strategija kulture grada splita 2015 - 2025.pdf

Strategija razvitka

kulture grada Splita

2015./2025.

(ZA JAVNU RASPRAVU)

Strategija razvitka kulture grada Splita 2015/2025 - 2

2

Sadrţaj:

Uvod:

A. Glavni naglasci Strategije razvitka kulture grada Splita 2015./2025.

B. Investicije, akcije, inicijative

C. Saţetak Strategije

Prvi dio:

Split i kultura

I. Povijesni okvir i čitanje lokalne kulture u globalnom kontekstu

I.1. Povijesni okviri: palača i grad; prošlost iz vizije XXI. stoljeća

I.2. Kultura dijaloga u prostoru i kontekstu lokalne kulture

I.2.1. Uvod: zašto promjene?

I.2.2. Splitska priča

I.2.3. Od monologa do kulture dijaloga

I.2.4. Deblokiranje potencijala kao strateško mišljenje

I.2.5. Osvještavanje i realizacija vlastite priče

I.2.6. Infrastruktura kulture i njezino proširenje na cijeli grad

I.3. Split kao kulturalni „brend“: deblokiranje „učahurenosti“ kulturalne

paradigme

II. Pozicioniranje projekta: o Strategiji, gradu i upravljanju kulturom

II.1. Polazište: grad, kultura; razlozi, mogućnosti

II.2. Okviri strategije i strateškog mišljenja: dijalogom o kulturi do kulture

dijaloga

II.3. Odnos između odrţavanja postojećeg stanja i mogućnosti poticanja

razvojnih i kreativnih projekata

II.4. O izvorima financiranja: proračunska, europska, vlastita i druga sredstva za

tekuće i razvojne projekte

III. Tradicija, financijska situacija i planovi za naredno desetljeće

III.1. Tradicija koja traje i generira nove vrijednosti

III.2. Promjene i inovacije u strateškom razmišljanju o financiranju proje-kata i

programa

III.3. Kroz kulturu dijaloga do pozicioniranja u zemlji, regiji i šire


3

IV. Kulturalna povijest grada i ishodišta Strategije

IV.1. Kratki pregled ključnih događaja u povijesti kulture u Splitu

IV.2. Povijest kulture grada i postojeći resursi oslonjeni na nju – uvod

IV.2.1. O počecima organiziranog pravnog poretka, knjiţevnosti, znanosti,

glazbe – osnovne informacije

IV.2.2. Stara gradska jezgra

IV.2.3. O povijesti splitskih kazališta

IV.2.4. Nacionalni muzejski prostori u Splitu

IV.2.5. Nacionalne ustanove koje djeluju u Splitu

IV.2.6. Ustanove kojih je osnivač i vlasnik Grad Split

IV.2.7. Ostale ustanove i manifestacije koje su pridonijele i pridonose

očuvanju tradicije i imaju potencijal pridonijeti „deblokadi“ kulture i

izlasku iz trenutnog stanja „blokiranosti“

IV.2.8. O povijesti splitske glazbe

IV.2.9. Tradicija koja ţivi

V. Sadašnji trenutak – analiza stanja kulturalnih institucija

V.1. Muzejsko-galerijska djelatnost: sadašnji trenutak

V.2. Knjiţnična djelatnost

V.3. Multimedijalna djelatnost

V.4. Kazališna djelatnost

V.5. Udruge od posbnog interesa za grad

V.6. Nezavisna scena

V.6.1. Knjiţevna scena

V.6.2. Glazbena i scenska umjetnost

V.6.3. Audiovizualna scena

V.6.4. Likovna scena

V.6.5. Fotoklub Split

V.6.6. Platforma Doma mladih

Drugi dio:

Financijska analiza

VI. Financijska analiza – postojeće stanje i projekcije

VI.1. Postojeće stanje

VI.2. Financijska projekcija


4

Treći dio:

Dokumenti, postojeće stanje, planovi za naredno desetljeće

VII. Referentni popis dokumenata na kojima je utemeljena Strategija

VIII. Kratak pregled ključnih termina i njihova uporaba

IX. Vizija i misija Strategije kulture grada Splita

IX.1. Vizija razvoja kulture grada Splita

IX.2. Misija na području kulture grada Splita

IX.3. Temeljne vrijednosti na kojima počivaju vizija i misija kulturalnog razvoja

X. Ciljevi Strategije kulture i kriteriji praćenja uspješnosti

X.1. Temeljne odrednice kulturalne politike Grada Splita

X.2. Dugoročni strateški ciljevi kulturne politike Grada Splita od 2015. do 2025.

godine

X.3. Konkretni projektno-programski srednjoročni ciljevi u institucionalnom

kulturalnom sektoru

X.3.1. Kulturalno mapiranje grada, decentralizacija kulture

X.3.2. Podizanje razine kvalitete dobara i usluga na svim područjima

kulture i umjetnosti

X.3.3. Povećanje dostupnosti kulturalnih dobara i usluga financiranih iz

proračuna

X.3.4. Organizacijsko i upravljačko osuvremenjivanje ustanova u kulturi

kojima je osnivač Grad Split

X.3.5. Obnova, proširenje, dinamiziranje sadrţaja i izgradnja kulturalne

infrastrukture u objektima čiji je vlasnik Grad Split

X.3.5.1. Infrastruktura i zaokruţivanje objekata

X.3.5.1.1. Dogradnja Galerije umjetnina

X.3.5.1.2. Ljetna pozornica

X.3.5.1.3. Uređenje i stavljanje u funkciju Koncertne dvorane

X.3.5.1.4. Dom mladih – Multimedijalni kulturni centar:

opremanje, uređenje i programi

X.3.5.1.5. Umjetnička rezidencija

X.3.5.2. Povijesna jezgra pod UNESCO-vom zaštitom

X.3.5.2.1. Gospodarenje starom gradskom jezgrom

X.3.5.2.2. Stara gradska vijećnica (Loţa)

X.3.5.2.3. Palača Milesi

X.3.5.3. Gradska park šuma

X.3.5.3.1. Park-šuma Marjan

X.3.5.3.1.1. Strategija zaštite Marjana


5

X.3.5.3.1.2. Djelovanje Javne ustanove za upravljanje Park-

šumom Marjan kao ustanove u kulturi

X.3.5.3.1.3. Marjan kao prostor djelovanja kulturalnih ustanova i

prostor ţive kulture X.3.5.4. Tradicionalni pučki urbani ambijenti (Varoš, Radunica,

Toč…)

X.3.5.5. Muzeji i muzejski prostori

X.3.5.5.1. Muzej grada Splita

X.3.5.5.2. Etnografski muzej

X.3.5.5.3. Galerija umjetnina

X.3.5.5.4. Pomorski muzej

X.3.5.5.5. Arheološki muzej

X.3.5.5.6. Muzej hrvatskih arheoloških starina

X.3.5.5.7. Galerija Meštrović

X.3.5.5.8. Muzeji u nastajanju

X.3.5.5.9. Središnja čuvaonica

X.3.5.5.10. Međunarodne konferencije

X.3.5.6. Kazališta, festivali i koncertne sezone

X.3.5.6.1. Hrvatsko narodno kazalište u Splitu

X.3.5.6.2. Gradsko kazalište lutaka u Splitu

X.3.5.6.4. Gradsko kazalište mladih u Splitu

X.3.5.6.5. Koncertna agencija

X.3.5.6.6. Split Blues Festival

X.3.6. Kulturalna i kreativna industrija i njezini potencijali

X.3.7. Jačanje i poticanje klupske scene (infrastrukture, organizacija)

X.3.8. Nezavisna kulturalna scena

X.3.8.0. Okvir

X.3.8.1. Knjiţevnost, knjiţevni festivali i knjiţnička djelatnost

X.3.8.2. Film, audiovizualna industrija, neovisna audiovizualna

kultura

X.3.8.3. Platforma Doma mladih

X.3.8.4. Glazbena, klupska i alternativna scena

X.3.8.5. Nezavisna scena (PlayDrama)

XI. Split kao kulturalni brend: suradnja i tehnološka podrška

XI.0. Uvod. EPK 2020: Strategija ostvarivanja „deblokade“ u institucio-

nalnom i izvaninstitucionalnom sektoru kulture i povezivanje s drugim

sektorima razvoja grada

XI.1. Jačanje međunarodne prepoznatljivosti Splita kao „grada konstruk-

tivnog i kreativnog kulturnog dijaloga“: Split grad kulture dijaloga

XI.2. Strateški oslonac u međuregionalnoj i međunarodnoj suradnji

XI.3. Jačanje međusektorske suradnje

XI.4. Plansko upravljanje povijesnom jezgrom

XI.5. Razvoj kulturalnog turizma i uspostavljanje tješnjih veza sa

zajednicama u gradu

XI.6. Informatizacija i digitalizacija kulturalnih ustanova

XI.7. Jačanje nazočnosti umjetnosti u javnom prostoru


6

XI.8. Promicanje i razvoj kulturalnog i umjetničkog obrazovanja

Prilozi:

XII. Prilozi: Analize i istraţivanja

XII.1. SWOT analize kulturnih vijeća kao prilog Strategiji

XII.1.1. SWOT analiza Vijeća u kulturi za muzejsko-galerijsku

likovnu djelatnost

XII.1.2. SWOT analiza Vijeća u kulturi za knjigu, nakladništvo i

knjiţničnu djelatnost

XII.1.3. SWOT analiza Vijeća u kulturi za kazališnu i glazbeno-

scensku djelatnost

XII.1.4. SWOT analiza Vijeća u kulturi za film i medijsku djelatnost

XII.2. Plan upravljanja Starom gradskom jezgrom – Popis obavljenih

terenskih istraţivanja

Zaključak:

XIII. Kako deblokirati Split

XIII.1. Ciljevi strateškog djelovanja na „deblokiranju“ Splita

XIII.2. Akcijski plan

XIII.3. Zadaci gradske uprave u realizaciji Strategije


7

Grad Split, nakon javne rasprave, usvaja [na sjednici (…), dne (…)] Strategiju razvitka

kulture grada Splita 2015./2025.1 (u daljnjem tekstu: Strategija) na svom teritoriju,

polazeći od ocjene da u splitskoj kulturi postoje golemi blokirani potencijali koje treba

deblokirati i omogućiti im da budu nov zamašnjak ekonomskog i socijalnog razvitka

grada. Ova Strategija predviđa i zagovara uključivanje što više građana u kulturalna

događanja i oblikovanje kulturalnih politika i događaja. U istu svrhu Grad Split se

kandidira za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine. Na temelju usvojene

Strategije Grad Split će usvojiti Plan aktivnosti u kulturi, s konkretnim zadacima i

redoslijedom prioriteta, rokovima realizacije, te financijskim planom.

1 Tekst je moguće i potrebno dopuniti planovima i inicijativama onih subjekata koji se

još nisu odazvali pozivu da priloţe svoje projekcije. Javna rasprava će pruţiti priliku i za to.


8

A. Glavni naglasci Strategije razvitka kulture grada Splita 2015./2025.

Zaštita i valoriziranje povijesnog kompleksa Splita s Dioklecijanovom palačom.

Odrţavanje kontinuiteta ţivota u staroj gradskoj jezgri.

Cizeliranje integralnog „narativa o gradu Splitu“, splitske vizije o svome mjestu ne samo

tu i sada, nego i u prošlosti i u budućnosti.

Strukturiranje Splita kao kulturalnog „brenda“, kao grada ţive stvaralačke kulture kroz

dva milenija, grada konstruktivnog i kreativnog kulturalnog dijaloga.

Permanentno stavljanje spomeničke i prirodne baštine u funkciju proizvodnje nove

kulturalne vrijednosti kako bi baština činila i stjecala dodanu vrijednost.

Valoriziranje kulture kao zamašnjaka odrţiva razvoja: menadţmenta u kulturi i kulturi

ţivljenja, gospodarstva, zapošljavanja, Sveučilišta, novih medija i kreativnih industrija;

povezivanje kreativnih industrija i kulturalnog turizma.

Umreţenje Splita u umjetnički i kulturalni kontekst Europske unije, jačanje

međuregionalne suradnje.

Jačanjem umreţenosti institucionalnih i vaninstitucionalnih organizacija stvoriti

kulturne razvojne modele koji bi podrazumijevali širenje programske i kulturne potrebe

prostora, nove načine financiranja i poticanje izvrsnosti i inovativnosti kroz zajedničke

projektne suradnje prema Europskoj uniji, jačanje odnosa i poticanje međusobnog

kulturnog dijaloga prema krajnjem korisniku – publici.

Pozicioniranje Splita kao umjetničkog grada na trţištu kulturalnog turizma, al pari

umjetničkim gradovima sličnih potencijala (poput Seville, Perugie, Krakówa itd.).

Snaţnije naglašavanje kulturalnih potencijala Splita kao grada sa sveučilištem srednje

veličine, potenciranje sinergije kulture i Sveučilišta.

Kulturalno mapiranje teritorija, integralno promišljanje teritorija i populacije,

sinergična disperzija punktova kulture na cjelokupnom teritoriju grada Splita.

Inzistiranje na stvaralaštvu ljudi umjesto stvaralaštva za ljude, na dostupnosti kulture za

sve građane kao subjekte a ne pasivne konzumente, na demokratizaciji i dostupnosti

kulture kao elementu demokratizacije društva.

Sinergija s ostalim gradovima okolnog pentapolisa (Trogir, Kaštela, Solin, Omiš) i

općinama zajedničkoga metropolitanskog područja (Klis, Dugopolje, Podstrana itd.)

radi umnaţanja efekta dijeljenjem sadrţaja.

Koordiniranje marketinga kulturalne proizvodnje i ponude koji bi kulturalne sadrţaje

Splita tretirao, nudio i promicao kao specifičan brend u svim medijima (tradicionalnima

i novima, gutenbergovskima i elektronskima), s tipskim dizajnom, tipičnim vizualnim i

zvučnim motivima.


9

Informatizacija i tehničko unaprjeđenje kulturalnih ustanova, digitalizacija i

multimedijska prezentacija kulturne baštine.

B. Investicije, akcije, inicijative

NOVE PERMANENTNE AKTIVNOSTI:

o Mapiranje kulture grada (sudioništvo, vidljivost, umreţenje, brendiranje)

o Povećanje dostupnosti kulturnih dobara svim stanovnicima

o Koordinacija upravljanja i marketinga akcija u kulturi

o Akciono i programsko integriranje Sveučilišta i grada

NOVE PERMANENTNE ORIJENTACIJE:

o Digitalna tehnologija

o Kulturalna proizvodnja

o Kulturalna industrija i muzeologija

o Industrija stvaranja novih potreba

o Kreativni kampovi

KAPITALNE INVESTICIJE I AKCIJE:

o Dioklecijanova palača – istoĉni dio Podruma, jugoistoĉna kula, šetnica

o Kula Mletačkog kaštela – adaptacija i stavljanje u funkciju

o Park šuma Marjan – integralna zaštita i promicanje

o Galerija umjetnina – dogradnja: III. faza (bastion Cornaro)

o Ljetna pozornica – bastion Cornaro?

o Dom mladih – dovršenje, privoĊenje svrhama

o Hrvatski dom – generalna adaptacija

o Koncertna dvorana – adaptacija prostora u Hrvatskom domu

o Gradsko kazalište mladih – prostorije za pokuse i rad s publikom

o Gradsko kazalište lutaka – pozornica i zastor, prostorije kao gore

o PlayDrama – stjecanje prostora

o Multimedijalni kulturni centar – adaptacija prostora u Domu mladih

o Proširenje rezidencijalnih programa – Kuća bivšega Ferijalnog saveza

o Studentski i kulturni centar – adaptacija prostora u Domu mladih

o Prirodoslovni muzej – adaptacija, modernizacija

o Zoološki vrt – nova koncepcija, preseljenje

o Akvarij – izgradnja

o Botanički vrt – ureĊenje i vraćanje u funkciju

o Pomorski muzej – smještaj do mora, izlošci u moru

o Središnja čuvaonica – zajedniĉki gradski muzejski depo

NOVI MUZEJSKI PROSTORI:


10

o Muzej Dioklecijana – u jugoistoĉnoj kuli Palaĉe

o Muzej sakralne umjetnosti – u palaĉi Skoĉibuĉić-Lukaris

o Muzej obrane grada – u Mletaĉkoj kuli (kašteletu)

o Muzej Domovinskog rata

o Muzej fotografije i filma

o Muzej sporta

o Muzej plastike

o Muzej znanosti – u bivšoj trafostanici Hlad

o Muzej industrijske kulture

o Galerija Vasko Lipovac

o Opći muzeji u središtima Ţupanije

NOVE INICIJATIVE:

o Plan upravljanja povijesnom jezgrom

o Loţa – primarni gradski reprezentativni prostor

o Digitalizacija muzejskih arhiva i audiovizualna prezentacija baštine

o Multimedijalni centar za dokumentiranje baštine

o Mediteranski centar za povijest umjetnosti

o Uključenje Marjana u Kontaktnu zonu UNESCO-ve zaštite

o Pučki urbani ambijenti – integralna zaštita i promocija

o Koncertna agencija

o Ljetno kazalište za djecu – Gradsko kazalište lutaka

o Međunarodni festival mladog teatra – Gradsko kazalište mladih

o Splitski međunarodni biennale – vizualne umjetnosti (Galerija umjetnina)

o Međunarodna nagrada za skulpturu u javnom prostoru – (G. Umj.)

o Biennale Dioklecijanovih gradova

o Međunarodna kustoska rezidencija

o Umjetnička rezidencija – likovne umjetnosti

o Rezidencija filmskih autora i producenata

o Proizvodnja dugometraţnih igranih filmova i serija

o Natječaj za poticanje razvoja neovisne audiovizualne kulture

o Edukativne radionice uključivosti

o Clean Up Split Day / Očistimo grad (edukativno ekološka akcija)

o Proizvodnja ekološke hrane – akademija za izobrazbu puĉanstva

PRIPREMA ZA EUROPSKU PRIJESTOLNICU KULTURE (u daljnjem tekstu

EPK):

o Ured EPK 2020. (na Rivi)

o Studentski informacijski i kulturni centar (volonterski)

o Susreti prijestolnica europske kulture

o Kreativnost, ustrajnost i zajedništvo - Stvaralaštvo djece i mladih

o Specijalna izdanja postojećih filmskih i glazbenih festivala u 2020.


11

o Luminous City: SvjetloST

o Posebni umjetnički, kulturni i edukativni programi za širu zajednicu

o Natječaji za programe raspisani uz temu Split – EPK

o Međunarodne mreţe suradnika institucijske i alternativne kulture

o Iskoraci u zajednicu – posebne akcije (oĉistimo grad, npr.)

o Umreţenje volonterskih i drugih udruga (navijaĉi, veterani, nezavisni

umjetnici, samostalni proizvoĊaĉi i drugi) u kreativne programe EPK.

C. Saţetak Strategije

U prvom dijelu Strategije iznesen je pregled kulturne povijesti grada Splita i istaknuta

ideja kulture dijaloga kao temelja na kojem je izgraĊena Strategija kao sistemski dokument.

Teţište je stavljeno na kontekst u kojem se lokalna kultura ostvaruje u svim vidovima: od

institucionalnih, preko kulturalne djelatnosti financirane programski, dakle nezavisne

kulturalne scene, pa do onih segmenata kulturalnog identiteta koji su vezani uz razliĉitosti: od

marginalnih i nepovlaštenih skupina stanovništva, odnosno raznih supkulturalnih oblika

nezavisne kulture, pa sve do upotrebe kulture kao naĉina reintegracije socijalno i gospodarski,

spolno i etniĉki izvlaštenih i razvlaštenih skupina u punini zajednice. U tom se kontekstu

posebno inzistira na dvama vaţnim aspektima: deblokiranju golemih struĉnih, urbanistiĉkih,

multikulturalnih, kako baštinjenih i tako prirodnih potencijala i resursa koje imamo kao

sredina, te na dinamiziranju sfere kulture kao jednog od najznaĉajnijih resursa kojega kao

zajednica moţemo i moramo pretvoriti u svoju komparativnu prednost, ali i zamašnjak

razvitka gospodarstva i civilnog društva. Kulturalni „brand― Splita kao mjesta kulturalne

proizvodnje, kulturalne ponude i uzorite kulture ţivljenja predstavlja središnju nit vodilju

drugom dijelu ovog dokumenta. Drugo poglavlje prvog dijela Strategije odnosi se na okvire

koje Grad Split treba bolje, racionalnije i uĉinkovitije osiguravati u suradnji s ĉimbenicima

institucionalne kulture, nezavisne kulturalne scene i civilnog društva. Treći dio ovog poglavlja

govori o poziciji grada u regiji, na globalnoj turistiĉkoj mapi i turistiĉkom trţištu, te o

mogućnostima koje se kroz kulturu i kulturalni turizam pruţaju kao mogućnost za razvoj. U

ostalim poglavljima prvog dijela iznesen je pregled splitske kulturne povijesti koje sluţi kao

okvir mogućem zamašnjaku i deblokadi postojećeg stanja statiĉnosti u kulturi i nekorištenju

kulture kao zamašnjaka razvoja, te se u tu svrhu analizira sadašnje stanje u kulturi, ponajprije

u kulturalnim institucijama koje većim dijelom financira Grad. Ukratko se govori o

nacionalnim muzejskim i drugim prostorima u Splitu. Naznaĉuju se i neki vaţni dogaĊaji

splitske kulturne povijesti, kako oni vezani uz vaţne kulturne datume i prekretnice, tako i oni

vezani uz ideološka trvenja i „raskol― (eng. split) izmeĊu civilnog društva i neo-

tradicionalistiĉke oligarhije, demokracije i prizivanja duhova slavne i ne tako slavne prošlosti.


12

Sve to u svrhu deblokade stanja duha, kulturoloških koĉnica u glavama, otvaranja prema

drugom i drugaĉijem te konaĉnog prihvaćanja vrijednosti demokratskog iskoraka u politici i

kulturi.

Drugi dio Strategije sadrţi detaljnu financijsku analizu dosadašnjega financiranja

kulture kroz proraĉun Grada odnosno preko njega, te projekciju financiranja u razdoblju od

2015. do 2025. godine.

Treći dio usredotoĉen je na plan razvoja kulture u sljedećih deset godina, donosi

financijsku analizu postojećeg staja (prvu ikad napravljenu za kulturu Splita), te projekciju do

2020. godine i dalje. Na temelju SWOT analiza, u središnjem dijelu, definirane su vizija i

misija kulturalnog razvoja grada Splita. Slijedi opseţno poglavlje koje se bavi pitanjem i

mogućnostima decentralizacije splitske kulture, povećanjem dostupnosti kulturalnih dobara i

usluga koje se financiraju iz gradskog proraĉuna, te obnovom, proširenjem sadrţaja i

poticanjem kreativnosti u najširem krugu dioniĉara kulture kao zajedniĉkog općeg dobra. U

tom kontekstu piše se o od Grada financiranim institucijama i nezavisnoj kulturalnoj sceni, od

klubova i društava nacionalnih manjina do kreativnih industrija, knjiţevnih udruga i velikog

broja gradskih i regionalnih festivala. U središtu svih izvješća o pojedinim institucijama,

nezavisnoj sceni ili skupinama odreĊenog profila društava i opsegom manjih institucija nalazi

se ideja doprinosa deblokiranju postojećeg stanja i profiliranju Splita kao prostora tolerancije i

uvaţavanja, a ne iskljuĉivanja. U širem kontekstu, rijeĉ je o razumijevanju Splita kao

znaĉajnog centra na mapi kulturalnog turizma, kako tradicijskog, tako i modernog. Konstatira

se da za to postoje uvjeti, od grada-palaĉe koji je i danas ţivo gradsko središte koje diše

kulturu svakodnevnice, što samo po sebi već predstavlja jedinstvenu kulturalnu i turistiĉku

atrakciju, pa do ultramodernih festivala suvremene glazbe koje privlaĉe mlade ljude iz cijelog

svijeta. Spoj tradicionalnoga i modernoga, ulijevanje „novog vina u stare baĉve― dio je

programske zamisli strateškog tima koji se nalazi u pozadini svih brojki, opisa i „listi ţelja―

za koje vjerujemo da će se uz podršku i aktivno sudjelovanje cijele zajednice pretvoriti u

realnost.

U dodatku ovoj Strategiji donijeti su saţeci SWOT analiza vijeća u kulturi u gradu

Spltiu iz kojih su uzete glavne smjernice ovog dokumenta, ukljuĉujući i plan prijave Grada

Splita na natjeĉaj za Europsku prijestolnicu kulture 2020 (u daljnjem tekstu EPK). U njima se

navodi koje su komparativne prednosti (engl. strenghts), slabosti (engl. weaknesses),

mogućnosti (engl. opportunities) i potencijalne prijetnje (engl. threats) ostvarivanju pojedinih

segmenata ovog ambiciozno zamišljenog plana – strategije.


13

Prvi dio

Split i kultura

(povijesni upis)

Teatar, Knežev dvor i Loža na Pjaci

(Faustina M. Vecchietti, Stari splitski Narodni trg, 19. st., akvarel na papiru, MGS 2012)


14

I. Povijesni okvir i čitanje lokalne kulture u globalnom

kontekstu

I.1. Povijesni okviri: palača i grad; prošlost iz vizije XXI. stoljeća

Povijesni kompleks Splita s Dioklecijanovom palaĉom, dakle povijesna jezgra

današnjega grada Splita obuhvaćena mletaĉkim kaštelom i bastionima iz doba Kandijskog

rata, uvršten je još 1979. godine na Popis svjetske baštine (World Heritage List) Organizacije

Ujedinjenih nacija za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO). Tu jezgru ponajrpije ĉine

znameniti ostaci Dioklecijanove palaĉe u koji su urasle nešto kasnije srednjevjekovne

graĊevine tvoreći tkivo sve do danas ţivućega grada, zajedno s romaniĉkim i gotiĉkim

zapadnim, sjevernim i istoĉnim dijelom staroga grada, odnosno, zvjezdolikim centrom

današnjeg Splita. Kao kulturno-povijesna cjelina ta je jezgra, po UNESCO-vim kriterijima,

remek djelo kreativnoga ljudskog genija, zabilješka vaţnih promjena ljudskih vrijednosti kroz

neka razdoblja, izvanredan primjer gradnje koja predstavlja vaţne etape ljudske povijesti i

stoga znaĉi jedinstveno svjedoĉanstvo kulturne tradicije.

Polazeći od klasiĉna Williamsova objašnjenja razliĉitih pristupa kulturi (1958.) moglo

bi se ustvrditi da je povijesna jezgra Splita specifiĉna upravo po tome što u sebi sjedinjuje i

„idealnu― („ĉovjekovo usavršavanje u odnosu na apsolutne ili univerzalne vrijednosti―), i

„dokumentarnu― („umjetniĉka djela koja biljeţe ljudsko iskustvo―) i „društvenu― definiciju

kulture („opis posebnog naĉina ţivota koji nalazi izraz u svakidašnjem ponašanju―).

Ta tradicija ne bi bila saĉuvana, a spomenici bi bili ruševine ili iskopine, da sve to

vrijeme Split nije bio ţiv grad, ţivo tkivo ljudske kulture. O dvomilenijskom kontinuitetu

ţivota govori i odeon ili teatar iz I. stoljeća, Ad basilicas pictas, ĉetvrt milenija prije nastanka

same Dioklecijanove palaĉe. Kroz sva ta povijesna doba i mijene grad Split jest – nekada

veoma intenzivno, nekada prigušeno pod pritiskom ratova i oskudica, ali i tada zapravo

prkosno (poput ilegalne izloţbe slikara antifašista u jeku fašistiĉke okupacije) – kulturu i

umjetnost primao, proizvodio i neštedimice distribuirao.

Splitska spomeniĉka baština definirana je nadasve specifiĉnom povijesnom

stratigrafijom na ĉijoj interpretaciji su nastali univerzalni aksiomi moderne teorije zaštite

spomenika (koji se zaĉudo i danas znaju dovesti u pitanje). O njima govori prije više od sto

godina Max Dvořák – patrijarh suvremene konzervatorske teorije i prakse – kad veli: „drugdje

su se rimske ruševine oĉuvale samo ili pored novih kulturnih slojeva, ispod ili pored novih


15

kulturnih slojeva, no u Splitu su s njima srasle, proţimaju ih ili obrubljuju kao da je povijest

nakanila na jednom mjestu stvoriti monumentalni simbol staroga i novoga svijeta u njihovoj

uzastopnosti i genetskom povezivanju, ali ne u neplodnom obrascu, već kao tvorevinu s

naizgled neiscrpnim pojedinostima koje povijesno i slikarski potiĉu maštu…― Split o kojemu

se govori u ovom dokumentu jest ne samo baština svjetske materijalne kulture, ne samo

prostor dvomilenijske duhovne kulture, kojoj su pridonosili europski velikani (Acciarini,

Adam, Dvořák, Dyggve i drugi) i iz kojega su nicali velikani europske kulture (Dominis,

Foscolo, Suppé itd.), nego i grad sa svojim stanovništvom, te grad sa svim svojim unutarnjim

socijalnostratifikacijskim i inim razlikama – imovnima, dobnima, rodnima, nazorskima itd. –

koje zajedno ĉine njegov aktualan kulturalni raster na bogatoj i kadikad protuslovnoj i

konfliktnoj povijesnoj matrici. Njene tradicionalne silnice djeluju i sada, kroz obilata dva

milenija do u prvu ĉetvrt XXI. stoljeća. Dakle, grad Split ima svoju priĉu, kao historiju i kao

narativ, ima viĊenje o svome mjestu, ne samo tu i sada nego i u prošlosti i u budućnosti, koje

bismo mogli nazvati i vizijom, perspektivom o sebi. Ima potrebe, ne samo nuţne nego i

korisne, ima mogućnosti, dijelom zapretane, pa ih valja razgorjeti, razviti šarena krila iz

nepotrebne uĉahurenosti.

Splitu je uz već postojeću afirmaciju spomeniĉkih vrijednosti u podruĉju kulture

potrebna afirmacija suvremenih sadrţaja i praksi, pri ĉemu je povijesna jezgra svakako jedna

od najvaţnijih lokacija, mada ne i jedina, i za ovakvu vrstu djelatnosti. Naime, uz

koncentraciju kulturno-povijesnih spomenika, ona i njezina uţa gravitacijska zona podruĉje su

najveće koncentracije kulturnih ustanova na podruĉju grada. Uz dobrodošlu disperziju

kulturnih djelatnosti i u druga gradska podruĉja, povijesna jezgra mjesto je koje pruţa osobite

pogodnosti za razvoj djelatnosti s meĊunarodnom kvalitetom. Ove bi djelatnosti valjalo

intenzivirati osobito u zimskom razdoblju kako bi se izbjegla bisezonalna distribucija

djelatnosti koju donosi aktualni profil turistiĉke eksploatacije. Društvena istraţivanja

turistiĉke klijentele, provedena u ljeto 2005. i ljeto 2013. godine potvrĊuju općenitu korisnost

kulturalnog turizma za odrţanje specifiĉnosti povijesne jezgre, te upućuju na potencijal za

odrţavanje nacionalno i meĊunarodno zapaţenih kulturnih manifestacija i djelatnosti tijekom

razdoblja današnje „mrtve sezone― (izmeĊu kasne jeseni i proljeća). Na temelju istraţivanja

provedenih 2005. i 2013., takoĊer se moţe konstatirati porast profesionalnosti i marketinške

sposobnosti voditelja kulturnih ustanova na podruĉju grada Splita. Da bi se nove upravljaĉke

potencijale do kraja stavilo u funkciju, podjednako onu generatora lokalnog identiteta kao i

marketinško-gospodarsku, potrebno je izraditi mreţu kulturnih ustanova u povijesnoj jezgri.

U suvremenim uvjetima, prepoznatljiv duh mjesta i kulturni profil grada, kojemu u

splitskom sluĉaju još uvijek u najvećoj mjeri ipak pridonosi ponajprije povijesna jezgra,

takoĊer su i vaţan razvojni resurs, ne samo u podruĉju turistiĉke nego i drugih gospodarskih

djelatnosti. U smislu postizanja konkurentnosti i globalnog pozicioniranja oni predstavljaju


16

osnovu za branding grada koji se definira podjednako u odnosu na interne (graĊani/ke) i

eksterne korisnike/ce.

Ipak, Split nije samo stara gradska jezgra pa ni ostatak grada. On je geografski,

simboliĉko-identitetski, politiĉki, ekonomski, kulturalni, sportski, prometni, obrazovni i ini

gradski centar proširen van svojih uskih administrativnih gradskih granica na neprekinutu

aglomeraciju smještenu izmeĊu Kozjaka i Mosora s pruţanjem prema unutrašnjosti preko

Klisa, te mora, uz obalnu krivulju gotovo od Marine do Mimica iza Omiša, svojevrsnog

pentapolisa (Trogir, Kaštela, Solin, Split, Omiš) i pripadajućeg gravitirajućega prigraĊa. Iako

su prirodne granice grada administrativno suţene gotovo na sam Splitski poluotok, tek jedan

manji dio na Mosor i zapadni dio Ĉiova, a grad postavljen u ustavno-pravnom poretku tek kao

veliki grad bez znaĉajnije većih ovlasti od ostalih gradova u Republici Hrvatskoj, Split je

uistinu drugi grad po veliĉini u drţavi Hrvatskoj, ĉlanici Europske unije i inih zapadnih

integracija, te je de facto metropolitansko središte juţne Hrvatske kojem prirodno gravitiraju

ĉak i dijelovi susjednih drţava. Time ova kulturalna Strategija dodatno obavezuje Grad Split,

pa ona niti smije, niti moţe ne voditi raĉuna o tome svome geografskome, demografskome,

socijalnome i antropološkom kontekstu metropolitanske prirode.

I.2. Kultura dijaloga u prostoru i kontekstu lokalne kulture

I.2.1. Uvod: zašto promjene?

Split sebe razumijeva mjestom susretišta kultura, originalnih povijesno-kulturalnih

koncepata i razliĉitih modaliteta ostvarivanja kulturnih vrijednosti i razlika kroz dugo

razdoblje svojega postojanja. Istodobno, to je grad koji zna izuzeti drugog (i drugaĉijeg) iz

svoje priĉe i postavljati se kao da ima odreĊeni tip dijaloške blokade prema tom drugom.

Mada grad formalno ima kvalitetno razvijenu i cjelovitu kulturalnu strukturu, od muzeja i

kazališta, do galerija, alternativne kulturalne scene, klupske scene, preko utjecajnih

eksponenata civilnog društva i renomirane izdavaĉke kuće u vlasništvu udruge graĊana, kod

aktera kulture se ĉesto osjeća postojanje izvjesne blokade u naĉinu na koji u njemu kulturalne

djelatnosti funkcioniraju, razvijaju se, zapravo tu stagniraju neke ideje koje bi se mogle

realizirati uz podršku šire zajednice i uz sudjelovanje raznih dionika kulturalnih sadrţaja: od

takozvane elite do supkulturalnih skupina. Cilj ove Strategije, a onda i razmišljanja i

nastojanja po pitanju prijave za EPK, upravo je deblokiranje potencijala te njihovo

maksimalno korištenje, uz ukljuĉivanje što više graĊana u kulturalna dogaĊanja, te uz aktivno

oblikovanje kulturalnih politika i dogaĊaja. Rijeĉ je o „deblokadi― u kulturi ţivota i o zamisli

da upravo kroz kulturu i kulturalne djelatnosti grad u sljedećem desetogodišnjem razdoblju


17

moţe ostvariti sve svoje potencijale i razmahati se kao kulturalni i ekonomski centar na višoj

razini negoli je to on sada, kao mjesto poţeljno i za posjet i za ţivot u svakom smislu.

I.2.2. Splitska priča

Split je smješten na prostoru susretišta simboliĉnog Istoka i Zapada, kulturnih areala

na dodiru i izmeĊu Mediterana i Orijenta, pa i kontinentalne Srednje Europe i relativno

izoliranih otoka koji pak, unatoĉ stereotipnom narativu o turizmu i prosperitetu, i dalje gube

stanovništvo i strateški znaĉaj. Grad je stoljećima, ĉak i dva tisućljeća, bio susretištem (pa i

kovnicom) kultura, razlika, razliĉitih politiĉkih i strateških projekata, vjerskih dominacija i

artikulacija, ustaljenih kulturoloških i antropološki upisanih navika, tradicija, izgraĊivanih

sukusa baština, ali je uvijek bio više od mehaniĉkog zbira tih razlika. Kroz ĉitavu svoju

povijest proizvodio je odreĊeni „kulturološki višak― na osnovi svih tih lokacijski i povijesno

uvjetovanih razlika, ali je istodobno neprekidno i ponovo ostvarivao odreĊeni tip dodatne

vrijednosti, nešto što je bilo, ili se barem u lokalnoj kulturi razlike opisivalo i razumijevalo,

većim od samog grada. Propitivanje i problematiziranje tih vrijednosti je kroz povijest grada,

njegove knjiţevnosti i ostalih sastavnica kulture istodobno predstavljalo i puno više i dosta

manje od kvalitetnog artikuliranja i jasno definiranog iskazivanja sloţenog sukusa tih razlika.

Zapravo, Split ima svoju „priĉu―, staru gotovo koliko je staro i njegovo kolektivno sjećanje a

to je narativ o posebnosti, jedinstvenosti prostora i njegova vremenskog kontinuiteta, razlici

kao vrijednosti po sebi, rijeĉju, o tome da nigdje nema grada kao što je Split.

Taj oblik lokalno proizvedene nostalgije za izgubljenim kolektivnim sebstvom ušao je

kako u literaturu tako i u puĉke izreke i refrene popularnih pjesama koje se pamte: „Nima

Splita do Splita―, „Ĉa je pusta Londra kontra Splitu gradu―, a zasitio je i postmodernu

popularnu kulturu u obliku „obrane― grada od globalizacije i dominacije vanjskih centara

moći: „Ništa kontra Splita―. Primjerice, jedna od središnjih rijeĉi kojima će Splićani opisati

svoj karakter je „dišpet―, dakle nekakv ne baš uvijek jasan prkos te vjeĉno usmjeravanje

energije protiv neĉega, rjeĊe konstruktivno za nešto što nadilazi individualne razlike i auto-

ironiĉno poziranje, odnosno pozicioniranje. Taj prkos artikulira se i kroz fanatiĉnu sljedbu

lokalnog nogometnog kluba i supkulturu, ponekad i kontrakulturu murala upitnih kvaliteta

njome povezanom, što je ipak jedan posebni aspekt lokalne razliĉitosti te vizualnog identiteta

nekih dijelova grada. Ta razlika kao središnji narativ lokalnog vernakularnog identiteta

vremenom je dobila odlike vrijednosti po sebi, pa premda je u njoj nagomilana velika koliĉina

konflikta, tu je istodobno i velika koliĉina energije koja ju usmjerava i u razliĉite pozitivno

impostirane poduhvate: kulturalne, umjetniĉke, sportske, urbanistiĉke, politiĉke. TakoĊer,

pojednostavljeno gledano grad Split praktiĉki ima makar dva urbano organizirana dijela: staru

Comment [K1]: Izuzede otoka iz strategije mi se čini minus jer su okolni otoci sastavni dio kulturne povijesti koji je neraskidivi interakcijski dio zajedničke povijesti


18

jezgru i novi grad, ali i rub grada. Dijelovi su to koji su pak unutar kolektivne splitske svijesti

više razdvojeni podlokalnom sviješću nego fiziĉki odvojeni jedan od drugog.

I.2.3. Od monologa do kulture dijaloga

No ipak, neizbjeţno naglašavanje razlike i nedijalogiĉnosti u ovome kulturalnom i

politiĉkom trenutku, o sadašnjem trenutku kulture ţivljenja u gradu, daleko više razdvaja

lokalnu zajednicu i njezin odnos prema drugom i drugaĉijem, negoli što potiĉe pametno

proţimanje ili ĉak spajanje s regionalnim i globalnim dijaloškim partnerima. Ovom se

Strategijom – i kao Grad (politiĉki) ali i kao kulturalna zajednica grada (ovim velikim

projektom) – tim više nastoji da se takvo stanje nadvlada i promijeni zbog prosperiteta svih u

gradu Splitu, ali i u Dalmaciji i šire zamišljenim granica regije. Kao i u većini tranzicijskih

zemalja i drugih europskih zemalja u krizi, razlike koje su stvorene izmeĊu grada i njegove

neposredne okoline, urbaniziranih i „divljih― dijelova samog grada, elite i novih subalternih

slojeva, nimalo nisu pridonijele mogućnosti dijaloškog otvaranja prema drugom i drugaĉijem,

odnosno onog na ĉemu i kroz što je Split i izrastao kao kulturalna i društvena vrijednost „veća

od sebe samog―. Ovom Strategijom se potiĉe kultura dijaloga, umjesto dijaloga u i o kulturi.

Kultura dijaloga u kontekstu treba nadrasti kulturu suprotstavljanja i nadvikivanja, stremiti

kulturi tolerancije i zajedništva u traţenju izlaska iz krize. Strategijom se ţeli doprinijeti

zamjeni kulture ironiĉnog potkopavanja kreativnih energija i kultura rezignacije kulturom

koja ukljuĉuje i uvaţava.

I.2.4. Deblokiranje potencijala kao strateško mišljenje

Unatoĉ tome, Split je grad golemih kulturalnih potencijala, od ustaljene stoljetne

tradicije sluţbene, proraĉunski financirane kulturalne infrastrukture (mreţa muzeja, kazališta,

galerija), do programski financirane nezavisne kulturalne scene, udruga civilnog društva i

kulture Sveuĉilišta, drugog po veliĉini u Hrvatskoj. Te potencijale treba staviti u funkciju

dijaloga u kulturi, a onda i kulture dijaloga koja će raskomadano tijelo grada sastaviti u

konglomerat unutar kojeg će se realizirati i revitalizirati golemi kreativni potencijali koji

postoje a koji mogu dati znatan doprinos kulturi dijaloga u regiji i Europi kao imaginarnoj

(kulturalnoj) cjelini ĉiji je Split neizostavni i vaţan dio.

Ideja prijave Splita za EPK upravo je u sluţbi realiziranja tih potencijala u pozitivnu,

raznoliku i dijalošku kreativnu energiju te nadilaţenje parcijalnih razlika kroz upisivanje

dijaloga u grad koji je svojom tradicijom uvijek bio i jest „veći od sebe sama― i ukljuĉuje

interesno-kulturološki prostor koji u mnogome nadilazi ne samo grad nego i prostor Hrvatske.


19

Osvijestiti u ĉemu je to posebnost, izuzetnost, razlika i kvaliteta te razlike i posebnosti,

zauzima središnje mjesto u programskoj koncepciji aplikacije za EPK a koja se u ovoj

Strategiji podrazumijeva. Spojiti Istok i Zapad, spojiti srednjoeuropske vrijednosti s onim

izoliranim otoĉnim, spojiti više od tisuću i sedam stotina godina staru jezgru grada s

dislociranim spavaonicama zapuštenih novijih dijelova grada iz sedamdesetih i osamdesetih

godina prošlog stoljeća, predgraĊa bez kulturalnih sadrţaja, što podrazumijeva obnoviti

odreĊene objekte i sadrţaje upravo na tako mapiranom prostoru, poraditi na poboljšanju kako

vjerske, rodne tako i ine tolerancije prema svim inkluzivnim manjinskim pogledima na svijet,

što znaĉi omogućiti zamah kulture koji će kulturalnim turizmom i poboljšanjem kvalitete

ţivljenja „mrtvo― tijelo grada pretvoriti u vibrantni i ţivi organizam, spoj tijela mora, tijela

samog grada i dinamiĉne i razigrane tjelesnosti ĉitavog splitskog bazena i okoline. Ukljuĉiti u

cijelu priĉu obliţnje otoke, gradove Šibenik, Sinj, Trogir i Omiš tek je jedna sastavnica ove

strateški utemeljene priĉe. Slijedi priĉa o tome kako od grada Sveuĉilišta, susretišta mladih iz

cijele regije, napraviti pravi i ţivi sveuĉilišni grad koji će u sebe ugraditi sve ove narative i

razviti ih kroz novu, interaktivnu dijalošku kulturu novih medija i izvrsnost na razini

prouĉavanja kulture rješavanja konflikata i dijaloga. Tu je naravno i meĊunarodna dimenzija:

ona je vezana uz partnere iz inozemstva i regije, obnavljanje pozicije Splita kao nad-

regionalnog centra i poveznice juţnoslavenskih, srednjoeuropskih i mediteranskih narativa.

I.2.5. Osvještavanje i realizacija vlastite priče

Ova se naša priĉa dalje razvija kroz uspostavljanje i potenciranje dijaloga na svim

razinama. Dijalog o vlastitoj priĉi o posebnosti i izuzetnosti podrazumijeva i osvještavanje te

priĉe kroz konkretne umjetniĉke i kulturalne intervencije, kroz susret sa samim sobom i

vlastitim kulturalnim potencijalima pokrenutim idejama o revitalizaciji cijelog grada,

njegovih svekolikih potencijala. Ovdje se ukljuĉuje raspon od kulture izvedbe do uĉinaka

kulture u ekološkim projektima i projektima uporabe ĉistih izvora energije, zapravo zdrave

kulture ţivljenja, menadţmenta otpada i drugim aspektima poetike i kulture svakodnevnice

koja izvire iz projekta dijaloga u kulturi i kulture dijaloga, te uspostavljanje tijela grada kao

jedinstvenog i ţivog organizma otvorenog za susrete i dodire. Drugim rijeĉima, osvještavanje

povijesti priĉe o gradu većem od samog sebe u suvremenom kontekstu zamašnjak je

svekolikom odrţivom razvoju: kulturalnog turizma, menadţmenta u kulturi i kulturi ţivljenja,

gospodarstva, zapošljavanja, Sveuĉilišta, novih medija i kreativnih industrija. Slijedi ĉitav niz

modaliteta ogledanja u drugom: kroz zajedniĉke programe, interdisciplinarne radionice i

edukativne programe, festivale, izloţbe, koncerte, dijaloge u kulturi i politiĉkoj kulturi

dijaloga, interakcije, konferencije, okrugle stolove i tekstove koji propitujući vlastite fikcijske

slojeve, ĉime poĉinju povratno djelovati na imaginaciju na razini kolektivne svijesti

Comment [K2]: Otoci se ipak uzimaju u obzir

Comment [K3]: Pretpostavlja vrlo važnu ulogu Sveučilišta


20

oblikovanjem kritiĉno osviještene i dijaloški postavljene poetike i kulture svakodnevnice.

Takav grad poĉet će kao jedinstvenu cjelinu najprije kvalitetnije shvaćati i bolje razumijevati

sebe samog, vlastito kulturološko i politiĉko pozicioniranje u sada i ovdje, a zatim i prostor

koji ga okruţuje. Time će se stvoriti i pretpostavke za dugoroĉnu strategiju razvoja kroz

razdoblje koje slijedi i nakon EPK. Na kraju, tako će se bolje osvijestiti i vlastito mjesto

(pozicioniranje, mapiranje) u šire zamišljenom prostoru iskoraka prema drugima: kao najveći

slavenski grad na toplome moru nakon Odese i Sevastopol'a, kao vrata prema istoku, kao

juţni krak Srednje Europe, kao prostor morem otvoren prema Sredozemlju, kao matica

otocima i kao mjesto potpuno otvoreno ostatku svijeta. Kulturu razlike zamijenit će kultura

dijaloga. Raskomadano i devastirano tijelo bivšeg (donekle propalog) primarno industrijskog i

tranzitnog grada, s percepcijom o više ili manje dubokoj krizi, zamijenit će optimistiĉne

kulturalne politike koje će otvoriti nove oblike industrija, pozitivni naboj i priĉu koja će

iznjedriti ĉitav niz kulturalnih radionica i mogućnosti za mlade ljude da na temelju ovog

projekta naĊu svoje mjesto u svom gradu i njegovim gospodarsko-kulturalnim potencijalima.

Projekt će ukljuĉiti i ostale ciljane skupine: osobe treće dobi, nezaposlene, ratne veterane,

navijaĉke skupine kao posebni gradski fenomen, sve kojima je potreban izvanjski poticaj za

ostvarivanje dodatne kvalitete u kulturi ţivljenja i ţivljenju kulture. Sve ovo otvorit će vrata

grada i drugima koji u njemu ţele kreativno raditi i kvalitetno ţivjeti, a lokalnom stanovništvu

omogućit će suoĉavanje s još jednom dimenzijom drugosti i tolerancije.

I.2.6. Infrastruktura kulture i njezino proširenje na cijeli grad

Strategija podrazumijeva da postojeća infrastruktura obogaćena sadrţajima koji će biti

prezentirani u aplikaciji za EPK omogućuje da ovaj projekt provedemo izvrsno, a uĉinak

pripreme i provedbe projekta na grad treba priĉu o gradu koji je veći od sebe sama, pretvoriti

u grad koji je doista veći od samo jednog grada na raskriţju svjetova, grada koji ukljuĉuje a

ne iskljuĉuje, grada koji povezuje svjetove, nacije, kulturalne prakse, kulturu dijaloga s

uĉincima kreativnih i kvalitetnih projekata u kulturi i vlastitim tijelom dodiruje tjelesnost i

kulturu cijele Europe. Pitanje infrastrukture ne odnosi se u ovoj Strategiji samo na

proširivanje postojećih objekata i izgradnju novih, nego na sustavno inzistiranje na izlasku

kulture iz svojih zatvorenih ustanova u najširu zajednicu. Tu se misli na izlazak iz olako

prihvaćenih sezonskih okvira diktiranih turizmom, na revitalizaciju povijesnoga grada u

zimskim mjesecima, a i proširenje kruga kulturalnih konzumenata u gradskim predgraĊima,

organizaciju izloţbi u društvenim prostorijama pojedinih gradskih i mjesnih odbora, društava

ovisnika, na prostorima zajednica u parkovima, na zapuštenim trgovima u novijim dijelovima

grada uz ukljuĉivanje što većeg broja pripadnika lokalnih zajednica, od umirovljenika i

nezaposlenih, do veterana i lokalnih organiziranih sportskih navijaĉa.


21

I.3. Split kao kulturalni „brend“: deblokiranje „učahurenosti“ kulturalne

paradigme

Ova Strategija je zajedniĉki izraz promišljanja kulturalnih djelatnika i delegiranih

struĉnjaka unutar Kreativnog tima, kao i ostalih strukovnjaka iz raznih podruĉja o tome kako

kroz realizaciju kulturalnih politika gradske uprave objediniti sve ĉimbenike splitskog

kulturalnog ţivota i motivirati ih da svojim promišljanjima, aktivnostima i djelovanjem

postignu konstruktivan dogovor (konsenzus) u procesu odreĊivanja prioriteta, odnosno

zajedniĉkih i pojedinaĉnih projekata koji će proizvesti takav tip sinergije da Split postane

jasno uoĉljiv i prepoznatljiv kulturalni brend, kako na razini tradicionalnih kulturalnih

izriĉaja, tako i u novim oblicima kulturalne proizvodnje. To je potrebno uĉiniti na strateškoj i

pragmatiĉkoj razini s ciljem da se postojeće stanje u kulturi ne samo odrţava u postojećim

okvirima, već i da se poboljšava i razvija u smjeru postizanja skladnog odrţivog razvoja

grada. U tom se smislu kulturalnih djelatnosti grada i šire zamišljenog podruĉja koje s gradom

korespondira u razdoblju od sljedećih desetak godina oĉekuje konstruktivan, originalan i

kvalitetan dopridonos preoblikovanju Splita u kulturalnu metropolu, i to na svim razinama

kulturalnog djelovanja, podjednako u oĉuvanja postojećih vrijednosti ali i propitivanja njihova

kanonskog statusa iz perspektive postmoderne dekonstrukcije. Upisivanjem grada na

kulturalnu mapu Europe u punom smislu te rijeĉi u perspektivi bi moralo biti okosnicom

nuĊenja samog Splita kao brenda na europskom i svjetskom trţištu kulturalnih destinacija, po

uzoru na „umjetniĉke gradove― odnosno „gradove muzeje― koji postoje i tako djeluju već

dugo na podruĉju Sredozemlja i Europe. Vjerojatno nije moguće Split po mogućemu prometu

posjetilaca i stvaralaca usporeĊivati sa svjetskim kulturalnim centrima (Parizom, Rimom,

Beĉom, Pragom, Venecijom, Firenzom ili Atenom), ali zdrava je ambicija konkurirati u tom

pogledu onim gradovima gdje se bogata tradicija proţima sa ţivim urbanim sadrţajima i

aktivnom kulturalnom ponudom (Kraków, Budimpešta, Perugia, Napulj, Toledo, Sevilla).

Strategija u tom smislu podrazumijeva povezivanje muzeja i inih kulturalnih ustanova kojima

je Grad Split osnivaĉ odnosno vlasnik, u svojevrstan promotivni holding, radi sinergije koja bi

se ostvarila zajedniĉkim promicanjem muzealnih i inih kulturalnih sadrţaja u njihovoj ponudi.

Takav zajedniĉki kulturalni marketing mogao bi biti generalno privlaĉniji, već i samim

širenjem asortimana kulturalnih ponuda, a bio bi, kao zajedniĉki, organizacijski jeftiniji i

fleksibilniji, svodeći na minimum „prazne hodove―, te bi ostvario sinergiju i u odnosima s

javnošću. Mogao bi kulturalne sadrţaje grada tretirati, nuditi i promicati kao specifiĉan brend,

s tipskim dizajnom (od indikacija ulica, spomenika i muzeja do vodiĉa i prezentacije na

internetu). Na taj naĉin je potrebno i razborito koristiti glazbene i vizualne motive, koji

takoĊer moraju biti aspekt brenda, bilo da je to specifiĉni ĉetveroglasni pjev a capella, bilo da

Comment [K4]: Popis suautora ovog dokumenta.


22

je to neki Suppéov svjetski poznati motiv, ili odreĊena galerija koju kulturalni turist mora

posjetiti. To nipošto ne bi značilo dokidanje znanstvene i stručne autonomije ustanova,

niti centralizaciju upravljanja nego koordinaciju u svrhu sinergije marketinga radi

konstituiranja brenda.

U tom sklopu treba tretirati i Splitsko ljeto (bez obzira na njegovu organizacijsku

shemu), a moţda i još poneki festival ili urbani happening, kao naĉin da se ambijenti, koji se

sastoje od spomeniĉke i prirodne baštine, permanentno stavljaju u funkciju proizvodnje nove

kulturalne vrijednosti, time bi i baština ĉinila i stjecala dodanu vrijednost. Kao što se i

pokazalo u najsretnijim trenucima u prošlosti, to je i naĉin da se ostvari „susret prve vrste―

Splita s Europom i svijetom, i kroz dolazak stvaralaca i interpreta koji obogaćuju Split, i kroz

dolazak publike iz drugih krajeva Hrvatske, odnosno inozemstva. Strategija predviĊa da će

Grad Split svesrdno i trajno podrţavati ukljuĉivanje najšire shvaćene lokalne umjetniĉke i

kulturne zajednice svojim projektima u širenju asortimana dogaĊanja u kulturi, a samim time i

u konstruiranje Splita kao kulturalnog „brenda―. Sinergiju u tom pogledu treba uspostaviti i sa

znanstvenim ustanovama, poput ispostave HAZU, a poglavito s obrazovnim ustanovama gdje

je Sveuĉilište najvaţnije, ali ne treba zaboraviti ni škole s dugom praksom odgajanja

vrhunskih stvaralaca kakve su još i ranije izmeĊu ostalih bile, primjerice, Klasiĉna gimnazija

ili Škola primijenjenih umjetnosti, te srednja Glazbena škola Josipa Hatzea. TakoĊer, postoji

deficit planova koji ukljuĉuju potencijal splitske studentske populacije koja ĉini gotovo 15%

ukupnih obitavatelja u gradu, a koja se – unatoĉ pretpostavljenoj mobilnosti – uopće, ni po

danu ni po noći, ne osjeća u povijesnoj jezgri. Splitsko sveuĉilište danas ima gotovo 25 tisuća

studenata (od ĉega desetak tisuća na struĉnim studijima), što je ĉak dvostruko više nego prije

deset godina. Izgradnja kampusa u novijem dijelu grada zasigurno je bila najdalekoseţnija

zamisao XX. stoljeća koja je u Splitu ostvarena, preostaje, dakako, da se u tkivu kampusa

oblikuje krvotok logiĉnih internih komunikacija i da se ĉitav sklop, doliĉno imenu,

hortikulturno oplemeni. Ovdje se egzemplarno nameće nuţnost uspostavljanja osmotskog

pritiska izmeĊu starog dijela grada i ĉitavog tog agregata fantastiĉnih kulturnih i znanstvenih

potencijala koji su, meĊutim, iz grada (pa i iz naših medija) više-manje nevidljivi. Kad

Strategija istiĉe „stari dio grada―, ne misli se samo na Dioklecijanovu palaĉu već i na cjelovitu

TvrĊavu Gripe, novovjekovni fortifikacijski kompleks u neposrednoj blizini Dioklecijanove

palaĉe koji tek ĉeka svoju pravu valorizaciju. Jedan od prijedloga u kreaciji ove Strategije je

da ona bude opservatorij, po uzoru na grad Rijeku, pa iako Split ima pristup opservatoriju na

Mosoru, koji po nekim svojim karakteristikama već je mjesto susreta mladih, educiranja i

radionica, pa i s nekim naznakama da bi se tamo, na Mosoru, mogao ostvariti primjerice

Tehniĉki muzej. Pored TvrĊave Gripe, idealan studentski habitat mogao bi biti, recimo i Veli

Varoš koji i danas privlaĉi skladnošću svog ambijenta, neobiĉnom elokventnošću puĉke

kamene arhitekture. (O mogućnosti kulturalne rehabilitacije tog ambijenta piše nešto više u

odjeljku X.3.5.4. o tradicionalnim puĉkim urbanim ambijentima.) Koordinacija tih inicijativa

Comment [K5]: Sveučilište se prepoznaje kao važan čimbenik

Comment [K6]: Studenata je oko 19500


23

bit će u sljedećem razdoblju jedna od najvaţnijih zadaća cjelokupne gradske uprave. Za sve

navedeno potrebno je više vizije, konstruktivnosti te koordinacije, primjerice ali i ne samo

izmeĊu Sveuĉilišta i Grada. Zamislimo, dakle, da je taj splitski student uistinu „izotop― za

novo (re)programiranje grada i „prioritetni ciljevi strateškog plana― gotovo sami od sebe će se

slagati. S takvom projekcijom pred sobom ova Strategija generira novi optimizam ĉime se

uvećava mogućnost da se Split postupno deblokira iz spomenutih uĉahurenosti, krizogene

rezignacije, institucionalne okamenjenosti u granicama samodovoljnosti.

II. Pozicioniranje projekta: o Strategiji, gradu i upravljanju

kulturom

II.1. Polazište: grad, kultura; razlozi, mogućnosti

Ovaj strateški plan - Strategija razvitka kulture grada Splita u razdoblju od 2015. do

2025. godine – prijeko je potreban sistemski dokument, vaţan ne samo za i radi smjernica

kulturalne politike izvršne vlasti i gradske uprave (Grada Splita) i ostalih njegovih politika,

već i za razvoj grada Splita u cjelini. To je temeljni dokument na kojem poĉiva kompleksan

sukus projekata vezanih uz kulturu, kulturalne politike i pozicioniranje grada u Dalmaciji,

Hrvatskoj i šire. Strategija govori iz pozicije razvoja kulture i kulturalnih projekata u gradu,

ali je još više rijeĉ o ulozi kulture i uz kulturu vezanih djelatnosti u razvoju grada, njegovu

gospodarskom zamahu, turistiĉkim potencijalima i drugim djelatnostima koje će gradu Splitu

osigurati model odrţivog kulturalnog razvoja, te u podruĉju na kulturi zasnovana turizma i

gospodarstva jedno od vodećih mjesta i nezaobilaznu ulogu u zemlji i široj regiji.

Planiranje u kulturi ne moţe se predstaviti kao novinu u gradu Splitu, budući da se o

kulturalnim dobrima, resursima, baštini i nematerijalnim oblicima kulturalne tradicije i do

sada vodila sustavna briga. Pored razriješavanja tekuće problematike, i do sada su redovito i

sustavno organizirana istraţivanja i analize vezane uz kulturalne potrebe graĊana i njegovih

gostiju, lokalnih umjetnika i njihovih suradnika iz cijelog svijeta, a radilo se i na problemima

upisivanja odreĊenih paradigmi u prostor promjene i njihovom mapiranju u razliĉito

zamišljene koncepte odrţive brige za tradicionalne vrijednosti i projekte razvoja grada kroz

razliĉite modele kulturne dijalogiĉnosti i obraćanja pozornosti na drugost kao kulturalnu

vrijednost. Ti su projekti do sada prezentirani u razliĉitim oblicima i svojom su energijom i

Comment [K7]: studentska populacija pokretačka snaga


24

originalnošću predstavljali vrlo utemeljena, poticajna polazišta za rad na ovoj strategiji. Isto je

tako do sada napravljen veći broj istraţivanja i analiza vezanih uz modalitete gospodarenja

kulturalnim dobrima i razliĉitim oblicima prezentacije kulture kao vaţnog resursa, ali i

središnjeg elementa odrţavanja, oblikovanja i propitivanja identiteta. Odrţavane su

prezentacije i rasprave koje su se bavile raznim modalitetima tih problema, a sve u cilju

promišljenijeg i svrhovitijeg gospodarenja kulturnom baštinom, odnosno vrlo bogatim

fundusom materijalnih i nematerijalnih kulturalnih dobara kakav je teško pronaći na širem

podruĉju mapiranja kulture, u regiji i zamišljenom presjecištu regija kojem je Split kako

imaginarnim tako i stvarnim centrom. No ipak, desetogodišnje strateško planiranje

kulturalnog i umjetniĉkog ţivota zahtijeva kompleksnije i više holistiĉko promišljanje i

strateški uslojenije odreĊivanje općih ciljeva djelovanja na podruĉju kulture, odreĊivanje

jasnije i širokim konsenzusom usuglašene misije i vizije kulturalnog pozicioniranja u prostoru

i vremenu. Isto se odnosi na viziju razvoja kulture, kao i definiranje temeljnih kulturalnih

vrijednosti u obliku odreĊivanja zajedniĉke misije razliĉitih institucija, organizacija i udruga

koje se kulturom bave. Ovo se odnosi na konsenzus neophodan u lokalnoj zajednici ali i u

odnosu lokalnog vernakulara prema šire zamišljenoj zamisli globalnog kulturnog i

kulturalnog presjecišta. Rijeĉ je o zamisli odnosno ideji ostvarivanja Splita kao grada koji će

svojim iskoracima na podruĉju kulture dijaloga i dijaloškog pozicioniranja u upravljanju

kulturalnim dobrima i kulturalnim projektima nadići status lokalnog centra i svojim strateškim

iskorakom ostvariti poziciju kulturalne metropole i to ne samo zbog onoga ĉime se moţe

nametnuti zbog svoje prošlosti, nego i zbog onoga kako će time gospodariti u budućnosti i što

će kao dodanu vrijednost ostvariti u obliku novih umjetniĉkih izriĉaja i implementacije

originalnih kulturalnih politika.

Dosad su prioriteti u kulturalnoj politici Splita bili funkcionalno korišteni dijelovi

odreĊenih vrijednih i poticajnih dokumenata i smjernica prijašnjih gradskih uprava. Ĉinjenica

je da Strategija u kulturi ipak tek sada jest donesena. Ovaj dokument, za razliku od prijašnjeg

relativno parcijalnog pristupa, nastoji biti izrazito dijaloški i visoko postaviti ciljeve. U njemu

se daje prilika za iskazivane vlastita pozicioniranja i to tako da se svim sudionicima velike i

široko zamišljene splitske kulturalne obitelji i ĉimbenicima kulturalnih politika cijelog grada

omogući sudjelovanje u razgovoru, predlaganje i aktivno djelovanje u razvoju kulturalnih

politika. Ovdje se zapravo dijaloški proţimaju i p(r)ozivane su institucionalne i nezavisne

kulturalne scene s konaĉnim ciljem da sudjeluju u viziji kulturalnih politika i razvoja,


25

odnosno da kreiraju zamisao ciljeva i strategija kulturalnog razvoja i djelovanja u zajednici.

Takva proaktivna pozicija Strategije bi se trebala odraziti na promjene u poloţaju i utjecaju

kulture na društveni razvoj grada Splita, promišljanja kulturalnih politika i mjesta kulture u

procesu definitivnog etabliranja grada u kulturalni, gospodarski i turistiĉki centar šire

zamišljene regije, u stvarno presjecište razliĉitih kulturalnih modela koji se upravo u Splitu

raliziraju kao susretišta, presjecišta i mjesta dijaloških smanjivanja razlika. Na pragmatiĉnoj

razini u Strategiji je naglašeno kako će svi proraĉunski korisnici kroz svoje pojedinaĉne

strategije biti dijelom ovako osmišljenog dokumenta.

Razlozi za izradu ove Strategije su višestruki, a inicijalni motiv vezan je uz uvjerenje

da je vaţan kulturalni ţivot grada, pomnije planiran i organiziran, ukljuĉujući sve subjekte u

konstruktivan i kreativan dijalog, te da kultura moţe postati promotorom boljeg ţivota u

drugom po veliĉini gradu u Hrvatskoj. Geografski poloţaj, kulturalne vrijednosti te

materijalna i nematerijalna baština, potom mnogobrojni daroviti i uspješni kreativci ostvareni

i prepoznati kako na nacionalnoj i internacionalnoj razini iz svih oblasti i sfera kulturalnoga,

umjetniĉkoga i javnog ţivota jamstvo su da se kroz ulaganje u kulturu i infrastrukturu koju

ona danas, u vrijeme digitalnog doba, zahtijeva – moţe pridonijeti boljitku i razvitku Grada.

Kultura u širem smislu postaje snagom koja ne samo promovira već i pokreće društvo, jer

stvara i potiĉe ozraĉje kreativnosti i realiziranosti, samim tim prepoznatljivosti i uspješnosti.

II.2. Okvir strategije i strateškog mišljenja: dijalogom o kulturi do kulturnog dijaloga

Sustav kulturalnih djelatnosti u gradu Splitu financiran iz proraĉuna Grada Splita od

prošle godine je utemeljen na strateškoj odluci aktualne gradske uprave da vijeća u kulturi, na

temelju poziva za predlaganje javnih potreba u kulturi, sukladno Zakonu o financiranju javnih

potreba u kulturi, autonomno provode rasprave, valoriziraju i ocjenjuju vrijednost pojedinih

programa, kako institucionalne, tako i nezavisne kulturne scene, te se baš po njihovoj

autonomnoj preporuci programi djelomiĉno ili u potpunosti financiraju iz proraĉuna Grada.

Ovim naĉelom se osnaţuju ne samo vijeća u kulturi nego se i podiţe transparentnost

financiranja kulturnih djelatnosti. Uspostavom kompetentnih vijeća u kulturi u Gradu Splitu

za sve sfere kulture djelatnosti vodi se briga o inovativnim, autentiĉnim, izvornim, te

tradicionalno potrebnim programima. Primarni cilj je zadovoljavanje kulturalnih potrebe


26

razliĉitih skupina graĊana Splita svih dobi i uzrasta, jer logiĉno je da se kulturno-umjetniĉki

programi vezuju i uz obrazovne procese, i to po vertikalnom slijedu, tako da se kroz umjetnost

i kulturu u današnje vrijeme visokorazvijene tehnologije nastoji promicati razvoj, ali i ţiv i

dinamiĉan kontakt. Cilj ovog kompleksnog procesa je kvalitativni doprinos socijalizaciji

graĊana i kulturnih subjekata, te afirmaciji društvenih vrijednosti koje su zasnovane na

civilnom i civiliziranom, urbanom naĉinu ophoĊenja i komunikacije. U svim domenama

kulture, onoliko koliko to dopuštaju proraĉunska sredstva i mogućnosti, već sad nije cilj samo

odrţavati postojeće stanje, nego postići kvalitativno i kvantitativno poboljšanje. Stoga se

nastoji u kontinuitetu balansirati izmeĊu iznosa koji se iz proraĉuna Grada Splita svake godine

izdvaja za plaće zaposlenih u gradskim kulturnim ustanovama (u 2014. godini 78,65%),

materijalne i financijske troškove (u 2014. godini 21,35% ), a istovremeno se u gradskom

proraĉunu svake godine planira ukupni godišnji budţet za financiranje Programa javnih

potreba u kulturi (u 2014. godini 14,16%). Takav model balansiranja jedini je moguć oblik

rada u vrijeme recesije, što istovremeno od kulture zahtijeva prilagoĊavanje aktualnim

financijskim uvjetima. Naravno, poboljšanjem stanja i završetkom recesije, stvari će se i u

tom segmentu promijeniti na bolje, što se podrazumijeva u ovoj Strategiji. U meĊuvremenu,

bitno je u svim tim segmentima financiranja otvoriti mogućnosti konstruktivnog dijaloga te

uvijek voditi raĉuna kako se kroz planiranje i strateško odreĊivanje prioriteta i kroz

financiranje pojedinaĉnih projekata i programa otvaraju prostori za ostvarivanje novih

kulturnih i umjetniĉkih sadrţaja.

Strategijom se, dakle, ţeli i mora potaknuti dugoroĉno planiranje kulturalnog ţivota,

voĊeno dogovorenom i promišljenom misijom kulturalnih politika i jasnije postavljenom

vizijom razvoja kulture. Ovdje je u prvom redu rijeĉ o dijalogom dogovorenim i zacrtanim

temeljnim vrijednostima, a iznad svega o zagovaranju kreativnog i konstruktivnog dijaloga

koji bi se trebao reflektirati u naĉinu upravljanja gradskim kulturalnim resursima. Rijeĉ je o

dijaloškoj kulturi u ĉitavom spektru razliĉitih ustanova i cjelokupnoj gradskoj kulturalnoj

infrastrukturnoj nadgradnji, koja ukljuĉuje institucionalnu i nezavisnu scenu. Ovdje je

namjera kroz dijaloški proces pronaći modalitete komunikacije kulturalnih vrijednosti koje

nisu i ne (p)ostaju tek povlasticom društvenih elita, odnosno uskog kruga ustaljenih

recipijenata onog što se tradicionalno zove visokom kulturom, bilo da je rijeĉ o tradicionalnim

ţanrovima oĉuvanja baštine ili tradiciji kanona. Jer svi ti aspekti pregovora na podruĉju

kulturalnih politika, izvedivosti programa i planiranje odrţivih i kvalitetnih kulturalnih

Comment [K8]: kultura kao obrazovni proces


27

projekata zahtijevaju kulturu dijaloga. Ona je preduvjet ostvarivanja kvalitete kao

distinktivnog obiljeţja stvaranja Splita kao kulturalnog centra i ostvarivanja sinergije u

zajedniĉkom projektu kulture grada, kao preduvjetu za realizaciju Splita kao regionalnog

kulturalnog centra koji nudi široki spektar mogućnosti kako konzumentima kulturalnih

sadrţaja (lokalnim i izvana), tako i agensima kulturalnog razvoja.

Stanje u kulturi i strategija razvoja moţe se promišljati i domišljati jedino kroz analizu

postojećeg stanja i razmišljanje o naĉinima kako se postaviti u budućnosti, odnosno kako

trenutne potencijale postaviti kao ĉvrste toĉke razvoja. No to ne znaĉi da se samim tim radi

iskljuĉivo na dogovoru oko budućih koraka, već se na taj naĉin moţe i treba nadopunjavati

sintetiĉki zamišljeni i zaokruţeni kulturalni identitet grada Splita. U tom kontekstu valja

naglasiti kako oĉuvanje zateĉenih vrijednosti nije upitno, ali potreba za redefiniranjem

kulturalnog identiteta proizlazi ponajprije iz promijenjenog duha vremena. Samim tim otvara

se mogućnost dijaloga izmeĊu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, dijaloga o svrsi i smislu

suvremene kulture i umjetnosti, kao i kulture u širem smislu poput kulture stanovanja, kulture

ureĊenja vanjskih javnih prostora, kulture prehrane, kao i kulture ţivljenja u najširem smislu –

kulture ţivota. Upravo takvo promišljanje ukupnosti trenutka grada i njegovog razvoja kulturu

dijaloga pretvara u dijalošku kulturu, a takav naĉin komunikacije u ovom strateškom

dokumentu ima namjeru ne samo ponuditi odgovore nego i otvoriti raspravu o onim mjestima

koja trebaju postaviti okvire preispitivanja kulturalnog identiteta i identiteta kulturalnih

projekata koji se gradu pretpostavljaju (i doimaju) strateški vaţnima.

Kulturalni identitet biva prepoznatljiv kroz djelatan i stimulativan urbani ţivot u

okviru kojeg se razotkriva i prikazuje smisao, odnosno svrhovitost svakodnevnice. Upravo je

to jedan od najvaţnijih razloga zbog kojih kulturalna strategija poziva na dobrohotno i

otvoreno idejno susretanje, ispreplitanje i proţimanje aktera i ĉimbenika društvenog,

kulturalnog, gospodarskog i javnog ţivota.

II.3. Odnos između odrţavanja postojećeg stanja i mogućnosti poticanja

razvojnih i kreativnih projekata

Onemogućava li porast troškova za financiranje takozvanog „hladnog pogona―

gradskih ustanova u kulturi normalno funkcioniranje i financiranje niza ţeljenih kulturnih


28

djelatnosti koje obavljaju institucionalizirane ustanove kulture i udruge nezavisne kulturne

scene? To je jedno od kljuĉnih, a ujedno i najlogiĉnijih pitanja koja se nameću uvidom u

analize pojedinaĉnih raspoloţivih strategija kulturalnih institucija. Odgovor, naţalost, u ovom

trenutku nije previše optimistiĉan niti bismo mogli reći da je ohrabrujući, jer troškovi hladnog

pogona su visoki a isto tako i dalje rastu. To je s jedne strane ĉest sluĉaj, a s druge, ti troškovi

ĉine najviši dio ulaganja u kulturu. Zato je istodobno sa sviješću o tom vaţnom logistiĉkom

problemu potrebno voditi brigu oko uspostave pravedne razdiobe sredstava u svim

kulturalnim segmentima neovisno o njihovim ishodišnim pozicijama, institucionalnim,

nezavisnim ili alternativnim. Kultura nije izolirana sfera društva, i nisu joj dostatna jedino

proraĉunska sredstava rasporeĊena po kulturalnim djelatnostima kakvima ih poznajemo na

osnovu ustaljene tradicije oficijelne kulturalne prakse.

Moţda će opseg i dalekoseţnost planiranih strateških preispitivanja nekih uvrijeţenih

koncepata kod nekih dijelova kulturne zajednice povremeno izazivati nelagodu i zabrinutost u

tradicionalnim segmentima generiranja kulturalnog kontinuiteta kao neupitne prakse

obavljanja ustaljenih poslova, ali Strategija podrazumijeva kako nema drugog naĉina rada

ukoliko grad Split ţeli razvijati kulturu kao jednu od najvaţnijih djelatnost društvene

zajednice. Ova Strategija kulture zagovara princip da kultura mora izaći iz uskih okvira

zatvorenog sustava i što prije i što sustavnije preuzeti znatno aktivniju ulogu u procesima

urbanog preoblikovanja i regeneracije grada Splita i širokih spektara njegovih resursa. Kultura

nije izolirani oblik društvenog djelovanja i sukus uĉinaka unutar sistema gdje darovite osobe

realiziraju svoje stvaralaĉke zamisli, prema pruţenim im financijskim i logistiĉkim

mogućnostima. Kultura ne bi po svojoj prirodi trebala biti zatvoren sustav. Upravo suprotno,

u ovoj Strategiji takvo zadovoljavanje kulturalnih i umjetniĉkih potreba nije jedini strateški

cilj. Kulturalni sektor nastojat će se vrlo aktivno ukljuĉiti u poticanje dijaloga kroz koji će se

sustavno pristupiti rješavanju socijalnih, gospodarskih, urbanistiĉkih, ekoloških i drugih

vaţnih društvenih pitanja s kojima se suoĉava grad Split, te tako pridonijeti kontinuiranu

procesu konstruktivnih promjena i razvijanja okvira koji će omogućiti pozitivne promjene u

gradu i regiji. Povezivanje kulture s turizmom logičan je strateški potez jer je danas

kulturalni turizam jedna od najraširenijih i najlukrativnijih grana turizma. Za ljetnih mjeseci u

gradu se zadrţava veliki broj takvih turista kao i drugih putnika namjernika koji tragaju za

razliĉitim sadrţajima i to ne samo u gastro-etnološkoj ponudi i razliĉitim modalitetima

obnove tradicije, već traţe druge oblike kulturalne ponude i zabave. U kulturalnom turizmu


29

sve više se traţe sofisticirani sadrţaji: autentiĉnost, jedinstvenost, posebnost pa i interaktivno-

edukativni oblici ponude. U samom polazištu ove Strategije svakako postoji konsensus da su i

kulturi i turizmu gospodarenje Starom gradskom jezgrom izuzetno vaţni. Vaţno je pri tom

naglasiti kako se upravo tu ponajviše dotiĉu i isprepliću tradicionalne i suvremene tendencije

vezane uz ova oba sektora ali i uz njihove iskorake u proizvodnju sinergije staroga i novoga,

tradicionalnoga i interaktivnoga, edukativnoga i kreativnoga. Turizam, pak, ima i povratni

uĉinak na kulturu. Pod pogledom onog drugoga u odnosnu na Split, ona se katkad fingirano

re-tradicionalizira, pojavljuju se razni oblici "izmišljene autentiĉnosti", favorizira se

predmoderno u odnosu na moderno. Ipak, turizam proizvodi i efekt sezonalnosti, odnosno

potiĉe gomilanje kulturalnih zbivanja u samo nekih dijelovima godine.

Po broj radnih mjesta kultura je još relativno malen sektor. U gradskim ustanovama

uposleno je ukupno tek 530 osoba, od toga najviše u Hrvatskom narodnom kazalištu (277). To

meĊutim nije slika cjelokupnoga kreativnoga ljudskog potencija na podruĉju kulturalne

proizvodnje jer je taj broj znatno veći od broja uposlenih. To dokazuje djelovanje brojnih

kulturalnih i umjetniĉkih udruga, kao i nezavisnih organizacija koje kroz svoje aktivnosti

promiĉu ponajviše inovativne i suvremene kulturalne tendencije i pravce, te otvaraju prostore

za aktivnije povezivanje svih sektora društvenog i javnog ţivota. Ujedno, u Splitu ţivi i

djeluje niz istaknutih pojedinaĉnih stvaralaca na muziĉkoj, knjiţevnoj, medijskoj, znanstvenoj

i pop-kulturalnoj sceni, te je po kulturalnoj vidljivosti i kreativnom ljudskom kapitalu

najistaknutiji hrvatski grad nakon Zagreba. Moţda je to tako jer se na Sredzemlju lakše

razvija kultura kreativne dokolice. Svakako, utoliko je vaţno u nastupajućem razdoblju raditi

na uravnoteţenosti izmeĊu financiranja već navedenog hladnog pogona, s jedne strane, te

programa u etabliranim ustanovama, na nezavisnoj sceni i u kombiniranim modalitetima

kulturalno-razvojnih politika, projekata i realizacije strateških zamisli.


30

II.4. O izvorima financiranja: proračunska, europska, vlastita i druga

sredstva za tekuće i razvojne projekte

Grad Split poticat će sve subjekte kulturalnog ţivota da koriste mogućnosti

elaboriranja vlastitih ideja i kreativnih potencijala u svrhu financiranja programa i

infrastrukturnih ulaganja, prije svega kroz kvalitetno pripremljene i temeljito obraĊene

aplikacije za natjeĉaje EU fondova. Hrvatska kao ravnopravna, najmlaĊa ĉlanica, ima već

prepoznatljive nacionalne i meĊunarodne i meĊugraniĉne suradniĉke mreţe, doticaje i

projekte. I politika i uprava, odnosno Grad Split treba nastojati da takvo ponašanje u

kontekstu njegova kulturalnog razvoja ne bude izuzetak, već pravilo. Iz do sada prikupljenih

podataka vidljivo je da se rezultati i takva stremljenja na podruĉju aplikacija iz projekata

utemeljenih na kulturi i kulturalnim djelatnostima ponajviše uoĉavaju u oblastima nezavisne

scene. Kultura i umjetnost trebaju se umreţavati, širiti i ispreplitati sukladno tendencijama i

inicijativama koje zagovara europska kulturalna orijentacija. Grad Split ima bogato kulturalno

nasljeĊe na svim poljima i u svim granama umjetniĉkog djelovanja, kao i ina sliĉna povijesna

europska središta. Umreţavanje sa asocijacijama, institucijama, festivalima, manifestacijama

nacionalnog, regionalnog, europskog i još šireg meĊunarodnog znaĉaja treba biti jedna od

smjernica širenja kulture iz Splita prema ostalim kulturalnim centrima susjednih podruĉja,

Europe i svijeta. Stoga, jedna od vaţnih polaznih toĉaka cijele ove Strategije treba biti ova:

koliko kulture Splita bude u svijetu, toliko svijeta kulture, odnosno kulture i kulturalnih

dogaĊanja iz svijeta treba biti u Splitu. Ovdje valja istaknuti kako u kulturalno umjetniĉkim

dosezima i autorskom stvaralaštvu Split već je ubiljeţen na europsku kulturalnu kartu kao

kulturalni centar, i baš zbog toga se uporno i smjerno treba nastojati na afirmaciji vrijednosti

stvorenih u Splitu i njegovoj okolici.

III. Tradicija, financijska situacija i planovi za naredno

desetljeće

III.1. Tradicija koja traje i generira nove vrijednosti


31

Split je kao grad obiljeţen programima i festivalima od nacionalnog znaĉaja što mu

već sada daje posebno mjesto u regiji, drţavi i u meĊunarodnom okruţju kojem prirodno

pripada, bilo da je rijeĉ o mediteranskoj, srednjoeuropskoj ili jugoistoĉnoeuropskoj

komponenti ili kulturnom arealu. Splitsko ljeto ulazi u sedmo desetljeće svoga postojanja, a u

posljednje vrijeme programski se usmjerilo i prema meĊunarodnim programima, pogotovo u

realizaciji velikih scensko – glazbenih projekata. Splitske ulice i trgovi postaju za ljetnih

mjeseci atraktivni izvedbeni prostori. Grad odiše kulturom i umjetnošću. Kultura i umjetnost

oplemenjuju gradske ulice, parkove, trgove, Rivu. Grad Split mjesto je susreta i izmjene

energije kulturalnih, turistiĉkih i graĊanskih inicijativa. Sve se to zbiva u cilju ţivog utjecaja

kulture na svakodnevnicu, ali i upisivanja svakodnevnice u kulturu Grada i njezino mjesto u

kulturalnoj, gospodarskoj i strateškoj politici Grada.

Nacionalni karakter stremi nadrasti i festival Marulićevi dani. Osim što je središnji

godišnji natjecateljski festival hrvatskoga dramsko-scenskog izriĉaja i kulture izgovorene

rijeĉi, taj se renomirani festival profilira i kao istaknuti prostor autorskog kazališta. Taj put

trebao bi slijediti i Mali Marulić, festival namijenjen djeci i dramskom stvaralaštvu za djecu.

Nacionalni i meĊunarodni znaĉaj iz godine u godinu sve više dobiva i Festival mediteranskog

filma ĉije se projekcije odvijaju u otvorenom kinu pod borovima, uz more na Baĉvicama, te u

kinu Zlatna vrata u gotiĉko-renesansnoj palaĉi unutar Dioklecijanove palaĉe. Festival se

odvija u lipnju, a usmjeren je na dugometraţne i kratke filmove mediteranskog bazena. Kroz

filmsku umjetnost, kako dugometraţnog i kratkometraţnog igranog, tako i dokumentarnog

filma, te edukativnih radionica, taj festival pridonosi propitivanju kulturalnog identiteta

mediteranskog okruţenja kojemu pripada i Split, te time upravo otvara neka od kljuĉnih

pitanja koje ova Strategija ţeli staviti u svoje ţarište. Taj festival generirao je i originalni

prikazivaĉki program Kino Mediteran unutar kojega programi umjetniĉkog filma gostuju u

manjim sredinama (njih 21 u 2014. godini) gdje su redovna kina ugašena. Unutar tog

programa, odrţavaju se i redovne projekcije tijekom cijele zime na ĉetiri otoka koja su

prethodno izgubila repertoarno kino. Ali Split ima i Festival novog filma koji je iznikao iz

snaţne lokalne tradicije eksperimentalnog i avangardnog filma formirane u šezdesetima. Taj

festival odvija se u rujnu i orijentiran je na stilski inovativnije i zahtjevnije naslove iz cijelog

svijeta.

Tu su i knjiţevni festivali od kojih je u vrlo kratkom vremenu Priĉigin postao posebni

fenomen, s više tisuća posjetitelja u tjedan dana (predsezonskog) odrţavanja i gostovanjima


32

pisaca iz jugoistoĉne Europe, pa i iz drugih zemalja. Brojni festivali, akcije i manifestacije

koje Grad Split financira, udomljuje i promovira, već sada i kroz meĊusektorsku suradnju

kulture i turizma, te odgoja, obrazovanja i sporta, postaju vaţna aktivnost u predsezoni i

posezoni, odnosno izvan onih mjeseci kad u grad dolaze i kroz njega prolaze „ljetni turisti―.

Neke od navedenih aktivnosti su planetarno poznate a mogu se planirati i ustrojiti još bolje,

kako bi upravo u središte stavile kulturalni turizam i gospodarski zamašnjak koji će takav tip

ponude generirati.

III.2. Promjene i inovacije u strateškom razmišljanju o financiranju

projekata i programa

Prema projekcijama (u poglavlju VII) udio sredstava za kulturu će se sljedećih godina,

nakon jednog skoka, smanjivati postupno do ciljane stope od 12,44 % godine 2020, (uskladiti

s novim financijskim planom), ali s povećanjem u apsolutnom iznosu. Tu su uraĉunati i

projekti od nacionalnog i meĊunarodnog znaĉaja koji dobivaju financijsku potporu i od

Ministarstva kulture Republike Hrvatske te od Splitsko-dalmatinske ţupanije, koja takoĊer

prolaze kroz gradski proraĉun. Tome će se vjerojatno moći pribrojiti dodatne investicije

drţave Hrvatske i EU-a za kapitalne objekte: Koncertnu dvoranu i Dom mladih. Naime,

nevladine udruge i drugi korisnici gradskog proraĉuna ĉe se nuţno trebati, u nadolazećem

periodu, sve više oslanjati na sredstva iz ţupanijskog i drţavnog proraĉuna, pogotovo na

sredstva iz fondova EU-a, meĊunarodnih zaklada i fondacija, te iz crowdfundinga (masovnog

prikupljanja namjenskih priloga). Preusmjeravanje, zagovaranje prijava na meĊunarodne i

razne nacionalne komercijalne natjeĉaje, bolje korištenje vlastitih sredstava u smislu razvojnih

projekata i djelomiĉnog odrţavanja hladnog pogona etabliranih ustanova iz vlastitih sredstava,

kao i poticanje kulturalnih subjekata u gradu Splitu na izvanproračunske izvore

financiranja, ĉini suštinsku smjernicu ove Strategije koja u bitnom svom dijelu jednostavno

mora govoriti o financijskim aspektima vezanim uz strateške i razvojne projekte. Moţe se reći

da bez takvog stava nije moguće razvijati Strategiju i ostvariti ciljeve, opće i pojedinaĉne, a

koji proizlaze iz ovog dokumenta oko kojeg postoji širok konsenzus u zajednici kulturalnih

djelatnika. Dakle, razvoj i preoblikovanje splitske kulture treba promišljati ne samo u

gradskom kontekstu, već i u nacionalnom pa i u širem, regionalnom i europskom kontekstu, a

na taj naĉin treba se postavljati i prigodom razmišljanja o izvorima financiranja pojedinih

Comment [K9]: de


33

projekata i šire zamišljenih programa. Osim kroz komercijalne suradnje, svakako bi trebalo

usmjeriti aplikacije na otvorene natjeĉaje Europske agencije kroz program „Creative Europe

2014. – 2020.―, te na ostale regionalne i europske natjeĉaje. Ovako postavljenja Strategija

bazirana je na uvjerenju da Split ima realne kapacitete i sve komparativne prednosti da se

nametne kao kulturno ţarište iz kojeg će se širiti kreativna energija kako na regionalnom,

nacionalnom, tako i na mediteranskom i meĊunarodnom razini, te da će to u sluĉaju kvalitetno

napisanih i pripremljenih aplikacija biti prepoznato. Premda na prvi pogled djeluje

ambiciozno i s odreĊenim brojem inovacija koje ĉine bitnu promjenu u odnosu na uobiĉajeno

oslanjanje na tradicionalna sredstva financiranja kulture, ova Strategija je zasnovana na

ĉvrstim i racionalnim pokazateljima, te na uvjerenju da ti pokazatelji u kontekstu kvalitetnog

upravljanja kulturalnim resursima, ostvarenjem odgovarajuće sinergije i nastavom

programske kreativnosti, svakako mogu dati rezultate zacrtane u predviĊenom razdoblju.

Nadalje, urbanistiĉkim planom trebaju biti predviĊena rješenja koja će dugoroĉno biti

u funkciji kulturalnog sektora, što je vrlo poticajno za kreativne kapacitete grada i od vitalnog

znaĉaja za odrţavanje grada kao regionalnog kulturalnog, kulturalno-industrijskog, kreativno

novo-medijskog, sveuĉilišnog i gospodarskog centra. U tom je kontekstu planirano nekoliko

vaţnih projekata. Ponajprije riješit će se pitanje koncertne dvorane, gradu veoma potrebne,

dovršit će se zgrada Doma mladih koji će biti u funkciji izuzetno znaĉajnog Multimedijalnog

kulturnog centra i ostalih vaţnih kulturalnih udruga koje koriste tamošnje, za sada ne posve

primjerene prostorne uvjete i nedovoljne resurse. Tu je i pitanje iskoraka prema drugima, u

obliku umjetniĉke rezidencije. Pored toga, izuzetno vaţnim projektima smatraju se dogradnja

Galerije umjetnina i otvorene ljetne scenske pozornice, osnivanje literarne kuće, kao i

dodatnih muzejsko-izloţbeno-galerijskih prostora, od iskoraka postojećih prostora izvan

vlastitih meĊa do premještanja nekih prostora u primjerenije i na atraktivnije lokacije. Tu je i

vrlo vaţno pitanje otvaranja Grada prema Sveuĉilištu (i obrnuto), te mogućnost da se u

prostoru Sveuĉilišta i oko Sveuĉilišta stvori sinergija kojom bi grad bio priznat kao regionalni

sveuĉilišni centar i generator studentskih kulturalnih, znanstveno-kulturalnih i aktivistiĉko-

kulturalnih projekata. U tome vaţnu ulogu treba odigrati i budući Studentski kulturni centar,

po ugledu na većinu „studentskih gradova―, centar koji će biti pokrenut i promoviran

sinergijom gradske uprave, cijeloga grada i Sveuĉilišta. Zapravo, jedna je od temeljnih

odrednica ove strategije da se razvoj splitske kulture u periodu koji je pred nama treba

dogaĊati i (re)organizacijom prostornih resursa u gradskom i drţavnom vlasništvu, te u

Comment [K10]: Uključiti izgradnju zgrade umjetničke akademije u razvojne i strateške kulturne planove grada jer tako sinergijom možemo postidi racionalizaciju troškova i uključivanje studenata u kulturne procese, a grad dobija najbolju mogudu kulturnu infrastrukturu


34

konaĉnici preoblikovanjem, vizualnim i tehniĉkim unaprjeĊenjem, kao i kvalitativnim i

kvantitativnim umreţavanja kulturalne infrastrukture. U tom smislu kulturalna

infrastruktura, programi i umreţenost kulturalnih sadrţaja grada trebaju preuzeti ulogu

jednog od središnjih generatora razvoja, zapošljavanja i pozitivnog naboja koji će Split uĉiniti

gradom atraktivnim za kulturalni turizam, ali i za ţivot u gradskoj svakodnevnici. Stoga je

posebno vaţno naglasiti kako je jedan od vaţnih ciljeva ove strategije premisa da je gradu

Splitu u interesu da cijele godine bude atraktivna kulturalno-turistiĉka destinacija. Zimski

mjeseci u buduće neće „zamrznuti― kulturalna zbivanja niti će „usporavati― dinamiku

svakodnevnice i gospodarstveni uzlet grada utemeljen na kulturalnim sadrţajima općenito.

