I Z V J E Š TA J O P R O V E D E N O M

S AV J E T O VA N J U N A C R TA P L A N A

U P R AV L J A N J A I M O V I N O M U

V L A S N I Š T V U R E P U B L I K E

H RVAT S K E Z A 2 0 1 5 . G O D I N U

D R Ž A V N I U R E D Z A U P R A V L J A N J E

D R Ž A V N O M I M O V I N O M

2 3 . L I S T O P A D A 2 0 1 4 .

2

SAVJETOVANJE SA ZAINTERESIRANOM JAVNOŠĆU

8/10/2014 – 20/10/2014 u 10:00 sati na www.duudi.hr.

23/10/2014

Javna rasprava o nacrtu Plana upravljanja

imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske

JAV

NA

R

ASP

RA

VA

PRISTIGLE PRIMJEDBE DO 20/10/2014 DO 10:00 SATI:

13/10/2014; Udruga stanara Vukovarska 81, Split

17/10/2014; najmoprimci stanova u bivšem vlasništvu BI 3.MAJ Marija Zurak)

19/10/2014; najmoprimci stanova u bivšem vlasništvu BI 3.MAJ Goran Jurišić)

20/10/2014; MEĐIMURSKE VODE d.o.o. ČAKOVEC

20/10/2014; Miroslav Oračić

20/10/2014; JADROLINIJA RIJEKA

20/10/2014; Nezavisni hrvatski sindikati

* Provedba javnog savjetovanja nije zahtjevala dodatne financijske troškove.

3

Podnositelj primjedbe/ prijedloga

Primjedba/prijedlog Razlog prihvaćanja/neprihvaćanja primjedbe ili prijedloga

13. 10. 2014 Udruga stanara Vukovarska 81, Split Nikola Matas Ante Balić Jelena Šimić Ibrahim Duraković **60 obitelji=korisnika smještaja temeljem ugovora o smještaju sklopljenih s Brodosplitom (bivši vlasnik pa upravitelj nekretnine do prijenosa vlasništva na RH)

NAČELNE PRIMJEDBE: str. 244 – Hotel za samce, Vukovarska 81, Split -POŽURITI PRENAMJENU OBJEKTA E-664 IZ D2 U S (Udruga podnijela zahtjev Gradu Splitu u ožujku 2013. pod KLASA: 350-01/08-01/46;URBROJ:16-13-453 I 454) -POSTOJI STVARNA OSNOVA ZA DAVANJE U OTKUP ILI NAJAM i KONAČNO RJEŠAVANJE SADAŠNJEG STATUSA 60 OBITELJI-KORISNIKA SMJEŠTAJA PRIMJEDBE NA POGLAVLJA: RH je kroz evidencije svih javnih registara vlasnik nekretnine -Hotel, Vukovarska 81, Split, od kraja 60-tih godina prošlog stoljeća egzistira u odnosu na realnost kao zgrada koju koristi 60 obitelji -Sadašnji korisnici su samostalni posjednici koji su posjed stekli na zakonit, pošten i istinit način -Ne postoji dug po svim dospjelim računima za troškove u vezi s korištenjem iste nekretnine od trenutka kada upravljanje istom postoje obveza AUDIO-a odnosno DUUDI-a (od ožujka 2013.) – korisnici dokazali da su pošteni I istiniti posjednici -Nebrojeno puta korisnici predlagali da RH ponudi rješavanje trenutnog statusa ugovorima o najmu – no bez odgovora -U tijeku postupak rješavanja pitanja sporne državne imovine u kojemu se zainteresiranima daju mogućnosti najma ili otkupa iste, pa prema tome su i korisnici smještaja u Domu škverana, zainteresirani za jednu od aktualnih opcija rješavanja pitanja državne imovine što je vrlo važno za daljnje evidentiranje svih troškova po korištenju nekretnine.

