos Sportskoga Pulovera. Zvuk pasa koji ne laju. Panika nije doputena. Promjena odredita.1 Brian je onog postarijeg ovjeka u crvenoj koulji bio zamolio na pripazi na Dinah, ali im je Dinah ula enu zdesna - onu s lijepim mladim glasom - zalijepila se za nju s paninom estinom, skutrila se uza nju i krotkom odlunou potraila njezinu ruku. Nakon tolikih godina provedenih s gospoicom Lee, Dinah je znala odmah prepoznati glas uiteljice. Crnokosa ju je ena prilino spremno uhvatila za ruku. "Duice, jesi ono rekla da se zove Dinah?" "Da", odgovorila je Dinah. "Ja sam slijepa, ali kad me operiraju u Bostonu, onda u progledati. Vjerojatno. Doktori vele da postoji sedamdeset posto izgleda da u vidjeti bar malo, a etrdeset da u vidjeti sasvim. A kako se ti zove?" "Laurel Stevenson", rekla je crnokosa. Oi su joj jo pretraivale glavnu kabinu, a lice kao da joj se nije uspijevalo otresti poetnog izraza: oamuene nevjerice. 54 55. "Laurel, to je nekakav cvijet, lovor, zar ne?" upitala je Dinah. Govorila je s grozniavom ivou. "Aha", odgovorila je Laurel. "Molim da me ispriate", rekao je ovjek s ronatim naoalama i britanskim izgovorom. "Idem naprijed, k naem prijatelju." "Idem i ja", rekao je postariji mukarac u crvenoj koulji. "elim znati to se tu zbiva!" najednom je uskliknuo ovjek u sportskom demperu. Lice mu je bilo smrtno blijedo, osim u dvjema obojenim tokama, i jarkim i crvenim, na obrazima. "elim znati to se zbiva, i to smjesta." "to me ba nimalo ne udi", rekao je Brit, pa krenuo naprijed. ovjek u crvenoj koulji poao je za njim. Ona iparica drogiranog izgleda vukla se neko vrijeme za njima, a onda zastala kod pregrade izmeu glavne kabine i poslovnog odjeljka, kao da ba nije sigurna gdje se to zapravo nalazi. Onaj postariji tipac u izlizanoj sportskoj jakni priao je prozoru na lijevom boku, sagnuo se i virnuo van. "to vidite?" upitala je Laurel Stevenson. "Mrak i brda", odgovorio je ovjek u sportskom kaputiu. "Stjenjak?" upitao je Albert. Ovaj je potvrdno kimnuo glavom. "Da, mladiu, vjerujem da je to to." 55 56. Albert je odluio sam pogledati. Imao je sedamnaest godina, bio je super-inteligentan, i tako je i njemu na pamet palo glavno nagradno pitanje veeranjeg kviza: Tko upravlja avionom? A onda je zakljuio da to i nije vano... bar ne zasada. Letjeli su glatko, pa onda to oito ipak netko ini, no ak i ako bi se pokazalo da je taj netko zapravo neto - drugim rijeima automatski pilot - tu on i tako ne bi mogao uiniti ba nita. Kao Albert Kaussner, bio je nadareni violinist - ne ba udo od djeteta - na putu za studij na The Berklee College of Music. Kao Ace Kaussner bio je (bar u snovima) najbri Hebrej zapadno od Mississippija, lovac na glave koji bi stvari subotom ostavljao da miruju, koji je pazio da mu cipele uvijek budu kraj kreveta, i kojemu je jedno oko uvijek vrebalo na glavnu ansu a drugo na dobru koer kafeteriju negdje uz pranjavu stonu oputinu. Ace je, pretpostavljao je on, bio sredstvo kojim se zaklanjao od voljenih roditelja koji mu nisu doputali da igra bejzbol u Maloj ligi, zato to su se bojali da bi mogao otetiti svoje darovite ruke, i koji su u dubini due vjerovali da svaki mrc znai poetak upale plua. On je bio revolvera s violinom - to je nadasve zanimljiva kombinacija - ali o upravljanju avionima nije znao ni mrge. A ta je curica rekla neto to ga je istodobno i zaintrigiralo i usirilo mu krv. Napipala sam mu kosu! bila je rekla. Netko mu je odrezao KOSU! Odvojio se od Dinah i Laurel (ovjek u otrcanom sportskom sakou otiao je na desni bok aviona da pogleda kroz prozor, a ovjek u sportskom demperu irokoga izreza 56 