Upravo zbog toga ovim se strateškim dokumentom predlaţe da se intenzivno i kontinuirano

treba raditi na stvaranju prostornih i infrastrukturnih uvjeta. Paralelno s dovršenjem prostornih

kapaciteta namijenjenih kulturi, bitno je da brigu o kljuĉnim resursima vodi kvalitetni,

kompetentan i profesionalno educiran kadar.

III.3. Kroz kulturu dijaloga do pozicioniranja u zemlji, regiji i šire

Upravo iz ovih razloga, ovako zamišljena Strategija utemeljena je na zamisli

naglašenijeg i proaktivnog pozicioniranja grada Splita kao mediteranskog i šire zamišljenog

meĊunarodnog kulturalnog centra, kako je već reĉeno. To će se postići jaĉanjem

infrastrukturnih kapaciteta a kroz obnovu urbanih sadrţaja pokrenut će se istodobno i proces

koji bismo mogli nazvati jaĉanjem urbanog kulturalnog identiteta. U sljedećih nekoliko

godina rad na umreţavanju kulturalnih institucija, rad na jaĉanju kapaciteta i infrastrukture

kulturalnog sektora, kao i uspostavljanje, planiranje i jaĉanje dugoroĉnih veza izmeĊu

kulturalnog, gospodarskog i društvenog sektora, uz jasno profilirani plan nadzora i evaluacije

utjecaja kulturalnih projekata na grad, bitno će utjecati na definiranje i realizaciju prikladne i

odrţive infrastrukture, kako za realizaciju projekata, tako i za kreativnu, interaktivnu i

ljudskim resursima s raznih strana svijeta obogaćenu kulturalnu scenu. Principom

participiranja profesionalnih kulturalnih ustanova, udruga i kroz ukljuĉenost lokalnog

stanovništva i civilnog društva u cilju propitivanja kulturalnog identiteta, ova Strategija ima

za cilj ponuditi viziju i brojne odgovore na kljuĉna pitanja o splitskoj kulturalnoj sceni,

urbanoj slici grada, mjestu kulture i kulturalne industrije u našoj sadašnjosti i budućnosti.


35

Sinergijskim djelovanjem potrebno je omogućiti stvaranje novih i odrţivih okvira za

sudjelovanje svih zainteresiranih graĊana u kulturalnim aktivnostima. Cilj je u proces kulture

dijaloga ukljuĉiti široko zamišljeni spektar interesnih skupina: studentsku populaciju,

intelektualce, ratne veterane, sportske navijaĉe, ali posebno mlade, te marginalizirane skupine,

nezaposlene, osobe s posebnim potrebama te etniĉke manjine i istospolne zajednice. Izuzetna

se pozornost, gdje god je to moguće, treba posvetiti pristupaĉnosti svim aktivnosti osobama s

posebnim potrebama i osobama treće ţivotne dobi. TakoĊer, ova Strategija mora biti

sveobuhvatna u smislu senzibiliziranja i razvoja, dakle socijalizacije recipijenata, odnosno

publike, a posebice je tu bitna veza sa obrazovanjem i uĉešćem škola u kulturi dijaloga.

Ustrajnim i predanim radom na kulturi dijaloga zagovaramo zajedništvo i konstruktivnu

suradnju svih društvenih segmenata. Poziv na dijalog je već poziv na suradnju koja ima za cilj

pokrenuti pozitivni naboj, odnosno priĉu koja će biti prepoznatljiva u obliku posebnosti i

izvornosti Splita kao kulturne metropole. Stoga priĉa o Splitu mora biti jednostavna, logiĉna,

konkretna, uvjerljiva, imati emotivnu snagu kako bi postala pokretaĉka i djelatna, još

dinamiĉnija i optimistiĉnija nego što je sada. Taj proces će ujedno biti središnji pokretaĉ za

promjenu samopercepcije svih koji djeluju profesionalno kroz kulturu i u ime kulture, ali, što

je još vaţnije: pridonijet će bitno naĉinu na koji sliku o sebi stvaraju, oblikuju i prepriĉavaju

svi graĊani Splita. Svijest o našem gradu kao kulturnom epicentru mora se oţivjeti,

internalizirati se, te trajati takvom u svim graĊanima, mora ih povezati, uĉvrstiti i dati im

vitalnu snagu za kreiranje privlaĉne slike urbanog ţivota, ĉime ona pomaţe da zaţivi narativ

uspješnog, prosperitetnog i grada poţeljnog za ţivot. Tome u prilog idu i pozitvina mišljenja

iz svijeta o Splitu koja već postoje.2

Ipak, svaka kulturalna politika uvijek polazi od odreĊenog poimanja kulture. Da bi se

preoblikovanje moglo doista i ostvariti, ponajprije bi trebalo sagledati kulturu u širem

kontekstu, uzimajući u obzir promjene u socijalnom, gospodarskom i ekonomskom, a i u

politiĉkom aspektu suvremenog trenutka, kao i u svjetlu transformacija koje se iz dana u dan

dogaĊaju u podruĉju kulture digitalnog doba. Zapravo, danas se ustaljuju bitno drukĉija

razmišljanja o tome što to kultura uopće jest. Osim takozvane elitne ili visoke kulture (u nas

2 Moţda je najbolje brendiranje i pozicioniranje grada Splita u novije vrijeme napravio

ugledni Financial Times 2012. godine, kad je grad Split prepoznao kao onu destinaciju s

UNESCO-ove liste svjetske baštine koja je najpoţeljnije (najprimamljivije) ţivotno središte.

Ovo priznanje je ostvareno u konkurenciji 936 nominiranih mjesta s liste zaštićene svjetske

baštine UNESCO-a, a koji su obuhvaćala i 183 lokaliteta zaštićenih prirodnih ljepote.


36

institucionalne) i nezavisne scene, te oĉuvanja baštine i urbanistiĉkog nasljeĊa, sastavnim

dijelovima kulture danas se, unutar kulturalnih studija, smatraju i popularna kultura s

razliĉitim supkulturama koje je saĉinjavaju, masovna kultura koju proizvodi kulturalna

industrija, ali i kultura primijenjenog urbanizma, to jest stanovanja te prometna i ekološka

kultura. Drugim rijeĉima, kulturu i kulturalni razvoj danas takoĊer ĉine razliĉiti aspekti

kulture svakodnevnice, od pitanja recikliranja i zdrave prehrane, do pitanja zaštite okoliša,

racionalnog korištenja resursa i upotrebe obnovljivih izvora energije. Sve su to aspekti koji

predstavljaju promjenu paradigme u razumijevanju kulturalnih potreba ali i obaveza zajednice

prema budućim naraštajima na podruĉju kulture, a to treba pratiti kako strategijom

kulturalnog razvoja, tako i u sklopu programskih shema unutar raspodjele kulturalnih

fondova, donacija i proraĉunskih sredstava. Tu se misli na redovite projekte ali i na one koji

će se pozivati na natjeĉaje raspisane u sklopu priprema i provoĊenje interdisciplinarnog

projekta Split – EPK 2020.).

Zadaća je Sluţbe za kulturu, umjetnost i staru gradsku jezgru Grada Splita (u daljnjem

tekstu: Sluţba za kulturu ili samo Sluţba) da prati proces transformacije kulturalnih paradigmi

s time da uvijek bude na tragu i suvremenih kulturalnih i urbanih tendencija koje

zadovoljavaju potrebe grada i upisanosti gradskih kulturalnih sadrţaja u šire zamišljene

odnose. Sluţba treba kroz svoje profesionalno i strĉno djelovanje poticati procese unutarnjeg

profesionalnog usavršavanja i razvoja, zadaća joj je usklaĊivati Javne potrebe u kulturi sa

zakonskim okvirima i stimulativnim odredbama za one subjekte koje permanentno uĉe i

otvaraju se prema suvremenim kulturalnim tendencijama, te spremno ugraĊuju nove

postupke, kriterije i mjerila u svoju kreativnu i organizacijsku praksu. Prema tako uokvirenim

kriterijima kultura je aktivnija, ĉesto manje ili više nepredvidiva, ali uvijek ţiva i dinamiĉna,

tako da se svaki njezin pomak reflektira i ima odjeka na više razina. Danas kulturalna ţarišta

nisu više statiĉna i usidrena u odreĊenu ĉvrsto zadanu paradigmu, bilo da se ona smatra

sistemskom, javnom i tradicionalnom (poput knjiţnica, muzeja, galerija ili kazališta), ili

neuhvatljivom i rastresito organiziranom, kao što je to sluĉaj kod novih medija, raznih oblika

performansa pa ĉak i u zajedniĉkim programima izmeĊu institucionalnih i neinstitucionalnih

oblika izriĉaja. To neki put ukljuĉuje i iskorake vrlo kompleksnih umjetniĉkih i kulturalno-

politiĉki osviještenih projekata u zajednicu (od staraĉkih domova, do vrtića, škola, društava

veterana i udruga navijaĉa nekih sportskih klubova), tako da se radi o jednom potpuno novom

modelu uokvirivanja problema koji u tradicionalnom tretmanu financiranja kulture i


37

razmišljanja o obrascima njezine nazoĉnosti i aktivne uloge u zajednici. Rijeĉ je o sadrţajima

koji nisu bili uvijek predmet promišljanja i strateških usmjerenja. U tom smislu, ta se

dinamika odnosa istodobno etablira i propituje kroz modele odnosa koje se grade uz i za

kulturu u sklopu svih sluţbi Grada Splita koje su za to nadleţne, ali i u pregovorima izmeĊu

establišmenta (ovjerenih i ovjerljivih institucija) i rastresitih ţarišta nove kultur(al)ne energije.

Dakle, umijeće strateškog planiranja kao instrumenta kulturalne politike Grada sastoji

se u sustavnijem promišljanju, domišljanju i stalnoj uspostavi kulture dijaloga kao

najkompleksnijeg i najdemokratiĉnijeg oblika komunikacije. U strateškom planiranju

kulturalnog razvoja u središtu bi trebali biti projekti koji pripadaju našem, specifiĉnom

mediteranskom identitetu i rubnim identitetskim obrascima koji se na nj naslanjaju. Projekti,

meĊutim, koji ne izrastaju logiĉno iz podneblja u kojem se u prirodnom okruţju organski

razvijaju i u njega uklapaju trebaju ući u strateški plan kao kontaktni programski sklopovi koji

će sluţiti kao most izmeĊu lokalne i globalne kulture i privlaĉiti strane umjetnike i kulturalne

menadţere u svrhu obogaćivanja lokalnih kulturalnih paradigmi. TakoĊer, strategiju

usmjeravanja spomeniĉke rente (namjenska sredstava za obnovu stare gradske jezgre) u

ulaganje na spomenicima kulture i spomeniĉkoj baštini kroz obnovu, restauraciju,

prouĉavanje, zaštitu i prezentaciju, dakle po naĉelima muzejske djelatnosti, ovaj dokument

smatra preporuĉivim modelom u odnosu na postojeće stanje Dioklecijanove palaĉe i stare

gradske jezgre kao turistiĉkog lokaliteta i turistiĉke destinacije.

Iz svega navedenoga logiĉno slijedi ĉinjenica da projektna strateška orijentacija

zahtjeva prisutnost kreativnog duha u konkretnom prostoru i vremenu, te je uvijek u procesu

njezine implementacije i dogovora oko pojedinih njezinih segmenata vaţno sagledati postoje

li ljudski i drugi resursi koji mogu sprovesti i realizirati planirane projektne zamisli u

predviĊenom vremenskom razdoblju. Opseg projekata, od kapitalnih do onih koji odrţavaju i

promiĉu postojeće, steĉene kulturalne vrednote i protokole (baštinu dakle) trebao bi izniknuti

upravo iz temeljnih vrijednosti i protokolarnih praksi dijaloga koje ova Strategija zagovara.

Istodobno, tako se odreĊuju i prioriteti u smislu da se uvijek ima u vidu što iz ĉega izrasta i

što se na koji i kakav segment tradicije nastavlja. Na osnovi do sada istaknutog razvidnim

postaje kako bi se brţi, kvalitetniji i uĉinkovitiji kulturalni razvitak u smislu općeg boljitka

grada zasigurno dogodio kad bi se u gradu Splitu kulturalni, gospodarski i turistiĉki struĉnjaci

i praksa, u suradnji s politiĉkim i znanstveno-akademskim ĉimbenicima, ujedinili oko

temeljnih odrednica, misije i vizije strateškog kulturalnog razvoja grada Splita.


38

Ova Strategija, dakle, nastala je i iz potrebe i sa svrhom da se jasno definira kulturalna

politika uprave i cijelog grada Splita, te da se kroz nju ostvari konsenzus na razini postizanja

zajedniĉkog cilja u implementaciji kulturalnih politika u korist grada i graĊana. Središte joj je

na umijeću dijaloga i dijaloške prakse ostvarenja strateškog planiranja i realizacije onih

projekata i programa koji su ostvarivi i potrebni sredini kako bi se potaknuo brţi kulturalni

razvoj, poboljšala kvaliteta ţivljenja a kulturalni zamah pretvorio u jednog od glavnih

generatora razvoja u narednom desetljeću.

Suradnjom pri izradi Strategije, akteri su splitske kulturalne scene preuzeli svoj dio

odgovornosti zajedno sa Sluţbom za kulturu i Gradom kao cjelokupnom upravom, time se

obavezali na aktivno pridonošenje stvaranju potrebnog i transparentnog sustava odluĉivanja,

financiranja i upravljanja kulturom u gradu Splitu, utemeljenog na dugoroĉnoj viziji i jasno

definiranim strateškim ciljevima. Provedba Strategije trebala bi, bez ikakve sumnje, izmijeniti

sadašnje stanje kulture grada Splita i pridonijeti viziji Splita kao regionalne kulturalne

metropole.

IV. Kulturalna povijest grada i ishodišta Strategije

Povijesni pregled razvoja grada, s naglaskom na kulturalnu povijest, ova Strategija

iznosi u smislu ishodišta o prezentaciji baštine i modalitetima njezina (pre)vrednovanja i na

njoj utemeljene kulturalne politike razvoja. Teţište je na onim dogaĊajima, godinama,

datumima, te opisima povijesnih narativa koji na izvjesni naĉin mogu ukazivati i posluţiti kao

mjesta otvaranja novih prostora u (re)prezentaciji kulture, u pronalaţenju modaliteta

izbjegavanja providnih modela (re)tradicionalizacije (kao zarobljenosti u prošlost) i naĉina na

koji se na tradiciji moţe (kroz dijalog) graditi dijaloška kultura za XXI. stoljeće. Naravno, u

ovako kratkom dijelu dokumenta izabrani su samo neki primjeri i vaţni dogaĊaji. Mnogi

drugi vaţni datumi, ljudi i dogaĊaji mogli su takoĊer biti spomenuti ali to nadilazi formu

jednog ovakvog dokumenta.

Comment [K11]: tko su ti akteri


39

IV.1. Kratki pregled ključnih događaja u povijesti kulture u Splitu

Potkraj I. stoljeća prije Krista, na sadašnjem podruĉju Splita postoje suburbane vile,

vjerojatno vezane uz Salonu.

I. stoljeće nove ere, na lokalitetu Ad basilicas pictas (na današnjem Manušu) izgraĊen

teatar ili odeon za oko tisuću gledatelja, što ukazuje i na mogućnost postojanja

preddioklecijanove aglomeracije na prostoru kasnije izgradnje Dioklecijanove palaĉe. Još u

XVII. stoljeću se ovaj lokalitet spominje u jednom crkvenom izvještaju (visitatio) kao

prostor uz obojene bazilike.

305. godine je završena Dioklecijanova palača, upravo ona kasnije postaje nukleus grada i

u novovjekovno vrijeme spomenik svjetske kulturne baštine. (Godine 1979. je povijesna

jezgra Splita s Dioklecijanovom palaĉom upisana u UNESCO-ovu listu svjetske kulturne

baštine.) Inaĉe, povijesni pisani izvori biljeţe opis Dioklecijanove palaĉe na grĉkom jeziku

već oko 950. godine, u znamenitom spisu O upravljanju carstvom (De administrando

Imperio), napisanom od strane samog cara ili u krugovima bliskim bizantskom caru

Konstantinu VII. Porfirogenetu.

Oko 640. godine, iz antiĉke Salone, oštećene prodorom snaga avarsko-slavenskog saveza i

onemogućene u svojoj gradskoj trgovinskoj funkciji prekidom prometnih veza s Panonijom

i inom unutrašnjošću, preneseni su gradski i metropolitanski atributi u Dioklecijanovu

palaĉu, pod vodstvom Severa Velikoga (Severus Magnus). Split nakratko preuzima

funkciju carskoga grada, trajnog nadbiskupskog sijela (nadbiskup Ivan Ravenjanin), dakle

crkvene (a time i kulturne) metropole Dalmacije, oĉito velikog grada i tada, dok se upravni

centar onoga što je (pre)ostalo od rimske provincije Dalmacije ubrzo seli u Zadar.

Oko 700. godine završen je tekst liturgijske i svete knjige Evangeliarium Spalatense

(Splitski evangelistar). Moţe se pretpostaviti da je kodeks napisan u Salonu a legenda ga

povezuje Svetim Dujmom koji da ga je napisao i s njime bio pokopan.

Oko 800. godine gradi se ranoromaniĉka crkva Sutrojica, odnosno crkva Svete Trojice na

Poljudu. Crkvu izvori prvi put spominju u XI. stoljeću. U sakralnoj je uporabi još i danas.

Mirom u Aachenu 812. godine, izmeĊu tadašnjih europskih velesila Franaĉke i Bizanta,

sam Split pripao Bizantu dok mu je neposredna okolica priznavala franaĉko vrhovništvo.

Već ranije, u VII, stoljeću, a pogotovo kroz IX. i X. stoljeće teĉe redovita komunikacija

Splićana s Hrvatima u okolini. Slavenizacija, odnosno, pohrvaćivanje Splita, inaĉe

sastavnog dijela bizantske teme Dalmacije je proces koji nesmetano teĉe.

Comment [K12]: Sadašnje stanje tog lokaliteta paradigma je lkulturne politike grada i države


40

Godine 852., hrvatski vladar (knez) Trpimir, u ime dobrih odnosa sa Splićanima, daruje

crkvi sv. Juraja u Putalju, koja je priapdala splitskoj biskupiji, svoje posjede (Luţani,

Tugare), te desetinu prihoda sa svoga dvora u Klisu.

U dva navrata, 925. i 928. godine u Splitu su u nazoĉnosti hrvatskog kralja Tomislava

odrţani crkveni sabori. Split je u ranom srednjem vijeku povremeno pod kontrolom

hrvatskih vladara iz dinastije Trpimirovića. Politiĉka središta ranosrednjovjekovne

Hrvatske hrvatski vladari redovito organiziraju u neposrednoj blizini Splita.

Poĉetkom XII. stoljeća uspostavlja se u gradovima Dalmacije, u okviru Ugarsko-Hrvatske

drţave, od središnjih vlasti relativno autonomni komunalni sustav. Procvatom komune

Split dolazi do ekonomskog i kulturnog napretka grada kroz srednji vijek.

Godine 1214., Andrija Buvina (u dokumentima nazvan »pictor de Spalato«) postavio o

svetkovini sv. Jurja glasovite drvene vratnice na portal Katedrale; malo zatim i rezbarene

korske klupe.

Godine 1240., gradonaĉelnik Gargano de Arscindis sabire bizantsko i obiĉajno pravo

primjenjivano u Splitu u Capitularium, prvi statut splitske komune, dobrim dijelom

uklopljen u kasniji Statut grada.

Do 1262. godine Arhiđakon (Arciđakon) Toma piše znamenito djelo Historia

Salonitana, u kojemu, meĊu ostalim istiĉe da je splitska nadbiskupija baštinik stare antiĉke

salonitanske crkvene metropolije.

Do 1277. godine, komuna Split priznaje de facto samostalnog bana Pavla Bribirskog za

svog comesa, kasnije istu titulu nosi njegov brat Mladen (Mladin) do 1301., te Pavlov sin

Juraj bar do 1321. godine. Split dobio mogućnost nesmetanog trgovanja s unutrašnjosti

Hrvatske i s Bosnom.

Godine 1312., sastavljen je Statut grada Splita, na snazi, donekle dopunjavan, do propasti

komunalne autonomije 1797. godine. Inaĉe Split je u drţavnom okviru Venecije (Mletaka)

koja ima kontinuitet vrhovne vlasti nad Dalmacijom (osim Dubrovnika) pod Venecijom

sredinom XIV. stoljeća (ustanak Splita protiv Venecije 8. srpnja 1357.), pa kontinuirano od

poĉetka XV. stoljeća do 1797. godine i njezinog ukinuća od strane Napoleona Bonapartea.

U godinama 1403-1404., u splitskoj crkvici sv. Mihovila nastao bogato oslikani Hrvojev

misal. Inaĉe, herceg Hrvoje Vukĉić Hrvatinić kontinuirano derogirao autonomiju Splita.

Poĉetkom XV. stoljeća je sagraĊena tzv. velika Paplićeva palača unutar Dioklecijanove

palaĉe (danas Muzej grada Splita), vjerojatno od strane radionice hrvatskog majstora Jurja

Dalamatinca, i bila je jednom od brojnih patricijskih palaĉa u Splitu. Napravljena je u stilu

venecijanske cvjetne gotike. Postaje mjestom okupljanja kruga humanista u Splitu

predvoĊenih obitelji Papalić i Markom Marulićem.

Comment [K13]: pa


41

Godine 1444., u neposrednoj blizini Splita, u srednjovjekovnoj autonomnoj Poljiĉkoj

Republici na Mosoru, ĉiji su djelovi povijesnog teritorija i danas dio Splita, napravljena je

jedna od nekoliko redakcija znamenitog Poljičkog statuta, vaţnog izvora srednjovjekovne

pravne i društvene povijesti europskog srednjovjekovlja. Pisan je hrvaskim jezikom,

hrvatskom verzijom ćirilice, bosanĉicom, odnosno, tzv. arvackim pismom.

U razdoblju od 1446. do 1448. godine, Juraj Matijev (»Dalmatinac«) sagradio kapelu bl.

Arnira, splitskog nadbiskupa, u crkvi sv. Eufemije u sklopu samostana benediktinki.

Godine 1461. ili 1462., Tideo Acciarini dolazi i uvodi humanizam u Split, gdje mu je

uĉenik i Marko Marulić.

1480. godine je kipar, albanskog podrijetla, Andrija Aleši (Andrea Aleksi) izradio oltarski

retabl, u crkvi sv. Jere na Marjanu.

Godine 1495. izlazi Lekcionar fra Bernardina Splićanina, prva knjiga tiskana latinicom

na hrvatskom jeziku.

Godine 1521. tiskana je glasovita Judita Marka Marulića, zbog toga »oca hrvatske

knjiţevnosti«. Djelo nastalo u sjeni prijetnji od osvajanja od strane Turaka Osmanlija

postalo je poznato diljem tadašnje kršćanske Europe, sve do Engleske.

Godine 1549. Girolamo Santacroce naslikao prvi realni prikaz grada Splita na poliptihu

u crkvi pored samostana na Poljudu. Maketu grada drţi u ruci sv. Duje.

Godine 1577. Mletaĉka Republika je prihvatila prijedlog Daniela Rodrige i odobrila mu

izgradnju „skale― (trgovaĉkoga punkta u luci za uvoz i izvoz robe iz turske unutrašnjosti i

iz Mletaka). Split prosperira kao postao ekonomsko-trgovaĉki centar i kulturno sjecište.

Godine 1603., skladatelj Tommaso Cecchini (Canti spirituali) postaje zborovoĊa splitske

Stolnice.

Godine 1620. u Veneciji je tiskano 27 moteta Ivana Lukačića koji je od 1615. godine

glazbeni prefekt splitske Katedrale.

1626. godine je roĊen slikar i ilustrator franjevac Bone Razmilović.

U godinama 1633. do 1635. venecijanski slikar Matteo Ponzoni u Splitu radi slike za kor

splitske katedrale sv. Duje.

Godine 1641. je roĊen Jerolim Kavanjin, pisac baroknog spjeva Bogatstvo i uboštvo.

Tijekom tzv. Kandijskog rata sredinom XVII. stoljeća, Venecija napravila barokne

bastione oko Splita, kao svoje vaţne fortifikacije i uopće uporišta u borbi protiv Turaka

Osmanlija. Zvjezdolik tlocrt tadašnjih bastiona oko Dioklecijanove palaĉe se prostorno

podudara s današnjom primarnom zonom UNESCO-ve zaštite (zona A).

Comment [K14]: čini mi se malo nespretnim to izraziti uvodi humanizam, zanči li to da se točno zna dan i sat kad ga je uveo


42

Godine 1700. je nadbiskup Stefano (Stipan) Cosmi slomio višestoljetni mletaĉki otpor i

otvorio Nadbiskupsko sjemenište koje je djelovalo i kao klasična gimnazija s pravom

javnosti, u kojoj su se školovali i velikani kulturne Europe (Ugo Foscolo, Adolfo Mussafia,

Vladimir Nazor, Milan Begović, Giovanni Maver i drugi)

Godine 1703. je splitski svećenik Ivan Paštrić, djelatan u Rimu, osnovao prvu javnu

knjiţnicu pri nadbiskupskom sjemeništu.

Oko 1704. godine je osnovana »Ilirska Akademija«.

1721. godine je austrijski arhitekt Fischer von Erlach uvrstio Dioklecijanovu palaĉu (za

koju donosi idealnu rekonstrukciju izvornog izgleda) u svoj izbor najpoznatijih graĊevina

svih vremena.

Godine 1728. je objavljen talijansko-latinsko-hrvatski rjeĉnik (Dizionario italiano-latino-

ilirico) koji je u Splitu sastavio leksikograf o. Ardelio Della Bella.

1744. godine je roĊen Giulio Bajamonti, lijeĉnik, polihistor, kontratenor, skladatelj, od

1790. glazbeni voditelj Stolnice, etnolog i etnomuzikolog, anglist, povjesniĉar…

Prije 1750. osnovano je staro splitsko kazalište u sklopu Kneţeva dvora na Narodnom

trgu.

1757. godine je škotski arhitekt Robert Adam prvi sustavno istraţivao Dioklecijanovu

palaĉu; glavni mu je suradnik francuski slikar Ch.-L. Clerisseau; rezultati njihova

istraţivanja objavljeni su 1764. u monografiji Ruins of the Palace of the Emperor

Diocletian at Spalatro.

Godine 1767. je osnovana Agrarna akademija.

1767. godine je mletaĉki kipar Giovanni Maria Morlaiter izradio barokni oltar sv. Duje.

1770. godine dogaĊa se prijenos relikvija sv. Dujma u novu kapelu, koja je probila

sjevernu nišu Mauzoleja zapremivši dio Periptera; prigodni glazbeni oratorij polihistora

Giulija Bajamontija, pisca sinteze Povijesti Splita.

Nakon pada Venecije i uspostave prve i kratkotrajne austrijske vlasti, poĉetkom XIX.

stoljeća, u doba Napoleonovih ratova, grad Split je pod francuskom upravom. U Splitu se

budi javni, politiĉki, kulturni i prosvjetni ţivot. Dio zapadnih bedema razrušen te je sam

grad povezan sa svojim tadašnjim teţaĉkim predgraĊem Velim Varošem.

Godine 1819. je roĊen skladatelj i bas Francesco Suppé Demelli (Franz von Suppé),

utemeljitelj beĉke operete, autor Misse Dalmatice.

1820. godine je utemeljen Arheološki muzej u Splitu.


43

1810 osnivanjem Sveučilišnog liceja u splitskom Nadbiskupskom sjemeništu.

Sveučilišni će status naš Grad obnoviti 1926., kada nakon Rapalskih ugovora

zadarska Visoka bogoslovna škola seli u Split. S fakultetskom razinom priznatom još

1940., škola će afilijacijom sa zagrebačkom Bogoslovijom 1972. postati Teologija u

Splitu, da bi 1999., udruţena s Franjevačkom teologijom iz Makarske, kao Katolički

bogoslovni fakultet ušla u sastav Sveučilišta u Splitu. Uvid u pretpovijest našeg

Sveučilišta bio bi nepotpun kada bismo previdjeli i prešutjeli više od 300 godina

neprestanog djelovanja splitske Klasične gimnazije koja je ovo Sveučilište stoljećima

pripremala.

1825. godine, u dvorištu Lazareta podignuta zgrada kazališta (drveno kazalište).

Godine 1830. je roĊen pjesnik i politiĉar Luka Botić (Bijedna Mara).

1854. godine je Vicko Andrić imenovan konzervatorom Splita i Dalmacije; prethodno je

naĉinio projekt regulacije Dioklecijanove palaĉe, arhitektonski snimivši sve njezine

vidljive ostatke.

Godine 1859. je zaslugom gradonaĉelnika Antonija Bajamontija otvorena zgrada tzv.

Bajamontijeva kazališta.

Godine 1860. je otvorena knjiţara Morpurgo s kulturalnim i politiĉkim nakladništvom.

Od 1862. u Splitu djeluje Narodna Slavjanska čitaonica. Poĉetkom 1860-ih Split je

predvodnik borbe za sjedinjenje s Hrvatskom i za hrvatski jezik.

Godine 1870. roĊen je slikar Emanuel Vidović (Mrtva priroda sa satom).

Godine 1879. je roĊen skladatelj Josip Hatze (Adel i Mara).

Dana 22. srpnja 1882., nakon izbora dolazi do pobjede Narodne stranke u Splitu. Ovime je

u Splitu slomljena ideja kulturnog i politiĉkog autonomaštva pa i talijanskog iredentizma,

te potvrĊena kulturna i politiĉka identifikacija Splićana kao predvodnika cijele Dalmacije s

prekovelebitskom Hrvatskom, tada još u okviru Austro-Ugarskog Carstva. Hrvatska misao

u Splitu se kroz XIX. stoljeće nezadrţivo probijala u moderni nacionalni duh hrvatstva.

Godine 1884. poĉinje sustavno pošumljavanje Marjana marom i aktivnostima prof. Jurja

Kolombatovića.

1890. godine je roĊen skladatelj Ivo Parać (Adelova pjesma, Musiche Pascoliane).

Godine 1893. je otvorena zgrada Obćinskog kazališta (sada Hrvatskoga narodnog

kazališta).

1894. godine, u povodu I. meĊunarodnog kongresa ranokršćanske arheologije Bulić, Rutar

i Jelić objavljuju Vodju po Spljetu i Solinu.

Comment [K15]: održan je prvi međunarodni kongres u Solinu i splitu


44

Godine 1895. su roĊeni skladatelji Jakov Gotovac (Simfonijsko kolo) i Ivo Tijardović

(Mala Floramye).

1899. godine u Split doselio kipar i graditelj Ivan Meštrović, meĊu ostalim i autor kipa

Grgura Ninskog, sagradio je i Palaču Meštrović (sada: Galerija Meštrović), rekonstruirao

Kaštilac Capogrosso-Kavanjin (Kaštelet).

Godine 1903. se osniva Društvo Marjan i poĉinje graditi sustav marjanskih skalinada i

staza.

Godine 1905. Vicko Mihaljević »Neurastenicus«, autor Splićanistike, objavio Pregršt

šušnja.

Od 1908. do 1912. godine društveno vesela umjetniĉka grupa Splićana (Ante Katunarić

kao izdavaĉ i urednik, te slikari Emanuel Vidović, Virgil Meneghello Dinčić, Angjeo

Uvodić, pa i skladatelj Josip Hatze) suraĊuje uglavnom pod pseudonimima u satiriĉkom

listu Duji Balavcu. Splitski mjeseĉnik bio namijenjen razonodi i zabavi, ali i oštroj kritici

gradskih, nacionalnih, pa i drţavnih ne uvijek negativnih liĉnosti i pojava. Kasnije na istom

tragu, izlazili i drugi humoristiĉni listovi, od kojih je najpoznatiji Berekin u 1980-ima.

Godine 1909., u kući Ilić, Josip Bepo Karaman otvorio kinematograf Edison punim

nazivom International Phono Kinematograph Edison (danas kino Karaman). To je

najstariji kinematograf u Hrvatskoj koji je i dalje u funkciji. Snimke Splita s poĉetka XX.

stoljeća i danas svjedokom su poĉetaka kinematografije u Hrvatskoj.

Godine 1909. u Split doselio Cyril Matěj Hrazdira, promicatelj nacionalnog smjera u

skladateljstvu, kao ravnatelj Zvonimira organizirao operni ţivot u Splitu.

Godine 1918., predajom glavnoga grada Zadra Italiji Split, glavno industrijsko središte

dotadašnje Kraljevine Dalmacije unutar Austo-Ugarske, preuzima i funkciju upravnog

središta, a postaje i glavna luka nove juţnoslavenske drţave budući da je i Rijeka ostala

van te drţave. To jaĉa funkciju Splita kao glavnoga kulturnog središta Hrvatske poslije

Zagreba.

Oko 1920. godine, u Kavani Troccoli na Pjaci sastaje se Stol mudraca, neformalni kruţok

splitskih intelektualaca i umjetnika (Emanuel Vidović, Marko i Angjeo Uvodić,

Katunarić, Meneghello Dinčić, te Ivo Tartaglia, Dinko Šimunović, Grga Novak, Ivan

Meštrović, Milan Begović i drugi).

Godine 1920. je formiran prvi profesionalni kazališni ansambl u Splitu (Narodno

pozorište za Dalmaciju).

Godine 1926. Umberto Girometta, prirodoslovac i speleolog, otac planinarstva u

Dalmaciji, osniva Gradski prirodoslovni muzej, a 1928. godine i Akvarij.


45

U razdoblju 1926-1928. su praizvedene Mala Floramye i Spli’ski akvarel, operete Ive

Tijardovića koje će postati scensko-glazbene uspješnice i bitni element splitskog identiteta.

Godine 1927. su dvije splitske feministice dr. Jelka Perić i novinarka Vinka Bulić

sudjelovale su na meĊunarodnom skupu feministica u Pragu 1927. godine. To je poĉetak

ţenskog pokreta u Splitu.

Godine 1927. don Frane Bulić i Ljubo Karaman objavljuju monografiju Palača cara

Dioklecijana u Splitu.

Godine 1931. je roĊen skladatelj Ruben Radica (Prazor).

Godine 1939. je objavljena Dalmatinska kuharica Dike Marajanović Radice,

najutjecajnija i do danas najkorištenija dalmatinska kuharica.

1939. godine je formirano Hrvatsko narodno kazalište u Splitu (intendant: Ivo

Tijardović; privremeno dokinuto predajom grada Kraljevini Italiji 1941.)

Ratne 1943. godine je u Splitu, pod talijanskom fašistiĉkom okupacijom odrţana

slobodarska ilegalna antifašistička izloţba likovnih umjetnika koju je u konspirativnim

uvjetima vidjelo više tisuća graĊana.

Godine 1943. u kolibi na obliţnjoj planini Mosor izdan je prvi broj Slobodne Dalmacije,

tada biltena lokalnoga partizanskoga gerilskog i atnifašistiĉkog pokreta. Taj dnevnik

posljednjih je 70 godina najutjecajniji lokalni informativni medij.

Godine 1943., u zbjegu formiranom nakon kapitulacije Italije i njemaĉke ofenzive u

Dalmaciji, od izbjeglog stanovništava je u egipatskom El Shattu osnovano Kulturno-

umjetniĉko društvo Titovi mornari (sada Gradsko kazalište mladih), a od 1944. u Splitu

ono djeluje kao stalno kazalište (odatle iznikli Boris Dvornik, Ivica Vidović, Josip

Genda, Mani Gotovac, Richard Simonelli i drugi).

1945. godine, osnovana je Viša pedagoška škola, prva stalna visokoškolska ustanova u

Splitu (kasnije Pedagoška akademija). Humanistiĉki i društveni studiji izvode se

kontinuirano u razdoblju 1978.-2003. u posebnoj ustrojbenoj jedinici Filozofskog fakulteta

u Zadru Sveuĉilišta u Splitu, a 1990.-1998. dijelom i na Fakultetu prirodoslovno-

matematiĉkih znanosti i odgojnih podruĉja u Splitu. Potkraj 1998. godine Uĉiteljski studij i

Studij predškolskog odgoja izdvajaju se iz Fakulteta prirodoslovno-matematiĉkih znanosti

i odgojnih podruĉja Sveuĉilišta u Splitu i konstituiraju kao Visoka uĉiteljska škola

Sveuĉilišta. Odjel za humanistiĉke znanosti Sveuĉilišta u Splitu osnovan je 2001. taj Odjel

i Visoka uĉiteljska škola zdruţeni su 2005. u Filozofski fakultet.

1945. godine je osnovano stalno Narodno (sada Hrvatsko narodno) kazalište s dramom,

operom i baletom.

Comment [K16]: Nema spomena utemeljenja UMASa


46

1945. godine se osamostaljuje Muzej grada Splita ĉiji poĉetak rada se vezuje uz Gradsku

biblioteku, te se tijekom 1946. godine Muzej grada Splita u prostorima palaĉe Bernardi

samostalno otvara za javnost, dok se 1952. godine predstavlja javnosti s djelomiĉnim

stalnim postavom u Papalićevoj palaĉi, u kojim prostorima se i danas nalazi stalni postav i

sjedište Muzeja grada Splita.

Godine 1948. je roĊen skladatelj Frano Parać (Judita).

Godine 1954., pod nazivom Splitske ljetne priredbe, utemeljen je festival danas znan kao

Splitsko ljeto.

Godine 1955. je ĉišćenje podruma Dioklecijanove palače od vjekovne šute otkrilo toĉnu

substrukturu rezidencijalnog dijela Palaĉe; daljnja sustavna istraţivanja, koja još nisu

okonĉana, utvrdila su postojanje fulonike i inih proizvodnih pogona, što ukazuje da je

Palaĉa projektirana i izvedena kao monumentalan samoodrţiv entitet – model i za današnju

splitsku kulturu. U substrukutri Palaĉe naĊeni i artefakti koji ukazuju na predioklecijanove

graĊevine.

1957.-1965. povjesniĉar Grga Novak objavljuje monumentalnu Povijest Splita u tri

sveska.

Godine 1958. slikar Ivo Dulčić završio monumentalnu fresku Krista Kralja u

franjevaĉkoj crkvi Gospe od Zdravlja, antologijsko djelo modernistiĉkoga sakralnog

slikarstva.

1961. godine Ivan Martinac snima Monolog o Splitu, jedan od prvih filmova i kanonski

klasik tzv. splitske škole eksperimentalnog dokumentarca. Autori ―splitske škole‖

sastavni su dio tzv. druge filmske avangarde, a karakterizira ih kombiniranje

dokumentarizma i eksperimentalne montaţe.

1961. godine, u gotiĉko-renesansnoj palaĉi kod Zlatnih vrata otvorene prostorije

Radniĉkog sveuĉilišta Đuro Salaj (danas: Centar za kulturu i cjeloţivotno obrazovanje

Zlatna vrata ex. Puĉko otvoreno uĉilište Split). Od 1964. u istim se prostorima kinoteke

odvijaju kino-predstave, a od 1971. redovna kinoteĉna djelatnost koja je evoluirala u

današnje art-kino Zlatna vrata.

1961. godine u Splitu se pojavljuje rock and roll sastav Tekile (u njemu je zapoĉeo

djelovanje i 15-godišnji Oliver Dragojević), a nešto kasnije, 1963. godine splitski Delfini

(postoje i zagrebaĉki) zapoĉinju glazbeno djelovanje kao klasiĉni 'elektriĉari'.

Od 1967. godine u Splitu djeluje slikar, kipar i grafiĉar Vasko Lipovac (Biciklisti).

11. siječnja 1968. godine, skupina mladih autora, pod vodstvom Pave Dulčića, izvela

Crveni Peristil, prvu konceptualnu akciju u povijesti hrvatske suvremene umjetnosti. Na

odreĊeni naĉin ovaj je buntovni ĉin i preteĉa svih šezdesetosmaških aktivnosti u Europi.

Comment [K17]: zašto modernističkog a ne modernog


47

Godine 1968. je otpoĉela realizacija nove urbane ĉetvrti grada, tzv. Splita 3, namijenjenoj

za 30 000 stanovnika, prema projektu slovenskih urbanista na ĉelu s Vladimirom Mušiĉem,

koji su urbanizmom Splita 3 pokušali riješiti problem otuĊenje modernistiĉkih kvartova i

suvremenom gradu dati mediteranski peĉat. Primjetno je da su za razliku od nekih drugih

gradova, nove ĉetvrti prirodnije povezane sa centrom grada pa se o njima nikada nije

uvrijeţilo mišljenje da je u pitanju nekakav otuĊujući Novi Split.

Godine 1968., u sklopu Kino kluba Split, Tatjana Dunja Ivanišević snimila Ţemsko, prvi

feministiĉki film u hrvatskoj kinematografiji.

Godine 1970. je premijerno izvedena klasiĉna TV serija Naše malo misto na ĉakavskome

govoru, po scenariju splitskog pisca i novinara Miljenka Smoje. Postala je evergrin

hrvatske televizije i redovito se reprizira i danas. Mnogi drţe da je ta serija znantno

afirmirala splitski naĉin ţivota i humor diljem tadašnje Jugoslavije, te dalmatinsko-splitiski

mentalitet identitet uopće daleko van ganica Hrvatske.

Godine 1971. Duško Kečkemet objavljuje studiju Ţidovi u povijesti Splita.

Godine 1974. osnovano je Sveučilište u Splitu.

U Spltu tijekom 70-ih, 80-ih i poĉetkom 90-ih XX. stoljeća splitski arhitekt Dinko

Kovačić, meĊu ostalim autor novog kvarta Splita Split 3.

Godine 1975., na splitskom glazbenom festivalu, Oliver Dragojević pjeva Galeb i ja,

skladbu Zdenka Runjića, vodećeg hrvatskog skladatelja pop-glazbe iz Splita.

1976. godine je sagraĊena zgrada Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika po projektu

arhitekta Mladena Kauzlarića.

1978. godine je poĉeo u Splitu djelovati rock and roll bend Metak (Zlatko Grodarić, Ţeljko

Brodarić Jappa, Matko Jelavić i drugi). Sa sastavom suraĊivali Momĉilo Popadić, Ivo

Lesić, Joško Banov, Duško Mucalo, Remi Kazinoti, Tedi Spalato. Albume snimali u

studiju Tetrapak. Pjesmu Da mi je biti morski pas je poslije obradio splitski sastav Osmi

putnik u kojem je ponikao i Zlatan Stipišić Giboni, a bila je i motivom za istoimeni

hrvatski film.

1979. je dovršen gradski stadion u Poljudu, Poljudska ljepotica, remek-djelo arhitekta

Borisa Magaša, na kojem se iste godine odrţavaju Mediteranske igre.

Godine 1979. je povijesna jezgra Splita i Dioklecijanova palača upisana u listu

svjetske kulturne baštine UNESCO-a, uz inskripciju: stalni ţivot u ostacima antičke

rimske palače.

1980. godine je emitirana druga kultna TV serija, Smojino Velo misto u reţiji Joakima

Marušića, kronika Splita prve polovice XX. stoljeća.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Mom%C4%8Dilo_Popadi%C4%87

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivo_Lesi%C4%87&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivo_Lesi%C4%87&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jo%C5%A1ko_Banov&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Du%C5%A1ko_Mucalo&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Remi_Kazinoti

http://hr.wikipedia.org/wiki/Tedi_Spalato

http://hr.wikipedia.org/wiki/Osmi_putnik

http://hr.wikipedia.org/wiki/Osmi_putnik

http://hr.wikipedia.org/wiki/Da_mi_je_biti_morski_pas

http://hr.wikipedia.org/wiki/Da_mi_je_biti_morski_pas


48

1984. Frano Baras objavio kroniku i antologiju Splitski karnevali. MeĊu najcitiranijim

autorima Ljubo Prijatelj »Filos« i Anatolij Kudrjavcev.

1985. godine Anatolij Kudrjavcev objavio Vječni Split.

1988. godine je tiskana kolekcija poezije Moći ne govoriti, najpoznatija zbirka istaknutog

modernistiĉkog pjesnika Tonća Petrasova Marovića.

1989. godine je pokrenut Feral Tribune, najprije kao satiriĉki podlistak Nedjeljne

Dalmacije, a od 1993. se osamostaljuje kao neovisan satiriĉki list.

Godine 1990. je osnovan i glazbeni sastav TBF (The Beat Fleet), u poĉetku njeguje hip

hop / trip hop, pa razvija vlastiti glazbeni izriĉaj, prvi album Ping-pong (umjetnost zdravog

Ċira) (1997. godine).

Godine 1995. splitski glazbenik, tekstopisac i zaĉetnik funka u pop glazbi Dino Dvornik u

Spltu i Hrvatskoj (prije u sastavu Kineski zid) poluĉio uspjeh nakon što je njegov glazbeni i

video spot Afrika bio emitiran na svjetski poznatom glazbenom TV kanalu MTV

international. MeĊu ostalim napisao i pjesmu Ništa kontra Splita.

Godine 1996. je objavljen Esilio (preveden na hrvatski kao Egzil), memoarski roman o

Splitu 30-ih i 40-ih XX. stoljeća, splitskog pisca na talijanskom jeziku Enza Bettize.

Osvaja vodeću talijansku knjiţevnu nagradu Campiello.

U razdoblju 1996-2013. su provedena Arheološka istraţivanja arhološkog lokaliteta Ad

basilicas pictas, u sjevernom predjelu izvan Palaĉe, koja su definirala postojanje antiĉkog

naselja prije Dioklecijanove palaĉe, na podruĉju današnjeg gradskog kotara Manuša,

svjedoĉe da ispod bazilikalnog sklopa datiranog u V. stoljeće, postoje ostaci starije antiĉke

graĊevine iz I. stoljeća za koju se pretpostavlja da bi mogla biti rimski teatar ili odeon za

oko 1000 gledatelja. To ukazuje da splitska baštinska kultura i aglomeracija traje

organizirano i kontinuirano puna dva tisućljeća.

Godine 1997. je osnovana Umjetnička akademija Split (UMAS), fakultet koji obrazuje

studente glazbenih i likovnih smjerova, dizajna, filma, videa i glume.

Godine 1997. je odrţana izloţba Split 1700. Od Palaĉe do Grada u UNESCO-voj palaĉi u

Parizu.

2001. godine je Petar Poţar objavio leksikon Znameniti i zasluţni Splićani.

2004. godine je Berezina Matoković Dobrila objavila Ričnik velovaroškega Splita.

2004. godine je film Ta divna splitska noć splitskog autora Arsena A. Ostojića nominiran

za nagradu Fassbinder za najbolji europski debitantski film.

2005. godine se skupina splitskih pisaca i umjetnika poĉela okupljati utorkom uveĉer

(Utorkaši). MeĊu njima se, manje ili više redovito, nalaze Jurica Pavičić (Ovce od gipsa),


49

Renato Baretić (Osmi povjerenik), Ante Tomić (Što je muškarac bez brkova), Milorad

»Mosor« Bibić (Zakon Pjace), Alem Ćurin (crtaĉ i grafiĉki dizajner), Ivica Ivanišević

(Ţivot je ĉudo), Fjodor Klarić (umjetniĉki fotograf) i drugi.

2006. godine je kao pravna osoba formalno priznata Zaklada Karlo Grenc, jedina u

Hrvatskoj koja je kao zakladnu svrhu odredila zaštitu kulturnih dobara.

2009. godine je pokrenut Pričigin, festival pripovijedanja, inicijativom Petra Filipića i

Renata Baretića. Svake godine okuplja tisuće slušatelja.

2010. godine je objavljen roman Adio kauboju splitske knjiţevnice Olje Savićević-

Ivančević, preveden na niz svjetskih jezika dobija više knjiţevnih nagrada, te zbirka

pripovjedaka Moramo razgovarati splitske knjiţevnice Tanje Mravak koja osvaja

nacionalnu proznu nagradu Jutarnjeg lista.

2010 godine je udruga Kurs otvorila prvu splitsku rezidenciju za umjetnike, jedinu u

Hrvatskoj, po uzoru na sliĉne rezidencije u Europskoj uniji.

2010. godine je objavljen Antifašistički Split – Ratna kronika 1941-1945.

2013. godine je grad Split postao domaćin Ultra Europe, najvećeg europskog festivala

elektroniĉke glazbe.

IV.2. Povijest kulture Grada i postojeći resursi oslonjeni na nju – uvod

IV.2.1. O počecima organiziranog pravnog poretka, knjiţevnosti, znanosti, glazbe –

osnovne informacije

Ukratko, Splićani još u razvijenom srednjem vijeku imaju društveno i pravno

razvijenu komunu sa zasebnim statutom što je u to doba rijetkost u najvećem dijelu feudalne

Europe. U Splitu nema ropstva niti kmetstva, a gradska i prigradska populacija se uglavnom

dijeli na dva glavna sloja: gradski patricijat i osobno slobodne puĉane. Društveni se ţivot

odvija posredovan bratovštinama, ali i kroz cehove i gilde. Ekonomski, prometno, politiĉki i

kulturno Split i Splićani jesu intenzivno povezani s Venecijom. Mada Veneciji podreĊen,

Split je kontinuirano zadrţao i prerogative autonomne komune. U njega se na razliĉite naĉine,

meĊu ostalim i školovanjem znamenitih patricija ali i trgovinom, slijevaju utjecaji sa Zapada,

naroĉito preko Sredozemlja. U ovoj sredini, u to vrijeme je zaĉeta i hrvatska knjiţevnost

djelovanjem splitskog patricija Marka Marulića. Kulturi i znanosti je neprocjenjiv doprinos

dalo i djelovanje Markantuna Dominisa, a humanistici Tome ArhiĊakona, povjesniĉara

europskog glasa. Na podruĉju glazbe istaknuli su se Ivan Lukaĉić i Giulio Bajamonti.


50

U ovom gradu u XVIII. stoljeću djeluju uĉena Ilirska akademija i napredna

Gospodarska akademija. U to vrijeme djelovao je i pjesnik Jerolim Kavanjin, a iz ovog kruga

zaĉeo se i kasnije razvio Hrvatski narodni preporod.

U Splitu su tijekom bogate povijesti njegove kulture djelovali istaknuti likovni

umjetnici, od srednjovjekovnog Andrije Buvine, renesansnoga Jurja Matijeva (Dalmatinca),

sve do najistaknutijih hrvatskih umjetnika novijega doba na ĉelu s Ivanom Meštrovićem i

Emanuelom Vidovićem.

Tu su djelovali prvi hrvatski konzervator starina Vicko Andrić i hrvatski arheolog

svjetskoga glasa don Frane Bulić.

Split je grad u kojem svoja umjetniĉka djela stvaraju kazališni skladatelji, pisci,

dirigenti kao što su Ivo Tijardović, Jakov Gotovac, Josip Hatze, Milan Begović i Marko

Uvodić, Vlado Sunko, da spomenemo samo neke.

IV.2.2. Stara gradska jezgra nastavi čitati

Splitu je uz već postojeću afirmaciju spomeniĉkih vrijednosti, u podruĉju kulture

potrebna afirmacija suvremenih sadrţaja i praksi, pri ĉemu je povijesna jezgra svakako jedna

od najvaţnijih lokacija i za ovakvu vrstu djelatnosti. Naime, uz koncentraciju kulturno-

povijesnih spomenika, ona i njezina uţa gravitacijska zona podruĉje su najveće koncentracije

kulturnih ustanova na podruĉju grada. Uz dobrodošlu disperziju kulturnih djelatnosti i u druga

gradska podruĉja, povijesna jezgra mjesto je koje još uvijek pruţa osobite pogodnosti za

razvoj djelatnosti s meĊunarodnom kvalitetom. Ove bi djelatnosti valjalo intenzivirati osobito

u zimskom razdoblju, da bi se izbjegla bisezonalna distribucija djelatnosti koju donosi

aktualni profil turistiĉke eksploatacije. OdreĊeni potencijal u ovom smislu imaju i splitski

krnjeval ali i mogućnost uspostave festvala performansa povodom obiljeţavanja Crvenog

Peristila u sijeĉnju, primjerice. Naravno tu su i već etablirani kulturni dogaĊaji poput

Marulićevih dana, koji svojim odvijanjem van sezone mogu biti još više oslonac pomicanja

kulture i turizma unutar „mrtve sezone― (izmeĊu kasne jeseni i proljeća). Društvena

istraţivanja turistiĉke klijentele, provedena u ljeto 2005. i ljeto 2013. potvrĊuju općenitu

korisnost kulturalnog turizma za odrţanje specifiĉnosti povijesne jezgre, te upućuju na

potencijal za odrţavanje nacionalno i meĊunarodno zapaţenih kulturnih manifestacija i

djelatnosti tijekom razdoblja van sezonskh mjeseci. Na temelju tih istraţivanja, takoĊer se

moţe konstatirati porast profesionalnosti i marketinške sposobnosti voditelja kulturnih

ustanova na podruĉju Splita. Da bi se nove upravljaĉke potencijale do kraja stavilo u funkciju,

podjednako onu koju se moţe identificirati kao generatora lokalnog identiteta kao i

marketinško-gospodarsku, potrebno je izraditi mreţu kulturnih ustanova u povijesnoj jezgri.


51

Kao najvaţniji cilj kulturne strategije grada na podruĉju povijesne jezgre valja stoga izdvojiti

regulaciju kulturnih i društvenih procesa u njezinu obuhvatu i u široj gravitacijskoj zoni.

Republika Hrvatska kao drţava ĉlanica UNESCO-a obvezala se uspostaviti sustav

planiranja i upravljanja zaštitom i oĉuvanjem dobra svjetske baštine, a on se provodi prema

Operativnom vodiĉu za primjenu Konvencije o svjetskoj baštini WHC 08/01, odnosno WHC

13/01. Odgovornost za upravljanje delegirana je na Ministarstvo kulture RH, odgovornost za

implementaciju Plana upravljanja delegirana je na Grad Split, iako postojeća zakonodavna

podloga ne definira naĉin izrade dokumenta niti njegov sadrţaj. No, prema publikaciji

Management Plans for World Heritage Sites - a Practical Guide, autorice B. Ringebeck

(2008; str. 7) jasno je da ne postoji jedinstvena metodologija izrade, već preporuke što je

poţeljno ugraditi u plan upravljanja, a što tvrdi i citirana autorica: ―There is no official

UNESCO template for a menagement plan. Its content is determined by the respective World

Heritage Site and its unique qualities. This publication suggests and explains components that

may be (ne must be, op. a.) incorporated into a management plan…― Odatle valja išĉitati kako

je svakako potrebno da plan upravljanja obuhvati one komponente koje su specifiĉne za

odreĊeni lokalitet i promoviraju njegovu jedinstvenu vrijednost.

U vaţnom dokumentu: Recommendation of the European Conference of Ministers

Responsible for the Preservation and Rehabilitation of the Cultural Heritage of

Monuments and Sites, proklamiranom u Bruxellesu 1969. godine, pojam ‗heritage‘ (baština)

već je nadreĊen pojmu ‗monument‘ (spomenik), a bit će meĊunarodno „ozakonjen‖ 1972.

godine kada je UNESCO donio the Convention Concerning the Protection of the World

Cultural and Natural Heritage. U hrvatskom zakonodavstvu 1990-ih „kulturno dobro‖ je

postupno istisnulo raniji pojam „spomenik‖, doĉim se danas „baština‖ koristi više u

generalnom i metaforiĉkom, ĉesto pomalo neodreĊenom izraţavanju. Podudara se to s

vremenom kada se u Europi s svijetu raĊa prava ―heritage industry‖ temeljena na

komercijalizaciji novog vala povijesne nostalgije koja sve što je lijepo i vitalno projicira na

staro i povijesno (kako piše David Lowenthal još 1981.), uvodeći u europsko društvo nove

naĉine provoĊenja slobodnog vremena i kulturne potrošnje, što nas dovodi, konaĉno do pojma

„kulturalnog turizma‖ – danas bez sumnje najbrţe rastućega europskog trţišta. Arhitektonska

baština je istodobno priznata kao jedna od najvaţnijih spona zajedniĉkog europskog kulturnog

identiteta (‗European identity‘) i kao nadasve vaţan ĉimbenik gospodarskog razvitka „koji je

iz tog identiteta u stanju ostvariti profit i kreirati nova zapošljavanja, stimulirati lokalne

regionalne ekonomije…‖, kako piše u dokumentu Europskog povjerenstva objavljenoga u

Luxembourgu 1998. pod naslovom: The European Commission. Investment in Culture: an

Asset for all Regions.

Što ĉini identitet specifiĉne splitske baštine? U kakvu je ona danas stanju; u kojoj

mjeri se koristi u sadašnjem razvoju; kako ju tretiraju novi planovi? U srţi tih pitanja – a rijeĉ

je o samo nekim upitnicima koji se nadvijaju nad Splitom danas i sutra – leţi prije svega


52

definiranje turistiĉke privrede u odnosu na baštinu. Turizam se doţivljava kao nuţnost – kao

naša sudbina. Moţemo mu pripisati nebrojene mane: uzrokovao je depopulaciju povijesnih

jezgri (tà unutar povijesne jezgre Grada je preostalo manje od dvije tisuće stanovnika, a dio

meĊu njima samo zato što su zaštićeni stanari, dakle taoci svoje socijalne situacije); basso

continuo cjelodnevnog i cjelonoćnog zvukovnog terora praćen je jednako nekontroliranim

širenjem mirisa brzopripremljene hrane; štekati su metastazirali posvuda; cjelokupni normalni

svakodnevni ţivot grada potisnut je na periferiju, pa su i neke od nekadašnjih vaţnih

simboliĉnih funkcija dislocirane; o cruiserima iz kojih se na dane vrši pravi desant na

povijesnu jezgru (ĉesto i s pet tisuća turista) ne treba mnogo govoriti… Sigurno nisu u krivu

oni koji upozoravaju da turizam proizvodi i raznovrsne vidove mentalnog zagaĊenja odreĊene

zajednice koja svojim „dţepnim formatom‖ ne moţe parirati tako snaţnim svakodnevnim

udarima i zahtjevima da mu se totalu i u detaljima svog prostora i svakodnevnog ţivota

podredi i podĉini. Strategija uoĉava i ĉinjenicu da ozbiljna studija onoga što se zove costs and

benefits of tourism nikada nije bila napravljana. A troškovi zaista postoje i oĉito nisu mali da

bi ih „dobrobit‖ opravdala bez rasprave. U 2010. godini turistiĉka industrija (ukljuĉujući sve

povezane usluge i ulaganja) ĉinila je u prosjeku 10,9% BDP-a (kako piše u ARLEM-ovoj

Izvijesti o odrţivu turizmu na Sredozemlju), zbog ĉega je turizam bio od kljuĉnog znaĉaja za

gospodarstva u regiji, ali bi nam bio vaţan neki aţurirani podatak koliko je lokalni turizam

proizveo u samom Splitu; i koliko štete.3

Treba ipak odmah kazati nešto i u obranu turizma. Stanje naših povijesnih jezgri, koje

danas opravdano kritiziramo, nije nipošto rezultat samo njihove preobrazbe u turistiĉke

tematske parkove. Lako smo u stanju zaboraviti što smo o njima govorili – recimo o

splitskom „Getu‖ 1970-ih, i još ranije 1950-ih, kada su neki struĉnjaci zagovarali „humano

preseljenje― i socijalno preslagivanje nadošlog siromašnog stanovništva u ime „kreativne

klase―. Egzodus graĊanstva u plain-air zapoĉeo je još 1900-ih. Tek je turizam na dnevni red

stavio restauraciju desetaka spomenika i arheoloških lokaliteta, invertirao vrijednosti

nekretnina pa danas stambeni prostor u povijesnoj jezgri konaĉno poĉinje dobijati vrijednost

koju zasluţuje. Turizam je potaknuo i znanstvene i pragmatiĉne interpretacije povijesne

baštine, promiĉe povijesno pamćenje, potiĉe posvuda osnivanje desetaka društava koje

baštinu imaju u fokusu; probudio je dakle graĊansku svijest… Konaĉno, uzmimo samo u

3 U spomenutoj ARLEM-ovoj izvijesti naveden je elementarni popis kolateralnih problema

spram oĉuvanja okoliša koje prate intenzivnu turistiĉku privredu: prekomjerno korištenje,

dezertifikacija, zagaĊenje vode i recikliranje; erozija, širenje urbanih središta, degradacija

obalnih podruĉja; promet u stalnom porastu kao potrošaĉ prostora i glavni izvor zagaĊenja

zraka; otpad; gubitak biološke raznolikosti. No, kao što danas jasno razlikujemo

―materijalnu‖ i ―nematerijalnu baštinu‖, trebali bismo uzeti u obzir i niz problema koje

intenzivni turizam izaziva na ―nematerijalnoj strani‖ – u psihologiji domicilnog stanovništva,

njihovom svakodnevnom ponašanju u ĉesto istinski okupiranim gradovima, u utjecaju

nadošle radne snage, itd.


53

razmatranje cijeli okvir „nematerijalne baštine―, koja govori o srţi kulturnog identiteta, o

ĉemu se takoĊer bez gorespomenutih intelektualnih teorijskih, ali i rasta socio-ekonomskih

trendova zacijelo ne bi još raspravljalo s toliko paţnje. Nadalje, turizam nas je potakao na

komuniciranje sa višim konzervatorskim, urbanistiĉkim, općenito gospodarskim standardima;

na razumijevanje drugih; nagnao nas je na potrebu da se vidimo u pravom svjetlu i da se

pokušamo predstaviti s distinktivnim crtama vlastita kulturnog identiteta. Prihod koji je došao

u ruke većem broju domicilnog stanovništva omogućio je stanovitu demokratizaciju luksuza,

ali i otvaranje posve novih horizonata obrazovanja, putovanja, osobne slobode… Pasatistima

se moţe uputiti jednostavno pitanje: u kojem bi se to prijašnjem vremenu obiĉan ĉovjek

stvarno bolje osjećao? Turizam nas je, pored svega drugoga, izvukao iz ĉahure, otkrio naše

mogućnosti i nemogućnosti komuniciranja sa svijetom. Ipak, o turizmu se govori najĉešće

općenito, bez preporuka o potrebi njegova redefiniranja (recimo po mjeri trendova ―city

breaks turizma―). Nije samo turizam kriv ukoliko do kraja nismo izoštrili konzervatorske

vizije i standard; što ĉesto restauriramo l'art pour art; što većina naših profesionalaca još

uvijek misli da je za obnovu neke kuće dostatno „po zanatu‖ obnoviti njenu fasadu i njene

ukrase, zaboravljajući da je restauracija prije svega odrţavanje finog prediva socijalnih

relacija u kojima je ta hipotetska kuća urasla. S druge strane, problemi razumijevanja i

oĉuvanja baštine, te njena uloga u pokretanju (odrţivog) razvoja najbolje se mogu analizirati

baš na golemom fondu dubrovaĉke baštine. Tu se vjerojatno najbolje vidi, a to će postati još

jasnije iz slijeda poglavlja Strategije, da u Hrvatskoj nije posve jasno tko bi o totalu baštine

trebao uistinu skrbiti. Ovaj koji piše misli da bi danas bilo realno razmotriti soluciju koja je

drugdje, recimo u Italiji, s kojom nuţno nalazimo niz palalela, primijenjena od 1975.

(reformirana 1999.), kada je formirano: Il Ministero dei Beni e delle Attività Culturali e del

Turismo. Izdvajanje zaštite baštine iz krila današnjeg Ministarstva kulture u hrvatskim bi

prilikama bilo više nego poţeljno, ali bi imalo smisla – to svjedoĉi najbolje kratka

eksperimentalna epizoda s pokušajem obrazovanja Drţavne uprave za zaštitu spomenika

1995-6.– samo ukoliko se ne bi radilo o pukom transferu ureda, o novoj praznoj kutiji, nego o

posve novoj kulturnoj politici koju bi pratila totalna nova reforma uprave. Ministarstvo za

baštinu u hrvatskim bi uvjetima trebalo biti imperativ već radi nove strategije za razvoj zemlje

kojoj bi tako znaĉajna baština trebala biti stvarni temelj, no stvari stoje suprotno: vlasti su

zapanjujuće nesvjesne cijele te problematike. Osobito u zadnjih deset godina baština je

postala tek zaštitni retoriĉki znak. Ipak, najvaţnije od svih pitanja budućnosti splitske

povijesne jezgre jest rehabilitacija stanovanja, te ĉuvanje i rehabilitacija finog tkiva

svakodnevnih socijalnih interakcija u njoj. Za samu jezgru bi bilo poţeljno više paţnje

posvetiti konkretnijim podacima o današnjim trendovima stanovanja i kvaliteti stanovima, o

trendovima iseljavanja i useljavanja u jezgru, i procesu gentrifikacije koji po svemu sudeći

uzima maha. Naţalost, ĉitavo pitanje financiranja revitalizacije ostaje nuţno na priliĉno

mršavim preporukama. Kako, recimo, provesti u praksi logiĉne preporuke koje se, na primjer,

navode u splitskom management planu (još na ĉekanju): 1. Stvoriti politiku dostupnog


54

stanovanja. / 2. Povući zemljište s otvorenog trţišta stvaranjem društvenog zemljišnog fonda

ili sliĉnim mehanizmom. / 3. Razmotriti propise o kontroliranim stanarinama. / 4. Kontrolirati

broj nekretnina koje se prodaju strancima. Ĉinjenica je, meĊutim, da dobar dio relativno

malog stambenog fonda u povijesnoj jezgri kupuju ljudi koji će u njoj stanovati tek nekoliko

tjedana godišnje. U pravilu su takvi stanovi i kuće restaurirani prema visokim

konzervatorskim standardima, ali ostaju lijepi kao razglednice, samo ukras u onemoćalom

socijalnom tkivu grada. Stoga, treba nastaviti i sa sustavnim restauratorskim zahvatima na

najvaţnijim gradskim (što znaĉi u pravilu i vaţnim nacionalnim i internacionalnim)

spomeniĉkim sklopovima, prema standardima koji su postignuti, napr., u restauratorskim

kampanjama na Malom hramu (Krstionici), Zlatnim vratima i Peristilu.

Upravo je dovršena desetgodišnja konzervatorsko-restauratorska kampanja na

Peristilu, vjerojatno najcjelovitiji i najbolje pripremljeni program obnove nekog spomeniĉkog

kompleksa u Hrvatskoj. Ono što je neupućenima sliĉilo na kozmetiĉki „face-lifting zahvat‖, u

naravi je bio izvanredno sloţeni proces lijeĉenja svih aspekata strukture i epiderme tog

izvanserijskog prostora – od konstruktivne sanacije prema projektu koji je pripremljen

sloţenim raĉunalnim trodimenzionalnim modelom, do ekstrakcije silne koliĉine metala i

betona iz ranijih zahvata, do ĉišćenja kamena, pri ĉemu se kao osnovni postupak po prvi put u

nas dosljedno koristila najsuvremenija laserska metoda. Tridesetak mladih restauratora na

skelama oko Peristila stasalo je u istinske eksperte. Djelovanju Hrvatskog restauratorskog

zavoda dali su novo usmjerenje. Samo onaj koji se sjeća koliko ljudi je u Hrvatskoj prije deset

godina bilo stvarno upućeno u probleme patologije kamena, moći će procijeniti i taj

nusprodukt peristilskog pothvata, koji je trajno postavio nove, najviše standarde konzervacije,

restauracije i prezentacije spomenika. Zahvat što ga je pokrenuo Odsjek za staru gradsku

jezgru uz inicijalnu donaciju World Monuments Fund-a i potporu hrvatskog Ministarstva

kulture, najvećim dijelom je financirao Grad Split. Zacijelo će potaknuti dovršenje i

pokretanje novih sliĉnih projekata.4

S druge strane, u proteklih pet godina definirana je institucionalna zaštita kulturnih

dobara kroz reviziju više od tisuću zaštićenih spomenika kulture upisanih u nacionalni

registar, kako pojedinaĉnih kulturnih dobara tako i kulturno-povijesnih cjelina. U tom smislu i

na istom tragu ova Strategija mora uzeti u obzir i sluţbeni Registar kulturnih dobara RH koji

se izravno dotiĉe podruĉja grada Splita, kako slijedi:

Oznaka dobra Mjesto Naziv Vrsta kulturnog dobra

4 Ta skupina mladih specijaliziranih restauratora (pupĉano povezanih i s restauratorskim

odsjekom na Likovnoj akademiji) bez sumnje prerasta u jedan od najprepoznatljivijih

segmenata hrvatske restauratorske profesije. Oni su trajno angaţirani i na restauraciji palaĉe

Skoĉibuĉić-Lukaris, u jugozapadnom uglu Peristila, u kojoj će se uskoro oblikovati novi

Muzej sakralne umjetnosti.

Comment [K18]: Umjetnička akademija spomenuta u ovom kontekstu tek u fus noti najbolji je pokazatelj odnosa o stvarnom uvažavanju pokretačke sinergije na zajedničkim projektima. Likovna akademija ne postoji u Splitu, kao ni resaturatorski odsjek. Minimum pristojnosti bi bio makar pravilno nazvati institucije, a da ne govorimo o stvarnom doprinosu tih mladih ljudi koji nisu pali s neba.


55


RST-210 Split Antičke spolije ugraĎene u kuću Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-4597 Split Arheološki muzej u Splitu - muzejska graĎa Pokretno kulturno dobro - muzejska graĎa

Z-4541 Split Arheološko nalazište Ad basilicas pictas Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5457 Split Arheološko nalazište i crkva Gospe od Spinuta (od PohoĎenja) Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4502 Split Arheološko nalazište Lora -antička nekropola Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4576 Split Arheološko nalazište Uvala Špinut - antička luka Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4131 Split Arheološko nalazište Zagorski put Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4580 Split Arhiv Jerka i Mirjane Marasović Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-229,24/19-72

Split Arhivski dokumenti Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-350 Split Biblioteka "Ivan Paštrić" Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-278 Split Brod-kaić iz Pomorskog muzeja u Splitu Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-437 Split Brod-parni remorker "Vridni" Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-2194 Split Cjelina arhivskih fondova i zbirki u posjedu Drţavnog arhiva u Splitu

Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-4897 Split Crikvine-Kaštelet (Meštrovićeve Crikvine-Kaštilac) Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4692 Split Crkva Bezgrešnog začeća Blaţene Djevice Marije Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3422 Split Crkva Gospe od Dobrića Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4800 Split Crkva Gospe od sedam ţalosti Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4689 Split Crkva Gospe od Soca Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3862 Split Crkva Gospe od Zdravlja Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3863 Split Crkva Gospe od Zvonika Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5477 Split Crkva i samostan Gospe od Pojišana Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3424 Split Crkva i samostan sv. Eufemije Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4687 Split Crkva i samostan sv. Frane Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4645 Split Crkva i samostan sv. Katarine (sv. Dominika) Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3864 Split Crkva i samostan sv. Klare Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4644 Split Crkva sv. Duha Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3861 Split Crkva sv. Duje u Dujmovači Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3425 Split Crkva sv. Filipa Neria Nepokretno kulturno dobro -

http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212&kdId=169129226












































































































56


pojedinačno

Z-4684 Split Crkva sv. Jerolima Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3427 Split Crkva sv. Jurja na rtu Marjana Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4632 Split Crkva sv. Kriţa Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3859 Split Crkva sv. Lovre od Pazdigrada Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4801 Split Crkva sv. Luke Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4639 Split Crkva sv. Mande na Marjanu Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3860 Split Crkva sv. Mande na Škrapama Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5365 Split Crkva sv. Martina Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4631 Split Crkva sv. Nikole Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3426 Split Crkva sv. Nikole na Marjanu Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3423 Split Crkva sv. Roka na Peristilu Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4680 Split Crkva sv. Trojice s pripadajućom arheološkom zonom Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4643 Split Crkvica Betlehem na juţnim padinama Marjana Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-340 Split Četiri kapitela Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-3226 Split Dijelovi poliptiha iz riznice katedrale sv. Dujma Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4695 Split Dio fundusa Sveučilišne knjiţnice- Zbirka starih i rijetkih knjiga, Zbirka rukopisa i Zbirka serijskih publikacija


P-4334 Split Dio ostavštine Bratovštine sv. Kriţa Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-6026 Split Dioklecijanov vodovod Nepokretno kulturno dobro - kulturno – povijesna cjelina

N-3 Split Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split Nepokretno kulturno dobro - kulturno – povijesna cjelina

Z-6460 Split Dokumentacijske cjeline arhivskoga gradiva u posjedu Nadbiskupije Splitsko-makarske


Z-3055 Split Drvena ikona "Bogorodica s Djetetom" tipa Glikofilusa u samostanu sv. Martina

Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4598 Split Etnografski muzej Split - muzejska graĎa Pokretno kulturno dobro - muzejska graĎa

Z-4151 Split Evangeliarium Spalatense iz riznice katedrale sv. Dujma Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4685 Split Franjevački samostan sv. Ante i crkva sv. Marije na Poljudu Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-2971 Split Freska koja prikazuje pauna u palači Augubio Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-6235 Split Galerija fotografije i Fotoklub Split Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3795 Split Galerija umjetnina - muzejska graĎa Pokretno kulturno dobro -













































































































57


muzejska graĎa

P-4428 Split Gotička kruna bunara Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4686 Split Gradska vijećnica i kapelica sv. Lovre Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5256 Split Hajdukov Stari plac Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5990 Split Hotel i kavana Central Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5531 Split Hrvatski pomorski muzej Split - muzejska graĎa Pokretno kulturno dobro - muzejska graĎa

RST-89,24/33-67

Split Ikona "Gospa s djetetom" Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-131,24/58-69

Split Ikona "Gospe od Zvonika" Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-58,24/32-67

Split Ikona Gospe od Prizidnice Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-1514 Split Inventar crkve Betlehem Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-62,24/12-77

Split Inventar crkve Gospe od Karmena Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-403,24/13-75

Split Inventar crkve Gospe od Pojišana Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-1516 Split Inventar crkve sv. Jere Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-2402 Split Inventar crkve sv. Kriţa Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-1517 Split Inventar crkve sv. Mande (Magdalene) Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-1518 Split Inventar crkve sv. Mikule (Nikole) Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-2401 Split Inventar pokretnih predmeta i umjetnina crkve Gospe od Špinuta Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-5069 Split Izbor kazališnih kostima iz fundusa Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu


P-4332 Split JASTUK, iz riznice katedrale sv. Dujma u Splitu Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3227 Split Kaleţ obitelji Alberti u Riznici katedrale sv. Dujma Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-1515 Split Kameni reljef "Oplakivanje" Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3285 Split Kameni reljef sv. Jeronima u špilji u Galeriji umjetnina Split Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4640 Split Kapelica sv. Dujma Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4688 Split Katedrala sv. Dujma (Dioklecijanov mauzolej) Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3594 Split Kip "Sv. Lovre" s gotičke vijećnice Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-284,24/10-73

Split Kipovi "Studija za vestalku" i "Gospa s djetetom" Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-6234 Split Knjiţara Morpurgo Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3976 Split Kodeks Antifonarium Comune Sanctorum iz riznice katedrale sv. Dujma


Z-4638 Split Kompleks Galerije Meštrović i Atelijera Meštrović , Šetalište Ivana Meštrovića 46 i 33

Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno













































































































58


Z-3975 Split Kopča plašta iz riznice katedrale sv. Dujma Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4329 Split Kriţ ţivog Krista Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4577 Split Krstionica sv. Ivana (Jupiterov hram) Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-68 Split Kucalo Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5925 Split Kuća Bulimbašić Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5453 Split Kuća Burazin, Šetalište Ivana Meštrovića 7 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5816 Split Kuća Čorak, Obala kneza Branimira 1 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3010 Split Kuća Ferić, Šetalište Ivana Meštrovića 11 i 13 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5388 Split Kuća Jelaska, Trg Gaje Bulata 6 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5797 Split Kuća Katunarić, Zrinjsko-Frankopanska 10 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5815 Split Kuća Kodl, Glagoljaška 1 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5159 Split Kuća Krstulović, Rooseveltova 3 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-2384 Split Kuća Krune Prijatelja, Kneza Višeslava 24 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5298 Split Kuća Nakić Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5824 Split Kuća Pezzi - Kraljević, Zagrebačka 11 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5835 Split Kuća Šperac Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5318 Split Kuća Tresić-Pavičić, Šetalište Ivana Meštrovića 27 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-6401 Split Kulturni krajolik poluotoka Marjana

Z-3778 Split Kulturno - povijesna cjelina grada Splita Nepokretno kulturno dobro - kulturno – povijesna cjelina

Z-5524 Split Kulturno - povijesna cjelina poluotoka Sustjepana s crkvom sv. Stjepana

Nepokretno kulturno dobro - kulturno – povijesna cjelina

Z-5707 Split Kulturno-povijesna cjelina priobalnog pojasa gradskog predjela Bačvice


Z-5329 Split Kulturno-povijesna cjelina priobalnog pojasa gradskog predjela Meje


Z-6056 Split Ljekarna "Varoš" u Splitu Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5057 Split Ljetnikovac Capogrosso, Kavanjinova 4 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4537 Split Marjanske skale Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4330 Split Mitra nadbiskupa Stjepana Cupillija Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4331 Split MITRA, iz riznice katedrale sv. Dujma u Splitu Pokretno kulturno dobro -














































































































59


pojedinačno

Z-5471 Split Muzej grada Splita - muzejska graĎa Pokretno kulturno dobro - muzejska graĎa

Z-5206 Split Muzej hrvatskih arheoloških spomenika-muzejska graĎa Pokretno kulturno dobro - muzejska graĎa

RST-460/89 Split Muzeji Ivana Meštrovića, Umjetnički inventar Galerije Meštrović Pokretno kulturno dobro - muzejska graĎa

P-4282 Split Nekadašnji ljetnikovac Martinis-Marchi Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5953 Split Nekadašnji samostan sv. Marije de Taurello Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-277 Split Njemački avion tipa Storch-Roda br 9396 Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-279 Split Njemački eksplozivni čamac Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4335 Split Oltar sv. Vinka iz crkve sv. Dominika Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3311 Split Orgulje iz samostana sv. Klare Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-6059 Split Osnovna škola Manuš-Dobri Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4641 Split Ostaci crkve sv. Mihovila Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-6122 Split Ostatci crkve sv. Benedikta i arheološko nalazište u predjelu Bene na Marjanu


Z-5757 Split Palača Augubio Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5616 Split Palača Bajamonti-Dešković, Trg dr. Franje TuĎmana 3 i Ban Mladenova 2


Z-5678 Split Palača Cambi, Bosanska 2 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5712 Split Palača Cindro, Krešimirova 3-5 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5803 Split Palača Ciprianis-Benedetti, Marulićeva 6 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5205 Split Palača Grisogono sa dva stropa i 16 konzola Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5654 Split Palača Karepić, Iza loţe 10 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4417 Split Palača kraj Zlatnih vrata Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4896 Split Palača Milesi, Trg braće Radić 7 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5841 Split Palača Skočibučić-Lukaris, Peristil 5 i ulica Ilirske akademije 3 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5769 Split Palača Tartaglia, Šubićeva 2 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-6154 Split Picigin-društvena igra loptom Nematerijalno kulturno dobro

Z-2396 Split Pokretni predmeti i umjetnine crkve Gospe od Dobrića Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-1509 Split Pokretni predmeti i umjetnine crkve Gospe od Soca Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-3286 Split Poliptih u Galeriji umjetnina Pokretno kulturno dobro - pojedinačno














































































































60


Z-4152 Split Prednja strana kasnosrednjovjekovne škrinje Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5989 Split Prirodoslovni muzej i zoološki vrt - muzejska graĎa Pokretno kulturno dobro - muzejska graĎa

RST-145,24/52-70

Split Raspelo iz crkve sv. Duje Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-146,24/49-70

Split Raspelo iz crkve sv. Klare Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-2968 Split Reutilizirana antička stela s prikazom sv. Ivana iz crkve sv. Jere Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4150 Split Sacramentarium Spalatense iz riznice katedrale sv. Dujma Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-6232 Split Salon Galić, Marmontova 3 i 5 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4642 Split Samostan i crkva Isusovaca Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-2970 Split Sarkofag dviju kćeri Bele IV (Katarine i Margarite) Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5945 Split Secesijske zgrade u sklopu Zoološkoga vrta na Marjanu, Kolombatovićevo šetalište 2


P-4665 Split Sedam djela Ivana Meštrovića Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-1011 Split Sklop obiteljskih kuća Cindro Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-6427 Split Sklop romaničko-gotičkih kuća Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5646 Split Skulptura sv. Ante Pokretno kulturno dobro - muzejska graĎa

P-4347 Split Skulptura sv. Ivana Krstitelja iz krstionice splitske katedrale Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3224 Split Slika "Bogorodica Bezgrešnog Začeća sa sveticama" u Nadbiskupskom sjemeništu


Z-2969 Split Slika "Bogorodica Pomoćnica kršćana sa sv. Ljudevitom Tuluškim i sv. Sebastijanom" u franjevačkoj crkvi


Z-3287 Split Slika "Bogorodica s djetetom" u Galeriji umjetnina Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-2967 Split Slika "Bogorodica s Djetetom, dušama čistilišta i sv. Alojzijem Gonzaga" iz splitske crkve Dušice


Z-2972 Split Slika "Bogorodica s Djetetom, sv. Petrom, sv. Klarom, sv. Ivanom Krsiteljem i anĎelima" u crkvi franjevačkog samostana


Z-3054 Split Slika "Oplakivanje Krista" iz samostana sv. Frane Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3225 Split Slika "Oplakivanje Krista" u Riznici katedrale sv. Dujma Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3288 Split Slika "Raspeće" u Galeriji umjetnina Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-280,24/61-73

Split Slike na svodu iznad glavnog oltara splitske katedrale Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-5650 Split Splitska sinagoga, Ţidovski prolaz 1 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5902 Split Splitski govor (splitska čakavština) Nematerijalno kulturno dobro

P-4328 Split Srebrna oltarna pala iz riznice katedrale sv. Dujma Pokretno kulturno dobro - pojedinačno
















































































































61


Z-3228 Split Srebrna pokaznica iz Riznice splitske katedrale Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3974 Split Srebrni moćnik - glava sv. Kaja iz riznice katedrale sv. Dujma Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4763 Split Stambena zgrada, Trg M. Pavlinovića 7,8 i Bijankinijeva 8,10 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4891 Split Svetohranište iz crkve sv. Dominika Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5686 Split Svjetionik "Pomorac" i spomenik Neznanom pomorcu Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-6286 Split Škrinja obitelji Grisogono iz Gradske knjiţnice Marka Marulića Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5795 Split Trafostanica u Dujmovači Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-6183 Split TvrĎava Gripe Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5125 Split Velika Papalićeva palača (Muzej grada Splita), Papalićeva 1 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-2603 Split Vila Brajnović, Maţuranićevo šetalište 1 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5866 Split Vila Flora (Cvijetin dvor), Tolstojeva 2 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5400 Split Vila Gaje Bulata, Bihaćka 4 i 8 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5952 Split Vila i stambena najamna zgrada Antičević Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3269 Split Vila Jaman, Zrinsko Frankopanska 39 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4540 Split Vila Plevna, Livanjska 20 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5425 Split Vila Rosina, Preradovićevo šetalište 5 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5842 Split Vila Smodlaka, Kliška 13 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4895 Split Vila Tončić, Slavićeva 44 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5840 Split Vila Tudor, Lisinskog 6 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4892 Split Viseći svijećnjak iz crkve sv. Dominika Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-6001 Split Zavod Martinis-Marchi - Osnovna škola Manuš Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4769 Split Zbirka amfora, keramičkog posuĎa i olovnih prečki Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4767 Split Zbirka amfora, keramičkog posuĎa, lulica i brončanih fibula Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-124 Split Zbirka grčke i rimske keramike Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-163,24/388-70

Split Zbirka grčke i rimske keramike Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-282 Split Zbirka Ivana Bulimbašića Pokretno kulturno dobro - zbirka

P-4369 Split Zbirka knjiga nekadašnje knjiţnice Samostana sv. Antuna u Herceg Novom pohranjena u Samostanu sv. Josipa












































































































62


Z-5285 Split Zbirka Konzervatorskog odjela u Splitu Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-6133 Split Zbirka namještaja iz Ljekarne "Varoš" Pokretno kulturno dobro - zbirka

P-3244 Split Zbirka podmorskih i kopnenih arheoloških nalaza Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-335 Split Zbirka pokretnih predmeta i umjetnina Pokretno kulturno dobro - zbirka

Z-5381 Split Zbirka slika i grafika Jurja Plančića Pokretno kulturno dobro - zbirka

P-4599 Split Zbirka slika Vinka Marije Draganje Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-457,17/14-87

Split Zbirka umjetnina Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-286 Split Zbirka umjetnina Nadbiskupijskog ordinarijata Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-133,24/10-70

Split Zbirka Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Pokretno kulturno dobro - zbirka

RST-103,17/2-79

Split Zbirke muzeja narodne revolucije Pokretno kulturno dobro - muzejska graĎa

Z-4630 Split Zgrada Arheološkog muzeja, Zrinsko-Frankopanska 025 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-1356-1991. Split Zgrada austrougarske vojarne (bivše Vojne komande grada)


Z-4479 Split Zgrada bivše klesarske radionice Bilinić, Zlodrina poljana 8 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4947 Split Zgrada Dalmacijavina Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5633 Split Zgrada Dujmović -Stock, Zagrebačka 9 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5286 Split Zgrada hotela Slavija, Buvinina 1 i 2 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4629 Split Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4538 Split Zgrada i namjena zgrade Hrvatskog doma, Tončićeva 1 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5502 Split Zgrada Instituta za oceanografiju i ribarstvo Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4539 Split Zgrada Lučke kapetanije, Obala Lazareta 1 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5399 Split Zgrada Meteorološke stanice Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5207 Split Zgrada muzeja hrvatskih arheoloških spomenika Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5366 Split Zgrada Ribarnice Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5626 Split Zgrada starog vodovoda, Domovinskog rata 9 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5327 Split Zgrada Sumpornih toplica Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5834 Split Zgrada umjetničke akademije (ranije Sveučilišne knjiţnice) Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5583 Split Zgrada Velike realke, Zagrebačka 2 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5758 Split Zgrada vodovoda Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

P-4352 Split Zgrada, Bartola Kašića 21 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno














































































































63


Z-5050 Split Zgrada, Domaldova 4 i 6 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5664 Split Zgrade ţeljezničkog kolodvora Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-96 Split Zidne slike u katedrali sv. Duje Pokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-5554 Split Ţidovsko groblje Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-3428 Splitska Crkva Uznesenja Marijina Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

Z-4931 Splitska Kaštel Cerineo Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

RST-12624/88-69

Splitska Oltarna pala "Sveta konverzacija" iz crkve Blaţene Djevice Marije


Z-1554 Splitska Ruševina crkve sv. Jadre Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno

S druge strane, godine 2009. izraĊen je dokument pod nazivom Plan upravljanja

povijesnom jezgrom Splita, koji je Grad Split svojedobno naruĉio izravnom pogodbom od

inozemnog konzultanta. No znaĉajan dio javnosti i struke su negativno reagirali na ovaj

dokument koji, osim naĉela konzervatorske zaštite, drţi se, nije uvaţio ostale aspekte

lokaliteta, primarno njegove sociokulturne i ekonomske znaĉajke koje ga, u sprezi s baštinom

i ĉine jedinstvenim. Stoga taj dokument nikada nije sluţbeno usvojen te se, na inicijativu

odreĊenih udruga civilnog sektora i predstavnika akademske zajednice, krenulo na ponajprije

volonterskoj osnovi u proces izrade novog dokumenta, što je zdušno podrţala gradska uprava.

Prva konstituirajuća sjednica Povjerenstva za izradu prijedloga nacrta plana upravljanja

povijesnom jezgrom Splita odrţana je 21. veljaĉe 2012. godine, a na toj sjednici je donesen

zakljuĉak o formiranju skupina kljuĉnih partnera koji će na razliĉite naĉine sudjelovati u

procesu izrade Plana upravljanja. Tako je, izmeĊu ostaloga odluĉeno da je glavna ili core

istraţivaĉka skupina, tzv. uţi znanstveni tim sastavljen od znanstvenika koji su pokrenuli

proces izrade tog dokumenta, zaduţen za:

1. Izradu dokumenta po svim fazama; analize stanja, definiranje razvojne vizije, ciljeva,

prioriteta i mjera, definiranje aktivnosti i projekata, definiranje modela upravljanja.

2. Kontinuirani konzultativni proces s predstavnicima ostalih skupina (udruge, Grad,

Ministarstvo kulture RH, UNESCO).

3. Kritiĉko promišljanje, reviziju i sistematizaciju prikupljenih podataka, rezultata

konzultacija, intervjua i anketnih istraţivanja.

































64

4. Informiranje šire javnosti o problemima Palaĉe, evidentiranim tijekom istraţivaĉkog

procesa.

5. Edukaciju (okrugli stolovi, predavanja) o temama koje ĉine dio problematike upravljanja

povijesnim lokalitetima kao što je Palaĉa.

Uţi znanstveni tim se unutar sebe podijelio na ĉetiri glavne istraţivaĉke podskupine

(prostor, društveni procesi i urbane politike, kultura te gospodarstvo/poduzetništvo) radi

lakšeg koncipiranja kljuĉnih segmenata plana upravljanja, a svakoj je skupini pridruţen i niz

drugih znanstvenika iz raznih institucija pri splitskom sveuĉilištu, tzv. širi znanstveni tim s

ciljem izrade što kvalitetnijeg dokumenta.

Drugu skupinu saĉinjavaju predstavnici koordinacije 12 udruga odabranih temeljem

javnog natjeĉaja, a njihova su zaduţenja:

1. Suradnja sa Znanstvenim timom u svim fazama izrade dokumenta kroz proces konzultacija

(bilo po podskupinama i/ili cijelim timovima).