U okviru postojećih pozitivnih propisa Republike Hrvatske Državni ured za upravljanje državnom imovinom nema mogućnosti dodjele na korištenje predmetne nekretnine stanarima Hotela za samce, niti sa istima može zaključiti Ugovor o najmu, budući da je pretpostavka za zaključivanje Ugovora o najmu produženje javnog natječaja, pri čemu nekretnina koja je predmetom najma mora biti slobodna od osoba i stvari.

17. 10. 2014 Predstavnici najmoprimaca stanova u bivšem vlasništvu BI 3.MAJ Marija Zurak ** Dugogodišnji najmoprimci stanova u bivšem vlasništvu BI 3.MAJ zainteresirani za otkup stanova, cca 80 najmoprimaca. Zahtjevi za otkup stanova

predani su od srpnja 2004

NAČELNE PRIMJEDBE: Sada smo u neravnopravnom položaju u odnosu na radnike u ostalim brodogradilištima koji su stanove otkupili po uvjetima kao i nosioci stanarskog prava, a također nisu bili nosioci stanarskog prava. Godinama smo izdvajali u stambeni fond, ulagali smo u održavanje stanova, godinama smo plaćali najamninu i imali obavezu radnog odnosa u BI 3.MAJ. Među nama su većinom branitelji. Pitanje naših stanova je trebalo biti riješeno u okviru privatizacije BI 3.MAJ. Većina najmoprimaca su pred mirovinom, u mirovini ili su zbog neizvjesnosti poslova u BI na drugi način riješili svoje radno mjesto ili su na Zavodu za zapošljavanje. Nepovoljan otkup stanova značio bi pretvaranje dugogodišnjih radnika 3.MAJ-a u potencijalne beskućnike. U prošloj javnoj raspravi je navedeno mišljenje pravnika DUUDI-a da bi omogućavanje kupnje stanova trećemajcima značilo stavljanje nas u privilegirani položaj u odnosu na ostale korisnike stanova drugih poduzeća i društava Međutim, činjenica je da smo mi stavljeni u neravnopravni položaj u odnosu na radnike drugih brodogradilišta koji su dobili priliku za otkup

Predmetni stanovi vlasništvo su Republike Hrvatska temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske KLASA: 310-14/00-01/01, URBROJ: 5030120-00-24, od 21. rujna 2000. godine. Dana 11. veljače 2011. godine sklopljen je Sporazum o uređenju imovinsko-pravnih pitanja između Republike Hrvatske, Brodograđevne industrije 3. Maj, 3. Maj Brodogradilište d.d., 3. Maj tvornica industrijske i brodske opreme i 3. Maj motori i dizalice d.d. ( društva koja su povezana sa Brodogradilištem 3. Maj), a koji Sporazum je temelj za uknjižbu Republike Hrvatske na istim stanovima. Predstavnici djelatnika Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. koji su kao djelatnici brodogradilišta predmetne stanove dobili na korištenje za vrijeme trajanja zaposlenja u Brodogradilištu „3. Maj“ d.d. uputili su u više navrata zahtjev Vladi Republike Hrvatske za otkup tih stanova na način da im se omogući otkup kao tzv. nositeljima stanarskog prava ili da Vlada Republike Hrvatske u tom smislu izmijeni Odluku o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 109/11-sada 144/13). Iz dokumentacije kojom raspolaže Državni ured za upravljanje državnom imovinom (kao slijednik AUDIO-a) vidljivo je da većina korisnika predmetnih stanova nema status tzv. nositelj stanarskog prava, već stanove koriste za

4

stanova prema uvjetima Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Pitanje naših stanova trebalo je biti riješeno u okviru privatizacije 3.MAJ-a. Samo sticajem okolnosti trećemajski stanovi su desetak godina bili u pravno neriješenoj situaciji( zbog odluke Vlade RH iz 2000. god o oduzimanju nekretnina brodogradilištima). Ministar gospodarstva je javno obećao da će pitanje trećemajskih stanova biti riješeno, međutim sada se ti stanovi riješavaju na način kao da nikada nisu bili stvarani novcem i radom trećemajaca PRIMJEDBE NA POGLAVLJA: Primjedba na 4. Godišnji plan upravljanja i raspolaganja stanovima - navodi se da su stanovi BI 3.MAJ van postojećih modela rješavanja. Trebalo bi u planu navesti da će se omogućiti otkup tih stanova najmoprimcima ili članovima obitelji najmoprimaca sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo kao i planski rok za ponudu za otkup stana.