57. otiao je naprijed, pridruiti se ostalima, a oi su mu se svaalaki suzile) i krenuo desnim prolazom za Dinahinim stopama. Netko mu je odrezao KOSU! bila je rekla, i sad je Albert, ne mnogo redova dalje, ugledao to o emu je govorila.2 "Toplo se nadam, gospodine", rekao je Brit, "da pilotska kapa, to sam je zamijetio na jednome od sjedala prve klase, pripada vama." Brian je stajao pred zakljuanim vratima, oborene glave, i bijesno razmiljao. Kad mu je Brit progovorio za leima, on se trgnuo od iznenaenja i zavrtio se na peti. "Nisam vas kanio prepasti", rekao je Brit blago. "Ja sam Nick Hopewell." Ispruio je ruku. Brian ju je protresao. Dok je to inio, izvodei svoju polovicu drevnog rituala, najednom mu je palo na um da je sve to zacijelo samo san. Stvorio ga je onaj grozni let iz Tokija i vijest da je Anne mrtva. Dio je njegove svijesti znao da to nije tako, ba kao to je dio njegove svijesti znao da vrisak one curice nije imao nikakve veze s praznim odjeljkom prvog razreda, ali se uhvatio za tu misao, ba kao i za onu raniju. Pomagalo je tako misliti, i zato onda ne? Sve je drugo bilo isto ludilo - tako 57 58. isto da bi mu pozlilo i hvatala ga groznica ve i od samog pokuaja da o tome razmilja. Osim toga, vremena za razmiljanje zapravo i nije bilo, i on je otkrivao da ak i to donosi nekakvo olakanje. "Brian", rekao je. "Drago mi je to smo se upoznali, iako su okolnosti..." Bespomono je slegnuo ramenima. Kakve su zapravo okolnosti? Nije mogao smisliti pridjev koji bi ih mogao adekvatno opisati. "Pomalo bizarne, zar ne?" suglasio se Hopewell. "Pretpostavljam da je o njima ovog asa bolje i ne misliti. Javlja li se posada?" "Ne", odgovorio je Brian i najednom, u nemonom bijesu, lupio akom po vratima. "Polako, samo polako", umirio ga je Hopewell. "Recite mi za tu kapu, gospodine Engle. Ne moete ni zamisliti koliko bi mi zadovoljstvo pruila, i koliko bi me umirila, injenica da vam se mogu obratiti kao kapetanu Engleu." Brian se i nehotice iroko nasmijeio. "Pa ja i jesam kapetan Engle", rekao je, "ali, s obzirom na okolnosti, mislim da biste me mogli zvati i Brian." Nick Hopewell uhvatio je Briana za lijevu ruku i srdano je cmoknuo. "Rado bih vas umjesto toga zvao Spasiteljem", rekao je. "To bi vas strano smetalo?"58 59. Brian je zabacio glavu i prasnuo u smijeh. Nick mu se pridruio. Stajali su tako pred zakljuanim vratima u skoro praznom avionu, divlje se smijui, u trenutku kad su stigli onaj u crvenoj koulji i onaj u sportskom puloveru, pa ih pogledali kao da su obojica poludjela.3 Albert Kaussner je nekoliko trenutaka drao kosu u desnici, zamiljeno se u nju zagledavi. Bila je crna i presijavala se u svjetlu stropnih svjetiljaka, pravo pravcato krzno skalpa, i nije nikakvo udo da je u maloj uplaila vraga. Uplailo bi ono i Alberta, kad ne bi mogao vidjeti. Bacio je vlasulju natrag na sjedalo, pogledao torbicu to je leala na susjednom sjedalu, pa malo paljivije promotrio ono to je lealo uz nju. Bio je to jednostavan zlatni vjenani prsten. Dohvatio ga je, pregledao i vratio na staro mjesto. Polako je krenuo prema repu aviona. Za manje od minute, Albert e biti toliko okiran zaprepatenjem, da e posve zaboraviti na pitanje tko upravlja avionom, ili kako e se kvragu spustiti, ako je taj netko automatski pilot. Putnici leta 29 netragom su nestali, ali su za sobom ostavili basnoslovno - i pokatkad zbunjujue - blago. Albert je na skoro svakom sjedalu pronaao nakit: uglavnom je to bilo vjenano prstenje, no bilo je tu i dijamanata, smaragda i rubina. Bilo je i naunica, veinom onih za pet i pol para, ali su neke od njih Albertovim oima