2. Kritiĉko promišljanje uloge skupina ĉije interese predstavljaju .

3. Po potrebi, rasprava unutar vlastitih skupina i koordinacija skupina o pojedinim temama,

koje će onda raspraviti sa Znanstvenim timom.

Predstavnici Grada tj. gradskih sluţbi i odjela kao treći partner imaju zadatak da:

1. SuraĊuju sa Znanstvenim timom u svim fazama izrade dokumenta kroz proces konzultacija

(bilo po podskupinama i/ili cijelim timovima).

2. Stave na raspolaganje Znanstvenom timu svih relevantnih podataka kojima raspolaţu, a

koji su nuţni za analizu stanja.

3. Kritiĉko promišljaju rezultate pojedinih faza, posebno u fazi analitike.

4. Aktivno sudjeluju u okruglim stolovima i radionicama.

Konaĉno, ĉetvrti stup Povjerenstva ĉine predstavnici Ministarstva kulture RH, ĉija su

zaduţenja:

1. Praćenje procesa izrade dokumenta po svim fazama.

2. Suradnja sa Znanstvenim timom.

3. Sudjelovanje na okruglim stolovima i radionicama.


65

4. Kritiĉko promišljanje i pomoć u oblikovanju pojedinih faza.

5. Supervizija cijelog postupka izrade radi zaštite vjerodostojnosti dokumenta.

Tijekom procesa izrade dokumenta odraĊen je velik broj terenskih istraţivanja

(anketa, intervjua, fokus grupa) ĉiji se rezultati trenutno objedinjuju s rezultatima istraţivanja

„na stolu―. Verificirane su radionice SWOT analize, te strateških elemenata (vizija, ciljevi,

prioriteti i mjere), a u pripremi je i radionica na kojoj će se voditi rasprava o mogućim

modelima/sustavima upravljanja povijesnom jezgrom. Konaĉan dokument će završiti i

prijedlogom akcijskog plana za narednih tri do pet godina s indikatorima praćenja njegove

realizacije. Oĉekivani rok predaje radne verzije dokumenta na raspravu je svibanj 2015. Inaĉe,

tijekom proteklog razdoblja odvijao se cijeli niz tribina i predavanja na razliĉite teme koje se

tiĉu Povijesne jezgre Splita, u izvedbi koordinacije udruga i znanstvenog tima, s ciljem

senzibiliziranja i edukacije šire javnosti.

IV.2.3. O povijesti splitskih kazališta

Još od 1750. godine u Splitu djeluje prvo kazalište koje ima parter, poĉasna mjesta,

loţe i, naravno, pozornicu. Kazalište je smješteno u neposrednoj blizini Gradske vijećnice, na

Plokati sv. Lovre, sadašnjemu Narodnom trgu, popularno zvanom Pjaca. Prema rijeĉima

glazbenika i polihistora Julija Bajamontija 1770. godine to je kazalište obnovljeno, a

posljednja izvedba u tom prostoru biljeţi se na Uskrs 1817. godine. Godine 1825. u dvorištu

Lazareta Ante Bure i Josip Veseljković podiţu drveno kazalište. IzgraĊeno od greda i dasaka,

a smatrano je privremenim i podignuto uz uvjet da se sruši ako vlasti to zatraţe. Gledalište je

bilo okruţeno uobiĉajenim hodnikom, a pored sjedala u parteru bilo je i 46 loţa. U kazalištu

su se odrţavale glazbene akademije, krabuljni plesovi, narodne igre, komedije, opere, a

gostovale su i putujuće pjevaĉke druţine. Godine 1831. veći dio bastiona Bernardi bio je

saĉuvan, a na poravnanom platou bastiona bio je ureĊen Koludrovićev vrt. Na tom terenu

namjeravalo se graditi novo kazalište, pa je arhitekt Vicko Andrić izradio nacrt kazališta.

Kako poslije rušenja Komunalnog kazališta na Gospodskom trgu oko 1845. osim provizornih

(npr. Veseljkovićevo u Lazaretu) grad nije imao stalno kazalište, na mjestu zapuštenog

Marmontovog perivoja, još 1850. namjeravalo se podići kazalište. Antonio Bajamonti 1859.

predlaţe izgradnju novog kazališta nešto sjevernije, otkupljuje teren i na njemu zapoĉinje


66

gradnju. Projektant je bio venecijanski arhitekt Giovanni Battista Meduna. Investitor gradnje,

koja je trajala samo 150 dana, bio je sam A. Bajamonti, po kojem je kazalište i dobilo ime.

Gledalište je navodno moglo primiti tisuću i pol gledatelja i imalo je ĉetiri reda loţa. Kazalište

je otvoreno sveĉanom premijerom 26. prosinca 1859. godine. Njegovi najznaĉajniji dijelovi,

gledalište i pozornica, izgorjeli su u poţaru 1881. a saĉuvano je dobrim dijelom samo juţno

proĉelje. Planovi o izgradnji novog kazališta na istom mjestu nikad nisu bili ostvareni. Split je

u doba otvaranja Bajamontijevog kazališta brojio oko 12 tisuća stanovnika.

Od 1862. u Splitu djeluje Narodna Slavjanska ĉitaonica, prva kulturna ustanova te

vrste u gradu. Osnovali su je narodnjaci nakon što su istupili iz društva »Casina« i

»Gabinetta«, u kojima se do tada skupljala splitska inteligencija. Otada poĉinje rad Narodne

stranke u Splitu, a ĉitaonica je postala središtem društvenog ţivota i rada na kulturalnom i

politiĉkom polju. PrireĊivana su predavanja, koncerti, plesovi i druge zabave.

Danas u Splitu djeluju tri institucionalne kazališne kuće: Hrvatsko narodno kazalište

Split, s dramom, operom i baletom; Gradsko kazalište mladih i Gradsko kazalište lutaka. Na

nezavisnoj sceni djeluje više projekata od kojih ovdje izdvajamo PlayDramu. O njima će više

rijeĉi biti kasnije

IV.2.4. Nacionalni muzejski prostori u Splitu

U svjetlu sjajne prošlosti, posve je prirodno da su u Splitu, gradu koji je izrastao iz

Dioklecijanove rezidencije, osnovani brojni muzeji, galerije i zbirke. Svi ti objekti svojim

djelovanjem znatno nadmašuju i okvire Hrvatske.

Nestor svih splitskih muzeja je Arheološki muzej, utemeljen još davne 1820. godine.

To je najstariji muzej na jugoistoku Europe. No nije tek ĉinom njegova osnutka otpoĉela

muzejska djelatnost u Splitu. Već su, naime, humanisti poput Marka Marulića ne samo

antikvarno raspravljali o davnini nego su takoĊer prikupljali, a time i spašavali spomenike

povijesti i kulture od zaborava. Marulićevi su antikviteti poslije dospjeli u Nadbiskupsku

zbirku, a potom je njezin manji dio stigao u splitski muzej. Veći dio je, naţalost, ipak

izgubljen. U tome se muzeju prikupljala i druga graĊa koja je posluţila kao jezgra drugim

kasnije osnovanim muzejima. U Arheološki muzej dopremljeni su brojni spomenici iz Visa

(starogrĉka Issa), iz helenistiĉkoga razdoblja, svjedoĉeći o poĉecima urbanizma, pismenosti i


67

uopće visoke uljudbe tog doba, zatim iz Salone, sjedišta namjesnika rimske provincije

Dalmacije koja je u svoje vrijeme obuhvaćala veće podruĉje od teritorija današnje Hrvatske,

iz Narone, jednoga od najvaţnijih antiĉkih gradova u nas, iz Garduna (Tilurium), sjedišta

rimske VII. legije, te brojnih lokaliteta iz predromaniĉkog doba, ĉesto sjedišta hrvatskih

kraljeva poput Solina i drugih mjesta. Mnogi spomenici u tom muzeju svjetske su vaţnosti. O

mnogima su pisali vrsni istraţivaĉi poput njemaĉkog nobelovca povjesniĉara Theodora

Mommsena i mnogih drugih, a tako je sve do današnjih dana. O bogatstvu graĊe Arheološkog

muzeja u Splitu svjedoĉi ĉinjenica da on ĉuva više od šest tisuća natpisa (barem 90 posto iz

Salone), što je dvije tisuće više negoli što je otkriveno u najvećem i najvaţnijem gradu na

Jadranu — Akvileji.

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika nije izvorno splitski, ali ga je takvim uĉinio

pedesetogodišnji boravak u našem gradu i djelatnost. Osnovan je 1893. u Kninu, ali se graĊa

poĉela prikupljati još 1836. Jedan od najzasluţnijih za njegov razvoj, Stjepan Gunjaĉa,

osjetivši opasnost u neprijateljskoj sredini, tijekom Drugog svjetskog rada prebacio je Muzej

u Sinj, a poslije rata u Split, gdje je u stabilnijim uvjetima poĉeo još uspješnije djelovati. U

novom muzejskom zdanju podignutom godine 1975. ĉuva se nedvojbeno najbogatija baština

iz vremena hrvatskog ranog srednjovjekovlja, odnosno doba hrvatskih narodnih vladara, te

osobito dragocjeni brojni natpisi s imenima hrvatskih knezova i kraljeva. U velikoj dvorani u

prizemlju posjetitelji mogu razgledati i emotivno doţivjeti iznimne spomenike i povijesna

svjedoĉanstva: Višeslavovu krstionicu, oltarnu pregradu s Drţislavovim imenom, ciborije iz

Sv. Marte u Bijacima i Sv. Marije u Biskupiji te konaĉno i sarkofag kraljice Helene.

Bezbrojni ulomci pleterne dekoracije, kao i predmeti bizantskoga i karolinškog podrijetla

svjedoĉanstvo su usidrenosti hrvatskih zemalja u civilizacijske tokove ranoga srednjeg vijeka

na Sredozemlju.

Arheološki muzej i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika javne su ustanove kojima

je Republika Hrvatska osnivaĉ i vlasnik, kao i Muzejima Ivana Meštrovića.

Galerija Meštrović kao sastavni dio Muzeja Ivana Meštrovića osnovana je godine

1952. kao donacija velikog umjetnika i u vlasništvu je Republike Hrvatske. Smještena je u

njegovoj vili, a graĊena je dulje vremena izmeĊu dva svjetska rata. Nema dvojbe da se ovdje

na jednom mjestu i na najbolji mogući naĉin moţe doţivjeti Meštrovićevo djelo od najranijih

dana do posljednjih ostvarenja. Bogata arhivska graĊa, studije, skice i crteţi omogućuju i


68

prouĉavanje autorova stvaranja. U sklopu je Galerije i dio Kašteleta Kavanjin-Capogrosso

ĉiju je crkvicu Meštrović obnovio i ukrasio drvenim reljefima s novozavjetnim temama.

IV.2.5. Nacionalne ustanove koje djeluju u Splitu

HAZU - Akademijin zavod u Palaĉi Milesi ispostava je najviše hrvatske znanstvene

ustanove u reprezentativnoj baroknoj palaĉi u centru splitskoga Grada. Zavod za znanstveni i

umjetniĉki rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kako glasi njegov pun naziv, jedna

je od organizacijskih jedinica posredstvom kojih Akademija ostvaruje svoju znanstvenu i

umjetniĉku djelatnost. Od osnutka (1981.) Zavod promiĉe postignuća u podruĉju

humanistiĉkih i društvenih znanosti (osobito pomorstva, povijesti, prava, ekonomije,

arheologije i politiĉkih odnosa) i u umjetnosti. U tu svrhu organizira znanstvene i struĉne

skupove, predavanja, rasprave (za okruglim stolom), izloţbe i povremene manifestacije. U

suradnji sa splitskim Knjiţevnim krugom, primjerice, svake godine organizira tradicionalne

Dane knjige Mediterana i Marulićeve dane, s Institutom Cvito Fisković manifestaciju

Klasicizam u Dalmaciji, u suradnji s kulturalnom institucijom Kula izloţbe djela domaćih i

stranih umjetnika (reprezentativni za razinu su Kovaĉić, Švaljek, Berber, Mijić, pa

Veliĉković, Hraste…). Zavod redovito izdaje ĉasopis Adrias (dosad 20 brojeva, neki na

engleskome). Tu je objavljen jedini hrvatski prijevod Ustava Evropske Unije (2004.),

Lisabonskog ugovora (2007.), te zbirka dokumenata vezanih uz pristupanje Hrvatske

Europskoj uniji (2013., ukljuĉujući i sâm Ugovor o pristupanju). Zavod ima svoju priruĉnu

knjiţnicu s oko tisuću naslova, otvorenu i zainteresiranim vanjskim korisnicima. Svake

godine u studenome Zavod organizira Otvorene dane HAZU-a, kada graĊanima predstavlja

svoju organizaciju i djelatnost. U Zavodu su uposlene tri djelatnice. Djelatnosti vodi voditelj

Zavoda u ime središnjice Akademije. Inaĉe, Palaĉa Milesi nazvana je po imućnoj trgovaĉkoj

obitelji koja ju je sagradila u XVIII. stoljeću na dijelu nekadašnje luĉice nasute za izgradnju

Mletaĉkog kaštela, što je u nabijenome splitskom gradu otvorilo prostor za tako

reprezentativno zdanje. Rušenjem Kaštela (osim donţona, sadašnje Mletaĉke kule) nastao je

na Vratima o' grada pitoreskan Voćni trg (kasnije Trg Preporoda, sada Trg braće Radića),

svojedobno takoĊer jedna od ambijentalnih pozornica Splitskog ljeta. U Palaĉi Milesi

svojedobno je bio Pomorski muzej. Ona raspolaţe reprezentativnom izloţbenom dvoranom na

domak Rive kao glavne gradske šetnice.


69

Institut za povijest umjetnosti - Centar Cvito Fisković – javna je znanstvena ustanova

u vlasništvu Republike Hrvatske osnovana 1961. godine. Do 1991. Institut djeluje u okvirima

Filozofskog fakulteta Sveuĉilišta u Zagrebu, a potom postaje samostalna javna znanstvena

ustanova za prouĉavanje povijesti i teorije umjetnosti (urbanizma, arhitekture, slikarstva,

kiparstva, umjetniĉkog obrta, dizajna i vizualnih komunikacija) svih vremenskih i stilskih

razdoblja – s teţištem na nacionalnoj povijesno-umjetniĉkoj baštini. Temeljne smjernice

djelatnosti Instituta postavili su šezdesetih godina XX. stoljeća povjesniĉari umjetnosti Milan

Prelog (1919.-1988.) na polju istraţivanja urbanih cjelina i spomenika i Grgo Gamulin (1910.-

1997.) na podruĉju likovnih umjetnosti. Primarna je djelatnost Instituta: prouĉavanje

spomenika, pojava i osobnosti internacionalne i hrvatske umjetniĉke baštine; izrada

umjetniĉke topografije Republike Hrvatske; izrada korpusa spomeniĉke baštine Hrvatske;

izrada konzervatorskih studija i elaborata za pojedine spomenike ili spomeniĉke cjeline.

Institut objavljuje tri ĉasopisa, te knjige u više znanstvenih serija. Znanstvenici Instituta

sudjeluju u nastavi i mentorskom radu na gotovo svim sveuĉilištima u Hrvatskoj. Daje svoj

doprinos popularizaciji znanosti sudjelovanjem znanstvenika i struĉnih suradnika u medijskim

projektima, radio i TV emisijama, te razliĉitim javnim nastupima i manifestacijama. U takvim

programskim okvirima djeluje i Centar u Splitu nazvan po povjesniĉaru umjetnosti i

konzervatoru Cviti Fiskoviću. Cjelina Fiskovićeva opusa sagledava se kao jedinstven

humanistiĉki projekt enciklopedijske širine, na kojemu je radio oboruţan kritiĉkim oruĊima

više disciplina u pokušaju da obuhvati povijest zaviĉajnog miljea u njegovom kulturološkom

totalu u općim okvirima nacionalne i europske povijesti umjetnosti. Na takvim programskim

linijama kani raditi i novoutemeljeni splitski centar Instituta za povijest umjetnosti. O tome

svjedoĉe, vjerujemo, i dobri poĉeci njegova rada. Splitska podruţnica Instituta za povijest

umjetnosti – sveĉano inaugurirana 10. rujna 2010. – djeluje u najstroţem centru povijesne

jezgre u stambenom sklopu površine od 334 m2 koji mu je na 50 godina ustupio Grad Split.

U meĊuvremenu je potpunom rekonstrukcijom prostora: restaurirana krasna gotiĉka dvorana – za

potrebe javnih predavanja koja se odrţavaju u pravilu svaka dva ili tri tjedna; oblikovan maleni

hospicij – za gostujuće znanstvenike iz zemlje i inozemstva; ureĊena jedina specijalizirana knjiţara u

gradu – posvećena povijesti umjetnosti i arhitekturi. Centar svakodnevno suraĊuje s ĉitavom

mreţom znaĉajnih srodnih ustanova u Europi i Americi; pripremio je u tako kratko vrijeme

seriju znanstvenih i struĉnih simpozija i kolokvij, niz vaţnih konzervatorskih studija i

projekata meĊu kojima se jedan, izuzetno kompleksan, odnosi na rehabilitaciju znamenitog

povijesnog Garagninova parka u Trogiru koji bi trebao uskoro dobiti znaĉajna europska


70

sredstva za potpunu obnovu; drugi, koji se odnosi na oblikovanje alkarskog muzeja u Sinju je

pred poĉetkom financiranja. Iz tiska je, nadalje, izišao niz ĉlanaka, studija i knjiga njegovih

djelatnika... PredviĊeno je, konaĉno, da u splitskoj podruţnici Instituta za povijest umjetnosti

u bliskoj budućnosti poĉne djelovati Mediteranski centar za povijest umjetnosti ĉime će

Institut u još većoj mjeri postati dijelom internacionalne mreţe znanstvenih ustanova na

podruĉju povijesti umjetnosti i kulture. Centar je osnovan bez ikakve institucionalne

materijalne potpore a ĉitav sklop je restauriran i odrţavan uz goleme napore djelatnika Centra

i matiĉnog Instituta u Zagrebu na osiguranju sredstava redovitog financiranja odnosno

donacija. U protekle tri godine odrţana su tri ciklusa javnih predavanja koja su se zbog

izuzetne posjećenosti prestala prireĊivati u samom centru, nego u velikoj gotiĉkoj dvorani

Muzeja grada, a u zadnje vrijeme u dvorani Centra Studia Mediterranea Filozofskog fakulteta

Sveuĉilišta u Splitu (Poljana kraljice Jelene 3/III) – poviše Peristila Dioklecijanove palaĉe.

Predavaĉi su eminentni povjesniĉari umjetnosti, sveuĉilišni profesori i znanstvenici iz

Hrvatske i inozemstva. Predavanja obuhvaćaju teme unutar širokog spektra povijesti

umjetnosti i zaštite kulturne baštine. Iako znanstvenog karaktera, prilagoĊena su širokom

krugu struĉne publike, što se pokazalo iznimno popularnim i potrebnim u splitskoj sredini, pa

su sliĉan model poĉeli primjenjivati i Umjetniĉka akademija u Splitu kao i Zavod za

znanstveni i umjetniĉki rad HAZU u Splitu.

IV.2.6. Ustanove kojih je osnivač i vlasnik Grad Split

Etnografski muzej osnovan je godine 1910. Dugo je bio smješten u Gradskoj

vijećnici. Muzejska graĊa su nošnje, nakit, oruţje, oruĊe, vjerski predmeti, igraĉke, raznovrsni

proizvodi naroda na podruĉju Dalmacije. Velika je sreća što je Muzej osnovan dovoljno rano

da spasi mnogo toga što bi inaĉe nedvojbeno propalo. Naime, u novije je doba cijela

Dalmacija, a osobito sela u zaleĊu, ostala bez mnogih artefakata izvorne kulture. Etnografski

muzej je najstariji muzej ove vrste u Hrvatskoj i u tom smislu središnje mjesto koje ĉuva

izvornu baštinu ovog kraja.

Galerija umjetnina osnovana je 1931. Ideja o osnutku Galerije zaĉela se još godine

1908. u doba velike izloţbe dalmatinskih slikara i kipara Bukovca, Medovića, Vidovića,

Rendića, Meštrovića, Rosandića i Deškovića. Tom prigodom otkupljeni radovi bili su i prvi

Comment [K19]: Institut Ivo pilar


71

izlošci. Galerija uspješno predstavlja razvitak umjetniĉkih tokova od XIV. i XV. stoljeća pa

do suvremene umjetnosti. Fundus galerija velik je i raznovrstan, te sadrţi djela od grĉkih i

pravoslavnih ikona, preko starih venecijanskih i talijanskih majstora, djela jugoslavenskih

modernih umjetnika, pa do suvremene scene Splita i Hrvatske. Posjet Galeriji umjetnina

otvara uvid u ono što su domaći majstori stvarali, odnosno što su domaći ljudi kupovali bez

obzira na podrijetlo umjetnika. Galerija je zahvaljujući bogatstvu izloţbene aktivnosti snaţan

poticatelj i promicatelj domaćih umjetnika.

Muzej grada Splita smješten je u najljepšoj i najraskošnijoj palaĉi Splita što pripada

plemićkoj obitelji Papalić, a djelo je vrsnoga kipara i graditelja Jurja Dalmatinca. Muzej je

osnovan tek godine 1946., ali je unatoĉ tomu prikupio bogatu graĊu koja pokazuje povijest i

stanje duha pojedinih razdoblja u razvoju grada Splita. U svom ambicioznom programu

Muzej se širi i na druge lokalitete (u tom sklopu preuzima upravljanje dijelovima

Dioklecijanove palaĉe: Podrumima, kulama, zidinama sa šetnicama, te ostacima Mletaĉkog

kaštela).

Hrvatski pomorski muzej u Splitu izravni je slijednik razliĉitih sastavnica splitskog

pomorskog muzealstva zapoĉetoga 1925. godine, pa se to smatra i njegovim zaĉetkom.

Bogato pomorsko muzealstvo razvijalo se zatim kroz dvije odvojene ustanove: Pomorski

muzej u Splitu i Vojno-pomorski muzej u Splitu. Pored navedenih muzeja koji su djelovali

kao samostalne ustanove postojalo je i više zbirki pomorske baštine od kojih moţemo navesti

zbirke podvodne arheologije i muzej brodogradnje koji je djelovao pri splitskom

Brodogradilištu. Hrvatski pomorski muzej Split djeluje kao samostalna ustanova. Vlasnik i

osnivaĉ Muzeja je Grad Split, a osnivaĉki akt donijelo je Gradsko vijeće Grada Splita 1997.

godine. Za nadati se, primjerice i da će proces rekonstruiranja povijesnog broda Istranka

odnosno carske jahte Habsburgovaca Dalmat okonĉati te da će postati sastavnim dijelom

fundusa Hrvatskog pomorskog muzeja Split, moţda na novoj i primjerenijoj lokaciji, uz more.

Vrijedna kolekcija prikupljena je i u Prirodoslovnom muzeju na Marjanu,

osnovanom 1924. godine. Izlošci pokazuju geološki i prirodni razvitak te biljne i ţivotinjske

posebnosti srednjodalmatinske regije. Uz Prirodoslovni muzej djelovao je i Zoološki vrt za

koji Grad trenutno traţi adekvatnu lokaciju.

Sve naprijed navedeno pa i nespomenuto u ovoj Strategiji dosada, dovoljno govori o

Splitu kao dijelu mediteranskog kulturalnog kruga, identiteta i entiteta od znaĉaja za hrvatsku,


72

regionalnu, šire zamišljenu europsku ali i svjetsku kulturu. (O zajedniĉkoj strategiji muzeja,

njihovom iskoraku i deblokadi postojećih zatvorenih resursa bit će rijeĉi u X. poglavlju

Drugog dijela ove strategije.)

IV.2.7. Ostale institucije, prostori i manifestacije koje su pridonijele i pridonose

očuvanju tradicije a imaju potencijal pridonijeti „deblokadi“ kulture i izlasku iz

trenutnog stanja blokiranosti

Splitsko-makarska nadbiskupija ima na podruĉju grada Splita više prvorazrednih

spomenika kulture, od kojih su neki nezaobilazne toĉke i turistiĉkog interesa. Poĉev od

starokršćanskih (Sutrojica, Sv. Mikula) i ranih srednjevjekovnih crkava i samostana (Sv.

Martin nad Zlatnim vratima, Sv. Teodor s tipiĉnim zvonikom nad Ţeljeznim vratima (Gospe

o' zvonika), Sv. Jere i eremitaţ na Marjanu, sv. Nikola, Gospe o' Pojišana), od kojih je većina

još u sakralnoj funkciji, tu ima i svjetski kapitalnih graĊevina.

Katedrala sv. Bogorodice u nebo uznesene (Sv. Duje) antiĉki je mauzolej cara

Dioklecijana, preuzet za kršćansko bogosluţje na prijelazu iz staroga u srednji vijek. Drvene

vratnice i korska sjedala A. Buvine, pulpit (za koji je navedeno da je indirektno, preko

kasnijih u Dubrovniku pa u Bariju, posluţio kao nadahnuće Pisanu za renesansni u Firenzi),

slike Mattea Ponzonija („Ponĉuna―). i drugih autora itd. ĉine od Katedrale jedinstven muzej.

Riznica splitske Katedrale ĉuva ne samo crkveno ruho, posuĊe, slike i druge religijske

predmete nego i liturgijske knjige, meĊu kojima se posebno istiĉe Splitski evangelistar,

najstarija knjiga nastala na hrvatskom tlu, po svoj prilici podrijetlom još iz Salone (kraj VI.

st.). Na tom su evangelistaru splitskom nadbiskupu prisezali sufragani, a poslije je o njemu

napisana ĉitava knjiţnica znanstvenih rasprava. Osim toga tu se ĉuva i najcjelovitiji rukopis

Kronike Tome ArhiĎakona. Ipak, sadašnji je postav Riznice privremen, improviziran uslijed

skuĉena prostora, u dvoranici poviše sakristije Stolne crkve, ali već je zapoĉeto restauriranje

palaĉe Skoĉibuĉić-Lukaris na Peristilu, u kojoj će biti organiziran cjelovit Muzej sakralne

umjetnosti. Samostan i crkva sv. Frane na Rivi istodobno je i splitski „panteon―, jer su u njoj

grobovi istaknutih Splićana, od Marulića i Lukaĉića do Trumbića. Njezin srednjevjekovni

klaustar povremeno je i koncertni prostor.

Comment [K20]: ranokršdanski?


73

S druge strane, festival Splitsko ljeto je meĊunarodna glazbeno-scenska manifestacija

koja obuhvaća dramski, operni, plesni i koncertni program. Uz Dubrovaĉke ljetne igre,

najveći je, najstariji i najreprezentativniji nacionalni kazališni festival koji se odrţava u

ambijentalnim prostorima. Osnivaĉ Splitskog ljeta je Grad Split. Sufinancijer festivala je

Ministarstvo kulture koje preko festivalskog vijeća zadrţava znatan kadrovski i programski

utjecaj na Splitsko ljeto. Utemeljen je 1954. godine na inicijativu Tomislava Tanhofera,

Silvija Bombardellija i drugih. Otvoren je izvedbom komiĉne opere Ero s onoga svijeta

Jakova Gotovca. Ubrzo je njegov „zaštitni znak― postala Aida Giuseppea Verdija na Peristilu,

uz originalnu sfingu iz vremena Tutmozisa III. Prvotno ime, Splitske ljetne priredbe,

promijenjeno je 1968. godine na prijedlog Marka Foteza. Od 1954. do 1964. godine

organizator festivala bilo je Narodno kazalište u Splitu, potpomognuto drugim gradskim

kulturalno-umjetniĉkim ustanovama, a od 1970. do 1978. festival je produkcijski vodio

Dalmacijakoncert. Od 1979. godine organizaciju i proizvodnju programa ponovno je preuzelo

Hrvatsko narodno kazalište Split. Zapravo, Festival se tradicionalno odrţava od sredine srpnja

do sredine kolovoza, rjeĊe u samoj kazališnoj zgradi, većinom u nizu splitskih kulturalno-

povijesnih (mahom otvorenih) lokaliteta kao što su: Peristil Dioklecijanove palaĉe,

Meštrovićev kaštelet (Kaštilac na Crikvinama), predvorje Galerije Meštrović, Carrarina

poljana, podrumi Dioklecijanove palaĉe, Katedrala BD Marije u Nebo uznesene („sv.

Dujam―), Sustipan, Prokurative, ini splitski trgovi i dr. Posljednja tri desetljeća u program

Ljeta ukljuĉuju se i druga dalmatinska mjesta (Trogir, Vis, Stari Grad, Supetar, Vrlika). U

prvim festivalskim godinama osnovni nositelj programa bili su splitsko Kazalište i Splitska

filharmonija, uz sudjelovanje uglednih umjetnika iz zemlje i svijeta (Marija Crnobori, Lovro

von Mataĉić, Ernst Märzendorfer, Kurt Adler, Vladimir Habunek, Boţidar Violić, Eleanor

Steber, Martina Arroyo, Lucilla Udovich, Nada Puttar Gold, Marijana Radev, Biserka

Katušić-Cvejić, Dmitar Uzunov, Gilbert Puy, Vladimir Ruţdjak, Enzo Sordello, Tomislav

Neralić i drugi), a poslije se program proširio i obogatio sudjelovanjem uglednih kazališta i

ansambala, te inih kazališnih i glazbenih umjetnika iz Hrvatske i inozemstva. Od 1984.

godine dodjeljuje se nagrada za najbolja ostvarenja u dramskom i glazbenom programu. U

razdoblju 1984. – 1989. nagrada je nosila ime Marul, a od 1990. preimenovana je u Judita.

Godine 2000. pridruţila joj se i nagrada Peristil. Od 1958. godine u sklopu Ljeta znaĉajno

mjesto zauzimaju i likovne izloţbe (slikarske, kiparske, fotografske...), kao i one uţe vezane

uz kazališne izvedbe (scenografske i kostimografske), a u posebnom programu organiziraju se


74

i poetski recitali, predstavljanja knjiga, tribine i sliĉno. Festival njeguje i suradnju, odnosno

razmjenu predstava s Dubrovaĉkim ljetnim igrama, ali i ostalim kazalištima i manifestacijama

u zemlji. U povodu 50. obljetnice Festivala, tiskana je monografija Splitsko ljeto 1954 –2004

Na tragu Splitskog ljeta valja nešto reći i o glavnim otvorenim prostorimaunutar Stare

gradske jezgre, a na kojima se odrţavalo Ljeto, ali je i bujao svakodnevni ţivot graĊana,

ponajprije stanovnika središta grada. Danas su ti prostori pod prijestnjom ugostiteljske i

turistiĉke najezde.

Peristil – carski trg, povijesno najznaĉajniji trg grada Splita, središte Dioklecijanove

palaĉe, mjesto kriţanja carda i decumanusa. Bio je namijenjen veliĉanju dominata

uspostavljenog nakon razdoblja principata u Rimskom Carstvu, odnosno, personaliziranog

diviniziranog kulta rimskog cara Dioklecijana. To je prostor na kojem se on izravno ukazivao

i obraćao svojim podanicima. Malo je mjesta u ovoj Strateigiji da se opiše veliĉanstvenost

samog Peristila, srca Stare gradske jezgre i vjerojatno najznaĉajnijeg dijela današnjeg Splita.

Sa zapadne strane trga nalazi se izvrsno oĉuvan i obnovljen Jupiterov hram (kasnija krstionica

sv. Ivana), te ostaci nekadašnjeg Venerinog i Kibelinog hrama, a sa istoĉne veliki oktogonalni

carev mauzolej, današnja katedrala Sv. Duje. U graditeljskom smislu vaţan znaĉaj Peristila

navodi H.W.Janson u Povijesti umjetnosti: ―Nekoliko usamljenih primjera ovakve arkade

mogu se naći i ranije, ali tek sada ,na pragu pobjede kršćanstva, sjedinjenje luka i stupa

postalo je u punoj mjeri zakonito.‖, a u svojim crteţima i skicama ga je ovjekovjeĉio i R.

Adam u znanstvenom radu pod nazivom Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at

Spalato in Dalmatia, a koji znanstveni rad i studija Dioklecijanove palaĉe su istom bili

inspiracija za realizaciju arhitektonskog djela i projekta pod nazivom ―Adelphi―, niza od

jedanaest zgrada izgraĊenih u Londonu pod utjecajem arhitekture Dioklecijanove palaĉe iz

koje povijesne ĉinjenice nastaje i uzreĉica „Ĉa je pusta Londra kontra Splita grada―. Peristil

Dioklecijanove palaĉe središnje je i povijesno mjesto sraza kultura koje se isprepliću i tvore

harmoniju i jedinstvo nastalo iz suprotnosti i u kontinuitetu traju kroz mijene, odraţava se

unutar i kroz hram odnosno palaĉu rimskog cara Dioklecijana, poteklog iz okolice Splita,

velikog reformatora ali i posljednjeg progonitelja kršćana. Sam njegov mauzolej je postao

kršćanska katedrala i posljednje poĉivalište kršćanskog muĉenika Dujma koji je pogubljen

304. godine po nalogu cara Dioklecijana. Sam Dujam je iz Sirije, iz Antiohije, sljednik nauka

i vjere naroda koji bjeţi iz Egipta, a koje ĉuva drevna egipatska sfinga sa ljudskim rukama

koja drţi zavjetnu posudu najvjerojatnije iz doba egipatskog faraona glasovite XVIII.


75

dinastije, Tutmozisa III. Sfinga je bila simbol ne samo faraona vladara Egipta već i

Dioklecijanov trofej kojeg postavlja uz svoj mauzolej. Izvedbama opere Aida G. Verdija na

Peristilu opernom djelu skladanom i praizvedenom u Egiptu (Kairo) povodom otvaranja

Sueskog kanala, te simbolika izvedbe druge Verdijeve opere Nabucco na Peristilu i radnje

libreta doadtno upotpunjuje povijesnu isprepletenosti priĉa. Kršćanski muĉenik Dujam

sahranjen je van zidina Salone, na lokalitetu Manastirine kojeg je isakpao don F. Bulić, te su

uslijed tadašnjih povijesnih zbivanja (prodor barbara) muĉenikove kosti dijelom prenesene su

u Rim po nalogu rimskog pape Ivana IV., a dijelom u splitsku katedralu Sv. Duje). Inaĉe,

korištenje javnog prostora Peristila za ljetne izvedbe regulirano je Pravilnikom o korištenju

Peristila Dioklecijanove palače koji omogućava korištenje Peristila za pojedine izvedbe kao i

predstava Splitskog ljeta. Navedenim se Pravilnikom ograniĉava korištenje Peristila, dijelom

navode uvjeti korištenja, ali se odredbama Pravilnika onemogućava postavljanje ugostiteljskih

sadrţaja na samom Peristilu.

Stara gradska vijećnica (Loţa – na taj drevni naziv upućuje toponim Iza Loţe) bila je

dio kompleksa komunalnih zgrada (zajedno s Kneţevim dvorom), koje je mletaĉka vlast,

uspostavljena 1420., dala izgraditi na Pjaci, novome središnjemu gradskom trgu. Pjaca, koja

je do osamdesetih bila obvezatno mjesto veĉernjeg okupljanja mladih, jedna vrsta ţivahnoga

gradskog salona, izgubila je dobrim dijelom tu funkciju te je pretvorena u koridor izmeĊu

ugostiteljskih štekata, naruţen i anakrono historicistiĉkim gradskim štandarcem, autorskim

djelom Kuzme Kovaĉića. Posrijedi je i dalje reprezentativan prostor u Staroj gradskoj jezgri,

već korišten i za predstave, koncerte i performanse, s interesantnom akustikom, koji valja s

mjerom revalorizirati u poprište dogaĊanja, a po potrebi i u gledalište. Nekada je na Pjaci bio i

Kneţev dvor, u kojemu je bila i kazališna dvorana, uklonjen je u XIX. stoljeću, kao ruševan,

ĉime je Pjaca proširena, ali je izgubilo znatan dio svoga gotiĉkog ambijenta (Vicko Andrić je

prije rušenja paţljivo snimio stanje objekta). Premještanje baricentra srednjevjekovnog Splita

s Peristila (foruma Dioklecijanove palaĉe koja je unutar sebe bila sazdana kao pravi rimski

grad, s forumom na sjecištu dekumana i karda) na Pjacu uslijedilo je pošto se Split, u

razdoblju izmeĊu tatarske najezde sredinom XIII. stoljeća i Zadarskog mira sredinom XIV.

stoljeća, našao praktiĉki potpuno autonoman od centralne vlasti, te se poĉeo ubrzano razvijati,

što se odrazilo i na njegovo urbano tkivo. Izišao je iz okvira Dioklecijanove palaĉe, pred

Ţeljeznim vratima nastao je trg (koji se već 1255. spominje kao Širina, tj. Plokata sv. Lovre.

To zapadno predgraĊe opasano je obrambenim zidovima, a izgradnja kompleksa komunalnih


76

palaĉa potvrdila je Plokatu sv. Lovre kao novo gradsko središte, Pjacu per antomasiam, koja

je to ostala do druge polovice XX. stoljeća, mijenjajući sluţbene nazive (bila je Trg oruţja, pa

Gospodski trg, napokon Narodni trg – ali je kolokvijalno ostala: Pjaca). Loţa je bila

vijećnicom sve do u XX. stoljeće, kada je posve neprikladno odabrana kao prostor

Etnografskog muzeja (ĉemu se prije osamdesetak godina uzaludno opirao Ljubo Karaman). U

njoj je – kao simbolu splitske komunalne autonomije – formirana i prva vlada Hrvatske,

djelomiĉno osloboĊene od fašizma, u travnju 1945. Pedesetih godina je arhitektonski

konsolidirana, historicistiĉki joj je ureĊena zapadna fasada u slogu juţne, reprezentativne.

Kroz više sezona Splitskog ljeta bila je efektno korištena kao kulisa i dijelom pozornica za

dramsko uprizorenje Marulićeve Judite.Nakon toga to ne osobito veliko, ali simbolikom

nabijeno zdanje na dva kata, sluţi uglavnom kao reprezentativan izloţbeni prostor. U njemu

su prireĊene mnoge izloţbe, meĊu kojima se istiĉu: Izloţba grafika Marca Chagalla (2009.);

izloţba grafika Salvadora Dalíja na temu Boţanstvene komedije Dantea Alighierija (2010. );

izloţba iz Riznice katedrale sv. Dujma (2012.); izloţba Nives Kavurić Kurtović (2013.);

izloţba Metke Krašovec (2013.). Prostor Loţe, odnosno Stare gradske vijećnice uvelike

cijene Grad Split i njegovi stanovnici, a i brojni turisti koji svake godine posjećuju naš grad.

U procesu deblokiranja kulturalnih potencijala Grada Splita treba naći naĉina da se ta

prekrasna gotiĉka palaĉa na još intenzivniji i reprezentativniji naĉin pozicionira u brend Splita

kao europskoga povijesno-umjetniĉkog središta.

Prokurative, zapravo Trg Republike, trg je u zapadnom dijelu središta grada. Juţno od

Prokurativa se nekada nalazila i Bajamontijeva fontana, spomenik dolasku vode u Split kojeg

su svojdobno podrţavali i financijski scvi Splićani, a koji je razrušen voljom komunistiĉkih

vlasti neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Na sjevernom dijelu Prokurativa se nalazilo

Bajamontijevo kazalište stradalo u poţaru. Ova oba znamena jednog splitskog gradonaĉelnika

nisu, kao ni kod Peristila, izdrţala povijesnu mjenu, ali su, kao i u sluĉaju Peristila (mauzolej

rimskog cara pretvoren u kršćanski hram), zadrţale svoje poĉetne namjene (fontana i zgrada

Gradske koncertne dvorane, prostor „Teatrina― stalne scene Gradskog kazališta mladih).

Glazbeno-scenske izvedbe su se odvijale u zgradi na njegovom sjevernom dijelu, ali i na

samom trgu, gdje se biljeţe kroz povijest koncertne izvedbe od kojih bi iz novije povijesti

izdvojili koncert Ive Pogorelića i koncerta opernih arija Placida Dominga, Svetle Vassileve i

Borisa Martinovića i realizacija razliĉitih programa Splitskog ljeta (opera, balet, koncerti), pa


77

i Festivala zabavne glazbe Split. Nesumnjivo bi prostor Prokurativa trebao zadrţati svoju

namjenu kao mjestu kulturnog ţivota na naĉin da se i njegovo korištenje uredi Pravilnikom.

Carrarina poljana u naravi predstavlja tek manji trg unutar sjevernog dijela

Dioklecijanove palaĉe, ambijentalni prostor, koja je svakodnevna scenu koloritnog

mediteranskog ţivota, a time i ambijentalna pozornica za izvedbe predstava puĉkog kazališta

na Splitskom ljetu. Strategija ukazuje da bi se i taj prostor trebalo rezervirati i zaštiti u svojoj

namjeni, ljetnoj pozornici ambijentalnog puĉkog kazališta.

Pored otvorenih prostora koji su sluţili kao scena Ljetu, ova Strategija ukazuje i na

odmicanje od samog centra u smislu stvaranja policentriĉnih kulturnih teţišta u cijelom gradu.

Jedan od punktova koji ima svoj potencijal je svakako i tzv. Dom mladih. Zapravo, rijeĉ je o

Multimedijalnom kulturnom centru Split (skraćeno: MKC). Osnovan je 1998. godine kao

ustanova za organizaciju kulturalnih dogaĊanja. U svom radu MKC se profilirao u ustanovu

za promicanje suvremene umjetnosti, osobito u podruĉju vizualne, filmske, intermedijalne i

novomedijske umjetnosti te dizajna. MKC podrţava rad mladih umjetnika i kulturalnih

djelatnika te razvija programe podrške njihovom profesionalnom razvoju, poput edukacijskih

programa, produkcije radova i organizacije prezentacijskih programa. MKC njeguje i

istraţivaĉki i interdisciplinarni rad, a na realizaciji svojih programa suraĊuje s razliĉitim

subjektima iz razliĉitih podruĉja (kultura, obrazovanje i znanost, urbano planiranje, zaštita

okoliša, socijalna politika i drugo). Sukladno viziji Strategije, MKC bi mogao svoj rad

organizirati kroz programske klastere: izloţbeni, prikazivaĉki, izvedbeni te medijacijski

programski klaster. Ustanova MKC upravlja prostorom Doma mladih, te sudjeluje u

proizvodnji i koordinaciji programa koji se odrţavaju u tom prostoru. U upravljanju MKC se

vodi idejom koja Dom mladih definira kao sociokulturni multimedijalni centar. Ta ustanova

predstavlja razvojni potencijal kao buduća multifunkcionalna hibridna ustanova Splita.

Projekt Multimedijalni kulturni centar – Dom mladih je strateški objekt kulture grada

Splita i regije, hibridni multikulturalni centar, tvornica kulture i kulturna vrata grada i regije

otvorena prema svjetu na svim platformama i mreţama u prijenosima digitalnih zapisa u

„cloud― tehnologiji, jednostavno kulturni i informacijski pulsar. O tome više kasnije u dijelu

Strategije X.3.5.1.4.

Javna ustanova Park Šuma Marjan. Park šuma Marjan prostor je pošumljenog

poluotoka na zapadnom rubu splitskog gradskog podruĉja. Vidljiv još na antiĉkim pomorskim

kartama, mjesto vjerskog kulta, a vjerojatno i naseljavanja još od antike, brdo u neposrednoj


78

blizini antiĉkog Splita – Marjan, snaţno je utisnuto u simbolici i imaginariju grada doduše tek

od poĉetka XX. stoljeća, kad je sustavnim komunalnim ulaganjima, dobrovoljnim radom, te

uz pomoć graĊana koji su ĉesto darivali i vlastite parcele, sustavno pošumljen, premreţen

stazama, vidikovcima, skalama, sakralnim i spomeniĉkim objektima. Danas je Marjan najveći

zelena oaza Splita, pa i cijlog bazena Kaštelanskog zaljeva, uistinu i gradski park, najveća

sportsko-rekreativna zona, najveće gradsko kupalište, no ujedno i vrijedni urbanistiĉki i

arhitektonski spomenik ranog XX. stoljeća. Marjan je u Republici Hrvatskoj pod dvostrukom

zaštitom: kao park šuma, on je zaštićeni prirodni prostor u granicama definiranim 1988.

godine. Od 2014. godine je i pod zaštitom Ministarstva kulture RH kao kulturni krajolik,

ljudski stvoreni pejzaţ koji u sebi sadrţi niz znaĉajnih spomenika kulture, a i sam je po sebi

spomenik jedne epohe i komunalne vizije. Tri su isprepletena aspekta kulturalne politike koji

se tiĉu Marjana. Prvi se tiĉe njegove formalne zaštite, drugi se tiĉe djelovanja Javne ustanova

za upravljanje Park-šumom Marjan i ostalim zaštićenim prirodnim vrijednostima na podruĉju

Grada Splita kao jedne od splitskih javnih ustanova, a treći je aspekt Marjana kao prostora

ţive i aktivne kulture uklopljene u Grad i njegove kulturalne politike.

Knjiţevni krug Split i Centar Marulianum imaju svoju povijest takoĊer. Knjiţevni

krug Split je udruga graĊana koja okuplja umjetnike, znanstvenike, sveuĉilišne profesore i

druge uglednike s podruĉja društvenih i humanistiĉkih znanosti. Svojim programima

Knjiţevni krug Split odrţava i potiĉe znanstveni, knjiţevni i kulturalni rad u Splitu, a voĊen je

spoznajom kako kulturalno naslijeĊe Splita i Dalmacije svjedoĉi o europskim dometima

hrvatske kulture. Udruga je osnovana 1979, a danas ima više od 180 ĉlanova iz Splita,

Hrvatske i inozemstva. Programi Knjiţevnoga kruga Split organski se nadovezuju na rad

Pododbora Matice hrvatske u Splitu iz 1950-ih, te Čakavskog sabora Split iz 1970-ih. Tako

Knjiţevni krug Split nastavlja znanstvenu i kulturalnu misiju koja u Splitu neprekidno traje

već više od šezdeset godina. Zbog istaknutih rezultata Knjiţevni krug Split uvršten je 2005. u

skupinu udruga od posebnog interesa za grad Split. Knjiţevni krug ima vaţnu ulogu

nakladnika (izdavaĉa) vrijednih izdanja koja obuhvaćaju upravo djela s podruĉja hrvatske i

splitske baštine. Krug objavljuje dvadesetak knjiga godišnje (znanstvene monografije,

zbornici, djela suvremenih pisaca), te tri ĉasopisa (Mogućnosti, Ĉakavska riĉ, Prilozi povijesti

umjetnosti u Dalmaciji); (su)organizira tri meĊunarodne manifestacije (Marulićevi dani, Dani

Hvarskoga kazališta, Dani knjige Mediterana). Tijekom godine odvija se dvadesetak

programa za širu javnost – predstavljanja knjiga, knjiţevne veĉeri, predavanja (ciklus Susreti


79

ispod ure). Razvijena je suradnja sa srodnim udrugama i ustanovama (HAZU, DHK,

filozofski fakulteti u Splitu i Zagrebu, muzeji, instituti, itd.). Djelovanje udruge temelji se na

ponajprije na volonterskom radu: predsjedništvo, uprava i urednici biblioteka ne primaju za

svoj rad nikakvu materijalnu naknadu, a tehniĉke i struĉne poslove obavlja sedam

zaposlenika. Kako je Marko Marulić (1450-1524) najznamenitiji splitski knjiţevnik svih

vremena, otac hrvatske knjiţevnosti i humanist europskoga ugleda, njegovo djelo baštinike i

privlaĉi i obvezuje. Knjiţevni krug Split, zajedno s Gradom Splitom, utemeljio je 1995.

Marulianum, centar za Marulićevo znanstveno i kulturološko prouĉavanje, kao i njegova

humanistiĉkoga kruga. Centar djeluje u sklopu Knjiţevnoga kruga Split. Djelatnost je

Marulianuma ĉetverovrsna: znanstveno-istraţivaĉka, dokumentacijska, organizacijska i

nakladniĉka. Financijsko-materijalne i druge pomoćne poslove za Marulianum obavlja

struĉna sluţba Knjiţevnoga kruga Split. Zaposlenici Marulianuma pak sudjeluju u nekim

uredniĉkim, organizacijskim i znanstveno-struĉnim poslovima Knjiţevnoga kruga Split. U

Marulianumu rade dva istraţivaĉa – dr. sc. Bratislav Luĉin (voditelj) i mr. sc. Branko Jozić.

Djelatnost Marulianuma zapaţena je i izvan hrvatskih granica. Na dosad odrţanim

meĊunarodnim skupovima sudjelovalo je oko 140 struĉnjaka (pedesetak iz inozemstva, iz

trinaest zemalja). Sabrana djela izišla su u 19 od predviĊenog 21 sveska; godišnjak Colloquia

Maruliana referira se u uglednim meĊunarodnim bazama podataka. Marulianum objavljuje i

izdanja na stranim jezicima te sudjeluje u meĊunarodnim znanstvenim projektima. Putem

predavanja za školsku mladost i studentskih radionica Marulićeva se ostavština pribliţava i

novim naraštajima. Ĉasopis Čakavska rič objavljuje znanstvene i druge radove, priopćenja sa

znanstvenih skupova, struĉne ĉlanke prikaze i osvrte, te literarne tekstove napisane ili

zapisane u autentiĉnim govorima ĉakavskog dijalekta, opremljene odgovarajućom jeziĉnom

obradom: rjeĉnikom, akcentuacijom, tumaĉem dijalektoloških osobina teksta, a iznimno i bez

ikakve obrade kada je nije moguće od autora dobiti, a tekst je literarno i dijalektološki

zanimljiv te kao takav omogućuje dijalektološko istraţivanje. Ĉasopis će u razdoblju do 2020.

nastaviti izlaziti dvaput godišnje. U vremenu kada nacionalne institucije za prouĉavanje

dijalekata hrvatskoga jezika tek iznimno poduzimaju istraţivanja izvan svojih kabineta i

biblioteka, ovaj ĉasopis ponajviše je zaokupljen terenskim istraţivanjem, biljeţenjem govorne

prakse posljednjih ĉakavskih govornika ili pak dokumentiranjem i istraţivanjem

jeziĉnorelevantnih i teško dostupnih pisanih dokumenata. PredviĊamo objaviti radove o

brojnim jeziĉnim govorima Hvar (Bogomolje, Gdinj, Svirĉe i Brusje), Braĉ (Loţišće, Povlja,


80

Sumartin, Selca i Stivan), Korĉula i Vela Luka, Šepurina na otoku Prviću, govori Drvenika

Velog i Malog, Grohote na Šolti, Komiţa i Vis, govori otoka Krka, Murter i Betina, otok

Ţdrelec, Sali na Dugom otoku, govori otoka Cresa; a na kopnu: Kućište i Orebić na Pelješcu,

Makarsko primorje, Podgora, Podstrana, Split, Trogir, Vinišće kod Trogira, Bosiljina,

Šibenik, Zadar, Privlaka kod Zadra, Senj, podruĉje Kvarnera, Lovran i Rovinj u Istri; govori u

ĉakavskim oazama u unutrašnjosti hrvatskog kopna: Mihaljevići kod Oštarija, Karlovac, Duga

Resa; govori izvan Hrvatske: Acquaviva Collecroce u Italiji, Gradišće u Austriji, Slovaĉka,

Ukrajina, Kalifornija. U godištima Ĉakavske riĉi pohranjena su stoljeća govorenja,

zabiljeţena u trenutku kada je poĉelo sahnuti to ĉakavsko vrelo, na velikoj civilizacijskoj

prekretnici vremena. Zabiljeţen je govor u trenutku njegova gašenja i pridonijelo valorizaciji

i zaštiti splitskog govora (splitska ĉakavština) kao zaštićenog nematerijalnog dobra.

IV.2.8. O povijesti splitske glazbe

Glazbena povijest Splita temelji se kao i svjetska povijest glazbe na najsavršenijim

glazbenom instrumentu ljudskom glasu koji se u povijesti pojavljuje kroz pjevanja liturgijskih

obreda i puĉkih napjeva višeglasnim pjevanjem a capella bez pratnje instrumenata. Povijesno

gledano takav oblik glazbe od njegovih samih poĉetaka do danas se odrţao i profilirao kao

specifiĉnost podruĉja u kojem Split zauzima znaĉajno mjesto u pogledu troglasnog, najĉešće

ĉetveroglasnog pjevanja a capella što je prepoznato kao nematerijalno kulturno dobro

upisano 2012. godine na listu svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a kao klapskim

pjevanjem (klapskom pjesmom). Povijest glazbe na ovom podruĉju biljeţi franjevca Ivana

Lukaĉića magistra glazbe zborovovoĊu i skladatelja koji je svoju zbirku moteta Sacrae

cantiones izdao 1620. godine, pisane za jedan do pet solistiĉkih glasova, basso continuo, a

ponekad i zbor, sahranjenog do Marulićeva grob. Julije Bajamonti (Giulio Bajamonti)

polihistorik, skupljaĉ narodnih pjesama i skladatelj preko 150 skladbi od kojih se izdvaja prvi

hrvatski oratorij Prijenos Sv. Dujma i djelo Requiem (u spomen na svog prijatelja RuĊera

Boškovića), autor je djela o povijesti Splita i prijatelj i pratitelj Alberta Fortisa za njegovih

putovanja po Dalmaciji. Franc von Suppé roĊeni je Splićanin jedan je od vodećih skladatelja

beĉke operete, iako je svojom naobrazbom i radom vezan za Zadar za Dalmaciju ga veţu

Missa Dalmatica, opera Das Matrosen Heimkehr (radnja smještena na otoku Hvaru), te

Uvertira na dalmatinske folklorne teme u f-molu. Skladatelj Josip Hatze uĉenik je Pietra


81

Mascagnia skladatelj opera Povratak i Adel i Mara na spijev Bijedna Mara Luke Botića. Arija

„Oj Splite grade― iz opere Adel i Mara neformalno se smatra himnom Splita. Jakov Gotovac

skladatelj je narodnih obreda Koleda, Simfonijskog kola, romantiĉne narodne opere Morana i

na libreto Milana Begovića komiĉne narodna opere Ero s onoga svijeta koja je izvedena na

više od 80 europskih glazbenih pozornica i na devet jezika. Gotovĉev opus još sadrţi opere

Mila Gojsalić, Dalmaro i Stanac. Ivo Tijardović, hrvatski skladatelj, kazališni organizator i

direktor, diplomirani glumac i scenograf skladatelj je opera Dimnjaci uz Jadran, Marko Polo,

Dioklecijan, glazbene komedije Doţivljaj u Šangaju, scenske glazbe za Marulićevu Juditu i

Goldonijeve Ribarske svaĊe, mjuzikl Katarina Velika i opereta Mala Floramy, Splitski

akvarel, Pjero Ilo, Kraljica lopte i Zapovijed maršala Marmonta, autor je libreta i

scenografije svojih djela koja su najĉešće i najuţe vezana za Split. Silvije Bombardelli. unuk

Josipa Hatzea Ruben Radica, Frano Paraĉ, Mirko Krstiĉević, Olja Jelaska, don Frane

Marović, Ivan Boţićević, Mirela Iviĉević i Gordan Tudor do današnjih dana nastavljaju ovaj

niz koji su u svojim izvedbama kao i djela svjetskih skladatelja, izvodili razni filharmonijski i

komorni orkestri, operni orkestar i solisti HNK Split, kulturno umjetniĉka društva i gradski

zborovi, pa i dalmatinskih klapa.

IV.2.9. Tradicija koja ţivi

Zaklada Karlo Grenc, prva zaklada koja je kao svrhu odredila zaštitu kulturnih

dobara. Zaklada odrţava i širi postojeće i osniva nove zbirke pisane, fotografske, auditivne i

audiovizualne dokumentacije o Splitu od postanka do danas, ukljuĉujući i hemeroteĉno

dokumentiranje dnevnih dogaĊaja relevantnih za Split i njegovu kulturu. MeĊu projektima

koji se već realiziraju su Studia Spalatensia (komunalni, urbanistiĉki i prometni razvoj Splita i

njegova okruga, njegova demografija, onomastika, etnografija i toponimija, biografski podaci

o pojedincima, ratne kronike itd.), Forum Diocletiani Spalatum (Dioklecijan, njegovo doba i

njegova Palaĉa, Gliptoteka Dioklecijan i tetrarsi, multimedijalna izloţba Dioklecijan – Salona

– Split), najcjelovitije zbirke o kazališnom ţivotu u Splitu, o parku-šumi Marjanu, o

Sustipanskom groblju, osobne dokumentacije koje su ostavili odnosno u kojima su tretirani

don Ivan Dellale, don Frane Bulić, Miljenko Smoje, Marko Uvodić, Ivan Kovaĉić, Anatolij

Kudrjavcev, spomen sobe s ostavštinom i memorabilijama skladateljâ Ive Tijardovića, Jakova

Gotovca, Silvija Bombardellija, te povjesniĉara i polihistora Duška Keĉkemeta (u ĉijem

Comment [K21]:


82

sklopu je i bibliografska i hemeroteĉna zbirka o Ivanu Meštroviću). Zaklada ima ugovore o

znanstvenoj suradnji sa Sveuĉilištem u Splitu i Freie Universitätom u Berlinu (s kojim je,

primjerice, organizirala 2003. meĊunarodni znanstveni simpozij Dioklecijan i Tetrarhija –

Imperij izmeĎu centralizacije i regionalizacije.)

Sudamja, svetkovina gradskog patrona sv. Dujma, dio je puĉkoga kulturalnog

identiteta grada Splita. Dujam, splitskog biskupa u Dioklecijanova doba, ukupan je prvotno na

Manastirinama pred vratima Salone. Kada su onamo prispjeli Avari i Slaveni – koji će se,

zajedno sa starosjediocima, latiniziranim Ilirima, ubrzo amalgamirati u srednjevjekovne

Hrvate – kosti biskupa umorena muĉeniĉkom smrću prenesene su u VII. stoljeću, za

nadbiskupa Ivana Ravenjanina, u Split i poloţene u nekadašnju carsku grobnicu. Mauzolej

cara Dioklecijana postao je Katedrala sv. Marije u nebo uznesene, ali je kolektivnom

imaginariju stekao i zadrţao ime Sv. Duje. I veliĉanstveni zvonik, simbol Grada i središnji

motiv gradskoga grba, koji su Splićani izgradili kad su već Katedralu našli gotovu, naziva se

iskljuĉivo Dujinim imenom. Budući da je spomendan Dujmove smrti ĉesto padao u Veliki

tjedan ili uskrsnu osminu, Split je odavna odredio – što je u XIII. stoljeću uneseno i u Statut

grada Splita – da se svetkovina sveti Duje štuje 7. svibnja. To je, naravno, bio i glavni

godišnji sajmeni dan (u njemaĉkome se sajam generalno zove Messe, po misi, spoj sakralnoga

i ekonomskoga nikada nije bivao razvrgnut u europskim urbanim kulturama). Taj je mjesni

blagdan, Sudamja, bio stoţerni datum puĉke kulture kroz stoljeća i povod raznovrsnih

sveĉanosti, kako naboţnih tako i puĉkih, prilika za skazanja iz kojih se razvio humanistiĉki

teatar, te za glazbu, u ĉijem su se skladanju isticali katedralni kapelnici (njome su se Cecchini,

Lukaĉić ili Bajamonti upisali u europsku baštinu). Sudamja je i u ovom stoljeću ostala i

gradska fešta, i upravni praznik Grada Splita, i puĉki festival.

Krnjeval je lokalni naziv pokladnog razdoblja, s veoma dugom tradicijom (o njemu je

pisao još Marulić), uz sudjelovanje svih slojeva i staleţa (znakovito je da je nadbiskup Cosmi

1688. pismeno zabranio kleru odlazak u maškar), doba za glendu (humor) i društvenu satiru.

Klapska pjesma kao lokalno vernakularno obiljeţje: to je puĉko pjevanje nastalo

uz more ponajprije u bratovštinama, gdje je naĊen spoj gregorijanskog korala u crkvama i

lokalnog melosa, pa su naboţne teme dopunjene i na kraju zamijenjene lirskima, a dvoglasni

poj a capella prerastao je u troglasni, a od XIX stoljeća i u ĉetveroglasni. Harmonija klapskog

pjevanja uz more temeljena je na terci i kvinti (u susjednim brdima na oporoj sekundi), te se


83

oĉuvala kao autohtona glazbena vrsta, istodobno prodrijevši i u operu (sa Suppéom i

Hatzeom), i u operetu (s Tijardovićem), i u suvremena multimedijska djela.

KUD Jedinstvo iz Splita, utemeljeno 1919. godine, jedno je od najstarijih i

najtrofejnijih kulturno-umjetniĉkih društava u Republici Hrvatskoj. Poĉetkom pedesetih

godina prošlog stoljeća u sklopu Jedinstva osnovana je folklorna sekcija iz koje su proistekli

današnji ansambl, orkestar i ţenska vokalna grupa. Poĉetak je bio mješoviti zbor, koji je u

poĉetku nastupao kao Socijalistiĉki radniĉki pjevaĉki zbor u Splitu. Nedugo nakon toga

osnovan je i prvi tamburaško-mandolinski orkestar. Folklorni ansambl, praćen orkestrom,

osvojio je pod umjetniĉkim vodstvom Branka Šegovića treće mjesto na Olimpijadi folklora u

Dijonu 1964., te prvo mjesto na meĊunarodnom festivalu folklora u Llangollenu 1965., opet

prvo mjesto na meĊunarodnom folklornom natjecanju u Salernu 1968., prvo mjesto na

Festivalu folklora u Middlesbroughu 1970., drugo mjesto na Olimpijadi folklora u Dijonu

1971., prvo mjesto i Zlatni Karagöz u Bursi 1989., te iste godine pobjedu na Olimpijadi

folklora u Dijonu, pa u LLangollenu 1992. Baštinici su plesnog i glazbenog izriĉaja ovog

podruĉja i nezaobilazni interpreti etnologije i kulture ne samo grada Splita i već i šire regije,

autentiĉni i izvorni u u interpretaciji starih splitskih plesova: monfrine, ĉetvorke i šaltin polke,

završnog kola iz Gotovĉeva Ere s onog svijeta, te klapske pjesme.

KUD ţeljezničara Filip Dević osnovan je 1950. godine. S preko pet tisuća nastupa u

svojoj povijesti biljeţe više od 14 tisuća ĉlanova u raznim sekcijama društva. Plesna sekcija

KUDŢ-a Filip Dević se sastoji od dva dijela: Škole folklora i Plesnog ansambla. Repertoar

KUDŢ-a danas ĉini šest plesova iz svih krajeva Hrvatske. Klapsku pjesmu kao autohtoni

glazbeni izriĉaj promiću Ţenska klapa, Muška klapa i Mješovita klapa KUDŢ Filip Dević.

Instrumentalne sekcije podijeljene su u dva dijela: Škola mandoliine i gitare i Mandolinsko-

tamburaški orkestar. KUDŢ Filip Dević takoĊer su autentiĉni i izvorni u u interpretaciji starih

splitskih plesova: monfrine, ĉetvorke i šaltin polke, završnog kola Ere s onog svijeta. Laureati

su brojnih nagrada.

Oba KUD-a su sa svojim ansamblima nastupili na svim kontinenatima, interpretirajući

stare splitske plesove, klapsku i zborsku pjesmu, folklorni ples i glazbu Dalmacije i susjednih

regija. Na taj je naĉin stvoren oblik lokalne upisanosti u globalni.

Gradski zbor Brodosplit je muški zbor osnovan 1972. godine. Svojim radom, brojem

nastupa, zanimljivošću programa, vrijednošću interpretacije, kulturom pjevanja, osebujnom


84

zvuĉnošću i kompaktnošću glasova, postao je jedan od najcjenjenijih zborova u Hrvatskoj.

Repertoar zbora veoma je raznolik, od renesansnih majstora do suvremenih autora, uz osobito

njegovanje tradicije uţeg zaviĉaja, odnosno dalmatinske puĉke i koncertne pjesme u

harmonizaciji i obradbama vrsnih hrvatskih skladatelja. Zborom su od njegova osnivanja

ravnali ugledni pedagozi i dirigenti: prof. Daniel Šeparović i prof. Josip Veršić, a od 1988.

godine skladatelj i dirigent Vlado Sunko, redoviti profesor na Umjetniĉkoj akademiji u Splitu.

Za svoj rad Brodosplit je stekao vrijedne nagrade i priznanja od kojih bi izdvojili one sa

meĊunarodnih festivala amaterskih zborova: prvu nagradu u Budimpešti i Pragu, zlatnu

medalju na Svjetskim zbornim igrama u Xiamenu u Kini, te naslov olimpijskog pobjednika na

Zbornoj olimpijadi u Linzu i šampiona Svjetskih zbornih igara u Grazu. Na MeĊunarodnom

natjecanju muških zborova „Leevi Madetoja‖ u Finskoj zbor je osvojio treće mjesto, kao prvi

zbor u povijesti toga natjecanja koji nije s Baltika. U Španjolskoj 2012. godine na

meĊunarodnom natjecanju zborova „Canta al mar‖ zbor je osvojio dvije zlatne medalje u

kategorijama muških zborova i sakralne glazbe te naslov apsolutnog pobjednika u kategoriji

muških zborova. Brodosplit je meĊunarodni promicatelj hrvatske kulturne baštine od kojih

djela izvodi Sunkovu kantatu Zlato Gospine milosti i Missu, Cherubinijev Requiem,

Stipišićev oratorij Uskrsnuće, a vrhunce struĉnih priznanja stekao je za antologijsko izvoĊenje

oratorija Muka Gospodina našega Isukrsta Borisa Papandopula.

V. Sadašnji trenutak – analiza stanja kulturalnih institucija

U prvom dijelu ovog pregleda naglašen je povijesni aspekt koji svoje izvorište ima u

baštini koje su prethodni naraštaji Splićana i osoba vezanih uz Split ostavili nama u nasljeĊe.

Naravno, dio toga je izostavljen zbog ograniĉenosti prostora, ali i dobrih referenci iz kojih se

moţe saznati više o tradiciji vezanoj uz novije medije (kinematografiju, na primjer), ili

tradicionalne oblike kulturalnog izriĉaja (klapsku pjesmu, bogatu tradiciju javnih dogaĊanja,

poput festivala, novinarsku izuzetno bogatu tradiciju, tradiciju izdavaštva poput Knjiţevnog

kruga, na primjer). Iz svega je vidljivo koji su potencijali i odjeci tradicije na podruĉju

knjiţevnosti, glazbe, likovnih umjetnosti, kazališta i drugih tradicionalnih izriĉaja koji

ostavljaju dubok trag jednog prostora u vremenu. U poglavlju koje slijedi ova se Strategija

bavi postojećim resursima. Ono je podijeljeno u nekoliko dijelova i odnosi se na opis

muzejsko-galerijske djelatnosti, knjiţniĉku djelatnost i glazbeno-scensku djelatnost a


85

spominje se i film te audio-vizualna umjetnost, o kojima će više rijeĉi biti u Dodatku, odnosno

SWOT analizi.

Grad Split je osnivaĉ slijedećih ustanova kojih se djelatnost i perspektive u razdoblju

koje opisujemo u Strategiji ukratko opisuje kako slijedi:

V.1. Muzejsko-galerijska djelatnost: sadašnji trenutak

Etnografski muzej je javna ustanova osnovana 1910. godine i najstariji je etnografski

muzej u Republici Hrvatskoj. Pored Etnografskog muzeja u Splitu biljeţimo još samo dvije

muzejske ustanove ove vrste u Hrvatskoj, te je time njegova vaţnost u regiji još veća.

Njegovo znaĉenje za nacionalnu etnografiju povećava se ĉinjenicom da su u ratu stradale

zbirke nakita i oruţja i to posljednji primjerci ĉuvani kao obiteljske uspomene. Izgradnjom

nove zgrade Muzeja u jugoistoĉnom kvadrantu Dioklecijanove palaĉe, Severova ulica prostori

zadovoljavaju njegove potrebe i status matiĉnog muzeja. U njemu sada moţe biti konaĉno

izloţen fundus i obavljana dodijeljena mu funkcija matiĉnog muzeja ovog podruĉja, te biti

uspostavljen stalni postav. Etnografski muzej moţemo istaknuti kao javnu ustanovu od

znaĉaja za Republiku Hrvatsku. Prostorni problemi koji opterećuju ovu ustanovu su depoi.

Postoji i mogućnost „izlaska― ovog muzeja na otvoreni prostor unutar palaĉe ĉime bi, posebno

u ljetnim mjesecima, dobio na atraktivnosti, povećanju broja posjetitelja i, eventualno,

organizaciji pojedinaĉnih programa kojima bi se još bolje mogla financirati redovita djelatnost

muzeja.

Muzej grada Splita je javna ustanova osnovana (osamostaljena) 1946. godine kad

zapoĉinje muzejsku djelatnost samostalno u Papaliĉevoj palaĉi. Muzej ima svoj stalni postav,

te je matiĉni muzej ovog podruĉja, a njegovo sjedište – Papalićeva palaĉa je povijesno

ishodište muzejske djelatnosti u Splitu u kojoj zgradi je zapoĉeto prikupljanje muzejske graĊe

od strane obitelji Papalić za postav prvih splitskih muzeja. Prostorni problemi su prepreka za

potpunije i bolje obavljanje djelatnosti ove ustanove i to najviše u pogledu potrebnih depoa za

pohranu muzejske graĊe. Pored zgrade Papalićeve palaĉe u kojoj se nalazi sjedište i stalni

postav Muzeja grada Splita sastavni dio muzeja ćine Galerija Vidović, Dioklecijanovi

podrumi, Mletaĉka kula, sjeverni zid Dioklecijanove plaĉe – šetnica i u skoroj budućnosti

jugoistoĉna kula Dioklecijanove palaĉe. UreĊenjem kuće Andrić za Galeriju Vidović ostvarila


86

se mogućnost cjelovitog izlaganja dijela Emanuela Vidovića i vrijedne donacije iz 1988.

godine. Restauracijom, obnovom i zaštitom pojedinih djelova Dioklecijanove palaĉe i

njihovom dodjelom Muzeju grada Splita na korištenje i upravljanje stavlja se pred muzej vrlo

zahtjevan zadatak da u dodijeljenim prostorima koji su spomenici kulture i trenutno

predstavljaju turistiĉku destinaciju uspostavi muzejsku djelatnost.

Prirodoslovni muzej i zoološki vrt je javna ustanov osnovana 1924. godine. Muzeju je

1962. godine pripojen zoološki vrt lociran na Marjanu. U tom smislu stjecajem okolnosti

zajedno djeluju dvije potpuno razliĉite djelatnosti. Prirodoslovni muzej je koristio zgradu na

Marjanu, a od 2001. godine Prirodoslovni muzej svoj izloţbeni postav predstavlja javnosti na

adresi Poljana kraljice Jelene 3. Zoološki vrt i dalje je smješten na Marjanu što je prepoznato

kao ograniĉenje po sebi. Godinama se govori o pronalaţenju novog, odgovarajućeg prostora,

što se pokušava oţivotvoriti kroz prostorni plan i novom lokacijom za zoološki vrt o ĉemu

svjedoĉe i najnoviji doneseni zakljuĉci izvršnog i predstavniĉkog tijela Grada Splita.

Prirodoslovni muzej pored vrijednih zbirki koje se upotpunjavanju uspostavljaja nove zbirke

koje upravo pokazuju svo bogatstvo prirodnog nasljeĊa ovog kraja. Prostorni problemi

Muzeja upravo predstavlju zapreku razvoja djelatnosti ove ustanove, stoga je nuţno u suradnji

s ravnateljem predvidjeti novi izloţbeni prostor za smještaj postojećih zbirki i malakološke

zbirke obitelji Ante Bakotića, pri ĉemu se prostor u plaţnom objektu na Baĉvicama

kolokvijalnog naziva Akvarij ĉini upravo pogodan za smještaj te izuzetne zbirke.

Galerija umjetnina u Splitu, javna je muzejska ustanova i pravni slijednik Galerije

umjetnina Primorske banovine osnovane 1931. godine. Specifiĉna i vrijedna zbirka muzeja s

više od 5200 umjetniĉkih djela koja pokrivaju raspon od XIV. stoljeća do suvremene

umjetnosti. Muzej djeluje u dva prostora. U izvornom sjedištu muzeja u Lovretskoj 11 danas

je smještena središnja ĉuvaonica zbirke umjetnina. Izloţbeni prostori za predstavljanje zbirke,

povremene tematske i samostalne izloţbe, uredi, restauratorska radionica, knjiţnica i priruĉna

ĉuvaonica umjetnina, od 2009. godine smješteni su u zgradi nekadašnje bolnice u Ulici kralja

Tomislava 15, preureĊenoj u muzej koji zadovoljava suvremene meĊunarodne muzeološke

standarde. Ostvarenjem III. faze izgradnje, koja pretpostavlja širenja Galerije umjetnina na

susjedni barokni bedem Cornaro, muzej će zaokruţiti sve potrebe na jednoj lokaciji,

ukljuĉujući i suvremenu ĉuvaonicu umjetnina, galeriju za povremene izloţe i multimedijalnu

dvoranu. UreĊenjem zgrade u Splitu, Lovretska 11 koji objekt je u vlastništvu Galerije

umjetina i njeno sjedište otvara se mogućnost izlaganja zbirke grafika donacije Biškupić,


87

crteţa i fotografija.

Hrvatski pomorski muzej u Splitu je relativno nova javna ustanova koja svoju

muzejsku graĊu i prostore koje koristi unutar TvrĊave Gripe baštini od Vojnopomorskog

muzeja koje je nekad svoje sjedište i izloţbene prostore imao u palaĉi Milesi i bedemu Priuli.

Unutar stalnog postava muzeja odnedavno se nalaze i predmeti podmorske arheologije, meĊu

kojima se moţe izdvojiti pitos (posuda za ĉuvanje ribe iz antiĉkih vremena). Ta ustanova

trenutno nema većih prostornih problema, ali razvojem podmorske arheologije i

prouĉavanjem podmorskih arheoloških lokaliteta u blizini Splita i u samom Splitu, postoji

izgledna mogućnost izlaganja stalnog postava predmeta iz antiĉkih vremena vezanih za

djelatnost Muzeja. Uprava Muzeja zahtijeva novu lokaciju, uz morsku obalu, jer ţeli izlagati i

izloške u moru, a smatra da bi na taj naĉin postala vaţnim dijelom muzejske ponude koji će

privlaĉiti pozornost ne samo turista, nego i šire kulturalne javnosti i bitno doprinijeti

ostvarivanju vlastitih sredstava kao naĉina razvoja ne samo ovog nego i drugih muzeja.

Povijesno gledano najpribliţniju lokaciju za novi smještaj Hrvatskog pomorskog muzeja i

njegov izlazak na more vidimo uz lokaciju podvodnog arheološkog nalazišta splitske luke iz I.

stoljeća u Špinutu.

Stara gradska vijećnica je o elitni prostoru smještenom u samom središtu grada

pogodan za izloţbe i prezentacije kulturalnih sadrţaja razliĉitih mogućosti i potencijala. Ovaj

prostor bi u razdoblju koje slijedi trebao postati dijelom muzejsko-galerijskog holdinga koji

će koordinirati kulturalnu ponudu grada i mogućnosti koje u svrhu likovnih prezentacija i

izloţbi pruţaju ovaj prostor i prostor u Palači Milesi.

Ako Split postane Europska prijestolnica kulture, Gradska vijećnica – kao simbol

kontinuiteta komunalnog duha i kulture – dolazi u obzir kao središnji reprezentativni punkt te

manifestacije.

V.2. Knjiţnična djelatnost:

Gradska knjiţnica Marka Marulića je javna ustanova osnovana 1951. godine kao

posudbena biblioteka. Povijesno gledano izvorišta današnje Knjiţnice mnogobrojne su

splitske knjiţnice koje su nastajale tijekom tisućljeća. Svijest o potrebi osnivanja javne

knjiţnice jaĉa u XVIII. stoljeću, kada Split dobiva i svoju prvu javnu knjiţnicu, danas već


88

znamenitu Paštrićevu knjiţnicu. Knjiţnica je u Splitu središnja narodna i matiĉna knjiţnica za

narodne i školske knjiţnice Splitsko - dalmatinske ţupanije. Godine 1962. Knjiţnica mijenja

ime u Narodna knjiţnica u Splitu, a 1993. godine dobiva današnji naziv Gradska knjiţnica

Marka Marulića. Knjiţnica doţivljava pravi preporod 1971. godine otvaranjem Ogranka Bol -

Plokite. To je bio prvi u Splitu namjenski graĊen i moderno opremljen prostor za knjiţnicu,

veliĉine 550 m2, sa slobodnim pristupom knjigama i na jednom mjestu objedinjenim odjelima

za djecu i odrasle. Od samih poĉetaka, sve do danas, njime se koristi preko deset tisuća

graĊana. Razvojem grada i njegovim širenjem javlja se potreba za novim ograncima, posebno

u udaljenijim prigradskim predjelima, pa je tako 1971. godine otvoren ogranak i van samog

Splita, u Solinu, 1974. godine, pa u Kaštel Gomilici i u Podstrani, a 1975. godine zapoĉela je s

radom pokretna knjiţnica koja se koristila jednim kombijem. Godine 1980. nabavljen je novi

veliki bibliobus koji je svoje usluge proširio i na velike radne organizacije. U dvadeset godina

svojega djelovanja pokretna je knjiţnica pribliţila knjigu stanovnicima prigradskih i udaljenih

seoskih naselja, radnicima u radnim organizacijama, djeci u školama i time opravdala svoju

svrhu. Godine 1993. bibliobus je prestao s radom zbog dotrajalosti vozila i visokih troškova

njegova odrţavanja. Nastavilo se, meĊutim, širenje mreţe ogranaka: 1981. u Grohotama,

1988. u Kaštel Starom, 1988. u Kaštel Sućurcu, 1995. u Kaštel Novom, 1991. na Mejama u

Splitu, 1993. u sklopu Djeĉjeg odjela u Zagrebaĉkoj 4 ureĊena je Igraonica, koja je 2000.

godine iseljena, a radioniĉki oblik rada s predškolskom djecom nastavljen je u Odjelu

Trstenik. Poĉetkom 1990-ih dolazi do novog teritorijalnog ustroja bivše općine Split iz koje se

izdvaja nekoliko novih gradova i općina, a samim time i postojeći knjiţniĉni ogranci izlaze iz

sastava Knjiţnice i postaju samostalne općinske ili gradske knjiţnice (Gradska knjiţnica

Kaštela, Gradska knjiţnica Solin). Knjiţnice u Podstrani i Grohotama postaju općinske

knjiţnice u sastavu Gradske knjiţnice u Splitu. U posebno tešku situaciju Knjiţnica dolazi

1998. godine kada je iseljen Središnji odjel, a 65 tisuća svezaka knjiga pohranjeno u kutije u

zatvorenim spremištima. U svrhu ublaţavanja novonastale situacije, Grad Split izdvojio je

sredstva za otvaranje dva nova gradska ogranka: Odjel Trstenik otvoren je 2000. U prostoru

od 450 m2 postoji djeĉji odjel, ĉitaonica dnevnog tiska i odjel za odrasle s mogućnošću

studijskog rada te EU - info punkt. Knjiţnicom na Trsteniku, od samih poĉetaka njezinog

rada, koristi se oko 3 tisuće Splićana. Knjiţnica danas raspolaţe fondom od 30 tisuća svezaka

knjiga. Odjel Spinut (400 m2) otvoren je 2003. godine, a namjenjen je djeci i odraslima.

Odlukom Vlade RH 2004. godine Knjiţnici je dodijeljen prostor (2800 m2) bivšeg vojnog


89

objekta u središtu grada, za smještaj Središnje knjiţnice. Postojeća zgrada je lokacijom,

površinom i fleksibilnim tlocrtnim dispozicijama odgovarala potrebama knjiţnice, pa se

nakon što je dobivena sva potrebna dokumentacija, pristupilo njenoj rekonstrukciji i

adaptaciji. U zadanim gabaritima i prostornim cjelinama, zgrada je rekonstruirana uz

minimalne preinake, a u suglasju s novom funkcijom gradske knjiţnice. Nova zgrada

središnje knjiţnice otvorena je 23. sijeĉnja 2008. U okviru zacrtanog razvojnog plana,

Knjiţnica je 2006. g. dobila i tri nova ogranka u gradskim predjelima Brodarica (310 m2),

Ravne njive (180m2) i Ţrnovnica (200 m

2). Knjiţnice Brodarica i Ravne njive otvorene su

krajem 2007. godine. S novootvorenom Knjiţnicom Ţrnovnica, Gradska knjiţnica ima u

svojoj mreţi deset ogranaka. Mreţu odjela i ogranaka Gradske knjiţnice nesumnjivo treba i

nadalje razvijati. Knjiţnica ima mogućnosti dalje razvijati interaktivne sadrţaje, predavanja i

druga dogaĊanja vaţna za knjiţevnu scenu. Isto tako ovaj prostor mogao bi se umreţiti sa

Sveuĉilištem zbog bolje koordinacije, ali i s galerijama, vezano uz maksimalnu iskorištenost

potencijala i lokalnim muzejskim knjiţnicama.

Sveučilišna knjiţnica u Splitu je ustanova s podruĉja visokoškolskog obrazovanja i

organizacijski je sastavnica Sveuĉilišta u Splitu. Ipak, ona je dio povijesti ovog grada sa

stoljetnom tradicijom, poglavito u dijelu ĉuvanja pisanih zapisa i rukopisa od znaĉaja za

povijest i kulturalnu memoriju grada Splita. U sklopu Sveuĉilišne knjiţnice postoje potencijali

(i prostor) koji se danas premalo koriste i sluţe za izvedbe programa u sklopu Festivala

Marulićevi dani i izvedbi predstava akademija u sjevernom tornju Sveuĉilišne knjiţnice. Za

razvijanje i odrţavanje sadrţaja budućega Studentskog centra kao jezgre kulturalnog iskoraka

Sveuĉilišta prema Gradu. Ova inicijativa trebala bi biti zajedniĉki projekt Grada i Sveuĉilišta.

Sveuĉilišna knjiţnica u Splitu nije ustanova kojoj je Grad Split osnivaĉ.

V.3. Multimedijalna djelatnost

Mulitmedijalni kulturni centar je ustanova kojoj je Grada Splita osnivaĉ i ĉija

djelatnost obuhvaća multimedijsku kulturu i umjetnost te je polazište i poticaj za razvoj

kulture mladih, kao i za razvoj alternativne kulture i umjetnosti. Ustanova smještena u objektu

Dom mladeţi, ali tek predstoji kvalitetno ureĊenje navedenog prostora i prilagodba

organizacijskog oblika ove ustanove. UreĊenjem tog prostora u potpunosti će se ostvarit

preduvjeti djelovanja alternativnih scena, izloţbenih prostora, radionica, kao i koncertne te

Comment [K22]: Sve je zbrkano


90

drugih oblika scenske i multimedijske djelatnosti.

V.4. Kazališna djelatnost

Hrvatsko narodno kazalište Split stvarno je osnovano je 1893. godine izgradnjom

zgrade Obćinskog kazališta na Poljani Dobri (sada Trgu Gaje Bulata 1). U trenutku izgradnje

zgrade gledalište je imalo mogućnost primanja 730 posjetitelja, a grad Split je tada brojio

otprilike 16.800 stanovnika, bez prigradskih naselja, što nam dovoljno govori o kulturalnim

potrebama i svijesti tadašnjih ţitelja grada. Zgrada HNK Split stradala je u poţaru 1970., te je

tek 1979. godine obnovljena. HNK je nacionalno kazalište u ĉijem sastavu djeluju ansambli

drame, opere i baleta. Repertoar HNK obuhvaća djela hrvatske i svjetske baštine, te djela

suvremenih domaćih i stranih autora. Ono je osnivaĉ i organizator festivala Marulićevi dani,

te je stvarni osnivaĉ i organizator Splitskog ljeta. Za daljnji rad HNK vaţno je pronaći i

osposobiti drugu scenu, za ansambl drame i koncertne izvedbe. Kratkoroĉno rješenje u

unaprijeĊenju djelatnosti HNK bio bi objekt Časničkog doma na podruĉju posebne namjene

Lora kao druga scena i probna sala. Već sada postoje razmišljanja o izgradnji druge faze

zgrade Kazališta, ĉijom bi se izgradnjom na prostoru izmeĊu Plinarske ulice i starog Placa

(nekadašnji stadion HNK Hajduk na Kraljevoj njivi) – gradski projekt Stari Hajdukov plac –

stekli preduvjeti za rad ustanova u glazbeno-scenskoj djelatnosti kao trajno rješenje za duţi

period. Realizacijom gradskog projekta Stari Hajdukov plac na potezu izmeĊu Plinarske ulice

i starog Hajdukovog stadiona eventualno bi se dobila nova zgrada namijenjena dramskim ali i

koncertnim izvedbama, zgrada za probe audio i video snimanje dobro tehnološki opremljena

koja se otkriva i otvara u ljetnu pozornicu s akustiĉkom školjkom za ljetne izvedbe i u

podzemnom dijelu probne sale za balet, orkestar i zbor, te priruĉne radionice i priruĉna

skladišta moţda povezanu s zgradom HNK podzemnom vezom. Realizacijom naprijed

navedenog prestaje potreba za korištenjem zgrade u Splitu na adresi Tolstojeva 32 (Baletni

studio HNK Split) i potreba da objekt Ĉasniĉki dom u Lori postane drugom scenom HNK.

Problem koji se trenutno pojavljuje u radu HNK je prostor ljekarne u zgradi HNK (Trg Gaje

Bulata) koji odvaja juţni dio od sjevernog dijela ispod pozornice i onemogućava prolaz ispod

pozornice s jednog na drugi kraj pozornice. Ovo predstavlja izrazito vrijedni prostor, jer HNK

nema priruĉni depo za scenografiju, odnosno odvoz scenografije i unos scenografije u zgradu,

te ovisi o usklaĊenosti radnika pozornice i transporta, ponekad i o lijepom vremenu. Naime,


91

iseljenjem privatne ljekarne Sušac i ureĊenjem navedenog prostora u priruĉni depo s liftom od

pozornice do prostora depoa omogućilo bi se skidanje scenografije jedne predstave i

postavljanje scenografije druge predstave. Ovo bi bilo ostvarivo autonomno, a radnicima

pozornice bi to znaĉilo da se sve moţe obaviti i bez sudjelovanja radnika transporta i obrnuto.

Dodatno, ovo bi omogućilo i smještaj klavira.

Gradsko kazalište mladih Split je javna ustanova kojoj je Grad Split osnivaĉ i vlasnik.

Kazalište je osnovano u prosincu 1943. godine kao Djeĉji KUD Titovi mornari u zbjegu u El

Shattu, gdje biljeţi i svoju prvu javno izvedenu predstavu u veljaĉi 1944. godine. GKM u

svom sastavu ima jedan profesionalni ansambl uz postojanje posebnih studija drame, pjevanja

i plesa. Trenutno, GKM kroz rad svojih studija okuplja petstotinjak mladih razliĉitih dobnih

uzrasta. Inaĉe, kroz studija GKM-a stasale su cijele generacije hrvatskih kazališnih, filmskih i

televizijskih glumaca i glumica. Kazalište za izvedbe svojih predstava koristi zgradu na Trgu

Republike 1., popularno zvanu Teatrin. Pojavljuju se prostorni problemi u djelovanju studija

za djecu i mladeţ zbog velikog broja polaznika studija. Isto tako postoje problemi vezani uz

veliĉinu pozornice s obzirom na kompleksnost prostora i misiju u koje spada stvaranje

kazališta koje će biti mjesto susreta razliĉitih generacija pa tako i dijaloga koji potiĉe

toleranciju i uzajamno razumijevanje. Adaptacijom i rekonstrukcijom zgrade Hrvatskog doma

u Splitu i povezivanjem navedene zgrade sa zgradom na Trgu Republike 1, zvanom Teatrin,

otvara se mogućnost da reorganizacijom i dijeljenjem jedinstvenog prostora GKM uspiješno

riješi dio prostornih problema koji opterećuju rad i djelatost ovog kazališta.

Gradsko kazalište lutaka je marionetsko kazalište. Podatak o njegovu osnutku u Splitu

pojavljuje se u dnevnom listu Novo doba (2. oţujka 1931., na stranici 6, Glavna godišnja

skupština sokolske ţupe Split). Nije rijeĉ o profesionalnom kazalištu, nego o osnovanoj

amaterskoj lutkarskoj sekciji koja će svoju prvu javnu izvedbu za graĊanstvo imati 26.

studenog 1933. godine. Premijerno su izveli prema Grimmovoj bajci adaptirani igrokaz

Hrabri kraljević. Pod vodstvom arhitekta Vlahe Linardovića, koji je bio i scenograf, i

kostimograf, i izraĊivaĉ lutaka, skupina kazališnih entuzijasta kontinuirano je izvodila

iskljuĉivo marionetske predstave po uzoru na talijansku lutkarsku tradiciju ali i uĉeći od

vrhunskog ĉeškog lutkarskog kazališta. Djelovali su do drugog svjetskog rata u nekadašnjem

Omladinskom domu (zgradi Hrvatskog doma), u prostoru u kojem je i danas GKL Split. Prvi

splitski lutkari bili su Duje Marasović, Bonifacije Kalebić, Tuga Vlahović, Vesela Šegvić,

Danica Linardović, Ljepa Ćulić, Danila Šafranko, Dinka Pešl i Ante Ivanišević. Upravo iz


92

nukleusa te druţine amatera oformit će se prvi profesionalni lutkarski (marionetski) ansambl u

Hrvatskoj. Na inicijativu Mirka Boţića i Damjana Dujšina osniva se kazalište lutaka koje

dobiva naziv Kazalište lutaka Okruţnog odbora Narodnog fronta Srednje Dalmacije. S radom

poĉinje 8. oţujka 1945. godine. Prvi ravnatelj bio je Mirko Boţić, koji je Kazalište vodio

dvije godine (1945. – 1947.). Prva premijera prvog profesionalnog hrvatskog lutkarskog

kazališta bila je adaptacija suvremene ruske pripovijesti ZaleĊeni breţuljak, a odrţana je 2.

kolovoza 1945. godine. Dramatizaciju i reţiju potpisao je Mirko Boţić. GKL je 1946. godine

preimenovano u Kazalište lutaka Pionir i pod tim je imenom djelovalo do 1992. godine kada

postaje Splitsko kazalište lutaka, a 1994, godine dobiva današnji naziv Gradsko kazalište

lutaka Split. GKL u više je navrata privremeno selilo iz svog prostora u Tonĉićevoj ulici. Prvi

duţi ostanak bez vlastite scene dogodio se 1969. godine kada je izbio poţar u kojem je

uništena pozornica, veliki dio biblioteĉnog i arhivskog materijala. Dvorana je obnovljena

1970. godine, a otvorena je premijernom izvedbom adaptirane priĉe R. Kiplinga Kako je

slonić dobio surlu. Drugo duţe izbivanje dogodilo se 1996. godine kada se kreće u adaptaciju

i rekonstrukciju dvorane. Punih deset godina lutkari su nastupali na sceni Doma HV-a u Lori.