vrijeme trajanja zaposlenja u Brodogradilištu „3. Maj“ d.d., ili kao korisnici nužnih smještaja, a koji korisnici imaju taj status, nisu podnijeli zahtjev za kupnju stana po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Prije 2000. godine je svojevremeno BI „3. Maj" d.d. pripremio, za svoje djelatnike i korisnike stanova za vrijeme trajanja posla, dvadesetak ugovora o prodaji stanova s stanarskim pravima, ali Državno odvjetništvo (odnosno Javno pravobraniteljstvo) na iste nije dalo pozitivno mišljenje o usklađenosti s pozitivnim propisima. Predstavnici djelatnika Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. u svojim OPETOVANIM zahtjevima upućenim Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu gospodarstva - predlažu da se Odluka o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (ranije NN 109, a sada NN 144/13) izmijeni na način da se djelatnicima Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. omogući otkup stanova pod uvjetima kojima su stanove otkupljivali nositelji stanarskog prava sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo - prema kojem se cijena obračunavala prema uvjetima i kriterijima iz Uredbe o načinu utvrđivanja cijene stana i garaže ("Narodne novine", br. 35/92 i 72/92), a ovisila je prvenstveno uz opće elemente o stanu, zgradi, gradu/mjestu, statističkim podacima i o općem i osobnom popustu svakog nositelja stanarskog prava, - uz propisane elemente obračuna cijene stana, ista se mogla plaćati jednokratno uz popust 30 % do 1995, godine, odnosno 20 % od 1995. godine (prodaja tzv. saveznih stanova), ili obročno uz popust od 15 %, vlasništvu Republike Hrvatske (ranije NN 109, a sada NN 144/13) izmijeni na način da se djelatnicima Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. omogući otkup stanova pod uvjetima kojima su stanove otkupljivali nositelji stanarskog prava sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo - prema članku 13. Uredbe donijete za izračun cijene stanova po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, priznavala su se vlastita ulaganja, ratna šteta, učešće za stan i dr. Predstavnici djelatnika Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. traže i popust od 50 % po Odluci o prodaji stanova u vlasništvu RH ("Narodne novine", br. 109/11.) umjesto dosadašnjih 15 %, te da se kupnja prenese na članove njihovih obitelji; Svojedobno se naš pravni prednik, Agencija za upravljanje državnom imovinom svojim dopisom od 16. kolovoza 2012. godine očitovala Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu gospodarstva kako nije nadležna za predlaganje ili donošenje bilo kakvih odluka o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojim bi se u odnosu na uvjete prodaje određene Odlukom Vlade Republike Hrvatske o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 109/11 - sada 144/13) pogodovala prodaja stanova u vlasništvu Republike Hrvatske samo djelatnicima Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. u odnosu na ostale djelatnike i korisnike stanova drugih poduzeća i društava. Slijedom navedenog isto kako su SDUUDI i Agencija za upravljanje državnom imovinom smatrali, tako bi i DUUDI trebao zauzeti stav da korisnici stanova, djelatnici Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. prema sadašnjim propisima mogu stanove kupiti samo ukoliko ispunjavaju uvjete za kupnju sukladno Odluci o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 109/11. sada

5

144/13), dok ostali korisnici tih i drugih stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojim upravlja DUUDI mogu iste kupiti sukladno Zakonu o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine, br. 94/13.) i Uredbe o raspolaganju nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 127/13).