izgledale jako skupo. Njegova je mama 59 60. imala nekoliko dobrih primjeraka, a u usporedbi s nekima od ovih, njeni su se dragulji doimali kao da ih je kupila na sajmitu. Bilo je tu dugmadi za ovratnike i manete, ogrlica, identifikacijskih narukvica. I satova, satova, satova. Od Timexa do Rolexa, inilo se da ih je najmanje dvije stotine komada, to su leali na sjedalima, i na podu izmeu sjedala, i u prolazima izmeu sjedala. Svjetlucali su na svjetlu. I bilo je najmanje ezdeset naoala. U elinom okviru, u ronatom okviru, u zlatnom okviru. Bilo je tu snobovskih naoala, pankerskih naoala, i naoala s umjetnim draguljima uglavljenim u krilca. Bilo je tu i Ray-Bana, Polaroida i Fosted Grantova. Bilo je tu i kopi od remenja, i vojnih spomenica i hrpa sitnia. Nije bilo banknota, ali bi se lako dalo skupiti etiri stotine dolara sve u noviima od po etvrt dolara, deset centi, pet centi i jednog penija. Bilo je tu i lisnica - ne toliko koliko torbica, no ipak poten tucet njih, od plastinih do onih od fine koe. A bilo je i depnih noia. I najmanje desetak depnih raunala. A bilo je tu i udnijih stvari. Podigao je plastini valjak boje puti, i razgledavao ga tako skoro pola minute prije nego to je shvatio da je to zaista umjetni pimpa, nakon ega ga je spustio na brzu brzinu. Bila je tu i mala zlatna liica na tankom zlatnom lancu. Tu i tamo na sjedalima i po podu leali su i sjajni metalni komadii, veinom srebrni, no poneki je bio i zlatan. Podigao ih je nekoliko da provjeri zakljuke svog zauenog uma: bile su to zubne krune, no u veini su to bile 60 61. plombe iz ljudskih zubi. A, u jednom od stranjih redova, digao je dvije siune eline ipke. Gledao ih je nekoliko trenutaka i tek tada shvatio da je rije o kirurkim iglama, i da ne spadaju na pod uredno ispranjenog zranog lajnera, nego u koljeno ili rame kojeg od putnika. Otkrio je jo jednog putnika, mladoga bradonju koji se rairio preko dva sjedala u zadnjem redu, glasno hrui i bazdei kao pecara alkohola. Dva sjedala dalje pronaao je spravu koja mu je izgledala kao ugraeni pacemaker. Albert se uspravio u repu aviona i pogledao naprijed, du velike, prazne cijevi trupa. "Ma koji se tu kurac zbiva?" upitao je tihim, drhtavim glasom.4 "Zahtjevam da mi se tono objasni to se tu zbiva!" rekao je glasno ovjek u sportskom puloveru. Uao je u servisni prostor ispred odjeljka prvoga razreda, drei se poput kakve korporacijske morske psine to kree u preuzimanje neprijateljske fuzije. "Ovog asa? Upravo se spremamo provaliti bravu na vratima", rekao je Nick Hopewell, fiksirajui Sportski Pulover bistrim pogledom. "ini se da je posada abdicirala kad i svi 61 62. ostali, ali nam se srea ipak nasmijeila. Ovaj moj novi poznanik sluajno je pilot koji se vraao s dunosti i..." "Netko bi se ovdje s dunosti mogao vratiti i zauvijek", rekao je Sportski Pulover, "i iva mi je elja, moete mi vjerovati, otkriti tko." Progurao se kraj Nicka ne poastivi ga ni pogledom, i unio se Brianu u lice, agresivan poput igraa koji dovodi u pitanje suev zviduk. "Radite li vi za American Pride, prijatelju?" "Da", odgovorio je Brian, "ali da to sad ipak malo pustimo, gospodine? Sad je najvanije da..." "Ja u vam rei to je vano!" dreknuo je Sportski Pulover. Fina se magla pljuvake slegla na Brianove obraze, i on je morao svom snagom suzbiti iznenadni i zapanjujue jak impuls da tog tukca stegne oko vrata, i potom mu zakrene glavu isto da vidi pri kojem e kutu neto unutra zapucketati. "Danas ujutro, u devet sati, ja u Prudential Centeru imam dogovoren sastanak s predstavnicima Bankers Internationala! Tono u devet sati! Rezervirao sam sjedalo