U obnovljenu dvoranu, na moderno opremljenu scenu vratili su se 2006.godine.

V.5. Udruge od posebnog interesa za grad Split

Udruge od posebnog interesa za grad Split su:

Knjiţevni krug i Marulianum

Fotoklub Split

Glazbena mladeţ Split

Društvo Marjan

Matica hrvatska Split

Hrvatska udruga likovnih umjetnika

O nekima od njih je bilo više rijeĉi u IV. poglavlju a druge udruge će biti detaljnije

opisane kasnije. Rijeĉ je o udrugama ĉiji će planovi za iduće razdoblje, vizije razvoja i misije


93

u zajednici biti iskazani u X. poglavlju ove Strategije kao bitne za kulturalnu strategiju,

obrazovno-ekološku dimenziju razmišljanja o kulturi i iskorak u zajednicu.

V.6. Nezavisna scena

Pitanje nezavisne scene vrlo je dvojbena kategorija. Jesu li „nezavisni― ĉimbenici

kulture svi oni koji nisu proraĉunskim dijelom kulturalnog sustava, odnosno koji se

financiraju iz programa, ili je rijeĉ o sceni koja djeluje usuprot hegemoniji sustava, ova

Strategija ostavlja otvorenim. Umjesto toga, voĊeni metodologijom „zavisnosti od sistema― i

„ovisnosti o programskim sredstvima― u ovu skupinu nabrajamo sve udruge, institucije i

društva koja se financiraju programski, a pripadaju u kreativnu industriju kulture, te ih treba

poticati financijski i inom potporom (iz proraĉunskih i drugih sredstava).

Višestruki efekti ulaganja u kreativne industriju kulture poticaj su za daljnje

aktivnosti na polju multikulturalne razmjene i meĊunarodnih dijaloga, kao preduvjeta za

razvoj civilnog društva i nezavisne kulture. Rezultati studije o mjerenju kulturalnih i

kreativnih trţišta u EU pokazuju kako su kulturalne i kreativne industrije (KKI) jedan od

bitnih europskih poslodavaca te biljeţe neprekidan rast, ĉak i u vrijeme gospodarske krize.

One posredno i neposredno stvaraju više radnih mjesta nego neke konvencionalne (na koje se

stalno osvrćemo kao bitne za ukupan ekonomski porast). Stoga ne smijemo smetnuti s uma

njihov znaĉaj i na našem podruĉju, a razmjena umjetnika upravo potiĉe stvaralaštvo

kulturalne industrije.

V.6.1. Knjiţevna scena

Bookvica je udruga koja od 2009. organizira svoj knjiţevni program dva do tri puta

mjeseĉno, izuzevši ljetnu stanku, u splitskom klubu Quasimodo. Dosad je odrţano stotinjak

knjiţevnih veĉeri na kojima je nastupilo stotinjak autora i autorica. U goste poziva kako


94

poznate, priznate hrvatske knjiţevnike i knjiţevnice, tako i one manje poznate, još

neafirmirane, kojima ţeli pruţiti podršku u nastojanjima da se bave knjiţevnim stvaralaštvom.

Ciljevi programa su obogaćivanje kulturalnog ţivota grada Splita, popularizacija lijepe

knjiţevnosti i njezino pribliţavanje širokoj publici, s naglaskom na mlaĊoj populaciji, podrška

postojećoj literarnoj produkciji te poticanje stvaranja novih knjiţevnih djela. To nisu

promocije knjiga, nego je osnovni naglasak na interakciji publike i autora te stvaranju ugodne

atmosfere, koja pogoduje popularizaciji knjiţevnosti. Bookvica je u proteklih šest postojanja

postigla veliku popularnost te podršku kako publike tako i lokalnih medija te postala

svojevrstan brend na knjiţevnoj sceni grada Splita. Prosjeĉan broj posjetitelja je osamdesetak,

mnogo u trenutaĉnim društvenim okolnostima, koje nisu naklonjene ni knjizi ni ĉitanju.

Udruga Kurs osnovana je 2007. godine radi suradnje s meĊunarodnim organizacijama

i multilateralne razmjene kulturalne i umjetniĉke produkcije. Pruţa logistiĉku podršku

umjetnicima u poticanju i prezentiranju njihovog rada. Uĉestalo i kvalitetno pojavljivanje na

kulturalnoj sceni moţe se postići stalnim angaţmanom na „malim― i „izvaninstitucionalnim―

projektima, koje europska i svjetska scena odavno podupiru kao jedno od najvaţnijih izvorišta

kulturalne svijesti graĊana, a koje Udruga provodi proteklih devet godina. Najznaĉajniji

projekt udruge je rezidencijalni program Marko Marulić, pokrenut slijedeći ţelju da se

knjiţevni ţivot Splita poveţe s europskim centrima knjige, te da se u samom gradu na još

jedan naĉin oţivi knjiţevna scena. Program obuhvaća razmjenu autora i prevoditelja iz

zemalja EU-a i jugoistoĉne Europe, koji u svojim jednomjeseĉnim boravcima razmjenjuju

znanja i iskustva s domaćim autorima, rade na svojim djelima i ukljuĉuju se u kulturalne

aktivnosti grada. Kao koordinatori meĊunarodne mreţe Traduki, organizira predstavljanja

knjiţevne produkcije cijele Europe, a lokalno djeluje na stalnom širenju zanimanja za

literaturu i kulturu općenito. U sklopu programa Writers in Residence, publici je

predstavljeno sedamdesetak pisaca i drugih umjetnika iz 15 europskih zemalja. Širenjem

dobra glasa povećava se interes meĊu umjetnicima širom svijeta, pa je za naredni period

već prijavljeno dvjestotinjak kandidata, meĊu kojima je mnogo utjecajnih i vaţnih autora,

nezaobilaznih prevoditelja i predstavnika novog vala europske umjetnosti . Program je

znaĉajan u izgradnji multilateralnih odnosa, jer su baš gostujući autori najbolji ambasadori

kulturalnih zbivanja u njihovim zemljama, jednako kao što dalje prenose glas o zemlji koja ih

je ugostila i omogućila nesmetani rad. Boravak i upoznavanje sa sredinom potiĉu buduće

kulturalne razmjene i prevodilaĉke projekte kao temelje meĊusobnog razumijevanja.


95

Umjetniĉke rezidencije naglašavaju vaţnost smislene i slojevite kulturalne razmjene. One su

naĉin na koji se društvo brine o razvoju suvremene kreativne industrije. Splitski je program po

svojoj dugotrajnosti i kontinuiranosti jedinstven u Hrvatskoj, a samo takav ustrajni program

moţe donijeti oĉekivane rezultate. pa je njegovo odrţavanje i proširenja smještajnih jedinica

jedan od naših strateških prioriteta.

Udruga Pričigin od 2006. organizira Festival priĉanja priĉa Priĉigin na tragu sasvim

suvremenih svjetskih, a posebno europskih trendova, da se u Splitu (i Hrvatskoj) aktivira

postojeća kritiĉna masa ljudi, prije svega istaknuti pojedinci meĊu piscima, kazališnim

djelatnicima, obrazovnim radnicima, izdavaĉima, bibliotekarima, kao i predstavnici drugih

profesija (npr. politiĉari, menadţeri, ekonomisti, pravnici) koji bi mogli pridonijeti da se

suvremenost umjetniĉkog djelovanja u njemu još jednom potvrdi. Priĉigin je danas jedna od

najmasovnije posjećenih priredbi u kulturalnom kalendaru Splita, dogaĊa se već devetu

godinu zaredom na poĉetku proljeća, pazeći da u svojem petodnevnom trajanju obavezno

obuhvati i 20. oţujka, koji nije samo posljednji dan zime, nego i - Svjetski dan pripovijedanja.

Izvorno utemeljen na zamisli da poznati pisci, i hrvatski i strani, pripovijedaju ţivoj publici

svoje još neobjavljene priĉe, one što ih tek pišu u svojoj osami, Priĉigin je već druge godine

izrastao u nešto mnogo veće, u pravi festival priĉanja i, još vaţnije - slušanja. U vrijeme kad

nitko više nikoga ne sluša i svatko svakoga prekida u govorenju, Priĉigin se pretvorio u

manifestaciju pristojnosti i veselja, sve brojnije posjećenu. Pravila Priĉigina jednostavna su:

svi sudionici svakog programa po desetak minuta priĉaju svoju priĉu na istu, unaprijed zadanu

temu; nema ni ĉitanja niti konzultacija s bilješkama, samo pripovijedanje ţivom i brojnom

auditoriju (u publici bude i do tisuću koncentriranih slušatelja!). I tako pet proljetnih dana, s

najmanje dva tematska programa dnevno, meĊusobno posve razliĉita - i po temama i po

pripovjedaĉima. Posljednje ĉetiri godine zadnji dan Priĉigina zakljuĉuje se istodobno i

najtuţnijim i najveselijim programom cijelog festivala: Priĉama o sreći. Tog subotnjeg

popodneva svoje priĉe o sreći – i jedino o sreći – pripovijedaju i ljudi iz publike, svatko tko to

poţeli. Uz ove dogaĊaje, u sklopu Priĉigina odvijaju se i druga atraktivna dogaĊanja: autorske

veĉeri istaknutih pisaca, ali i drugih osoba iz javnog ţivota; burza proĉitanih knjiga, gdje se uz

pomoć vage i metra razmjenjuju identiĉne koliĉine štiva, stranica i korica... U sklopu

Festivala priĉanja priĉa realizira se i tematski zasebna manifestacija na kojoj svoje priĉe

priĉaju osmoškolci i srednjoškolci. Njihove su priĉe na ĉakavskom govoru, ĉime se nastoji

oĉuvati kulturalnu baštinu podneblja. Priĉigin se popriliĉno izborio za svoj djelić paţnje


96

kulturalne javnosti. Ĉak se govori i o fenomenu Priĉigina koji za vrijeme trajanja, u pet

priĉalaĉkih dana, pohodi i preko tri tisuće posjetitelja.

HU Čakavski jazik djeluje na zaštiti nematerijalne baštine, osobito ĉakavskog jezika.

U srednjoroĉnom razdoblju (do 2018.) Udruga ima brojne aktivnosti:

Jednom u godini raspisuje natjeĉaj: Najbolja smiješna priĉa na ĉakavici. Pobjedniĉki rad

predstavlja publici na za to organiziranoj veĉeri.

Raspisuje Natjeĉaj za kratku priĉu na ĉakavici za osnovce i srednjoškolce. Odabrane priĉe

bit će snimljene na CD, tiskane u Zborniku radova, objavljene na Radio Splitu,

predstavljene u knjiţnicama, školama…).

Organizira predstavljanja starijeg i novijeg ĉakavskog stvaralaštva razliĉitim ciljnim

skupinama (osnovnim i srednjim školama te drugim odgojno-obrazovnim institucijama,

umirovljenicima, ratnim veteranima, ljubiteljima ĉakavskog jezika).

Organizira javna predavanja, tribine, okrugle stolove o temama jezika, osobito ĉakavskog.

Planiraju nove aktivnosti:

Radionice za ĉitanje ĉakavskog stvaralaštva.

Dugoroĉna strategija HU Ĉakavski jazik ukljuĉuje europsku dimenziju: odnosi se na

suradnju sa iseljeniĉkim udrugama u Europi i svijetu na aktivnostima istraţivanja starih

ĉakavskih govora te izdavanju ĉakavskog rjeĉnika.

Matica hrvatska Split, svojim kontinuranim radom kao ogranak Matice hrvatske do

2000. godine i samostalnim radom od 2000. godine do danas biljeţi realizaciju znaĉajnih

izdanja kroz programe rada i predstavlja na podruĉju izdavaštva znaĉajnu povijesnu odrednicu

u okviru same djelatnosti.

Knjiţevni krug opisan je i predstavljen u sekciji gradskih institucija.

V.6.2. Glazbena i scenska umjetnost

U Splitu danas postoji nekoliko glazbenih škola od kojih bi izdvojili Glazbenu školu

Josipa Hatzea i Glazbenu akademiju u sklopu Umjetničke akademije. Scena je ţiva i

Comment [K23]: tek tri retka o Matici hrvatskoj????

Comment [K24]: ????


97

šarolika, od klasiĉara, klapa, zborova do mnogobrojnih glazbenih skupina raznih ţanrova

popularne i alternativne glazbe i kako Split nije prevelik grad ĉesto se dogaĊaju suradnje

muziĉara iz razliĉitih glazbenih ţanrova što je odliĉan preduvjet za strukturalno razvijanje te

prakse. Ta scena opstaje, obogaćuje se i razvija najviše zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca

koji unatoĉ relativno slaboj potpori gradskih sredstava organiziraju razliĉite glazbene

dogaĊaje od koncerata do festivala gdje se publici pruţa doţivljaj razliĉitih glazbenih sadrţaja

u rasponu od klasike do eksperimentalne glazbe. Ta su dogaĊanja naţalost nezasluţeno slabo

popraćena kako medijski tako i od strane publike i to iskljuĉivo zbog nedostatka adekvatne

dvorane i okvirne strategije razvoja glazbene scene. U tom smislu izgradnja Koncertne

dvorane i dovršenje Doma mladih kljuĉne su strateške toĉke i preduvjeti daljnjeg razvoja

glazbene scene. S dovoĊenjem u funkciju ta dva objekta doći će do se prilike te ne samo

dovesti postojeće programe na primjerenu razinu kvalitete, već ih i obogatiti popratnim

sadrţajima, prvenstveno glazbenim radionicama, tribinama i predavanjima.

Klupska scena djeluje u Splitu kroz nekoliko glazbenih klubova koji svojim scenskim

potencijalom i kapacitetima pruţaju uz standardnu ponudu mogućnost umreţenja u

meĊunarodnu klupsku scenu i organiziranje razliĉitih sadrţaja u kontekstu poticanja i

odrţavanja neafirmiranih mladih bendova iz Hrvatske i EU-a. Rijeĉ je o klubovima koji imaju

jasnu i dosljednu programsku shemu ne samo glazbenih već i kazališnih i literarnih sadrţaja,

bez koketiranja s estradnim i površnim komercijalnim sadrţajima i sa ozbiljnim ambicijama

poboljšanja kvalitete tehniĉke scenske podrške. Postoji velika ţelja i mogućnost dovoĊenja

atraktivnih i domaćoj sceni manje poznatih inozemnih sastava, ali to se dogaĊa vrlo rijetko,

budući da već troškovi puta i smještaja glazbenika diktiraju cijenu ulaznica koja je nerealna s

obzirom na komercijalnu atraktivnost tih sastava u Splitu. Jasno je da su za jednu takvu

dosljednu programsku politiku kojoj su meĊu ostalima ciljevi i edukacija publike te otvaranje

kreativnih potencijala pojedinaca potrebna sredstva iz fondova za kulturu. TakoĊer, danas kad

zbog velikih mogućnosti promocije putem interneta gotovo da više nema potrebe za

diskografima na glazbenoj sceni, kako našoj tako i svjetskoj, raste potreba i trend otvaranja

novih klubova i pokretanja novih glazbenih festivala, tako da i Split ima veliku potrebu i

potencijal razvoja glazbene scene i pozicioniranja na meĊunarodnu festivalsku i klupsku

scenu.

Splitsko društvo za suvremenu glazbu koje je oformio Mirko Krstiĉević potkraj

prošlog desetljeća okupljalo je, uz ansambl Splithesis, specijaliziran za izvoĊenje glazbe XXI.


98

stoljeća, skladatelje Gorana Tudora, Mirelu Iviĉević, Blaţenku Juraĉić, Ivana Boţićevića,

Vladu Sunka i Mirka Krstiĉevića. U proteklih pet-šest godina praizveli su 32 skladbe

suvremenih splitskih autora, izdali 11 partitura, dvostruki CD, postoji snimka svih koncerata,

a navedeni skladatelji pobijedili su na sedam inozemnih natjeĉaja za nove skladbe (sam

Boţiĉević na pet natjeĉaja), a skladbe su izvedene u tridesetak zemalja.

Glazbeni festivali u Splitu i njegovoj bliţoj okolici se odrţavaju jednom godišnje, a

neki u svom programu uz domaće ugošćuju i meĊunarodne autore i izvoĊaĉe. To su:

Dani Nove glazbe, meĊunarodni festival pokrenut 2009. godine posvećen suvremenoj

glazbi (terminom Nova glazba obiljeţavaju se razliĉita strujanja u skladanoj umjetniĉkoj

glazbi od poĉetka XX. stoljeća), te ostalim suvremenim umjetniĉkim praksama vezanim uza

zvuk. Festival je otvoren ĉitavom spektru inovativnih umjetniĉkih tendencija na podruĉju

zvuka neovisno o ţanrovskim odrednicama te je u tijeku s recentnim strujanjima te vrste u

svijetu. Uz antologijska djela suvremene glazbe, koje splitska publika do sada nije imala

prigodu ĉuti, u središtu festivalskog programa su najnovija i najzanimljivija ostvarenja s

domaće i meĊunarodne scene, bez obzira na to je li rijeĉ o suvremenoj tzv. ozbiljnoj glazbi,

eksperimentalnoj glazbi, sound artu, elektroniĉkoj glazbi, suvremenom jazzu, noiseu, novim

instrumentima, medijima (i onim tehnološkim inovacijama koje su u funkciji proširenja

mogućnosti rada sa zvukom), te takoĊer audiovizualnoj umjetnosti i drugim

interdisciplinarnim umjetniĉkim formama ili formama u nastanku, uz poseban naglasak na

povezivanju umjetnika razliĉitih profila. U svrhu poticanja istraţivaĉkog i kritiĉkog duha, te

obogaćivanja splitske kulturne scene i svakodnevice, stalna misija manifestacije je otkrivanje

i predstavljanje svih alternativnih i inovativnih oblika (zvuĉnog) stvaralaštva.

Split Blues Festival se sa dosadašnja ĉetiri izdanja nametnuo kao jedan od

najznaĉajnijih festivala bluesa u regiji. Odrţava se dva dana u ljetnim mjesecima na

atraktivnim gradskim otvorenim lokacijama i u svom programu predstavlja publici brojne

izvoĊaĉe glazbenog izriĉaja bluesa, rocka i jazz, s praksom i tendencijom širenja ţanrovske

orijentacije izvoĊaĉa, što je imanentno bluesu kao izvorištu brojnih glazbenih ţanrova. Osim

renomiranih domaćih izvoĊaĉa bluesa ugošćuje i inozemne, a osobitu paţnju daje mladim

splitskim izvoĊaĉima te domaćim snagama izabranim kroz Croation Blues Challenge

(licencirani festival natjecateljskog karaktera koji se odrţava u Zagrebu a kojeg pobjednik

predstavlja Hrvatsku na finalnom izdanju Challengea koji se odrţava svake godine u

Memphisu). Festival je postavljen s visokim produkcijskim standardima, s profesionalnim


99

audio i video snimanjem i finalnim audio i video snimkama pogodnim za diskografsko

izdavanje. Program festivala se prenosi takoĊer uţivo na radiju i internetu.

Ethnoambient je meĊunarodni festival world music glazbe koji se odrţava u Solinu u

organizaciji tvrtke Copito records d.o.o. i njegovog osnivaĉa Splićanina Mojmira Novakovića.

Sam festival ulazi u 15 godinu djelovanja pri ĉemu je nastup etno grupe Kries već tradicija

festivala. Tijekom godina izvoĊenja festivala publika se uistinu mogla upoznati sa world

music glazbom s podruĉja skoro pa cijelog svijeta (glazbe Aboridţana, glazbe juţnoameriĉkih

i sjevernoameriĉkih Indijanaca).

Cro Patria – meĊunarodni festival zborova…

Osim navedenih postoje i glazbene veĉeri na kojima nastupaju domaći izvoĊaĉi, ali

koje svojim konceptom i idejom otvaraju mogućnost obogaćivanja meĊunarodnim sadrţajima

V.6.3. Audiovizualna scena

Osim izravnog odnosa prema prošlosti, Split sa njegovom uţom i širom okolicom ima

izvrsne lokacije za snimanje filmova i televizijskih serija. Grad ima stogodišnju tradiciju

kinematografskog prikazivanja filmova i trenutno u njemu postoje ĉetiri filmska festivala,

nekoliko lokalnih televizija ali ne postoji niti jedna ozbiljna producentska kuća. U Splitu je

snimljen niz domaćih i stranih filmova i televizijskih serija. Mali je broj filmova ili

televizijskih serija produciran iz samog grada. U tome je veliki kulturalni i ekonomski

potencijal sprege suvremene audiovizualne umjetnosti, sveuĉilišta i kulturalnog marketinga.

Jedan od vaţnijih medijskih identiteta grada je i serija iz prošlog stoljeća Naše malo misto i

Velo misto. Serija je snimljena u kontekstu industrijskog procvata grada u socijalistiĉkoj

ekonomiji. Od tada do danas puno se toga promijenilo. Propao je koncept industrijskog

razvoja zajedno s drţavom u kojoj se razvijao, a grad se okrenuo turizmu u kontekstu EU-a.

Film, novi mediji i društvene mreţe jedan su od najvaţnijih i najeksponiranijih naĉina

izraţavanja mladih ljudi, ali sve više i drugih dijelova populacije. Zato je izuzetno vaţno u taj

kontekst ukljuĉiti ljude koji su iz njega iskljuĉeni. U Splitu djeluje niz udruga aktivnih na

ovom podruĉju. Neke od njih posvećene su kulturi i umjetnosti, neke se bave socijalnim

pitanjima, neke slobodom medija, a neke ljudskim pravima. Ono što im je, izmeĊu ostalog,

zajedniĉko jesu i mediji preko kojih djeluju. Djelovanje većine njih izriĉito je lokalnog

Comment [K25]: Tek spomen, a gdje je MAG, gdje je međunarodni gitaristički festival u Omišu


100

karaktera i slabo su umreţene u meĊunarodne kontekste, tako da nemaju europsku dimenziju

u svom djelovanju. Tako bi jedan od vaţnih ciljeva bio kroz Split, kao EPK, osnaţiti i

umreţiti civilni sektor i nezavisnu umjetniĉku scenu.

V.6.4. Likovna scena

Likovna udruga ART More osnovana je 3. svibnja 2011. godine u Splitu. Za prvog

predsjednika izabran je Rudi Milat. Glavni ciljevi udruge su razvijanje i promicanje likovne i

primijenjene umjetnosti, razvijanje ljubavi kod djece i odraslih prema moru, podmorju,

otocima i Dalmaciji općenito, te svijesti o našoj zemlji kao obali s tisuću otoka. Udruga se

bavi organiziranjem izloţbi svojih likovnih radova, umjetniĉkih fotografija, predmeta

podmorja, veĉeri poezije, kreativnih i eko radionica na temu mora, brodova, vala, škoji....

Odgojno-obrazovnu komponentu iskazuje kroz provoĊenje edukacije u svrhu pripreme

uĉenika za upis u srednje i visoke umjetniĉke škole te razvijanje svijesti za oĉuvanje ĉistoće

mora, plaţa i obale. Sudjelovanjem na likovnim kolonijama razvija i potiĉe suradnju s

umjetnicima te na taj naĉin promiĉemo interkulturni dijalog meĊu umjetnicima razliĉitih

umjetniĉkih izriĉaja.

Udrugu Kvart su u ljeto 2006. godine na Trsteniku osnovali Milan Brkić, Ţeljko

Marović, Rino Efendić i Boris Šitum, radi pomicanja umjetniĉkog stvaralaštva iz centra grada

prema naseljima na periferiji i stvaranja vlastite umjetniĉke scene u mikrozajednici kvarta.

Svoj uspjeh udruga zahvaljuje tome što od samih poĉetaka angaţira mnoge mlade ljude iz

zajednice. Strategija udruge zasnovana je na demistifikaciji umjetniĉkog djelovanja - nema

predgovora, niti kustosa; a graĊani su sa svojim radovima već uspješno sudjelovali na

nekoliko manifestacija – Svjetska izloţba krokodila, Ĉuvaj se psa…

Hrvatska udruga likovnih umjetnika – Split (HULU) temeljna je strukovna udruga

likovnih umjetnika koji djeluju na podruĉju splitsko dalmatinske ţupanije. Okuplja umjetnike

svih medija likovnog izraţavanja od slikarstva, grafike i kiparstva do multimedijalne

umjetnosti. Tijekom više od pedeset godina svog postojanja – nekad kao ULUH-ova

podruţnica za Dalmaciju, potom kao ogranak HDLU-a – danas kao HULU - Split, udruga

pridonosi stvaranju izloţbenog likovnog ţivota i promiĉe likovno stvaralaštvo organizirajući


101

samostalne i skupne izloţbe svojih ĉlanova. Velike godišnje manifestacije su Splitski salon,

Art ljeto, Biennale suvremene hrvatske grafike, Biennale malog formata. Osim toga,

HULU-Split se bavi izdavaĉkom djelatnošću, te aktivno podupire razne vidove suradnje meĊu

umjetnicima u zemlji i inozemstvu. Danas HULU-Split broji oko 370 ĉlanova kojima Udruga

nudi tehniĉku i struĉnu pomoć u organizaciji izloţbi, informira ih o natjeĉajima, omogućava

ĉlanovima organizirani profesionalni nastup pred institucijama, zastupa njihove interese, te im

pomaţe u ostvarivanju statusa samostalnih umjetnika. Umjetniĉki savjet Udruge trenutno

ureĊuje izloţbene programe tek dva galerijska prostora – Salona Galić i Podrume

Dioklecijanove palaĉe u suradnji s Muzejem grada Splita, redovito pokreće veće likovne

manifestacije, a suorganizacijskom potporom podrţava i sudjeluje u mnogim likovnim

projektima.

Likovna udruga Emanuel Vidović je najstarija udruga neprofesionalnih likovnih

stvaralaca u gradu Splitu. Poĉela je s radom 1972. godine u okviru KUD-a Đuro Salaj, a od

1990. godine djeluje pod imenom velikog splitskog i hrvatskog slikara Emanuela Vidovića.

Tijekom niza godina djelovanja Udruga je iznjedrila više istaknutih slikara i kipara, a za svoj

humanitarni rad primila je brojne zahvale, pa s pravom moţemo ustvrditi da je svojim

ukupnim djelovanjem opravdala svoje postojanje i da je u znatnoj mjeri oplemenila vrijeme i

prostor u kojem djeluje. Udruga okuplja preko stotinu ĉlanova razliĉite dobne, obrazovne i

struĉne strukture.

Atelje Vaska Lipovca je prostor u Vukovarskoj ulici kojega je slikar Vasko Lipovac

sam kupio, adaptirao, odrţavao, te u njemu intenzivno radio od 1990. do 2006. godine.

Fundus Ateljea sadrţi tisuću skulptura, više stotina slika, crteţa, studija, a ĉuva i fototeku

vezanu za slikara, biblioteku, te hemeroteku. Od 2011. godine Atelje je otvoren za javnost.

Osim što je mjesto u kojem se ĉuva najveći dio Lipovĉeve ostavštine, Atelje omogućava

javnosti uvid u radni prostor tog umjetnika, te je nezaobilazan kao memorijalni dio. Atelje u

izvornom obliku predstavlja znaĉajan dio baštine grada i obogaćuje njegovu kulturnu ponudu.

2014. godine Udruga Vasko Lipovac izloţila na Broadgateu u Londonu Lipovĉevu skulpturu

Biciklisti.

V.6.5. Fotoklub Split


102

Vizija razvoja Fotokluba Split i Galerije fotografije Fotokluba i u narednom

razdoblju ostaje na tragu njihovih dosadašnjih opseţnih aktivnosti, izloţbene djelatnosti i

edukacije mladih polaznika na poĉetnim i naprednim teĉajevima fotografije. Fotoklub i

njegova Galerija kao institucija od nacionalnog znaĉaja (o ĉemu se oĉitovalo i Ministarstvo

kulture RH donošenjem rješenja o stavljanju Galerije fotografije i Fotokluba Split u status

kulturnog dobra) teško moţe i u budućnosti djelovati jednako kvalitetno bez znaĉajnijih

materijalnih i struĉnih ulaganja. U pogledu materijalnih ulaganja nuţno je izvršiti cjelovitu

rekonstrukciju i obnovu Galerije Fotokluba, posljednji put obnovljene prije 35 godina. Budući

je rijeĉ o „hramu hrvatske fotografije―, kako se voli reći za tu 103 godine staru kulturnu

instituciju, dodjela statusa EPK našem gradu gotovo je nezamisliva bez aktivnog sudjelovanja

Galerije Fotokluba u tom velikom i znaĉajnom nacionalnom projektu, te je stoga

osuvremenjivanje interijera Galerije prijeko potrebno. U struĉnom smislu Galerija s ovakvim

znaĉajem i produktivnošću (oko 25 izloţaba godišnje i gotovo sto tisuća posjetitelja)

potrebuje zapošljavanje struĉnjaka-kustosa, voditelja izlagaĉkih djelatnosti, kako se taj

zahtjevan posao ne bi i ubuduće oslanjao na voluntarizam ĉlanova. Zbog gpolemog interesa

treba produţiti radno vrijeme Galerije Fotokluba, što je moguće postići zapošljavanjem još

jedne osobe, ĉime bi se unaprijedilo funkcioniranje Galerije i udruge. Ukoliko se nastojanja

ostvare, Fotoklub kani inicirati osnivanje Muzeja hrvatske fotografije u Splitu, ĉiji će nukleus

zbirke biti upravo vrijedne autorske fotografije brojnih ĉlanova Fotokluba ĉija su imena

nezaobilazna, ali ĉesto nepravedno zapostavljena u povijesti hrvatske fotografije. Trenutna

godišnja edukacijska aktivnost su dvije Škole fotografije godišnje (voditelj Pero Dragiĉević

uz sudjelovanje eminentnih splitskih fotografa). Tu su i teĉajevi crno-bijele fotografije. Za

veću i kvalitetniju edukacijsku djelatnost potrebuju prostor opremljen tehniĉkim ureĊajima:

projektorom i/ili TV ureĊajem. Zgrada preko puta Fotokluba (bivše Marmontove konjušnice)

bit će adaptirana uz dogradnju još jednog kata. Fotoklub predlaţe da mu se u toj zgradi

dodijeli još jedna radna prostorija Galeriji fotografije, ĉime bi se upotpunio radijus djelovanja

u Marmontovoj ulici. Fotoklub je do sada tijekom osam godina uspješno organizirao izloţbu

najboljih svjetskih novinskih fotografija World Press Photo, a Split je bio jedini grad u

Hrvatskoj i na širem prostoru koji je imao tu privilegiju da izloţba gostuje u njemu. Protekle

godine, a ĉini se i ove godine zbog nedostatka novaca i sponzorstva neće se moći organizirati

navedena izloţba najboljih svjetskih novinskih fotografija. Godine 2016. obiljeţava se 60

godina samostalnog rada Galerije, pa Fotoklub Split ţeli u toj prigodi realizirati još


103

kvalitetniji izloţbeni program, uz dovoĊenje nekoliko jakih fotografskih imena, organiziranje

nacionalnih fotografskih natjeĉaja, te uz suradnju s ostalim gradskim kulturnim institucijama i

fotografskim klubovima u Hrvatskoj i inozemstvu.

V.6.6. Platforma Doma mladih

Platforma Doma mladih zagovaraĉka je udruga na lokalnoj razini – neprofitna,

nestranaĉka i participativna inicijativa za nezavisnu kulturalnu scenu i scenu mladih.

Osnovana je u listopadu 2013. godine zbog jasne potrebe aktera nezavisne kulture u Splitu za

zajedniĉkim djelovanjem umjetniĉkih organizacija i civilnog društva u identificiranju

problema u lokalnoj kulturalnoj politici i provoĊenju aktivnosti radi rješavanja istih. Ĉlanice

Platforme su: Mavena — 36 njezinih ĉuda, Kulturna alternativa mladih Hram, Platforma 9.81

- institut za istraţivanja u arhitekturi, Udruga za kulturu i sport Pozitivna sila

(Eksperimentalna izvedbena kompanija ROOM 100), Info zona, Kulturno-umjetniĉka udruga

Romb, Noćna leptirica, Iks festival, Kulturno umjetniĉka udruga Uzgon - Split, Festival

mediteranskog filma Split, Kolektiv za razvoj, istraţivanje i propitivanje queer kulture -

queerANarchive.

http://mavena.hr/

http://kam-hram.com/

http://www.platforma981.hr/

http://www.platforma981.hr/

htpp://www.room100.org/

htpp://www.room100.org/

http://infozona.hr/

http://www.kum-split.hr/kum-2/romb/

http://www.kum-split.hr/kum-2/romb/

http://www.kum-split.hr/kum-2/nocna-leptirica/

http://www.iksfestival.eu/

http://www.fmfs.hr/

http://www.fmfs.hr/


104

Drugi dio

Financijska analiza

(stanje i projekcije)

Splitski novac bagatin s natpisom SPALATINO (1327-1357)


105

VI. Referentni popis dokumenata na kojima je utemeljena

Strategija

VI.1. Postojeće stanje

Financijska analiza kulturne strategije Grada Splita ukljuĉit će detaljni pregled

financiranja potreba u kulturi od strane Grada Splita. UtvrĊivanje postojećeg stanja izvora i

veliĉine financiranja potreba u kulturi Grada Splita obuhvatit će petogodišnje razdoblje od

2010. godine do 2014. godine. Uz to, nakon utvrĊivanja postojećeg stanja izvora i veliĉine

financiranja kulturne djelatnosti Grada Splita, u ovom dijelu strategije dat će se projekcija

financiranja potreba u kulturnoj djelatnosti Grada Splita u vremenskom periodu od 2015.

godine do 2020. godine. Prije nego što se analizira financiranje kulturnih i infrastrukturnih

projekata u istom vremenskom periodu na podruĉju Grada Splita, tablicom 1. prikazat će se

visina ukupnih proraĉunskih sredstava Grada Splita za potrebe financiranja kulturne

djelatnosti i veliĉina ukupnog proraĉuna Ministarstva kulture Republike Hrvatske u

vremenskom periodu od 2010. godine do 2014. godine.

Tablica 1. Visina ukupnih proračunskih sredstava Grada Splita za potrebe financiranja

kulturne djelatnosti i veličina ukupnog proračuna Ministarstva kulture Republike Hrvatske

u vremenskom periodu od 2010. godine do 2014. godine

Naziv stavke

Godina

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Proračunska

sredstva

Grada Splita

za kulturnu

djelatnost

(kn)

73.016.415

73.848.114

78.899.764

78.678.674

82.515.002

Ukupni

proračun

Ministarstva

kulture (kn)

1.040.210.484

955.171.636,45

804.878.171,51

813.291.058,08

770.808.160

Kao što je prikazano u tablici 1., visina proraĉunskih sredstava Grada Splita namijenjenih za


106

financiranje kulturne djelatnosti najviše su porasla u 2012. godini u odnosu na 2011. godinu, i

to za 5.051.650 kuna. Razlog istog povećanja je u pripajanju Javne ustanove Park Šume

Marjan kulturnoj djelatnosti i povećanju njihovih troškova za zaposlene te materijalnih i

financijskih troškova u ukupnim proraĉunskim sredstvima Grada Splita za kulturnu djelatnost.

Analizirajući proraĉunska sredstva Grada Splita u 2014. godini u odnosu na 2013. godinu

zakljuĉuje se da su proraĉunska sredstva porasla za 3.836.328 kuna ili 4,88% što je

uzrokovala uplata sredstava Ministarstvu financija za iskorišteni pretporez u prethodnim

godinama zbog materijalnih troškova. S druge strane, ukupni proraĉun Ministarstva kulture je

u 2013. godini iznosio 813.291.058,08 kuna, a u 2014. godini 770.808.160 kuna. U 2014.

godini u odnosu na 2013. godini proraĉun Ministarstva kulture je smanjen za 42.482.898,08

kuna ili za 5,22%. Uz analizu vrijednosti proraĉunskih sredstava namijenjenih za financiranje

kulturne djelatnosti Grada Splita i proraĉuna Ministarstva kulture Republike Hrvatske, u

ovom dijelu strategije neophodno je u razdoblju od 2010. godine do 2014. godine prikazati

udio proraĉunskih sredstava namijenjenih za financiranje kulturne djelatnosti Grada Splita u

proraĉunu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, što je prikazano slikom 1.

Slika 1. Udio proračunskih sredstava namijenjenih za financiranje kulturne djelatnosti

Grada Splita u proračunu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Sa slike 1. vidi se da je u 2013. godini udio proraĉunskih sredstava namijenjenih za

financiranje kulturne djelatnosti Grada Splita iznosio 9,67% proraĉuna Ministarstva kulture

Republike Hrvatske, dok je na kraju promatranog razdoblja, u 2014. godini, udio

proraĉunskih sredstava namijenjenih za financiranje kulturne djelatnosti Grada Splita u


107

proraĉunu Ministarstva kulture Republike Hrvatske iznosio je 10,70%. Kada se analizira

kretanje udjela proraĉunskih sredstava namijenjenih za financiranje kulturne djelatnosti Grada

Splita u proraĉunu Ministarstva kulture u 2014. godini u odnosu na 2013. godinu zakljuĉuje

se da je udio istih porastao za 1,03%.

Nakon usporedbe kretanja visine proraĉunskih sredstava Grada Splita za financiranje kulturne

djelatnost i proraĉuna Ministarstva kulture Republike Hrvatske, u nastavku će se dati

vrijednosna komparacija proraĉunskih sredstava namijenjenih za financiranje kulturne

djelatnosti Grada Splita i proraĉuna grada Splita. Vrijednost ukupnih proraĉunskih sredstava

Grada Splita za potrebe financiranja kulturne djelatnosti i visina proraĉuna Grada Splita u

vremenskom periodu od 2010. godine do 2014. godine prikazuje tablica 2.

Tablica 2. Vrijednost ukupnih proračunskih sredstava Grada Splita za potrebe financiranja

kulturne djelatnosti i visina ukupnog proračuna Grada Splita u vremenskom periodu od

2010. godine do 2014. godine

Naziv stavke

Godina

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Vrijednost

proračunskih

sredstava Grada

Splita za kulturnu

djelatnost (kn)

73.016.415

73.848.114

78.899.764

78.678.674

82.515.002

Ukupni proračun

Grada Splita (kn)

835.158.859

788.065.744

749.118.357

782.514.576

761.315.653

Uz ukupna proraĉunska sredstava Grada Splita za kulturnu djelatnost na poĉetku promatranog

koja su već prikazana i analizirana u tablici 1., u tablici 2. je prikazano kretanje proraĉuna

Grada Splita u vremenskom periodu od 2010. do 2014. godine. Toĉnije, u 2013. godini

proraĉun Grada Splita je bio na razini od 782.514.576 kuna, dok je u 2014. godini isti iznosio

761.315.653 kuna. Iz prethodno analiziranih vrijednosti zakljuĉuje se da je proraĉun Grada

Splita u 2014. godini u odnosu na 2013. godinu bio manji za 21.198.923 kuna ili 2,71%.

Prethodno prikazano kretanje proraĉunskih sredstava namijenjenih za financiranje kulturne

djelatnosti, s jedne strane, i proraĉun Grada Splita ukazuje da se u vremenskom periodu od


108

2010. do 2014. godine udio proraĉunskih sredstava namijenjenih za financiranje kulturne

djelatnosti uglavnom povećavao u proraĉunu Grada Splita što prikazuje slika 2.

Slika 2. Udio proračunskih sredstava namijenjenih za financiranje kulturne djelatnosti

Grada Splita u proračunu Grada Splita

Kao što se vidi sa slike 2., udio proraĉunskih sredstava namijenjenih za financiranje kulturne

djelatnosti Grada Splita u proraĉunu Grada Splita u 2013. godini iznosio je 10,05%, dok je na

kraju promatranog vremenskog razdoblja, u 2014. godini, udio proraĉunskih sredstava

namijenjenih za financiranje kulturne djelatnosti Grada Splita u proraĉunu Grada Splita

porastao na razinu od 10,84%. Kada se analizira 2014. godina u odnosu na 2013. godinu moţe

se zakljuĉiti da je udio proraĉunskih sredstava namijenjenih za financiranje kulturne

djelatnosti Grada Splita u proraĉunu Grada Splita porastao za 0,79%.

Nakon utvrĊivanja udjela ukupnih proraĉunskih sredstava Grada Splita za potrebe

financiranja kulturne djelatnosti u ukupnom proraĉunu Ministarstva kulture Republike

Hrvatske i u ukupnom proraĉunu Grada Splita, u nastavku će se prikazati struktura ukupnih

troškova kulturne djelatnosti koji su financirani iz proraĉuna Grada Splita u vremenskom

periodu od 2010. godine do 2014. godine. Analitiĉki prikaz strukture troškova kulturne

djelatnosti Grada Splita obuhvaća dvije vrste troškova, i to troškove hladnog pogona koji

ukljuĉuju troškove za zaposlene te financijske i materijalne troškove te sredstva za razvoj

kulturne djelatnosti koja ukljuĉuju sredstva programa potreba u kulturi, sredstva za zaštitu i


109

oĉuvanje kulturnih dobara, investicijske troškove (kapitalna ulaganja u kulturnu djelatnost) i

sredstva za meĊunarodnu, meĊuţupanijsku, meĊugradsku i meĊuopćinsku suradnju. U

nastavku će se prikazati ukupni troškovi hladnog pogona, sredstva za razvoj kulturne

djelatnosti te ukupna proraĉunska sredstva Grada Splita za kulturnu djelatnost u razdoblju od

2010. godine do 2014. godine što prikazuje tablica 3.

Tablica 3. Ukupna proračunska sredstva grada Splita za kulturnu djelatnost u vremenskom

periodu od 2010. godine do 2014. godine

Vrsta troška

Godina

2010.

2011.

2012.

2013.

2014.

Ukupni troškovi

hladnog pogona (kn)

65.365.004

67.995.974

73.024.648

73.928.721

78.202.230

Ukupna sredstva za

razvoj kulturne

djelatnosti (kn)

7.651.411

5.852.140

5.817.723

4.749.953

4.312.772

Proračunska

sredstva Grada

Splita za kulturnu

djelatnost (kn)

73.016.415

73.848.114

78.899.764

78.678.674

82.515.002

Iz tablice 3. vidljivo je da su troškovi hladnog pogona znaĉajno rasli u 2011. godini u odnosu

na 2010. godinu te u 2012. godini u odnosu na 2011. godinu. Razlog ovih povećanja je što je

krajem 2011. pripojena Javna Ustanova Park šuma Marjan pa se preuzeti troškovi odnose

samo na taj period (rashodi za zaposlene - 2.585.742 kn, materijalni i financijski rashodi –

486.250 kn), dok su u 2012. godini za Javnu ustanovu Park šumu Marjan rashodi za zaposlene

iznosili 5.180.722 kn zbog prebacivanja odreĊenog broja zaposlenika iz trgovaĉkog društva

„Parkovi i Nasadi― d.o.o., Splita. U 2013. u materijalne troškove ulazi „sanacija― gubitka

HNK u iznosu 1.232.947 kn. Ukupni troškovi hladnog pogona kulturne djelatnosti u 2013.

godini su iznosili 73.928.721 kuna, a u 2014. godini su bili na razini od 78.202.230 kuna. U

2014. godini u odnosu na 2013. godinu ukupni troškovi hladnog pogona porasli su za

4.273.509 kuna ili za 5,78%. Razlog ovog povećanja je što je u 2014. godini u materijalne

troškove ulazila uplata sredstava Ministarstvu financija za iskorišteni pretporez u prethodnim

godinama.


110

Uz troškove hladnog pogona, u tablici 3. prikazani su i troškovi namijenjeni financiranju

razvoja kulturne djelatnosti, tj. ukupna sredstva za razvoj kulturne djelatnosti. Kao što

prikazuje tablica 3., ukupna sredstva za razvoj kulturne djelatnosti su u 2013. godini iznosila

5.817.723 kuna, dok su u 2014. godini ista bila na razini od 4.312.772 kuna.

Slijedom prethodno navedene klasifikacije ukupnih troškova kulturne djelatnosti Grada

Splita, u nastavku strategije će se prikazati udjeli ukupnih troškova hladnog pogona i ukupnih

sredstava za razvoj kulturne djelatnosti u sveukupnim troškovima kulturne djelatnosti u

vremenskom periodu od 2010. godine do 2014. godine. S obzirom na utvrĊene vrijednosti

pojedine vrste troškova kulturne djelatnosti na slici 3. će se najprije prikazati udjeli ukupnih

troškova hladnog pogona u sveukupnim troškovima kulturne djelatnosti petogodišnjem

promatranom vremenskom periodu.

Slika 3. Udio ukupnih troškova hladnog pogona u sveukupnim troškovima kulturne

djelatnosti u vremenu od 2010. godine do 2014. godine

Sa slike 3. vidi se da udio troškova hladnog pogona u sveukupnim troškovima kulturne

djelatnosti u vremenskom periodu od 2010. godine do 2014. godine imao tendenciju rasta.

Toĉnije, udio troškova hladnog pogona u 2010. godini iznosio 89,52% sveukupnih troškova

kulturne djelatnosti Grada Splita. Najveći udio troškova hladnog pogodna u sveukupnim

troškovima kulturne djelatnosti se dogodio u 2014. godina u kojoj su isti iznosili 94,77% . U


111

2013. godini udio troškova hladnog pogona u sveukupnim troškovima kulturne djelatnosti

iznosio je 93,96% te u 2014. godini je povećan na razinu od 94,77%. U 2014. godini u odnosu

na 2013. godinu troškovi hladnog pogona su smanjeni za 0,81%.

Uz analizu udjela ukupnih troškova hladnog pogona u sveukupnim troškovima kulturne

djelatnosti, na isti naĉin će se analizirati i udio ukupnih sredstava za razvoj kulturne

djelatnosti u sveukupnim troškovima kulturne djelatnosti što prikazuje slika 4.

Slika 4. Udio ukupnih sredstava za razvoj kulturne djelatnosti u sveukupnim troškovima

kulturne djelatnosti u vremenu od 2010. godine do 2014. godine

Kao što prikazuje slika 4., udio ukupnih sredstava za razvoj kulturne djelatnost u sveukupnim

troškovima kulturne djelatnosti najveći udio ukupnih sredstava za razvoj kulturne djelatnosti u

sveukupnim troškovima kulturne djelatnosti iznosio je 10,48% u 2010. godini, dok je

najmanji udio ukupnih sredstava za razvoj kulturne djelatnosti u sveukupnim troškovima

kulturne djelatnosti iznosio je 5,23% u 2014. godini. Kada se analizira kretanje udjela

ukupnih sredstava za razvoj kulturne djelatnosti u sveukupnim troškovima kulturne djelatnosti

utvrĊuje se da su se ista sredstva povećala za 0,81% u 2014. godini u odnosu na 2013. godinu.

Osim utvrĊivanja vrijednosti ukupnih troškova hladnog pogona kulturne djelatnosti i ukupnih

sredstava za razvoj kulturne djelatnosti te udjela prethodno navedenih ukupnih troškova

hladnog pogona i sredstava za razvoj kulturne djelatnosti u sveukupnim troškovima kulturne


112

djelatnosti, analiza postojećeg stanja kulturne djelatnosti obuhvaća i podruĉje kadrovske

politike. Stoga će se na slici 5. prikazati kretanje ukupnog broja zaposlenika u vremenskom

periodu od 2010. godine do 2014. godine.

Slika 5. Kretanje broj zaposlenih u kulturnoj djelatnosti Grada Splita u vremenu od 2010.

godine do 2014. godine

Sa slike 5. vidljivo je da je u kulturnoj djelatnosti Grada Splita u 2010. godini bilo ukupno

460 zaposlenika. Broj zaposlenika tijekom cjelokupnog promatranog vremenskog perioda je

imao tendenciju rasta, i to najveću u 2011. na razinu od 515 zaposlenika. Usporeni trend rasta

se dogaĊa u 2012. godini kada u kulturnoj djelatnosti ima ukupno 520 zaposlenika, u 2013.

525 zaposlenika te na kraju 2014. ukupno 530 zaposlenika. Kada se promatra kretanje broja

zaposlenih cjelokupnom vremenskom periodu promatranja zakljuĉuje se da je broj

zaposlenika u porastao za 70 zaposlenika ili za 15,22%.

VI.2. Financijska projekcija

UtvrĊivanjem postojećeg stanja u financiranju kulturne djelatnosti Grada Splita u

vremenskom periodu od 2010. do 2014. godine, stvorena je osnova za definiranje projekcije

financiranje potreba u kulturnoj djelatnosti Grada Splita u vremenskom periodu od 2015. do

2020. godine. Cilj ovog dijela strategije je prikazati efekt financiranja kulturne djelatnosti

Grada Splita iz fondova Europske Unije i u sluĉaju dobivanja statusa Europske prijestolnice

kulture. Stoga će se najprije u tablici 4. prikazati projekcija proraĉunskih sredstava Grada


113

Splita za potrebe financiranja kulturne djelatnosti uvećanih za sredstva iz fondova Europske

Unije.

Tablica 4. Projekcija vrijednosti ukupnih proračunskih sredstava Grada Splita za potrebe

financiranja kulturne djelatnosti u vremenskom periodu od 2015. godine do 2020. godine

financiranih iz fondova Europske Unije

Naziv stavke

Razdoblje

Ukupni efekt 2014. godina 2020. godina

Proraĉunska sredstva Grada Splita

za kulturnu djelatnost (kn)*

82.515.002

97.369.281*

14.854.279

Fondovi Europske unije - 115.650.000** 115.650.000

Ukupna proračunska sredstva

Grada Splita za kulturnu

djelatnost (kn)

82.515.002

213.019.281

130.504.279

* rast proračunskih sredstava grada Splita za kulturnu djelatnost po stopi od 1% za svaku

godinu

** iz fondova Europske unije planira se privući 15.000.000 milijuna eura (prema tečaju

HNB-a na dan 10.02.2015. godine, 1 EUR = 7,71 kuna)

Kao što prikazuje tablica 4., proraĉunska sredstva grada Splita za kulturnu djelatnost u 2014.

godini su iznosila 82.515.002 kuna. PredviĊa se da će se do 2020. godine ista sredstva

povećavati po stopi od 1% godišnje ĉime se ţeli postići da ista sredstva u 2020. godini iznose

97.369.281 kuna. Uz to, Grad Split planira u vremenskom periodu od 2016. do 2020. godine

iz fondova Europske Unije ukupno povući 115.650.000 kuna (15.000.000 milijuna eura prema

teĉaju HNB-a na dan 10.02.2015. godine, 1 EUR = 7,71 kuna). Ista tablica takoĊer pokazuje

da ukupni efekt proraĉunskih sredstava Grada Splita za kulturnu djelatnost financiranih samo

iz fondova Europske Unije je 115.650.000 kuna. Prema podacima naznaĉenim u tablici 4., cilj

je postići da udio proraĉunskih sredstava namijenjenih za financiranje kulturne djelatnosti

Grada Splita u ukupnom proraĉunu Grada Splita u 2020. godine bude pribliţno 12%.

Nadalje, u sluĉaju da Grad Split postane Europska prijestolnica kulture osigurat će se dodatno

financiranje razvoja kulturne djelatnosti iz razliĉitih izvora što je prikazano u tablici 5.


114

Kao što prikazuje tablica 5., dobivanje statusa Europske prijestolnice kulture proraĉunska

sredstva Grada Splita za razvoj kulturne djelatnosti dodatno se povećavaju za 100.230.000

kuna. To znaĉi ukoliko Grad Split postane Europska prijestolnica kulture tada se procjenjuje

da će do 2020. godine na raspolaganju imati dodatnih 215.880.000 kuna proraĉunskih

sredstava za razvoj kulturne djelatnosti.

Tablica 5. Izvori financiranja kulturne djelatnosti u vremenskom periodu od 2014. godine

do 2020. godine nakon dobivanja Europske prijestolnice kulture

Izvor financiranja Vrijednost (EUR) Vrijednost (kn)* Udio (%)

Ministarstvo kulture 4.000.000 30.840.000 30,77

Splitsko - Dalmatinska Ţupanija 500.000 3.855.000 3,85

Turistiĉka zajednica 2.000.000 15.420.000 15,38

Fondovi Europske unije 3.000.000 23.130.000 23,08

Spomeniĉka renta 2.000.000 15.420.000 15,38

Nagrade Melina Mercouri 1.500.000 11.565.000 11,53

Ukupno 13.000.000 100.230.000 100

*prema tečaju HNB-a na dan 10.02.2015. godine, 1 EUR = 7,71 kuna

Budući da Grad Split u ukupnim proraĉunskim sredstvima za razvoj kulturne djelatnosti u

2014. godini ima udio troškova hladnog pogona od 94,77% i udio sredstava za razvoj kulturne

djelatnosti od 5,23%, cilj je da, s prethodno navedenim dodatnim izvorima financiranja, Grad

Split dosegne u 2020. godini udio od 70% udjela troškova hladnog pogona i 30% udjela

sredstava za razvoj kulturne djelatnosti u proraĉunskim sredstvima za kulturnu djelatnost.

Financijske projekcije za razdoblje od 2021-2025. biti će uĉinjene naknadno kao

aneks ovog dokumenta.


115

Treći dio

Dokumenti, postojeće

stanje, planovi za

naredno desetljeće

Marulić i Mletačka kula

VII. Referentni popis dokumenata na kojima je utemeljena

Strategija


116

Zakon o kulturnim vijećima („Narodne novine― broj 48/04, 44/09, 68/13)

Zakon o ustanovama („Narodne novine― broj 76/93, 29/97, 47/99 – ispravak, 35/08)

Zakon o upravljanju javnim ustanovama u kulturi („Narodne novine― broj 96/01)

Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi („Narodne novine― broj 47/90, 27/93, 38/09)

Zakon o arhivskom gradivu i arhivima („Narodne novine― broj 105/97, 64/00, 65/09)

Zakon o knjiţnicama („Narodne novine― broj 105/97, 5/98, 104/00, 69/09)

Zakon o muzejima („Narodne novine― broj 142/98, 65/09)

Zakon o kazalištima („Narodne novine― broj 71/06,121/13, 26/14)

Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine― broj 80/13)

Zakon o audiovizualnim djelatnostima („Narodne novine― broj 76/07,90/11)

Zakon o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetniĉkog stvaralaštva

(„Narodne novine― broj 43/96, 44/96 - ispravak)

Zakon o zaštiti i oĉuvanju kulturnih dobara („Narodne novine― broj 69/99, 151/03, 157/03

-ispravak, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13 )

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine― broj 167/03)

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne

novine― broj 79/07)

Zakon o udrugama („Narodne novine― broj 88/01, 11/02)

Europska kulturna konvencija („Narodne novine – MeĊunarodni ugovori― broj 1/99)

Konvencija o osnivanju Organizacije ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu

(„Narodne novine – MeĊunarodni ugovori― broj 1/99)

Pravilnik o upisniku knjiţnica i knjiţnica u sastavu („Narodne novine― broj 139/98)

Standardi za narodne knjiţnice u Republici Hrvatskoj („Narodne novine― broj 58/99)

Pravilnik o uvjetima i naĉinu stjecanja struĉnih zvanja u knjiţniĉarskoj struci („Narodne

novine― broj 28/11,16/14, 60/14 - ispravak)

Pravilnik o matiĉnoj djelatnosti knjiţnica u Republici Hrvatskoj („Narodne novine― broj

43/01)

Pravilnik o oĉevidniku muzeja, te muzeja, galerija i zbirki unutar ustanova i drugih pravnih

osoba („Narodne novine― broj 96/99)


117

Pravilnik o uvjetima i naĉinu ostvarivanja uvida u muzejsku graĊu i muzejsku

dokumentaciju („Narodne novine― broj 115/01)

Pravilnik o sadrţaju i naĉinu voĊenja muzejske dokumentacije o muzejskoj graĊi

(„Narodne novine― broj 108/02)

Pravilnik o struĉnim i tehniĉkim standardima za odreĊivanje vrste muzeja, za njihov rad, te

za smještaj muzejske graĊe i muzejske dokumentacije („Narodne novine― broj 30/06)

Pravilnik o uvjetima i naĉinu stjecanja struĉnih zvanja u muzejskoj struci („Narodne

novine― broj 97/10, NN 112/11)

Pravilnik o oĉevidniku kazališta („Narodne novine― broj 35/2007)

Pravilnik o utvrĊivanju kazališnih radnika koji se smatraju kazališni umjetnici („Narodne

novine― broj 39/07)

Pravilnik o organiziranju, financiranju i donošenju programa festivala Splitsko ljeto

(„Narodne novine― broj 22/11)

Odluka o osnivanju vijeća u kulturi Grada Splita („Sluţbeni glasnik Grada Splita― broj

03/05, 20/09)

VIII. Kratak pregled ključnih termina i njihova uporaba

Kako bi se izbjegli eventualni nesporazumi u interpretaciji podataka, odreĊeni su

temeljni metodološki pojmovi koji se koriste u ovoj se Strategiji. Uĉinjeno je to zbog lakšeg

uspostavljanja konsenzusa oko najvaţnijih pitanja vezanih uz viziju i misiju kulturalne

politike Grada, kao i ove strategije. Kljuĉni pojmovi i definicije koriste se u kontekstu ovog

strateškog dokumenta na slijedeći naĉin:

Strateški ciljevi: Ovim terminom oznaĉuje se što se na podruĉju kulture u gradu

Splitu i okolici ţeli postići kako bi li se ostvario bitan kvalitativan pomak u usporedbi sa

zateĉenim trenutnim stanjem. Strateški ciljevi su podijeljeni na opće i konkretne. Općim

ciljevima se odreĊuju oni koji bitno pridonose cjelini kulturnog razvitka i kulturnog ţivota

uopće, dok se konkretni ogledaju strategijama pojedinih kulturnih institucija, udruga, i

nezavisnih društava, kao i u realizaciji konkretnih projekata i programima kulturnih

djelatnosti iz razliĉitih podruĉja kulture.

Prioriteti: To su konsenzusom dogovorena odreĊenja prednost pojedinih (općih i

Comment [K26]: Di je pravilnik o stjecanju konzervatorsko-restauratorskih zvanja i stučnog ispita


118

konkretnih) ciljeva. Prioriteti definiraju aktivnosti, kao i operativni plan potreban za

realizaciju pojedinih projekata i programa koji se takvima dogovore. Prioritetni ciljevi se

moraju terminski odrediti i bitno je da se ostvare unutar roka.

Mjere: To su aktivnosti koje poduzima Sluţba za kulturu zajedno s drugim odjelima

gradske uprave, ustanovama i nezavisnim udrugama u kulturi te drugim korisnicima gradskog

proraĉuna kako bi se na najbolji naĉin ostvarili strateški ciljevi na podruĉju kulture. Razdoblje

2015. – 2025. u ovom se nacrtu promatra kao jedinstveno, no strateške mjere mogu se

podijeliti na kratkoroĉno (2015. – 2016.), srednjoroĉno (2016. – 2019.) i dugoroĉno razdoblje

(2018. – 2025.).

Pokazatelji uspješnosti: Rijeĉ je o valorizaciji i praćenju uspješnosti preuzetih mjera.

Time će se omogućit stalni uvid u proces ostvarivanja ciljeva, kako u kratkoroĉnom, tako i u

srednjoroĉnom i dugoroĉnom razdoblju. Premda se pokazatelji iskazuju u brojkama,

zagovaramo i druge naĉine izraţavanja pokazatelja, jer uspješnost u kulturi nije iskljuĉivo

kvantitativne prirode.

IX. Vizija i misija Strategije kulture grada Splita

IX.I. Vizija razvoja kulture grada Splita

Vizija grada Splita temelji se na poimanju i promišljanju kulture kao razvojne

djelatnosti i deblokadi postojećeg stanja u kojemu kultura postavlja više teret proraĉuna

nego zamašnjak razvoja i model kreativnog izlaska iz etiĉke i gospodarske krize. Vizija

razvitka splitske kulture do 2020. godine jest vizija Splita kao prostora u kojem graĊani

slobodno i nesputano kreiraju kulturalne projekte i umjetniĉka djela, te tako ujedno i stvaraju

prepoznatljiv kulturalni identitet s kojim se mogu poistovjetiti. Tko smo, što smo i ĉemu

teţimo, i kako ĉuvamo svoju specifiĉnost, autentiĉnost - pitanja su na koja će kulturalni

djelatnici i umjetnici svih profila ponuditi svoje odgovore gradu i vlastitoj zapitanosti nad

svijetom, a kroz konstruktivni i kreativni dijalog dolazit će do daljnjih poticaja na

promišljanje prostora i vremena te kreaciju i nadopunjavanje postojećih oblika izriĉaja i

kulturalnih projekata i programa. Poticanje kreativnog ozraĉja koji se poziva koliko na baštinu


119

i tradiciju, toliko i na novo uspostavljenje kulturne vrijednosti bit će u središtu vizije razvoja.

Ţiva, dijaloška i kritiĉki postavljenja kulturalna scena pridonosi edukaciji i demokratizaciji

društva. Svojim pluralistiĉkim pozicioniranjem i uvaţavanjem razlike ona poziva sve graĊane

da pridonose ne samo širem i tolerantnijem poimanju kulture, nego i potrebi da se u kulturi

prepoznaju gospodarski potencijali i mogućnosti razvoja na svim podruĉjima lokalnih trţišno

usmjerenih djelatnosti. Naravno, to se osobito odnosi na podruĉje kulturalnih industrija kao

što je primjerice revitalizacija baštine, audiovizualna proizvodnja, obnova tradicionalnih

vještina i zanata, gastronomska i rekreacijska ponuda, odnosno kulturalni turizam u najširem

smislu rijeĉi. Grad Split ţeli da svi graĊani prepoznaju sebe kroz kulturu i umjetnost, ne samo

zbog odreĊivanja minimalnih elemenata uspostave zajedniĉkog identiteta ili osjećaja

povezanosti i pripadnosti gradu koji je po svojoj kulturalnoj i umjetniĉkoj vitalnosti ionako

prepoznatljiv u nacionalnom i meĊunarodnom okruţenju. Kroz kulturu dijaloga potrebno je

nadrasti narasle napetosti suvremenog ţivota u gradu i to ne samo u elitnoj kulturi nego

iskoraku kulturalnih aktivnosti u sve dijelove društva i sve prostore Splita. Kultura dijaloga

treba pomoći u savladavanju problema koji se manifestiraju kroz nezaposlenost i razliĉite

manifestacije gospodarske, socijalne i moralne krize na gotovo svim razinama gospodarskog,

društvenog i javnog ţivota. Oštru podijeljenost grada na povijesni centar (sve opterećeniji

monokulturom turizma i jakom sezonalnošću) i na dislocirana, predimenzionirana i pseudo-

urbana predgraĊa Splita (u gradu, a bez dovoljno obiljeţja grada) moguće je nadvladati

povezivanjem disperziranih socijalno-kulturnih resursa i potencijala koje treba locirati (i

dislocirati) pravilno zamišljenim i prema potrebama pojedinih predgraĊa artikuliranim

kulturalnim mapiranjem. Ideja grada oĉituje se kao stanje svijesti ili „splitskog stanja uma―

koji ĉesto biva uĉitavan kao da je opterećen osjećajem marginaliziranosti i otporima prema

centrima politiĉke moći. Samim tim on sam sebe diskvalificira iz poloţaja regionalnog centra

i prikazuje se kao provincijalan, ali istodobno ţiv, kreativan i buntovan. Takav naĉin

kolektivno upisanog stereotipa treba iz hendikepa pretvoriti u generator kreativnih kulturalnih

industrija i otvaranja prema regiji i šire zamišljenom europskom okruţju.

U skladu sa ciljevima, prioritetima i poduzimanim mjerama, vizija ove Strategije bit će

vrlo jasno skoncentrirana na 2020. godinu s jakim i kulturalno prepoznatljivim identitetom

grada Splita koji do tada treba uskladiti s potrebama vezanim uz kandidaturu za grad kao

Europsku prijestolnicu kulture. Bogata kulturalna i turistiĉka ponuda svojom će opsegom i

kvalitetom aktivnosti do tada planski i interaktivno promicati kulturalnu raznolikost Europe,


120

istodobno svojom izvornošću privlaĉeći meĊunarodne goste i turiste. Poseban naglasak u

procesu ostvarivanja tog cilja treba staviti na dodirne aspekte prema ishodištima europskih

kultura, koji su prepoznatljivi u kulturalno povijesnoj baštini grada i naĉinima na koji se ta

baština pretvara u novu multikulturalnu, kontaktnu i vrijednost identitetske isprepletenosti

lokalne razlike.

Grad Split je u svoj povijesti upisan u poziciju trostrukog ruba: rubnog mediteranizma

u odnosu na slavenski kontinent, rubnog orijentalizma u odnosu na zapadni zamišljaj Orijenta

i rubnih ostataka srednjoeuropeizma u odnosu na ideju austrijske Srednje Europe. Osim

navedenih rubnih dodira sa slavenskom, srednjoeuropskom i orijentalnom kulturom, Split je

bitno odreĊen poviješću u kojoj je bio dio Rimskog Carstva (prvo Zapadnoga, zatim do 1328.

Istoĉnoga, katkad samo formalno), što je zatim bio pod kulturalnim utjecajima talijanskih

gibanja od humanizma do baroka u periodu stagnacije izmeĊu Mletaka i Osmanlija, te što je u

kratkom ali burnom razdoblju bio dio Napoleonove Francuske, kao dio Ilirskih provincija –

što je sve ostavilo tragove, dublje ili površnije). Sposobnost spajanja bogate i raznovrsne

lokalne kulturne baštine i tradicionalnih umjetniĉkih formi s novim, inovativnim i

eksperimentalnim kulturalnim izriĉajima grad Split treba staviti u poziciju ţarišta kulturalne i

umjetniĉke emancipacije, stvarajući tako o sebi sliku epicentra europskih integracijskih

procesa, sa jasnom strategijom privlaĉenja šire europske publike, ali i kulturalnih djelatnika i

umjetnika najraznovrsnijih profila i iz što šireg spektra umjetniĉkog izriĉaja. Pritom će opseg

i kvaliteta kulturalnih aktivnosti kroz suradnju s gradovima drugih drţava, te kroz

transnacionalna partnerstva, pruţiti bogati okvir u kojem će graĊani Splita ţivjeti i stvarati u

multikulturalnom, bogatijem, tolerantnijem i otvorenijem gradu.

IX.2. Misija na području kulture grada Splita

Svoju misiju na podruĉju kulture grad Split treba ostvariti osiguravanjem i razvijanjem

osnovnih financijskih, organizacijskih, infrastrukturnih i drugih uvjeta, pravnih i materijalnih,

koji su nuţni za provedbu programa javnih potreba u kulturi, a sve u skladu sa kulturalnom

politikom koja se temelji na dijaloški dogovorenim vrijednostima: slobodi stvaralaštva,

toleranciji, poštivanju razliĉitosti, multikulturalnosti, meĊunarodnoj razmijeni, s jakim

naglaskom na dogovorenu ĉinjenicu da kultura i konsolidirano Sveuĉilište uklopljeno u grad,


121

njegovu kulturalnu ponudu i dijaloške prakse umjetniĉkih izriĉaja ĉine neke od najvaţnijih

razvojnih potencijala cijelog grada. To su najvaţniji razlozi zašto Grad Split kao uprava

potiĉe i pomaţe razvitak kulture i umjetnosti te štiti, ĉuva i njeguje kulturna i umjetniĉka

dobra, vodeći pritom brigu o svim segmentima kulturalnog i umjetniĉkog stvaralaštva. Grad

Split u razdoblju koje dolazi stvarat će i osiguravati ravnopravne i pravedne uvjete za razvoj

institucionalne i neovisne kulture, te otvarati prostore za uspostavu novih kulturalnih praksi,

kroz edukativne i umjetniĉke izriĉaje. Skrb o kulturi i umjetnosti obuhvaća, izmeĊu ostalog,

poslove u vezi s gospodarenjem, odrţavanjem i izgradnjom objekata kulture, kao i

promocijom i reinterpretacijom splitske kulturne baštine te predstavljanjem cjelokupnoga

kulturnog bogatstva i suvremene splitske umjetnosti u svjetskim razmjerima. Ako tome

dodamo širenje podruĉja kulturalnih tema na ekologiju, poticaje knjiţarama i nezavisnom

izdavaštvu, urbanizam prilagoĊen osobama s posebnim potrebama, odrţivi razvoj s obzirom

na energetske resurse i menadţment recikliranja, koordinaciju aktivnosti sa Sveuĉilištem i

studentskom populacijom, sa školama i širom zajednicom, posebice sve većom populacijom

treće ţivotne dobi i populacijom ratnih veterana, ova misija dobiva znaĉaj koji nadilazi bilo

koju pojedinaĉnu gradsku usluţnu djelatnost (servis zajednici) i postaje izuzetno znaĉajna ne

samo u smislu iskoraka kulturalnih industrija i zapošljavanja, već uspostavljanja sklada u sve

aspekte ţivljenja, odnosno takozvane poetike svakodnevnice i ugode suţivota u „gradu

nasmiješenih i zadovoljnih ljudi―.

IX.3. Temeljne vrijednosti na kojima počivaju vizija i misija kulturalnog

razvoja

Uz pitanje vizije koja će nas dovesti do 2025. godine u grad tolerancije i bogatih

mogućnosti na podruĉju kulturalnih industrija, zapošljavanja u njima, uklapanja marginalnih i

zapostavljenih skupina stanovništva te sprege Sveuĉilišta i kulturalnih industrija kao

zamašnjaka društvenog napretka, kao i ostvarivanja misije koja će to svojim zadanim

okvirima omogućiti, ovdje treba reći nekoliko rijeĉi i o temeljnim vrijednostima na kojima

ova Strategija poĉiva i koje su takoĊer dogovorene dijalogom i uspostavljene konsenzusom

unutar kulturalne zajednice, te u sprezi zajednice djelatnika u kulturi s ostalim segmentima

zajednice i interesnim skupinama stanovništva. Temeljne vrijednosti kulturalnih politika

Grada Splita ogledaju se u duhovnom, emotivnom i intelektualnom oplemenjivanju i

Comment [K27]: Sveučilište ope tima ključno mjestu temeljnih vrijednosti na kojima počiva misija i vizija


122

obogaćivanju svakodnevnog ţivota. One su zasnovane na dogovorenom stajalištu i uvjerenju

da je kultura javno dobro te da treba omogućiti jednako i ravnopravno sudjelovanje i

participiranje svih graĊanima u kulturi, bilo da je rijeĉ o njezinim konzumentima ili o

aktivnim sudionicima u stvaranju kulturalnih i umjetniĉkih dobara. Iz gradskog proraĉuna

financiraju se kulturalne djelatnosti i to za dobrobit svih graĊana. Kultura jest osnovna

potreba urbanog civilnog i civiliziranog ţivota, ona u svojoj biti nosi suštinske vrijednosti

koje pridonose suţivotu u zajednici i zato se na kulturu ne smije gledati kao na sredstvo za

realizaciju nekih drugih ciljeva. Kulturalna politika Grada Splita temelji se na slobodi

umjetniĉkog stvaralaštva, kako kroz institucionalne, tako i kroz nevladine i nezavisne

kulturalne subjekte. Kroz djelatnosti i usluge koje se ostvaruju kroz kulturu gradi se

zajedništvo kao snaga našega grada, propituje se, stvara i jaĉa kulturni identitet. Tolerancija,

uvaţavanje razliĉitosti, konstruktivni dijalog i suradnja osnovni su modeli odnosa koje

zagovara politika u kulturi, jer je takvo ozraĉje nuţan preduvjet rasta i prosperiteta. Uspostava

suradniĉkog i radnog saveza svih segmenata kulture omogućava da se nadrastu predrasude

kako su umjetnost i kultura tek potrošaĉi i formalni ukras razvijene zajednice. Grad Split ima

jaka institucionalna uporišta kulturalnog ţivota (nacionalno kazalište, lutkarsko djeĉje

kazalište, kazalište za mlade, knjiţnice, galerije, muzeje, klubove, alternativnu scenu i

dugovjeĉne kulturalne manifestacije i festivale, glazbene, filmske, knjiţevne i antropološke u

širem smislu rijeĉi). S druge pak strane nevladine udruge i graĊanske inicijative popunjavaju

one oblike kulture koje institucije zbog svoje programske zadatosti ne ostvaruju ili ostvaruju u

smanjenom i nedovoljnom obliku. Jedan od ciljeva je poticati i bolje promovirati upravo

takvih, relativno nezavisnih i/ili alternativne djelatnosti u kulturi koje ukljuĉuju razne

marginalizirane skupine i ĉesto nose visok naboj, energiju i imaju konfrontacijski, dijaloški

karakter u obliku suoĉavanja s novim medijima i promijenjenim okolišem u kojem se odvija

suvremena kultura ţivljenja.

Sveuĉilište u Splitu donosi novine i svjeţinu u kulturalnom stvaralaštvu, posebice u

segmentu audiovizualne i filmske djelatnosti, iskoraka prema kreativnom pisanju, te na

podruĉju klasiĉne glazbe i knjiţevnih ĉasopisa. Grad Split stoga bi mogao imati dinamiĉan,

promišljen razvojni put bude li i nadalje slijedio te odrednice ovako zamišljene kulturalne

politike jer ona promiĉe i zagovara, kako graĊansko tako intelektualno dostojanstvo. Kultura

u Splitu uvijek je bila nekoliko koraka ispred ostalih sfera društvenog i javnog ţivota jer je

znala promišljeno artikulirati vlastitu poziciju ali i upisivati se u svkodnevnicu. Bogat i

Comment [K28]: Sveučilište je filmski distibucijski centar


123

raznovrstan kulturalni ţivot grada obrazuje i kultivira sredinu, senzibilizira je za vrijednosti

koje su utkane u kulturna dobra: osjećaj za razliĉitost, humanizam, ĉovjekoljublje, osjećaj za

lijepo i dobro, kultura stimulira hrabrost u mišljenju, odluĉnost i upornost u djelovanju za

opće dobro. U općem, javnom interesu, jest promicanje kulturnih vrijednosti, a zato je

potrebna odgovornost svih segmenata koji sudjeluju u upravljanju, organizaciji, produkciji i

disperziji kulturalnih programa i sadrţaja. Od subjekata u kulturi se oĉekuje da ulaganje iz

gradskog proraĉuna opravdaju kvalitetom i izvrsnošću svojih programa. Promicanje,

zagovaranje i afirmiranje ovih temeljnih vrijednosti vezano je uz odgovorno djelovanje svih

struktura: od politiĉkih i administrativnih, preko javnih kulturalnih ustanova, nevladinih i

nezavisnih udruga, samostalnih umjetnika i svih drugih kulturalnih subjekata koji svojim

profesionalnim i amaterskim radom pridonose kulturalnom i intelektualnom ţivotu grada.

Kultura se zato mora povezati sa znanošću i obrazovanjem, jer se u toj simbiozi uoĉava

temeljni potencijal za transformaciju društva. Tradicionalno poimanje podruĉja umjetnosti i

kulturalnih djelatnosti treba nadrasti idejom da je kultura integralni dio ţivota svakog ĉovjeka,

te ima znatan utjecaj na razvoj zdravog civilnog i civiliziranog društva i ţivota grada.


124

X. Ciljevi Strategije kulture i kriteriji praćenja uspješnosti

X.1. Temeljne odrednice kulturalne politike Grada Splita

Grad Split postavlja sljedeće odrednice u politici svoje kulture kao kljuĉne za

iskazivanje i definiranje temeljnih vrijednosti na kojima se temelji ova strategija:

Pravo svih graĊana na kulturu, pravo graĊanina na participiranje, sudjelovanje i

samoostvarivanje u kulturnom ţivotu grada, uz pretpostavku da upravo kultura potiĉe

konstruktivnu suradnju na svim poljima ljudske interakcije.

Sloboda kulturalnog i umjetniĉkog stvaralaštva kroz institucionalnu i neovisnu kulturu.

Poticanje propitivanja i preoblikovanja kulturnog urbanog identiteta grada Splita

Poticanje odgojno-obrazovnih procesa, obrazovanje za umjetnost i kroz umjetnost i

kulturu.

Poticanje kulturalne raznolikosti i multikulturalnosti.

Potpora svim oblicima kulturnog i umjetniĉkog stvaralaštva u skladu s kriterijima

kvalitete, autentiĉnosti, jedinstvenosti i izvrsnosti, te umreţenosti i multidisiplinarnosti.

Odgovornost u odluĉivanju o kulturnim vrijednostima institucionalne i neovisne

kulturalne scene.

Obostrana odgovornost u ulaganje proraĉunskih sredstava u kulturno-umjetniĉke projekte,

programe, akcije i manifestacije.

Ove odrednice politike u kulturi grada odraţavaju temeljne i konsenzusom dogovorene

vrijednosti za koje se zauzima Grad Split na podruĉju kulture i tvore polazišta za oblikovanje

konkretnih strateških ciljeva i mjera.

X.2. Dugoročni strateški ciljevi kulturne politike Grada Splita od 2015. do

2025. godine

Comment [K29]: konsenzus kojih čimbenika možda bi ih bilo dobro navesti


125

Dugoroĉni strateški ciljevi ishodište imaju u viziji i misiji ove Strategije. Njihovo

provoĊenje kasnije će se detaljno elaborirati u trećoj toĉki gdje se govori o metodološkim

paradigmama, resursima i širini zahvata kojim se kroz realizaciju postavki ovog dokumenta

ţele uspostaviti parametri za upisivanje Splita kao znatnog regionalnog i europskog

kulturalnog centra i centra kulturalnog turizma. Uz te ciljeve vezano je organiziranje i

provoĊenje priprema, te realizacija projekta Splita kao kandidata za EPK. Slijedno tome, u

razdoblju od 2020.-2025. središnji je cilj nastavak iskoraka u širu zajednicu i menadţment

kvalitativnog iskoraka postignutom programima realiziranim do 2020. godine.

Ovdje su navedene najšire zamišljene odrednice koje se odnose na infrastrukturu,

materijalne uvjete, strateško razmišljanje o fokusiranju projekata i šire zamišljenih programa,

pitanja vezana uz decentralizaciju urbanih gradskih kulturalnih ţarišta te okvirne postavke na

kojima je utemeljen srednjoroĉni razvoj. Naravno, u središtu strateškog razmišljanja su, uz

razvoj postojećih institucija i alternativne umjetniĉke scene, pitanja upravljanja gradskom

jezgrom, park šumom Marjan, drugim starim dijelovima grada. TakoĊer je naglasak stavljen

na kvalitativno povezivanje Grada i Sveuĉilišta, odnosno redefiniranje Splita kao vaţnoga

sveuĉilišnog središta i sveuĉilišnog grada u znanstveno-humanistiĉkom i kulturološkom

smislu rijeĉi.

U nastavku ovog poglavlja su navedena središnja mjesta identifikacije oko kojih su

okupljeni dugoroĉno zamišljeni strateški ciljevi:

Oĉuvanje razine kulturalnog ţivota i stvaranje materijalnih i infrastrukturnih uvjeta i

okolnosti za dalji ţivot i razvoj kulture, kako za redovno funkcioniranje, tako i za razvoj

kulturalnih djelatnosti uz stalnu verifikaciju platforme razumijevanja kulturnih dobara kao

trajne vrijednosti ostavljene u nasljeĊe gradu i njegovim ţiteljima.

Kulturalno mapiranje grada Splita, uz provoĊenje ideje decentralizacije grada, na

kulturalnu mapu grada staviti i one dijelove koji su izolirani i izvlašteni iz kulturnog i

umjetniĉkog ţivota.

Projektiranje i realiziranje kulturnih sadrţaja u razdoblju od studenog do oţujka projektom

radno nazvanim Kulturna zima, odnosno kroz razvijanje kulture u interijeru u sprezi sa

Sveuĉilištem, postojećim ustanovama i iskorakom u ustanove zajednice, odnosno lokalne

prostore okupljanja.

Kontinuirani rad na dizanju razine kvalitete kulturalnih dobara i usluga.


126

Poticanje razine kvalitete gospodarenja Starom gradskom jezgrom, park šumom Marjan te

pitoresknim starim puĉkim urbanim ambijentima kao što su to Varoš i Radunica.

Dizanje razine kvalitete produkcijskih, organizacijskih, menadţerskih i općenito

kadrovskih resursa u kulturalnom sektoru.

Jaĉanje kvalitete usluga i ostvarivanje dostupnosti kulture za sve graĊane, senzibiliziranje

javnosti u interesu stvaranja široke publike i sudionika u široko zamišljenom i demokratski

ustrojenom spektru kulturalnih dogaĊaja i odluĉivanja u kulturi.

Povezivanje kreativnih industrija i sektora turizma.

Jaĉanje klupske scene u infrastrukturnom i organizacijskom smislu.

Osnaţivanje meĊusektorske suradnje.

Informatizacija i tehniĉko unaprjeĊenje kulturalnih ustanova, digitalizacija i

multimedijska prezentacija kulturne baštine.

Jaĉanje vidljivosti kulture i umjetnosti u javnim prostorima, na ulicama, trgovima i

parkovima, na Rivi i Zapadnoj obali, kao i u svim gradskim ĉetvrtima.

Promicanje i razvoj kulturalnog i umjetniĉkog obrazovanja i edukacija, cijeloţivotno

obrazovanje na podruĉju kulture i kreativnih industrija, te otvaranje meĊunarodnih

poslijediplomskih i struĉnih studija na podruĉju umjetnosti i kulturalnog menadţmenta u

suradnji Grada i Sveuĉilišta.

Umreţenje Splita u umjetniĉki i kulturalni kontekst EU-a, jaĉanje meĊuregionalne

suradnje.

Oĉuvanje postignutog stupnja kulturalnog razvitka uz stvaranje financijskih, materijalnih i

drugih uvjeta za brţi razvoj kulturalnih djelatnosti, te stalna verifikacija kulturnih dobara.

Rad na stvaranju preduvjeta za osposobljavanje novih objekata (galerija, kazališno-

scenskih prostora, klubova) u sklopu priprema i provoĊenja zamisli Splita kao kulturalnog

centra ovog dijela Mediterana.

U kontekstu svega navedenog treba reći kako jedan od središnjih kulturalno-

geopolitiĉkih problema Splita je odvojenost od zaleĊa s kojim se ĉesto prekidaju

komunikacijski protokoli izravne veze: kulturalne, umjetniĉke i kulturalno-politiĉke, pa ĉak i

Comment [K30]: obrazovanje u kulturi kao dugoročni strateški cilj


127

antropološki-vrijednosne. Umjesto izdvojenosti u vlastiti bazen-svijet kao samodovoljnu

cjelinu saţetak cilja razvojne kulturalne politike sastoji se u odgovoru na pitanje hoće li Split

vratiti svoj poloţaj regionalnog kulturalnog i politiĉkog centra? Tu s jedne strane bitno moţe

pridonijeti bolje uspostavljenje zraĉnog prometa s regijom i stavljanje Splita na mapu

kulturalnih prijestolnica, odnosno gradova sa snaţnom i proteţnom kulturalnom ponudom

koja pokriva razna podruĉja kulture i razliĉite potrebe lokalnih i gostujućih konzumenata. To

bi bilo bitno i za kulturu, kao i za ostale segmente komunikacije, širok prostor mogućnosti

razmjene ideja, za Sveuĉilište, znanost, nove tehnologije, nove medije i ali i za poticajne

razmjene kulturalnih djelatnika, studenata, profesora i posebno umjetnika. Rijeĉ je, ukratko, o

uspostavi kulturalnih mostova i kulturalnih paradigmi koje su od vitalnog znaĉaja za ovu

Strategiju.


128

X.3. Konkretni projektno-programski srednjoročni ciljevi u

institucionalnome kulturalnom sektoru

Oĉuvati steĉene vrijednosti i pozicije kulture u vrijeme gospodarske krize nuţno je ali

nikako ne moţe biti alibi i pokriće za sve manje pokretaĉkih ideja, zamisli i snage da se u

kulturalnom ţivotu promišljaju i zbivaju procesi transformacije i promjene koje pokreću

kulturu u razdoblje novih medija i tehnologija. Upravo je zato središnji srednjoroĉni plan

vezan uz pripremu Grada za EPK, odnosno za proces deblokiranja statusa quo i

institucionalne i vaninstitucionalne kreativne pomake.

Split je uvijek na stanovit naĉin bio i sudjelovao u tijeku promjena kulturalnih

paradigmi. U tom smislu svakako treba nastaviti provoditi razvijanje kulture i kulturalnih

djelatnosti, kroz realizaciju programa javnih potreba u kulturi, te nastojati ravnopravno

unaprjeĊivati sve segmente kulturalnoga i umjetniĉkog stvaralaštva. Grad Split treba oĉuvati

kulturalnu raznolikost i šarolikost ponude, a uz to zagovarati adekvatno vrednovanje

kulturalnih proizvoda i projekata. Istodobno s projektima vezanim uz javni novac, treba

prepoznavati i podrţavati inicijative kulturalnog poduzetništva, kako u privatnom sektoru tako

i u javnim ustanovama. Grad Split se mijenja onako kako to diktiraju suvremeni oblici ţivota

zajednice i gospodarske prilike, tako da suvremeni ţivot u gradu nije i ne moţe biti isti kakav

je bio proteklih decenija. VoĊeni ĉvrstom nadom da će i na nacionalnom podruĉju biti

napokon implementiran proces decentralizacije, te da kulturalni ţivot nije privilegija samo

sjeverne Hrvatske i glavnog grada Zagreba, smatramo da je taj cilj bitna polazna toĉka za

razradu konkretnih ciljeva. Primarni je zadatak provoĊenja konsenzusom dogovorene

kulturalne politike: stvaranje stabilnih uvjeta u kulturalnom sektoru, te zagovaranje procesa

usavršavanja, samopropitivanja u programskom i organizacijskom smislu. Financijski,

prostorni i drugi neadekvatni uvjeti ne bi smjeli biti izlikom i izgovorom za stagniranje u

kulturi. Posljedice se ĉesto oĉituju u nedostatku hrabrosti i odluĉnosti da se pokrenu i

ostvaruju i unutar institucija i udruga kreativni i organizacijski pomaci, procesi i inovacije.

Odgovornost da se permanentno podiţe razina kvalitete programa i komunikativnosti sadrţaja

kriterij je kojim se odreĊuju lideri u industriji kulture te promoviraju i afirmiraju kulturalnih

teţnje odreĊenih interesnih grupa koje proizvode sinergiju potrebnu za artikulaciju Splita kao

znatnog kulturalnog centra.


129

Sve navedeno je u interesu javnosti ţeljne aktivnog participiranja u kulturalnom

ţivotu. Istodobno, osiguravanjem materijalnih sredstava, infrastrukturnih i drugih potrebnih

uvjeta za nesmetano djelovanje institucionalne kulture, ne smije se zakinuti potpora

programski agilnim, dinamiĉnim, intrigantnim, suvremenim i provokativnim projektima koje

nudi nezavisna kulturalna scena. Stoga je potrebno kontinuirano postavljanje ciljeva i

zadataka kroz pojedinaĉne programe, te praćenje njihove realizacije i verifikacije u svim

fazama njihovog nastajanja, provoĊenja i trajanja. Poticat će se nabava novih tehnologija u

institucijama, informatiĉke i multimedijalne opreme, kao i programi namijenjeni

poboljšavanju kvalitete usluga, obavljanju redovne poslovne i umjetniĉke djelatnosti, te

marketinških i promidţbenih aktivnosti, a usmjereno prema konzumentima kulturalnih

dobara. Umreţenje i smišljanje projekata institucija i udruga nezavisne kulturalne scene ima

za cilj osiguravanje sredstava iz izvanproraĉunskih izvora financiranja, osobito fondova EU-a.

X.3.1. Kulturalno mapiranje grada, decentralizacija kulture

Kulturalno mapiranje grada trebao bi biti proces u kojem sudjeluju svi akteri splitske

kulture i javnog ţivota. U tom se smislu oĉekuju razni oblici suradnje: od aktiviranja uţeg

tima eksperata, predstavnika kulturalnih institucija, kulturalno-umjetniĉkih udruga,

zainteresiranih pojedinaca, pa sve do javnih skupova u koje su ukljuĉeni predstavnici najšire

javnosti. U konaĉnici, to je okupljanje oko zajedniĉkog cilja, a taj je producirati mapu svih

socijalno-kulturalnih resursa na prostoru koji otprilike odgovara Splitsko-dalmatinskoj

ţupaniji. Produkt mapiranja postojećih resursa bit će cjelovita i dinamiĉna „krvna slika―

kulture specifiĉnog prostora koja ima dvije osnovne namjene: Prva se sastoji u stvaranju

podloge za strateško planiranje kulturalnog razvoja grada i (re)mapiranju onih elemenata za

koje se vidi da nisu uĉinkoviti ili da se resursi prostorno mogu rasporediti drugaĉije i

pravednije. Druga namjena je kroz sam proces kulturalnog mapiranja formirati ĉitav niz

smjernica i materijala kljuĉnih za pripremu splitske kandidature za EPK 2020. Evo nekih od

tih smjernica:

a) konstruiranje participativnog okvira koji podjednako ukljuĉuje struĉnu i širu javnost

b) organiziranje javnih i medijski praćenih dogaĊanja koja konstruktivno prate odreĊene

stupnjeve razvoja projekta


130

c) povezivanje i suradnja sa relevantnim institucionalnim i vaninstitucionalnim suradnicima

koji su već aktivni i uspješni na kulturalnom polju

d) ukljuĉivanje već gotovih kulturalnih projekta kao pozitivnih primjera unutar same

aplikacije te planiranje novih projekta i kulturalnih suradnji , te naposljetku:

e) sondiranje općih identitetskih potencijala specifiĉnog kulturalnog krajolika kljuĉnog za

konstruiranje centralnog narativa splitske kandidature za EPK 2020, razrade pripadajućeg

vizualnog identiteta i strateške promocije ĉitavog projekta.

Ove projektne smjernice imaju dvije vrlo konkretne manifestacije:

a) javno dostupna web platforma strukturirana kao participativni okvir te medij promocije i

monitoringa (praćenja) razvoja projekta; te

b) cjelovita dokumentacija nastala spajanjem javno generiranog web sadrţaja i struĉnog

istraţivanja.

Ova je dokumentacija dostupna projektnom timu kao podloga i materijal za

postavljanje i raspis kandidacijske publikacije. Kulturalno mapiranje stoga nije predradnja

kandidaturi za EPK, već sama strategija kandidature. Ona se umjesto više ili manje

nametnutih koncepata, usmjerava na promišljeni naĉin osvještavanja onoga što u našem

kulturalnom prostoru imamo, te onoga što nemamo, a što nam treba. Mnoge europske prakse

pokazuju da više ili manje nametnuti kandidacijski koncepti ĉesto nailaze na nepremostive

prepreke, od politiĉkih i financijskih do struĉnih. U kontekstu politiĉkih tenzija te skuĉenih

financijskih okvira, predloţeni proces je strateška alternativna solucija. Umjesto jednog

dominantnog koncepta, predlaţe osmišljeni okvir za kolektivnu participaciju koji je ujedno i

alat kulturalne senzibilizacije i kontinuirane promocije vaţnosti ovog zajedniĉkog pothvata.