19. 10. 2014 Predstavnici najmoprimaca stanova u bivšem vlasništvu BI 3.MAJ Goran Jurišić ** Dugogodišnji najmoprimci stanova u bivšem vlasništvu BI 3.MAJ zainteresirani za otkup stanova, cca 80 najmoprimaca. Zahtjevi za otkup stanova

predani su od srpnja 2004

NAČELNE PRIMJEDBE: Sada smo u neravnopravnom položaju u odnosu na radnike u ostalim brodogradilištima koji su stanove otkupili po uvjetima kao i nosioci stanarskog prava, a također nisu bili nosioci stanarskog prava. Godinama smo izdvajali u stambeni fond, ulagali smo u održavanje stanova, godinama smo plaćali najamninu i imali obavezu radnog odnosa u BI 3.MAJ. Među nama su većinom branitelji. Pitanje naših stanova je trebalo biti riješeno u okviru privatizacije BI 3.MAJ. Većina najmoprimaca su pred mirovinom, u mirovini ili su zbog neizvjesnosti poslova u BI na drugi način riješili svoje radno mjesto ili su na Zavodu za zapošljavanje. Nepovoljan otkup stanova značio bi pretvaranje dugogodišnjih radnika 3.MAJ-a u potencijalne beskućnike. U prošloj javnoj raspravi je navedeno mišljenje pravnika DUUDI-a da bi omogućavanje kupnje stanova trećemajcima značilo stavljanje nas u privilegirani položaj u odnosu na ostale korisnike stanova drugih poduzeća i društava Međutim, činjenica je da smo mi stavljeni u neravnopravni položaj u odnosu na radnike drugih brodogradilišta koji su dobili priliku za otkup stanova prema uvjetima Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Pitanje naših stanova trebalo je biti riješeno u okviru privatizacije 3.MAJ-a. Samo sticajem okolnosti trećemajski stanovi su desetak godina bili u pravno neriješenoj situaciji( zbog odluke Vlade RH iz 2000. god o oduzimanju nekretnina brodogradilištima). Ministar gospodarstva je javno obećao da će pitanje trećemajskih stanova biti riješeno, međutim sada se ti stanovi riješavaju na način kao da nikada nisu bili stvarani novcem i radom trećemajaca. PRIMJEDBE NA POGLAVLJA: Primjedba na 4. Godišnji plan upravljanja i raspolaganja stanovima - navodi se da su stanovi BI 3.MAJ van postojećih modela rješavanja. Trebalo bi u planu navesti da će se omogućiti otkup tih stanova najmoprimcima ili članovima obitelji najmoprimaca sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo kao i planski rok za ponudu za otkup stana.

Predmetni stanovi vlasništvo su Republike Hrvatska temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske KLASA: 310-14/00-01/01, URBROJ: 5030120-00-24, od 21. rujna 2000. godine. Dana 11. veljače 2011. godine sklopljen je Sporazum o uređenju imovinsko-pravnih pitanja između Republike Hrvatske, Brodograđevne industrije 3. Maj, 3. Maj Brodogradilište d.d., 3. Maj tvornica industrijske i brodske opreme i 3. Maj motori i dizalice d.d. ( društva koja su povezana sa Brodogradilištem 3. Maj), a koji Sporazum je temelj za uknjižbu Republike Hrvatske na istim stanovima. Predstavnici djelatnika Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. koji su kao djelatnici brodogradilišta predmetne stanove dobili na korištenje za vrijeme trajanja zaposlenja u Brodogradilištu „3. Maj“ d.d. uputili su u više navrata zahtjev Vladi Republike Hrvatske za otkup tih stanova na način da im se omogući otkup kao tzv. nositeljima stanarskog prava ili da Vlada Republike Hrvatske u tom smislu izmijeni Odluku o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 109/11-sada 144/13). Iz dokumentacije kojom raspolaže Državni ured za upravljanje državnom imovinom (kao slijednik AUDIO-a) vidljivo je da većina korisnika predmetnih stanova nema status tzv. nositelj stanarskog prava, već stanove koriste za vrijeme trajanja zaposlenja u Brodogradilištu „3. Maj“ d.d., ili kao korisnici nužnih smještaja, a koji korisnici imaju taj status, nisu podnijeli zahtjev za kupnju stana po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Prije 2000. godine je svojevremeno BI „3. Maj" d.d. pripremio, za svoje djelatnike i korisnike stanova za vrijeme trajanja posla, dvadesetak ugovora o prodaji stanova s stanarskim pravima, ali Državno odvjetništvo (odnosno Javno pravobraniteljstvo) na iste nije dalo pozitivno mišljenje o usklađenosti s pozitivnim propisima. Predstavnici djelatnika Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. u svojim OPETOVANIM zahtjevima upućenim Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu gospodarstva - predlažu da se Odluka o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (ranije NN 109, a sada NN 144/13) izmijeni na način da se djelatnicima Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. omogući otkup stanova pod uvjetima kojima su stanove otkupljivali nositelji stanarskog prava sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo - prema kojem se cijena obračunavala prema uvjetima i kriterijima iz Uredbe o načinu utvrđivanja cijene stana i garaže ("Narodne novine", br. 35/92 i 72/92), a ovisila je prvenstveno uz opće elemente o stanu, zgradi, gradu/mjestu, statističkim podacima i o općem i osobnom popustu svakog nositelja stanarskog prava, - uz propisane elemente obračuna cijene stana, ista se mogla plaćati jednokratno uz popust 30 % do 1995, godine, odnosno 20 % od 1995. godine (prodaja tzv. saveznih stanova), ili obročno uz popust od 15 %, vlasništvu Republike Hrvatske (ranije NN 109, a sada NN 144/13) izmijeni na način da se djelatnicima Brodogradilišta