na ovom vozilu s punim povjerenjem, i ja na taj sastanak ne namjevaram zakasniti! elim znati troje: tko je odobrio neplanirano slijetanje zrakoplova dok sam ja spavao, gdje je do tog slijetanja dolo, i zato se uope slijetalo!" "Jeste li kad gledali Zvjezdane staze?" najednom ga je upitao Nick Hopewell.62 63. Lice Sportskog Pulovera, preplavljeno ljutitom krvlju, naglo se zakrenulo. Izraz je na njemu odavao uvjerenje da je Englez bjelodano lud. "O kom to vragu priate?" "O znamenitosti amerikog programa", rekao je Nick. "O znanstvenoj fantastici. Istraivanju udnih novih svjetova, poput onoga koji oito postoji vama u glavi. I ako smjesta ne zaepi labrnju, ti blesavi idiote, bit e mi veliko zadovoljstvo da na tebi demonstriram glasovitu metodu uspavljivanja s Vulkana, specijalitet gospodina Spocka." "ujte, pa ne moete vi tako sa mnom razgovarati!" zareao je Sportski Pulover. "Znate li vi uope tko sam ja?" "Naravno da znam", odgovorio je Nick. "Vi ste jedan mali napuhani guziar oteenoga mozga, koji misli da je njegova avionska karta vjerodajnica koja ga proglaava Visokim Veleprdonjom Stvoritelja Svijeta I ire. A povrh toga ste i napunili gae. Za to vas ne krivini, ali tek toliko da znate da se zna." Vrat se iznad pulovera tako nalio krvlju, da se Brian poeo pribojavati da e mu eksplodirati glava. Jednom je to vidio na filmu, a nije imao nikakve elje da to vidi i u stvarnome ivotu. "Vi ne moete sa mnom tako razgovarati! Vi niste ak ni ameriki dravljanin!" Sad se Nick Hopewell pokrenuo tako brzo da je Brian jedva i vidio to se zbilo. U jednom se trenutku ovjek u sportskom 63 64. puloveru derao, unijevi se Nicku u lice, dok je ovaj leerno stajao kraj Briana, drei ruke na bokovima svojih ispeglanih traperica. U drugom je nos Sportskog Pulovera ve bio vrsto uhvaen izmeu palca i kaiprsta Nickove desnice. Sportski se Pulover pokuao otrgnuti. Nickovi su prsti stisnuli jo jae... a onda mu se ruka malo zavrnula, gestom ovjeka koji pritee zavrtljaj ili navija budilicu. Sportski je Pulover vrisnuo. "Mogu vam ga i slomiti", rekao je Nick tiho. "Nita lake od toga." Sportski se Pulover pokuao otrgnuti. Ruke su mu jalovo zamlatile po Nickovoj podlaktici. Nick je zavrnuo jo malo i Sportski je Pulover ponovno vrisnuo. "Ne znam jeste li me uli. Mogu vam ga slomiti. Jeste me razumjeli? Ako jeste, dajte mi nekakav znak." Sad mu je i po trei put zavrnuo nos. Sportski Pulover ovaj put nije samo vrisnuo, nego upravo zavritao. "O, vidi", rekla je iza njih ona cura to se doimala drogirano. "Nosni zahvat." "Nemam ja vremena raspravljati o vaim poslovnim sastancima", rekao je Nick tiho Sportskom Puloveru. "Niti se imam vremena baktati s histerijom koja se maskira kao agresivnost. Mi ovdje imamo vrlo gadnu, vrlo izluujuu situaciju. Vi, gospodine, oito niste dio rjeenja, a ja nemam ni 64 65. najmanju namjeru dopustiti vam da postanete dio problema. I zato vas kanim vratiti u glavnu kabinu. A ovaj gospodin u crvenoj koulji..." "Don Gaffney", rekao je gospodin u crvenoj koulji. I on se zapanjio koliko i Brian. "Hvala", rekao je Nick. I dalje je drao nos Sportskog Pulovera u tom udnom kripcu, i Brian je sad vidio kako tanka nit krvi obrubljuje jednu od ovjekovih stisnutih nosnica. Nick ga je privukao blie i obratio mu se toplim, povjerljivim glasom. "Ovaj tu gospodin, gospodin Gaffney, bit e vam pratilac. A kad jednom doete u glavnu kabinu, moj dragi guziavi prijatelju, sjest ete na sjedalo i vrsto se oko pasa vezati sigurnosnim pojasom. A poslije, kad se ovaj kapetan tu uvjeri da se neemo zabiti ni u kakvo brdo, zgradu ili drugi avion, moda budemo