Kada je u ovakav kulturalni projekt ukljuĉena ĉitava javnost, emotivni, ali i ekonomski odnos

prema njegovim mogućnostima, energiji koja se u nj ulaţe ali i produktima koji će se ostvariti

kao projekti i programi, znatno se mijenja. Cjelovita kulturalna mapa slika je nas samih jer je

sami i stvaramo, pa stoga odgovora na kljuĉno pitanje – koliko smo zapravo kulturni danas i

ţelimo li uopće biti kulturni sutra? Kultura naime rijetko dolazi bez kulturnosti, a ako se kao

takva i dogodi, za njom ostaju tek nesnosne i nenadoknadive rupe u drţavnim i gradskim

proraĉunima. Kulturnost je, stoga, preduvjet za odrţivu kulturalnu ekonomiju, a kulturalna

ekonomija, baš kao i svaka druga ekonomija, podrazumijeva model trţišta voĊenog zakonima

ponude i potraţnje. Ponudu modela trţišta stvaraju kulturne institucije kroz kreiranje brojnih


131

kulturnih manifestacija ĉija veliĉina ovisi o cijenama karti kulturnih manifestacija, troškovima

kulturnih manifestacija, cijeni sliĉnih kulturnih manifestacija kod drugih kulturnih institucija,

te o cijeni proizvoda koji se troše uz ponuĊene kulturne manifestacije. S druge strane,

potraţnju modela trţišta stvaraju posjetitelji kulturnih manifestacija koja ovisi o cijenama

karti kulturnih manifestacija, o broju stanovnika na podruĉju odvijanja kulturnih

manifestacija, o visini dohotka posjetitelja kulturnih manifestacija, cijeni sliĉnih kulturnih

manifestacija kod drugih kulturnih institucija, o cijeni proizvoda koji se troše uz ponuĊene

kulturne manifestacije te o visini sredstava namijenjenih za reklamiranje kulturnih

manifestacija. U ovakvom modelu trţišta svakodnevno nastaje trţišna ravnoteţa (ekvilibrij) u

kojoj je ponuda jednaka potraţnji. U takvoj situaciji se formira prodajna cijena pri kojoj

posjetitelji kupuju sve karte koje se ponuĊene za odreĊenu kulturnu manifestaciju. MeĊutim,

ĉesto se u kulturnoj djelatnosti zna pojaviti višak ponude i višak potraţnje. Višak ponude

podrazumijeva da kulturne institucije ne uspijevaju prodati sve karte za odreĊenu kulturnu

manifestaciju jer je cijena karti za tu kulturnu manifestaciju veća od ravnoteţne. U tom

sluĉaju su kulturne institucije prisiljene sniziti cijene karti za odreĊenu kulturnu manifestaciju

kako bi preostali višak ponude karata u potpunosti eliminirali. S druge strane, višak potraţnje

se dogaĊa kada kulturne institucije prodaju sve ponuĊene karte za odreĊenu kulturnu

manifestaciju ĉiji broj nije dovoljan da zadovolji ukupnu potraţnju od strane posjetitelja jer je

cijena tih karti manja od ravnoteţne. U tom sluĉaju, rast potraţnje za kartama odreĊene

kulturne manifestacije uzrokuje rast cijena tih karti do ravnoteţne cijene u kojoj su

zadovoljeni svi posjetitelji. Budući da o prodaji karata ovise prihodi kulturnih institucija cilj je

svake kulturne institucije je maksimizirati prodaju karata. MeĊutim, bitno je naglasiti da je

kulturna manifestacija za posjetitelja luksuzno dobro ĉija je elastiĉnost cijena karte veća od 1.

To znaĉi da ukoliko se kulturne institucije odluĉe povećati cijenu karte kulturne manifestacije

za 1%, tada će doći do pada potraţnje za kartama od strane posjetitelja za više od 1% pod

pretpostavkom da sve ostale varijable koje utjeĉu na cijenu karte kulturne manifestacije

ostanu nepromijenjene. U tom sluĉaju, će doći do pada ukupnih prihoda od karata kulturnih

institucija. Ukoliko kulturne institucije odluĉe smanjiti cijenu karte kulturne manifestacije za

1%, tada će doći do rasta potraţnje za kartama od strane posjetitelja za više od 1% pod

pretpostavkom da sve ostale varijable koje utjeĉu na cijenu karte kulturne manifestacije

ostanu nepromijenjene. U tom sluĉaju, će doći do rasta ukupnih prihoda od karata kulturnih

institucija. Stoga se u financijskim projekcijama ove strategije smanjivanjem ukupnih


132

troškova hladnog pogona za 2% i povećanjem ukupnih sredstava za razvoj djelatnosti u

kulturi za 1% u vremenskom periodu od 2015. godine do 2020. godine, omogućava kulturnim

institucijama da smanjuju cijene karti kulturnih manifestacija i time ostvare povećanje prihoda

od karti kulturnih manifestacija s ciljem njihovog efikasnog poslovanja.

U kontekstu izrazito anemiĉne ponude i potraţnje, ovaj projekt izraĊivanja mape

„stanja stvari― stvara jasnu i dinamiĉnu sliku resursa te predlaţe specifiĉne naĉine djelovanja

unutar pojedine zajednice. U tom smislu, projekt za cilj ima pasivnu kulturnu publiku

pretvoriti u kulturne aktere i na taj naĉin u zamrli odnos ponude i potraţnje unijeti sasvim

novu dinamiku. Dakle primarni cilj ovog projekta, odnosno u ovom konkretnom sluĉaju cilj

kandidature za EPK jest stvoriti sociokulturalne preduvjete za razvoj kulturalne ekonomije

unutar šire splitske regije. Promišljeno strukturiranje i paţljivo moderiranje procesa mapiranja

stoga će biti kljuĉan ĉimbenik za ostvarivanje preduvjeta koji su ujedno i najjaĉi argumenti,

sam materijal i centralna naracija splitske kandidature za EPK 2020. Upravo u ovom

kontekstu ovo je središnji cilj srednjoroĉne Strategije kulture grada Splita.

X.3.2. Podizanje razine kvalitete dobara i usluga na svim područjima kulture i

umjetnosti

Institucije kulture imaju specifiĉne zadaće koje im propisuje osnivaĉ. Što su zadaće

konkretnije i jasnije artikulirane i dogovorene s upravljaĉkim strukturama institucija, te

ugovorima potkrijepljene, to je jednostavnije pratiti kvalitetu kulturno-umjetniĉke ponude i

valorizirati uspješnost kako na kulturološkom podruĉju, tako i prema standardnim

pokazateljima uspješnosti, a sve to u interesu participiranja javnosti koja svojim izdvajanjem

za kulturu ima pravo biti pravodobno informirana o svim procesima stvaranja i planiranja

kulturnih zbivanja, odnosno naĉina na koji se troši javni novac. Preduvjeti za ispunjavanje

ovog cilja su financijska stabilnost, pravodobno planiranje, strateško odreĊivanje konkretnih

ciljeva za svaki pojedini program unutar koncepcije generalnog plana, odreĊivanje ciljane

skupine publike s kojom program ţeli komunicirati, aktivnije korištenje zaposlenih kadrova,

analiza uspješnosti i komunikativnosti pojedinih programa/projekata. Ista pravila vrijede i za

praćenje koncepcijskog dugoroĉno usustavljenog strateškog plana u odreĊenom podruĉju

umjetniĉkog ili kulturalno-društvenog izriĉaja. Zato je potrebno uspostaviti otvoren odnos i


133

dijalog s korisnicima usluga, sve u cilju aktivnijeg, kvalitetnijeg propitivanja realizacije

kulturalne misije i vizije, kao i kasnijeg mogućeg realiziranja planova u obliku otvaranja

novih prostora za suvremenu kulturalne tendencije (npr. muzeja sporta, industrijskog muzeja,

izlaska pomorskog muzeja na more, itd.). Sve to treba biti u cilju povećanja interesa za

kulturu i stimuliranje publike da kroz kulturna dobra grade zajedništvo i tako pridonose

demokratizaciji urbanog društva.

Materijalni i infrastrukturni uvjeti grada Splita pruţaju mogućnosti za vrhunsku

kulturalnu institucionalnu ponudu, a izvorni, autentiĉni programi ruše predrasude kako je

kultura tek potrošaĉ, odnosno teret proraĉuna i sponzora. Kulturna dobra su dobitak, a

kvaliteta se moţe preispitati i provjeriti na više naĉina, ali to uvijek treba biti uoĉljiv pošten,

predan i posvećen rad na osmišljanju i domišljanju postupaka koje vode ţeljenom cilju. Taj

postupak treba biti uoĉljiv u radu neformalnih grupa, udruga nezavisne kulturalne scene, i

pojedinaca i slobodnih umjetnika. Odgovornost kulturalnih djelatnika prema publici i svijest o

korištenju javnog novca su elementi koji podiţe kvalitetu usluga, samim tim i okupljaju više

posjetitelja kulturalnih dogaĊanja.

Raznovrsnost kulturalnih sadrţaja nije tek posljedica financijskih okvira, već je i

rezultat sposobnosti kulturalnih djelatnika i umjetnika da kroz svoje djelovanje i umreţenje

zagovaraju vrijednosti, nadrastaju zablude, stereotipe i preduvjerenja, te stvaraju ţiv i agilan,

provokativan, kritiĉan, dijaloški i duhovit program koji na više razina korespondira s

vremenom i prostorom u kojemu nastaje i spram kojega se odnosi.

X.3.3 Povećanje dostupnosti kulturalnih dobara i usluga financiranih iz proračuna

Svaki graĊanin i svi graĊani Splita imaju pravo na kulturna dobra. Kultura nije

privilegija povlaštenih, ona ne smije stvarati niti odraţavati socijalne ili ekonomske razlike

izmeĊu stanovnika. Zadaća kulture jest da integrira graĊanstvo, bez obzira na spol, dob,

socijalni status, nacionalnost ili vjersko odreĊenje. Istodobno kultura mora biti otvorena

prema osobama s posebnim potrebama, ekonomski ugroţenim graĊanima, nezaposlenima,

osobama treće dobi. Kultura nikoga ne smije iskljuĉiti. Kulturna dobra moraju biti usmjerena

na dobrobit svih graĊana, pa se institucije u kulturi i kulturalni djelatnici moraju zauzimati da

kroz svoje djelovanje okupljaju ljude i uspostavljaju i zagovaraju kvalitetnu i što neposredniju


134

komunikaciju. Svatko ima pravo na kulturu kao na svoje neotuĊivo ljudsko pravo. Trajna je

zadaća Sluţbe za kulturu u Gradu Splitu da se sistematiĉno vodi briga o njezinoj dostupnosti,

te da potiĉe graĊane da aktivno participiraju u kulturalnim aktivnostima.

X.3.4. Organizacijsko i upravljačko osuvremenjivanje ustanova u kulturi kojima je

osnivač Grad Split

U doba brzih promjena modernizacija i transparentnost u upravljanju kulturom je bitan

segment. Treba što jednostavnije, u skladu sa zakonskom regulativom, postići poboljšanje i

unaprjeĊenje poslovanja u segment kulture. Javne potrebe za kulturu trebali bi se naslanjati i

izrastati iz Strategije, ĉiji dio su i strategije institucija predloţene osnivaĉu Gradu Splitu i

vijećima u kulturi. U analizi pojedinaĉnih strategija istaknute su i detektirane posebnosti

kulturalnog djelovanja, kako prednosti, tako i oteţavajući uvjeti za njihovu provedbu.

Pojedinaĉne strategije institucija i udruga tvore dio mozaika koji proizlazi iz argumentacije

vizije i misije, te strateških prioriteta kulturalnih politika Grada. Iz analize i rasprava je

uoĉeno da u strateškim projekciji mnogim institucijama i udrugama nedostaju adekvatni

prostori i potrebna infrastruktura, te se predlaţe i rješavanje problema u nadolazećem

srednjoroĉnom razdoblju i to po fazama, po listi prioriteta.

Osuvremenjivanje upravljanja odnosi se i na transparentnost i vidljivost zakonske

regulative, odluka i prihvaćenih strateških smjernica. Upravljaĉki kadar od Sluţbe za kulturu,

preko institucija i vodstva udruga i organizacija nezavisne scene mora se kontinuirano

obrazovati i pratiti nove tendencije u sferi kulturalnog menadţmenta. I tu je svaki pojedinaĉni

doprinos dobrodošao kao prilog procesu modernizacije, i osuvremenjivanja upravljanja, pa

tako i odluĉivanja, ali tek umreţenost svih aktera splitske kulture, razdijeljenih po podruĉjima

(filmska i medijska kultura, scensko-glazbena, muzejsko-galerijska i likovna djelatnost, te

nakladništvo i knjiţniĉku djelatnost) moţe odrediti utjecati na bolje i pravodobno odluĉivanje

u sektoru kulture. Upravo takvim holistiĉkim pristupom mogu se bolje predlagati i pronalaziti

rješenja da razvoj kulture ne zastaje zbog administrativne inertnosti ili partikularnih interesa.

U tu svrhu Strategija podrţava rad struĉnih vijeća za kulturu, koja su osnovana i

djeluju pri gradonaĉelniku i Sluţbi radi valorizacije ostvarivanja ciljeva kulturne politike i

artikulacije mjera za njeno provoĊenje, osobito kroz predlaganje javnih potreba u kulturi za


135

koja se u Proraĉunu Grada Splita osiguravaju sredstva. Svrha toga je ostvarivanje

dominantnog i institucionaliziranog utjecaja kulturnih djelatnika i umjetnika na donošenje

odluka vaţnih za kulturu. PredviĊeno je da kulturna vijeća aktivno obavljaju svoje zadatke, te

da se to odrazi i u naĉinu financiranja javnih potreba u kulturi, odreĊivanja strateških

prioriteta te u stalnoj valorizaciji pojedinih programa.

Ovom Strategijom Sluţba za kulturu preuzima nove zadaće na podruĉju strateškog

planiranja i voĊenja kulturalne politike. U tom kontekstu sve gradske kulturalne ustanove

prelaze na dugoroĉno planiranje i ciljano djelovanje kako bi se ostvarili planirani poslovni i

programski ciljevi. Strategije kulturalnih ustanova Grada Splita, koje su sastavnim dijelom

ovog skupnog dokumenta strategije, usuglašene su s temeljnim vrijednostima: misijom i

vizijom razvoja kulture i kulturalnih politika Grada Splita. Strateški planovi kulturalnih

ustanova, izmeĊu ostalog, osnovni su uvjet i za prijavljivanje na javne pozive Ministarstva

kulture RH. Djelovanje na strateškoj podlozi ukljuĉuje takoĊer i sustavno praćenje te analizu

kulturalnih potreba graĊana i publike, te verificiranje ostvarenih i realiziranih programa.

Svakako će se poticati i suradnja izmeĊu ustanova u kulturi i udruga s podruĉja kulture i

samostalnih umjetnika u realizaciji programa.

X.3.5. Obnova, proširenje, dinamiziranje sadrţaja i izgradnja kulturalne infrastrukture

u objektima čiji je vlasnik Grad Split

X.3.5.1. Infrastruktura i zaokruţivanje objekata

X.3.5.1.1. Dogradnja Galerije umjetnina

Završetkom izgradnje III. faze proširenja Galerije umjetnina na bastion Cornaro –

predviĊene već prvom idejom o smještaju galerije u zgradu Stare bolnice – ustanova će

zaokruţiti prostorne i tehniĉke uvjete potpunog ispunjenja svog kulturološkog poslanja i uloge

u društvenoj zajednici, a time osnaţiti svoj status jedne od temeljnih ustanova zaduţenih i

zasluţnih za afirmaciju hrvatske umjetnosti u globalnoj kulturi, odnosno, promociji

meĊunarodne umjetnosti i muzeoloških standarda u lokalnom i nacionalnom prostoru.

Obnova i revitalizacija bastiona Cornaro, posljednjeg splitskog bastiona ĉiji se izgled moţe


136

rekonstruirati i prezentirati, logiĉno su priznate kao kompatibilan projekt jer se unutar

bastiona mogu kvalitetno realizirati potrebni muzejski sadrţaji i smisleno formirati novi

vanjski sadrţaji. Formiranje muzejsko-galerijskog bastiona, kao daleke rime berlinskoga

Muzejskog otoka, osiguralo bi tom prostoru dostojan sadrţaj i naĉin korištenja. Prema

postojećim uvjetima i elaboratima (GUP iz 2005, Konaĉni prijedlog izmjena i dopuna PUP-a

povijesne jezgre Grada Splita iz 2007, Geotehniĉka i geofiziĉka istraţivanja i mjerenja za

potrebe izrade programskih smjernica za provedbu arhitektonskog natjeĉaja III. faze Galerije

umjetnina iz 2008.), svi sadrţaji koji će se graditi bit će ispod postojeće razine tla, ostavljajući

na taj naĉin slobodnu površinu za park skulptura zamišljenog u obliku integralnog dijela

izloţbene zbirke, a koji pruţa mogućnost korištenja i za druge sadrţaje (koncerti, performansi,

projekcije, ali i djeĉje igralište primjerice...).

X.3.5.1.2. Ljetna pozornica

U sklopu rasprava o obnovi i revitalizaciji bastiona Cornaro, više puta je ovih godina

postavljeno i pitanje Ljetne pozornice, koja Splitu izrazito nedostaje. Split ima ambijentalne

pozornice, ali one nisu univerzalne, a priredbe na njima ne bi smjele ometati normalne

turistiĉko-kulturalne tokove. Takva Ljetna pozornica moţe se koristiti u svrhe kazališnih

predstava, koncerata (ozbiljne, zabavne ili pop glazbe, jazza...), ali i foklornih priredbi i

baštinske kulture, ĉime se takoĊer obogaćuje kulturna ponuda grada. Ljetna pozornica bi

morala biti u funkciji od travnja do kraja rujna, i tako ostvarivala i ne mali prihod, ako se

programski pravilno usmjeri. Ona bi mogla, uz novu Koncertnu dvorani i Dom mladih, biti

još jedno podruĉje rada Koncertne agencije, za kojom u Splitu takoĊer vlada potreba.

Nekoliko mogućih lokacija je odbaĉeno (Sustipanski plato radi akustiĉkih problema i

neizoliranosti, tvrĊava Gripe zbog mogućih kolizija sa zaštitom spomenika itd.). Kao jedna od

mogućih lokacija, uz to centralna, spominjao se baš bastion Cornaro, uz uvjeravanja da

planovi proširenja Galerije umjetnina i moguća Ljetna pozornica (s eventualno montaţnim

teleskopskim gledalištem za izuzetno posjećene priredbe, koje u vremenima kada na pozornici

nema programa ne bi narušavalo izloţbenost ambijenta) ne bi kolidirali, nego bi mogli

pomoći sinergiji izmeĊu posjeta pozornici (s njenih prosjeĉnih 300-400 posjetilaca po

priredbi, pa do eventualnih tisuću) i galerijskih sadrţaja (pod geslom: „posjeti izloţbu, vidi

kazališnu predstavu, slušaj koncert, uţivaj u eksponatima―). Za ureĊenje Ljetne pozornice


137

moguće je koristiti i fondove izvan Hrvatske (i Šibenik je Ljetnu pozornicu financirao dijelom

iz europskih fondova).

X.3.5.1.3. Uređenje i stavljanje u funkciju Koncertne dvorane

Grad Split i Ministarstvo kulture RH će u sljedeće tri godine u omjeru 50:50

financirati izgradnju koncertne dvorane s 250 sjedećih mjesta u zgradi Hrvatskog doma u

Tonĉićevoj ulici 1, povrh Gradskog kazališta lutaka. U planu je multifunkcionalna dvorana,

koja će sluţiti kao koncertna, scenska i sveĉana. Upravljaĉku strukturu odredit će Grad Split.

Izgradnja dvorane planira se do 2017. godine. Inaĉe, cilj te adaptacije je ureĊenje i obnove

zgrade, upisane u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, te preureĊenje sveĉane

dvorane (velike dvorane). UreĊenjem zgrade Hrvatskog doma za koncertnu dvoranu Grad

Split i Splitsko-dalmatinska ţupanija dobivaju prvi objekt tog kapaciteta gledališta,

dimenzioniranoga upravo za većinu potreba u koncertnoj djelatnosti grada Splita budući da u

zgradi HNK Split gledalište velike scene iznosi 654 mjesta, dok u foyeru iznosi 150 mjesta.

UreĊenjem zgrade Hrvatskog doma u Splitu povezat će se s Koncertnom dvoranom dvije

javne ustanove s podruĉja kazališne djelatnosti: Gradsko kazalište mladih Split i Gradsko

kazalište lutaka Split. Naime, iskoristit će se prednost fiziĉke povezanosti pri dimenzioniranju

i ureĊenju ostalih prostora u zgradi, tako da bi, pored Koncertne dvorane s dvoranom za

probe, u istoj zgradi nakon ureĊenja Gradsko kazalište lutaka i Gradsko kazalište mladih

dobila probne i ĉitaĉe dvorane za svoje profesionalne ansamble, te prostore opremljene i

ureĊene za radionice i studija za rad djece i mladih. Komplementarnost djelatnosti i sadrţaja

unutar povezanog prostora, koji se dijelom moţe tretirati i kao cjelovit prostor, smanjuje

potrebu zapošljavanja pomoćnog i dijela struĉnog osoblja koji bi bio potreban da je posrijedi

izdvojen objekt namijenjen koncertnoj djelatnosti.

X.3.5.1.4. Dom Mladih – Multimedijalni kulturni centar: opremanje, uređenje i

programi

Ovaj je objekt Nacionalna zaklade za razvoj civilnog društva uvrstila meĊu ĉetiri

najbolje ocijenjena projekta u Republici Hrvatskoj. U toj konkurenciji su još bili Pula s


138

Rojcem, Rijeka s Molekulom i Zagreb s Pogonom. Osigurana su sredstva da se objekt završi i

obnovi na vrijeme, po pripremljenoj dokumentaciji. Rok za završetak dvorane je do 2016.

godine. MeĊutim, programi su vezani iskljuĉivo uz Platformu Doma mladih. Stoga, budući je

podruĉje kulture kojim se MKC bavi izrazito dinamiĉno i da u sebi integrira mnoge

umjetniĉke forme, nuţno je proširiti opseg produkcije kako bi se pratile promjene u okolini i

išlo u skladu s razvojem dogaĊanja u kulturalnim podruĉjima. Rijeĉ je o stvaranju tehnološki

inovativnih programa, kako onih koji se temelje na upotrebi tehnologije „streaminga―, tako i

programa mediateke koji pretpostavlja kreiranje video zbirke podataka, što omogućavaju

jednostavnije i brţe kreiranje programa novomedijskih umjetnosti i njihovo pribliţavanje

publici. Potrebno je širenjem programskog opsega i tematskog okvira utjecati na povećanje

broja korisnika i njihovih kulturalnih potreba, olakšati razmjenu znanja meĊu razliĉitim

generacijama aktera s podruĉja kulture te proširiti ponudu medijacijskih, informativnih i

edukacijskih programa. Za to je nuţno umreţenje s obrazovnim (UMAS, Filozofski fakultet,

polaznici srednjih škola) i gospodarskim sektorom. Unutar programskih klastera MKC

namjerava povećati suradnju i aktivnosti dinamiziranjem vlastitog sudjelovanja u postojećim

meĊunarodnim mreţama (mreţa Bijenala mladih Europe i Mediterana) i intenziviranjem

suradnje sa stranim kulturalnim centrima (Goethe Institut, British Council) kao i

uspostavljanjem novih suradnji s inozemnim organizacijama. Cilj je i realizirati aktivnosti

unutar uspostavljene regionalne suradnje kroz program Zoom! (nositelj MSU Beograd,

partneri: MKC Split, Urban Sarajevo, PUNKT Podgorica).

Ipak, obzirom na organizacijsku ulogu i prostorni potencijal MKC-a i Doma mladih

nameće se ideja za njihovo korištenje kroz programe ali i druge aktivnosti u godini odvijanja

manifestacije EPK. Struĉne osobe u ulozi organizatora kulturalnih dogaĊanja, tehniĉka

osposobljenost i buduća opremljenost objekta, temelj su da centar postane glavno medijsko

središte, tzv. „hub― cjelogodišnje manifestacije EPK, centar u kojem se publika moţe

informirati, odnosno upotrebom novih tehnologija sudjelovati u svim programima. Primjer je

centar FACT (Foundation for Art and Creative Technology) kao „anchor building― za vrijeme

odrţavanja program EPK 2008. u Liverpoolu u Velikoj Britaniji. Projekt Multimedijalni

kulturni centar – Dom mladih je prošao na natjeĉaju kojeg je 2013.godine raspisalo

Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije u sklopu Programa pripreme i

provedbe razvojnih projekata prihvatljivih za financiranje iz fondova EU-a – potprogram

Priprema regionalnih razvojnih projekata. TakoĊer, osnovne smjernice i Zakljuĉak

Comment [K31]: Povezivanje Multimedijalnog kulturnog centra sa Sveučilištem


139

koordinacijskog tijela za izgradnju Doma mladih Strategija donosi u cjelosti: „UreĊenje

objekta Dom mladih u Splitu po projektu multimedijalne i suvremene koncertne dvorane i

ostalih prostora dobiva rješenje za koncertne programe, filmske, multimedijalne, RTV i video

projekcije, kao i za dio aktivnosti mladih i nezavisne kulture. Kao multifunkcionalno kulturno

središte i multimedijalna kulturna vrata omogućio bi se prijenos razliĉitih programa iz objekta

Doma mladih i ostalih ustanova u kulturi grada Splita putem razliĉitih Internet platformi, web

streaminga, clouda, satelitskog prijenosa, direktnog RTV snimanja i prijenosa. TakoĊer bi se

omogućila kompletna tonska i video produkcija. Prostor Doma mladih u Splitu po

projektiranom sadrţaju se sastoji od:

1. velike dvorane s multifunkcionalnom pozornicom za otprilike 700 mjesta, te reţijskim i

pomoćnim prostorima,

2. malog amfiteatra kapaciteta otprilike 200 mjesta s pripadajućim reţijskim prostorom,

3. dvorane ispod velikog gledališta velike dvorane s mogućnosti pregraĊivanja u tri manje,

4. prostora na etaţi +1 i +2,

5. dvorana u podrumu (prostor sadašnjeg kluba „Kocka―),

6. prostor radija KLFM Split,

7. prostor potkrovlja – etaţa +7,

8. ostali prostori.

Stoga:

1. Prostor velike dvorane s pozornicom treba sluţiti za koncertne i kazališne izvedbe (drama,

opera), zatim za suvremeni ples i pokret, te kao TV studio, ali i kongresno-konferencijska

dvorana, dvorana za digitalnu filmsku i video projekciju. Ukljuĉuje nuţni pripadajući

reţijski prostor za upravljanje sustavima tona, videa i scenske rasvjete te prostor za

digitalni filmski projektor.

2. Prostor malog amfiteatra treba sluţiti kao kongresno-konferencijska dvorana, dvorana za

seminare i radionice, ali i dvorana za analognu filmsku projekciju, te video projekciju.

Uklanjanjem pomiĉne akustiĉke pregrade izmeĊu malog amfiteatra i pozornice dobiva se

prostor za manje kazališne izvedbe, koncerte i radionice. Ukljuĉuje pripadajući reţijski


140

prostor za upravljanje sustavima tona, videa i scenske rasvjete te prostor za analogni

filmski projektor.

3. Dvorana ispod velikog gledališta velike dvorane treba sluţiti kongresno-konferencijskoj

namjeni, kao izloţbeni prostor, prostor za performanse i suvremeni umjetniĉki izraţaj

ostalih vrsta, eventualno takoĊer za dodatnu digitalnu filmsku projekciju, kao i za odvijanje

seminara i drugih vrsta radionica. Potrebno je svakako prostor organizirati (urediti)

modularno.

4. Horizontalnim pregraĊivanjem neiskorištenog prostora koji se nalazi iznad same

pozornice, na visin od 15m od nulte toĉke pozornice, dobiva se prostor nad tom pregradom

koja sluţi kao podnica nove etaţe, a koji je iskoristiv za razliĉite komercijalne, izloţbene

namjene, ili za RTV studio. U kombinaciji s vanjskim prostorom na toj visini te s

prostorom potkrovlja, koji se ovdje spominje u toĉki 7., a s kojeg se pruţa lijep pogled,

mogao bi se organizirati atraktivan komercijalni i/li ugostiteljski sadrţaj.

5. Dvorana u podrumu (prostor sadašnjeg kluba Kocka) moţe sluţiti kao dvorana s

pozornicom za koncertne izvedbe i aktivnosti namijenjene za mlade, ali moţe sluţiti i kao

probna dvorana za koncerte predviĊene na velikoj pozornici.

6. Prostor radija KLFM Split treba sluţiti kao studijski, reţijski i uredski prostor. On bi

postao informativni centar za Dom mladih i predviĊen je za rad mladih u elektronskim

medijima i ureĊivanju multimedijalnih kulturnih vrata. U reţijsko-studijskom prostoru

radija bi se odvijala i sloţena tonska i video postprodukcija.

7. Prostor potkrovlja nakon izmještanja tehniĉke opreme za antenske sustave na krovu zgrade

u jednu tehniĉku prostoriju potkrovlja, dobio bi se atraktivni komercijalni prostor s

mogućnosti praćenja svih dogaĊanja u Domu mladih.

8. Ostali prostori bi po modularnom principu sluţili za razliĉite svrhe, kao garderobe,

pomoćni prostori, uredi, ali i radionice kreativne kulture za mlade (glazbeno-scenske i

kazališne radionice, ples, rad s djecom niţeg uzrasta).

Naĉelno, nijedan prostor ne bi trebao biti definiran prema aktualnim ili budućim

korisnicima Doma mladih, već po sadrţaju, te dodjeljivan ponajprije po naĉelu adekvatnosti

programa kojeg nude korisnici. TakoĊer, morao bi se uspostaviti princip rotacije više nositelja

programa, kao istovremenih korisnika prostora.―


141

Predmetni projekt i date smjernice omogućavaju parterno modularno korištenje

objekta kao tvornice kulture za oblikovanje svih vrsta programa u vizualnoj i glazbeno-

scenskoj kulturi koji svoj kulturni proizvod nudi na pozornici posjetiteljima i u digitalnom

zapisu neograniĉenom broju korisnika u cijelom svijetu, kao i ostale digitalne zapise iz

fundusa – riznice ustanova u kulturi s podruĉja kazališne odnosno glazbeno-scenske,

muzejske i galerijske djelatnosti, koji su pohranjeni u digitalnom zapisu ili se upravo odvijaju

na pozornicama, izloţbenim prostorima ili na javnim površinama grada Splita, prenosi u svijet

ili svjetska kulturna zbivanja donosi u 3D hologramskoj tehnologiji na pozornice Doma ili

kroz projekcije na platnu u 2D tehnologiji u Domu i na javnim površinama grada Splita.

Opremeljenost pozornice velikog i malog amfiteatra s promijenjivom akutstikom prostora

omoguĉilo bi odrţavanje svih vrsta kazališnih predstava (opera, drama, balet, suvremeni ples),

koncertnih izvedbi, projekcija, kongresa, video konferencija u vlastitoj produkciji dostupnim

u većini domova kulture u Hrvatskoj i predstavljao bi multikulturalni koncept koji se temelji

na sinergiji same Ustanove, Sveuĉilišta u Splitu, programima nezavisne i institucionalne

kulture u njenoj produkciji ili prezentaciji, disperziji kulturnih, informacijskih, znanstvenih i

drugih sadrţaja na neograniĉenom podruĉju i primanje kulturnih, informacijskih, znanstvenih

i drugih sadrţaja te distribuciju i disperziju na ovom podruĉju. U kratkoroĉnom razdoblju

ostvaruje se i daje potporu zamišljenom marketinškom holdingu ustanova u kulturi i pruţa sve

informacije i zapise u elektronskim medijima posjetiteljima putem besplatne Wifi mreţe i QR

(Quick response, brzih odgovora) kodova kao ukupnom informacijskom sustavu koji

posjetiteljima omogućava pristup traţenoj bazi podataka i zapisa, te sluţi kao reklamni

informacijski vodić za posjetitelje i internet blagajna za kupnju ulaznica. Srednjeroĉno video

projekcijama visoke kvalitete na javnim površinama (projekcijskom platnu, zgradi) uz

korištenje sinkroniziranog audio signala i njegovog prijema u slušalicama (putem pametnih

telefona, tableta) omogućava se distribucija pojedinog programa kroz projekcije na

ograniĉena gledališta ili putem putem razliĉitih Internet platformi, web streaminga, clouda,

satelitskog prijenosa, direktnog RTV snimanja i prijenosa programa na neograniĉeno

virtualno gledalište dugoroĉno, time da bi se pojedini programi u kvalitenom AV zapisu djela

u produkciji ustanova (djela iz riznice) mogla prikazati uz ili bez naplate ograniiĉenom

projekcijskom gledalištu ili virtualnom neograniĉenom gledalištu.

Adaptacijom Doma mladih uz primjenu navedenih tehnologija moguće je postići

većinu od ciljeva postavljenih u ovoj Strategiji i ostaviti otvorena vrata tehnološkom napretku


142

koji se u razdoblju za koji se donosi Strategija (narednih deset godina) i oĉekuje, jer već u

ovom tehnološkom trenutku cijeli svijet je virtualno gledalište, a postojeće pozornice,

izloţbeni ili muzejski prostori su za sada fiziĉki i stvarni, a mogu postati i virtualni.

X.3.5.1.5. Umjetnička rezidencija

Projekt Artist in Residence jedan je od onih koji mijenjaju profil grada i potiĉu urbanu

regeneraciju. Zbog toga je nuţno planirati njegovo proširenje. Umjetniĉke rezidencije

naglašavaju vaţnost smislene i slojevite kulturne razmjene i naĉin su na koji se društvo brine

o razvoju suvremene kreativne industrije. Višestruki efekti takva ulaganja poticaj su za

daljnje aktivnosti na podruĉju multikulturalne razmjene i meĊunarodnih dijaloga, kao

preduvjeta za razvoj civilnog društva i nezavisne ku lture.

Izuzetna umjetniĉka produkcija i potrebe grada ove veliĉine i vaţnosti, definitivno

zavrjeĊuju ozbiljan rezidencijalni program, naroĉito ako znamo da su mnogi europski

gradovi oslanjali svoje kandidature i realizirane izbore za EPK na programe poput

rezidencijalnih. Udruga Kurs je do sada realizirala literarne rezidencije i time stekla

prepoznatljivost u cijeloj regiji i Europi. Jedan od ciljeva u strategiji je povećanje kapaciteta

rezidencijalnog programa, koji bi obuhvaćao razna polja umjetnosti, od konceptualnih,

vizualnih, pa do informatiĉkih, glazbenih i spisateljskih, ĉime se ostvaruje i bolja suradnja

splitskih institucija i organizacija. Za proširenje umjetniĉkih rezidencija grad Split je osigurao

prostorno stambene jedinice bivšeg Ferijalnog saveza. Financijska odrţivost temeljit će se na

suradnji s dosadašnjim meĊunarodnim partnerima koji financijski podrţavaju dugogodišnji

rezidencijalni program (njemaĉka mreţa Traduki, Pro Helvetia, Zaklada S. Fischer, Zaklada

za kulturu Liechtenstein), te Grad Split, Splitsko-dalmatinska ţupanija i Ministarstvo kulture

RH. Za daljnje jaĉanje i proširenje programskog djelovanja koristit će se meĊunarodni

fondovi, fondovi EU-a, diplomatski fondovi odnosno zaklade u zemljama iz kojih se pozivaju

autori, te, dakako, vlastiti prihodi. Infrastrukturno ulaganje u ureĊenje smještajnog objekta za

namjenski program Grad Split planira u partnerskom odnosu s Ministarstvom kulture RH.

X.3.5.2. Povijesna jezgra pod UNESCO-vom zaštitom

Comment [K32]: trebalo bi svuda navesti točnu adresu i to važdi za sve lokacije koje su obuhvadene ovom strategijom


143

X.3.5.2.1. Gospodarenje starom gradskom jezgrom

Unatoĉ kontinuiranoj aktivnosti na zaštiti i obnovi, nizu istraţivaĉkih, konzervatorskih

i restauratorskih zahvata na najznaĉajnijim spomenicima, fiziĉko stanje graditeljskog fonda i

komunalne infrastrukture u povijesnoj jezgri Splita nije zadovoljavajuće, a ne zadovoljavaju

ni uvjeti ţivota i rada u staroj gradskoj jezgri. Osim kroniĉnog nedostatka financijskih

sredstava, uzroci tog stanja su i u lošoj koordinaciji velikog broja institucija i organizacija

koje su odgovorne za planiranje, zaštitu i upravljanje jezgrom. Vizija razvitka stare gradske

jezgre navedena je u cijelosti u poglavlju XI.4.

X.3.5.2.2. Stara gradska vijećnica (Loţa)

Stara gradska vijećnica moţe biti elitni prostor kulture Grada Splita i, eventualno,

simboliĉni centar zbivanja ako Split bude izabran za EPK – i kao prostor koji Splitu znaĉi ono

što je Firenzi Palazzo Vecchio ili Dubrovniku Kneţev dvor, i kao znak komunalne autonomije

i vjekovnoga gradskog identiteta. I u SWOT analizi Vijeća u kulturi za muzejsko-galerijsku

likovnu djelatnost zahtijeva se izrada dugoroĉnog koncepta korištenja Stare gradske vijećnice

i ulaganja u njezinu zgradu. Ona je, kako se ondje naglašava, dragocjen i jedini atraktivan

izvaninstitucionalni gradski izloţbeni prostor ali samo za neke sadrţaje, koji moraju biti

vrhunski, i na taj naĉin odgovarati vrhunskom mjestu Loţe u kulturalnom imaginariju Splita.

Vijeće u kulturi za muzejsko-galerijsku likovnu djelatnost poziva da se posebnim Pravilnikom

odredi i definira naĉin upravljanja tim središnjim reprezentativnim prostorom Grada,

prikladnim u institucionalne svrhe te za vrhunske likovno-dogaĊajne sadrţaje. U procesu

deblokiranja kulturalnih potencijala Grada Splita, reĉeno je, treba naći naĉina da se ta

prekrasna gotiĉka palaĉa na još intenzivniji i reprezentativniji naĉin pozicionira u brend Splita

kao europskoga povijesno-umjetniĉkog središta.

X.3.5.2.3. Palača Milesi

U sljedećem razdoblju Grad treba, u dogovoru sa HAZU-om kao korisnikom Palaĉe

Milesi, intenzivno nuditi sadrţaje kako njezin reprezentativan izloţbeni prostor, na dodiru


144

stare gradske jezgre i Rive, bude korišten ĉešće i bogatije, da bude ne samo reprezentativan

nego i visoko atraktivan punkt, pazeći takoĊer, kao i u sluĉaju Stare gradske vijećnice, da

ponuĊeni sadrţaji ne budu ispod razine dostojanstvene ljepote najuglednije splitske barokne

palaĉe.

X.3.5.3. Gradska park šuma

X.3.5.3.1. Park-šuma Marjan

X.3.5.3.1.1. Strategija zaštite Marjana

Poštivat će se granice zaštićenog podruĉja Park šume Marjan odreĊene Rješenjem iz 1988.

godine. Prostor unutar Park šume Marjan uvaţavat će se kao prvenstveno javni prostor na

dobrobit graĊana Splita i posjetitelja, koji ima kulturalnu, socijalnu, odgojno obrazovnu i

rekreativnu namjenu.

Ukinut će se postojeće graĊevinske zone iz PŠ Marjan.

Park šuma Marjan se u svom punom opsegu ukljuĉuje u kontaktnu zonu UNESCO-ve

zaštićene povijesne jezgre grada Splita.

Dovršit će se izrada Prostornog plana podruĉja posebnog obiljeţja (PPPPO), a unutar tog

plana posebno naglasiti zaštita Marjana kao ne samo prirodnog prostora, nego i mjesta

kulturalne memorije.

X.3.5.3.1.2. Djelovanje Javne ustanove za upravljanje Park-Šumom Marjan kao

ustanove u kulturi

Javna ustanova za upravljanje Park-šumom Marjan (JU PŠM) će obzirom na starost šume,

zahtijevat nastavak studije Monitoring stanja ošteĉenosti šumskih ekosustava na podruĉju

park-šume Marjan koja ima za cilj pokazati stanje stabala u Park-šumi Marjan.


145

JU PŠM u okviru svojih redovnih djelatnosti zaštite prirode u suradnji s drugim

znanstvenim institucijama u gradu i drţavi (Drţavni zavod za zaštitu prirode, Institut za

jadranske kulture i melioraciju krša, Šumarski fakultet) radit će na monitoringu biljnih i

ţivotinjskih vrsta koje imaju Marjan za svoje prebivalište.

JU PŠM će u dogovoru s Gradom Splitom nastojati iznaci sredstva za izgradnju stabilnog

objekta na Sedlu kao promatraĉnice kaoja bi u donjem dijelu bila sa turistiĉkim sadrţajima

a u vrhu sa prostorijom za smještaj djelatnika u PPZ-a.

JU PŠM će razmotriti mogućnost postave sigurnosnih kamera kako bi zaštitili crkvu Sv.

Jere ali moţebitno Prvu vidilicu.

JU PŠM inzistirat će na obnovi solarnih ćelija, obnove trim-staze, popravak zidova na

Šetalištu Ivana Meštrovića. Moţe se aplicirati na Fond zaštite okoliša, EU-fondove....

JU PŠM zajedno s Gradom Splitom će pokušati osigurati sredstva za izradu hidrantske

mreţe duţ poţarnog puta. Završetkom ovog posla ĉitavo podruĉje Park-šume bilo bi

isprepleteno hidrantskom mreţom.

JU PŠM nastavit će sa planiranim aktivnostima na saniranju plaţa, obnovi Botaniĉkog vrta

i zgrade ZOO, obnovi trim staze, signalizacije, protupoţarnih putova, zaštitnih ograda, te

na protupoţarnoj i općoj sigurnosti.

JU PŠM u okviru svojih zakonskih ovlasti, a sukladno pozitivnim zakonskim propisima,

štit će Park-šumu Marjan od nove bespravne izgradnje kao i od bilo kakve druge

devastacije zaštićenog prostora.

X.3.5.3.1.3. Marjan kao prostor djelovanja kulturalnih ustanova i prostor ţive kulture

Na ovom mjestu slijedi analiza stanja i odreĊena buduća namjena i korištenje kompleksa

Vile Dalmacija, pogotovo kao mogućeg budućeg prostora kulturalne i/ili znanstvene i

visokoškolske aktivnosti. Pritom se svaka buduća namjena mora prilagoditi statusu

Marjana kao zaštićenog prostora bez graĊevinskih zona. Svaka buduća funkcija –

znanstvena, kulturalna ili neka treća – mora podrazumijevati da će obalni prostor biti


146

otvoren za za javnost. Kao poĉetak takvog otvaranja, ukloniti će se uzobalni zid na

Kašteletu i urediti uzobalna pješaĉka staza do Kašjuna (juţna šetnica).

Rekonstruirat će se postojeći Zoološki vrt uz obnovu zgrade Prirodoslovnog muzeja i

malog restorana u funkciji edukacijskog centra na naĉin da budući Zoološki vrt bude u

skladu sa suvremenim standardima, s manjim brojem domaćih ţivotinja u autentiĉnim

nastambama, uz uklanjanje betonskih nastamba za divlje ţivotinje.

U suradnji sa Sveuĉilištem, dovršit će se otpoĉeti proces ureĊivanja i vraćanja u funkciju

Botaniĉkog vrta.

Marjanski prostori – ponajprije ali ne iskljuĉivo Vila Dalmacija, Meštrovićev kaštelet,

Galerija Meštrović, Sustipan, Sturine te Oceanografski institut – i dalje trebaju biti prostori

otvoreni za glazbeno-scenske, scenske i glazbene aktivnosti. Pritom će se od kulturalnih

aktera koji koriste taj prostor oĉekivati krajnja obazrivost u njegovu korištenju, poglavito

kad su po srijedi protupoţarna zaštita, otpad i promet.

Marjanske prostore – meĊutim – ne treba koristiti za glazbene i glazbenoscenske

aktivnosti koje podrazumijevaju izrazitu masovnost, trajanje tijekom cijele noći, te

povećani rizik od poţara (rock concerti, rave party-ji…). Takve aktivnosti – inaĉe

dobrodošle – treba planirati u manje osjetljivim gradskim prostorima.

Revitalizirat će se priliĉno umrtvljena funkcija ljetne pozornice kod Zoološkog vrta, kao i

glorijeta na Sustipanu. Ti prostori trebaju biti fleksibilno otvoreni za pjesniĉke, glazbene i

jednostavnije scenske nastupe, ukljuĉujući amaterske, studentske i školske, a naroĉito u

dnevnim satima i vikendom. Treba razmotriti koja bi ustanova mogla koordinirati, poticati

i usustaviti korištenje tih prostora za kulturu.

Organizirat će se posjete marjanskim kulturalnim znamenitostima (crkvicama, muzejima,

galerijama, ustanovama i spomenicima kulture), te će se sustavno voditi briga o

promicanju marjanskih znamenitosti kao dio kulturalne ponude grada. Kao dio te brige,

otvorit će se marjanska ―porta‖ ili ―recepcija‖ u prostorima Društva Marjan pokraj

Ţidovskog groblja.

Comment [K33]: ???


147

X.3.5.4. Tradicionalni pučki urbani ambijenti (Varoš, Radunica, Toč…)

Smještena izvan zaštićene gradske jezgre, ali u neposrednom kontaktu s njome ostaju

podgraĊa koja su povijesno nastajala i rasla u funkciji grada, kao njegova periferija, a sada

odavno i sama centar, povijesni, ali drukĉiji: puĉki, svjedoĉanstvo o puĉkoj kulturi onoga

istoga teţaĉkoga i obrtniĉkoga Splita koji je ţivio od plodova zemlje i mora, ali nije ţalio ni

novca ni truda da sebi sagradi kazalište s najvećim gledalištem u jugoistoĉnoj Europi. Postoji

stanovit moralni kulturni dug svih pobornika institucionalne kulture prema tim njezinim ne

manje aktivnim i vaţnim povijesnim ishodištima, povremeno nepravedno zanemarivanima u

euforiji moderne. Bude li Split EPK, dva tisućljeća nakon nastanka teatra ili odeona Ad

basilicas pictas, dvjesto godina nakon osnutka Arheološkog muzeja, on neće biti kadar

prikazati cjelovito svoj prinos europskoj kulturi, nedvojbeno znatniji od svoje veliĉine i

ekonomske snage, ako izostavi ono što u njegovoj povijesti znaĉe „spli'ski varoši―.

Veli varoš i danas privlaĉi skladnošću svog ambijenta, neobiĉnom elokventnošću puĉke

kamene arhitekture. Premda je za mnoge taj prostor već prije desetak ili ĉak dvadesetak

godina otpisan u spomeniĉkom smislu – radi brojnih primjera arhitektonskih degradacija, što

je pak posljedica temeljite unutrašnje socijalne i psihološke transformacije koju je doţivio i

preţivio ĉitav Split – rehabilitacija tog ambijenta u cjelini i u stotinama detalja nije nemoguć

posao, jer sve te štete su u pravilu popravljive. Splitski varoši, ponajprije Veli i Luĉac, a za

njima i Manuš i Dobri, nisu samo ambijentalno dobro (nedovoljno paţljivo i nedovoljno

energiĉno branjeno od devastacijskih nasrtaja), nisu samo pitoreskne vedute Solurata ili

Radunice, nego su i danas polovi urbane sinergije, jamaĉno i kulturalne. Za razliku od

povijesnog centra, koji je mjestimice pretvoren u sezonski ugostiteljski megaštekat, ispraţnjen

od stalnih stanovnika i stoga polusablastan izvan sezone, splitski varoši ţive i proizvode, pa i

svoju kulturu. Prema njoj i prema tom prostoru, oĉevini mnogih splitskih prezimena, grad ima

odgovornost koju bi morao pametno pretvoriti u akciju, ne gurajući te ambijente pod stakleno

zvono, ne širiti na njih koncept Disneylanda koji prijeti ţivotu u povijesnom gradu, nego

prepoznajući i potiĉući materijalnu i duhovnu proizvodnju, a time i ţivot u njima, onaj isti

koji nam se ĉini amblematskim u dvjema kultnim Tijardovićevim operetama.


148

U sljedećemu srednjoroĉnome i dugoroĉnom razdoblju nuţno je hitno, dok smo na

vrijeme, donijeti planove, okvirne i akcione, poticanja kulturnih proizvodnih sadrţaja ondje

gdje je ugostiteljstvo već našlo svoj interes. To se odnosi na Toĉ na jugu Luĉca, na Radunicu

koja se znala i samoorganizirati, na Veli varoš koji se na rubu ĉak elitizira i koji je prirodna

kopĉa urbanog tkiva s parkom šumom Marjanom. Tu nisu potrebne, moţda ni poţeljne,

dotacije, nego poticaju proizvodnoj i trgovinskoj djelatnosti, knjiţarama, malim prodajnim

galerijama, art-cafféima, novim inicijativama.

X.3.5.5. Muzeji i muzejski prostori

Muzej grada Splita u svojoj strategiji smatra vaţnim povezivanje više ili svih muzeja u

gradu, a obvezatno onih kojima je grad osnivaĉ odnosno vlasnik, u svojevrstan promotivni

holding, radi sinergije koja bi se ostvarila zajedniĉkim promicanjem muzealnih i inih

kulturalnih sadrţaja u njihovoj ponudi.

Opći uvod u problematiku koordinacije muzejskih i izloţbenih prostora. Takav

zajedniĉki kulturalni marketing mogao bi biti generalno privlaĉniji, već i samim širenjem

asortimana kulturalnih ponuda, a bio bi organizacijski jeftiniji i fleksibilniji, svodeći na

minimum „prazne hodove―, ostvario bi sinergiju i u odnosima s javnošću, te bi mogao

kulturalne sadrţaje Grada tretirati, nuditi i promicati kao specifiĉan brand, s tipskim dizajnom

(od indikacija ulica, spomenikâ, sakralnih objekata od kulturalnog znaĉaja, galerija i muzejâ

do vodiĉâ i prezentacije na webu, gdje treba razborito koristiti i glazbene motive koji takoĊer

moraju biti aspekt branda, bio to specifiĉni ĉetveroglasni pjev a capella, bio to neki Suppéov

svjetski poznati motiv). U perspektivi bi to mogla (moţda i morala) biti okosnica nuĊenja

samog Splita kao branda na evropskom i svjetskom trţištu kulturalnih destinacija, po uzoru na

„umjetniĉke gradove― odnosno „gradove muzeje― koji postoje i tako djeluju već dugo na

podruĉju Mediterana i Europe.

To nipošto ne bi znaĉilo dokidanje znanstvene i struĉne autonomije ustanova, niti

centralizaciju upravljanja nego, ponavljamo, koordinaciju u svrhu sinergije marketinga radi

konstituiranja branda. Sinergiju u tom pogledu treba uspostaviti i sa znanstvenim ustanovama,

poput ispostave HAZU (Palaĉe Milesi), Oceanografskog instituta, Prostora Stare gradske

vijećnice, te s obrazovnim ustanovama gdje je Sveuĉilište najvaţnije, ali ne treba zaboraviti ni

škole s dugom praksom odgajanja vrhunskih stvaralaca, poput Klasiĉne gimnazije koju je

utemeljio nadbiskup Stefano Cosmi ili Obrtne strukovne škole (kasnije Škole primijenjenih

umjetnosti) koju je pokrenuo Kamilo Tonĉić Sorinjski. Koordinacija tih inicijativa bit će u

Comment [K34]: Ovdje ispada kao da Sveučilište nije znanstvena ustanova


149

sljedećem razdoblju jedna od najvaţnijih zadaća grada Splita, izravno ili kroz eventualnu

autonomnu i samofinanciranu agenciju.

Vjerojatno nije moguće Split po mogućemu prometu posjetilaca i stvaralaca

usporeĊivati s Parizom, Rimom, Beĉom, Pragom, ili s Mlecima, Firenzom, (Rimom), Atenom

– ali zdrava je ambicija konkurirati u tom pogledu Krakówu, Budimpešti, Perugi, Napulju,

Toledu, Sevilli, dakle gradovima gdje se bogata tradicija proţima sa ţivim urbanim

sadrţajima i aktivnom kulturalnom ponudom. Svaki od njih jest brand za se, i Split to mora

biti.

X.3.5.5.1. Muzej grada Splita

…u sklopu kulturalnog turizma treba postati još privlaĉni dio kombinirane turistiĉke

ponude u suradnji s drugim muzejima a razvijanjem programa za graĊane izvan turistiĉke

sezone moţe se dati aktivni doprinos procesu oţivljavanja stare gradske jezgre. Tu je i izrada

plana otkupa muzejske graĊe za muzeje kojima je osnivaĉ i vlasnik Grad Split. U tom smislu

od strateške je vaţnosti povećanje sredstava za otkupe muzejske graĊe, a i poticanje raznih

akcija sakupljanja muzejske graĊe, ukljuĉujući i poticaje donacijama. Kao vaţno postavlja se

pitanja problema depoa i odgovarajuće pohrane graĊe muzeja kojima je osnivaĉ i vlasnik

Grad Split.

Uz Muzej grada Splita su vezani neki vaţni objekti koji u suradnji s Etnografskim

muzejom mogu bitno pridonijeti dinamici kulturalne ponude u gradu i još većoj atraktivnosti

stare gradske jezgre. To su prostori podruma Dioklecijanove palaĉe, Mletaĉki kaštel s novim

stalnim postavom, pa Šetnica – srednjovjekovni obrambeni ophod nad sjevernim zidom

Dioklecijanove palaĉe, Jugoistoĉna kula i muzeološki plan Rodrigina za prostor u istoimenoj

ulici za koji postoji namjera da se namjenski dodijeli Muzeju grada Splita za muzeološke

sadrţaje. Otvorena je mogućnost korištenja Sjeverozapadne kule Dioklecijanove palaĉe.

Ukljuĉivanjem tih objekata u muzejsku i turistiĉku ponudu Grada u suradnji s drugim

gradskim muzejima postignut će se veća društvena i lokalna odgovornost prema baštini i

vidljivost toga i drugih muzejskih prostora u kontekstu grada, obrazovno-kulturalnog iskoraka

i brendiranja kulturalnog turizma.

Potrebno je nastaviti koristiti sve prednosti Muzeja uz prevladavanje prostornih ili

drugih nedostataka, vodeći osobito raĉuna o tome da muzejski posjetitelji, odnosno korisnici,

uvijek moraju ostati u središtu aktivnosti, unatoĉ svim drugim poslovima vezanima uz

muzejsku graĊu. Rezultat toga bili su i bit će mnogi programi voĊeni misijom muzeja koji su

promovirali muzej kao vidljivu instituciju koja svojim interesima, entuzijazmom i

otvorenošću moţe pridonijeti daljnjem razvoju i ostvarivanju sve većih vlastitih prihoda.


150

Stabilna institucija kao što je Muzej grada Splita doprinosi razvoju grada uz povezivanje s

turistiĉkim, obrazovnim sektorom, ali i s njegovim stanovnicima.

Predajom podruma Dioklecijanove palače na upravljanje Muzeju grada, planiranim

otvaranjem Šetnice duţ sjevernog bedema Dioklecijanove palače koja će takoĊer biti dana

Muzeju na upravljanje i korištenje, uz novi stalni postav Mletačke kule, otvaraju se nove

mogućnosti razvoja muzeja ali i suradnje s drugim ustanovama. Neprestani razvoj Muzeja je

trajan zadatak, koji se moţe dijelom omogućiti dobrim planiranjem, daljnjim ekipiranjem i

osiguranjem potrebnih prostornih uvjeta za osnovno funkcioniranje osoblja i smještaj graĊe.

Najvaţnije pitanje razvoja vezano je uz reorganizaciju naĉina rada, uspostavljanjem

odjela temeljenih na izdvojenim muzejskim zbirkama i prostorima koje koristi Muzej. Muzej

grada Splita je i jedinstveni potencijal splitskog turizma, nezaobilazan dio kulturalne ponude,

a time i sastavnica kulturalnog turizma kao vaţnog dijela turistiĉkog razvoja Hrvatske. Muzej

grada Splita ĉuva i pronosi splitsku i hrvatsku kulturalnu baštinu i time ĉini i promovira

identitet grada i Hrvatske. Prilagodba prostora podruma Dioklecijanove palaĉe unutar nove

namjene i funkcije vezano za muzejsku djelatnost, posjetitelje i ostale korisnike s naglaskom

na edukativno-komunikacijsku komponentu i doţivljaj prostora ostvarit će se ureĊenjem

prostora i sprjeĉavanjem poplava, nadopunom stalnog postava, programom kretanja

posjetitelja, te drugim programima u tom prostoru, i nekomercijalnima i komercijalnima.

U podrumima Dioklecijanove palaĉe potrebno je kvalitetno muzeološki prezentirati

prostor, tradicionalne i komercijalnih sadrţaja. Taj prostor je moguće planirati u narednom

razdoblju a to će ovisiti o dinamici ureĊenja prostora. Dok se ti preduvjeti ne ostvare,

prezentaciju je moguće djelomiĉno unaprijediti po segmenitma, tematski i po prostorima, te

će Muzej kreirati nove sadrţaje koristeći informacijsku i komunikacijsku tehnologiju kao

najprihvatljiviju s obzirom na te okolnosti. Planirana je usluga vodiĉa Smart Guide, puni

multimedijski individualni vodiĉ na više jezika uz 3D rekonstrukciju podruma Dioklecijanove

palaĉe u razdoblju Dioklecijanova ţivota i neposredno nakon njega. Posjetilac će moći,

fokusirajući kameru svog ureĊaja na pojedine panoe u prostoru, na ekranu istog ureĊaja

vidjeti panoramski 3D prikaz adekvatnog sadrţaja iz vremena cara Dioklecijana.

Sve navedeno ukljuĉuje dostupnost graĊanima i unaprjeĊenje kulturalnih zbivanja u

gradu Splitu te se planirana organizacijom posebnih dogaĊanja prema planu rada i potrebama

korisnika unaprijediti razina i kvaliteta kulturalnih zbivanja u gradu Splitu i to raznim

aktivnostima vezanih uz izloţbene, koncertne, izdavaĉke i druge djelatnosti sukladno

uvjetima prostora i znaĉenju objekata, kako Muzeja tako i Podruma. TakoĊer ćemo poticati

dijalog razliĉitih dionika izrade i provedbe projekata i njihovu realizacija kroz suradnju sa

susjedima, stanovnicima, korisnicima prostora u neposrednoj blizini, udrugama civilnog

društva angaţiranima u zaštiti baštine i drugim dionicima ţivota i rada u Dioklecijanovoj

palaĉi. TakoĊer je potrebna suradnja i interdisciplinarnost u obradi spomenika, suradnja na


151

zajedniĉkim programima i raznim projektima koja podrazumijeva suradnju s drugim

institucijama i pojedincima (suradnja sa struĉnjacima Konzervatorskog odjela u Splitu,

struĉnim sluţbama Grada Splita, suradnja sa Sveuĉilištem u Splitu – Filozofskim fakultetom,

Arhitektonskim fakultetom, Umjetniĉkom akademijom).

U Muzeju će se razvijati nove usluge radi kvalitetne ponude i posjećenosti spomenika,

uspostavljanjem kontakta i poslovnih odnosa s turistiĉkim sektorom, uz razne promotivne

akcije i ponude.

Za ureĊenje Mletačke kule, kao novog objekta kulturalno-turistiĉkog sadrţaja,

priprema se dokumentacija i oĉekuje izbor izvoĊaĉa sukladno zakonskoj regulativi, te se

osiguravaju financijska sredstva za ureĊenje tog prostora. Ta je kula bila donţon, tj. glavna i

najviša utvrda nekadašnjega Mletaĉkog kaštela, sada je u samom centru današnjeg Splita, na

strateškoj toĉki izmeĊu Rive i Voćnog trga. Jedina je gotovo potpuno saĉuvana od pet kula te

najranije utvrde iz doba mletaĉke vlasti, izgraĊene u prvoj polovici XV. stoljeća. Kula s

unutrašnjim stubištem i svodovima znaĉajan je urbanistiĉki akcent pa se prikazuje u svim

vedutama grada.

Trenutno se odvija izrada idejnog, glavnog i izvedbenog projekta unutrašnjeg ureĊenja

Mletaĉke kule kao budućeg Muzeja obrane grada Splita, a sve s ciljem ureĊenja i

prezentiranja slikovite unutrašnjosti kule i stavljanja u funkciju stalne izloţbe koja na

suvremen, interaktivan naĉin uvodi posjetitelje u svijet stoljetne obrane grada Splita. Programi

će se takoĊer nadopunit sadrţajima iz izraĊenog projekta 3D animacije i proširene stvarnosti

Mletaĉke kule koji će se temeljiti na rekonstrukciji mogućih situacija i prostora, utemeljenih

na provedenim arheološkim i drugim struĉnim i znanstvenim istraţivanjima. Na taj naĉin će

se muzejski postav prilagoditi današnjem svijetu u kojem dominiraju mobilne tehnologije, i to

3D animacijama koji stvaraju novi doţivljaj stvarnosti i jedinstven oblik prikaza fiziĉkih

stvari i prostora putem interaktivne animacije i zvuka. Osobita će atrakcija tog Muzeja biti

jedinstven panoramski pogled s najviše etaţe kule – vidikovca na Split, a prvenstveno na

krovove stare gradske jezgre i same Dioklecijanove palaĉe, te na Gradsku luku.

Šetnica, ophodni zid na sjevernom zidu Dioklecijanove palaĉe ima privremeni pristup

iz Bosanske ulice, iz Sjeverozapadne kule Palaĉe. Već u razdoblju realizacije ove Strategije

planirano je da šetnica bude otvorena i duţ istoĉnoga i zapadnog bedema Dioklecijanove

palaĉe.

Jugoistočna kula Dioklecijanove palače, prema prijedlogu definiranja namjene

objekta u sklopu muzejske djelatnosti, bit će ureĊena tako da bude povezana s podrumima

Palaĉe i namijenjena javnome informacijsko-obrazovnom djelovanju. Tako će njezino

prizemlje biti korišteno kao informativni centar za posjetitelje gdje bi svi posjetitelji Splita mogli

dobiti informacije o muzejskim i inim sadrţajima i akcijama Muzeja grada Splita i ostalih muzejskih

prostora pod upravom Grada Splita, te o ostaloj relevantnoj ponudi u kulturi Grada.

Comment [K35]: Sveučilište – bilo bi uvijek dobro koristiti pune službene nazive institucija

Comment [K36]: Ujednačiti font, naslove i podnaslove, numeraciju kao i stil pisanja a posebno lekturu teksta


152

Ovdje navodimo samo još neke strateške aktivnosti ovoga Muzeja u suradnji s drugim

muzejima pod upravom Grada i pod upravom Ministarstva kulture RH. Rijeĉ je o povezivanju

muzejskih ustanova u Gradu Splitu putem zajedniĉkih projekata, jaĉanje utjecaja muzejske

struke na javni ţivot u svrhu razvoja kulturalnog turizma, odnosa prema tradiciji i

promijenjenog stava prema muzejima. U sluĉaju ovog i drugih muzeja nastoji se promicati

volontersko sudjelovanje graĊana u muzejskim aktivnostima. Kao vaţan element strategije

naglašava se jaĉanje već uspostavljenih veza sa sektorom turizma u ostvarivanju zajedniĉkih

ciljeva. Uza sve navedeno neophodno je jaĉanje ugostiteljske ponude u muzejskim prostorima

i konsolidiranje financija koje će omogućiti kvalitetniji i bolji rad muzeja. Konsolidiranje

financija treba sve jače temeljiti na vlastitim prihodima, ukljuĉujući prijavljivanje za

pojedinaĉne projekte kako resornih ministarstava u Hrvatskoj, tako i za projekte EU-a. Ovo

vrijedi i za sve ostale muzeje koje navodimo u nastavku ovog poglavlja Strategije.

X.3.5.5.2. Etnografski muzej

Završetkom adaptacije izloţbene zgrade Etnografskog muzeja Split (Severova 1) te

djelomiĉnim ureĊenjem i adaptacijom uredske i poslovne zgrade Muzeja (Iza Vestibula 4), na

red je stigla sljedeća vrlo vaţna misija: zaokruţivanja radnog i izloţbenog kompleksa.

Središnji problem je pritom depo. Naime, muzejske ĉuvaonice moraju zadovoljiti visoke

kriterije sigurnosti, radne pokretljivosti i dostupnosti te zaštite od atmosferilija. Takve

prostore treba naći i prilagoditi toj funkciji, a u perimetru Dioklecijanove palaĉe to nije

nimalo lako, a kamoli u njezinu jugoistoĉnom kvadrantu. Tu nema mjesta za dogradnju novih

zgrada, pa bi u svrhu depoa trebalo pronaći i adaptirati neki postojeći i zapušten objekt, a njih

je sve manje u centru grada. Bilo je više prilika u bliţoj prošlosti naći takav prostor u bliţoj

okolici Muzeja, ali on se u pravilu dodjeljivao potrebitijim traţiteljima tako da na tome treba

raditi. Muzej već dulje kani i nastoji spajati svoje unutrašnje programe s programima u

vanjskim prostorima, prvenstveno u dvorištu koji koristi Muzej a nakon toga i na prostoru trga

neposredno uz Etnografski muzej Split. Rijeĉ je i muzealno-izlagaĉkima, i o inim

programima. Od već realiziranih i uvrijeţenih najvidljiviji su programi predstavljanja

etnografske (pjevane i plesne) baštine iz svih dijelova Hrvatske. Plan je, takoĊer, sjeverno

dvorište pretvoriti u sezonsko sastajalište kako mladih tako i etabliranih klasiĉnih i jazz

glazbenika. U ugostiteljskoj ponudi naglasak bi bio na autohtonim hrvatskim (ponajprije

dalmatinskim) vinima, a razmišlja se i o uvoĊenju tradicionalne kuhinje kao ponude muzeja.

O pokretanju spomenutih glazbenih programa već se razgovara s predstavnicima Srednje

glazbene škole i Glazbene akademije. I za te programe, a i općenito za pribliţavanje tih

prostora u noćnim satima turistima i stanovnicima Splita, potrebno je prilaz i sami vanjski dio


153

Muzeja opremiti vanjskom (gradskom) rasvjetom. Zato je Muzej već naruĉio izradu rasvjete

koja bi osvijetlila sluţbeni ulaz u Muzej. Planira se tješnja suradnja s Muzejom grada Splita

oko zajedniĉkog upravljanja gradskim zidinama i podrumima kao muzejski i turistiĉki vaţnog

ambijenta te naĉina boljeg gospodarenja resursima i povećanja izvora vlastitih prihoda.

X.3.5.5.3. Galerija umjetnina

…predviĊa u srednjoroĉnom razdoblju izgradnju svoje treće faze te realizaciju više

novih inicijativa: pokretanje meĊunarodnih manifestacija, meĊunarodnih suradnji i razmjena

programa, preureĊivanja zgrade u Lovretskoj 11 za prezentaciju grafika i fotografija iz

fundusa, dinamiziranje predstavljanja fundusa, te predlaţe adaptaciju neke od napuštenih

vojnih ili industrijskih zgrada za središnju ĉuvaonicu (depo) svih splitskih muzeja. Uz

sustavno odrţavanje postojećih prostora završavaju svi pripremni i poĉinju radovi na izgradnji

III. faze Galerije umjetnina: galerija za povremene izloţbe, depo, radionica i multimedijska

dvorana uz korištenje vanjskog prostora za projekcije i performativne izvedbe. Današnji depo

u Lovretskoj ulici uz sanaciju zgrade i rješenje pitanja zaštićenog stanara, odreĊuje se za

prezentaciju grafiĉke i fotografske zbirke (opširnije u odjeljku X.3.5.1.1. Dogradnja Galerije

umjetnina.).. Insistirat ćemo na popunjavanju muzejskog tima muzejskim pedagogom i

voditeljem odjela za PR i marketing, te na trajnoj skrbi o osuvremenjivanju tehniĉke opreme,

te obrazovanju struĉnih i tehniĉkih sluţbi. Prezentacija zbirke dinamizirat će se dvojeziĉnim

natpisima, rotacijom umjetnina i intervencijama u postav. Muzej će u svrhu jaĉanja svoje

kulturološke misije izaći u neposredno okruţenje koje će koristiti za prezentaciju umjetniĉkih

projekata. Razvoj M++ i K++ digitalnih baza podataka, temelj je pristupaĉnost zbirke

korisnicima putem web stranica muzeja i aplikacija mobilne telefonije, te umreţavanja sa

srodnim institucijama u zemlji i regiji u svrhu meĊunarodnog pozicioniranja. Neprekidan rad

na web-stranicama i dvojeziĉno arhiviranje, uz korištenje QR kodova omogućit će

ukljuĉivanje na Internet stranice globalnog dosega. Rad na uvoĊenju inteligentnih sustava

rasvjete i klime te novih i štedljivijih tehnologija.

Programski marketing

Galerija planira neprekidno lobiranje radi prikladnog financiranja iz javnih izvora s

naglaskom na praviĉnije formiranje kazališnih, filmskih i muzejskih budţeta. Uz poštivanje

integriteta i dostojanstva muzejske djelatnosti, suradnjom s Turistiĉkom zajednicom razvijat

će marketing programa akcijama tipa Art Concierge, te event agencijama u korištenju

prostornih resursa. Posjećenost će se dugoroĉno povećavati lobiranjem da se posjet muzejima

u obrazovnom sustavu tretira kao terenska nastave, te suradnjom s graĊanstvom u posebno

osmišljenim programima sinergije u realizaciji umjetniĉkih projekata. Poticat ćemo uvoĊenje

godišnjeg muzejskog pokaza za graĊanstvo, te dnevne turistiĉke muzejske karte.

Comment [K37]: Galerijas e dužinom teksta i vlastitim programom podijeljenim na nemurerirane podnaslove izdvaja iz drugih dijelova


154

Međunarodni programi

MeĊunarodni programi bit će zasnivani vodeći raĉuna o njihovoj odrţivosti i

dugovjeĉnosti po kriterijima obima i sadrţaja, te razini utjecaja na lokalnu umjetniĉku i

institucionalnu scenu. Stoga će se planirati programi ograniĉeni po geografskom podruĉju,

fokusirani na umjetniĉku praksu temeljenu na problematiziranju konteksta njena nastajanja i

prezentacije te usmjerenu prema interdisciplinarnom istraţivanju koje omogućuje njen postav

u razliĉitim i ne nuţno umjetniĉkim institucijama te u javnom prostoru.

Galerija umjetnina inicirala je meĊunarodnu bienalnu manifestaciju vizualne

umjetnosti koja će okupljati institucije i umjetnike iz gradova u kojima je ţivio Dioklecijan

(prostor od Velike Britanije do Sirije), s pilot izdanjem u 2016. S korporativnim sektorom

dogovaramo trajni godišnji meĊunarodni natjeĉaj za skulpturu namijenjenu javnim

površinama s ciljem povezivanja danas rascjepkanog gradskog prostora. U sklopu redovne

programske aktivnosti otpoĉeli smo suradnju s meĊunarodnim kustosima i umjetnicima.

Posebnu pozornost usmjerit ćemo na inovativni program meĊunarodne kustoske rezidencije

koji će širiti informacije o lokalnoj umjetniĉkoj sceni. Koristit ćemo lokalni medijski prostor

za intenzivno informiranje i dijalog o referentnom podruĉju djelovanja uz sudjelovanje

struĉnjaka, graĊana i svih ciljanih skupina. Kustoski tim poĉet će suradnje sa ciljanim

skupinama i udrugama u osmišljavanju programa prilagoĊenih posjeta.

Međunarodna manifestacija vizualne umjetnosti

Splitski meĊunarodni bijenale (radni naslov) koji pokreće i razvija Galerija umjetnina,

zamišljen je kao samostalna manifestacija koja se financira iz proraĉuna za festivale i

manifestacije. Geografski okvir i partneri projekta su dvanaest gradova u Europi i

Sredozemlju u kojima je utemeljitelj Splita rimski car Dioklecijan boravio tijekom svog

ţivota. Osim Split ti gradovi su: York (Ujedinjeno Kraljevstvo), Trier (Njemaĉka), Lyon

(Francuska), Rim, Milano (Italija), Beĉ (Austrija), Budimpešta (MaĊarska), Sremska

Mitrovica (Srbija), Sofija (Bugarska), Istanbul (Turska), Antiohija (Sirija) i Aleksandrija

(Egipat). S obzirom na ovu zajedniĉku vezu, generalni koncept manifestacije fokusiran je na

istraţivanje paralelizama i interakcije antiĉkoga i suvremenoga; ili: kako se moderni gradovi

nose sa svojim kulturnim naslijeĊem i kako povijesni slojevi i naracije utjeĉu na stanje i

oblike, naĉine i standarde gradskog ţivota u suvremenom kontekstu. Manifestacija će

predstavljati suvremenu produkciju vizualne umjetnosti usmjerene na referentnu estetiku,

kontekstualno i sjedišno specifiĉne umjetniĉke projekte, multidisciplinarne i

interdisciplinarnie umjetniĉke prakse. Manifestacija će omogućiti:

• Dokidanje podjela izmeĊu muzeja, odnosno javnih institucija i nevladina sektora u kulturi,

kroz aktivno sudjelovanje i suradnju u organizaciji, produkciji i predstavljanju

manifestacije.


155

• Stvaranje odrţive i dugotrajne suradnje s referentnim institucijama iz partnerskih gradova.

• Ukljuĉivanje širih kulturnih i sveuĉilišnih resursa te njihovo aktivno sudjelovanje u

produkciji i prezentaciji kroz poticanje i promicanje njihove meĊunarodne suradnje.

• Da sve institucije i dostupni javni prostori, sav grad, postanu platformom za istraţivanje i

prezentiranje umjetniĉkih projekata.

• Povezivanje lokalne umjetniĉke scene i javnosti s njihovim meĊunarodnim partnerima.

• Stvaranje meĊunarodno bitnoga kulturnog dogaĊaja i postavljanje Splita na meĊunarodnu

kulturnu kartu.

• Pomoći ambiciju samoobnove grada stvaranjem meĊunarodnog doprinosa rješenju

odreĊenog ili predloţenog diskursa manifestacije. Pilot izdanje ove bijenalne manifestacije

treba biti pokrenuto 2016. U 2020., u povodu EPK, manifestacija bi se mogli spojiti s

renomiranom meĊunarodnom manifestacijom kao što je Manifesta.

•

Međunarodna nagrada za skulpturu u javnom prostoru

Godišnja meĊunarodna nagrada za skulpturu u javnom prostoru temelji se na dugoj

tradiciji brodogradnje i industrijske izvrsnosti u Splitu. Sliĉan projekt već je u Splitu bio

organiziran u sklopu manifestacije Art-ljeto 1987. godine, kada je Brodogradilište, tada u

drţavnom vlasništvu, produciralo skulpture za 17 umjetnika. Ruţa vjetrova Jagoda Buić

postavljena ispred Banovine, i dalje krasi sam kraj Zapadne rive. Nagrada je koncipirana kao

partnerstvo Brodosplita d.d, Galerije umjetnina i Grada Splita. Cilj natjeĉaja je produkcija

metalnih skulptura monumentalnih dimenzija, namijenjenih specifiĉnim javnim lokacijama.

Po jednu skulpturu na godinu birat će struĉni ţiri u sastavu: renominirani domaći kipar,

renominirani meĊunarodni kipar, ravnatelj Muzeja i dva struĉna, savjetodavna ĉlana bez prava

glasa od kojih jednoga imenuje Brodosplit d.d., a drugoga Grad Split. Natjeĉaj je pozivni.

Organizira ga Galerija umjetnina, Brodosplit d.d. odgovora za financiranje natjeĉaja i

produkciju, a Grad Split za pripremu i ureĊenje lokacije.

Monumentalne skulpture funkcionirat će kao :

• Zglobovi koji povezuju kvartove Splita koji su se povijesno razvili kao suprotstavljena

društvena i formalna tijela.

• Suvremeni vizualni znakovi Splita, koji naglašavaju i potiĉu industrijsku tradiciju, baštinu i

suvremenost.

• Suvremene prostorne oznake i faktori integracije u inaĉe nedovršenim i urbaniziranim

dijelovima Splita.


156

Međunarodna kustoska rezidencija

Galerija umjetnina organizirat će rezidencijalni program za inozemne kustose. Krajnji

cilj je diseminacija informacija i znanja o kulturnom bogatstvu Splita u referentnoj

znanstvenoj zajednici. Potrebno je da sudionici svoj boravak sumiraju u izloţbenom

prijedlogu koji će biti realiziran u nekome od gradskih muzeja.

X.3.5.5.4. Pomorski muzej

Osnovni preduvjet, kada govorimo o razvoju Hrvatskog pomorskog muzeja i

pomorskog muzealstva u Splitu, smještaj je Muzeja na atraktivnu lokaciju uz more. Split ima

prostorni potencijal za razrješenje tog problema nakon nesretne sudbine hotela Ambasador,

potom u drugoj varijanti na prostoru zone Katalinića brig ili manje povoljna varijanta zona

Istoĉne obale. Pitanje je stvarnog raspoloţenja lokalnih urbanista, a ĉini se i politiĉke volje

Grada Splita. Kako svekoliki razvoj društva vidimo kroz more, treba inzistirati na najboljem

rješenju za opće dobro, a onda vidjeti i alternative, ako do takvog rješenja ne doĊe. Jedno

takvo pozicioniranje, smještaj na prvorazrednoj lokaciji bio bi najvrijedniji doprinos razvoju

kulturalne infrastrukture, a ulazio bi u sam vrh iskoraka svekolike infrastrukture na hrvatskoj

obali i na prostoru ĉitave Republike Hrvatske. Jedno takvo prostorno rješenje bilo bi priznanje

Hrvatskom pomorskom muzeju Split kao najvidljivijoj crti iznimno vaţne sastavnice

hrvatskog nacionalnog identiteta u drţavnom i društvenom pogledu.

Vrednovanje pomorske baštine kao bitne sastavnice pomorskih naroda i drţava svijeta

već nekoliko zadnjih desetljeća je u znaĉajnom usponu. Tako svjetski trendovi u pomorskom

muzealstvu pokazuju znaĉajno narastanje. Tako da se sve više na raznim stranama svijeta

pozornost i sredstva usmjeravaju prema oĉuvanju povijesnih brodova, od Stockholma,

Amsterdama, New Yorka, Philadelphije, San Diega, Genove, Istanbula, Londona, Petrograda,

i niz drugih primjera.

Koncepciju postava definirat će sam fundus. S obzirom da je uvelike rijeĉ o

gabaritnim predmetima neki bi predmeti trebali biti smješteni u zatvorenom prostoru tipa

hangara, dio zbirki na otvorenom, dok bi se jedan dio muzejskih predmeta smjestio u moru.

Jedan takav interdisciplinarni pristup i iskorak prema moru bi trebao dati sliku o ovom

iskoraku (povijesni, pomorski, turistiĉki, kulturološki i urbanistiĉki.

X.3.5.5.5. Arheološki muzej


157

Nestor svih splitskih muzeja, Arheološki muzej nastavlja svoju kolaudiranu

djelatnost. U sljedećem razdoblju oĉekuju se promotivne akcije koje će u nj privući novu

publiku, splitsku i gostujuću. TakoĊer se oĉekuju novi projekti multimedijalnog predstavljanja

njegova sadrţaja u njegovu prostornom i povijesnom kontekstu, koji će omogućiti da

bogatstvo Arheološkog muzeja – koji baš 2020. obiljeţava dvjestagodišnjicu utemeljenja – na

virtualan naĉin iziĊe iz njegovih zidova, kako u obrazovne ustanove, tako i u širu hrvatsku i

europsku kulturalnu javnost.

X.3.5.5.6. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, kao najcjelovitija zbirka artefakata iz

poĉetaka hrvatske nacionalne povijesti, s pravom je pozvan i s pravom oĉekuje da u još većoj

mjeri nego dosad bude ukljuĉen u obrazovni i općekulturalni kurikulum Splita i Hrvatske. I

njemu su nuţne promotivne akcije koje će u nj privući novu publiku, splitsku i gostujuću. I tu

se oĉekuju novi projekti multimedijalnog predstavljanja njegova sadrţaja u njegovu

prostornom i povijesnom kontekstu.

X.3.5.5.7. Galerija Meštrović

Kao najveća zbirka najvećega modernog kipara vezanoga djelovanjem uza Split,

Galerija Meštrović nastavlja djelovati kao jedan od stoţernih znakova kulturalnog identiteta

Grada, i prema Splićanima, i prema posjetiteljima. Osnovni pravci novih akcija oĉekuju su u

promociji njezinih sadrţaja i marketingu duhovnih i materijalnih proizvoda vezanih uz njezine

sadrţaje, te lik i djelo Ivana Meštrovića u njegovoj cjelini.

X.3.5.5.8. Muzeji u nastajanju

Split ima znatan broj muzeja, mnogi od njih su od nacionalnog i meĊunarodnog

znaĉaja. MeĊutim, podruĉje djelovanja postojećih muzeja uglavnom se proteţe na povijesne

slojeve, a odreda su smješteni u povijesnom centru grada ili prestiţnim susjedstvima. Iako se

odrţiv broj projekata kulturne infrastrukture planira završiti do 2020. godine, veliki broj

predloţenih koncepata za specijalizirane muzeje predstavlja paţnje vrijedan prostor za

razumijevanje potreba graĊana, te uvid u njihovu viziju razvoja vlastitog grada u doglednoj

budućnosti, kao i onog što u njegovoj nedavnoj prošlosti i sadašnjosti smatraju vaţnim. Ovi

muzejski koncepti predstavljaju vrijednu osnovu za interdisciplinarne radionice koje će

Comment [K38]: Nesrazmjer strateških promišljaja za par velikih i nacionalnih muzeja koji premda nisu u upravljačkoj strukturi grada Splita moraju uzesti veliki dio učešda u praniranju i provođenju strateških odrednica


158

povezati lokalne studente s graĊanima i struĉnjacima u referentnim podruĉjima (povijest,

sociologija, povijest umjetnosti, muzeologija, marketinga, itd), u stvaranju buduće kulturne

karte i znamenitosti Splita. Širok raspon univerzalnih tema poĉevši od same teme muzeja,

muzeoloških pristupa, naracije, dizajna, odnosa javnog i privatnog, povijesnog i suvremena;

nude priliku za stvaranje radionica meĊunarodnog znaĉaja.

Muzej Dioklecijana, zamišljen kao multimedijalna atrakcija, predviĊen je u Jugoistoĉnoj kuli

Dioklecijanove palaĉe. Predstavljat će put i ţivot cara Dioklecijana iz ĉije se palaĉe razvio

grad Split i prepriĉati ranu povijesti grada in situ. S obzirom na njegov znaĉaj za grad je

predodreĊen je postati atrakcijom i za graĊane i brojne turiste.

Muzej sakralne umjetnosti bit će smješten u palaĉi Skoĉibuĉić-Lukaris u jugozapadnu kutu

Peristila. Ta se palaĉa već restaurira u tu svrhu. Time će napokon biti premještena sada

improvizirana muzejska postava katedralne Riznice, smještene u jednoj dvoranici poviše

sakristije Katedrale.

Muzej plastike planiran je kao partnerstvo privatnog kolekcionara i Grada Splita. Zasnovan je

na kolekciji Tonija Politea koja obuhvaća dvadeset tisuća plastiĉnih artikala od kojih je većina

proizvedena u socijalistiĉkoj Jugoslaviji, ali takoĊer sadrţi i velik broj predmeta meĊunarodne

provenijencije te impozantan broj umjetnina u izvedbi proslavljenih umjetnika i dizajnera.

Split je u bliskoj povijesti bio središte industrije plastike sa tvornicama i brendovima poput

Jugoplastike i Jugovinila, a neka od preostalih upravnih zgrada ili proizvodnih hala iz tog

perioda namijenit će se za sjedište muzeja. Serija izloţbi fokusiranih na umjetniĉke predmete

nazvana Prema muzeju plastike već je ukljuĉena u budući izloţbeni program Galerije

umjetnina.

Muzej fotografije i filma temelji se na fundusu poznatog Fotokluba Split, jednog od

najstarijih fotoklubova u svijetu, te na fototekama danas razasutima po raznim postojećim

muzejima. Odjel filma temeljit će se na bogatoj povijesti kinematografije u Splitu (prvu

kinematografsku dvoranu otvorio je 1907. Josip Karaman, saĉuvani su i Karamanovi rani

dokumentarni filmovi, Kino klub Split osnovan je 1952., a njegova eksperimentalna filmska

produkcija iz šezdesetih smatra se jednom od najvaţnijih u jugoistoĉnoj Europi). Danas Split

ima dva filmska festivala: MeĊunarodni festival novog filma (jedan od najstarijih filmskih

festivala u Hrvatskoj) i Festival mediteranskog filma, ĉije arhive nikada nisu predstavljene

javnosti. Za smještaj muzeja fotografije i filma, kao i dijela Zaklade Karlo Grenc posluţila bi

eventualno zgrada ex. poslovnog centra Standa u Gundulićevoj ulici.

Muzej znanosti je sjedišno i kontekstualno zamišljen za smještaj u kompleksu bivše

trafostanice Hlad (zaštićenom objektu industrijske baštine), lociranome u industrijskoj zoni

Splita. Kompleks ukljuĉuje veliko dvorište za vanjsku prezentaciju, dio rimskog vodovoda i

dijelove prve ţeljezniĉke pruge koja je povezala Split sa kontinentalnom Hrvatskom. Muzej


159

znanosti je idealna platforma za komunikaciju kreativnih industrijskih i znanstvenih

potencijala Splita prema javnosti, te stvaranje nove paradigme lokalnog urbaniteta.

O Muzeju sporta potanji podaci nalaze se u dijelu posvećenome brendiranju Splita kao

europskoga kulturalnog centra, jer je rijeĉ o djelatnosti u kojoj je Split – s obzirom na broj

sportskih uspjeha kakav ne biljeţe ni mnoge mnogo veće metropole – europski fenomen.

Opći muzeji po središtima Splitsko-dalmatinske ţupanije – Muzeji u Splitu ĉuvaju zbirke

cijele ţupanije i šire, a obiĉno izlaţu ne više od 10 posto graĊe. Planirano je osnivanje općeg

muzeja u svakoj lokalnoj sredini ţupanije, razmjernog veliĉini mjesta, s fundusom posuĊenim

od splitskih muzeja. Projekt će znaĉiti radikalnu provedbu ideje kulturne decentralizacije i

kulturne veze izmeĊu danas odvojenih ţupanijskih entiteta: otoci (more), ţupanijski centar i

unutrašnjost (Zagora).

X.3.5.5.9. Središnja čuvaonica

Splitski muzeji imaju zajedniĉki problem nedovoljnih kapaciteta za pohranu graĊe.

Predlaţemo da se jedna od bivših vojnih ili industrijskih zgrada, danas u vlasništvu Grada ili

Republike, adaptira u opći muzejski depo koji će riješiti problem povećanja muzejske graĊe u

doglednoj budućnosti. Odabrana zgrada trebala bi biti ureĊena i rekonstruirana tako da ispuni

osnovne muzejske mikroklimatske i sigurnosne standarde, uz voĊenje raĉuna o niskoj razini

troškova upotrebe i odrţavanja. Mogući višak prostora moguće bi bilo iznajmiti lokalnim

umjetnicima i institucijama iz drugih gradova.

X.3.5.5.10. Međunarodne konferencije

Struĉnjaci koji rade u splitskim kulturnim institucijama ĉlanovi su nacionalnih i

meĊunarodnih profesionalnih organizacija, kao što su ICOM, CIMAM, AICA, IKT i sliĉne.

Zbog recentnog statusa Splita kao globalno istaknute turistiĉke destinacije, jednostavno je

zainteresirati organizacije i njihovo ĉlanstvo za ideju da se u Splitu odrţe njihove godišnje

konferencije. One se mogu programirati i prema diskursu bitnome za konceptualizaciju

uspostave nove paradigme Splita kao grada.

X.3.5.6. Kazališta, festivali i koncertne sezone

X.3.5.6.1. Hrvatsko narodno kazalište u Splitu.

Comment [K39]: Zagora i otoci mogu bitno pridonijeti kulturnoj ponudi, naročito u sprezi sa turizom i gradu Splitu kao što je i nazančeno da Split pretendira diktirati kulturnu ponudu na cijelo prostoru naše županije


160

Kao odgovor na izazove navedene u IV. dijelu dokumenta, a imajući istodobno u vidu

oĉuvanje najviših umjetniĉkih standarda, predlaţemo redefiniranje vizije Hrvatskog narodnog

kazališta Split i vizije festivala Splitsko ljeto koja su jasne, ostvarive i motivirajuće za

zaposlenike i društvenu zajednicu:

Vizija HNK Split: postati najbolje nacionalno kazalište u zemlji i šire.

Vizija festivala Splitsko ljeto: postati jedan od najpoticajnijih, najinovativnijih i

najpristupaĉnijih scenskih festivala u Europi i na taj naĉin poticati kulturalno, obrazovno i

gospodarsko blagostanje grada Splita i Hrvatske.

Tako definirane vizije okrenute su sljedećim ciljevima:

- nuditi umjetnost najviše moguće razine najširem mogućem auditoriju;

- odraţavati baštinu, domaću i meĊunarodnu kulturu, auditoriju iz zemlje i svijeta;

- postati meĊunarodni izlog izrazito bogate i šarolike, a slabo poznate hrvatske kulture;

- inovativnim planiranjem i predanošću radu, producirati programe kvalitetom teško dostupne

ostalim kazalištima i festivalima;

- pobuditi široko društveno sudjelovanje u kulturalnim aktivnostima kroz suradnju s drugim

kulturalnim ustanovama i festivalima ukljuĉujući inozemne;

- animirati lokalnu društvenu zajednicu za konkretnu suradnju i uĉiniti kazalište aktivnim

dijelom njegova socijalnog okruţenja;

- poticati gospodarsku suradnju s poslovnim subjektima iz podruĉja turizma u zemlji i

inozemstvu (tour–operatori, agencije, prijevoznici, pruţatelji smještaja, itd.);

- osigurati da kazalište i festivali imaju odgovarajuću razinu financiranja kojima se mogu

odrţavati ispunjavajući viziju, s većim udjelom vlastitih prihoda u ukupnoj strukturi prihoda.

U cilju ostvarenja vizije i postavljenih ciljeva potrebno je akcentirati profesionalno

planiranje i bolju organizaciju rada što se moţe postići djelomiĉnim restrukturiranjem.