6

„3. Maj“ d.d. omogući otkup stanova pod uvjetima kojima su stanove otkupljivali nositelji stanarskog prava sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo - prema članku 13. Uredbe donijete za izračun cijene stanova po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, priznavala su se vlastita ulaganja, ratna šteta, učešće za stan i dr. Predstavnici djelatnika Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. traže i popust od 50 % po Odluci o prodaji stanova u vlasništvu RH ("Narodne novine", br. 109/11.) umjesto dosadašnjih 15 %, te da se kupnja prenese na članove njihovih obitelji; Svojedobno se naš pravni prednik, Agencija za upravljanje državnom imovinom svojim dopisom od 16. kolovoza 2012. godine očitovala Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu gospodarstva kako nije nadležna za predlaganje ili donošenje bilo kakvih odluka o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojim bi se u odnosu na uvjete prodaje određene Odlukom Vlade Republike Hrvatske o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 109/11 - sada 144/13) pogodovala prodaja stanova u vlasništvu Republike Hrvatske samo djelatnicima Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. u odnosu na ostale djelatnike i korisnike stanova drugih poduzeća i društava. Slijedom navedenog isto kako su SDUUDI i Agencija za upravljanje državnom imovinom smatrali, tako bi i DUUDI trebao zauzeti stav da korisnici stanova, djelatnici Brodogradilišta „3. Maj“ d.d. prema sadašnjim propisima mogu stanove kupiti samo ukoliko ispunjavaju uvjete za kupnju sukladno Odluci o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 109/11. sada 144/13), dok ostali korisnici tih i drugih stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojim upravlja DUUDI mogu iste kupiti sukladno Zakonu o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine, br. 94/13.) i Uredbe o raspolaganju nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 127/13).

20. 10. 2014 MEĐIMURSKE VODE d.o.o. ČAKOVEC Vladimir Topolnjak, direktor Sonja Breka Tkalec ** Javni isporučitelj vodne usluge

NAČELNE PRIMJEDBE: Nejednako postupanje PRIMJEDBE NA POGLAVLJA: Međimurske vode d.o.o. predale su 04.07.2013. godine zahtjev za darovanje nekretnine u vlasništvu RH, radi izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Čakovec. Sukladno čl.22.st.1.toč.2.podtoč.2.2. Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) uređaj za pročišćavanje otpadnih voda je građevina za javnu odvodnju, a koja građevina spada u komunalne vodne građevine. Člankom 23.st.3. istog zakona propisano je da su komunalne vodne građevine javna dobra u javnoj uporabi i u vlasništvu su javnog isporučitelja vodne usluge. U Prijedlogu plana upravljanja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za 2015. godinu pobrojani su EU PROJEKTI za proračunsko razdoblje 2007. – 2013. te je, između ostalih, pobrojan i projekt Čakovec. Međutim, traži se pojašnjenje zašto predmetni zahtjev nije uvršten pod podglavlje broj 9. „Godišnji plan rješavanja imovinskopravnih odnosa s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave“, točka 4. Projekti jedinica lokalne samouprave koji se financiraju iz fondova Europske unije, a pod kojom točkom je