mogli malo pomnije razmotriti itavu situaciju. Zasad, meutim, vaa nam pomo nije potrebna. Jeste li razumjeli sve to sam vam rekao?" Sportski je Pulover dreknuo bolno i ogoreno. "Ako ste me shvatili, budite tako dobri pa dignite paleve." Sportski je Pulover digao jedan palac. Nokat mu je, opazio je Brian, bio uredno manikiran. "Odlino", rekao je Nick. "I jo neto. Kad vam ispustim nos, moda osjetite elju za osvetom. To osjeati, moda i nije loe. Ali dati tom osjeaju maha, to bi mogla biti strahovita 65 66. pogreka. Dopustite da vas podsjetim da bih ono to sam vam napravio s nosom, lako mogao uiniti i s testisima. Zapravo bih vam ih mogao tako usukati da biste, kad ih pustim, poletjeli kabinom poput djejeg aviona. Oekujem da ete otii s gospodinom..." Upitno je pogledao ovjeka u crvenoj koulji. "Gaffney", ponovio je ovjek u crvenoj koulji. "Gaffneyem, tako je. Oprostite. Oekujem da ete otii s gospodinom Gaffneyem. I neete se buniti. Niti se podavati osvetnikim planovima. Ukoliko, zapravo, izreete i jednu jedinu rije, postat ete veliki istraiva dosad neistraenih podruja bola. Dignite palce ako ste razumjeli i ovo." Sportski Pulover je ovaj put zamahao palcem tako entuzijastino da je na trenutak izgledao kao autostoper sa estokim proljevom. "Onda dobro!" rekao je Nick i ispustio mu nos. Sportski je Pulover otkoraio i zapiljio se u Nicka Hopewella ljutitim, smetenim oima - izgledao je kao maka koju su upravo polili kantom hladne vode. Ljutnja sama po sebi ne bi Briana ba nimalo dirnula. Ali je ta smetenost bila ono to je u njemu izazvalo malo samilosti prema Sportskom Puloveru. I sam se osjeao strahovito smeteno. Sportski je Pulover podigao ruku k nosu, kao da provjerava je li jo tu. Uske pruge krvi, ne ire od celofanske vrpce za otvaranje cigareta, tekle su mu iz nosnica. Jagodice prstiju, kad 66 67. ih je odmaknuo, bile su krvave, i on ih je pogledao s nevjericom. Otvorio je usta. "Ja ne bih, gospodine", rekao je Don Gaffney. "Ovaj to misli ozbiljno. Bit e vam pametnije da poete sa mnom." Uhvatio je Sportski Pulover za miicu. On se na trenutak opirao njegovom blagom povlaenju. Ponovno je otvorio usta. "Loa ideja", rekla mu je ona djevojka koja je izgledala drogirano. Sportski Pulover je zatvorio usta i pustio Gaffneya da ga povede prema stranjem dijelu prvog razreda. Pogledao ga je jednom preko ramena, oima razrogaenim i zapanjenim, a onda ponovno prstima pipnuo ispod nosa. Nick je, u meuvremenu, za nj posve izgubio zanimanje. Virio je kroz prozor. "ini se da smo iznad Stjenjaka", rekao je, "i ini se da smo na dovoljno sigurnoj visini." Na trenutak je pogledao i Brian. Bio je to Stjenjak, doista, i to negdje po sredini irine, reeno onako odoka. Visinu je procijenio na oko 35.000 stopa. Bilo je to otprilike ono to je rekla Melanie Trevor. Sve je dakle bilo u redu... bar dosad. "Idemo", rekao je. "Pomozi mi da razvalim vrata." Nick mu se pridruio ispred njih. "Briane, da ovim dijelom operacije zapovijedam ja? U tome imam poneto iskustva."67 68. "Komodajte se." Brian se najednom poeo pitati, gdje je to zapravo Nick Hopewell stekao iskustvo u uvrtanju noseva i razvaljivanju vrata. Neto mu je govorilo da bi to mogla biti duga pria. "Bilo bi korisno znati koliko je jaka brava", rekao je Nick. "Ako udarimo prejako, odletjet emo u pilotsku kabinu kao iz katapulta. Ne bih elio naletjeti na neto to nije stvoreno za naletavanje." "To ne znam", rekao je Brian iskreno. "Ali ne mislim da je ba strano jaka." "U redu", odgovorio je Nick. "Okreni se prema meni - stavi na vrata desno rame, a ja u lijevo." to je Brian i uinio. "Ja u brojati. Lupit