Informatizacijom strategijskog i operativnog planiranja, objedinjenog s knjigovodstvenim i

raĉunovodstvenim programima moguće je bolje iskorištavanje vlastitih resursa. Sluţba

nabave izradila bi bazu podataka s cijenama i dobavljaĉima materijalnih resursa ĉime bi se

nabava ubrzala a produkcijski troškovi umanjili. Pretprodukcijskim planiranjem definirali bi

se precizni termini svake predstave u sezoni i na festivalu, osigurali timovi i pretpostavke

potrebne za izvršenje svakog pojedinaĉnog projekta i razradila planska organizacijsko –

izvedbena struktura.

U produkciji bi se pratila provedba i ostvarenje svih elemenata ĉime bi se u

postprodukciji omogućila bitno kvalitetnija eksploatacija pojedinaĉnih predstava putem

Comment [K40]: Sve bi instucije ukljpljene u ovu strastegiju morale imati isti pristup: misija vizije ciljeve koji onda korenspodiraju sa opdim i pojedinačnim strateškim ciljevima


161

pretplata i u slobodnoj prodaji ali i kroz plasman predstava na festivalima i gostovanjima u

zemlji i inozemstvu.

Planski pristup podrazumijeva više truda u poĉetku ali su kasnije dobrobiti višestruke:

- veća posjećenost kazališta (zbog pravodobne informiranosti i boljeg planiranja korištenja

slobodnog vremena od strane publike, ukljuĉujući i publiku iz inozemstva);

- povećanje prihoda od prodaje;

- smanjenje rashoda kroz uštede uslijed bolje organizacije i planiranja troškova;

Pored direktnih do(bro)biti koje bi se ovakvim planiranjem omogućili Hrvatskom

narodnom kazalištu Split, višestruke su indirektne (financijske, statusne i promidţbene) dobiti

spram grada i regije, koje bi tada ucrtali u svjetske karte kao nezaobilaznu kulturalnu

destinaciju te pripomogli Gradu Splitu u prijavi za EPK.

Vlastiti prihodi bi se u narednim godinama povećali temeljem povećanja prodanih

pretplata, povećanjem prodaje kazališnih ulaznica u slobodnoj prodaji, povećanjem priliva

sredstava od strane sponzora i donatora, ukljuĉivanjem u projekte meĊunarodne kulturalne

suradnju i njihovo financiranje posredstvom EU fonda Kreativna Europa, te iskorištavanjem

prednosti koje nam pruţaju suvremene tehnologije i turizam.

Dosadašnjem opadanju broja pretplatnika kazališta doprinijela je opća gospodarska

kriza kao i trend negativnih oĉekivanja ali nedvojbeno i repertoarna politika koja je, da bi ju

se takvom nazvalo trebala voditi raĉuna o ravnopravnoj zastupljenosti tri osnovna ĉimbenika:

- baštini i tradicionalnim vrijednostima;

- razvoju suvremenih umjetniĉkih izriĉaja i

- dostupnosti umjetnosti širem krugu populacije.

Na prva dva navedena ĉimbenika moţe se utjecati kvalitetnim repertoarnim pristupom

a na posljednji ĉimbenik, dostupnost, moţe se utjecati kroz cijenu pretplata i ulaznica. Pri

tome se vodi raĉuna da ta ista publika kroz porezna davanja već financira rad kazališta.

Dojuĉerašnji negativan trend broja posjetitelja kazališta u sezoni i uz to vezanih

prihoda, do sada se pogrešno pokušavao sanirati povećanjem cijena kazališnih proizvoda, što

je dalo negativne rezultate, jer se dio vjerne publike izgubio, dok se potencijalno nova publika

odbijala visokim cijenama. Nije nepoznato da je u kriznim vremenima potraţnja za

kazališnim ulaznicama jako cjenovno elastiĉna, pa bi broj publike i prodaja a time i prihodi

od prodaje rasli ako bi cijena ulaznica bila niţa. Istodobno, zbog umjerene dohodovne

elastiĉnosti potraţnja za kazališnim ulaznicama ne pada toliko koliko uslijed dodatnih

fiskalnih opterećenja pada realni dohodak publike.


162

Posebno paţnju treba posvetiti i smanjenju troškova ali ne kroz kirurško rezanje

sredstava namijenjenih produkciji, već kroz bolju organizaciju rada i definiranu poslovnu

logistiku ĉime bi se stekao potpuni nadzor nad svim resursima i vremenom potrebnim za

proizvodnju programa. S obzirom na vremena u kojima ţivimo i brojne promjene koje prate

svakodnevnicu javnih ustanova u kulturi, HNK Split nastoji pokrenuti sljedeće programe:

1.) Otvaranje Gift Shopa - projekt koji HNK Split namjerava realizirati (kroz 2015./2016.)

donio bi ne samo financijske nego i marketinške doprinose. Kako zbog velikog interesa

javnosti (budući da propagandni materijali naših produkcija predstavljaju umjetniĉka vizije

i ostvarenja) nastojimo već niz godina pruţiti široj zajednici mogućnost kupnje raznih

proizvoda, koji predstavljaju i promiĉu naše produkcije.

2.) Pokretanje Web Shopa – nastavak na prethodni projekt kojim bi se osigurala globalna

promidţba i prodaja proizvoda HNK Split.

3.) Otvaranje „Muzeja― HNK Split- mogućnost izlaganja kostima, scenskih elemenata,

prikazivanje dvd reprodukcija kazališnih izvedbi…..itd. Omogućilo bi razgledavanja

hrama kulture Grada Split kroz njegovu povijest od 1893. godine uz pratnju struĉnog

osoblja. Cilj upoznavanje Europe s Tijardovićem, pl. Zajcem, Gotovcem, Marulićem….i

drugim velikanima.

4.) Razne radionice kojim bi se prikazao proces stvaranja opernih, dramskih i baletnih izvedbi.

Mogućnosti dovoĊenja svjetski poznatih kazališnih redatelja/kritiĉara/dramskih pedagoga.

5.) Otvaranje vlastite ugostiteljske djelatnosti. Osim financijske koristi svrha ovoga programa

je postavljanje „scenskog štekata― na Trgu Gaje Bulata (ispred glavnog ulaza HNK Split) s

ciljem predstavljanja umjetnosti koju proizvodi kazalište. Program je zamišljen u ljetnom

razdoblju gdje bi se omogućilo slikanje i ispijanje napitaka uz scenografije/kostimografije

vaših omiljenih opera, drama, baleta. Krajnji cilj je postizanje sinergije kulture i turizma.

Sijeĉanj 2015. godine donio je jednu od novih strategija HNK Split. Potpisivanjem

Sporazuma o suradnji HNK Split, Sveuĉilišta u Splitu te Umjetniĉke akademije u Splitu

zapoĉinje suradnja na umjetniĉkim i obrazovnim projektima s ciljem aktiviranja studenata u

promicanju kazališne umjetnosti. Upravo zbog postojanja projekta Erasmus (razmjene

studenata, nastavnog i nenastavnog osoblja u svrhu studijskog/edukacijskog boravka) nastojat

će se dodatno promicati programe HNK Split te uspostaviti kontakti s kazališnim kućama

europskih gradova. Primarni cilj je vraćanje studenata u kazališta.

Kao javna ustanova u kulturi HNK Split djeluje izvan okvira Grada Splita. Ta se

institucija oduvijek ponosila svojim produkcijama, realiziranima ne samo na podruĉju RH već

i po kazalištima europskog kontinenta i šire. Ţelja HNK Split je kroz svoje programe, redovne

sezone, Festival Splitsko ljeto i Festival Marulićevi dani ostvariti dva cilja:

pribliţiti drţavljanima RH razne umjetniĉke kategorije (ne samo operne koncertne, baletne,

dramske već i performanse, mjuzikle, radionice) drugih europskih kazališta.


163

ostvariti (što više moguće) koprodukcije sa susjednim drţavama kroz program Redovne

sezone te koprodukcije s kazalištima većih europskih gradova kroz program Splitskog

ljeta.

HNK Split oduvijek je u svom angaţmanu imao/ima razne umjetnike koji svojim

talentom i vrsnošću mogu zadovoljiti kriterije brojnih kazališnih pozornica diljem Europe,

stoga uz potporu Ministarstva kulture RH, Turistiĉke zajednice Splita i Grada Splita

provoĊenje ovoga cilja nije samo ţelja već realnost koja ima uvjete doţivjeti svoju realizaciju.

HNK potpomaţe/realizira razne programe/produkcije (baletne, koncertne…itd.) u prostorima

izvan zgrade (Dom umirovljenika, razne humanitarne udruge i drugdje) te planira

nastaviti/proširiti mogućnost djelovanja kroz program „Teatar u Gradu, Grad u Teatru―.

X.3.5.6.2. Festival Splitsko ljeto

Postojeća organizacijska pozicija Festivala Splitskog ljeta prijeti da i sljedećih sezona

izaziva nesporazume u odnosima izmeĊu Grada i Republike, te izmeĊu HNK i Splitskog ljeta.

Posrijedi je problem koji nije samo gradski, ali se nesumnjivo reflektira na organiziranje, a

dijelom i na koncepciju Splitskog ljeta u sljedećim godinama. Bez prejudiciranja, tu navodimo

da HNK ima svoju viziju, koja je iznesena u prethodnoj toĉki, dok samo Splitsko ljeto iznosi

nešto drukĉiju viziju, u kojoj kaţe da ono u budućim godinama kani prerasti u festival

raznolikijih glazbeno-scenskih i dramskih sadrţaja s iskorakom u suvremene izvedbene

prakse te vidljivijom ulogom nezavisne kazališne, glazbene i likovne scene Splita, Hrvatske i

Europe. Osnivanjem koncertne direkcije koja bi ga organizirala stvaraju se pretpostavke za

izlaskom Splitskog ljeta iz organizacijskog okvira HNK Split, a samim time i za program

otvoren suvremenim stremljenjima u izvedbenoj umjetnosti te sinergiju turizma i kulture. O

rješavanju te organizacijsko-koncepcijske dvojbe ovisi i daljnji razvitak Splitskog ljeta do

2020., odnosno 2025.

X.3.5.6.3. Gradsko kazalište lutaka

Srednjoročna strategija do 2018. – ciljevi:

1. Kontinuitet repertoarne politike koja promovira suvremene autore za djecu, te domaću i

svjetsku literarnu baštinu.

2. Postati regionalni centar kazališta za djecu, ali i dio europske kazališne scene ĉija je

produkcija namijenjena djeci.

3. Izboriti se za „vidljivost― djeteta i umjetnosti za djecu.

Comment [K41]: Opet ovdje se ide u detalje a neke druge institucije nisu ponudile ništa


164

4. Osnaţiti ulogu GKL-a Split u gospodarskom, kulturalnom i turistiĉkom razvoju grada.

Pozornica Gradskog kazališta lutaka zahtjeva sanaciju donjeg i gornjeg postroja –

motora, hidraulike i ĉeliĉne konstrukcija koja se nezaustavljivo ugiba pod opterećenjem.

Informativne ponude za tu sanaciju sadrţavale su cijenu koja je nadmašila oĉekivanja

ustanove, pa proces prikupljanja ponuda nije pokrenut dok se problem paţljivo ne razmotri i

promisli u suradnji s vlasnikom i osiguraju sredstva. Sanaciju je moguće izvesti tijekom

višegodišnjeg razdoblja, najduţe do 5 godina, pa svaku godinu sanirati po jednu pomiĉnu

platformu od ukupno pet. Sanacija jedne platforme procijenjena je na 300.000,00 kn. Problem

je privremeno riješen graĊevinskim podupiraĉima koji usporavaju daljnje ugibanje i

„lelujanje― pozornice, ali je time onemogućeno jednostavno podizanje i spuštanje pozornice,

odnosno korištenje hidraulike. Zastor GKL-a Split je padao nekoliko puta tijekom proteklih

godina i problem se uvijek privremeno rješavao. Postojeći sistem mehanizma voĊenja ne

odgovara teţini kazališnog zastora i glavni je uzrok problema. Sistem je potrebno hitno

sanirati i to u prvoj polovici 2015. Procijenjena vrijednost je oko 60 000,00 kuna. GKL-u je

neophodna dodatna, „mala― scena, odnosno sala za pokuse predstava i odrţavanje dramsko-

lutkarskih radionica i studija za djecu u kojoj bi se po potrebi mogle izvoditi i predstave

manje forme, cca 300 m2. GKL-u Split je nuţan i prostor za radionice za izradu scenografije i

smještaj tri vozila. Trenutno unajmljujemo adekvatan prostor u Solinu i plaćamo visoku

cijenu najma. GKL Split ne raspolaţe niti jednim smještajnim kapacitetom za gostujuće

umjetnike kojih je velik broj tijekom kazališne sezone, već njihov smještaj plaća po trţišnim

cijenama što u velikoj mjeri opterećuje proraĉun. Ustupanje nekog smještajnog kapaciteta

besplatno ili po simboliĉnoj cijeni oslobodilo bi više sredstava za samu produkciju, odnosno

kvalitetu programa.

Vanjska blagajna za prodaju ulaznica još se vodi ruĉno. Potrebno je uvesti novu

tehnologiju i elektroniĉki sistem prodaje i rezervacije ulaznica. Procijenjena vrijednost

programa i opreme je 70.000,00 kuna, a Kazalište predlaţe uvoĊenje sistema koji će se

koristiti i za prodaju ulaznica za programe u Koncertnoj dvorani, ĉime bi se ostvarila znaĉajna

ušteda na zajedniĉkoj opremi.

Programske novine odnose se na jaĉanje programa Ljetnog kazališta za djecu u

trajanju 10 dana krajem lipnja i poĉetkom svibnja. Za taj program GKL ima većinu potrebnih

ljudskih i organizacijskih kapaciteta, a dodatnim financijski sredstvima bi se revija vlastitih

produkcija nadopunila gostujućim predstavama. Program bi se odrţavao u razdoblju

šibenskog MDF-a koji ugošćuje brojna domaća i inozemna kazališta i tu vidimo prostor za

suradnju. Za odrţavanje tog programa bilo bi potrebno organizirati ljetnu pozornicu na mjestu

prikladnom za kazališne izvedbe – osiguranje od buke, vjetra i ostalog što moţe ometati

izvedbu i smanjiti sigurnosne uvjete. Programska novina bila bi i gostovanje mobilnih

predstava manje forme u perifernim gradskim kvartovima, za što je potrebno pronaći


165

adekvatne javne prostore i prilagoditi ih potrebama kazališne izvedbe i publike, vodeći raĉuna

da je rijeĉ o djeci i da prostor mora biti ugodan a sigurnosni uvjeti besprijekorni. Predstave bi

gostovale vikendom, barem jednom mjeseĉno, ovisno o programu i mogućnosti da se

paralelno igraju dvije predstave, na sceni u Tonĉićevoj i u drugom prostoru. U istom bi se

prostoru mogle odrţavati dramsko-lutkarske radionice za djecu nekoliko puta tjedno.

Pozitivne socijalne implikacije takva kapilarnog kazališnog sustava su neprocjenjive i

dalekoseţne. Realizacija tog programa do 2016. i njegova dugoroĉna odrţivost jedan je od

glavnih izazova u srednjoroĉnoj strategiji GKL-a Split.

Mogućnosti povećanja vlastitih prihoda

a) proizvodnja i prodaja suvenira – suveniri s apliciranim logotipom GKL-a i originalnim

likovnim rješenjem te lutkarski suveniri koje bismo sami izraĊivali.

b) bolji sponzorski ugovori od postojećih (od poĉetka ekonomske krize sponzorska sredstva

su kontinuirano smanjivana, a tvrtke iz svojih strategija ne iskljuĉuju sponzoriranje kulture.)

Povećanje cijena ulaznica u postojećoj ekonomskoj situaciji nije moguće jer kazalište

za djecu mora biti dostupno svima i ispuniti svoju misiju, a ona nije prvenstveno profitna.

TakoĊer, cjenovna elastiĉnost potraţnje je u kazalištu izuzetno visoka i veći prihod od

povećanja cijene ulaznica ne bi mogao nadoknaditi gubitke zbog smanjenog broja posjetitelja.

c) povećanje količine i cijene najma – za razliĉita dogaĊanja, umjetniĉka i komercijalna.

Potraţnja za najmom prostora takoĊer pokazuje izuzetnu cjenovnu elastiĉnost, ali je

ipak manja od ulaznica za predstave. Kazalište iznajmljuje prostor svima koji svojim

djelovanjem doprinose kulturi grada Splita i cijeloj zajednici, a cijene najma su pristupaĉne

kad se radi o društveno i umjetniĉki vrijednim programima. Dvorana se ne iznajmljuje za

programe koji mi mogli nanijeti štetu ugledu GKL-a Split bez obzira na njihovu komercijalnu

isplativost.

Koliĉina iznajmljivanja uvjetovana je potraţnjom i raspoloţivošću dvorane. Za sada

smo prekapacitirani i tako će biti do dobivanja male scene za pokuse. To potvrĊuje i sve veći

broj najmova nedjeljom, koja je jedini neradni dan u GKL-u, u skladu sa Zakonom o radu.

d) programi dramsko-lutkarskih radionica i studija za djecu – preduvjet kojima je dodatni

prostor za odrţavanje radionica te kvalitetni umjetniĉko-pedagoški kadar.

Dugoročna strategija – dodana vrijednost i novi programi s međunarodnom dimenzijom

Planirani programi s meĊunarodnom dimenzijom do 2020. su projekti financirani iz EU

fondova i to:

a) Dvogodišnji projekti kratkoročne suradnje s partnerima iz još dvije zemlje –

produkcija predstave na zajedniĉku temu, relevantnu za sve zemlje partnerice. Projekt bi


166

podrazumijevao mobilnost umjetnika i programa. Splitska premijera dogodila se u

zimskom periodu, a inozemne predstave bi gostovale ljeti (Ljetno kazalište za djecu). Naša

bi predstava gostovala u kazalištima zemalja partnera.

Trenutno najveći problem je pronalaţenje pouzdanih partnera koji će profesionalno odraditi

svoje zadatke i ulogu u projektu.

b) Seminari za profesionalce – jednom ili dva put godišnje bismo ugostili vrhunske svjetske

umjetnike koji bi odrţali seminar za glumce-animatore GKL-a Split i ostale zainteresirane.

Posebno su nam zanimljivi vrsni umjetnici iz podruĉja lutkarstva koji će nas uputiti u nove

forme, estetike i tehnologije.

c) Ljetno kazalište za djecu (Summer Theatre / ST for kids) – do 2020. bi trebalo izrasti u

relevantan ljetni festival koji ugošćava najbolje europske i svjetske produkcije za djecu i

traje do 15 dana, privlaĉi velik broj domaćih gledatelja i gostiju.

d) Kroz sve navedeno, intenziviranje suradnje i zajedničkih projekata s uglednim

inozemnim kazalištima i umjetnicima koji će pomoći etabliranju GKL-a Split i domaćeg

stvaralaštva na europskoj kazališnoj sceni.

X.3.5.6.4. Gradsko kazalište mladih u Splitu

…intenzivno će raditi na traganju za novim formama i umjetniĉkim koncepcijama, uz

njegovanje novih trendova glume. Nastavlja se baviti suvremenim temama i kritiĉkim

prosudbama koje poloţaj ĉovjeka i njegovu sudbinu stavljaju u prvi plan. Rijeĉ je o misiji

koja se zalaţe za kazalište susreta razliĉitih generacija i dijaloga, a lime se potiĉe tolerancija i

uzajamno razumijevanje, sa svrhom stvaranja svijeta u kojem će se mladi osjeati sretnijima i

sigurnijima. Kazalište će postaviti profesionalne smjernice unutar zadanih okvira, a pokušat

će se postići što bolja prezentacija profesionalnog glumaĉkog ansambla. S obzirom na

funkciju ovog teatra, radit će se festivalske predstave, tinejdţerski hitovi i lektira, ali i riskirati

pomicanjem granica predvidljivog u izboru naslova i odabiru forme.

Kroz Dramski studio za mladeţ i dalje će prolaziti i u njemu će se okupljati veliki broj

srednjoškolaca i studenata iz Splita i okolice, a rad će biti organiziran po skupinama. U

Djeĉjem dramskom studiju i dalje će sudjelovati uĉenici osnovnih škola, podijeljeni u skupine

prema uzrastu. NajmlaĊi polaznici poduĉavaju se osnovama glume u radioniĉkom obliku

kazališne edukacije, a cilj je da se radom kroz igru dosiţe mogućnost prvih javnih nastupa.

U suradnji s Osnivaĉem potrebno je iznaći dodatno prostorno rješenje za rad

profesionalnog i amaterskog pogona. Do EPK u planu je osnovati MeĊunarodni festival

mladog teatra. Osnovna je zamisao utemeljiti festival mladog teatra s tematskim odrednicama

preko kojih se moţe širiti na znanstvenom i umjetniĉkom prouĉavanju suvremenog poimanja


167

kazališne produkcije. Takav suvremeni festival mladoj će splitskoj publici davao na uvidnove

kazalište tendencije.

Festival mladog teatra trebao bi se odrţavati od 15. rujna. U Splitu kao sveuĉilišnom

gradu kroz ovaj festival gradila bi se interakcija sa Sveuĉilištem a posebice Umjetniĉkom

akademijom, ali i sa stranim partnerima koji bi trebali biti ukljuĉeni u organizacijski odbor

Festivala. MeĊunarodni festival mladog teatra u Splitu – MFMT bit će financiran iz sredstava

nekog od europskih fondova za kulturu, a bit će neizostavni dio EPK programa usmjeren na

iskorak prema zajednici mladih (škole, sveuĉilište). Kako ova kuća ima dosta problema s

prostorom, više o tome nalazi se u njihovoj strategiji na koju treba obratiti pozornost.

X.3.5.6.5. Koncertna agencija

…naglašena je kao potreba u SWOT analizi Vijeća u kulturi za kazališnu i glazbeno-

scensku djelatnost. U programima Splitskog ljeta istiĉe se se da ono u budućim godinama

„kani prerasti u festival raznolikijih glazbeno-scenskih i dramskih sadrţaja s iskorakom u

suvremene izvedbene prakse te vidljivijom ulogom nezavisne kazališne, glazbene i likovne

scene Splita, Hrvatske i Europe. Osnivanjem koncertne direkcije koja bi ga organizirala

stvaraju se pretpostavke za izlaskom Splitskog ljeta iz organizacijskog okvira Hrvatskog

narodnog kazališta Split, a samim time i za program otvoren suvremenim stremljenjima u

izvedbenoj umjetnosti te sinergiju turizma i kulture.― Bez obzira na to hoće li Splitsko ljeto

potpuno organizacijski urasti u HNK ili će se potpuno organizacijski osamostaliti u

organizaciji neke buduće koncertne direkcije – nesumnjiva je potreba za samostalnom

koncertnom agencijom koja bi djelovala u Splitu i na njegovu širem podruĉju, angaţirajući

glazbene umjetnike i ansamble, skidajući taj teret s HNK, ali djelujući i kao servis kako za

HNK i za Splitsko ljeto, tako i za programe u gradskim dvoranama, na ljetnim pozornicama, u

zimskim i ljetnim sezonama.

X.3.5.6.6. Split Blues Festival

…se ţeli dalje razvijati internacionalno, povećati broj dana festivala i broj lokacija koncerata, te

obogatiti sadrţaj festivala sa glazbenim radionicama, okruglim stolovima i tribinama na kojima bi se

prezentiralo i raspravljalo o razliĉitim glazbenim temama. Organizatori festivala su uspostavili

kontakte s brojnim svjetskim festivalima sliĉnoga glazbena senzibiliteta, što otvara mogućnost

razmjene izvoĊaĉa. Treba osobito istaknuti ostvarene veze sa organizatorima Montreux Jazz

Festivala, koji su pokazali interes da dio svog programa predstave i u Splitu.


168

X.3.6. Kulturalna i kreativna industrija i njezini potencijali

U kulturološkom i umjetniĉkom smislu stvaranje vlastite slike o sebi kroz autohtonu

umjetniĉku produkciju uvjet je bilo kojeg oblika kvalitetne emancipacije, pa tako i

emancipacije grada Splita kao danas kulturološki rubnog podruĉja Europe. Premda nema

sluţbenih podataka o toĉnom broju tvrtki iz podruĉja kulturalnih i kreativnih industrija,

procjenjuje se da samo na podruĉju dizajna i arhitekture u Splitu djeluje pedesetak tvrtki

(dizajnerske, arhitektonske tvrtke i nekoliko tvrtki u audiovizualnom sektoru). Pridodamo li

tome ubrzani razvoj zajednice start up kompanija, odnosno mladih tvrtki s ograniĉenim

iskustvom i velikim entuzijazmom, moţe se reći da Split raspolaţe znatnim potencijalima za

razvoj kulturalnog i kreativnog sektora, gdje se kultura povezuje s gospodarstvom, novim

tehnologijama, sveuĉilištem i znanošću. U najrazvijenijim europskim zemljama taj sektor je

vaţan ĉimbenik gospodarskog razvoja, jer su napredna gospodarstva utemeljena na znanju,

stvaralaštvu i inovacijama. U EU-u prevladava shvaćanje da su kulturalne i kreativne

industrije zamašnjaci gospodarskog rasta i razvoja. Novi program EU-a, Kreativna Europa

(2014.-2020.) poduprijet će kulturni i kreativni sektor s ciljem njihova doprinosa odrţivom

rastu i zapošljavanju. Stoga je snaţenje i planiranje poticanja kulturnih i kreativnih industrija

u Gradu Splitu nuţnost i potreba zbog povlaĉenje sredstava iz EU, što ujedno i jaĉa

poduzetniĉke inicijative u kulturi.

Splitski kulturalni i kreativni sektor posjeduje znaĉajne ljudske resurse i ekonomske

potencijale koji se mogu višestruko i planski iskoristiti. Temeljni preduvjet za to jest

meĊusektorska suradnja koja treba biti rezultatom ovako postavljenog strateškog pristupa. U

tom smislu je na temelju ovako zamišljenog plana potrebno izraditi plan aktivnosti i povezati

kljuĉne kreativne subjekte iz podruĉja kulture, turizma, gospodarstva, obrazovanja i znanosti.

X.3.7. Jačanje klupske scene u infrastrukturnom i organizacijskom smislu

Prvi put od samostalnosti Hrvatske moţe se reći da danas Split ima dobru i

obećavajuću urbanu klupsku scenu koja obećava i ima veliki potencijal razvijanja. Treba

naglasiti da je rijeĉ o klubovima koji imaju jasnu i dosljednu programsku shemu bez lutanja i

koketiranja s rubnim estradnim i turbo folk sadrţajima koji pripadaju sferi rubne, takozvane

masovne kulture. Kvalitetnih bendova je u Splitu uvijek bilo, ali su na duge staze opstali

rijetki i to upravo zbog nedostatka adekvatnog kluba za nastupe, a zatim i zbog nedostatka

diskografa koji su uglavnom svi locirani u Zagrebu. Danas meĊutim kad zbog velikih

mogućnosti promocije putem interneta gotovo da više nema potrebe za diskografima na

glazbenoj sceni, kako našoj tako i svjetskoj, raste potreba za klubovima i trend otvaranja


169

novih klubova i pokretanja novih glazbenih festivala, tako da i Grad Split ima veliku potrebu i

potencijal razvoja glazbene scene i pozicioniranja na meĊunarodnu festivalsku i klupsku

scenu. U Splitu se zadnjih godina odrţava nekoliko glazbenih festivala elektronske glazbe (DJ

kultura), ali svi su vezani uz Ultra festival koji je sigurno odliĉna ideja, ali je privremen,

odnosno odrţavat će se po ugovoru još tri godine. Trenutno postoji pet klubova koji su se

nametnuli javnosti svojim djelovanjem. To su: Judino drvo kapaciteta do 400 posjetitelja koji

osim glazbenih sadrţaja, koncerata i DJ veĉeri ima druge ambicije i već prakticira filmske i

kazališne veĉeri, O'Hara (bivši Shakespeare – kultni splitski klub) s prizemljem i katom

kapaciteta do 1000 ljudi koji odrţava program sa naglaskom na urbane sadrţaje, Kocka – klub

u sklopu Doma mladih koji vodi KUM – Koalicija Udruga Mladih, kapaciteta do 800 ljudi,

koji ima odliĉne programe s naglaskom na nezavisnu kulturu ali takoĊer i redovne koncerte

afirmiranih bendova, te Quasimodo, klub kapaciteta do 200 ljudi, koji osim glazbenih veĉeri,

koncerata i DJ veĉeri odrţava i filmske te veĉeri literarnih promocija. Kao peti tu je klub

Kameleon, na izlazu iz Splita put Solina i koji nudi pomalo komercijalnije urbane glazbene

sadrţaje. Ti klubovi sa svojim potencijalima mogu se dobro uklopiti u Strategiju kulture,

osobito kad govorimo o programima vezanim uz EPK 2020. godine.

X.3.8. Neovisna kulturalna scena

X.3.8.0. Okvir

Nezavisna kultura zrcalo je potreba pojedinaca i grupa ljudi koji kroz svoju

programsku djelatnost ţele propitivati odreĊene probleme, kroz aktivizam projicirati svoje

stavove, postavljati pitanja, egzistencijalne ili estetske dileme. Uglavnom se nove tendencije u

umjetnosti i društvu dogaĊaju u izvaninstitucionalnom traganju za svrhom i smislom svake

kroz umjetnost i za umjetnost nadolazeće generacije, ili su pak odraz jake osobnosti koja ima

potrebu za stvaranjem, dokazivanjem i propitivanjem, te svoj rad uspostavlja u odnosu

naspram postojećeg ili zateĉenog stanja. Utjecaj školovanih kadrova koji se tijekom studiranja

na Umjetniĉkim akademija i srodnim fakultetima, kako u nas, tako i u inozemstvu, otvara

prostore za novine u kulturalnom djelovanju, pogotovo u prostorima nezavisne kulture.

Treba planirati i stimulirati potporu, nuţnu nadolazećim generacijama, da se

predstave, skrenu na sebe pozornost i odrede spram glavnih tendencija u svim sferama

kulturalnog djelovanja u umjetnosti. Ta vrsta scene u Splitu daje doprinos u propitivanju i

jaĉanju urbanog kulturalnog identiteta jer se otvoreno, a ponekad ĉak subverzivno progovara

o dosezima kulturalne ili društvenu zbilje. Provokativnost, inventivnost i nepredvidivost

glavna su obiljeţja nezavisne kulturalne scene, ali tu vrstu refleksije Grad Split treba


170

njegovati upravo zbog propitivanja vlastita identiteta i inventivnosti. U Strategiji svakako ima

mjesta za kulturalno stvaranje i poticanje kreativne razliĉitosti, u kojemu je kontinuirano

otvoren dijalog izmeĊu identiteta i razliĉitosti, pojedinaca i grupe, s posebnim naglaskom na

slobodu stvaralaštva. Sve to pridonosi poimanju grada Splita kao mjesta koegzistencije

razliĉitosti. U poticanju i osnaţivanju nezavisne scene, svi se njeni akteri pozivaju se na

odgovornost djelovanja. Stoga je u sklopu Programa javnih potreba u kulturi potrebno

predvidjeti prostor i sredstva za stimulaciju projekata nezavisne kulturalne scene, koji su ĉesto

at hoc projekti. Isto, pojaĉana suradnja sa Sveuĉilištem donosi nuţnost otvaranja prostora

centara nezavisne i studentske kulture, klupskih scena, kao vrijednih kulturalnih ţarišta nove

energije koja će nadrastati lokane granice i barijere.

U smislu tog razvoja govorimo o nizu djelatnosti na ovim područjima

kulturalnog i umjetničkog iskoraka:

X.3.8.1.Knjiţevnost, knjiţevni festivali i knjiţnička djelatnost

Knjiţevna scena u Splitu vrlo je raznolika i nacionalno priznata. Takvu situaciju

potiĉu neformalne i formalne udruge koje djeluju ili se okupljaju u Gradu. One su navedene

naprijed, od onih institucionaliziranih (Knjiţevni krug, Marulianum) do programskih

projekata kao što su udruge Kurs ili Priĉigin, na primjer, te potpuno neformalnih programa,

kao što su na primjer takozvani „utorkaši―. Na toj sceni postoji mogućnost ne samo aktivnih

sudjelovanja na knjiţevnim veĉerima ili originalnim projektima priĉanja priĉa, već i

kolaboracija s audio-vizualnim umjetnostima u svrhu obogaćivanja kulturalne ponude grada i

kolaborativnih projekata vezanih uz EPK 2020. te kasniji kulturalni razvoj grada u kontekstu

kulturalnog turizma i promocije lokalne razlike u globalnom kontekstu.

X.3.8.1.1. Knjiţevni festivali i knjiţevna događanja

Knjiţevne festivale i knjiţevna dogaĊanja organiziraju u Splitu Knjiţevni krug i

Marulianum, te udruge Bookvica, Udruga Kurs i Priĉigin.

X.3.8.1.2. Knjiţevni krug i Marulianum


171

Knjiţevni krug Split je udruga graĊana koja okuplja umjetnike, znanstvenike,

sveuĉilišne profesore i druge uglednike s podruĉja društvenih i humanistiĉkih znanosti.

Svojim programima Knjiţevni krug Split odrţava i potiĉe znanstveni, knjiţevni i kulturni rad

u Splitu, a voĊen je spoznajom kako kulturno naslijeĊe Splita i Dalmacije svjedoĉi o

europskim dometima hrvatske kulture. Udruga je osnovana 1979, a danas ima više od 180

ĉlanova iz Splita, Hrvatske i inozemstva. Programi Knjiţevnoga kruga Split organski se

nadovezuju na rad Pododbora Matice hrvatske u Splitu iz 1950-ih, te Ĉakavskog sabora Split

iz 1970-ih. Tako Knjiţevni krug Split nastavlja znanstvenu i kulturnu misiju koja u Splitu

neprekidno traje već više od šezdeset godina. Zbog istaknutih rezultata Knjiţevni krug Split

uvršten je 2005. u skupinu udruga od posebnog interesa za grad Split.

Knjiţevni krug Split objavljuje dvadesetak knjiga godišnje (znanstvene monografije,

zbornici, djela suvremenih pisaca) te tri ĉasopisa (Mogućnosti, Ĉakavska riĉ, Prilozi povijesti

umjetnosti u Dalmaciji); (su)organizira tri meĊunarodne manifestacije (Marulićevi dani, Dani

Hvarskoga kazališta, Knjiga Mediterana) koje ukljuĉuju tri do ĉetiri meĊunarodna znanstvena

skupa. Tijekom godine odvija se dvadesetak programa za širu javnost – predstavljanja knjiga,

knjiţevne veĉeri, predavanja (ciklus Susreti ispod ure). Razvijena je suradnja sa srodnim

ustanovama (HAZU, DHK, filozofski fakulteti u Splitu i Zagrebu, muzeji, instituti, itd.).

Djelovanje udruge temelji se na volonterskom radu: predsjedništvo, uprava i urednici

biblioteka ne primaju za svoj rad nikakvu materijalnu naknadu, a tehniĉke i struĉne poslove

obavlja sedam zaposlenika. U bibliotekama KKS predviĊeno je objavljivanje šezdesetak

novih naslova, dvaju ĉasopisa, redovitih manifestacija i novih znanstvenih skupova te

nastavak ciklusa Susreti ispod ure. MeĊunodni programi razvijat će se poglavito u sklopu

kulturnih manifestacija (Knjiga Mediterana, Marulićevi dani). Marulianum će sudjelovati u

projektima kao što su Croatica et Tyrolensia, Christian-Muslim Relations (CMR) - A

Bibliographical History, Catalogus Translationum et Commentariorum, Horizon 2020.

Projekti predviđeni za EPK 2020:

Knjiţevni krug Split: Izdanja (na hrvatskom i engleskom):

Splitski leksikon

Evangeliarium Spalatense – najstarija knjiga na hrvatskom prostoru

Nenad Cambi: Dioklecijanov portret:portret, stil, fizionomija

Antiĉka Salona (drugo, dopunjeno i prošireno izdanje), ur. N. Cambi

Međunarodni znanstveni skup:

Od Salone do Splita: dvadeset dva stoljeća povijesnoga (dis)kontinuiteta

Comment [K42]: Vijede kulture je odbilo ovaj projekt zbog nepotpune dokumentacije


172

Marulianum:

Izdanja:

Bratislav Luĉin: Putovanje s Markom Marulićem (kulturnoturistiĉka monografija)

Dovršenje niza Sabrana djela Marka Marulića izdavanjem 20. i 21. sveska

Znanstveni skup:

Marko Marulić i humanistiĉka Europa

Znanstvena i stručna djelatnost Marulianuma

Znanstveni projekti u kojima sudjeluje Marulianum:

Digitalizacija hrvatskih latinista, voditelj dr. sc. Neven Jovanović (Zagreb). Projekt je

financiralo Ministarstvo znanost, obrazovanja i sporta RH. Iako je formalno zakljuĉen,

digitalizacijski poslovi se nastavljaju. U njima sudjeluju i zaposlenici Marulianuma.

Rezultati su dostupni ovdje:

http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/dokuwiki/doku.php/z:digitalizacija-hrvatskih-latinista

Croatica et Tyrolensia – a digital comparison of Croatian and Tyrolean Neo-Latin

literature, voditelji dr. sc. Neven Jovanović (Zagreb) i dr. sc. Lav Šubarić (Innsbruck).

Projekt traje od 2013. do kraja 2015. Financira ga fond Jedinstvo uz pomoć znanja (UKF).

Podatci su dostupni ovdje: http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/dokuwiki/doku.php/z:croatica-

et-tyrolensia

Tekstualne mreţe ranonovovjekovne Hrvatske, voditeljica dr. sc. Lahorka Plejić Poje

(Zagreb). Projekt traje od kraja 2014. do 2017. Financira ga Hrvatska zaklada za znanost.

Organizacijska djelatnost

Marulianum svake godine (oko 22. travnja) organizira Znanstveni, knjiţevni i nakladniĉki

program Marulićevih dana.

Program Marulićevih dana obuhvaća: meĊunarodne znanstvene skupove, studentske

radionice, predstavljanje novih izdanja, predavanja, knjiţevne veĉeri, dodjele nagrada Dana

hrvatske knjige, povremene izloţbe i voĊeni obilasci po kulturnim znamenitostima Splita i

okolice.

Osobitu pozornost Marulianum posvećuje popularizaciji Marulićeve ostavštine. U tu svrhu

svake godine organizira proslave Marulićeva roĊendana (18. kolovoza, u dvorištu Muzeja

grada Splita – Papalićeve palaĉe) te organizira posjete osnovaca, srednjoškolaca i studenata

prostorijama Marulianuma, uz prigodna predavanja, radionice, razgledanje izloţene graĊe –

foto-panoa, starih i novih izdanja i sl. Tu pripada i sudjelovanje u organizaciji seminara za

http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/dokuwiki/doku.php/z:digitalizacija-hrvatskih-latinista

http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/dokuwiki/doku.php/z:croatica-et-tyrolensia

http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/dokuwiki/doku.php/z:croatica-et-tyrolensia


173

srednjoškolsku mladeţ Salonae longae. Od antiĉke Salone do humanistiĉkog Splita (u oţujku

svake godine). Svi ti programi nastavljaju se i sljedećih godina, u srednjoroĉnom i

dugoroĉnom razdoblju.

Dokumentacijska djelatnost

Marulianum nastavlja prikupljanje izdanja Marulićevih djela, struĉnu literaturu,

mikrofilmove, fotografsku i digitalnu dokumentaciju vezanu uz Marka Marulića te uz hrvatski

humanizam i renesansu. Nastoji uvećati fundus starih izdanja Marulićevih djela te fundus

digitalnih reprodukcija Marulićevih rukopisa.

Knjiţnica trenutno ima oko 2000 knjiga, mahom literature o humanizmu i renesansi;

uspostavljena je razmjena s većim brojem domaćih i inozemnih ĉasopisa.Ta stalna djelatnost

se nastavlja u srednjoroĉnom i dugoroĉnom razdoblju.

Nakladništvo on line

U izdavaĉku djelatnost ubraja se i odrţavanje i aţuriranje internetskih stranica. Marulianum

odrţava dva mreţna sjedišta:

https://sites.google.com/site/marulianum/

https://sites.google.com/site/markomarulicsplicanin/

Na njima su podatci o Marulićevu ţivotu i djelima, podatci o radu Marulianuma. Sjedišta će

se i dalje redovito aţurirati novim podatcima i poveznicama, postavljanjem programskih

knjiţice Marulićevih dana, starijih izdanja Biblioteke Marulianum, poveznica na digitalizate

starih izdanja Marulićevih djela itd.

Marulianum na Portalu znanstvenih ĉasopisa Republike Hrvatske (Hrĉak) postavlja

integralne tekstove novih svezaka godišnjaka Colloquia Maruliana (dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/colloquia-maruliana).

Marulianum nastoji uvećati dostupnost i referiranost godišnjaka Colloquia Maruliana. Osim

na Hrĉku, godišnjak je dostupan na meĊunarodnim portalima DOAJ – Directory of Open

Access Journals; EBSCOhost – Humanities International Complete; Regesta Imperi

(Akademie der Wissenschaften und der Literatur, Mainz), a referiran je u više inozemnih

ĉasopisa i bibliografskih baza podataka na Internetu.

X.3.8.1.3. Knjiţevne udruge

X.3.8.1.3.1. Bookvica je udruga koja od 2009. organizira svoj knjiţevni program dva do tri

puta mjeseĉno, izuzevši ljetnu stanku, u splitskom klubu Quasimodo. Dosad je odrţano 100

knjiţevnih veĉeri, na kojima je nastupilo stotinjak autora i autorica. U goste pozivamo kako

https://sites.google.com/site/marulianum/

https://sites.google.com/site/markomarulicsplicanin/

http://hrcak.srce.hr/colloquia-maruliana


174

poznate, priznate hrvatske knjiţevnike i knjiţevnice, tako i one manje poznate, još

neafirmirane, kojima ţelimo pruţiti podršku u nastojanjima da se bave knjiţevnim

stvaralaštvom.

Ciljevi programa su obogaćivanje kulturnog ţivota grada Splita, popularizacija lijepe

knjiţevnosti i njezino pribliţavanje širokoj publici, s naglaskom na mlaĊoj populaciji, podrška

postojećoj literarnoj produkciji te poticanje stvaranja novih knjiţevnih djela. To nisu

promocije knjiga, nego je osnovni naglasak na interakciji publike i autora te stvaranju ugodne

atmosfere, koja pogoduje popularizaciji knjiţevnosti.

Bookvica je u proteklih šest postojanja postigla veliku popularnost te podršku kako publike

tako i lokalnih medija te postala svojevrstan brand na knjiţevnoj sceni grada Splita. Prosjeĉan

broj posjetitelja je osamdesetak, mnogo u trenutaĉnim društvenim okolnostima, koje nisu

naklonjene ni knjizi ni ĉitanju.

Bookvica do 2020. kani razvijati te programe i dati im meĊunarodnu, europsku dimenziju,

poĉev od autora iz regije, koji pišu na nama barem djelomiĉno razumljivim jezicima, a

sljedeći korak bit će dovoĊenje autora iz Europe, u već dogovorenoj suradnji s nakladniĉkom

kućom Fraktura, koja organizira Festival svjetske knjiţevnosti u Zagrebu; s Festivalom

europske kratke priĉe; u suradnji s klubovima i udrugama, kao i sveuĉilišnim odsjecima, koji

njeguju veze s partnerima iz Europe (Francuske, Irske, Njemaĉke, Španjolske i sl.). Pritom je

kljuĉno da to budu kvalitetni autori, a svakako autori ĉije su knjige prevedene na hrvatski,

ĉime se potiĉe i ĉitanje i kupnja njihovih djela u izdanju domaćih nakladnika.

Mogućnosti su velike, ali financijska sredstva su zasad oskudna.

Cilj je da i Split, a ne samo Zagreb, postane odredište inozemnih pisaca u Hrvatskoj, što će

biti nadgradnja na projekt rezidencije za pisce koju vodi Udruga Kurs.

Vrlo je zanimljiva i mogućnost suradnje s tzv. osjetljivim skupinama društva, dakle

ovisnicima, bivšim braniteljima, a i raznim dobnim skupinama: umirovljenicima,

osnovnoškolskom djecom.

Bookvica organizira i projekt Kuća kreativnog pisanja (u suradnji s udrugama Kurs i

Priĉigin).

X.3.8.1.3.2. Udruga Kurs

…osnovana je 2007. radi suradnje s meĊunarodnim organizacijama i multilateralne razmjene

kulturne i umjetniĉke produkcije. Pruţa logistiĉku podršku umjetnicima u poticanju i

prezentiranju njihovog rada. Uĉestalo i kvalitetno pojavljivanje na kulturnoj sceni moţe se

postići stalnim angaţmanom na „malim― i „izvaninstitucionalnim― projektima, koje europska


175

i svjetska scena odavno podupiru kao jedno od najvaţnijih izvorišta kulturne svijesti graĊana,

a koje Udruga Kurs provodi proteklih devet godina. Najznaĉajniji projekt udruge je

rezidencijalni program Marko Marulić, pokrenut slijedeći ţelju da se knjiţevni ţivot Splita

poveţe s europskim centrima knjige, te da se u samom gradu na još jedan naĉin oţivi

knjiţevna scena. Program obuhvaća razmjenu autora i prevoditelja iz zemalja EU i

jugoistoĉne Europe, koji u svojim jednomjeseĉnim boravcima razmjenjuju znanja i iskustva s

domaćim autorima, rade na svojim djelima i ukljuĉuju se u kulturne aktivnosti grada. Kao

koordinatori meĊunarodne mreţe Traduki, organizira predstavljanja knjiţevne produkcije

cijele Europe, a lokalno djeluje na stalnom širenju zanimanja za literaturu i kulturu

općenito.

U sklopu programa Writers in Residence, publici je predstavljeno sedamdesetak pisaca i

drugih umjetnika iz 15 europskih zemalja. Širenjem dobra glasa povećava se interes meĊu

umjetnicima širom svijeta, pa je za naredni period već prijavljeno dvjestotinjak kandidata,

meĊu kojima je mnogo utjecajnih i vaţnih autora, nezaobilaznih prevoditelja i

predstavnika novog vala europske umjetnosti

Writers in Residence znaĉajan je u izgradnji multilateralnih odnosa, jer su baš gostujući autori

najbolji ambasadori kulturnih zbivanja u njihovim zemljama, jednako kao što dalje prenose

glas o zemlji koja ih je ugostila i omogućila nesmetani rad. Boravak i upoznavanje sa

sredinom potiĉu buduće kulturne razmjene i prevodilaĉke projekte kao temelje meĊusobnog

razumijevanja. Umjetniĉke rezidencije naglašavaju vaţnost smislene i slojevite kulturne

razmjene. One su naĉin na koji se društvo brine o razvoju suvremene kreativne industrije.

Višestruki efekti ovakvog ulaganja poticaj su za daljnje aktivnosti na polju multikulturalne

razmjene i meĊunarodnih dijaloga, kao preduvjeta za razvoj civilnog društva i nezavisne

kulture. Rezultati studije o mjerenju kulturnih i kreativnih trţišta u EU pokazuju kako su

kulturne i kreativne industrije (KKI) jedan od bitnih europskih poslodavaca te biljeţe

neprekidan rast, ĉak i u vrijeme gospodarske krize. One posredno i neposredno stvaraju više

radnih mjesta nego neke konvencionalne (na koje se stalno osvrćemo kao bitne za ukupan

ekonomski porast). Stoga ne smijemo smetnuti s uma njihov znaĉaj i na našem podruĉju, a

razmjena umjetnika upravo potiĉe stvaralaštvo kulturne industrije.

Splitski je program po svojoj dugotrajnosti i kontinuiranosti jedinstven u Hrvatskoj, a samo

takav ustrajni program moţe donijeti oĉekivane rezultate. pa je njegovo odrţavanje i

proširenja smještajnih jedinica jedan od naših strateških prioriteta.

Projekt Knjiţevna kuća proširio bi kapacitet rezidencijalnog programa, obuhvaćajući razna

polja umjetnosti, od konceptualnih, vizualnih, pa do informatiĉkih, glazbenih i spisateljskih,

ĉime bi se ostvarila i bolja suradnja splitskih institucija i organizacija. Split sa svojom

izuzetnom umjetniĉkom produkcijom i potrebama grada ove veliĉine i vaţnosti,

definitivno zavrjeĊuje ozbiljan i bogat rezidencijalni program. .


176

Dugogodišnja suradnja s autorima i kulturnim djelatnicima iz Europe, a naroĉito regije JI

Europe, poticaj je za daljnje aktivnosti na polju multikulturalne razmjene i meĊunarodnih

dijaloga, kao preduvjeta za razvoj civilnog društva i nezavisne kulture. Slijedeći dobre prakse

razvijenih zemalja, projekt knjiţevne kuće - Literaturhaus - nameće se kao opcija kojom se

dosadašnji rad podiţe na višu razinu. Grad Split s izuzetno bogatom knjiţevnom i drugom

umjetniĉkom produkcijom, ima zaista mnogo razloga za otvaranje javnog prostora koji

objedinjuje sve potrebe graĊana za promocijom kulturnog stvaralaštva.

Europska prijestolnica kulture, za koju se Split ozbiljno nastoji kandidirati, navodi na

planiranje ovog sadrţaja već u samoj strategiji priprema za kandidaturu, jer knjiţevna kuća je

jedna od nezaobilaznih stavki u koju se treba ulagati. Literaturhaus je mjesto okupljanja i

izvanredna platforma za stjecanje nove publike i interesa prema kulturi. Ovaj projekt je i dio

vizije odrţivog urbanog napretka kojom ţelimo promišljati o kontekstualnom gradu, stvarati i

odrţavati „genius loci―, kao duh i atmosferu potrebnu za boljitak društva. Kako se kulturni

projekti ne dogaĊaju sluĉajno, nuţna je dobra veza izmeĊu idejnih pokretaĉa, financijera i

drţavnih institucija. pa raĉunamo uz Grad Split na podršku i kontinuiranu suradnju s

meĊunarodnim partnerima, Ministarstvom kulture RH, ţupanijskim institucijama.

X.3.8.1.3.3. Udruga Pričigin

…od 2006. organizira Festival priĉanja priĉa Priĉigin na tragu sasvim suvremenih svjetskih, a

posebno europskih trendova, da se u Splitu (i Hrvatskoj) aktivira postojeća kritiĉna masa

ljudi, prije svega istaknuti pojedinci meĊu piscima, kazališnim djelatnicima, obrazovnim

radnicima, izdavaĉima, bibliotekarima, kao i predstavnici drugih profesija (npr. politiĉari,

menadţeri, ekonomisti, pravnici) koji bi mogli pridonijeti da se suvremenost umjetniĉkog

djelovanja u njemu još jednom potvrdi. Festival Priĉigin je danas jedna od najmasovnije

posjećenih priredbi u kulturnom kalendaru Splita, dogaĊa se već devetu godinu zaredom na

poĉetku proljeća, pazeći da u svojem petodnevnom trajanju obavezno obuhvati i 20. oţujka,

koji nije samo posljednji dan zime, nego i - Svjetski dan pripovijedanja.

Izvorno utemeljen na zamisli da poznati pisci, i hrvatski i strani, pripovijedaju ţivoj publici

svoje još neobjavljene priĉe, one što ih tek pišu u svojoj osami, Priĉigin je već druge godine

izrastao u nešto mnogo veće, u pravi festival priĉanja i, još vaţnije - slušanja. U vrijeme kad

nitko više nikoga ne sluša i svatko svakoga prekida u govorenju, Priĉigin se pretvorio u

manifestaciju pristojnosti i veselja, sve brojnije posjećenu. Pravila "Priĉigina jednostavna su:

svi sudionici svakog programa po desetak minuta priĉaju svoju priĉu na istu, unaprijed zadanu

temu; nema ni ĉitanja niti konzultacija s bilješkama, samo pripovijedanje ţivom i brojnom

auditoriju (u publici bude i do tisuću koncentriranih slušatelja!). I tako pet proljetnih dana, s

najmanje dva tematska programa dnevno, meĊusobno posve razliĉita - i po temama i po


177

pripovjedaĉima. Posljednje ĉetiri godine zadnji dan Priĉigina zakljuĉuje se istovremeno i

najtuţnijim i najveselijim programom cijelog festivala: "Priĉama o sreći". Tog subotnjeg

popodneva svoje priĉe o sreći - i jedino o sreći! - pripovijedaju i ljudi iz publike, svatko tko to

poţeli. Uz ove dogaĊaje, u sklopu Priĉigina odvijaju se i druga atraktivna dogaĊanja: autorske

veĉeri istaknutih pisaca, ali i drugih osoba iz javnog ţivota; burza proĉitanih knjiga, gdje se uz

pomoć vage i metra razmjenjuju identiĉne koliĉine štiva, stranica i korica... U sklopu

Festivala priĉanja priĉa realizira se i tematski zasebna manifestacija na kojoj svoje priĉe

priĉaju osmoškolci i srednjoškolci. Njihove su priĉe na ĉakavskom govoru, ĉime se nastoji

oĉuvati kulturnu baštinu podneblja. Priĉigin se popriliĉno izborio za svoj djelić paţnje

kulturne javnosti. Ĉak se govori i o fenomenu Priĉigina koji za vrijeme trajanja, u pet

priĉalaĉkih dana, pohodi i preko tri tisuće posjetitelja.

Namjera je realizirati još više aktivnosti i priredbi nego ih je ostvareno do danas. Ono što je

na poĉetku tek bila ambicija tj. da Priĉigin u nekim svojim aktivnostima ţivi kontinuirano,

kroz cijelu godinu, sada već postaje stvarnost.

X.3.8.1.3.4. Projekt Kuća kreativnog pisanja

…pokrenut je u suradnji splitskih udruga za promicanje knjiţevnosti: Priĉigin, Bookvica i

Udruga Kurs, uz podršku Hrvatskog društva pisaca. Kuća kreativnog pisanja obogatila je

kulturnu ponudu grada Splita i zasigurno se izdvaja od drugih programa posvećenih

knjiţevnosti, jer omogućava svakom polazniku da bude aktivnim sudionik procesa knjiţevnog

stvaranja. Projekt ima za cilj ponuditi kvalitetan program radionica kreativnog pisanja u

manjim skupinama (8-10 polaznika), a kao predavaĉi nastupaju profesionalni pisci i

sveuĉilišni profesori, koji bi u kontekstu aktualne teme – priznavanja knjiţevnosti, odnosno

zanimanja „spisatelj―, unutar nacionalne akademske zajednice – mladima ponudili kvalitetno

polazište za eventualno profesionalno bavljenje pisanjem, a svima ostalima mogućnost da

uobliĉe i usavrše svoju ţelju i potrebu za pisanjem. Vаţаn аspekt ovog progrаmа je njegovа

nekonvencionalnost. Program ima kljuĉnu ulogu dodatno animirati splitsku publiku kako bi

povećali interese u upoznavanju knjiţevnosti te širenju kruga ĉitatelja.

Škola kreativnog pisanja koja svoj rad bazira na kvalitetnoj edukaciji, kao rezultat ima širenje

dobrih impresija od polaznika prema javnosti, a time garantira povećanje interesa i broj

polaznika u budućnosti. Strateški gledano ovo je jedan od primjera dobre prakse

umreţavanjem splitskih udruga sliĉnih aktivnosti iz razloga što prethodna iskustva zajedniĉke

suradnje gotovo da garantiraju pozitivan ishod projekta i na tome će nastaviti raditi i djelovati.

X.3.8.2. Film, audiovizualna industrija, nezavisna audiovizualna kultura


178

X.3.8.2.1.Uvod

Središnji cilj strategije u ovom podruĉju je poticanje razvoja audiovizualne i filmske

umjetnosti, kulturnih i kreativnih industrija, te nezavisne društveno-kulturne i umjetniĉke

scene. Split kao grad ima dugu kulturnu tradiciju i baštinu koja seţu daleko u prošlost. One su

dio turistiĉke ponude grada, ali istovremeno predstavljaju mogućnost i izazov da se na

njihovim osnovama gradi nova „priĉa o gradu― pod Marjanom. Film i novi mediji nude

mogućnost osvjeţavanja starih slika, novu interpretaciju starih priĉa i novo

kontekstualiziranje grada u medijskom okruţenju ĉijim dominirajućim utjecajem je danas

proţet cijeli svijet. Bez obzira na to je li rijeĉ o telepristupaĉnosti interneta dostupnoj na svim

lokacijama svijeta ili je rijeĉ o interpretaciji baštine u vidu medijskih instalacija na samoj

lokaciji artefakata i graĊevina u Splitu, efekti mogu biti znatni i imati odjek na raznim

planovima. Za Hrvatsku kao zemlju u tranziciji u ovom je kontekstu takoĊer izuzetno vaţan

razvoj civilnog sektora u kulturi, pa će se u okviru priprema za EPK i u samom programskom

dijelu dosta pozornosti posvetiti njegovom razvoju.

X.3.8.2.2. Razvoj filmske produkcije

Mogućnosti industrijskog razvoja su se promijenile. EU podrţava razvoj audio-

vizualnih i kreativnih industrija u kontekstu manjeg i srednjeg poduzetništva. U Splitu ţivi i

radi desetak izvrsnih pisaca od kojih su se neki već s velikim uspjehom okušali u pisanju za

film i televiziju. Na Sveuĉilištu u Splitu otvorena je prije 18 godina Umjetniĉka akademija na

kojoj su, meĊu ostalim, odsjeci: Dizajn vizualnih komunikacija, Film i Video, te Gluma. U

gradu postoji znatan broj mladih ljudi obrazovanih u ovim sektorima. Dobar dio njih je i

našao zaposlenje, ali to je sve skupa ispod mogućnosti koje su pred nama. Logiĉno je da se u

tom kontekstu razmišlja o ustanovljavanju i umreţenju producentskih audiovizualnih kuća u

samom Splitu. Na taj naĉin otvorila bi se nova radna mjesta i zaposlili novi mladi ljudi,

pojavili poduzetnici malog ili srednjeg opsega. Split i njegova okolica ne bi više bili samo

kulisa za snimanje, već bi se u gradu producirali novi sadrţaji i audiovizualni proizvodi. U

dogovoru sa Sveuĉilištem mogli bi se ustanoviti i novi studijski programi u smjeru razvoja

audiovizualne industrije. Grad bi mogao ponuditi stanovite pogodnosti za privlaĉenje

postojećih i osnivanje novih producentskih kuća i udruga u specifiĉnim podruĉjima

audiovizualne industrije (najam opreme, casting, predprodukcija, glavna produkcija,

koprodukcija, distribucija, novi mediji, art-produkcija, TV serijali itd.). Mogućnosti

koproduciranja i umreţenja na trţištu Europske unije su goleme, a dobar dio uvjeta je već tu.


179

X.3.8.2.3. Civilni sektor i neovisna audiovizualna scena

Film, novi mediji i društvene mreţe jedan su od najvaţnijih i najeksponiranijih naĉina

izraţavanja mladih ljudi, ali sve više i drugih dijelova populacije. Zato je izuzetno vaţno u taj

kontekst ukljuĉiti ljude koji su iz njega iskljuĉeni.

U Splitu djeluje niz udruga aktivnih na tom podruĉju. Neke od njih posvećene su filmu,

kulturi i umjetnosti, neke se bave socijalnim pitanjima, neke slobodom medija, a neke

ljudskim pravima. Zajedniĉki su im, izmeĊu ostalog, mediji preko kojih djeluju. Djelovanje

većine tih udruga izrazito je lokalnog karaktera i slabo su umreţene u meĊunarodne

kontekste, tako da nemaju europsku dimenziju u svom djelovanju. Tako bi jedan od vaţnih

ciljeva bio kroz Split, kao EPK, osnaţiti i umreţiti civilni sektor i nezavisnu umjetniĉku scenu

u kontekstu EU-a. Jedan je od velikih problema za te djelatnosti nedostatak novca u gradskom

proraĉunu za kulturu namijenjen civilnom sektoru. Većina proraĉuna već je unaprijed

rasporeĊena za plaće zaposlenih u nacionalnom kazalištu i muzejima, što se neće moći

promijeniti u skorijoj budućnosti, tako da je nuţno sredstva za razvoj civilnog sektora iznaći

na drugim mjestima te tako pridonijeti razvoju nezavisne umjetniĉke scene na podruĉju filma,

medija, vizualne umjetnosti, plesa, glazbe i drugih vidova umjetniĉkog izraţavanja. Taj

problem moţemo rješavati kroz javno i civilno partnerstvo, te osnivanje Društveno-kulturnog

centra u današnjem Domu mladih koji će, uz udomljavanje nekih udruga koje u njemu već

djeluju, imati i puno vaţniju funkciju: bit će servis za produkciju, prezentaciju, umreţenje i

djelovanje svih zainteresiranih udruga u Gradu Splitu, te gradskih i obrazovnih institucija.

Tako će se razvijati fleksibilan i ekonomski isplativ administrativni, produkcijski i

prezentacijski potencijal civilnog sektora i nezavisne kulture.

X.3.8.2.4. Velika radionica: Split grad filma i audiovizualne kulture

Najbolji naĉin razvoja produkcije filma, medija, kreativnih industrija i razvoja

civilnoga audiovizualnog sektora je samospoznaja i uspostavljanje grada kao jedne velike

radionice. Za uspostavu te goleme radionice potrebno je obaviti niz predradnji koje ukljuĉuju

stvaranje uvjeta za razvoj postojećih resursa i ljudskog potencijala, njegovo osnaţivanje,

edukaciju, prijenos znanja kroz produkciju, umreţavanje i odrţivi razvoj tog sektora u Splitu

nakon 2020 godine.

X.3.8.2.5. Rezidencija filmskih autora i producenata


180

Od 2016. do 2020. godine Grad bi trebao rezervirati jedan stan u centru, mada ovo ne

korespondira sa ţeljom da se kulturni sadrţaji izmještaju iz centra. Tu bi tijekom najmanje

petogodišnjeg razdoblja bio moguć individualni ili skupni smještaj gostiju: tu bi mogli na

odreĊeno razdoblje biti ugošćeni filmski djelatnici, gosti festivala, konzultanti, producenti,

redatelji, scenaristi, umjetnici, istraţivaĉi, aktivisti, nastavnici itd. Prije svakog projektnog

razdoblja, godinu unaprijed, bio bi raspisivan natjeĉaj na koji bi se mogle javiti producentske

kuće, udruge, obrazovne institucije i druge sliĉne organizacije.

X.3.8.2.6. Natječaj za poticanje razvoja neovisne audiovizualne kulture

Taj natjeĉaj treba zasnovati kao poveznicu izmeĊu audiovizualne umjetnosti i

neovisne kulture kroz umreţen i senzoriĉan kontekst u kojemu su video, film i Internet kljuĉni

za izraţavanje individualnog, kulturnog i antropološkog iskustva suvremenog ţivljenja i

umjetniĉkih artikulacija. Mnogi suvremeni umjetnici i filmski autori trenutno stvaraju

etnografski impostirane sadrţaje i artikuliraju teme na podruĉju širokih društvenih konteksta,

kao što su nacionalizmi, migracije, manjine, pitanja identiteta, nezaposlenosti itd. Nezavisna

kultura ne vjeruje da su reprezentacijski mediji ogledala koja odraţavaju stvarnost, nego

sustav kroz koji razliĉiti identiteti mogu biti realizirani. Grad Split će u razdoblju od 2016. do

2020. godine jednom godišnje raspisivati natjeĉaje kako bi ojaĉao dionike iz nezavisne

kulture u smjeru samostalne produkcije, distribucije, umreţavanja, obrazovanja i

administrativne kompetentnosti.

X.3.8.2.7. Digitalizacija muzejskih arhiva i audiovizualna prezentacija baštine

Digitalizacija muzejske graĊe, fotografija, filmova, video umjetniĉkih uradaka, knjiga,

zvuĉnih zapisa, antropološke dokumentacije, arhiva, ĉasopisa i privatnih zbirki podloga je za

medijsku vidljivost i interpretaciju, istraţivanje i dostupnost, za uspostavljanje novo-stare

slike grada i pretvaranje zatvorenog prostora u otvoreni knjiţniĉno-istraţivaĉki prostor.

Baština je ţiva onoliko koliko je izvediva, privlaĉna, razumljiva i zanimljiva u vremenu u

kojem ţivimo. Uz cijeli spektar manjih narudţbi Grad bi, zajedno s Turistiĉkom zajednicom i

Ministarstvom turizma, u svrhu vlastite promocije i dugoroĉnog dobitka, inicijalno trebao

financirati interaktivnu kompjutorsku igricu smještenu u Dioklecijanovu palaĉu u doba cara

Dioklecijana. Takva edukativno-zabavna igra mogla bi ići dalje kroz povijest grada i njegove

slojeve kao nivoe same igrice sve do danas, uz ukljuĉenje povijesti Salone i drugih sadrţaja iz

uţeg i šireg okruţja. To je jedna od mogućnosti kombinacije edukativnog, zabavnog i

turistiĉkog sadrţaja koja predstavlja vrlo izravnu promociju prostora i njegova povijesnog

Comment [K43]: Stan bi trebao rezervirati Grad u situaciji kada grad promovira sve vedi postotak samofinaciranja drugih institucija u kulturi. Zašto se audiovizualna umjetnos tne bi projektno financirala.


181

razvoja. Ta psihološko vremenska i prostorna genealogija Splita predstavlja izvrsnu podlogu

za aplikaciju intermedijskih sadrţaja i multidiscplinarnih istraţivanja na polju medija

platforme igara, ali i na podruĉju znanstveno antropoloških i arheoloških filmova kao

kompleksnijih sadrţaja uz usku spregu sveuĉilišta i kreativnih industrija. U tom kontekstu za

prezentaciju ovih sadrţaja zanimljiv je MeĎunarodni festival arheološkog filma u Splitu, a

potom i moguća distrubucija na druge festivale i televizije kroja će se ostvariti kroz mreţu

projektne suradnje ostvarenu projektima uoĉi i neposredno nakon odrţavanja EPK-a.

X.3.8.2.8. Proizvodnja dugometraţnih igranih filmova i serija

U Gradu Splitu nedavno je osnovan Fond za kinematografiju. Najvaţnija svrha tog

Fonda, uz produkciju svih filmskih formi, treba biti produkcija pet ili više dugometraţnih

igranih filmova, te jedne televizijske serije (12 epizoda). Slijedi struktura odvijanja procesa:

- 2016. raspisivanje europskog natjeĉaja za razvoj scenarija s radnjom smještenom u Splitu

odnosno u njegovoj okolici,

- 2017. raspisivanje europskog natjeĉaja za sufinanciranje pripreme filmskih projekata i TV

serije koji se produciraju u Splitu i njegovoj okolici,

- 2018. raspisivanje europskog natjeĉaja za produkcije i koprodukcije sa radnjom smještenom

u Splitu i njegovoj okolici,

- 2019. snimanje i produkcija filmskih projekata u Splitu,

- 2020. premijere filmova i TV serije najkasnije u godini EPK,

- 2021. nastavak rada gradskog Fonda za kinematografiju i potpomaganje producentskih kuća

i udruga utemeljeno na uspjesima rada u proteklih pet godina, s ciljem ostvarivanja grada kao

malog regionalnog centra filmske industrije.

X.3.8.2.9. Specijalna izdanja postojećih filmskih festivala u 2020.

Ĉetiri postojeća gradska filmska festivala bi u godini EPK razradila specijalne edicije

i programe te u svojim programima i pripremama za programe pratili audiovizualnu

produkciju koja će nastajati u kontekstu drugih projekata.

X.3.8.3. Platforma Doma mladih

Comment [K44]: ovo je u skladu sa sadašnjom intencijom Min Kulture da podupir eaudiovizualnu umjetnost u skladu s europa 202o trendom, ali favoritzirinaj efima u cijeloj priči je i pak malo preočito i dolazi od ljudi koji su direktno involvirani u pisanje strategije


182

Nezavisna kulturalna scena bitan je dio kulturalnog ţivota svakog grada. Istodobno,

same organizacije djeluju u nepovoljnim uvjetima za produkcijski i prezentacijski rad. Radi

stabilizacije i kreativnih iskoraka nezavisne kulturalne scene grada Split kljuĉno je

unapreĊenje uvjeta u kojima djeluje scena kroz povećanja sredstava za rad, konaĉno ureĊenje

Doma mladih i poticanje umreţenja s institucionaliziranom kulturom i drugim nezavisnim

kulturalnim scenama. U sljedećih šest godina, kroz fondove za razvoj društveno-kulturalnih

centara u Republici Hrvatskoj (Ministarstvo kulture, Ured za udruge, Zaklada Kultura nova,

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i druge dostupne institucije) kao i kroz fondove

za izvoĊenje graĊevinskih radova na objektima od interesa za zajednicu (Europski fond za

regionalni razvoj, Ministarstvo graditeljstva, Ministarstvo turizma, Ministarstva kulture i

drugi izvori) nuţno je Dom mladih urediti tako da se nezavisnoj kulturalnoj sceni omogući

produkcijski i prezentacijski rad u tehniĉki dobro opremljenim, gledateljima ugodnim i

akterima nezavisne kulture adekvatnim prostorima. Dom mladih tako će postati društveno-

kulturalni centar koji okuplja organizacije i pojedince te svojim kontinuiranim programima

nudi edukaciju, produkciju i prezentaciju suvremene umjetnosti i kulture u Splitu, Dalmaciji i

šire. Civilno društvo, to jest, organizacije s nezavisne kulturalne scene i scene mladih/za

mlade ukljuĉene su u razvoj Doma mladih kao društveno-kulturalnog centra i upravljanje

budućim naprednim društveno-kulturalnim centrom kroz model hibridne institucije koja

osigurava raspodjelu prava i odgovornosti te dijalog i suradnju izmeĊu civilnog sektora i

jedinica lokalne samouprave. U prijelaznom razdoblju, za vrijeme ureĊenja prostora Doma

mladih prema idejnom projektu arhitektonskog ureda ARP od 2006. godine, nuţna je

uspostava kriterija korištenje prostora u Domu mladih koje donosi Multimedijalni kulturni

centar, kao upravitelj zgrade, i korisnici prostora oformljeni u Platformu Doma mladih,

zagovaraĉku platformu (tijelo u procesu formiranja u pravno tijelo – savez udruga na lokalnoj

razini – neprofitnu, nestranaĉku i participativnu inicijativu za nezavisnu kulturalnu scenu i

scenu mladih/za mlade koncentriranu na prostor Doma mladih).

Program natjeĉaja za javne potrebe u kulturi Grada Splita jedan je od kljuĉnih

mehanizama koji definira kulturalnu ponudu grada i razvija publiku, a koji istodobno treba

ostati usklaĊen s kulturalnim politikama i biti ugraĊen u ovu kulturalnu strategiju grada. Stoga

je od izrazite vaţnosti za stabilizaciju nezavisne kulturalne scene da ovaj mehanizam dodjele

sredstava kroz program javnih potreba nastavi funkcionirati, i funkcionira još bolje, te da se u

praksi primjenjuju mjere iz kulturalne strategije grada. Kako bi taj mehanizam u razdoblju od

idućih deset godina funkcionirao kako treba, potrebno je osnivanje u srednjoroĉnom podruĉju

osnivanje još jednog vijeća u kulturi koji će omogućiti prijavu inovativnih umjetniĉkih i

kulturalnih praksi koje su interdisciplinarne i/ili intermedijalne te su po svojoj prirodi oblici

umjetniĉkog stvaralaštva i novih oblika organizacijskog djelovanja u kulturi (platforme,

mreţe, neovisni neprofitni klubovi i centri, hibridne institucije i sliĉno). Za daljnju

stabilizaciju nezavisnog kulturalnog sektora predlaţe se uvoĊenje institucionalnih potpora (za

Comment [K45]: ponavljanje važnosti i konteksta Doma maldih koji ovdje ima potpuno drugi naziv za razliku od službenog MKS


183

razliku od dosadašnjeg iskljuĉivog financiranja projekata), odnosno institucionalna

mogućnost višegodišnjeg financiranja programa. Sve ovo potrebno je popratiti povećanjem

cjelokupnog budţeta kojim se financira nezavisna kulturalna scena ili promijeniti odnose

financiranja nezavisne i institucionalne scene. To treba postići kombinacijom proraĉunskih

sredstava, prijava na programe potpora i komercijalnih programa koji donose odreĊeni profit.

Za daljnji razvoj nezavisne kulturalne scene potrebno je otvoriti modele suradnje gradskih

ureda i kulturalnih institucija s nezavisnom kulturalnom scenom kroz zajedniĉko korištenje

resursa – prostora, opreme, tehniĉkog osoblja i sliĉno.

Nezavisna kulturalna scena okupljena oko ovog projekta takoĊer u nastupajućem

razdoblju treba otvoriti svoja vrata široj zajednici, ali i ući u širu zajednicu, bilo da govorimo

o predgraĊima, prostorima pojedinih grupa zajednice (starijih osoba, lokalnih klubova ili

mjesnih odbora) ili o izlasku u prostore koji će se otvoriti novim mapiranjem gradskog

kulturalnog miljea koji je jedan od vaţnih ciljeva ovog nacrta strategije.

X.3.8.4. Glazbena, klupska i alternativna scena

Do 2020 godine bi trebalo festivale navedene ranije obogaćivati meĊunarodnim

sadrţajima, a u 2020 godini odrţati ekskluzivne festivalske programe. Festival dalmatinskih

klapa u Omišu bi 2020 godine mogao imati poseban program koji bi bio odrţan u Splitu i u

cijelosti posvećen Ljubi Stipišiću kao jednom od osnivaĉa festivala i autoru koji je ostavio

osebujan i autentiĉan peĉat na klapsku kulturu. Split danas ima i bogatu klupsku scenu koja bi

u europskom kontekstu umreţenja manjih klubova uz minimalna sredstva mogla biti stanica

na turnejama glazbenika iz ĉitave Europe. U daljnjoj strategiji razvoja klupske scene, a

obzirom na iznimnu turistiĉku atraktivnost Splita otvara se mogućnost organiziranja tzv.

Show case festivala gdje se uz višednevni program nastupa neafirmiranih izvoĊaĉa iz ĉitavog

svijeta, a prvenstveno iz Europe okupljaju akteri nezavisne glazbene scene, organizatori

razliĉitih festivala te promotori. U sklopu takvog festivala takoĊer se organiziraju i glazbene

radionice, predavanja i tribine i takav festival je zbog svog obima i raznolikosti primjeren

zatvorenim koncertnim i klupskim prostorima u zimskim mjesecima.

Pokretanje adekvatne i tehniĉki dobro opremljene scene zahtijeva i primjeren glazbeni

studio koji bi bio platforma za promociju mladih glazbenika sa ciljem njihovog angaţmana na

sliĉnim festivala u Europi i svijetu te poligon za praktiĉnu obuku studijskih tehniĉara i

inţenjera oblikovanja zvuka. U tom kontekstu STart festival bi trebao pobjedniku pruţiti

profesionalno snimanje ĉitavog glazbenog materijala, a u 2020 godini bi se mogao

organizirati meĊunarodni STart festival koji bi okupio dotadašnje pobjednike zajedno sa

pobjednicima sliĉnih programa u drţavama EU-a. TakoĊer, zahvaljujući blagoj mediteranskoj

klimi i brojnim gradskim trgovima i otvorenim prostorima Split je idealan za organiziranje

Comment [K46]: Ako nezavisna kulturna scena postane dio stalnog finaciranja gubi li ona status nezavisnosti i samim time smisao svoga postojanja? naglašavanjem neovisne kulturne scene koju valja uključiti u institucionalni oblik financiranja i pradenja ona gubi status nezavisnosti i posataje dio institucionalne scene, a time i gubi svoj smisao.

Comment [K47]: pisci očito nisu upoznati s postojanjem zaklade Ljubo stipišid Delamata


184

festivala jazza, bluesa i etnno-glazbe u predsezoni i postsezoni (mjeseci svibanj, lipanj, rujan i

listopad), a njegova organizacija je vrlo izgledna zahvaljujući splitskim glazbenicima s

meĊunarodnim iskustvom i brojnim poznanstvima sa inozemnim kolegama, te interesu već

dokazanih organizatora sliĉnih festivala u Zagrebu i inozemstvu za pomoć pri organiziranju

sliĉnih festivala u Splitu. Nekoliko takvih festivala bi osim zadovoljavanja interesa brojne

domaće publike sigurno bili i kulturalni aduti grada u strategiji povezivanja turizma i kulture,

a bitno bi se proširila ponudu kulturalnih sadrţaja van takozvane sezone. Posebnu

zanimljivost i kulturalno turistiĉku atraktivnost bi mogao imati stalni postav opereta Ive

Tijardovića koje bi se mogle izvoditi kako na otvorenim tako i u zatvorenim prostorima bez

posebno zahtjevnih scenskih i tehniĉkih zahvata. To bi bio kao neki splitski 'Broadway' koji bi

kao inicijalni sadrţaj mogao biti pokretaĉ sliĉnih kreacija u formi kabareta, te tako pruţiti

mogućnost splitskim studentima glume koji mahom pokazuju interes ka ostvarivanju svojih

glazbenih afiniteta i talenata.

X.3.8.5. Nezavisna scena

X.3.8.5.1. Playdrama

Kazalište PlayDrama trenutno ne posjeduje vlastiti prostor za izvedbe. Ta okolnost

odreĊuje njegove srednjoroĉne planove: mora biti kadro opremiti izvedbe za razliĉite

prostore. Cilj je do 2018. godine podići tehniĉku sposobnost kako bi novim tehnologijama

postigli veću mobilnost i time povećali broj programa te ostvarili bolju komunikaciju s

publikom, ulaţući u internetsku promidţbu i sustav prodaje ulaznica. Kazalište ima ĉetiri

stalno zaposlena djelatnika, pet stalnih suradnika te dvadesetak povremenih suradnika.

Ulaganjem u njihovu edukaciju ţeli povećati produktivnost. Glavni cilj ostaje dobivanje

vlastitog prostora za izvedbe, kako bi moglo širiti djelatnost kroz nove sadrţaje. Vlastiti

prostor omogućio bi povezivanje korisnika edukativnih programa i profesionalnih izvedbi, te

bi tako jedan program promovirao drugi . U programskom smislu kazalište se ţeli jasno

profilirati kao edukativni centar i kazalište praizvedbi, šireći edukativni program na

profesionalce, a izvedbeni prema sustavnijoj promociji europskog i hrvatskog suvremenog

dramskog teksta i njihovoj komparaciji. Prostore za izvedbe PlayDrama osigurava

programskim suradnjama, dosad s MKC-om, Splitskim ljetom, Solinskim kulturnim ljetom,

Kazalištem Marina Drţića iz Dubrovnika i Quasiteatrom. Do vlastitog prostora moţe doći uz

pomoć lokalne zajednice, dugoroĉnim najmom gradskog prostora, koji bi sami opremili.

Većinu opreme već posjeduju. Razgovori s Gradom Splitom na ovu temu su stalno otvoreni.

Kazalište PlayDrama vidi sebe dugoroĉno kao istraţivaĉki, edukativni, izvedbeni

Comment [K48]: opet dio sveučilišta odnosno UMAS a ali bez indetifikacije sa matičnom kudom


185

centar. Oba programa, i edukativni i izvedbeni, imaju meĊunarodne potencijale. Edukativni

program nastoje proširiti ostvarujući suradnju, kroz razmjene i radioniĉke programe, s

europskim edukativnim centrima. Izvedbeni program će povezivati s inozemnim partnerima

preko nacionalnih ITI (International theatre institut) centara. Nakon 2020. program bi ostao

temeljna programska platforma na kojoj se razvija PlayDrama. Planira uspostaviti ĉvrstu vezu

s hrvatskim ITI Centrom. Suradnju zapoĉinje već 2015. godine na projektu Rendez-vous,

festivalu francuske kulture u Hrvatskoj. Do 2020. namjerava proširiti suradnju povezujući

godišnje tri ITI Centra. Izborom redatelja iz jedne zemlje za postavljanje dramskog teksta iz

druge ostvaruje tri projekta koji se izvode u trima zemljama. Takvim programom mogu

participirati i u programu EPK, povezivati gradove prijatelje ili ranije organizatore EPK. Ţele

otvoriti prostor europskim edukativnim centrima kako bi dio svog programa realizirali u

Splitu. Kazališni pedagozi iz zemlje i inozemstva, kroz radioniĉke programe, radili bi na

profesionalnom usavršavanju glumaca i redatelja. Iskorak u zajednicu planira ostvariti

suradnjom s udrugama kulturne i socijalne orijentacije. Već imaju iskustva kroz suradnju s

Udrugom Most iz Splita. U godini EPK PlayDrama moţe organizirati programe koji

ukljuĉuju predstave, radionice i predavanja, a bave se poloţajem mladih ili riziĉnim

skupinama. Moţe naruĉiti dramske tekstove s tom tematikom. Namjera je i nakon 2020.

godine provoditi ovakve suradnje, vezivati programe uz društveno odgovorne teme.

X. Split kao kulturalni brend: suradnja i tehnološka podrška

XI.0. Uvod. EPK 2020: Strategija ostvarivanja „deblokade“ u institucionalnom i

izvaninstitucionalnom sektoru kulture i povezivanje s drugim sektorima razvoja Grada

Ovaj dio Strategije vezan je uz prijavu Grada Splita za EPK i nosi radni naslov:

„Kreativnost, ustrajnost i zajedništvo―. Ovo je projekt na kojem je više mjeseci radila grupa

kreativnog tima GPK, a navedeno su saţeci nekih razmišljanja koja su detaljnije razraĊena u

drugim poglavljima, ali ovdje su sumirana ukratko i s naglaskom na one elemente za koje se

tom timu ĉinilo da ĉine razliku izmeĊu kandidata za prijestolnicu kulture i grada koji taj

poduhvat doista moţe provesti.

Uvod i pozicioniranje. Danas s pravom moţemo reći da je grad zajedno sa svojom okolicom

svojstven kulturalni inkubator koji u svojoj budućnosti treba teţiti novim konceptualnim

rješenjima kako bismo dobili odgovor zašto baš Split treba ovaj projekt.

Split bi se u kontekstu kulturalnog iskoraka prostorno trebao sagledati zajedno s njegovim

okruţenjem. Ĉinjenica je da Split ima okrenutost prema moru i Mediteranu, ali u principu

Comment [K49]: zašto je playdrama pogodn asi počželjna za ovo a UMAS nije?


186

dobru i razvijenu kulturalnu povezanost sa svojim zaleĊem. ZaleĊe je s jedne strane zapuštena

Zagora koju bi trebalo razvijati, a tu se otvaraju razne mogućnosti i elementi za razvoj. To

nam otvara koncept da se, s jedne strane, to zaleĊe spusti Mediteranu, a s druge da okrenemo

Mediteran prema vlastitom zaleĊu. Kako Split nema većih mogućnosti prostornog širenja,

ovakav koncept otvara prostor za stvaranje novih kreativnih industrija i alternativnog

razmišljanja o urbanizmu, kulturi i umjetnosti. Istodobno, Split bi na taj naĉin pomogao svom

zaleĊu ukljuĉujući ga u svoj kreativni ţivot, a time bi versificirao i samog sebe, doprinio svom

razvoju i obogatio se za jednu multikulturalnu komponentu. Zagora je predivni prirodni resurs

koji je naţalost zapušten i napušten, a konceptom premještanja kreativnih industrija, uz

iskorištavanje postojane infrastrukture, cilj je oţiviti i ponovno naseliti podruĉja koja su

tijekom rata iseljena i nikada se poslije nisu obnovila, demografski i kulturalno. Poslijeratni

problem iseljavanja stanovništva zbog osnovnih egzistencijalnih problema, danas se moţe

ponovno nadomjestiti novim idejama vezanim uz podruĉje kulturalne industrije sa svrhom da

zaleĊe Grada postane integrirani prostor dijaloga, tolerancije, mira, kulture edukacije i

meditacije/medijacije. Prostorno podruĉje koje je povezano i s Bosnom i Hercegovinom

otvara mogućnost umreţenja s drugima i drugaĉijima i mogućost prekograniĉne suradnje na

primjer s gradom Mostarom. Upravo na taj naĉin grad Split postaje centrom za mir i dijalog u

Regiji i Europi, centar koji na podruĉju konfliktnih studija ĉini akademski, umjetniĉki i

kulturalni iskorak u politici i poetici spajanja i dokidanju razdvajanja kao politike dana.

Sljedećih pet godina. Kroz petogodišnji period tijekom pripreme stvaranja jedne nove

poveznice Splita i Zagore u svrhu kreativnog suţivota kao pripreme za EPK, taj bi kontaktni

prostor postao mjestom gdje bi se Zagora, odnosno splitsko zaleĊe pretvorila u mjesto

osnivanja centara kreativnosti, a Split bi bio ţarište gdje bi publika, posjetitelji, graĊani, turisti

mogli konzumirati rezultate ovog procesa: proizvode i artefakte tako zamišljene kulture.

Mogući infrastrukturno-edukativni sadrţaji koji će biti posljedicom i rezultatom takve

interaktivne suradnje:

- Akademija/radionice/centri za izobrazbu stanovništva u proizvodnji ekološke hrane,

suvremenog vinarstva i gastronomijskih iskoraka iz lokalne zatvorenosti, zaštita domaćih

proizvoda, brendiranje lokalnog proizvoda i njegovo uklapanje u šire zamišljeno okruţje

- Multimedijalni centar za dokumentiranje baštine, kako bi se zaštitila i „konzervirala― da je

se oĉuva od zaborava, pa time i od propadanja.

- Prostor za edukativne radionice na raznim podruĉjima ukljuĉivosti: etniĉke, etiĉke, spolne i

kreativne, uz podršku gradskih muzeja.

Na podruĉju umjetniĉkih iskoraka mogući su ovi sadrţaji i programi:

- Likovne kolonije

Comment [K50]: Koji su to konflikti na djelu trenutono u zasleđu u odnosu na Grad????


187

- Knjiţevni susreti

- Suradnja osnovnih i srednjih škola kroz „Kreativnost, ustrajnost i zajedništvo―

(Prezentacija kulturno-umjetniĉkog stvaralaštva djece i mladih)

- Fotografija/ Stari zanat - nove tehnologije

Sve ovo gore moţe se projektom primijeniti ne samo na zaleĊe nego i na otoke ka

drugom obliku iskoraka iz zatvorenog ambijenta Grada u prostor svog prirodnog okruţenja.

Otvaranje prema okruženju. Otvarajući se prema svome prirodnom okruţenju stvorit će se

novi poticajni temelji racionalnog korištenja prirodnih resursa i ekološki kvalitetnih dobara, a

cilj je da graĊani i društvo u cjelini krenu odgovorno i kreativno djelovati razvijajući i šireći

dalje pozitivnu svijest kako bi Grad razvili u eko-prijatelja kulture ţivljenja i time postali još

atraktivnija i ne samo u kulturalnom, već i u ekološki osviještenom turizmu nezaobilazna

turistiĉka destinacija. Na ovaj naĉin grad bi postao spreman mijenjati svoj imidţ, i ne bi više

bio samo ljetna brza turistiĉka fast-food destinacija, već dobro osmišljenim brend. Polako bi

proizvodima i programskim sadrţajima poĉeo privlaĉiti publiku 12. mjeseci u godini kada bi

se ĉitav prostor splitskog bazena kroz sva ĉetiri godišnja doba, odnosno kroz ĉetiri ĉina kao u

savršenom u povijesni kontekst upisanom opernom djelu, mijenjao svoj eksterijer i interijer

prilagoĊavajući tako svoju sadrţajnu ponudu prema potrebama kulturalno i ekološki

osviještene klijentele i na taj naĉin mijenjao svoju kulturalnu i kulturološki upisanu scenu.

Kroz kulturu i kvalitetu ţivljenja, odnosno prema radnoj definiciji upisa programskog

dijela programa EPK: tijelo-more-kamen-grad, treba staviti naglasak na pitanje kakvu je

uopće sudbina Maditerana kojem pripadamo u budućnosti koja je pred nama i koji su sve

problemi s kojima se susrećemo, odnosno kakvo rješenje nudimo u lokalnom i regionalnom

smislu. Problemi su razliĉiti, ekološki, industrijski i kulturalni. Polazimo od devastacija luka,

propast industrije, brodogradnje, takozvanog „brzog turizma―, bezoĉne devastacije baštine te

nedovoljne ili ĉak nikakve iskorištenost prirodnih resursa. Tu su i krucijalni negativno

impostirani problemi nezaposlenost, osjećaja besperspektivnosti, nekreativnosti, uĉahurenosti

u svakodnevnicu i blokade potencijala koje kao zajednica svakako imamo.

Moguća rješenja postoje i na njima treba sustavno raditi. Ona se u prvom redu trebaju

osloniti na pokretanje kreativnosti, jer samo pokretanjem kreativnih potencijala moţemo

revitalizirati radna mjesta, i dobiti onaj pozitivni zamašnjak „deblokade― koji stoji u središtu

ove strategije kao svojevrsni lajtmotiv. Cijelim ovim procesom prijave grada na natjeĉaj

Grada za Europsku prijestolnicu kulture potrebno je poslati jasnu poruku da kultura nije samo

ukras i ljepota našeg grada zajedno s okolicom i otocima, već da se ta ljepota godinama

devastira te da je krajnji ĉas da taj proces suradnjom Grada, civilnih udruga i kulturalnih

institucionalnih i nezavisnih ĉimbenika zaustavimo.

Smjernice turizma i odnos prema kulturi. Ĉini se da bi se, generalno govoreći, moglo reći

kako turizam u Gradu trenutno ide u smjeru koji nije najbolji. Naime, ljeti grad zajedno s


188

otocima postane prepun, a zimi izgleda sablasno prazan, zatvaraju se restorani i ostala

turistiĉka ponuda što ukazuje da turistima nismo dovoljno zanimljivi izvan tradicionalnog

dijela ponude koji se sastojao od prirodnih ljepota, ĉistog mora i ugodne klime, odnosno da

nas još nisu prihvatili kao destinaciju kulturalnog turizma, opet, kao središnjeg mjesta ove

Strategije. To nam ukazuje na ĉinjenicu da imamo relativno ozbiljan problem, ako ţelimo

strateški razvoj ĉitavog Grada i regije bazirati na kulturalnom turizmu kao zamašnjaku. Stoga

putem priprema za Split – grad Prijestolnicu europske kulture 2020 imamo šansu smisliti

naĉine kako te riješiti i to ne samo u toj godini nego i u srednjoroĉnom razdoblju koje slijedi.

Neka od rješenje moţemo pronaći kroz tradicionalnu kulturu, ekološki pristup i re-

tradicionalizaciju, ali u najpozitivnijem smislu te rijeĉi. Govorimo o osnivanju novih

akademija vinarstva i kulinarstva, o preusmjeravanju brodogradnje prema tradicionalnim

brodovima koji ĉuvaju tradicije (izgradnja malih brodova, jedrilica, ekološki naĉini transporta,

izgradnja kreativnih centara u Zagori, proizvodnja i kvalitetno osmišljena distribucija eko

domaćih proizvoda (otoci i Zagora). Uz sam kulturalni turizam u obliku tzv. elitne ponude,

takav naĉin pruţa mogućnost otvaranja novih radnih mjesta, obiteljskih gospodarstava, malih

poslodavstava i drugih oblika zapošljavanja u kulturalno-ekološko-gastronomskoj ponudi kao

kombiniranoj akciji zajednice u procesu pokretanja pozitivnih promjena. Poseban naglasak

svakako treba staviti na ribarstvo kao vaţnu gospodarsku djelatnost, ali i prikazati tradiciju

ribarstva kao dio naše tradicije i kulture. To će se uĉiniti kroz razne manifestacije, regate,

izloţbe, u suradnji s Pomorskim muzejom i drugim udrugama koje ĉuvaju tradicionalne

brodove. Iskustvo otoka, iskustvo kamena i iskustvo grada trebaju biti naĉini privlaĉenja

kulturalnog turizma zasnovanog na baštini kao ishodištu i odnosu urbanog i ruralnog kao

poĉetnoj toĉki upisivanja okruţja u kulturalnu paradigmu Grada. Upravo u tome krije se i

jedna od osnovnih dimenzija naše prijave za EPK.

Naglasak u tom kontekstu treba staviti na konkretne programe. U sluĉaju ideje iskustva

otoka i ribarstva kao blisko povezane sastavnice, to treba biti ukljuĉivanje i poticanje

restorana u osmišljavanje kreativnih i tradicionalno zasnovanih ribljih specijaliteta, otvaranje

restorana vezanih uz Etnografski muzej i Muzej grada Splita uz ponudu specijaliteta iz

tradicije ZaleĊa, odnosno Grada, izloţbe na temu ribarstva, puĉke sveĉanosti kao što su

ribarske veĉeri, koncerti poznatih izvoĊaĉa i dalmatinskih klapa, meĊunarodni simpoziji o

odrţivom razvoju i odrţivom ribarstvu, predavanja, ukljuĉivanje Pomorskog i Filozofskog

fakulteta Sveuĉilišta u Splitu vezano uz tehniĉki i etiĉki aspekt ovih problema, gdje prije

svega mislimo na Centar Studia Mediterranea. Isto tako trebat će razmisliti o otvaranju

javnog akvarija koji se prije nalazio na Institutu, bez obzira na ĉinjenicu što jedna takva

institucija trenutno postoji u Vranjicu, ali u privatnom posjedu i bez odgovarajuće struĉne

pomoći. U tom kontekstu trebalo bi razmisliti i o Muzeju, odnosno Regionalnoj kući vina i

hrane (lokalnoj ponudi sireva, pršuta i tome sliĉno), što bi se isto tako dobro uklopilo u


189

Etnografski muzej ili u Muzej grada Splita, odnosno u instituciju unutar Gradskih podruma

koje bi te dvije institucije mogle voditi i koordinirati zajedno.

U sam program EPK ukljuĉit ćemo i već tradicionalnu regatu tradicionalnih brodova,

koju predvodi projekt prof. dr. Joška Boţanića vezan uz obnovu, promociju i prezentaciju

falkuše (lokalne varijante broda gajete). Tu je i oĉuvanje novije tradicije, odnosno Svjetsko

prvenstvo u piciginu na Baĉvicama, festivali literature i kulinarstva (posebno izdanje

Priĉigina, Knjige Mediterana i tome sliĉno), Festival ukusa, mora i ljepote (moţda na Braĉu).

TakoĊer je vaţno u cijeli proces ukljuĉiti manjine te ostvariti što bolju suradnju s drugim

regionalnim centrima. U kontekstu ovog projekta rijeĉ je o Šibeniku, Trogiru, Hvaru, Braĉu,

Visu, Sinju i Omišu.

Kako bi grad dobio i europsku dimenziju svakako bi trebalo pozvati vizualne

umjetnike iz Europe da osvijetle grad, luke, Marjan… (laseri, reflektori, sjene, odrazi u moru,

zvijezde u moru...), da ga svjetlosnim efektima spoje sa svih strana kako bi bio Luminous

City: SvjetloST.

U pripremama za EPK govoreno je i o audio-vizualnom iskoraku, natjeĉaju za

scenarije, na temelju kojih bi se onda do 2020. snimilo nekoliko filmova smještenih radnjom

u Split i okolinu, a tu je i ideja niza dokumentaraca i interaktivnih programa. Osim toga

ustanovljena je i potreba za širenjem ponude kroz nekoliko muzeja: Muzej plastike (grada

kojim je nekad dominirao najveći kombinat plastiĉnih proizvoda u ovom dijelu Europe),

Muzej sporta (grada koji je sportski fenomen) i Muzej industrijske kulture, odnosno

kulturalne industrije izrasle na „ruševinama― industrijskog grada u kojem je propala svaka

vele-proizvodnja. Po tome govorimo o paradigmatskom problemu ĉitave istoĉne i jugoistoĉne

Europe, u našem sluĉaju na presjecištu mediteranske, zapadne i orijentalne kulture, što nam

daje posebno mjesto i poziciju u kandidaturi za Europsku prijestolnicu kulture, odnosno za

Grad koji će tu svoju komparativnu prednost znati iskoristiti neovisno o tom jednogodišnjem

dogaĊanju.

Integracija Sveučilišta i Grada. Split je grad s drugim najvećim sveučilištem u Hrvatskoj,

odnosno sveuĉilištem koje i u svjetskim razmjerima spada meĊu srednje velika sveučilišta

(oko 25,000 studenata). Takav grad treba pokazati iskorak u kulturu studentskog ţivota i ţivot

studentske kulture kao vaţan ĉimbenik njegovog razvoja, brige o okolišu i prostoru. Osim

toga, praksa je pokazala da velik broj gradova sa Sveuĉilištima takve veliĉine ţivi sa i oko

sveuĉilišta kao središnjeg pokretaĉa razvoja. U tom smislu govorimo o dva problema: o

uklopljenosti sveuĉilišta u grad, ali i o socijalnoj osjetljivosti problema studiranja u vrijeme

krize, odnosno znaĉenju sveuĉilišta u post-industrijskoj i post-prosperitetnoj zajednici kakvu

trenutno ţivimo.

Na ovom mjestu vaţno je naglasiti potrebu zaoštravanja socijalne osjetljivosti i ukazati

na ĉinjenicu kako smo u kulturalnom kontekstu doista došli do ruba, odnosno da je u širem

Comment [K51]: Sveučilište opet ima jednu odključnih uloga bez konkretizacije te uloge i prijedloga nekih rješenjea


190

kontekstu kulture svakodnevnice posrijedi posve baziĉno preţivljavanje grada i odreĊenih

vrijednosti, koje je ovaj grad u svojoj baštini, u svojoj priĉi, u svojoj povijesti, u svom

mentalitetu akumulirao kao vrijednost. Ako ne uslijedi ekološko-ekonomsko-urbanistiĉko

osviještenje vezano uz kulturni dijalog u prostoru kulturalnog osvješćivanja svakodnevnice,

Grad će ce uništiti urbanistiĉka devastacija, problemi s odlaganjem otpada (Karepovac),

nedovoljna svijest o recikliranju, ekološka neosviještenost (neplaniranje obnovljivih izvora

energije), nezaposlenost, privatizacija društveno korisnih resursa radi turizma, turizam koji je

izmakao odrţivom razvoju, kruzeri, procesi gentrifikacije, odnosno elitiziranja tradicionalno

naseljenih i ţivljenih dijelova grada. Upravo se na tom mjestu pokreće pitanje uloge

Sveuĉilišta u kulturi svakodnevnice grada i urbanom planiranju njegove budućnosti. Sprega

Sveuĉilišta u Splitu i Grada mora postaviti pitanje većeg broja fakulteta: Fakulteta

brodogradnje i budućnosti brodogradnje - Fakultet brodogradnje bi morao dati impulse za

oţivljavanje ove grane. Tu je i uloga Filozofskog fakulteta i Umjetniĉke akademije (UMAS) u

osvještavanju kulture svakodnevnice ali i u sudjelovanju u volonterskim projektima vezanim

kako uz EPK, tako i uz opće obrazovanje stanovništva na podruĉju ekologije, odrţivog

razvoja, odlaganja otpada, recikliranja i planiranja korištenja energije. Naravno, tu se

ukljuĉuju i sve druge sastavnice Sveuĉilišta ukljuĉujući i budući Studentski kulturni centar

kao vaţan ĉinitelj medijskog prostora i edukativno-kulturalnih sadrţaja.

U tom je kontekstu potrebno mapirati ustanove u kulturi koje su se do sada pokazale

da imaju uspješan koncept upravljanja, dobro zamišljene i kontinuirane programe, te

organiziran sustav djelovanja na javnost i publiku. Takav naĉin rada će nam dati jasniju sliku

na terenu i pomoći drugim ustanovama da zajedno detektiramo probleme. U tom smislu moţe

se govoriti i o udruţivanju više institucija u radne holdinge, onako kako je naglašeno u

samom uvodu u ovu Strategiju.

U dogovoru izmeĊu Sveuĉilišta i Grada potrebno je otvoriti Struĉni studij kulturalnog

menadţmenta, Studij odrţivog razvoja i Studij upravljanja kulturalnim resursima, te na taj

naĉin omogućiti kulturalnim djelatnicima dodatno educiranje i osposobljavanje. U tom smislu

i nizom kvalitetnih poslijediplomskih studija treba omogućiti stanovništvu obrazovni sustav

koji stvoriti novu kreativnu energiju unutar gradske obrazovane strukture, ali i vezu izmeĊu

tzv. elite i kulture svakodnevnice, ukljuĉivanjem svih segmenata društva, od veterana i

umirovljenika, do raznih interesnih skupina (od sportskih navijaĉkih skupina do udruga

civilnog društva). Tu se moţe razgovarati o tipu sinergije u sluţbi kulturalnog turizma koji će

postati iznimno znaĉajno podruĉje djelovanja i zapošljavanja ljudi iz grada i cijele spominjane

regije.

Kroz ovako zamišljeni kontekst premreţenja raznih slojeva i segmenata zajednice,

otvara se široki prostor djelovanja da se projekti ili ideje stave u sluţbu kulturalnog razvoja.

Cilj je poboljšati ili osmisliti novi imidţ grada i okolice kako bismo kroz tu sinergiju dobili

Comment [K52]: Spomen Umjetničke

Comment [K53]: tko je utemeljitelj inositelj njegovih aktivnosti, koja je uloga grada u njegovu formiranju i djelovanju?

Comment [K54]: novi studiji


191

dugoroĉan uĉinak ne samo na kulturu, već na sve druge gospodarske grane koje će se

nadovezati na zamašnjak što će ga osigurati kulturalni iskorak.

Cijeli proces prijave na EPK i općenito razvoja kulturalne industrije Grada Splita treba

u svojoj osnovi sadrţavati europsku dimenziju s naglašenim aspektima na europsku kulturu,

baštinu i povijest. U tom kontekstu treba se koncentrirati na proizvodnju i stvaranje kulture

koja nadilazi samo lokalnu identifikaciju i uklapa se u šire zamišljene koncepte prepletanja

kulturalnih praksi. Proizvodnja kulturalnih vrijednosti ne odnosi se samo na splitske

umjetnike, kreativce i kulturnjake, nego bi u pripremama projekta EPK i razvoja splitske

kulture općenito trebalo pozivati umjetnike odasvud – da pišu, crtaju, muziciraju, grade,

snimaju, fotografiraju. Cilj je privući interes europske i meĊunarodne javnosti i uĉiniti Split

vaţnim kulturalnim centrom, prisutnim na svjetskoj kulturalnoj mapi.

Bilo da je rijeĉ o nacionalnoj paradigmi ili sudjelovanju meĊunarodnih sudionika

kulturalnog procesa, cilj je pronaći naĉin kako privući što širi krug stanovnika Splita u

pripremi i provedbi inicijative, odnosno stvoriti platforme za sudjelovanjem što većeg dijela

graĊana, dionika kulturalne scene, podrţavatelja kulture i publike u navedenim i drugim

kulturalnim aktivnostima, bilo kad je rijeĉ o EPK ili procesu pretvaranja Splita iz lokalnog

centra u kulturalnu prijestolnicu. U tom kontekstu u cijeli proces treba ukljuĉiti: volontere

(studente sa a sveuĉilišta i uĉenike viših razreda srednjih škola, strance koji ţive u Splitu,

sveuĉilištarce, nastavnike, profesore i administrativno osoblje, osobe treće ţivotne dobi koje

su još aktivne, invalidne osobe koje mogu pronaći interes u ovakvoj aktivnosti i druge

zainteresirane dionike cijelog procesa (osoblje u muzejima, galerijama, amatere-kolekcionare,

novinare, knjiţniĉare i druge). Posebnu pozornost treba staviti na moguće prevoditelje,

turistiĉke vodiĉe s kulturalnim iskorakom, bivše nezaposlene studente povijesti umjetnosti,

kroatistike, povijesti i Umjetniĉke akademije i druge.

Susretište kultura. U dijelu koji se bavi problemom odreĊivanja Splita kao povijesno

denominiranog i suvremenim paradigmama odreĊenog susretišta kultura, mediteranske,

srednjoeuropske i post-osmanske, otvara se niz mogućnosti koji se nude Gradu kao potencijali

kulturalnog razvoja, novih projektnih aktivnosti i kulturalnog iskoraka prema Europi i šire

zamišljenoj globalnoj zajednici. U tom smislu ovdje su zamišljeni i neki dopunski projekti.

Ostali vaţni projekti u sluţbi EPK i splitskog iskoraka u kulturalni turizam:

Uključivanje sportskih klubova i mjesnih kotara u kvartovska natjecanja, projekte

ĉišćenja kvartova (Dani ĉišćenja i ureĊivanja kvarta), zajedniĉkih nastojanja na planiranju

vlastitih kulturalnih iskoraka i mogućnosti sudjelovanja lokalnih zajednica u šire

zamišljenim projektima (npr. TBF na Brdima; ili Zijah Sokolović na Pazdigradu; ili

izloţba Dana Okija u prostorijama Mjesnog kotara Trstenik); sve u otvorenim prostorima i

u dogovoru s Gradom i EPK kreativnim odborom

Comment [K55]: izraz koji je po meni dvojben, kada su osmanlije otišli iz okolice Splita, koji su odjeci te kulture????

Comment [K56]: Nije li ovo malo preočito osobno????


192

Split kao međunarodna kongresno-kulturalna destinacija. Pitanje otvorenih

mogućnosti i programa koje organizira Sveuĉilište za razdoblje do 2020. Npr.: jedan od

projekata je Centar za konfliktne studije u humanistici, gdje bi upravo 2020. trebala biti

velika konferencija u Splitu. To je otvoreni projekt na kojem treba raditi i dopisivati

strategiju aneksima, onako kako s situacija na Sveuĉilištu razvija

Mobilnost i kulturalne mreţe na podruĉjima razmjene sadrţaja, rezidencije u suradnji i

razmjeni s ostalim centrima u Hrvatskoj i Europi, knjiţevni festivali (postojeći u

reprezentativnom i sveĉarskom ruhu), otvaranje Studentskog kulturnog centra Split,

MeĊunarodni knjiţevni Sajam (kao posebne priredbe koju zajedno organiziraju Priĉigin,

Kurs i Bookvica)

Međunarodni festival poezije/ susreti jazz glazbenika, vezani uz klupske prostore opisane

u ranijim poglavljima

Međunarodne izloţbe, koncerti, gostovanja, performansi – suvremene kulture –

MeĊunarodne i meĊuregionalne razmjene multikulturalnih programa u svim kulturalnim

sadrţajima koje podrţava EPK, ali i ideja razvoja Splita kao kulturalnog centra

Suradnja i umreţenje muzeja, galerija s sliĉnim institucijama u inozemstvu, a sve u cilju

razmjene programa i iskustava, naravno, uz razvijanje partnerskih i prijateljskih odnosa, u

svrhu poboljšanja i kvalitete kulturalne ponude grada

“Gradovi, prijatelji kulture“ – cilj je razvijati gospodarske, kulturalne, obrazovne i

meĊuljudske kontakte s gradovima prijateljima Splita, postojećim i budućim

Susret dosadašnjih prijestolnica kulture (EPK): sportski dogaĊaj, susreti nogometnih

navijaĉa, izloţbe grafita i murala, izloţbe umjetnika iz gradova koje su do sada imale EPK

u Gradskoj vijećnici od 2016-2019. kao „build up― za dogaĊaje 2020.

U filmske festivale (Festival Mediteranskog filma) ukljuĉiti i veĉer filmova iz

zemalja/gradova koji su bili prijestolnice kulture u zadnjih 15 godina i u godinama do

2020.

Likovne kolonije vezane uz goste iz gradova EPK i gradova prijatelja

Knjiţevne kolonije vezane uz goste iz gradova EPK i gradova prijatelja

Uređenje Turske kule – ostvarivanje prostora susreta, kreativni inkubatori – posao vezan

uz UMAS i Filozofski fakultet, te knjiţevne i likovne udruge grada.

Katalinića brig – prostor susreta, kreativni inkubatori - – posao vezan uz UMAS i

Filozofski fakultet, te knjiţevne i likovne udruge grada

Sustipan – prostor susreta, kreativni inkubatori. Tema: more, medij: multimedijalnost.

Festival djeĉjeg stvaralaštva vezan u Šibenski festival djeteta

Međukvartovski susreti kao susretišta gradskih zajednica, klasa, interesnih klastera.

To su zajedniĉki dogaĊaji, gostovanja pisaca i drugih umjetnika, ĉitanja poezije, ĉitanja

priĉa, priĉanje priĉa, teatarski iskoraci, operna gostovanja, lokalna natjecanja u pjevanju,

organizacija ĉišćenja okoliša, ureĊivanje sportskih terena i parkova.

Comment [K57]: Tko ovo izmišlja????

Comment [K58]: tko je utemlejitelj i voditelj, čitaj financijer ovog centra


193

2018-2020. Edukativno ekološka akcija „Clean Up Split Day―, odnosno „Oĉistimo Split―.

Misli se na fiziĉko ĉišćenje prostora od smeća u parkovima, dvorištima, oko kanti za smeće

i na rubnim podruĉjima uz podršku grada i naĉine odvoza prikupljenog otpada, po uzoru na

gradove kao što su Sydney, Seul i Barcelona, što se mjestimice već provodi (npr. na

Barbarincu).

Međunarodna razmjena uĉenika viših razreda osnovnih škola i uĉenika srednjih škola

(primjer O.Š. Meje Split i Škola iz Lindlara u Njemaĉkoj – primjer dobre prakse), na što

moţemo potaknuti npr. osnovne škole u Sinju i Visu

Osnivanje Studentskog i kulturnog centra Split - toĉka susretišta i polazišta u programe

razmjene i edukativne programe svake vrste (od ekoloških do edukativnih)

Osnivanje Studentskog volonterskog centra u novom prostoru u Gradu sa svrhom

koordinacije programa EPK i drugih lokalnih programa (od prevoĊenja, do Clean Up

ekoloških programa, na razini ekspertize studentske populacije).

Otvaranje Ureda EPK na Rivi. Uspostavljanje uzoritih veza sa svim segmentima zajednice:

muzejima, galerijama, udrugama civilnog društva, gradskim kotarima, lokalnim udrugama

veterana, umirovljenika, mladeţi i invalida.

Od industrijske kulture do kreativne industrije: Unutar samog programa EPK i vizije i misije

ove Strategije u središtu se nalazi ideja da se od pitanja Vizija razvoja industrijske

proizvodnje prije svega treba zadovoljiti oĉekivanja graĊana i stvori potreba za njihovim

konzumiranjem proizvoda. U našem sluĉaju to se odnosi na proizvode industrijske kulture

koje se ovom Strategijom preusmjeravaju u proizvode kreativne industrije. Ovdje se otvara

prostor za ĉitav niz djelatnosti u kojima će sudjelovati mlaĊi i obrazovani kadrovi te tako

uĉiniti Split dinamiĉnim kulturalnim centrom:

Digitalna tehnologija: ona je zamašnjak novih oblika društvenih razmjena kulturalnih i

društvenih energija i predstavlja doprinos novim kreativnim izraţavanjima. S jedne strane

tu je rijeĉ o digitalnoj pismenosti kao poĉetku odreĊenog procesa, a s druge o kreativnosti

kao kreativnom zamašnjaku

Kulturalna proizvodnja: odvija se kroz glazbene, diskografske, izdavaĉke i filmske

medije te kroz nove tehnologije. Na taj se naĉin potrošaĉima, zajednici i konzumentima

kulturalnih proizvoda u širim okvirima omogućuje razvoj i iskorak izvan lokalne

zajednice: otvaranjem novih trţišta i prijemĉivošću lokalnog proizvoda u širem prostoru

Kulturalna industrija i muzeologija: otvara mogućnost kapitaliziranja na tradiciji

prostora: ideja muzeja plastike, muzeja sporta, smještanja kulturalnih sadrţaja u pojedina

predgraĊa i preklapanja ideja kulture svakodnevnice (ciljane skupine) s tradicijom ideje

elitne kulture

Comment [K59]: sveučilište


194

Industrija stvaranja novih potreba: Premda je rijeĉ o neoliberalnoj metodologiji

proizvodnje potreba, na globalnom trţištu postaje imperativom upravo stvoriti i etablirati

kulturalnu industriju koja premreţava postojeće i stvara nove potrebe na temeljima

individualnih i društvenih ţelja i globalno proizvedenih potreba. To se posebno odnosi na

audio-vizualne iskorake, diskografsku industriju i masovno produciranu industrijsku

kulturu. Sliĉno se dogaĊa i na naĉine na koji funkcioniraju muzeji, kazališta, kino-dvorane

i performativni oblici iskazivanja suvremenih sadrţaja, ukljuĉujući tv-sapunice i druge

oblike novo-komunikacije u post-modernoj zajednici

Iskoraci u kreativne industrije kao dodane vrijednosti: Kljuĉni akteri su kreativni

pojedinci i umjetnici unutar i izvan sustava. Oni svojim individualnim djelovanjem

razvijaju nove ideje, tehnologije, neizravne oblike komunikacije (metaforiĉke,

metonimijske i ironiĉne), odnosno poruke kojima djeluju na društveno umreţenje i

razmjenu iskustava kao vrijednost što oplemenjuje zajednicu iznad i pored umjetnosti

„stvaranja potreba―. Kulturalno temeljena kreativnost je kljuĉni element razlike u

privatnom i civilnom sektoru poslovanja kulture kao djelatnosti koja nadilazi zatvorenost u

pojedinaĉno. Zahtjevi tih sektora su uĉinkovitije komuniciranje, doprinos inovativnoj

proizvodnji, brendiranje, upravljanje ljudskim resursima i dvosmjerna komunikacija. U

tom smislu izuzetno su vaţni prostori o kojima je dosta rijeĉi bilo prije

„Kreativni kampovi” ili „Kreativni inkubatori” u sluţbi EPK i kulturalnog

zamašnjaka Splita kao „grada kulturalnog iskoraka“

Kroz ovaj naĉin djelovanja kulturalne profesije i šire zamišljenog okvira sudionika procesa

EPK, otvara se ĉitav niz kreativnih mogućnosti koje se nastavljaju na rad vezan uz

Sveuĉilište i ostale oblike kulturalne razmjene, od onih koji su ucijepljeni u lokalnu

zajednicu, do elitnih u prostorima institucija koje „ţive― od i za kulturu. Svrha ovog oblika

posredovanja kulture je višestruka:

o Pomoći kreativnim osobama da osmisle svoje ideje i projekte u skladu sa suvremenim

umjetniĉkim i kulturalnim stremljenjima i potrebama u zajednici

o Pomoći u procesu kako pretvoriti ideju u stvarnost (umjetniĉki ili kulturalni proizvod u

sluţbi zajednice)

o Umreţenje s drugima koji rade sliĉne ili generiĉki povezane projekte

o Prezentacija ideja u svrhu obogaćivanja vlastita iskoraka u originalni zahvat

o Omogućiti da se ideje i ostvare (najam gradskih prostora, susreti, izloţbe, postizanje

vidljivosti projekta unutar grada i okolice)

o Potaknuti trţište tj. publiku koja će konzumirati kulturu i biti kritiĉar kako bi se potakle

nove ideje


195

o Mediji kao posrednici procesa

o Diskografske kuće, izdavaĉke kuće, knjiţare, knjiţevni klubovi, glazbeni klubovi, domovi

nezavisne scene kao prostori susretišta i pomoći neprofitabilnim umjetniĉkim nastojanjima,

nove tvrtke na podruĉju audio-vizualne industrije, organizacije rekonstrukcije

tradicionalnih dogaĊanja, kulturalnih priĉa kao dogaĊaja itd.

XI.1. Jačanje međunarodne prepoznatljivosti Splita kao „grada

konstruktivnog i kreativnog kulturalnog dijaloga" – Split grad kulture

dijaloga

Preplitanje srednjoeuropske, orijentalne i mediteranske kulture, koje se oĉituje kako u

materijalnoj, tako i u nematerijalnoj baštini, posebno je kulturno bogatstvo i razlikovno

obiljeţje Splita i okolice. U tom smjeru Grad Split kroz procese europskih integracija treba

graditi svoj meĊunarodnu poziciju, u kojoj je vidljivo asocijativno povezivanje s kulturalnim

obiljeţjima i vrijednostima koje su kroz njega protjecale i ostavljale tragove vidljive do danas.

Sastavni je dio kulturalnog identiteta poticanje predodţbe o Gradu Splitu kao mediteranskoj

metropoli koja baštini i istiĉe steĉenu tradiciju kako bi bio poţeljno mjesto za privlaĉenje šire

hrvatske i europske publike u svoje prostore.

Grad Split je kadar ponuditi koncept suţivota i nadogradnje tradicije i suvremenih

tendencija koje se oslanjaju na smjernice europskog kulturalnog i civilizacijskog kruga. Grad

Split je „grad kreativnog nemira―, koji su obiljeţili mnogi osobiti i uspješni pojedinci u svim

sferama javnog, društvenog, gospodarskog i kulturalnog ţivota. Zagovaranjem kontinuirana

kreativnog i konstruktivnog dijaloga, razvijanjem kulture dijaloga, treba senzibilizirati

graĊanstvo Splita za integracijske procese koji su pred nama. Na taj će se na naĉin otvoriti

prostori i mogućnosti za pozicioniranje Grada Splita u širem europskom i meĊunarodnom

kontekstu kao mjesta koje pruţa i otvara plodno tlo za dalji razvoj urbanog, kulturalnog i

otvorenog društva. Grad na tim osnovama treba graditi svoju sliku u budućnosti – svoj imidţ.

Za veću kulturalnu prepoznatljivost Splita u europskom i meĊunarodnom okruţenju

potrebno je sustavno promoviranje kulturalnih manifestacija meĊunarodnog znaĉaja, kao i

promocija iznimnih dosega splitskih umjetnika, kako onih umjetnika koji su se realizirali u

samome Gradu, tako i onih umjetnika, kulturalnih djelatnika i znanstvenika koji su se

afirmirali u širem meĊunarodnom kontekstu. Grad Split time poprima sliku grada uspješnih i

realiziranih kreativaca. Ti kreativni ljudski potencijali najjaĉa su osnova i oslonac promocije

kulture dijaloga kao njeni najistaknutiji promicatelji. Promociju Grada Splita treba graditi na


196

prijateljskim i kulturalnom uspostavljenim vezama s meĊunarodnom mreţom gradova

partnera.

Kulturalni identitet Splita utemeljen je i na multikulturalnosti i multietniĉnosti.

Razliĉite nacionalne kulture su kroz povijest ostavile prepoznatljive tragove kako u

arhitekturi, tako i u specifiĉnom splitskom mentalitetu. U tom kontekstu jaĉanje kulturalnih

veza i suradnje s gradovima Europe i svijeta pridonosi većoj prepoznatljivosti Split kao

kozmopolitskog grada, otvorenoga za razliĉite kulturalne utjecaje.

XI.2. Strateški oslonac u međuregionalnoj i međunarodnoj suradnji

U sklopu koncepcije ―odblokiranja‖, odnosno, kulturne i svekolike emancipacije

ţivota u Splitu posebno mjesto zauzima razvoj meĊuregionalnih i meĊunarodnih suradnji i

programa kulturnih razmjena, koji će kao model redovnog poslovanja i programski kriterij (s

posebnim naglaskom na europsku i mediteransku dimenziju) biti zadani svim korisnicima

proraĉunskih sredstava u godišnjem javnom natjeĉaju za korištenje proraĉunskih sredstava u

kulturi. To se posebno odnosi na promjenu paradigme djelovanja javnih institucija u kulturi

kao najvećih korisnika lokalnih i nacionalnih proraĉunskih sredstava. Institucije programski i

metodološki moraju djelovati kao portali kroz koje će informacije o referentnim

meĊunarodnim znanjima, djelatnostima i kulturnoj produkciji biti inkorporirane u kulturni

ţivot Splita, a informacije o referentnim lokalnim postignućima biti plasirane na regionalnu i

meĊunarodnu kulturnu scenu. Strategija dvosmjernosti i protoĉnosti najefikasnije će

dinamizirati kulturni ţivot grada, te uz doprinos programskom definiranju i konkurentnosti

kulturne produkcije doprinijeti pozicioniranju Splita kao emitivnog kulturnog središta na

kulturnoj mapi regije, Sredozemlja i Europe.

XI.2.1. Muzej plastike

Muzej planiran kao partnerstvo privatnog kolekcionara i Grada Splita istaknuo bi

stvaralaĉki potencijal Splita u industrijskom dizajnu, a i ulogu Splita kao grada u kojemu se

domaći dizajn ispreplitao s utjecajima iz svijeta. O njegovim srednjoroĉnim planovima više je

izneseno u dijelu Strategije koji se bavi Galerijom umjetnina.

XI.2.2. Muzej sporta


197

Muzej sporta – Split osnovan je u sijeĉnju 2007.g. pod imenom: Udruga za osnivanje

muzeja sporta – Split, kao jedna od udruga pod pokroviteljstvom Splitskog saveza sportova.

Iste godine otvorena je Kuća slave splitskog sporta i to zahvaljujući suradnji Ministarstva

kulture, Grada Splita i Vlade Republike Hrvatske. Udruga danas djeluje u izloţbenom

prostoru u Velikoj dvorani Gripe (Osjeĉka 11) i arhivskom prostoru (Getaldićeva 13), ĉime

zadovoljava kriterij dobivanja statusa muzejske ustanove, a konaĉnu odluku o osnutku treba

donijeti Gradsko vijeće. Nakon odluke bit će raspisan natjeĉaj za Projektni zadatak budućeg

Muzeja sporta – Split. Udruga danas radi na prikupljanju i obradi sportske baštine grada

Splita, na promociji zasluţnih sportaša i sportskih djelatnika, te skrbi o vaţnim obljetnicama

iz povijesti splitskog sporta. Javnosti otvorena Kuća slave splitskog sporta već danas

prezentira dio splitske slavne sportske baštine. Trenutno je u Kuću slave inaugurirano 26

poĉasnika, a svaki od njih je predstavljen multimedijskim stupom i pripadajućom vitrinom u

kojoj su izloţene medalje, plakete i ostali referentne parafernalije. Na zidovima su tekstom na

panoima navedeni svi vaţni podaci iz povijesti splitskog sporta: popis olimpijaca, olimpijskih

medalja, medalja sa svjetskih i europskih prvenstava, a u prostoru su razmještene vitrine sa

raznim sportskim predmetima i rekvizitima sportaša i klubova iz Splita.

XI.2.3. Iskorak u zajednicu

Cjelokupan kontekst planiranja i financiranja kulturne djelatnosti danas je usmjeren na

realizaciju programa, a manje na njihovu komunikaciju prema korisnicima što se posebno

odnosi na specifiĉne i manjinske segmente publike. Razlozi takvog stanja ponajviše proizlaze

iz posloviĉno skuĉenih financijskih sredstava i nepovoljne strukture zaposlenika po kojima

nije moguć potreban PR programa prema javnosti, te prilagodba programa i arhitekture

kojima bi se izašlo u susret publici s posebnim potrebama. Uz neznatno veća sredstva, bolju

organizaciju te sustavno korištenje volonterskih potencijala, u ovom su segmentu moguća

najbrţa i najveća poboljšanje u radu cjelokupnog kulturnog sektora. Strategija financiranja

programa treba stimulirati programe koncipirane za rad sa zajednicom (community art

projekti, interaktivna i inkluzivna umjetniĉka praksa), programe koji propituju prostor i

društveni kontekst (site i kontekst specifiĉni projekti), a posebice programe namijenjene

ciljanim skupinama stanovništva koje moţe percipirati i generalna publika, te sustavnom

politikom zapošljavanja s naglaskom na specijaliste pedagoškog i PR - usmjerenja.

XI.2.4. Novi i drugačiji festivali


198

Raznovrsna kulturnoj ponuda Splita ukljuĉuje više renominiranih, nacionalnih i

meĊunarodnih, specijalizirano filmskih, kazališnih i glazbenih festivala pa u tom pogledu

nedostaje jedino znaĉajna meĊunarodna manifestacija vizualne umjetnosti. U skladu sa

multidisciplinarnom prirodom suvremene umjetniĉke produkcije i tendencijom dokidanja

granica koje dijele umjetniĉke discipline, tradicionalno specijalizirane festivale treba otvarati

prema drugim umjetniĉkim disciplinama. Buduća bijenalna manifestacija vizualnih umjetnosti

kao najnovija meĊunarodna manifestacija od poĉetka treba biti usmjerena prema

multidisciplinarnim i interdisciplinarnim umjetniĉkim projektima.

XI.2.5. Očistimo Split (Clean Up Split Day)

Rijeĉ je o inicijativi uklapanja grada u europske trendove: ĉistu energiju, ĉisti okoliš,

ureĊene zelene površine i prostore za igru i rekreaciju te iskoristive izvore energije. Jedan od

dobrih primjera je Park šuma Marjan. Akcija se sastoji od edukativnog i praktiĉnog dijela. Što

se tiĉe praktiĉnog dijela ovdje se u kulturu ţivljenja trebaju ukljuĉiti Gradski kotari koji će do

2020. godine, na temelju svojih godišnjih akcija ĉišćenja zapuštenih dijelova grada, uĉiniti

Split primjerno urednim gradom po uzoru na sliĉne europske prijestolnice kulture.

Istovremeno, edukacijski program kreće se ponajprije od Sveuĉilišta, ali i od politiĉkih

ĉimbenika, i sastoji se u promotivnim istupima studenata i profesora u zajednici, u letcima i

organiziranim akcijama vezano uz vaţnost recikliranja i odrţavanja urednog, ĉistog i ekološki

prihvatljivog okoline. Jedna od mini akcija je akcija „zatvorenih kontejnera za smeće― i

godišnja akcija ĉišćenja i ureĊivanja prostora oko zgrada. Uz to, na za to mogućim

lokacijama, treba osnovati i komunalne vrtove, a maksimalno na politiĉkoj razini poticati

uporabu solarne energije u gradu koji za to ima idealnu klimu. Pitanje mora ovdje je od

posebne vaţnosti. Urednost i ĉistoća obalnog pojasa i mora u splitskom bazenu jedan je od

edukativnih i praktiĉnih prioriteta ovog projekta kojeg će voditi volonteri EPK iz svog za to

posebno odreĊenog centra u suradnji s volonterima iz Gradskih kotara. Zajedniĉki, oni će

organizirati i preduvjete dislokacije kulturnih dogaĊanja, odnosno izlazak takozvane elitne

kulture u predgraĊa.

Upravo su dogaĊaji vezani uz EPK program idealna prilika da Split postane ne samo

kulturna metropola već i ekološko-edukacijski upisan centar zdravog i ĉistog ţivota, kako na

kopnu tako i u moru i zaleĊu, u spletu tijela mora, kamena i grada kao jedinstvenog prostora

ĉiju će sadašnjost stanovnici i gosti grada respektirati na isti naĉin kao i njegovu prošlost.


199

XI.3. Jačanje međusektorske suradnje

U doba kada se stvaraju pretpostavke i u praksi se brišu granice izmeĊu elitne i

popularne kulture, takoĊer se ruše i granice izmeĊu pojedinih kulturalnih djelatnosti.

Kulturalno i umjetniĉko stvaralaštvo nadrasta zadane okvire vlastite discipline i traţi

mogućnosti za stvaranje novih vrijednosti u multimedijalnom izriĉaju. Javljaju se i sve

popularnijima postaju interdisciplinarnost i multidisciplinarnost, što postaje preduvjetom

daljeg razvoja umjetniĉkih i kulturalnih izriĉaja uopće. Iskorak iz okvira zadane discipline

postaje vaţnim preduvjetom za stvaranje kulture dijaloga, propitivanje i osnaţivanje

kulturalnog identiteta. Jedan se umjetniĉki medij ogleda u drugome, a da pri tome ne gubi

svoju osnovnu svrhu i istodobno ĉuva svoju posebnost. Isto je tako vaţno naglasiti kako se

niti jedna kulturalna djelatnost ne moţe razvijati kao zatvoreno podruĉje, bez doticaja i

interakcije s drugim djelatnostima.

Povezivanje kulturalnog, turistiĉkog, urbanistiĉkog i gospodarskog segmenta nuţan je

preduvjet za ostvarivanje strateških ciljeva. Kulturalni razvitak u Gradu Splitu ne moţe se

odvojiti od turistiĉkog ili urbanog razvoja. Isto tako, umreţenost i suradnja izmeĊu kulturalnih

i obrazovnih ustanova, te nezavisne kulturalne scene postali su preduvjetom za jaĉanjem

suvremenih edukativnih programa. Utoliko je potrebno uspostaviti aktivnu suradnju kulture s

drugim djelatnostima u gradu kako bi se ostvarili uvjeti za realizaciju infrastrukturnih i

programskih aktivnosti. Osim toga, nuţno je osnaţiti suradnju sa Sveuĉilištem u Splitu.

Ukratko, intenzivna meĊusektorska suradnja, izuzetno je vaţan preduvjet za ostvarenje većine

ciljeva iz ove Strategije.

XI.4. Plansko upravljanje povijesnom jezgrom

Vizija

Potrebno je osigurati odrţivu zaštitu kulturnih vrijednosti povijesne jezgre Splita. Ona treba

biti ispravno obnovljena i pod dobrom upravom koja će znaĉajno pridonijeti gospodarskom i

kulturnom razvoju grada i njegovoj reputaciji. Uvjete boravka i rada u jezgri treba podići na

odgovarajuću razini da u njoj mogu uţivati graĊani i posjetitelji.

Ciljevi

Osnovni ciljevi obnove i odrţavanja stare gradske jezgre su:

Zaštita kulturnih vrijednosti povijesne jezgre Splita, a osobito graditeljske baštine kao

nositelja tih vrijednosti.


200

UnapreĊenje kvalitete ţivota u staroj gradskoj jezgri, uz oĉuvanje duha mjesta i upravljanje

njegovim promjenama.

Poboljšanje upravljanja povijesnom jezgrom.

Prezentacija kulturne baštine.

Aktivnosti

Zacrtani ciljevi će se ostvariti preko sljedećih aktivnosti:

ProvoĊenje programa sanacije i restauracije prema godišnjim planovima Grada usklaĊenim

s programima Ministarstva kulture i drugim sudionicima, pri ĉemu konzervatorski radovi

sluţe kao primjeri dobre prakse.

Koordinacija sanacije komunalne infrastrukture i graĊevinskog fonda s nadleţnim gradskim

sluţbama i javnim ustanovama, u skladu s prioritetima prema vrijednosti graĊevina i

potreba domicilnog stanovništva. Uspostaviti sustav odrţavanja kao glavnog naĉina

oĉuvanja baštine.

Izrada i provedba Plana upravljanja povijesnom jezgrom kao temeljnog dokumenta koji

treba odrediti djelovanje svih institucija i pojedinaca koji su ukljuĉeni u ţivot i rad u

gradskom središtu. Poboljšanje koordinacije sluţbi gradske uprave koje sudjeluju u procesu

provedbe pojedinih projekata, suradnje s Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture, s

ustanovama u kulturi i javnim poduzećima ĉiji djelokrug rada zadire u staru gradsku jezgru,

kao i s graĊanima (stanovnicima i korisnicima) s kojima je potrebno ostvariti partnerski

odnos. UnapreĊenje sustava financiranja obnove i odrţavanja, pri ĉemu treba uvaţiti

ĉinjenicu da stara gradska jezgra nije samo financijsko opterećenje, već i resurs gdje se

ostvaruju znatni prihodi.

Odrţavanje i unapreĊenje sustava informiranja (informacijske ploĉe) o kulturnim dobrima u

povijesnoj jezgri. Izrada publikacija, dokumentarnih filmova, organizacija stalnih i

povremenih izloţbi, struĉnih skupova i popularnih predavanja. Educiranje javnosti putem

razliĉitih medija. Uspostava centra za posjetitelje.

Osim toga, splitski konzervatori upozoravaju na potrebu poboljšanja drţavnoga

zakonodavnog okvira i drţavnog upravljanja baštinom, pošto drţavna regulativa umnogome

odreĊuje okvire i mogućnosti akciju u Gradu. Evo tih zadataka:

Nastojati poboljšati (relativno novi) zakon o kulturnospomeniĉkim dobrima u odnosu na

privatno vlasništvo i ulagaĉko partnerstvo (više povjerenja u taj mehanizam upravljanja

spomenicima!) i sustav kategorizacije spomenika (prije svega financiranje najvrednijih

spomenika).

Decentralizirati upravljanje spomenicima po uzoru na arhivske sluţbe, muzeje i

restauratore. Konzervatorski odjeli na terenu trebali bi biti samostalniji (i financijski), te


201

imati veći utjecaj na zakonodavstvo u pripremi i zakona i podzakonskih akata, propisa,

smjernica, preporuka i sl.

Nacionalni registar spomenika i dokumentaciju izdvojiti kao javnu sluţbu (britanski

model).

Prikupiti (na razini Ministarstva) dostupne podatke o ulaganjima svih vrsta u zaštitu

spomenika na svim razinama (nacionalnoj, ţupanijskoj...), kako bi se dalje racionalno i

efikasno planiralo financijsko i ostalo ulaganje, ukljuĉujući ono putem oporezivanja.

Razmotriti mogućnost uvoĊenja svakodnevnog odrţavanja spomenika - ili trajno ili jednu

godinu pokusno (na raĉun većeg dijela godišnjih proraĉunskih sredstava za spomeniĉku

zaštitu kako bi se ustanovio uĉinak u nizu povijesnih gradova) - i time senzibilizirati

javnost za male restauratorske zahvate.

Konzervatorska sluţba treba uvjerljivo objašnjavati vaţnost kulturne baštine u razvitku

nacionalne ekonomije i socijalnog kapitala i preuzeti vodstvo u tumaĉenju novih oblika

zaštite kulturne baštine, dugoroĉnom planiranju na ţupanijskoj i gradskoj razini,

obrazlaganju prioriteta, poticanju sudjelovanja nevladinih organizacija i grupa, tješnjoj

suradnji s drugim sektorima uprave, crkvenim ustanovama, privatnim sektorom, srodnim

muzejskim i arhivskim ustanovama te širenju razumijevanja i obrazovanja na lokalnoj

razini za konzervatorski rad (ukljuĉujući u njega amatere i druge entuzijaste, osobito meĊu

mladima).

Comment [K60]: Nigdje spomena UMAS konzervatorsko-restauratorskog odjela


202

XI.5. Razvoj kulturalnog turizma i uspostavljanje tješnjih veza sa

zajednicama u Gradu

Podruĉje kulturalnog turizma u Splitu raste iz godinu u godinu, postajući jednim od

vodećih zamašnjaka mogućeg razvoja grada. Veza kulture i turizma trojaka je, oĉituje se kroz

mnoštvo aktivnosti Turistiĉke zajednice (Dioklecijanovi dani, promociji tradicijske kulture),

potom je vidljiva kroz stalne akcije i gradske manifestacije, te konaĉno festivale koji bogate

kulturalno-turistiĉku ponudu grada. Imajući u vidu ekonomske uĉinke turizma, kulturalne

ustanove trebat će više paţnje posvetiti kulturalno-turistiĉkim sadrţajima planirajući, u sklopu

svojih godišnjih programa, dogaĊanja koja mogu privući veći broj domaćih i stranih gostiju.

Tako će pridonijeti još boljem pozicioniranju grada Splita kao meĊunarodne kulturalno-

turistiĉke destinacije. Naime, ostvarivanje ovog cilja usko je vezano uz ostvarivanje

prethodnog cilja. Smišljeni kulturalni sadrţaji, uz svoju primarno umjetniĉko-kulturalnu

ulogu, trebaju postati i turistiĉka atrakcija. U tom smislu poboljšanje suradnje izmeĊu

kulturalnih institucija i Turistiĉke zajednice postaje jedan od glavni ciljeva kulturalnih i

turistiĉkih organizacija, naravno uz sudjelovanje Grada Splita kao nositelja ovog projekta. U

tu svrhu potrebno je osmisliti ne samo ljetni program, već i cjelogodišnju dinamiku raznolikih

kulturalnih i umjetniĉkih sadrţaja, pogotovo programe koji bi povezali kulturalne i turistiĉke

aktivnosti u zimskim mjesecima.

XI.6. Informatizacija i digitalizacija kulturalnih ustanova

Danas dostupnost i vidljivost kulturalne baštine u mnogome ovisi o tome je li ona

katalogizirana i sistematizirana, ureĊena pregledno po novim informacijsko-komunikacijskim

standardima. U tom kontekstu ne postavlja se dakle pitanje treba li graĊu napraviti vidljivim,

nego kako je na taj naĉin konzervirati i zaštititi, te omogućiti njezinu reproduktivnost i

distributivnost, dostupnost najširem krugu zainteresiranih. Sve institucije u kulturi koje to

nisu napravile treba ovim strateškim dokumentom potaknuti da sustavno i precizno, po

zadanim standardima dovrše te procese.

Nove informacijsko-komunikacijske tehnologije imaju sve veći utjecaj na kulturalni

razvitak i dostupnost kulturne baštine. Digitalna tehnologija uvelike je pojeftinila proizvodnju

i distribuciju kulturalnih sadrţaja. Osim toga, znatno je povećala mogućnosti umjetniĉkog

izraţavanja, potaknuvši razvoj novih umjetniĉkih praksi kao što su, primjerice, nove medijske

kulture. Dosljedno tome, suvremene kulturalne ustanove u najvećoj mogućoj mjeri koriste

Internet, mobilne tehnologije, aplikacije, društvene mreţe i druga sredstva novih tehnologija u

svrhu promocije i predstavljanja svojih programa. Pritom je vaţna spoznaja da je


203

informativno-tehnološka infrastruktura danas postala sastavnim dijelom kulturalne

infrastrukture, jer se brojni umjetniĉki i kulturalni sadrţaji danas proizvode, distribuiraju,

konzumiraju i arhiviraju u digitalnom obliku. Svijet fiziĉke stvarnosti nadograĊuje se svijetom

virtualne stvarnosti koji je, osobito za mlaĊe generacije, podjednako vaţan. Odnos izmeĊu

fiziĉkog i virtualnog svijeta jest odnos nadopunjavanja. Drugim rijeĉima, neki sadrţaj je

istodobno dostupan u fiziĉkom i digitalnom obliku (npr. knjige, katalozi, publikacije). Na to u

strateškom srednjoroĉnom planiranju treba obratiti posebnu pozornost.

Uslijed naglog tehnološkog razvoja, oprema u kulturalnim ustanovama brzo

zastarijeva. Stoga je informatizacija kulturalnih ustanova trajni zadatak koji treba sustavno

provoditi. Poboljšanjem kvalitete informacijskih usluga koje nude kulturalne ustanove,

izmeĊu ostalog, jaĉa njihova prepoznatljivost u široj javnosti. Posjećenost mreţne stranice,

odnosno portala neke kulturalne ustanove vaţan je pokazatelj njenog programskog uspjeha.

Internet je znatno olakšao pristup ne samo informacijama o kulturalnim dogaĊanjima, nego i

dostupnost kulturalnih sadrţaja kao takvih : glazbe, filmova, knjiga, slika i sliĉno.

Potrebno je osigurati veću dostupnost knjiţniĉne graĊe, kulturne baštine i svih drugih

kulturalnih i umjetniĉkih sadrţaja u digitalnom obliku. Predmet digitalizacije nisu samo

knjiţniĉna i muzejska graĊa nego i sadrţaji koji nastaju na svim kulturalnim i umjetniĉkim

podruĉjima.

XI.7. Jačanje nazočnosti umjetnosti u javnom prostoru

Gradski javni prostori su zajednička dobra, ona pripadaju svim građanima, i to pravo

ne smije biti uskraćeno niti jednom pojedincu.

Kultura i umjetnost su djelatnosti koje traţe put do publike na mnoge naĉine. U

nastojanju da doĊu do što više ljudi ĉesto izlaze iz zatvorenih prostora na trgove i ulice.

Prostori Grada Splita, ponajviše u staroj gradskoj jezgri, ali i u urbanim, novijim dijelovima

Grada, kao na Rivi i Zapadnoj obali, te u parkovima i na drugim javnim površinama,

zanimljivi su izvedbeni prostori, bilo danju ili noću. Otvoreni javni prostori mogu i trebali bi

biti mjesta na kojima se stvara i ţivi umjetnost, mnoge umjetniĉke forme i sadrţaji dobivaju

upravo svoju puninu i pravi razlog postojanja ukoliko se dogode u javnim prostorima, poput

skulpture, performansa, street arta, klapskog ili zborskog pjevanja. Pomoću umjetniĉkih

projekata, intervencija i akcija koje obuhvaćaju razliĉite umjetniĉke forme i sadrţaje ţelimo

kulturu uĉiniti dostupnijom što široj javnosti. Umjetnost svojim sadrţajima i prilagoĊenim

formama obogaćuje i oplemenjuje urbani prostor i istodobno ga ĉini „javnim―, u punom

znaĉenju i smislu te rijeĉi. Treba pomno planirati implementirati ideju da u svakoj gradskoj


204

ĉetvrti treba razvijati kulturu u dodiru s graĊanima. Umjetniĉke intervencije na taj naĉin

jaĉaju ne samo vizualni, već cjelokupni identitet Grada. Ostvarivanjem tog cilja ţeli se, prije

svega, poboljšati kvaliteta sadrţaja u javnom prostoru u svim gradskim ĉetvrtima. S jedne

strane jaĉa se prisutnost suvremene umjetnosti u javnom prostoru, npr. smještanjem

umjetniĉkih djela (skulptura, instalacija i ostalih artefakata) u gradski prostor, ali isto tako je

potrebno podrţati i poticati provokativnu, interaktivnu ţivu umjetnost performansa, kao

oblika javne umjetnosti, kojoj je cilj izazvati na su-igru lokalno stanovništvo, sluĉajne

prolaznike, turiste.

Uloga kulture je izmeĊu ostalog i socijalno integrirajuća, a snagu dobiva tek u

interakciji s ciljanom publikom. Tada se otkriva njen puni smisao i vidljiva je njezina

svrhovitost. Ne malo puta ulice i trgovi Splita plešu, pjevaju, vesele se, ali graĊani i bivaju

zateĉeni provokativnim socijalno i politiĉkim angaţiranim performansima i umjetniĉkim

akcijama. Takva umjetnost stvara nove vrijednosti u vanjskom prostoru, tematizira javni

prostor, poziva na kreativan dijalog i suradnju. Nositelji aktivnosti za ostvarivanje ovog cilja

su djelatnici neovisne kulturalne scene, ali i gradske institucije: galerije, muzeji i kazališta, u

suradnji sa Sluţbom za kulturu, Turistiĉkom zajednicom, gradskim kotarima i mjesnim

odborima. Kao izvoĊaĉka i kreativna snaga tu prednjaĉe studenti i ini mladi. Taj cilj osnaţuje

ideju javnog i kolektivnog karaktera i znaĉaja kulture, te promovira komunikacijske vještine i

kulturu dijaloga u svim oblicima suţivota stvaratelja i publike.


205

XI.8. Promicanje i razvoj kulturalnog i umjetničkog obrazovanja

Cilj kulturalnog razvitka nije samo u povećanju broja kvalitetnih kulturalnih dobara i

usluga te u proširenju publike nego i u educiranju i stvaranju duhovnog i intelektualnog

ozraĉja u kojem je zanimanje za knjiţevnost, slikarstvo, kazalište, glazbu, film i druge

umjetniĉke izriĉaje trajna potreba što većeg broja graĊana. Potrebno je koordinirati kulturalnu

i obrazovnu politiku osnaţujući i jaĉajući ideje da se u obrazovnom procesu promovira

kreativnosti i senzibilitet za umjetniĉko i kreativno izraţavanje, ali i za humanistiĉke

discipline općenito. U tom smislu je kulturalno i umjetniĉko obrazovanje kroz i za umjetnost i

kulturu od iznimnog znaĉenja, i bilo bi potrebno dobro pozicionirati glazbenu, likovnu,

kazališnu i filmsku umjetnost, te ljubav za knjigom i knjiţevnošću, u obrazovnoj vertikali, jer

umjetnost potiĉe osjetljivost posebice kod djece i mladih za lijepo, skladno, dobro, kako kroz

individualan, a tako i kroz kolektivan stvaralaĉki ĉin. Razvoj umjetniĉkih znanja i vještina

potiĉe pojaĉan rad sa darovitim pojedincima još od djeĉjeg doba, a istodobno zagovara razvoj

interesa i senzibiliteta prema umjetnosti kod svih mladih. Pritom, dakako, ne smijemo

zanemariti ni ostale generacije, imajući u vidu danas više nego ikad izraţenu europsku

tendenciju cjeloţivotnog uĉenja.

Kulturalno i umjetniĉko obrazovanje usko je vezano uz osnovno predškolsko, školsko

i srednjoškolsko obrazovanje, a od umjetniĉkog i kulturalnog obrazovanja ima korist i šira

zajednica jer ono u svakog pojedinca izravno potiĉe razvoj njegovih kreativnih potencijala i

sposobnosti koje zagovara ova Strategija kroz kulturu dijaloga, a kreativni i visokoobrazovani

pojedinci nositelji su napretka i prosperiteta na svim podruĉjima. Kreativnost i inovativnost,

uz druge osobne i socijalne vještine koje se razvijaju u procesu obrazovanja kroz umjetnost i

za umjetnost, vaţni su procesi kako za konzumente, tako i za stvaratelje umjetniĉkih djela.

Kroz sustav obrazovanja daroviti pojedinci za rana se prepoznaju, te usmjeravaju ka

profesionalizaciji za medij koji im je najbliţi i kroz koji se mogu najbolje ostvariti. Posebnu

pozornost treba posvetiti suodnosu i koordiniranoj suradnji izmeĊu Sveuĉilišta i kulturalne

proizvodnje. Obrazovanje kroz umjetnost i za umjetnost osnaţuje participaciju graĊana u

javnom i kulturalnom ţivotu. Kako bi se potaknuo brţi razvoj ovog interesnog podruĉja

potrebno je uspostaviti trajne partnerske odnose izmeĊu kulturalnih i obrazovnih institucija,

prvenstveno osnovnih i srednjih škola, te izmeĊu Grada, UMAS-a i Filozofskog fakulteta.

Postojeće dobre prakse u tom podruĉju valja nastaviti poticati u svim gradskim kulturalnim

ustanovama i s ostalim organizatorima kulturalnih programa te nadograditi objedinjavanjem u

zajedniĉki kulturalni program za djecu i mlade.

Comment [K61]: Inicijativa za vradanje likovnog, glazbenog i tehničkog odgoja u trajanju od 2 sata tjedno u osnovne škole

Comment [K62]: obedavajude


206

Prilozi

Analize i istraživanja

Najstariji zapis imena grada Splita na kamenoj ploči (1373)


207

XII. Analize i istraţivanja

XII.1. SWOT analize kulturnih vijeća s obzirom na osnove strateških

ciljeva Grada Splita u kulturi – Saţeci i prijedlozi

U prvom prilogu ovog nacrta Strategije saţeti su rezultati SWOT analiza (tj. analize

snaga, slabosti, prigoda, odnosno prijetnji: SSPP) koje su sastavila pojedina kulturna vijeća za

svoja podruĉja. One dijagnosticiraju stanje na podruĉju koje pokriva to vijeće, a istodobno se

uklapaju i u ideje navedene u prva dva dijela, a koje se odnose na dijalog u kulturi, kulturu

dijaloga i deblokiranje stanja pasivnosti u srednjoroĉnom periodu do 2020., a onda i

ubrzanom razvoju kulture u funkciji razvoja grada do 2025. Ovi elementi rasprave o kulturi

dijaloga i dijalogu kulture u gradu bitno utjeĉu na Ciljeve strategije, te na Akcijski plan koji je

u nadleţnosti same Sluţbe za kulturu. Taj je plan u završnom poglavlju ovog dokumenta.

XII.1.1. SWOT analiza Vijeća u kulturi za muzejsko-galerijsku likovnu

djelatnost

XII.1.1.1. Uvod i „snage“: dogovor i dijalog

Na temelju dostupnih dokumenata moţe se reći da Vijeće smatra da se profesionalnim

putem treba krenuti i pri izradi sveobuhvatne strategije kulture, odnosno napraviti dokument

koji će dugoroĉno odrediti prioritete i aktivnosti na podruĉju kulture. Na izradi tog, i za rad na

još mnogim projektima, Vijeće predlaţe stalnu suradnju Grada sa Sveučilištem u Splitu

koje ima resurse u znanju, iskustvu, svjeţinu i kreativnost studentskih razmišljanja, drugim

rijeĉima: ukupnost sveuĉilišne izvrsnosti za potrebe terenskih istraţivanja, intervjua, anketa,

mapiranja sadrţaja i potreba, a što su znanstvene podloge za izradu Strategije kulture Grad

XIII: Sveuĉilište je odliĉan ali nedovoljno iskorišten gradski potencijal na kojem se moţe

testirati spremnost za profesionalnu suradnju kao i za volontiranje - potpuno zanemarenu

društvenu izvrsnost. Upravo je to element koji ova Strategija stavlja u prvi plan i na ĉemu se u

prva dva dijela temelje neke od njezinih osnovnih vrijednosti. U razvoju ove Strategije

suradnjom Vijeća i Grada dugoroĉni cilj je ostvarivanje dijaloga koji će biti temelj svake

suradnje i prihvaćanja strategije kulturalnog razvoja Splita.

Prema prijedlogu ovog Vijeća konstatira se kako je u procesu realizacije Strategije

kulture veoma vaţno riješiti i pitanje korištenja gradskih prostora kao značajnih resursa.

Comment [K63]: I što sad?


208

Strateški tim se koristio ovim smjernicama i uzeo u obzir preporuku da ih je u postupku

revalorizacije općih ciljeva trebalo popisati, evaluirati, vidjeti tko se i na kakav naĉin njima

koristi i što Grad moţe s tim dragocjenim vlastitim resursima napraviti za poboljšanje njihove

iskoristivosti u sluţbi kulture. Vijeće je predloţilo da korisnici prostora Gradu podnose

godišnje izvješće o radu u tim prostorima što će biti dobar pokazatelj tko se i na koji naĉin tim

resursima koristi i temeljem toga Grad moţe u razvoju ove strategije u hodu donositi odluke u

svoju i društvenu korist. Upravo priprema nekih dugoroĉno zamišljenih programa iz prva dva

dijela strategije ide u tom smjeru. Ovo vijeće je pridonijelo Strategiji u smjeru da je naglasilo

kako u odnosima kulturalnih ustanova potrebno izbjegavati sporove, uspostaviti dijalog,

posebno vezano uz Dioklecijanove podrume koji su neizostavan i dragocjen prostor u

sagledavanju kulturalne vizije razvoja Grada. To uspostavljanje dijaloga u kulturu

ugrađeno je u temelje ove strategije.

U vezi sa ĉestim zahtjevima muzealaca za restauraciju i otkupe umjetnina, koja se

pojavljuju meĊu godišnjim aplikacijama, Vijeće je u svoju viziju strategije ugradilo stav da

gradske ustanove unutar svojih proračunskih sredstava trebaju imati stavke vezane za

te djelatnosti, o raspolaganju kojih će izvještavati Grad u svojim redovnim izvješćima, dok

ostalim ustanovama, organizacijama i udrugama na raspolaganju treba biti poseban gradski

fond za restauraciju i otkupe, kakav je već i prije postojao u gradskom proraĉunu, i u

razdjeli kojeg bi sudjelovalo i ovo Vijeće. Ova strategija podrţava takav način rada.

XII.1.1.2. Uočeni nedostaci u kulturalnoj politici vezanoj uz područje kompetencije

Vijeća:

Dugogodišnje nepostojanje stalnog postava Muzeja HAS-a treba hitno razmotriti i

razriješiti.

Splitu trajno nedostaje reprezentativni izloţbeni prostor, adekvatno opremljen za

prihvat najbolje graĊe domaće i svjetske likove baštine. Dijelom taj bi problem riješio

nastavak realizacije projekta 3.faze Galerije umjetnina na bastionu Cornaro koji je dio ove

strategije, iako u kulturalnoj dugoroĉnoj strategiji treba raĉunati na izgradnju posve

zasebnog, novog galerijskog prostora.

Stara Gradska vijećnica (Loţa) već je u neadekvatnom stanju. Bez dugoroĉnog

koncepta njezina korištenja i ulaganja u zgradu, Vijećnica ostaje dragocjeni, jedini

atraktivni izvaninstitucionalni gradski izloţbeni prostor ali samo za neke sadrţaje. Treba

obratiti pozornost na to da ponuĊeni sadrţaji ne budu ispod razine likovne vrijednosti koja

priliĉi memoriji i ljepoti srednjovjekovne Vijećnice. Posebnim Pravilnikom treba takoĊer

odrediti i definirati naĉin upravljanja tim središnjim reprezentativnim prostorom Grada,

prikladnim u institucionalne svrhe te za vrhunske likovno-dogaĊajne sadrţaje.


209

Nedovršeni Plan upravljanja Povijesnom gradskom jezgrom koji nije izravno povezan

s radom Vijeća ali sadrţajno, oblikovno i funkcionalno definiranje Jezgre svakako jest.

Dovršetkom i primjenom plana gospodarenja starom gradskom jezgrom vjerujemo mnogi

od sadašnjih problema i propusta bit će uklonjeni. O tome se u ovom dokumentu piše na

nekoliko mjesta. To će svakako biti predmetom rasprave, ne samo vezano uz ovu

Strategiju, nego i u pripremama za EPK.

Suradnja i dijalog na razini ustanova su manjkavi, a negdje posve izostaju. Vijeće

predlaţe redovite zajedniĉke sastanke ravnatelja ustanova s predstavnicima Grada i Vijeća.

Bez financijske potpore nije lako godišnje producirati više kvalitetnih projekata, a u gotovo

svim ustanovama problem je i manjak zaposlenih. U meĊusobnom i dijalogu s Gradom

mogu se realizirati veliki zajedniĉki projekti s graĊom iz fundusa splitskih gradskih i

nacionalnih muzeja uz adekvatnu financijsku podršku Sluţbe za kulturu. U ovoj Strategiji

taj problem je uoĉen i razmatran, te se raspravlja i u Ciljevima djelovanja, i u sugestijama

za Akcijski plan Grada.

Ĉesto preklapanje kulturalnih događanja ukazuje na potrebu usuglašavanja dijalogom

barem godišnjeg kalendara dogaĊanja. Cilj je imati višegodišnji plan velikih izloţbenih

projekta i sustavno ih najavljivati.

Nedovoljna medijska prisutnost. Iako su mediji sve više senzacionalistiĉki, politiĉko-

socijalna kriza je sveprisutna pa kultura teško dolazi na novinske stranice i u TV programe,

na ustanovama je i udrugama zanimljivostima, marketinškim dosjetkama privući novinare.

Upravo bi marketing i snaţna akcija za dodjelu statusa Europske prijestolnice kulture

2020. godine mogli tu situaciju preokrenuti u korist kulture i djelatnika u kulturi. U tom

sklopu trebalo bi uspostaviti koordinirani kalendar dogaĊaja i medijske prisutnosti.

Treba ojačati godišnju izloţbenu produkciju i u predstojećem strateško-planskom

razdoblju smanjiti nedostatak velikih likovnih projekata. To se moţe uĉiniti

proširenjem meĊunarodne suradnje s gradovima prijateljima i gradovima koji su u

proteklom razdoblju imali status EPK.

XII.1.1.3. Mogućnosti i prilike za razvoj u srednjoročnom strateškom razdoblju

Imamo brojna za likovnu kulturu znatna imena, zanimljive i slikovite povijesne

lokalitete, stilska razdoblja koja su obiljeţila splitsko graditeljstvo, urbanizam i treba ih

promovirati. U jubilarnim godinama naših velikana cijeli Split treba obiljeţiti imenom te

povijesne osobe. Odliĉan je primjer rad na brendiranju Meštrovića imena i djela, Muzeji

Ivana Meštrovića imaju sve bolju posjećenost, projektima prelaze nacionalne granice na

ĉemu trebaju raditi i ostali muzejski prostori i galerije.


210

Valja pokrenuti projekt koji će prepoznati povijesno vaţne stanovnike Splita, te

obiljeţiti njihov ţivotni prostor u Gradu kao splitski kulturalni prostor, a posjetiteljima

grada ispriĉati priĉu o njihovu ţivotu. Biografije i dostignuća pojedinih Splićana i osoba

koje su ţivjele i djelovale u gradu i njegovoj okolici po sebi su vaţan dio intelektualne i

kulturne baštine. One su poticaj kulturalnom i znanstvenom stvaralaštvu te politiĉkom i

javnom radu. Impozantna je lista likovnih umjetnika, knjiţevnika, glazbenika,

znanstvenika, vojskovoĊa, gospodarstvenika, politiĉara, glumaca, sportaša i javnih

djelatnika, roĊenih ili naturaliziranih Splićana, ili pak onih koji su u Splitu proveli samo

kraći dio ţivota. Razliĉite manifestacije i obljetnice kojima se evocira ţivot i rad tih

zasluţnika takoĊer spadaju u kulturalne dogaĊaje i njihovo bi planiranje i osmišljavanje

trebalo naći svoje mjesto u Strategiji razvoja kulture. Dakako, svjeţijim i dinamiĉnijim

„predstavljanjem― splitski velikani u javnosti bi se mogli uĉiniti prisutniji i prezentniji i

uklapati se u meĊunarodnu prisutnost Grada. Ovdje skrećemo pozornost na moguće

povezivanje obljetnica i spomendana posvećenih znaĉajnim osobama s drugim kulturnim

dogaĊanjima, manifestacijama, obrazovnim sadrţajima i priredbama kao i s turistiĉkom

ponudom Grada, osobito in situ, na mjestima koja su povezana s pojedinim osobama (kuće,

škole, ustanove, dijelovi Grada…).

Pomorska smo zemlja, povijesne lađe u luci, priĉe o njihovim imenima, vlasnicima,

bitkama, sudbinama, teretima neiscrpno su vrelo za zanimljivo osmišljenu izloţbu u

suradnji s Pomorskim muzejom koji jednostavno mora izići na obalu. Uz to, na obali je

potreban i zajedniĉki depo više muzeja kao alternativni interdisciplinarni muzejski prostor.

Unutar Povijesne jezgre većina je gradskih ustanova, izloţbenih prostora, galerija.

Mediteranska smo zemlja, i vanjski je prostor mjesto za posjetitelje događanja,

programima se mogu povezati izloţbeni prostori i na taj naĉin povijesna jezgra dobit će

na atraktivnosti koju će kreirati struka, likovnjaci, kustosi, dizajneri u suradnji sa splitskim

HNK, GKL-om, Kazalištem mladih, Turistiĉkom zajednicom i drugim zainteresiranim

institucijama i eksponentima nezavisne kulturalne scene.

Noć muzeja već godinama pokazuje kako privući posjetitelje. Taj fenomen valja

sustavno istraţiti i rezultate primijeniti u radu muzejsko-galerijskih ustanova tijekom

cijele godine.

Korištenje EU fondova za projekte oĉuvanja kulturalnih vrijednosti, baštine i

arhitektonskih cjelina.

Mogućnost ulaska likovnih sadrţaja u institucije koje nisu muzejsko galerijske

(biblioteka, klubovi, kazališta, lokalne udruge zajednice) što se već dogaĊa i što je

pozitivno, ali uz obaveznu struĉnu evaluaciju i prema izloţbenim standardima.


211

XII.1.2. SWOT analiza Vijeća u kulturi za knjigu, nakladništvo i knjiţničnu

djelatnost

XII.1.2.1. Uvod

Ocjena stanja kulturi Vijeća za knjigu temelji se na pojedinaĉnim viĊenjima ĉlanova i

na prijedlozima nekoliko udruga, prikupljenima i sloţenima u zajedniĉki tekst.

Dakle, nije rijeĉ o analitiĉkom pristupu temi koja bi trebala sadrţavati SWOT (snage,

slabosti, prilike i prijetnje) i PEST analize, uz sudjelovanje dionika koji se prijavljuju na

natjeĉaj, ali i ostalih „kulturnjaka― koji djeluju u Gradu. Problem je bio u tome što Gradske

struĉne sluţbe nisu odredile ni ciljeve kulturne politike (opći i pojedinaĉni) niti metode

njihova ostvarivanja.

Oĉito je i bez istraţivanja da kulturni djelatnici i umjetnici podjednako dijele

nezadovoljstvo stanjem u gradskoj kulturi. Ne postoji sustavan naĉin ulaganja, planiranja, ni

praćenja programa /projekata i većina sredstava se, stjecajem okolnosti, troši na takozvani

hladni pogon.

U tom se kontekstu Vijeću ĉini oportunim pitati: Koristiti li se proraĉunski novac ili se

troši? Politiĉka scena,društvene i gospodarske (ne)prilike ne bi trebali biti izlika za

neiznalaţenje mogućnosti poticaja i promicanja umjetnosti, kulturnoga i profesionalnoga

stvaralaštva, institucionalnoga i izvaninstitucionalnoga. Ne treba zaboraviti da je pisana

literatura baština, da smo za nju odgovorni. Baš kao što je primjerice Evangeliarum

Spalatense svjedoĉanstvo povijesti pisane rijeĉi Splita iz VIII. stoljeća, tako i danas moţemo

govoriti o pisanoj literaturi kao baštini koju treba podrţavati i sustavno pratiti.

XII.1.2.2. Rezime prijavljenih programa

Na javni poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturu, na temelju

jednogodišnjeg mandata Vijeće, navodimo kao primjer u Strategiji za iduće desetogodišnje

razdoblje, javilo se za 2014. godinu: 20 udruga, 2 predstavnika nacionalnih manjina, jedna

zaklada, jedna gradska ustanova/ knjiţnica te tri muzeja s publikacijama povijesne tematike.

Nakladnici su po prijavljenim izdanjima najbrojniji. Dva su nakladnika iz Splita, tri iz

Zagreba.


212

Zanimljivo je konstatirati da je minimalan broj fiziĉkih osoba – predlagatelja. Broj

podrţanih programa za 2014. godinu je 100 od 53 predlagatelja, a proraĉunom predloţena

sredstva za ovu namjenu iznose 280.000 kuna (de facto), odnosno 1,2 milijun (de jure).

Najĉešće su prijavljena struĉno-znanstvena i publicistiĉka djela a najmanje knjiţevna.

Sve je više prijavljenih manifestacija (predstavljanje knjiga i autora, izdavaĉa, razgovori o

knjizi, znanstvenih dogaĊanja) koje su sve posjećeniji i u Splitu imaju sve više odjeka.

Osobito Priĉigin koji prosjeĉno za trajanja od tjedan dana godišnje sluša i gleda oko 4100

posjetitelja; Bookvicu posjeti prosjeĉno po 80 gledatelja na svakoj od 20 knjiţevnih veĉeri

koliko ih odrţava tijekom godine.

Prijavljene manifestacije odrţavaju se kontinuirano od 3 do 25 godina (Knjiga

Mediterana u organizaciji Knjiţevnog kruga, Marulićevi dani u organizaciji HNK).

Vaţno naglasiti zajedniĉki komentar Vijeća: da Vijeće nema podataka kojima bi se

mjerilo uspješnost i evaluiralo programe niti je našlo parametara po kojima bi ih dobilo. Rijeĉ

je, na primjer, o broju posjetitelja na pojedinim priredbama, o broju prodanih primjeraka

knjige koja je financirana, o broju ĉlanova u pojedinim udrugama, kao što je Knjiţevni krug,

itd. To su, dakako relevantni podaci za izradu strategije i provjeru stanja, ali i potencijala,

vaţni i za analizu slabosti i za analizu prilika, što u pripremi ove Strategije ĉini središnji dio

analize ovog Vijeća.

XII.1.2.3. Slabosti

Smanjivanje sredstava Grada za kulturu, u ovom sluĉaju za knjigu i nakladništvo

Sustavno osiromašenje umjetnika, pisaca i nakladnika, uz nepostojanje suradnje s

odgovarajućim ustanovama, poput Sveuĉilišta, gdje bi se upošljavali tzv. „resident writers―

kao iskorak umjetniĉke zajednice u akademiju

Relativno slaba i nedovoljna potpora izvaninstitucionalnim programima

Pojedine institucije i ustanove dobivaju velika sredstva bez kritiĉkog propitivanja

vrijednosti programa i evaluacije ostvarenih rezultata predviĊenih u programu.

Nekoordinirana umreţenost knjiţevnih i drugih dogaĊanja.

Nedovoljna usklaĊenost knjiţevno-umjetniĉkih programa, odnosno preklapanje dogaĊaja,

uz nedostatak planiranja.

Neadekvatni prostori za odrţavanje programa – tribina, okruglih stolova, ĉitanja koje

organiziraju udruge; ustanove koje financira Grad teško ili uz naplatu otvaraju vrata

izvaninstitucionalnim-neovisnim programima (GKMM, Zlatna vrata, Knjiţeni krug). Na


213

tome ova Strategija mora inzistirati i poticati sinergiju izmeĊu institucionalne i

neinstitucionalne (programske) kulturno-knjiţevne scene.

Objavljivanje znanstvenih i umjetniĉkih djela zasnovano je na entuzijazmu autora i

izdavaĉa i bez njihova entuzijazma teško bi se odvijali ovakvi procesi.

Postoji stanovit nerazmjer u trošenju sredstava namijenih potpori programima za plaće

udruge (Udruga Knjiţevni krug – 715 tisuća kuna na godišnjoj razini). Svjesni ĉinjenice o

vaţnosti te Udruge u znanstveno-programskoj djelatnosti Grada, i druge udruge ţeljele bi

ostvariti status koji omogućuje takvu polu-profesionalizaciju, premda nemaju biblioteke

poput Znanstvenih izdanja.

Nedovoljna suradnja Sluţbe kulture s korisnicima, odnosno dionicima splitske kulturne

scene.

XII.1.2.4. Snage i mogućnosti

Premda svjesni da u ovom trenutku to nije lako, predlaţemo mogućnost povećanja

proraĉunskih sredstva za kulturu, osobito na podruĉju nakladništva, a ususret godini EPK i

pripreme Splita kao prijestolnice kulture.

U Splitu postoji veliki broj dionika knjiţevno-literarne scene i udruga s vrlo velikim i

efektnim rezultatima. Tako na primjer Hrvatsko društvo knjiţevnika (HDK) broji 32 ĉlana

na širem splitskom podruĉju, Društvo hrvatskih pisaca (DHP) ima oko15 ĉlanova iz Splita;

više je pisaca i pjesnika koji nisu organizirani u neke konkretne udruge. Stoga bi trebalo

istraţiti podruĉje te ukljuĉiti i udruge kako bi se dobio uvid u brojnost ĉlanova/kreativaca

koji djeluju u Gradu i okolici, što je moguće kroz analizu tiskanih knjiga. Isto tako, u

Splitu djeluje velik broj humanistiĉkih znanstvenika okupljenih oko Znanstvene biblioteke

Knjiţevnog kruga, kao središnjeg ţarišta humanistiĉke struĉne knjige, ĉesto u suradnji s

Filozofskim fakultetom u Splitu.

Postoji relativno zanimljiva i bogata alternativna scena, odnosno mladi stvaraoci i korisnici

financijskih sredstava Vijeća, što bi tek trebalo istraţiti (a što svakako ide u mogućnosti, a

ne snage). Tako na primjer Franko Bušić i Ozren Ĉatović (DADAnti) vele kako kulturnu

scenu ţele obogatiti alternativnim formama umjetnosti koja će ubuduće sluţiti kao

terapeutski katalizator zaoštravanja kritiĉke misli koja posljednjih 20-30 godina u Splitu

drastiĉno nedostaje. „Mi je hoćemo natrag da je obogatimo novim sadrţajima i uskladimo s

kriterijima globalnih trendova i vrijednosti koja zaobilazi ove krajeve― (Slobodna

Dalmacija).

Potrebno je kao mogućnost izraziti podršku produkciji na temelju koje nastaju nove prakse

i estetske vrijednosti nove generacije (i to kroz odgovarajući natjeĉaj ).


214

Kao jedan od kriterija mogućnosti koje slijede nameće se propitivanje vrijednosti programa

(kvantitativno i kvalitativno), a što do sada nije sustavno napravljeno pa je teško o tome

govoriti kao snazi, već bi se ĉak moglo reći kako je rijeĉ o odgovarajućoj slabosti (Vijeća,

a ne scene). Naime, trebalo bi odrediti pokazatelje uspješnosti kao što su broj tiskanih

izdanja knjiga, posjeta tribinama, prodanih knjiga; press-clippings; istraţivanje ciljanih

skupina (ankete, fokusne grupe, posuĊivanje knjiga u knjiţnicama, itd.)

Svakako bi trebalo podrţati produkciju koja se odvija na otvorenim gradskim prostorima

kao i produkciju koja se temelji na meĊusektorskoj suradnji, bilo da je rijeĉ o

predstavljanju knjiga, ĉitanjima ili o festivalskim djelatnostima poput Priĉigina, na primjer.

Knjiga bi trebala biti shvaćana kao sastavni dio kreativne industrije (prevoĊenje,

izdavaštvo, prodaja, marketing, radionice, a pisci bi trebali biti dijelom dionika kulturnih

politika.

Potrebna je veća ukljuĉenost studenata Sveuĉilišta, odnosno partnerstvo kulturnih i

obrazovnih institucija i gospodarstva (na primjer ĉasopisi poput Split Mind Filozofskog

fakulteta koji objavljuje mlade splitske autore i drugi).

U smislu promocije knjige i nazoĉnosti knjiţevnosti u zajednici potreban je sustavniji

pedagoško-didaktiĉkih programi kulturnog odgoja. Njega je moguće postići povezivanjem

škola i knjiţnica, knjiţevnim radionicama, školama kreativnog pisanja ali i on-line

programima knjiţevno-kulturalne edukacije.

U sklopu kulturnog turizma vaţno je podizanje kvalitete ponude na podruĉju

knjiţevnosti/manifestacija fokusiranjem na inozemne i domaće goste, festivale na stranim

jezicima i multimedijalnu ponudu vezanu uz knjiţevnost i prezentaciju lokalne

vernakularne ponude (od kuhinje do prostorne specifiĉnosti, Dalmatinske zagore na

primjer).

Potrebno je poticati prijavljivanje na natjeĉaje EU fondova, suradnja sa zakladama (npr.

Kultura Nova); veći angaţman Sluţbe za kulturu u edukacija i pomoć udrugama i

pojedincima.

U sustavu boljeg pregleda i plana financiranja, potrebno je organizirati trogodišnje

planiranje potpore programima koji se doniraju iz gradskih sredstava

Razvoj novih programa i umreţavanje s inozemnim partnerima.(Suradnja s Hrvatsko –

francuskom udrugom, Hrvatsko – njemaĉkim društvom ; suradnja s veleposlanstvima u

Hrvatskoj i našima u inozemstvu; uglednim iseljenicima- „promotori kulture Splita―,

uspostavljanje poĉasnih naziva i aktivna suradnja sa Sveuĉilištem i njihovim partnerima iz

inozemstva koji su ĉesto na podruĉju knjige i knjiţevnosti.


215

Identitet Splita; ideja brendiranja: u fokusu su ovdje umjetnici i kreativci koji su obiljeţili

povijest, a istovremeno predstavljaju nezaobilazni dio splitske kulture u njegovoj

promociji. Rijeĉ je o domaćim autorima ĉije prevoĊenje na strane jezike treba poticati od

strane Grada i Ţupanije, ali i boravak stranih pisaca u gradu koji će doprinijeti promociji

Grada izvan granica zemlje, pa i izvan Europe.

XII.1.2.5. Prijedlozi za poboljšanje djelovanja

XII.1.2.5.1. Split – grad festivalâ: susretište tradicije i inovacije

Književni ljetni festival uz gostovanje pisaca iz EU. Partnerstvo s udrugama i

Turistiĉkom zajednicom npr: Kurs, Bookvica, Priĉigin i nakladnicima, od kojih ovdje

spominjemo ove:

1. DRUŠTVO KNJIŢNIĈARA U SPLITU (DKST)

2. EX LIBRIS D.O.O.

3. GRADSKA KNJIŢNICA MARKA MARULIĆA SPLIT

4. HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO NAPREDAK SPLIT

5. LITTERIS D.O.O

6. NAKLADA BOŠKOVIĆ VL. ZORAN BOŠKOVIĆ

7. OGRANAK MATICE HRVATSKE SPLIT

8. ZAKLADA KARLO GRENC

9. NAKLADNA KUĆA VERBUM

10. IZDAVAĈKA DJELATNOST FILOZOFSKOG FAKULTETA

11. KNJIŢEVNI KRUG

Prijedlog je raspisati natjeĉaj za festivale poput već tradicionalnoga Priĉiginova.

Cilj: povećati prepoznatljivost Splita kao grada knjiţevnosti. Pridonijeti razvoju kulture

ĉitanja uz povezivanje s drugim gradovima i njihovim piscima. Osvijestiti mlade ljude o

potrebi knjige, knjiţevnosti, ĉitanja i razgovora o knjizi i knjiţevnosti, na ĉemu treba posebno

i sistemski inzistirati. Otvoriti prostore u gradu za najmanje dva Kluba prijatelja knjige i

njihove redovne sastanke i rasprave o knjigama (ma koliko „amaterske― one bile).

Split čita / Dan prijatelja knjige


216

DogaĊanja na otvorenim gradskim prostorima – promocija svih dionika u nastanku knjige, od

pisanja do tiskanja. Praznik knjige na javnim prostorima gdje bi se promovirali nakladnici,

pisci, ilustratori, ĉitatelji, profesori i drugi dionici procesa.

U tome svojevrsnome „public artu― moguće je umreţiti i druge kreativne industrije .

Cilj: popularizirati pisanu rijeĉ, povećati interes za knjigu, knjiţevnost i ĉitanje kao izvorište

svakog oblika kreativnosti. Ovo je jedan od kljuĉnih ciljeva ove Strategije.

Splitski sajam knjiga /časopisa - višednevna manifestacija

Program je ponudio po uzoru na druge gradove (nakladnik V. B.Z.)

Za nekomercijalne sadrţaje nuţno je partnerstvo.

Cilj: promicanje knjiga i ĉitanja, poticanje kulturne suradnje i susreta te nuĊenje neposrednog

uvida u izdavaĉku djelatnost. Istodobno brojnim edukativnim programima angaţiraju se

udruge, škole i fakulteti na razliĉitim gradskim lokacijama .

Svjetska prijestolnica knjige

Objašnjenje: Taj program dio je kandidature se za Creative Cities Networking pod

pokroviteljstvo UNESCO-a (Edinburgh, Dublin, Melbourne, Ljubljana i ini gradovi). Port

Harcour u Nigeriji pridruţio se ovom programu 2014. godine; vidjeti:

http://www.unesco.org/new/en/culture/themes/creativity/creative-cities-network/

Cilj: ĉitanje i pismenost temelj je interesa svake kulturne politike, cilj je integrirati knjigu u

svakodnevni ţivot, poticati kulturu ĉitanja i prodaju knjiga. Financijska podrška trebala bi

doći od Ministarstva kulture i Splitsko–dalmatinske ţupanije.

Književna kuća

Ovo je jedan od najvaţnijih dijelova Strategije na podruĉju knjige i knjiţevnosti. Rijeĉ je o

procesu stvaranja publike programima gostovanja i suradnje s piscima iz regije u

prepoznatljivom programu Writters in rezidence – osnaţivanjem rezidencijalne mreţe

(Udruga Kurs) .

Objašnjenje : Omogućiti suvremenim europskim autorima i prevoditeljima bolje

upoznavanje literarnih, kulturoloških i socijalnih prilika u Hrvatskoj, posebno u Splitu, dok se

istodobno domaća publika upoznaje s odabranom europskom knjiţevnom scenom.

Ovo je svojevrsni knjiţevno –nakladnički inkubator: izdavaštvo, nakladništvo,

dizajn,lektira, prevoĊenje, kreativno pisanje, radionice kritike, kritiĉkog ĉitanja, radionice

scenarija, novinarstva, bloga (Udruga Bookvica / Kurs).

Cilj : Podizanje kvalitete ponude knjiţevnih djela za razliĉite ciljane skupine. Mjesto susreta

pisaca, razliĉitih kultura, ali i inovativnih obrazovnih programa kao sastavnih dijelova

kreativne industrije


217

Važni povijesno-književni projekti:

o BIBLIOTECA PASTRITIA

Prva je javna splitska knjiţnica (otvorena je 1706.godine), no, danas malo tko u Splitu zna za

njeno postojanje.

Objašnjenje: danas je ovaj fond od 200 knjiga stopljen s drugim starim knjigama u posebnoj

prostoriji zgrade sjemeništa Biskupije splitsko–dalmatinske.

Cilj: Grad bi trebao pomoći da taj fond postane vidljiviji i da bude dio kulturnog dobra koje se

moţe pokazati gostima (Zgrada Sjemeništa u Zrinsko-frankopanskoj ulici, na putu prema

Arheološkom muzeju)

o Obiljeţavanje 500. obljetnice izdanja Judite (1521.- 2021.)

o Obiljeţavanje Marulićeva roĊendana – 18. kolovoza – uz edukativne sadrţaje. Bilo bi

dobro obiljeţavati obljetnica znamenitih Splićana na interdisciplinaran naĉin.

XII.1.2.5.2. Ostale aktivnosti i naglasci:

A) KNJIŢNICA

1. Sve knjiţnice u sustavu trebaju imati ujednačen i stručan razvoj

2. Izrada planova nabave kako bi se poštovali Standardi

3. Interventno nabavljanje kvalitetnih „uspješnica „ – nove knjige trebale bi biti u

knjiţnicama onog trena kad izlaze iz tiska, jer je aktualnost novih izdanja „kratkog daha―.

4. Rad s posebnim korisničkim skupinama, nije dovoljno nabaviti kompjutor za

slabovidne i slijepe i elektroniĉko povećalo, odjel mora imati kvalificirane osobe koja uslugu

moţe ponuditi i pomoći u primjeni.

5. Formiranje novih zbirki – glazbene zbirke- zbirka bi u jednoj interaktivnoj suradnji

sa Glazbenom školom, Glazbenom akademijom i Hrvatskim narodnim kazalištem mogla

pruţiti uslugu svim profilima korisnika,od ljubitelja klasiĉne glazbe do Ċaka i studenata

glazbenih škola i akademija. Glazbeni odjel imao bi u ponudi i ostalu glazbenu graĊu.

6. Građa lagana za čitanje, prilagoĊena graĊa posebnim skupinama korisnika sa

specifiĉnim teškoćama ĉitanja (postoje nakladnici koji na posebnom papiru, s posebnom

veliĉinom fontova, proredima tiskaju knjige za osobe s teškoćama ĉitanja).

7. Kućne (besplatne) dostave knjiţne graĊe invalidima i osobama treće ţivotne dobi.


218

8. „Ţiva knjiga“ - Knjiţnica bi pozvala ljude razliĉitog porijekla, zvanja, dobi i ţivotnih

iskustava koji postaju „ţive knjige― (u 45 minuta ĉitatelju priĉaju o sebi, zemlji, mjestu,selu iz

kojih dolaze, o svojim ţivotnim iskustvima. Svaka „ţiva knjiga „ treba biti obraĊena-dobiva

naslov, svoj kataloţni zapis …

9. Povećanje broja korisnika – kontinuirani zadatak.

Platforma za razvijanje ĉitalaĉkih navika od djetinjstva – radionice s osmoškolcima i

srednjoškolcima.

10. Bibliobusna sluţba – ponovno formiranje. Knjiga treba biti dostupna splitskom

zaleĊu, ali i prigradskim kvartovima.

11. Partnerstvo knjiţnice na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini –

proţimanje s drugim velikim dogaĊanjima na svim razinama. Marulićevi dani trebali bi biti

posebno obiljeţeni u Knjiţnici kao i Knjiga Mediterana. Knjiţnica bi trebala popratiti i

Splitsko ljeto kao što bi njeni knjiţniĉari trebali biti uĉesnici na IFLINIM skupovima,

promovirati grad, pisanu rijeĉ, knjiţnicu i drţavu.

12. Uvesti e-gradivo s područja lokalne povijesti . Izraditi tematske digitalne zbirke da

bi lokalna povijest i kultura postale dostupne što širem krugu korisnika interneta.

13. Razvijati informatičku i informacijsku pismenost. No, knjiţnica i nadalje treba

ostati mjesto suţivota – novih medija, ali i konvencionalne graĊe kao mjesto susreta i

komunikacije.

14. Neophodno je formirati RAZVOJNI TIM struĉnih ljudi iz Knjiţnice koji bi stalno

analizirao potrebe lokalne zajednice, u svrhu unapreĊivanja postojećih i razvijao nove usluge,

koji bi pratio sve natjeĉaje u Hrvatskoj i EU .

15. Poticanje programa GKMM treba biti sastavni dio proračuna namijenjenog

knjiţnici (primjer Grada Rijeke).

XII.1.2.5.3. Pisci, knjiţevne udruge i Sveučilište

Knjiţevne udruge znatno utjeĉu na bolju sliku kulturne scene s programima

predstavljanja autora,javnim ĉitanjem, tribinama, jer knjiga teško nalazi put do ĉitatelja

knjiţarskom distribucijom . Populariziraju knjigu i pisce. Programima poticanja knjiţevnog

stvaralaštva uglavnom se pokrivaju troškovi tiska, lekture, dizajna, a piscima ostaju „mrvice―.