emo ih zajedno ramenima na tri. Kad krenemo, savij malo koljena; bravu emo lake razbiti ako je udarimo nie. I nemoj udariti svom snagom. Nego otprilike napola. Ako to nije dovoljno, uvijek moemo pokuati ponovno. Dobro?" "Dobro." Ona cura, koja se sad ve doimala nekako razbuenije i u toku, na ovo je rekla: "A sigurni ste da nisu ostavili klju ispod otiraa ili tako neto?" Nick ju je pogledao, pomalo iznenaeno, pa vratio pogled na Briana.68 69. "Postoji li ikakva ansa da su negdje ostavili klju?" Brian je odmahnuo glavom. "Bojim se da ne. Rije je o protuteroristikoj mjeri opreza." "Jasno", rekao je Nick. "Pa naravno." Pogledao je curu i namignuo joj. "Ali to ipak znai da misli glavom." Djevojka mu se zbunjeno nasmijeila. Nick se okrenuo Brianu. "Spreman?" "Spreman." "Onda idemo. Jedan... dva... tri!" Bacili su se u vrata, savreno sinkronizirano podvivi koljena trenutak prije nego to e ih lupiti, i vrata su se otvorila apsurdno lako. Izmeu servisnoga dijela i pilotske kabine bio je mali jeziak - najmanje tri palca prenizak a da bi se mogao smatrati stepenicom. Brian je u to udario rubom cipele pa bi, da ga Nick nije uhvatio za rame, postrance pao u pilotsku kabinu. Taj je ovjek bio brz kao maka. "Vrlo dobro", rekao je on, vie za sebe negoli Brianu. "Daj da vidimo sa ime tu imamo posla, moe?" 5 U pilotskoj kabini nije bilo nikoga. Od pogleda u nju Brian se sav najeurio po rukama i vratu. Znao je da je sve bajno i 69 70. sjajno, i da bi 767 mogao na autopilotu proletjeti jo tisue milja, samo na temelju informacija uprogramiranih u njegov sustav inercijske navigacije - Bog mu je svjedok da je tako i sam proletio lijep broj milja - no pogled na dva prazna sjedala bilo je neto sasvim drugo. Eto, od toga se sledio. U itavoj svojoj karijeri jo nikad nije vidio prazan kokpit aviona u letu. A sad ga je gledao. Pilotske su se komande micale same od sebe, pravei infinitezimalne korekcije nune da bi zrakoplov ostao na svom zacrtanom kursu prema Bostonu. Svjetla su bila zelena. Dva mala krila na visinometru bila su postojano iznad umjetnog horizonta. Kroz dva mala, prema naprijed nakoena prozoria, na kasnom nonom nebu mirkale su milijarde zvijezda. "A-uh", rekla je iparica tiho. "Aaaa-u-iiiii", rekao je Nick istodobno. "A vidi ovo, stari moj." Nick je pokazivao na napol ispijenu alicu kave na pomonom pultu kraj lijevog oslonca za ruke pilotskog naslonjaa. Kraj kave je bio danski kolai od kojeg su ve bila odgrizena dva zalogaja. To je u hipu vratilo Briana u njegov san, i on se divlje stresao. "togod da se dogodilo, dogodilo se brzo", rekao je Brian. "A vidi ovo. I ovo." Pokazao je najprije na pilotov naslonja, a potom na pod kraj kopilotova. Dva su se runa sata svjetlucala u svjetlu 70 71. komandne ploe, jedan je bio visokotlani Rolex, drugi digitalni Pulsar. "Ako vam treba sat, samo se posluite", rekao je glas iza njih. "Straga toga ima na tone." Brian je pogledao preko ramena i ugledao Alberta Kaussnera, koji se doimao vrlo skockano i vrlo mlado, onako s crnom idovskom kapicom i Hard Rock Cafe majici. Kraj njega je bio onaj postariji tip u tronom sportskom kaputiu. "Zaista?" upitao je Nick. ini se da je sad prvi put izgubio vlast nad sobom. "Satovi, nakit, naoale", odgovorio je Albert. "I torbice... Ali je najudnije... da tu ima i stvari koje su ziher ispale i iz samih ljudi. Kirurke igle i pacemakeri, takve stvari." Nick je pogledao Briana Englea. Englez je vidljivo problijedio. "Ja sam dosad polazio od otprilike iste pretpostavke od koje je krenuo i na naprasiti i blagoglagoljivi prijatelj", rekao je. "A ta je da je, dok sam