Prijedlozi :


219

a) Godišnja nagrada za književno djelo (roman, priĉe, poezija) u iznosu od 20.000 kuna

iz sredstava dodijeljenih za raspodjelu Vijeću za knjigu, nakladništvo i biblioteĉnu djelatnost.

b) Stipendiranje pisca - definirana stavka u sredstvima za kulturu – knjiga i nakladniĉka

djelatnost (primjer Grada Rijeke). Stipendiranje pisaca moglo bi se, po dobroj praksi iz anglo-

saksonskog svijeta, organizirati preko Sveuĉilišta gdje bi stipendirani pisci objavili knjigu na

popisu University Press (Sveuĉilišna naklada) a osim toga bi predavali na kolegiju kreativnog

pisanja.

c) Prevođenje djela pisaca i plasman na strana tržišta uz potporu EU fondova i lokalne

kulturalne hegemonije. Ovdje bi se opet trebalo ukljuĉiti Sveuĉilište s prevoditeljima koji su

u stanju prevoditi lokalnu literaturu na strane jezike (po uzoru na antologiju When a Man Gets

Terribly Frighted Borisa Škvorca gdje je prevedeno dvadeset priĉa hrvatskih pisaca na

engleski. Cilj bi bio napraviti antologiju splitskih pisaca, koja bi mogla biti „hit― za

„kulturalni turizam― i naĉin na koji se stvara prijemĉivost drugosti prema lokalnom

vernakularu.

Sveučilište:

Splitsko sveuĉilište broji oko 25 tisuća studenata ali fakulteti s razliĉitim umjetniĉkim

i humanistiĉkim studijski programima (profesora i studenata) nisu dovoljno vidljivi u kulturi

Grada, a imaju znatan ljudski i struĉni potencijal za razvoj kulture i umjetniĉkog stvaranja

(studenti i profesori). Nuţno je konkretizirati suradnju na zajedniĉkim projektima kojima bi se

iskazali potencijali znanstvene zajednice u razvitku i napretku Grada. Kao što postoji u

proraĉunu stavka za Poticanje razvoja turizma tako se treba predvidjeti stavka za poticanje

Splita kao sveučilišnog grada što bi takoĊer trebala biti vaţna toĉka u Ciljevima ove

strategije. Vaţan korak u tom smjeru je osiguranje sredstava za jaĉanje djelatnosti Sveuĉilišne

knjiţnice posebno na već zapoĉetim projektima digitalizacije knjiţne graĊe koja ima status

kulturnog dobra, ali i ostale graĊe ĉija bi javna dostupnost na Internetu pridonosila i stvaranju

kulturne i turistiĉke slike Grada.

Sveuĉilišna knjiţnica trebala bi postati središte sveuĉilišnog izdavaštva i izdavaštva

uopće, papirnog i elektroniĉkog i mjesto jedinstvenog Splitskog sveuĉilišnog nakladnika

(Split University Press) koja tiska ne samo znanstvena i struĉna izdanja, nego i vrijedne

beletristiĉke knjige u suradnji s MZOŠ, Ministarstvom kulture, Gradom i Ţupanijom. Nuţna

je suradnja baštinskih, znanstvenih i kulturnih institucija (muzeja,galerija,knjiţnica,

arhiva,fakulteta i znanstvenih zavoda) na promociji Splita kao grada duge prošlosti i kulture,

koja će pridonijeti razvoju kulturnog turizma.

Comment [K64]: Opet Sveučilište ali u kontekstu knjižničarstva iako je dan i opdeniti prikaz potrebe razvoja svučilištas u kontekstu grada kulture. Opet krivi podatak o broju studenata


220

Mediji

Trebalo bi povećati vidljivost djelatnosti programa i dogaĊanja na podruĉju knjige i

knjiţevne produkcije. Kako danas to nije u fokusu središnjih pisanih i vizualnih medija

predlaţe se nekoliko alternativnih mogućnosti koje bi doprinijele knjiţevnoj komunikaciji i

odrţavanju knjiţevne kulture kao vaţnog elementa identiteta i strukturiranja osobnosti

(pogotovo kod mladih ljudi).

Prijedlozi :

a) Portal za komunikaciju s organizatorima i korisnicima. Na tom portalu dogaĊala bi se

interaktivna razmjena razmišljanja o knjiţevnosti i problemima knjiţevne komunikacije

izmeĊu pisaca, nastavnika, studenata knjiţevnosti i ostalih sudionika knjiţevno-kulturalnog

procesa uvaţavanja i poštivanja knjige kao medija.

b) e-časopis za književnost. Unatoĉ ĉinjenici da u Splitu postoji nekoliko tiskanih knjiţevnih

ĉasopisa, tradicionalnije Mogućnosti, moderni i alternativni Split Mind i dr., moţda bi trebalo

napraviti središnju platformu na kojoj će se spojiti nastojanja Knjiţevnog kruga, studenata

Filozofskog fakulteta, ali i ostalih dionika knjiţevno-kulturalnog prostora kako bi se stvorila

potrebna sinergija ne samo za dijalog o kulturi, nego i za kulturu dijaloga.

c) Oglasni prostoru u Gradu za najavu programa i kulturnih događanja

d) Osuvremeniti mrežnu stranicu Grada za podršku književnih sadržaja

XII.1.2.5.4. Akcijski plan: Kako rasteretiti proračun za knjigu, nakladništvo i

bibliotečnu djelatnost

U ovom kontekstu potrebno je napraviti nekoliko vaţnih strateških poteza o kojima

doslovno ovisi budućnost knjige, knjiţevnosti i knjiţevnog ţivota u gradu, što mora biti

naglašeno u Akcijskom planu Strategije:

Razdvojiti sredstva za izdavaĉku djelatnost od sredstava za manifestacije u kulturi

povezane uz knjiţniĉku i izdavaĉku djelatnost

Sredstva namijenjena kulturnim i vjerskim manifestacijama te potporu djelatnosti

nacionalnih manjina takoĊer treba vezani uz druge proraĉunske stavke, npr. Ured

gradonaĉelnika ili Programe kulture nacionalnih manjina.

Poticanje programa GKMM treba biti sastavni dio proraĉuna namijenjenog knjiţnici

(primjer Grada Rijeke )


221

Proraĉunska sredstva namijenjena programima treba rasteretiti od iznosa plaća

namijenjenih udruzi Knjiţevni krug i Marulianum.

U tom smislu upravo i ĉitamo prijedlog Udruge Knjiţevni krug: Financijski problemi

sastoje se u tome što godišnja potpora za redovitu djelatnost koju Grad dodjeljuje

Knjiţevnom krugu je uvrštena u Izdavaĉku djelatnost umjesto u Djelatnost Udruga. (Iz

vizije razvoja do 2020.godine).

Reorganizacija Sluţbe za kulturu u smislu da se prostor za izdavaĉku i knjiţevnu djelatnost

definira kao posebna proraĉunska i strateška stavka i to u Ciljevima Strategije 2015.-2025.

Racionalizacija poslovanja ustanova i institucija racionalizacijom poslovanja –

objedinjavanje poslova /nabava, financije, raĉunovodstvo…/

XII.1.2.5.5. Kulturalni turizam: infrastruktura i efekti projekta Knjiţevna kuća

1. Infrastruktura

a) Knjiţevna kuća (objekt )- dijelom financirati iz sredstva spomeniĉke baštine kao vaţan

element iskoraka zajednice u meĊunarodni prostor kulturalnog prepoznavanja.

b) Nedostatak prostora za djelovanje udruga treba riješiti tako da se pronaĊe naĉin kojim će se

potaknuti ustanove i institucije da prema planu dogaĊanja /godišnjem planu/ „posude― svoje

prostore udrugama za odvijanje njihovih programa bez naknade. Tu prije svega mislimo na

Sveuĉilišnu knjiţnicu, Gradsku knjiţnicu, Veliku dvoranu Filozofskog fakulteta u

Radovanovoj, Dvorana Filozofskog fakulteta na Peristilu, prostor Knjiţevnog kruga Ispod ure

i ne-gradski prostor HAZU u Palaĉi Milesi, s kojom bi se Grad takoĊer mogao dogovoriti.

Alternativa je da se marnim i analitiĉkim pristupom u gospodarenju gradskim

prostorima iznaĊu mogućnosti davanja prostora udrugama na korištenje i to prema

definiranim kriterijima npr. kvaliteta programa, kontinuitet djelovanja, broj korisnika,

brojnost ĉlanstva i tome sliĉno. Prema dostupnim podacima u gradu takvi prostori postoje i

trebalo bi ih aktivirati u sluţbi kulture i sveuĉilišnog grada. Dakako ti treba uĉiniti i briţnijim

gospodarenjem gradskim prostorima.

c) Stalni postav izloţbe o Marku Maruliću

Od dokumentarnog do znanstveno-populistiĉkog središta za što postoji graĊa i prijedlog

tehniĉkog rješenja (iz Vizije razvoja Udruge KK do 2020.)

Comment [K65]: Opet sveučilišni prostori ali ovaj put u službi besplatoj gradske kulture


222

XII.1.2.5.6. Zaključak

Budući da o knjiţevnoj produkciji i svemu što podrazumijeva znanje ovisi dobrobit i

budući standard stanovništva, veoma je teško prihvati stalna smanjenja financijskih sredstava

u ovom kulturalnom sektoru. Društvena je odgovornost vješto uporabiti motivaciju, vještinu i

umijeće istraţivaĉa, pisaca, informatologa, nakladnika i ostalih vezanih uz ovu djelatnost da

bi njihova iskustva, naobrazba i kreativnost mogli biti korisni zajednici.

Objavljivanje znanstvenih i umjetniĉkih djela zasnovano je na entuzijazmu autora i izdavaĉa.

To je djelatnost koja više daje svojoj društvenoj sredini i potomstvu, a malo za uzvrat prima i

dobiva u obliku konkretne gospodarske profitabilnosti. Nemjerljiva je vrijednost koju kultura

ima u gradnji i oĉuvanju identiteta svake zajednice i itekako je znaĉajna u definiranju

potencijala na kulturnoj ali i turistiĉkoj mapi grada, što našoj sredini moţe otvoriti nove

potencijale u smislu razvoja. To mjesto kao potencijal u tzv. brendiranju (o kojem se samo

govori), ali ništa se trenutno još uvijek ne poduzima, ne pripada samo sportašima i

Dioklecijanovoj palaĉi. Ovo Vijeće smatra da i knjiga i knjiţevnost u tom procesu imaju

vaţnu ulogu. U zakljuĉku ovog poglavlja slijedi vizija budućnosti rada ovog Vijeća i njegova

iskoraka u zajednicu.

Vizija

Svoj identitet Split gradi na kulturnoj baštini te na raznolikoj i vrhunskoj kulturnoj

ponudi, kako na razini lokalne zajednice, tako i na meĊunarodnoj razini. U tom smislu

knjiţevna produkcija i njezina lokalna profiliranost i tradicija imaju ponuditi mnogo.

Javni interes je da se podigne kvaliteta ţivljenja u ĉemu aktivno participiraju ne samo

umjetnici, nego i graĊani. To je podruĉje aktivnosti koje će u pripremama grada za EPK

proizvesti sinergiju izmeĊu autora i zajednice i omogućiti prisutnost knjiţevnog iskaza i

knjiţevno-teorijskog iskoraka u širu zajednicu, putem ĉitanja, festivala i znanstvenih skupova.

Cilj je povećati zadovoljstvo i interese graĊana u kulturnoj ponudi kao javnom dobru

poticanjem kreativnost i inovativnost prema kriterijima izvrsnosti,raznolikosti i dostupnosti.

Izvori: Prilog za izradu Strategije kulture Splita u podruĉju knjige, nakladništva i biblioteĉne

djelatnosti nastao je korištenjem prijedloga udruga : DADanti,Kurs, Bookvica, Knjiţevni krug

i Marulianum, Strategije GKMM,Strategije Grada Rijeke,zapisnika Vijeća u prošlom mandatu

i promišljanjem ĉlanova Vijeća ovog saziva na temelju jednogodišnjeg iskustva .

XII.1.3. SWOT analiza Vijeća u kulturi za kazališnu i glazbeno-scensku

djelatnost


223

XII.1.3.1. Opis:

Vijeće za kazališnu i glazbeno-scensku djelatnost u svom djelovanju nastoji biti tijelo

koje aktivno sudjeluje u kulturalnom ţivotu grada Splita i kao takvo ţeli biti upoznato s

aktivnostima u svim kulturalnim institucijama koje se financiraju iz programa Javnih potreba

u kulturi grada Splita. Sam posao, reguliran Zakonom o vijećima za kulturu ima cilj da bude

savjetodavno tijelo, te prema sustavu kriterija daju konaĉni prijedlog i ocijene za

sufinanciranje programa u narednoj godini. Vijeće kao savjetodavno tijelo ţeli biti aktivni

sudionik u procijeni kvalitete i realizacije programa kako bi na temelju dubinskih analiza

svoje prijedloge i ocijene mogao donijeti bez utjecaja unutarnjih i vanjskih faktora koji bi

utjecali na rad ĉlanova Vijeća.

Vijeće za kazališnu i glazbeno-scensku djelatnost izradilo je kriterije prema kojima će

se vrednovati prijedlozi programa. Bodovni sustav sadrţavat će ocijene od 1.do 5. sa saţetim

narativnim opisom ocjene programa. Vijeće je duţno dati svoje prijedloge mišljenja za svaki

pojedini program, a programi koje nisu zadovoljili kriterije ovoga Vijeća dobit će jasno

obrazloţenje o tome. Vijeće je na temelju prakse uoĉilo manjkavosti pri raspodjeli i dodjeli

projekata, pa i zbog neodvajanja kratkoroĉnih projekata od dugoroĉnih, pa je novim

kriterijima otvorilo mogućnost da se prijave podnose za dvije kategorije i dvije podkategorije

programskih predlagatelja.

Opći kriteriji:

Vijeće u kulturi kazališnu i glazbeno-scensku djelatnost primijenit će sljedeće opće

kriterije za sva podruĉja, a meĊu njima su:

kvaliteta, cjelovitost, jasnoća, inovativnost, provedivost programa te jasno obrazloţen i

osmišljen plan djelovanja prema publici,

struĉne reference provoditelja programa,

dosadašnja postignuća, programska vidljivost, PRESS,

ekonomiĉno osmišljen financijski plan, te financiranja iz drugih izvora, ostvarivost,

programski sadrţaj mora imati jasne ciljeve o predstavljanju i oĉuvanju identiteta Grada

Splita u kulturalnom programskom sadrţaju, te mora sadrţavati elemente od interesa za

grad Split,

nove inicijative u predstavljanju i afirmaciji identiteta grada,


224

poticanje mladih perspektivnih talenata, te poticanje inovativnog stvaralaštva koji će

svojim novim idejama pridonijeti kreiranju i razvoju nove publike,

pruţanje prednosti programskim sadrţajima koji su svojim programskim radom,

kvalitetom te odrţivim financijskim planom dokazali svoju profiliranost i osmišljenost

vizije za dugoroĉno djelovanje.

Posebni kriteriji:

vijeće u kulturi zadrţava pravo traţenja dodatne informacije ili obrazloţenja o programu ili

projektu ukoliko prijedlog udovoljava većini općih i posebnih kriterija za sufinanciranje,

prijavnice trebaju biti dostavljene u elektroniĉnom obliku sa sadrţajnom dokumentacijom

prema raspisanoj natjeĉajnoj dokumentaciji,

nepotpune, netoĉne, kao i prijavnice koje nisu dostavljene u navedenom roku do 1.

listopada 2014. godine nisu se razmatrale niti uvrstile u Program javnih potreba u kulturi

Grada Splita za 2015.,

vijeće u kulturi obavlja evaluaciju sufinanciranih programa i projekata temeljem izvješća

korisnika. Na evaluaciji se temelji odluka o nastavku, povećanju, smanjenju ili povratu

sredstava, ukoliko program nije realiziran u skladu s predviĊenim planom realizacije

predoĉenim u natjeĉajnoj prijavnici,

vijeće u kulturi će godini realizacije projekta imati obvezu pratiti i odlaziti na programska

dogaĊanja, kako bi se utvrdila autentiĉnost i istinitost u programskoj ostvarivosti,

Vijeća u kulturi dat će pri ocjenjivanju predloţenih programa prednost predlagateljima koji

su registrirani u Splitsko-Dalmatinskoj ţupaniji,

predlagatelj mora ispuniti financijska i narativna izvješća prema Gradu Splitu, te dokazima

da su odobrena financijska sredstva iz prethodne godine namjenski utrošena i dostavljena

Gradu Splitu na uvid.

Vijeće u kulturi sagledavat će programe kroz dvije potkategorije:

1. PROGRAMI (Tu se ubrajaju kazališni, koncertni, edukacijski, inovacijski programi,

programi namijenjeni djeci i mladima, stvaranju i oĉuvanju glazbene baštine, afirmativni

programi, nova glazba i sl.)

2. FESTIVALI I MANIFESTACIJE

Prijava jednogodišnjih programa vrednovat će se prema općim kriterijima i posebnim

kriterijima. Prijava trogodišnjih programa vrednovat će se prema općim kriterijima i

posebnim kriterijima uz obaveznu dostavu za trogodišnje programe. Prijave moraju

sadrţavati:

Trogodišnji strateški plan,


225

Financijski plan,

Ekonomiĉnost i dugoroĉnost programa, te izraĊeni terminski plan razvoja i provedbe

projekta,

Vizija i ciljevi organizacije,

Struktura organizacije,

Prednost će imati programi koji u strategiji imaju dobro osmišljen plan promocije splitske

kulture u svijetu, te ukljuĉenost u meĊunarodne kulturalne projekte i mreţe,

Evaluacijska analiza za prvu godinu podnesenog programskog i financijskog izvješća radit

će se po završetku tekuće godine projekta, a treba sadrţavati toĉnost podataka i sadrţajnost

programa, provedbu i ostvarivost ciljeva i provedbu programskog sadrţaja, te dostaviti

dokaze podataka o posjeĉenosti, mjestu odrţavanja/prostoru, PRESS, kritike,

Korisnik se obvezuje, ako dobije sredstva za provedbu programa iz Javnih potreba u

kulturi Grada Splita, da će logo Grada Splita istaknuti na tiskanim materijalima,

publikacijama, programskim knjiţicama, web stranici i sl. (odnosi se na sve potkategorije).

Analiza stanja:

Grad Split je grad jedinstvenog ugoĊaja koji odiše mediteranskim šarmom ţivota,

bogat po svojoj povijesno-kulturalnoj baštini, što ga ĉini nezaobilaznom kulturalnom

metropolom. Da bi Grad Split uistinu opravdao termin metropola, te da se ne koristi samo kao

metafora, potrebno je napraviti iskorak sustavnog i planskog djelovanja kulturalnog planiranja

i dogaĊanja. Kroz planiranje nove razvojno kulturalne strategije teţiti će novoj kreativnosti

sustava koji će ujediniti sustav kulturalnih i društvenih vrijednosti, istodobno njegujući

povijesnu baštinu, uz stavljanje naglaska na suvremenu kulturu.Kad govorimo o kulturalnim

stvaralaĉkim vrijednostima Split se moţe uvrstiti u one gradove ĉije se baštinske vrijednosti

mogu pohvaliti da u su u svojoj ostavštini sadašnjim i budućim generacijama ostavile mnoga

velika imena umjetnika i znaĉajnih liĉnosti: skladatelja i izvoĊaĉa koji su svojim radom i

bogatim glazbeno scenskim djelovanjem prešli granice lokalnog djelovanja i ostavili znatan

trag u svjetskoj glazbenoj baštini. Uz bogatu tradiciju Split je danas postao jedan od vodećih

gradova kad je rijeĉ o glazbeno umjetniĉkim sadrţajima. Stoga moţemo izdvojiti neke od

etabliranih i u javnosti prepoznatih manifestacija: IKS festival, programi Glazbene mladeţ,

Koncerti udruge MAG, Room 100, Pozitivna sila, te mnoge udruge koje djeluju kroz

glazbeno edukativna stvaralaštva odgajajući nove generacije uz odabire raznih formi

izraţavanja na sceni djelujući kroz: glumu, pjevanje i ples.

Aktivni rad i djelovanje zborova i klapa koji su sastavljeni od glazbeno

visokoobrazovanih pjevaĉa i pjevaĉica obogaćuju svojim djelovanjem i radom glazbenu scenu


226

grada, a svojim predstavljanjima na meĊunarodnoj sceni populariziraju zborsko i klapsko

pjevanje stavljajući Split na europskoj i svjetskoj mapi kad je rijeĉ o nagradama i priznanjima

na natjecateljskim festivalima van granica Hrvatske. Njegovanje klapskog i zborskog pjevanja

vaţan je aspekt u promicanju glazbene kulture grada. Bogata tradicija folklornih sekcija bitan

je segment kad govorimo o oĉuvanju kulturalnih baštinskih vrijednosti. U Splitu djeluju tri

takva kulturno umjetniĉka društva koja su dugogodišnjim radom i kvalitetom odgojili mnoge

generacije, a takav trend se nastavlja i u budućnosti podiţući kvalitetu izvoĊenja na više

razine.

Slabosti:

a) Potreba za boljom organizacijskom strukturom

Prije svega naglašena je potreba za boljim organizacijskim strukturama, odnosno

nedovoljno osluškivanje potreba graĊana/publike, naroĉito mlaĊe populacije. Naglašen je

problem infrastrukturnih nedostataka kako bi pojedina društva/ udruge koje imaju zamijećene

uspjehe mogli koristiti gradske resurse za svoj rad i djelovanje. Udruge koje imaju sreću i

koriste gradske prostore uglavnom su slabo opremljene u kadrovskom i tehniĉkom smislu.

Slijedeći problem je u nedostatku kontinuiteta programa, a to moţemo prepisati i

nedostatku financijskih sredstava koja su ĉesto netransparentno i nenamjenski trošena. Vijeće

ima odgovornost da evaluacijom programa ovaj trend zaustavi kako ne bi iskrsnule nejasnoće

u sustavu vrijednosti koji se potencira naĉinom financiranja. Vaţnu ulogu pripisujemo i

medijima koji su uglavnom nezainteresirani za ovaj umjetniĉko-kulturalni izraz. Oni na takav

naĉin rada u sektoru javnosti uskraćuju mogućnost da akteri i korisnici kulture budu upoznati

s ponudom i javnim djelovanjem aktera.

a) Nepostojanje koncertne agencije

Dugogodišnje nepostojanje koncertne agencije u Splitu prouzroĉilo je da je sav

(organizirani) koncertni ţivot Grada spao na leĊa direkcije Opere HNK koja, s obzirom na

poslove unutar same Opere i stalne financijske probleme (sa kojima se danas susreće svaka

operna kuća u svijetu), jednostavno ne moţe organizirati bogatu, raznovrsnu i kvalitetnu

koncertnu sezonu kakvu Split, kao drugi grad po veliĉini u Hrvatskoj, zasluţuje i treba. Brojni

pokušaji organiziranja koncertnog ţivota su u stvari entuzijastiĉni napori pojedinaca koji zbog

nedostatka sredstava i medijske potpore brzo odustaju. Osnivanje koncertne agencije koja bi

imala zadatak koordinirati i organizirati glazbena dogaĊanja u Gradu se nameće kao prioritet.


227

Strategija razvoja Splita kao turistiĉke metropole ukazuje i na vaţnost produljenja

turistiĉke sezone i ponudu svih mogućih sadrţaja (ukljuĉujući kulturalno-umjetniĉke) kroz

mnogo duţi period od uobiĉajenog. Jedan od najvećih (i najskupljih) ljetnih festivala u

Hrvatskoj je Splitsko ljeto (u organizaciji HNK) koji traje samo mjesec dana zbog gore

navedenih razloga, i koji je ipak prvenstveno operna i dramska manifestacija, dok je broj

koncerata (s obzirom na budţet) sveden na minimum. Posljednjih nekoliko godina stvari se

ipak mijenjaju: već nekoliko godina odrţava se ciklus koncerata u Dioklecijanovim

podrumima gdje se na pozornici pojavljuju glazbenici mahom splitskog glazbenog kruga a

odrţava se i nekoliko festivala (MAG, sv. Frane, Dani nove glazbe...). Ovi su koncerti takoĊer

limitirani nedostatkom klavira (a s obzirom na specifiĉnost prostora – otvorenost i vlaga,

transport instrumenta neposredno prije i nakon koncerta se nameće kao jedino ispravno

rješenje). Mišljenja sam da bi novoosnovana koncertna agencija i na ovom polju napravila

znatan pomak u podizanju kvalitete koncertne ponude našeg Grada.

Drugi i ništa manje vaţan problem Splita je nedostatak koncertne dvorane o kojem se

već godinama govori i predlaţu razliĉita rješenja ali je ĉinjenica da pored Foyera HNK, Split

nema ozbiljnu koncertnu pozornicu ĉak ni za odrţavanje komornih koncerata (dvorani HOK,

u kojoj koncertnu sezonu odrţava Splitski gudaĉki kvartet, nedostaje klavir kao i dvorani u

Muzeju grada Splita u kojoj sezonu ima udruga MAG, dvorana u Galeriji Meštrović ima

brojne tehniĉke nedostatke, dvorana UMAS-a je premala za ozbiljniji koncert kao i dvorana

Glazbene škole), a o prostoru pogodnom za odrţavanje simfonijskih koncerata tek se sada

govori i na tome radi.

U programima Glazbene škole Josipa Hatzea ne postoji program za balet, ples i

ritmiku o ĉemu bi svakako trebalo povesti raĉuna ako se razmišlja o budućem kadru plesnog

ansambla HNK-Split. Istodobno, glazbena škola (dislocirana i u krajnje neadekvatnim

uvjetima) muku muĉi s organiziranjem nastave već postojećih nastavnih programa. Grad bi

morao osigurati prostor koji bi glazbenoj školi omogućio širenje i na baletni program, dok bi

već postojećim programima osigurao adekvatne uvjete za rad i stvorio temelje na kojima će

izniknuti glazbena škola kao jedan od glavnih nositelja kulturalno-umjetniĉkog ţivota grada.

Problem glazbene i baletne škole, agencije koja će se sustavno baviti iskljuĉivo

koncertnom djelatnošću kao i problem koncertne dvorane, zacijelo nisu gorući problemi našeg

Grada, ali dugoroĉno gledano predstavljaju veliku prepreku razvoju Splita kao ozbiljnom i

snaţnom regionalnom centru. Ovdje u nastavku tabliĉno navodimo snage, slabosti, prilike i

prijetnje, kako bismo zorno pokazali problematiku u glazbeno-scenskoj djelatnosti Grada i

mogućnosti odgovora na neka goruća pitanja.

S (snage) W (slabosti) Ustanove u kulturi i udruge


228

- Pojedine gradske

manifestacije su već

etablirane i prepoznate u

javnosti

- Umreţenje

institucionalnih i

izvaninstitucionalnih

organizacija

- Jaĉanje meĊunarodne

suradnja

- Izrada kulturalne

strategije nevladinih udruga

- Povezivanje samih

aktera u kulturi Grada

- Razliĉitost

programskog sadrţaja

- Rad na usavršavanju

znanja

- Edukacija

- Spremnost na

apliciranje EU fondova

- Usmjerenost na mlaĊu

publiku

- Ciljevi su stvarati

uspješne kulturalne ustanove,

udruge ili dogaĊanja koji

pripadaju kategoriji izvrsnosti

- Korištenje gradske

infrastrukture i njenih resursa

- Suradnja u stvaranju

partnerskih odnosa

- EPK - projekt koji

mora imati za cilj integralni

- Nedostatak ljudstva u

organizacijskim strukturama

- Loša koordinacijska

komunikacija izmeĊu

organizacija

- Nedostatak

educiranog kadra u kulturi

/kulturalni menager/

- Nedovoljno se

osluškuje potreba graĊana,

naroĉito mlaĊu populaciju

- Ne prate se europski i

meĊunarodni trendovi u

kulturalnim dogaĊanjima

- Grad nije dovoljno

iskorišten u svojim

kulturalnim resursima i

mogućnostima

- Udruge i druge

organizacije imaju problem s

nedostatkom prostora svoga

rada i djelovanja

- Udruge koje imaju

sreću i koriste gradske

prostore uglavnom su slabo

opremljene u tehniĉkom

smislu

- Grad raspolaţe u

svom proraĉunu za kulturu s

malo novac za stvaranje

izvrsnosti i unapreĊenje

kulture u svim smjerovima

- Nedostatak

kontinuiteta kulturalnih

1. Udruga KUST

2. Udruga DADAnti

3. MKC Split

4. Udruga Priĉigin

5. Hrvatsko-francuska

udruga Alliance Française de

Split

6. IKS festival

7. Gradsko kazalište

lutaka

8. Gradsko kazalište

mladih

9. Glazbena mladeţ

10. Platforma doma

mladih

11. Udruga Cantores

Maruli

12. Mješovito pjevaĉko

društvo Mirta

13. Udruga Pozitivna sila

14. Nova akropola

15. Udruga Combo

16. Klapa Luĉica

17. Kulturno umjetniĉka

udruga Romb

18. Udruga Promotor

19. Udruga GitaraSt

20. Udruga MAG


229

sustav dugoroĉnog razvitka

Grada u kulturalnom,

gospodarskom, socijalnom i

društvenom razvoju

programa

- Netransparentno

trošenje novaca

- Needuciranost u

informatiĉkom sustavu

- Nedostatak znanja u

apliciranju prema EU

fondovima

- Nema vizije u

stvaranju i povezivanju

kulturalno turistiĉkog turizma

kroz cijelu godinu

- Loša informiranost

javnosti i javnog djelovanja

- Nezainteresiranost

medije za kulturalne

programe

- Nedostatak kadra

izvrsnosti koje bi bile na ĉelu

projekata/ustanova

- Nedostatak mapiranja

kulturalne strategije

- Obrazovni sustav koji

ne priprema studente na

zahtjeve novih modela u

kulturi

- Nedostatak kreativnog

kadra, a da ne govorimo o

ljudskim potencijalima i

njegovoj neiskorištenosti

- Zabrinjavajuća je

nezainteresiranost za

planskim upravljanjem

ljudskim resursima u kulturi


230

- Nedostatak ozbiljne

evaluacije ostvarenih

kulturalnih programa dovodi

do nejasnog sustava

vrijednosti

O (prilike) T (prijetnje)

- Iskoristiti potencijal

mladih

- Gradska vlast ima

politiĉku volju u razvoju

kulture i izradi strateškog

plana

- Nema konkurencije u

okolici i daje veliku

mogućnost razvoja

kulturalnih programa

- Jaĉanje kulturalno

turistiĉkih struktura i

motiviranost turistiĉkih

radnika

- Stvaranje novih

ustanova koji su spremni uĉi

u nove izazove

- Pojaĉati i povećati

prisutnost putem

elektroniĉkih mreţa

- Marketing i PR

- Uĉiniti Grad izvrsnim

i kreativnim mjestom za

ţivljenje umjetnika

- Nedovoljna politiĉka

zainteresiranost za

poboljšanje kulturalnog

stanja u Gradu

- Netransparentnost

- Ekonomska

nerazvijenost i ulaganje u

kulturalnu infrastrukturu

- Nema donatora u

kulturi i vlada totalna

nezainteresiranost

- Veliki nekulturni

stupanj javnosti

- Nedovoljna

neinformiranost i neznanje u

korištenju fondova EU

- Neiskorištenost

gradskih prostora prema

stvarnim potrebama

nevladinog sektora za

obnašanje svoga rada i

djelovanja

- Treba raditi na

javnom djelovanju i

prisutnosti javnosti kada se


231

- Ojaĉati umreţenost i

komunikacijsku razinu

izmeĊu ustanova, udruga i

javnosti

- Stvoriti školovani

kadar mladih ljudi u

kulturalnom menadţmentu

koji će imati voditeljske

vještine da radi na

konkretnim projektima ili

pomagati na drugim

projektima prenoseći znanja i

vještine

- Stvaranje i

prepoznavanje nove kreativne

klase

- EPK –poboljšati

promjenama imidţ Grada,

razmotriti razvoj Grada kroz

kulturu

raspravlja o stvarnim

problemima i potrebama u

kulturalnim djelatnostima

- Problem je i

nedostatak strategije u PR

- Loša gradska

administracija, povećati

uĉinkovitost i brzinu

- Nedovoljna suradnja

ili stagnacija ţupanijske i

gradske vlasti u interesu

zajedniĉke kulturalne

strategije i praćenju

financiranja programa

- Izboriti se da se na

nametnemo na drţavnoj

razini kao znatno kulturalno

središte koje moţe stvoriti

kulturu izvrsnosti, te da se ne

zanemari sva dosadašnja

postignuća od ĉuvanja

baštine do novih kulturalnih

razvitaka

- Postavlja se pitanja

koliko ej javnost /publika/

zainteresirana za programske

sadrţaje

- Nedovoljna

razvijenost volonterstva

- Obrazovni sustav još

uvijek nije prilagoĊen da

studente priprema za nove

inovativnosti i zahtjeve

modernog kulturnog društva


232

XII.1.4. SWOT analiza: film i medijska djelatnost

XII.1.4.1. Uvod

Povijest filma i audiovizualnih medija u Splitu moţe se opisati kroz pet dominantnih

karakteristika koje kontinuirano slijedimo od prve polovice XX. stoljeća do danas.

Split je relativno rano postao mjesto kontinuiranog prikazivanja filmova (1907.), i

nastavio biti regionalno najznaĉajniji prikazivaĉki centar do danas. Prvo stalno kino

osnovao je još 1907. Josip Bepo Karaman, iste godine Split je dobio i drugo, konkurentsko

talijansko kino (Miotto), a od tada do danas prikazivaĉki kontinuitet se nije ugasio. Split je

jedini grad u Dalmaciji koji ima kinoteku i art-kino (faktiĉki od 1964., formalno od 1971.),

te daleko najjaĉi prikazivaĉki centar u regiji sa 2 multipleksa (treći u izgradnji), 17 stalnih

repertoarnih ekrana, te dva veća i dva mala, specijalistiĉko-nišna festivala.

Split je zbog lokacija u gradu i okolici, te podesne klime još od 20-ih stalna lokacija za

snimanje stranih ekipa i što se manifestira kroz niz meĊunarodnih projekata. Još u

meĊuratnom razdoblju u Splitu i uţoj okolici snimali su W.F. H. Murnau, Harry Piel,

Alexandar Korda i Michael Curtiz, a ta se tradicija nastavlja do danas kad se na prostorima

Splita i okolice snimaju serijali kao „Game of Thrones― ili „Dig―, kao i popularne hrvatske

telenovele. Pri tom su vanjske produkcije ne samo izvor zarade za gradski turizam, hotele,

ugostiteljstvo, te lokalnu samoupravu, nego i potencijalni upošljavatelj lokalnih filmskih

kadrova i struĉnjaka. No, amplitude prisutnosti i odsutnosti stranih dioniĉara ovog procesa

najmanje ovise o lokalnoj sredini. Odsustvo ili (trenutna) intenzivna prisutnost inozemnih

filmskih ekipa kudikamo više je zavisna od porezne politike i mjera potpore, tako da na

njih lokalno planiranje kulture ima ograniĉen utjecaj.

U ovoj Strategiji vaţno je naglasiti kako su Split i njegovo kulturološko okruţenje veliko

vrelo lokalnih (naime: hrvatskih) talenata. Cijeli niz klasika ili suvremenih stjegonoša

hrvatskog filma (Vjekoslav Afrić, Branko Belan, Vatroslav Mimica, Lordan Zafranović.

Joško Marušić, Ognjen Sviliĉić, Arsen A. Ostojić) podrijetlom su iz Splita i njegove regije.

Samim tim, prostori srednje Dalmacije bili su i ostali izrazito zastupljeni u hrvatskom

filmu televiziji, što je velik i znaĉajan poticaj resursu te kulturalne industrije u regiji i

nagovješćuje strateški zamašnjak za budućnost ovog procesa. Tome je u povijesti i danas

dodatno pridonosila i pridonosi snaţna lokalna literarna scena, a pogotovo ĉesto je

ekranizirana suvremena i moderna knjiţevnost (od Miljenka Smoja dalje, a danas su tu:

Ante Tomić, Elvis Bošnjak, Olja Saviĉević Ivanĉević, Jurica Paviĉići drugi). MeĊutim, ta

velika produkcija filmova i serija koje su po slikama, jeziku, motivima i prostorima

„splitske― i „srednjodalmatinske― rijetko je bila splitska i srednjodalmatinska po

produkcijskoj impostaciji i lokalnoj izvedbi, te je najĉešće bila djelo zagrebaĉkih


233

produkcijskih tvrtki i studija. Tako je ostalo i sada, što konstatiramo u ovoj Strategiji i

otvaramo kao problem koji treba rješavati na lokalno upisanoj razini u suradnji s Gradom i

ciljevima ove Strategije.

Povijest filmske proizvodnje u Splitu snaţno je vezana uz lokalnu scenu neprofesijskog,

alternativnog, te eksperimentalnog filma. Ona seţe još u rane šezdesete godine prošlog

stoljeća i produkciju Kino kluba Split (npr. Ivan Martinac, Lordan Zafranović, Ante

Verzotti), a koja je jednim svojim krilom gajila eksperimentalni dokumentarac i bila

zapaţenim dijelom tzv. druge avangarde u svjetskom filmu. Autori tog smjera ubrzo su ušli

u profesijski film i pridonijeli oblikovanju lokalne profesionalne filmske scene u 70-ima.

Ta se tradicija nastavila i u razdoblju poĉetaka video –arta u 80-ima i 90-ima, a kao

posljedicu je imala i dva prikazivaĉko-festivalska projekta koji su sadrţajem bili usmjereni

na eksperimentalni film: Sabor alternativnog filma 80-ih, te Festival novog filma i videa od

konca 90-ih do danas. Tradicija eksperimentalnog filma i videa danas se

institucionalizirano nastavlja kroz produkciju Umjetniĉke akademije Split (UMAS) u kojoj

je video-art i eksperimentalni film bitan dio kurikuluma i iskoraka prema široj kulturnoj

zajednici. To podrţavaju i prepoznaju i galerijski prostori, tako da u Galeriji umjetnina ova

umjetniĉka forma ima primjereni oblik vidljivosti.

Povijest filma u Splitu ima izraziti diskontinuitet kad su po srijedi najsloţenije

audiovizualne vrste kao što su dugometraţni igrani, animirani film, te TV serija. Povijest

audiovizualne industrije u Hrvatskoj izrazito je vezana uz socijalistiĉku Jugoslaviju u kojoj

Split nije imao status centra federalne jedinice, pa tako ni svoj filmski studio. Unatoĉ tome,

Split je od 60-ih bio jedini grad izvan osam centara federalnih jedinica koji je imao filmsku

proizvodnju, te od polovice 60-ih i produkcijsku tvrtku Marjan film. Ona je u razdoblju od

petnaestak godina do 1990. proizvela desetak dugometraţnih igranih filmova, te niz kraćih

formi. Ta je produkcija, kao i tvrtka, zamrla 90-ih. Dugometraţna produkcija obnovljena je

nakon 2000., a pogotovo nakon 2004. i filma „Ta divna splitska noć― koji će 2004. biti

nominiran za najbolji europski debitantski film. Od tada do danas, u lokalnoj je sredini

nastalo više dugometraţnih filmova niza autora (Branko Karabatić, Dan Oki, Bruno Pavić).

No, stjecajem okolnosti, to se ĉesto dogaĊa u produkcijski nedovoljno profesijski

uokvirenim uvjetima. Ujedno, u posljednjem desetljeću došlo je do buĊenja lokalne

animirane proizvodnje, a neki autori aktivni u Splitu (Veljko Popović, Natko Stipaniĉev)

dobivaju nagrade na vaţnim festivalima, ukljuĉujući Annecy. Ipak, splitski autori i u

animaciji i u igranom filmu uvelike ovise o tehniĉkoj, kadrovskoj i produkcijskoj suradnji

sa Zagrebom.

Kljuĉno pitanje strategije filma i audiovizualnih djelatnosti u Splitu svodi se na to da se ondje

gdje kontinuitet postoji njega treba i nastaviti, ali i da se obnovi proizvodnja što sloţenijih

audiovizualnih proizvoda, te da se što više ukljuĉi lokalne filmske profesionalce, davatelje

filmskih usluga i produkcijske tvrtke u filmsku podjelu rada, kao i na rad na drugim

modalitetima novo-medijske proizvodnje. Dakle: da Split ne bi bio samo puki, kolonizirani

„davatelj sirovina― (lokacija i literarnih predloţaka), nego da sa svojim kreativnim


234

industrijama ravnopravno sudjeluje eksploataciji „prirodnog bogatstva―, treba u sam proces

ukljuĉiti Grad, Ţupaniju i strateški motivirane pozicije i odreĊenja u odnosu na ovu

kulturalnu industriju i umjetniĉku formu. Kad se iz pitanja filmske, novo-medijske i

umjetniĉke video proizvodnje krene u komercijalni sektor i njegovu prisutnost-vidljivost u

zajednici otvara se ovako postavljena analitiĉka procjena:

XII.1.4.2. Analiza

XII.1.4.2.1. Snage

XII.1.4.2.1.1. Prikazivački sektor:

Dobra kineficiranost: 2 multipleksa, 17 stalnih repertoarnih ekrana, uz najavu otvaranja još

jednog multipleksa

Preţivljavanje triju tradicionalnih kinematografa s po jednom jedinom dvoranom (tzv.

„single― kina) u centru grada, od kojih jedno ima zaštićenu funkciju (Karaman), jedno

dobiva gradsku potporu kao ustanova za kulturu (Zlatna vrata), a jedno je unutar sustava

EuropaCinemas (Karaman).

Potpuna digitaliziranost repertoarnih kina

Postojanje art-kina Zlatna vrata sa svakodnevnim programom koji zadovoljava potrebe

filmofila i ujedno obrazuje novu publiku, a i „staroj― publici omogućuje vidjeti ono što

komercijalnoj distribuciji nije zanimljivo, ali je kulturi nuţno

Ĉetiri filmska festivala, od kojih dva veća (Mediteran Film Festival i Festival novog filma)

Festivali u manjim sredinama u regiji (Doku Ma Makarska, Supetar, Bol, Puĉišća)

Prikazivaĉki program Kino Mediteran koji donosi art-film u manje sredine, ukljuĉujući i

zimi na ĉetiri otoka što posebno otvara mogućnosti lokalnim zajednicama i izvrsno se

uklapa u program iskoraka zajednice u marginalizirane sredine (EPK „outreach―)

XII.1.4.2.1.2. Tržište filmskih i audio-vizualnih usluga:


235

Blizina raznolikih urbanih i prirodnih lokaliteta, dobra povezanost s navedenim

lokalitetima, što smanjuje cijenu snimanja i omogućava kompletnu produkciju u ovom

podruĉju omogućava kompletnu i povoljnu produkciju u ovom podruĉju

Prisutnost vanjskih produkcija koje već snimaju u gradu i okolici („Game of Thrones―,

„Dig―, „Ruţa vjetrova―, „Larin izbor― i drugi projekti koji prostoru i lokalnoj industriji

daju meĊunarodnu vidljivost).

Posebno povoljni uvjeti

Povoljna klima, veliki broj sunĉanih dana

Povoljne porezne potpore na razini drţave

Mehanizmi promidţbe i ugovaranja filmskih usluga na razini drţave HAVC-a

Povoljan imidţ grada uslijed turizma i nastojanja lokalne zajednice da se afirmira u ovom

sektoru kroz staru gradsku jezgru i iskorak u ovu industriju

XII.1.4.2.1.3. Filmska i video proizvodnja:

- Postojanje kontinuirane tradicije filmske proizvodnje u alternativnim produkcijskim

modelima od KK Split i 60-ih, do danas

- Postojanje studija filma i videa, te glume na UMAS-u i humanistiĉkih studija na

Filozofskom fakultetu u Splitu kao mogućeg sektora školovanja i osposobljavanja kadrova

- Tehnološka demokratizacija pokretne slike i pojeftinjenje tehnologije

- Ugovor o „match-makingu― izmeĊu grada Splita i HAVC-a: mogućnost sufinanciranja

lokalnih projekata novcem HAVC-a po automatizmu

- Fondovi Europske Unije, Eurimages i Creative Europe koje bi strateški trebalo bolje

koristiti, pogotovo u odnosu na EPK 2020

- Postojanje jezgre redatelja, filmskih snimatelja i glumaca koji se aktivno bave filmskom i

medijskom djelatnošću

- Jaka prozna scena s većim brojem pisaca koji imaju scenaristiĉko iskustvo i realizirane

igrane scenarije

- Duga literarna tradicija s korpusom tekstova potencijalno atraktivnih za ekraniziranje i po

svojoj prirodi izrazito filmiĉnih (Tomić, Deţulović, Paviĉić i dr.)


236

- Postojanje produkcijske tvrtke za animirani film s meĊunarodnim priznanjima

(Lemonhead)

- Nezanemariv broj profesionalnih glumaca, što se pogotovo odnosi na novu generaciju

stasalu na UMAS-u

XII.1.4.2.2. Slabosti:


Nepostojanje kina u satelitskim gradovima (Solin, Trogir, Kaštela), kao i u većim

gradovima u ţupaniji (Omiš, Makarska)

Mutipleksi su iskljuĉivo u velikim trgovaĉkim centrima

Festivali imaju relativno slabu nacionalnu vidljivost

Festivali imaju neujednaĉenu posjećenost: MFF visoku, FNF premalu

Oba glavna festivala su u turistiĉkom dijelu godine (lipanj i rujan), a isto vrijedi i za

festivale u ţupaniji (Makarska, Puĉišća, Supetar)

Tradicionalne kino dvorane sa samo jednim ekranom u centru gube publiku zbog

„gašenja― centra grada zimi, što se nadovezuje na ostale probleme centra grada kao

kulturalnog ţarišta

Nepostojanje multipleksa u centru grada

Slabo sudjelovanje Ţupanije u splitskim prikazivaĉkim programima, te potpuna

netransparentnost rada ţupanijskog ureda za kulturu

XII.1.4.2.2.2. Tržište filmskih usluga

Lokalni filmski radnici nisu dovoljno zastupljeni u pruţanju struĉnih filmskih usluga,

pa uglavnom rade pomoćne poslove

Lokalni glumci malo su zastupljeni u stranim i hrvatskim produkcijama snimanim u

Dalmaciji


237

Nepostojanje filmskog studija koji bi bio osnovom lokalne produkcije

Malobrojnost lokalnih produkcijskih tvrtki i tvrtki za sloţenije filmske usluge, koje bi

imale postati jednom od vaţnih toĉaka ove Strategije

Nepostojanje gradskog filmskog ureda kao jedan od najvećih strukturalnih problema u

produkcijsko-organizacijskom sektoru

Nedovoljno subvencioniranje promocije Grada kroz filmsku i video produkciju

Skupoća smještaja

Slaba avionska povezanost tijekom zime

Split i Dalmacija daju lokacije, ali obiĉno nisu eksplicirani kao lokacija dio filma

Nepostojanje gradskog filmskog ureda

Nepostojanje regionalnog filmskog fonda ili komisije, te nemogućnost – uslijed

razmrvljenosti ţupanija – da takav naĉin produkcijskog sudjelovanja djelotvorno

funkcionira i ima prikladan budţet

Slabost lokalne ekonomije, koja se ne pojavljuje kao naruĉitelj namjenskih filmskih

usluga u lokalnoj sredini

Centraliziranost marketinškog trţišta u Hrvatskoj

XII.1.4.2.2.3. Filmska i audio-vizualna proizvodnja:

Diskontinuitet u proizvodnji najsloţenijih i najskupljih audiovizualnih vrsta

(dugometraţni igrani film, animirani film, TV serija)

Nepostojanje profesionalnih produkcijskih tvrtki s iskustvom u duljim igranim

vrstama još od gašenja Marjan filma poĉetkom 90-ih

Nedostatak tehniĉkog kadra koji se nadoknaĊuje radom UMAS-a i Filozofskog

fakulteta, tako da bi to moglo postati prednošću, u koordinaciji sa Sveuĉilištem, u

sljedećih pet do deset godina

Nepostojanje studija, što je problem koji u ovoj Strategiji treba uoĉiti i zasnovati

djelotvorna rješenja, osobito u povezanosti s budućim Studentskim kulturnim centrom

Nepostojanje gradskog Ureda za film i mogućnosti planiranja djelovanja na podruĉju

lokalne filmske produkcije i koprodukcijskih poduhvata (primjer snimanja epizoda


238

serije Games of Thrones u dvorištu Etnografskog muzeja, bez ikakve promidţbene

upisanosti)

Nepostojanje regionalnog filmskog fonda ili povjerenstva, i nemogućnost da se ono

kvalitetno uspostavi uslijed razmrvljenosti ţupanija i (ne)kontroliranja kulturalnih

procesa i kulturalnih paradigmi unutar rašĉetvorenoga ţupanijskog sustava – pa bi tu

Grad Split morao biti nosilac inicijative da se uspostavi koordinacija

Mala proraĉunska sredstva za film u budţetu Grada, što se protivi strateškom planu o

konkurenciji Grada Splita kao kulturalnog središta/ţarišta šire zamišljene regije i kao

vaţnoga europskoga kulturnog i turistiĉkog centra

Netransparentno podupiranje filmske proizvodnje mimo natjeĉaja za programska

sredstva i Vijeća za film, npr. kroz Ured za gradsku jezgru i razne namjensko-

dokumentarne projekte (taj problem treba razriješiti regulativom izgraĊenom kroz

Akcijski plan utemeljen na Ciljevima Strategije)

Nepostojanje specijalistiĉkoga filmskog fonda za dokumentarni film, što u danim

okolnostima upisivanja Grada u šire zamišljenu mreţu kulturalnih centara predstavlja

poseban problem (i to treba u Ciljevima strategije postaviti kao vaţno pitanje i

prioritet, bez obzira na rezultate prijave Grada na projekt EPK 2020.)

Slabost lokalne privrede i od nje otuĊenoga lokalnog gospodarstva, koje ne posreduje

kao naruĉitelj namjenskih filmskih usluga u lokalnoj sredini, što u mnogome

ograniĉava prije svega scenu dokumentarnog i promidţbenog filmskog programa

Centraliziranost marketinškog trţišta u Hrvatskoj koja ignorira lokalne sredine kao

potencijalna ţarišta ove kulturalne industrije

XII.1.4.2.3. Prilike


Program digitalizacije neovisnih kina HAVC-a u koji se mogu ukljuĉiti i satelitski

gradovi iz neposrednoga splitskog okruţja (Pentapolisa) i gradovi iz uţe regije(dobar

primjer: Sinj)

Otvaranje novog mutipleksa predviĊenog za 2015.

Podizanje kvalitete i udobnosti tradicionalnih jednodvoranskih kinematografa

(„single― kina) u centru kao kulturalne tradicionalne vrijednosti koja zadrţava ponudu

produkcije u gradu


239

Pretvaranje većih „single― kina u centru u miniplekse (Central)

Dodatna kinofikacija kroz mogućnost otvaranja novih prikazivaĉkih prostora u

najavljenim investicijskim projektima (Dom omladine, kongresni centar…)

Otvaranja Splitskog ljeta prema filmskim programima kao vaţnom elementu

meĊunarodne ponude (Kino Baĉvice s hrvatskim i engleskim prijevodima filmova,

mogućnost prikazivanja filmova na „elitnim gradskim prostorima― poput Prokurativa,

i tome sliĉno)

Jaĉanje alternativnih prikazivaĉkih toĉaka (Kino klub, muzeji, Dom HRM, Gradska

knjiţnica, art-kino Zlatna vrata, prostori Sveuĉilišne knjiţnice, te u budućnosti UMAS

i Studentski kulturni centar) kao edukativno upisanih elemenata programa i

konceptualnih sadrţaja

Širenje programa Kino Mediteran na druge sredine tijekom zime, ukljuĉujući još neke

otoke i druge gradove izvan Splita, prvenstveno u zaleĊu.

Jaĉanje vidljivosti lokalnih festivala i izvan Splita

Snaţenje ţivota u centru grada zimi kroz terminiranje filmskih festivala i programa,

ukljuĉujući i reprize ljetnih filmskih festivala (Motovunskoga, Mediteranskog festivala

itd.)

XII.1.4.2.3.2. Tržište filmskih usluga: prijedlozi programskih promjena

Veće ukljuĉivanje lokalnih filmskih radnika, pogotovo diplomanata UMAS-a, u

produkcije koje se snimaju u splitskoj regiji, ponajbolje za studija i pod vodstvom

sveuĉilišnog kadra kao moderatora procesa.

Veće ukljuĉivanje splitskih glumaca u produkcije koje se snimaju u splitskoj regiji, s

naglaskom na UMAS koji godišnje školuje osam glumica i glumaca.

Vezivanje filmskih profesionalaca uz projekte produkcijski samonikle u Splitu.

Stvaranje novih tvrtki za sloţenije filmske usluge (produkcija, animacije, CGI,

odnosno takozvane „start-up― kompanije) u Splitu, što je takoĊer dio prijedloga

vezanog uz projekt EPK, kao središnji element ove Strategije.

Stvaranje lokalne studijske infrastrukture vezane uz UMAS, Sveuĉilište, ali i trţišnu

ponudu od koje će najviše profitirati upravo Grad. Mogućnost takva projekta

vjerojatno se moţe vezati uz neku od nedovoljno iskorištenih sportskih dvorana.


240

Stvaranje Gradskoga filmskog ureda koji će poticati navedene procese i koji bi,

istodobno, imao prostor u središtu Grada te bio povezan s manjim dioniĉarima tog

procesa (kompanijama „start-up― i zastupništvima stranih tvrtki koje ţele snimati u

Splitu ili oko njega, i na taj naĉin promovirati grad).

Stvaranje regionalnog filmskog fonda ili ureda u suradnji više dalmatinskih ţupanija

koje bi se trebale udruţiti u svrhu promocije kroz video i filmsku industriju. Jedan od

Ciljeva ove strategije Grada trebao bi svakako ići u tom smjeru.

XII.1.4.2.3.3. Filmska proizvodnja:

Priljev novca iz HAVC-a preko ugovora o „match-makingu―: mogućnost da se veći

dio novca nego dosad za nacionalnu kinematografiju troši u Splitu kao drugome

najvećem gradu u drţavi.

Osnivanje specijaliziranog dokumentaristiĉkog fonda koji bi takoĊer ušao u mjere

„match-makinga―, a radio bi na nizu dokumentarnih filmova vezanih uz grad, njegove

probleme; kako kroz fondove EU za film, tako i uz edukativne programe tipa HERA

koje se bave problemima identiteta i sukoba u zajednici, što je splitski problem koji bi

se u ovom kontekstu mogao posebno naglasiti, ali i razriješiti

Uspostava stalnoga koprodukcijskog aranţmana izmeĊu UMAS-a i grada za

produkciju studentskih filmova, uz suradnju Filozofskog fakulteta i njegova budućeg

programa za kreativno pisanje

Mogućnost otvaranja gradskog ureda za film sa svim specifiĉnim odnosima

navedenim gore (primjer: Zadar)

Mogućnost otvaranja regionalnog fonda ili komisije za film u suradnji više susjednih

ţupanija

Dodatno financiranje sloţenijih i skupljih filmskih vrsta (igrani i animirani film, TV

serija) preko specijaliziranih programa povodom EPK, kroz fondove za taj projekt i

druge europske fondove. Korištenje europskih fondova (Eurimages, Creative Europe).

Uspostavljanje bolje prometne povezanost, koja omogućava veću fluktuaciju filmskih

radnika, pogotovo glumaca, ali omogućava i šire mogućnosti fluktuacije umjetnika,

kulturnih djelatnika i „kulturalnog turizma― kao naĉina oţivljavanja grada „izvan

sezone―.

Neopterećenost lokalne kinematografije postojećim sustavom tradicionalnog filmskog

stvaralaštva, mogućnost razvoja novih filmskih tendencija - hibridnog filma,

crossmedia filma itd., uz poseban naglasak na program UMAS-a kao generatora novih

trendova i akademske institucije koja u budućnosti moţe pruţiti ĉitav niz mogućnosti:


241

od praktiĉnih doktorata na podruĉju filma, do suradnje s Filozofskim fakultetom na

podruĉju upisa kulture u prostor i prostora u kulturu

XII.1.4.2.4. Prijetnje:


Prijetnja gašenja i prenamjene „single― kina u centru (sluĉajevi kina Marjan i Tesla

Prezasićenost velikim brojem multipleks-ekrana s obzirom na veliĉinu i bogatstvo

odnosno pozicioniranje Grada i njegove publike.

Ovisnost art-kina iskljuĉivo o programskim katalozima nacionalnih distributera, što

limitira mogućnost kreiranja programa

Inflacija filmskih festivala, koja postojeće programske mogućnosti ĉini manje

vidljivima, pa bi se festivalska praksa mogla stereotipizirati kao mehaniĉka djelatnost

XII.1.4.2.4.2. Tržište filmskih usluga:

Ovisnost o nacionalnoj filmskoj regulativi, na koju lokalna zajednica nema utjecaja

Ovisnost o geopolitiĉkoj stabilnosti regije

Ovisnost o poreznim potporama na razini drţave, na koje opet lokalna sredina nema

utjecaj

Trajna razmrvljenost i financijsko slabljenje regionalne samouprave, koja oteţava

formiranje regionalnog filmskog fonda ili komisije

Teritorijalna rascjepkanost lokalnih samouprava koja usloţnjava dogovaranje lokacija

Odljev filmskih kadrova u Zagreb i inozemstvo

Moguće reduciranje ili gašenje programa na UMAS-u zbog eventualne štednje u

sustavu visokog školstva

Neţeljeni utjecaji turizma (skupoća smještaja, prehrane i lokacija u poredbi s

konkurentskim zemljama)

XII.1.4.2.4.3. Filmska proizvodnja:

Odljev filmskih profesionalaca i studenata UMAS-a u Zagreb i inozemstvo


242

Nepostojanje formalnih mehanizama potpore proizvodnji (filmski ured,

dokumentaristiĉki fond, natjeĉaj za produkciju, regionalna komisija ili ured za film…)

Politiĉki diskontinuitet i diskontinuitet u upravljanju kulturom, koji oteţava dugoroĉno

planiranje

Razmrvljenost i financijska slabost regionalne samouprave

Opasnost da se ugovor o „match-makingu― s HAVC-om svede na formalno kapanje

malih financijskih sredstava nedovoljnih za ozbiljniju produkciju, moguće

zanemarivanje projekata koji zahtijevaju više novca

Daljnje slabljenje produkcije namjenskog filma zbog slabljenja lokalne ekonomije i

centralizacije marketinškog trţišta


243

XII.2. Plan upravljanja Starom gradskom jezgrom – Popis obavljenih

terenskih istraţivanja

Vezano uz problematiku stare gradske jezgre smatramo vaţnim u prilogu navesti i

naglasiti terenska istraţivanja koja su provedena kako bi se promišljeno i odgovorno napisala

poglavlja objavljena u IV. i X. dijelu ove strategije. Štoviše, ovo su takoĊer vaţne

pretpostavke koje će imati svoj odjek u Ciljevima, a vjerujemo i u Akcijskom planu Grada

koji će biti utemeljen na rezultatima i prijedlozima iz ove Strategije.

Vaţan niz aktivnosti (osim desk istraţivanja ĉiji su rezultati objavljeni u središnjem

dijelu strategije) koje su pripremali, vodili i obradili (ili još obraĊuju) ĉlanovi Znanstvenog

tima za izradu Plana upravljanja Starom gradskom jezgrom.Popis se odnosi na razna terenska

istraţivanja, kojima je svrha ne samo obogatiti teorijska istraţivanja i obrade sluţbenih

statistiĉkih podataka, nego i ukljuĉiti širok krug dionika koji se dijele s obzirom na tretiranu

tematiku, te na njihova demografska i ostala obiljeţja. Stavovi i percepcije ovih dionika su

kao potkrjepa rezultata „desk― istraţivanja, a takoĊer pomaţu ispuniti zahtjev koji se postavlja

pred provoĊenje bilo kakve razvojne studije ili projekta, koji u suvremenim uvjetima moraju

beziznimno ukljuĉiti javnost u istraţivanje i provoĊenje akcijskog plana. U tom smislu

obavljene su sljedeće aktivnosti:

U dogovoru s agencijom „Ipsos Puls‖ (kontakt osoba Mirna Cvitan, dipl. soc.),

predstavnik Znanstvenog tima Povjerenstva za izradu nacrta prijedloga Plana upravljanja

(mr. sc. Mirko Petrić) i ĉlan Radne skupine „Društveni procesi i urbane kulturne politike‖

Ivan Puzek, mag. soc., izradili su plan i raspored terenskih istraţivaĉkih djelatnosti u

2013. godini. Raspored i ritam realizacije istraţivanja bili su prilagoĊeni vremenskim

okvirima koje je odredio postupak javne nabave, odnosno finalizacija potpisivanja

ugovora i poĉetka radnih djelatnosti. (Izvorno je bilo planirano da terenske istraţivaĉke

aktivnosti zapoĉnu u sijeĉnju, no postupak javne nabave i definiranje ugovornih obveza s

agencijom odabranom na javnom natjeĉaju protegli su se do mjeseca travnja 2013.). U

rasporedu terenskih istraţivanja koji je niţe predoĉen, koriste se zbog veće preglednosti

teksta kratice koje se odnose na sljedeće veće cjeline istraţivanja:

o uliĉna anketa prolaznika (UAP)

o uliĉna anketa posjetilaca muzeja (UAPM)

o uliĉna anketa turista (UAT)

o dubinski intervjui sa stanovnicima jezgre (DISJ)

o polustrukturirani intervjui sa donositeljima odluka u podruĉju kulture (PIDO)

o anketno ispitivanje stanovnika jezgre (AISJ)

o fokusne grupe s dionicima (FGD)


244

Budući da su se pojedine uliĉne ankete odvijale u više valova (UAP u 4 vala, UAT u

2 vala), u priloţenom je rasporedu iza pojedine stavke uvijek naznaĉena kratica koja je tu

stavku kontekstualizira u veću istraţivaĉku cjelinu. Slijedi prikaz obavljenih terenskih

istraţivanja:

22. 6. – 30. 6.: Prolaznici 1. val (UAP)

27. 7. – 3. 8. (+, do ispunjenja kvote)

Muzejski posjetioci (UAPM)

8. – 10. 8. (+) Turisti 1. val (kvota za kruzere = do 25% uzorka – termini anketiranja

prilagoĊeni dolascima) (UAT) /

24. 8. – 1. 9. Prolaznici 2. val (UAP)

21. 9. – 28. 9. (+) Turisti 2. val (UAT)

19. 10. – 27. 10. Prolaznici 3. val (UAP)

10. i 11. mjesec: Intervjui s donositeljima odluka u podruĉju kulture (PIDO)

10. i 11. mjesec: Intervjui sa stanovnicima jezgre (DISJ)

2. 11. – 23. 11. Anketno ispitivanje stanovnika jezgre (AISJ) )

11. i 12. mjesec: Fokus grupe s kulturnim radnicima / poduzetnicima / struĉnjacima /

civilnim društvom (FGD)

- 14. 12. – 22. 12. Prolaznici 4. val (UAP) /

Anketiranje na terenu proveli su anketari agencije „Ipsos Puls― (njihov rad plaćen je iz

sredstava koje je Grad Split dodijelio u svrhu provedbe terenskih istraţivanja).Anketne

upitnike za uliĉnu anketu prolaznika (UAP), uliĉnu anketu posjetilaca muzeja (UAPM) i

uliĉnu anketu turista (UAT) izradili su ĉlanovi Radne skupine „Društveni procesi i urbane

kulturne politike― mr. sc. M. Petrić, prof. dr. sc. I. Tomić-Koludrović i I. Puzek, dipl. soc. U

aspektima koji se tiĉu turizma i gospodarstva u procesu izrade sudjelovala je takoĊer prof. dr.

sc. L. Petrić. (Rad na konceptualizaciji istraţivanja i izradi upitnika ĉlanova znanstvenog tima

bio je pro bono, odnosno neplaćen). Uzorkovanje u svim anketama obavili su ĉlan Radne

skupine „Društveni procesi i urbane kulturne politike― I. Puzek, dipl. soc. i struĉnjaci agencije

„Ipsos Puls―. Testiranje upitnika proveli su struĉnjaci agencije „Ipsos Puls―. (Rad ĉlana Radne

skupine je pro bono, odnosno neplaćen, sudjelovanje struĉnjaka iz agencije „Ipsos Puls― je u

okviru svote koju je Grad Split dodijelio u svrhu provedbe terenskih istraţivanja).Dubinske

intervjue sa stanovnicima povijesne jezgre (DISJ) proveo je voditelj Radne skupine

„Društveni procesi i urbane kulturne politike― mr. sc. M. Petrić. (Rad ĉlana Radne skupine je

pro bono, odnosno neplaćen, za transkribiranje zvuĉnog zapisa zaduţena je agencija „Ipsos

Puls―, u okviru svote koju je Grad Split dodijelio u svrhu provedbe terenskih istraţivanja).

Intervjue s donositeljima odluka u podruĉju kulture (PIDO) provela je ĉlanica Radne skupine


245

„Društveni procesi i urbane kulturne politike― prof. dr. I. Tomić-Koludrović. Pitanja za

polustrukturirane intervjue konceptualizirali su i operacionalizirali prof. dr. I. Tomić-

Koludrović i mr. sc. M. Petrić. (Rad ĉlanova Radne skupine je bio pro bono, odnosno

neplaćen, za transkribiranje zvuĉnog zapisa bila je zaduţena agencija „Ipsos Puls―, koja je

povjereni zadatak obavila u okviru svote koju je Grad Split dodijelio u svrhu provedbe

terenskih istraţivanja). Materijale za fokus grupe (FGD) pripremili su voditelji Radne skupine

„Društveni procesi i urbane kulturne politike― mr. sc. M. Petrić i voditeljica Radne skupine

„Gospodarstvo― prof. dr. sc. L. Petrić, te ĉlanica Radne skupine „Društveni procesi i urbane

kulturne politike― prof. dr. I. Tomić-Koludrović. Navedeni ĉlanovi Radnih skupina

Znanstvenog tima takoĊer su vodili terenski rad u ovom aspektu istraţivanja. (Rad ĉlanova

Znanstvenog tima je pro bono, odnosno neplaćen, transkribiranja zvuĉnog zapisa obavila je

agencija „Ipsos Puls―, u okviru svote koju je Grad Split dodijelio u svrhu provedbe terenskih

istraţivanja).

Upitnik za anketno ispitivanje stanovnika povijesne jezgre Splita (AISJ) pripremili su

ĉlanovi Radne skupine „Društveni procesi i urbane kulturne politike― mr. sc. M. Petrić, prof.

dr. sc. I. Tomić-Koludrović i I. Puzek, dipl. soc., u suradnji s drugim ĉlanovima/ama

Znanstvenog tima. Uzorkovanje za ovu anketu obavio je ĉlan Radne skupine „Društveni

procesi i urbane kulturne politike― I. Puzek, u suradnji s mr. sc. M. Petrićem i dr. sc. I. Tomić-

Koludrović, te struĉnjacima agencije „Ipsos Puls―. Testiranje upitnika proveli su struĉnjaci

agencije, a terensku rad na prikupljanju podataka anketari agencije. (Rad ĉlanova Radne

skupine bio je pro bono, odnosno neplaćen, sudjelovanje struĉnjaka i anketara iz agencije

„Ipsos Puls― bilo je podmireno u okviru svote koju je Grad Split dodijelio u svrhu provedbe

terenskih istraţivanja).

Obradu svih podataka prikupljenim anketnim ispitivanjima (UAP; UAPM; UAT;

AISJ) proveo je ĉlan Radne skupine „Društveni procesi i urbane kulturne politike― Ivan

Puzek, dipl. soc. Interpretaciju podataka prikupljenim anketnim ispitivanjima proveli su

ĉlanovi Radne skupine „Društveni procesi i urbane kulturne politike― M. Petrić, Tomić-

Koludrović i I. Puzek, te voditeljica Radne skupine „Gospodarstvo― L. Petrić. Isti ĉlanovi

Znanstvenog tima pripremaju izvještaje o istraţivanju. (Rad ĉlanova radnih skupina

Znanstvenog tima je pro bono, odnosno neplaćen). Obradu podataka prikupljenih dubinskim

intervjuima sa stanovnicima jezgre (DISJ), polustrukturiranih intervjua sa donositeljima

odluka u podruĉju kulture (PIDO), te fokusnim grupama s dionicima (FGD) provode ĉlanovi

Radne skupine „Društveni procesi i urbane kulturne politike― mr. sc. M. Petrić i prof. dr. sc. I,

Tomić-Koludrović. Za interpretaciju prikupljenih podataka zaduţeni su ĉlanovi Radne

skupine „Društveni procesi i urbane kulturne politike― M. Petrić i Tomić-Koludrović, te

voditeljica Radne skupine „Gospodarstvo― L. Petrić. Isti ĉlanovi Znanstvenog tima

pripremaju izvještaje o istraţivanju. (Rad ĉlanova radnih skupina Znanstvenog tima je pro

bono, odnosno neplaćen.) Izvan plana terenskih istraţivanja koja su bila predviĊena u procesu


246

izrade nacrta prijedloga Plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita i Plana upravljanja

podrumima Dioklecijanove palaĉe, u mjesecima srpnju, kolovozu i rujnu 2013., provedena su

i istraţivanja muzejske ponude na podruĉju grada Splita (istraţivaĉkom tehnikom „zagonetne

kupnje‖), te anketno ispitivanje kulturnih resursa stanovništva i kvalitete ţivota u gradu Splitu

(na reprezentativnom uzorku). Ova istraţivanja proveli su M. Petrić, Tomić-Koludrović i

Puzek, u okviru drugih projekata na kojima rade. Rezultati ovih istraţivanja posluţit će

takoĊer pri interpretaciji i kontekstualizaciji podataka prikupljenih ovdje, ranije navedenim

istraţivanjima. (Realizacija ovih terenskih istraţivanja financirana je sredstvima iz drugih

izvora, te nije predstavljala nikakav trošak u procesu izrade nacrta prijedloga Plana

upravljanja povijesnom jezgrom Splita).


247

Zaključak

Kako deblokirati Split

Najstariji sačuvan grb grada Splita


248

XIII. Kako deblokirati Split?

XIII.1. Ciljevi strateškog djelovanja na „deblokiranju“ Splita:

Na temelju povijesnog pregleda, društveno-kulturološkog uvida i politiĉkog pitanja

konsenzusa vezanog uz pitanje razliĉiti modaliteta kulturalnih praksi identificirano je više

vaţnih elemenata na temelju kojih će se iskristalizirati i na temelju SWOT analiza (v.

prethodno poglavlje) utemeljiti i provesti ciljevi ove strategije:

1. Problem i pitanje stare gradske jezgre: potreba da ona ostane ţiva, dinamiĉna i da

ostane središnji element grada Splita kao kulturalnog „brenda―. Gradska jezgra treba

ţivjeti svih 12 mjeseci u godini, u Gradu mora postojati sistem kojim će se gradski

prostori dodjeljivati onim ĉimbenicima kulturalnog razvoja koji će gradu omogućiti

knjiţniĉarsku, izloţbenu, performativnu, kulturološki utemeljenu, galerijsku i druge

sliĉne aktivnosti, ukljuĉujući i restorane koji će dogovorno u prostoru i oko prostora

muzejskih prostora raditi na promoviranju autentiĉne i tradicijske hrane (pića, obiĉaja).

U taj proces treba ukljuĉiti i budući Studentski kulturni centar i Centar volontera EPK sa

svojim projektima (iz kojih će se razviti Humanistiĉki studentski kulturni projekt).

2. Pitanje muzeja i galerija: problem pronalaţenja naĉina na koji će se razdvojeni i

parcijalni interesi pojedinih institucija upisati u jedinstvenu praksu gradske koordinacije

zajedniĉkog dobra za zajednicu. Rijeĉ je o ideji da se muzejski prostori u vlasništvu

Grada Splita umreţe kao funkcionalni holding koji će raditi na zajedniĉkim potrebama i

koordinirano, uz potpuno poštivanje pojedinih struĉnih i strukovni specifiĉnosti. Samu

ideju će biti moguće ostvariti tek kada se provedu analize i rasprave struĉne javnosti o

mogućim pozitivnim uĉincima i primjeni funkcionalnog holdinga na bazi marketinga

koji će dati mogućnosti osnaţivanja i popularizacije sadrţaja muzeja. Istovremeno, u

samom gradu treba organizirati Muzej Dioklecijana (o kojemu potanje u dijelu o

aktivnostima Galerije umjetnina), Muzej Domovinskog rata, Sportski muzej, Muzej

plastike, Muzej tradicijske industrijske kulture, moţda i Tehniĉki muzej na Mosoru, te

takoĊer ustrojiti postojeće prostore onako kako ih je u strateškom dokumentu zamislio

Muzej grada Splita, ali u koordinaciji sa svim drugim udrugama i planom oĉuvanja

povijesne Stare gradske jezgre kao autentiĉnog prostora interakcije turizma, tradicije,

urbanistiĉkog kontinuiteta i prekidanja s praksom komercijalizacije sadrţaja kao jedine

trţišno-natjecateljske neoliberalne opcije budućnosti i stvarnosti/stvaralaštva grada. U

tom smislu Grad treba preuzeti inicijativu i koordinaciju ovog projekta prije EPK,

odnosno do 2019. godine. U taj proces treba upisati i projekte koji nisu u gradskoj

ingerenciji, odnosno Hrvatski muzej arheoloških starina i Galeriju Ivana Meštrovića


249

koji bi se trebali ukljuĉiti u sinergiju gradskih nastojanja za „deblokiranjem― pasivnog

stanja stvari u gradu.

3. Pitanje muzejske prakse zapravo je izuzetno vaţno i treba biti ne samo propit(iv)ano

na razini gradskih sluţbi koje se bave kulturom (i to ne samo formalno i birokratski,

nego i struĉno) već i u široj zajednici i najširem prostoru dioniĉara kulturalnog procesa,

od posjetitelja kulturalnih priredbi, preko profesionalaca koji rade u sektoru do djece i

uĉitelja u školama. Na primjer: pomorski muzej svakako bi trebao izići na more, a u tom

kontekstu i drugi muzeji bi u adekvatnim prostorima na obali trebali dobiti svoje

alternativne prostore (depoe koji su ujedno i izloţbeni prostori). To nije samo ideja

vezana uz projekt EPK, već i naĉin na koji u budućnosti treba riješiti muzejske prostore

kao dominirajući i izuzetno vaţan element kulturalnog turizma, odnosno naĉina na koji

se grad upisuje na šire zamišljenu mapu prostora kojem pripada. Potrebno je osigurati

prostor za izlaganje donirane zbirke grafika i malakološke zbirke, te osigurati prostor za

rad udruga ĉiji rad pridonosi razvoju djelatnosti i ostvarivanja ciljeva strategije.

4. Iz postojeće situacije u kojoj se preko devedeset posto sredstava troši na institucionalno

kulturno poslovanje, plan je do 2020. ostvariti omjer 70:30 posto, tako da do 30 posto

ukupnih sredstava ulaganih u kulturu ide u programe. Ti programi u svojoj bitnoj

komponenti trebaju biti meĊunarodni i svrha im treba biti uĉiniti Split susretištem

kulturalnog dijaloga izmeĊu Balkana, Srednje Europe i, ponajviše i središnje,

Mediterana i mediteranske kulture.

5. Osim same ĉinjenice da se u središtu strategije nalazi pitanje stare gradske jezgre i

njezina brendiranja kao izuzetno vaţne, vjerojatno i najvaţnije kategorije kulturne

prepoznatljivosti, u samom procesu kulturalnog iskoraka u zajednici izuzetno je bitno

da Grad prepozna vlastita predgrađa (prostore stereotipiziranja, devastacije i

zanemarenih/potisnutih potencijala) i iznaĊe naĉine na koje će se ti prostori, od Brda i

Mertojaka, do Stobreĉa i Splita 3, ukljuĉiti i sudjelovati u kulturalnom oblikovanju

sredine kao jedinstvenom prostoru kulturalnog dijaloga u dijaloškom prostoru

preklapanja razliĉitih kulturalnih paradigmi. U tom smislu smještaj Sveuĉilišta u srce

novog grada treba sluţiti kao poticaj da se prostori od Splita 3 do Mertojaka, i dalji,

ukljuĉe u studentski ţivot i zaţive na naĉin kako inaĉe ţive studentski gradovi i

studentska predgraĊa. U tome posebnu ulogu treba imati Sveuĉilišna knjiţnica i buduće

sastavnice koje će ĉiniti Studentski kulturni centar (i njegove podruţnice, od starog

Hajdukovog stadiona do ulice RuĊera Boškovića).

6. Na podruĉju meĊunarodne suradnje kulturalnih ustanova od izuzetne je vaţnosti

sudjelovanje lokalnih institucija i prostora kojima one upravljaju (gradske

vijećnice, muzeja, galerija, sveučilišta i drugih) u međunarodnim projektima, kako

na razini suradnje, tako i motivacije projekata koji će omogućiti iskorak iz lokalne


250

perspektive u globalno okruţenje. U tom smislu vaţna je sinergija Grada, Sveuĉilišta i

civilnog društva na ĉemu posebno treba raditi u razdoblju do GPK-a 2020. godine.

Nakon toga sam će proces vjerojatno postati rutinski i u svoju srţ ukljuĉiti ne samo

kulturalne nego i ekološke i edukativne programe, poput godišnje akcije ĉišćenja grada,

zelenog grada, saniranja Karepovca i uspostave „solarnog grada―.

7. Kroz ovu strategiju se u razdoblju od idući pet do deset godina treba riješiti pitanje

Stare radske vijećnice i Palače Milesi kao idealnih gradskih prostora, izloţbenih,

informativnih i reprezentacijskih. To se odnosi i na ostale prostore „mješovite zone―

stanovanja, urbanistiĉkog prepletanja turizma i ţivljenja, kao i prostore današnjeg

etnografskog muzeja i okruţenja mu koji bi trebali biti stavljeni u aktivniju funkciju.

Rijeĉ je naime o golemom prostoru u srcu palaĉe koji treba pretvoriti u aktivni i

interaktivni prostor susretišta.

8. Uz samu zaštitu Park-šume Marjan, koja je od krucijalnog interesa za ovu strategiju,

treba misliti i na druge prostore koji bi trebali ispunjavati istu kulturološku svrhu u

zajednici i biti prostori susretišta, prirodnog okruţenja i zaštite javnog prostora pred

privatnim poduzetništvom. Ovdje spominjemo: Ţnjan i Duilovo kao prostore budućeg

lokalno determiniranog Zoološkog vrta, sportsko-rekreacijski prostor s biciklistiĉkim

stazama i prepoznatljivim prostornim okruţenjem, zapravo jednu neprekidnu šetnicu-

prostor kontinuiteta od Baĉvica sve do hotela Lav kako bi se zaokruţio taj sportsko-

rekreativno-kulturološki prostor koji se, praktiĉki, treba protezati od Trogira do

Stobreĉa uz niz kulturnih, sportskih i autentiĉno ugostiteljskih sadrţaja, s posebnim

naglaskom na racionalizaciju postojećih nefunkcionalnih i stereotipnih ugostiteljskih

objekata, o ĉemu bi se Grad i Ţupanija trebali dogovoriti i postići sporazum

(odgovarajući Pravilnik).

9. Posebna pozornost treba biti posvećena odnosu Sveučilišta i Grada. Grad mora

sustavno raditi sa Sveuĉilištem kako bi se doista pretvorio u regionalni sveuĉilišni

centar, zajedno sa Studentskim kulturnim centrom i pratećim sadrţajima koji potiĉu

lokalno gospodarstvo, brendirajući Sveuĉilišni grad, gotovo jednako kao i povijesno-

kulturalni centar. To se moţe postići umreţenjem restorana sa studentskim centrom, kao

i ostalim sadrţajima koji studentske povlastice-potrebe upisuju u grad. Jedan od

primjera je mogućnost korištenja studentskih bonova za prehranu u restoranima, ĉime bi

se omogućio ţivot gradske jezgre tijekom ĉitave godine. Isto se odnosi i na kulturne

sadrţaje gdje studenti sustavom dogovorenih popusta imaju pristup kazalištima,

muzejima i drugim kulturnim dogaĊajima.

10. Grad treba poticati postojeće objekte kulture: muzeje, festivale, kazališta i objekte

institucionalne i programske, kako bi zadrţao postojeći nivo kulturalne ponude, ali isto

tako treba raditi na poboljšanju i promociji ponude kako bi:

Comment [K66]: opet je riječ o sinergiji grada i Sveučilišta

Comment [K67]: sveučilište opet ima ključnu ulogu, čimbenik na kojega ova Strategija računa, pitanje je koliko je to iskreno


251

i. Proširio svoju kulturalnu ponudu na razdoblje svih 12 mjeseci i u kulturi ostvario

rezultate koji se mogu smatrati središnjim pokretaĉem gradskog gospodarstva,

ii. Ostvario prepoznatljivost zasnovanu na staroj gradskoj jezgri kao središnjim

mjestom susretišta, ali uz to pruţio ĉitav niz mogućnosti, od opera koje u svojoj

ponudi imaju i engleske prijevode, do oblika kulturalne ponude koje su po samoj prirodi

svoje proizvodno-modalne upisanosti prijemĉive najširem krugu gostiju iz cijelog

svijeta.

iii. U tom smislu treba poraditi na sinergiji između Filozofskog fakulteta,

Ekonomskog fakulteta, Grada i udruga civilnog društva kako bi se ostvarili

kvalitetni programi na podruĉju kulturalnog menadţmenta i doista kvalitetnog programa

edukacije cjelovitih i dobro obrazovanih turistiĉkih vodiĉa koji ne samo da mogu

provoditi turiste po gradu nego ih upućivati na razne oblike sadrţaja: knjiţarske,

knjiţevne, kazališne, koncertne, baletne, festivalske i gastronomsko-tradicionalne, od

onih koje se odnose na tradicionalne restorane pod pokroviteljstvom Grada i Turistiĉke

zajednice, do programa tradicionalnih manifestacija (plovidba gajetom falkušom, na

primjer).

iv. Uređenje i opremanje objekta Dom mladih u kulturni i informacijski pulsar,

hibridni multikulturalni centar, tvornicu kulture i kulturna vrata grada i regije otvorena

prema svjetu na svim platformama i mreţama u prijenosima digitalnih zapisa.

Predmetnim ureĊenjem i stavljanjem u funkciju postigla bi se većina postavljenih

ciljeva strategije u pogledu disperzije kulturnih sadrţaja i dostupnosti kulturnog

proizvoda svima, sinergije institucionalne i van institucionalne kulture, centara

kulturnog i informativnog menaĊmenta, produkcijska i prezentacijska toĉka za sve

kulturne programe u AV zapisu, toĉka poveznica svih ĉimbenika koje tvore kulturu u

svojoj sinergiji, multimedijalni kulturni i informativni centar, menaĊment holding,

kongresni centar i zamašnjak kulturnog i gospodarskog razvoja kroz nove tehnologije i

medije. Objekt Doma mladih navedenim opremanjem i ureĊenjem postaje dodirna toĉka

splitske i hrvatske kulture s europskom i svjetskom kulturom.

11. Ostvarivanjem sinergije izmeĊu Grada, kao osiguravatelja odreĊenog tipa prostora za

vaţne dionike kulturnog procesa, Sveuĉilišta, knjiţara, ugostitelja koji podrţavaju

baštinu kao vrijednost, udruga civilnog društva i razni organizacija koje se bave

nezavisnom kulturom ovi programi trebali bi doprinijeti „deblokadi― grada, njegovoj re-

urbanizaciji u pozitivom smislu rijeĉi i mogućnosti da Grad zaţivi kao jedan jedinstveni

kulturalni holding koji će biti kvalitetno voĊen suradnjom Uprave za kulturu, muzeja,

uprava kazališnih kuća, nezavisne kulture i civilnog sektora.

Comment [K68]: opet fakulteti ali bez okrilja sveučilišta, nema UMASa


252

XIII.2. Akcijski plan

1. Gradska uprava, zajedno s drugim dionicima procesa u „deblokiranju― gradske kulture

trebala bi donijeti ĉitav niz procedura i pravilnika koji će omogućiti gore ispisane

ciljeve i omogućiti akcijske procese koji slijede.

2. Prvi se niz procedura odnosi na problematiku zaštićene povijesne stare gradske jezgre i

uĉinkovitog mješovitog upravljanja tim prostorom u koordinaciji Grada, struke i udruga

civilnog društva.

3. Slijedi koordinacija muzejske prakse kroz odgovarajući kombinirani oblik upravljanja i

promjena u samom provoĊenju procesa: od ĉinjenice da bi moglo doći do funkcionalnog

spajanja nekih muzeja, preko ĉinjenice da bi neki muzeji trebali iskoraĉiti iz gradske

jezgre i pribliţiti se svom prirodnom okruţju, do dogovora oko prostora iskoraka

Pomorskog muzeja na more, kao vaţne turistiĉko-graĊanske inicijative, i organizacije

depoa odnosno izloţbenih prostora na lokacijama koje Grad moţe dogovoriti sa

sadašnjim vlasnicima.

4. Osnivanje Studentskog kulturnog centra, s kazalištem, studijem, dvoranom, radijskim

programom, tjednikom i vlastitom bibliotekom kao pokazateljima da Split doista jest i

moţe biti studentski grad, samo ako doista doĊe do odgovarajuće razine sinergije

izmeĊu Grada i Sveuĉilišta.

5. Ostvarivanje okvira da se povijesna Stara gradska jezgra uspostavi kao jedinstveni i

posebni model upravljanja, onako kako to predlaţe šira zajednica koja sudjeluje u

procesu artikuliranja procedura. Isto se odnosi na meĊusobni odnos izmeĊu Park-šume

Marjan i udruga koje ţele taj prostor saĉuvati i aktivirati na sliĉan naĉin kako je to

sluĉaj sa starom gradskom jezgrom.

6. Poticanje svih dionika kulturalnog procesa da za najmanje 30 % u narednih pet godina

povećaju vlastita sredstva kako bi se oteretio gradski proraĉun, a kulturalna ponuda bila

spremna za EPK 2020. godine.

7. Otvaranje neiskorištenih gradskih i prigradskih prostora (Ţnjan, Duilovo) u sportsko-

kulturalnu ponudu grada.

8. Adaptacija i opremanje objekta Doma mladih kao pulsara kulture.

Comment [K69]: ako doista dođe, moglo bi ako bude političke volje, Sveučilišna uprava je na tom tragu


253

XIII: 3. Zadaci gradske uprave u realizaciji Strategije

1. Uĉinkovita gradska uprava koja će omogućiti i realizirati nove projekte i pratiti

realizaciju kulturalnih projekata dogovorenih unutar gradskog sustava.

2. Organizacija gradske sluţbe će pratiti realizaciju strategije pojedinih kulturalnih

ĉimbenika i truditi se za provoĊenje zamišljenog u pripremama EPK.

3. Koordinacija razliĉitih sinergijskih inicijativa bit će u sljedećem razdoblju jedna od

najvaţnijih zadaća uprave Grada Splita, izravno ili kroz eventualnu autonomnu i

samofinanciranu agenciju.

4. Zadaća je Sluţbe za kulturu, umjetnost i staru gradsku jezgru pratiti proces

transformacije kulturalnih paradigmi s time da uvijek bude u sluţbi i suvremenih

kulturalnih i urbanih tendencija koje zadovoljavaju potrebe grada Splita i upisanosti

gradskih kulturalnih sadrţaja u šire zamišljene odnose. Sluţba treba suraĊivati s

ostalim sluţbama i institucijama Grada Splita, te kroz svoje profesionalno djelovanje

poticati procese unutarnjeg profesionalnog usavršavanja i razvoja, a zadaća joj je i

nadalje usklaĊivati Javne potrebe u kulturi sa zakonskim okvirima i stimulativnim

odredbama za one subjekte koje permanentno uĉe i otvaraju se prema suvremenim

kulturalnim tendencijama, te spremno ugraĊuju nove postupke, kriterije i mjerila u

svoju kreativnu i organizacijsku praksu.

5. U provoĊenju strateškog planiranja kulturalnog razvoja Sluţba bi trebala obratiti

pozornost na ĉinjenicu kako bi u središtu bi trebali biti projekti koji pripadaju našem,

specifiĉnom mediteranskom identitetu i rubnim identitetskim obrascima koji se na nj

naslanjaju.

6. Zadatak je sluţbi Grada Splita pratiti projekte koji ne izrastaju logiĉno iz podneblja u

kojem se u prirodnom okruţju organski razvijaju i u njega uklapaju te vidjeti kako oni

trebaju ući u strateški plan kao kontaktni programski sklopovi koji će sluţiti kao most

izmeĊu lokalne i globalne kulture i privlaĉiti strane umjetnike i kulturalne menadţere

u svrhu obogaćivanja lokalnih kulturalnih paradigmi.

7. Suradnjom pri izradi Strategije akteri splitske kulturalne scene preuzeli su svoj dio

odgovornosti, te se obavezali na aktivno pridonošenje stvaranju potrebnog i

transparentnog sustava odluĉivanja, financiranja i upravljanja kulturom u Gradu

Splitu, utemeljenog na dugoroĉnoj viziji i jasno definiranim strateškim ciljevima.

Provedba Strategije trebala bi, bez ikakve sumnje, izmijeniti sadašnje stanje kulture

Splita i pridonijeti viziji grada kao regionalne kulturalne metropole. Sluţba za kulturu

u tome ima izuzetno vaţnu ulogu, mada nije jedini subjekt rada na provoĊenju

Strategije.

Comment [K70]: u ovom dijelu izostaje spomen Sveučilišta


254

8. Kulturu razlike zamijenit će kultura dijaloga. Raskomadano i devastirano tijelo bivšeg

(propalog) industrijskog grada u dubokoj krizi zamijenit će kulturalne politike koje će

otvoriti nove oblike industrija, pozitivni naboj i priĉu koja će iznjedriti ĉitav niz

kulturalnih radionica i mogućnosti za mlade ljude da na temelju ovog projekta naĊu

svoje mjesto u gradu i njegovim gospodarsko-kulturalnim potencijalima. Projekt će

ukljuĉiti i ostale ciljane skupine: osobe treće dobi, nezaposlene, ratne veterane,

navijaĉke skupine kao posebni gradski fenomen, sve kojima je potreban izvanjski

poticaj za ostvarivanje dodatne kvalitete u kulturi ţivljenja i ţivljenju kulture. Sve ovo

otvorit će vrata grada i drugima koji u njemu ţele kreativno raditi i kvalitetno ţivjeti, a

lokalnom stanovništvu omogućit će suoĉavanje s još jednom dimenzijom drugosti i

tolerancije. Sluţba za kulturu obratit će posebnu pozornost na provoĊenje ovih

sloţenih multikulturnih i meĊugeneracijskih razlika i susretišta.

9. Nastup nekih splitskih klapa i folklornih ansambala na svih pet kontinenata, pronosi

lokalni vernakularni element interpretirajući, meĊu ostalim, stare splitske plesove,

klapsku i zborsku pjesmu, folklorni ples i glazbu Dalmacije i susjednih regija. Na taj

je naĉin stvoren oblik lokalne upisanosti u globalni kontekst što bi u Strategiji mogao

biti jedan od obrazaca na kojem bi struĉne sluţbe grada trebale prepoznati dodatnu

vrijednost.

strategija kulture grada splita 2015 - 2025.pdf

Documents