spavao, avion negdje i zbog neega sletio. I da se veina putnika - i posada - zbog neeg iskrcala." "Da je poelo sputanje, ja bih se probudio istoga asa", odgovorio je Brian. "To je navika." Otkrio je da ne moe maknuti oi s praznih sjedala, napol ispijene alice kave, napol pojedenog danskog slatkia.71 72. "U normalnim bih prilikama i ja rekao isto", suglasio se Nick, "pa sam stoga zakljuio da mi je netko stavio neto u pie." Ja ne znam ime se taj momak bavi, pomislio je Brian, ali to sasvim sigurno nije preprodaja polovnih automobila. "U moje pie nitko nije stavio nita", rekao je Brian, "jer ga nisam ni popio." "A nisam ni ja", dodao je Albert. "No dok smo spavali, nikako nije moglo doi do slijetanja i polijetanja", rekao im je Brian. "Pomou autopilota se moe letjeti, Concorde pomou njega moe ak i sletjeti, no da bi avion poletio, potrebno je ljudsko bie." "to znai da nismo slijetali", rekao je Nick. "Jok." "I kamo onda, Briane, mi zapravo letimo?" "To ne znam ni ja", odgovorio je on. Priao je pilotskom naslonjau i sjeo.6 Zrakoplov je zaista letio na 36.000 stopa, ba kao to mu je Melanie Trevor i bila rekla, na kursu 090. Za sat ili dva to e se promijeniti, kad avion skrene jo malo na sjever. Brian je dohvatio navigatorovu knjigu s kartama, pogledao indikator 72 73. brzina, i napravio niz brzih prorauna. Potom je stavio slualice. "Denver, kontrola, ovdje American Pride let 29, prijem?" Prebacio je sklopku... i nije uo nita. Ba nita. Ni um, ni brbljanje, ni kontrolu leta, ni druge avione. Provjerio je poloaj transpondera: 7700, ba kako i treba. Zatim je sklopku vratio na odailjanje. "Denver, kontrola, molim javite se, ovdje American Pride let 29, ponavljam, American Pride Jumbo, imamo problema, Denver, imamo problema." Ponovno je prebacio sklopku na prijem. I posluao. A onda je Brian uinio neto od ega je srce Alberta "Acea" Kaussnera zamlataralo od straha: udario je u komandu plou dnom dlana, tik ispod radio opreme. Boeing 767 bio je najsuvremeniji, visokotehnoloki putniki avion. Na njemu se tako oprema ne dovodi u red. To to je taj pilot upravo uinio obino se radi kad stari Philco radio, to si ga za dolar kupio na Kiwanis Auctionu, kad ga donese kui, ne eli propjevati. Brian je jo jednom pokuao dobiti kontrolu u Denveru. Ali nije dobio odgovora. Ba nikakva.7 Sve do tog trenutka Brian je bio uasno smuen i kao supijan. Ali sad je poeo osjeati i strah - i to pravi. Sve do sada 73 74. za nj naprosto nije bilo vremena. Poelio je da tako bude i dalje... ali nije bilo. Prebacio je radio na rezervni, havarijski kanal i pokuao ponovno. Odgovora nije bilo. Bilo je to isto kao kad bismo na Manhattanu nazvali policijski 911, a glas nam s vrpce odgovorio da su svi otili na vikend. Kod zvanja u pomo na havarijskom kanalu, odziv je uvijek bio trenutaan. Sve do sada, pomislio je Brian. Prebacio se na UNICOM, preko kojeg su privatni piloti na malim zranim lukama dobivali sletne upute. Bez odgovora. Posluao je... i nije uo ba nita. to naprosto nije moglo biti. Privatni piloti laprdaju kao avke na telefonskim icama. Momak u Piperu eli uti kakvo je vrijeme. Tip u Cessni svalio bi se mrtav u sjedalu kad ne bi uspio nai nekoga tko e mu nazvati enu i javiti joj da joj na veeru dovodi jo troje. Frajeri na Learu htjeli bi da cura na recepciji u Arvada Airportu veli njihovim charter-putnicima da e zakasniti petnaest minuta, ali da se junaki dre, ipak e stii na vrijeme na bejzbolsku utakmicu u Chicagu. Ali nieg od toga nije bilo. Sve su avke, ini se, odletjele, i telefonske su ice bile prazne. Ponovno se prebacio na havarijski kanal FAA-a. "Denver, javi se! Javi se smjesta! Ovdje AP let 29, daj reci neto, sto mu crnih avola!" Nick mu je dotakao rame. "Polako, drukane." 74 75. "Pas ni da zalaje!" rekao je Brian izbezumljeno. "To je nemogue, no ba se to zbiva! Kriste, pa to to oni rade, vode jebeni nuklearni rat?" "Polako", ponovio je Nick. "Daj se smiri, Briane, i reci mi to si time mislio, da pas nee lajati." "Mislim na kontrolu u Denveru!" uskliknuo je Brian. "Na tog psa! Mislim na FAA havarijski! Toga psa! UNICOM, i na tog psa! Jo nikad..." kljocnuo je jo jednom sklopkom. "Na", rekao je, "ovo je srednje-kratkovalni kanal. Trebali bi skakati jedan preko drugoga kao psi na vruem ploniku, a dobivam samo golo govno." Prebacio je jo jednu sklopku, pa podigao pogled na Nicka i Alberta Kaussnera, koji su se zbili uza nj. "Iz Denvera nema ni VOR fara", rekao je. "to znai?" "to znai da nemam radija, da nemam denverskog navigacijskog fara, a komande vele da je sve isto ko picino oko. to je sranje. Mora biti." Iz svijesti mu je poela izranjati uasna misao, uzdiui se poput nadute ljeine na povrinu rijeke. "Hej, mali - pogledaj kroz prozor. S lijeve strane. Reci mi to vidi." 75 76. Albert Kaussner je pogledao van. Dugo je gledao tako. "Nita", rekao je. "Ba nita. Samo kraj Stjenjaka i poetak prerije." "Nikakvih svjetala?" "Ne." Brian se digao na noge, koje su mu se uinile nekako slabim i vodenastim. Stajao je tako i dugo gledao dolje. Napokon je Nick Hopewell rekao tihim glasom: "Denver je nestao, zar ne?" Brian je po navigatorovim kartama i avionskim navigacijskim instrumentima znao da bi sad trebali letjeti na manje od pedeset milja juno od Denvera... no pod sobom je vidio samo taman, bezlian krajolik koji je oznaavao poetak Prerija. "Da", odgovorio je. "Denver je nestao."8 U pilotskoj je kabini zavladao trenutak potpune tiine, a onda se Nick Hopewell okrenuo akoj galeriji, koja se momentalno sastojala od Alberta, ovjeka u dronjavom sportskom sakou i one mlade djevojke. Nick je ustro pljesnuo rukama, poput tete u vrtiu. A kad je progovorio, i ton mu je bio takav:76 77. "No, dobro, narode! Vratite se na svoja mjesta. Treba nam malo mira." "Ali mi smo bili tihi", usprotivila se djevojka, i to prilino razumno. "Vjerujem da je ovaj gospodin tu pritom mislio ne na tiinu, nego na malo samoe", rekao je ovjek u dronjavoj jakni. Govorio je kulturnim tonom, no njegov se blagi, zabrinuti pogled zalijepio za Briana. "Ba sam na to mislio", suglasio se Nick. "Molim vas?" "Je li dobro?" upitao je tihim glasom ovjek u dronjavoj jakni. "Doima mi se jako zabrinuto." Nick mu je odgovorio istim povjerljivim tonom. "Da", odgovorio je. "Dobro mu je. To je moja briga." "Idemo, djeco", rekao je ovjek u dronjavom sportskom kaputiu. Jednu je ruku prebacio preko ramena djevojci, a drugu Albertu. "Vratimo se na svoje mjesta. Na pilot ima posla." to se pak Briana tie, oni glasove nisu trebali spustiti ni na trenutak. Bio je poput ribe to se hrani u potoku dok nad njom prolazi malo jato ptica. Sve ako zvuk i dopre do nje, ona mu nee pridati nikakvu vanost. Brian je imao pune ruke posla birajui se kroz radio-kanale i prebacujui se s jedne do druge navigacijske toke. Sve uzalud. Nema Denvera, nema Colorado Springsa, nema Omahe. Sve nestalo. 77 78. Osjeao je kako mu niz obraze, poput suza, tee znoj, osjeao je kako mu se koulja lijepi za lea. Sigurno smrdim kao svinja, pomislio je, ili... A onda je uslijedio bljesak nadahnua. Prebacio se na vojni kanal, iako su to pravila izriito zabranjivala. Omaha je praktiki vlasnitvo Strategic Air Commanda. Oni ne mogu ne biti u eteru. Vjerojatno e mu rei da im