Ne prihvaća se Obrazloženje: Zahtjev Međimurskih voda d.o.o. nije moguće prihvatiti iz razloga što temeljem Zakona o vodama ( NN 153/09, 130/11, 56/13 i 14/14 ) za izgradnju vodnih građevina u korist komunalnih društava primjenjuje se institut prava građenja, odnosno prava služnosti. Darovanje je moguće isključivo jedinicama lokalne samouprave sukladno izdanoj lokacijskoj dozvoli. Ujedno se napominje da je navedeni projekt uvršten u Plan upravljanja imovinom u vlasništvu RH u poglavlju 6.- godišnji plan rješavanja imovinskopravnih i drugih odnosa vezanih uz projekte obnovljivih izvora energije te ostalih infrastrukturnih projekata, kao i eksploataciju mineralnih sirovina sukladno propisima koji uređuju ta područja.

7

uvršten identični zahtjev drugog javnog isporučitelja vodne usluge. Traži se dopuna predmetne točke sa zahtjevom za darovanje nekretnina u vlasništvu RH Međimurskih voda d.o.o. Vezano na to, u tekstu Prijedloga plana upravljanja navedeno je kako je radi zaštite dugoročnih interesa Republike Hrvatske, cilj da što više nekretnina bude aktivirano kroz osnivanje prava građenja, što će omogućiti korištenje prema namjeni, povećati prihode proračuna, a predmetne nekretnine nakon isteka ugovora ostat će u vlasništvu Republike Hrvatske. To će ujedno omogućiti i kontrolu privođenja nekretnine ugovorenoj namjeni, spriječiti zloupotrebe te jačati institut korištenja. Kako se u konkretnom slučaju radi o uređaju za pročišćavanje otpadnih voda, koji ima pravni status javnog dobra u javnoj uporabi te prema zakonu može biti isključivo u vlasništvu javnog isporučitelja vodne usluge, te obzirom da bi eventualno osnivanje prava građenja na predmetnoj nekretnini (umjesto darovanja nekretnine) bilo sukladno pozitivnim propisima RH nenaplatno, pa izostaje element povećanja prihoda proračuna, ne vidimo razloga u neprihvaćanju zahtjeva za darovanjem, a isto tako ne vidimo opravdanja u nejednakom postupanju prema identičnim zahtjevima.

20. 10. 2014 Miroslav Oračić ** Građanin, voditelj programa / projekata s iskustvom u restrukturiranjima, 1

NAČELNE PRIMJEDBE: 1. Kriterij po kojemu se tvrtke restrukturiraju

je nejasan (npr. Hrvatske šume tvrde da im restrukturiranje nije potrebno jer posluju profitabilno) -> nužna usporedba/benchmarking (npr. sa sličnim EU tvrtkama)

2. Donošenje plana 2015 vs izvještaj o izvršenju plana 2014 -> nužno je da plan bude donesen barem zajedno s nacrtom izvještaja za protekli period. Dapače, sučeljavanje planova & izvještaja je nešto što je nužno raditi kvartalno („rebalans“) jer jedino tako je moguće doista (transparentno) upravljati s portfeljem tvrtki/projekata/resursa

3. Sam DUUDI treba imati plan koji govori o

„restrukturiranju“ tj. na koji način će se promijeniti -> usporedba /benchmarking (npr. sa sličnim EU ustanovama)

PRIMJEDBE NA POGLAVLJA: Poglavlja koja se tiču zračnih luka i sličnih tvrtki koje se bave jednakom djelatnošću ali su geografski raspodijeljene po Hr (npr luke…) -> potreban programski pogled na takav skup tvrtki tj. usklađenje njihovog restrukturiranja s DUUDI razine -> napraviti posebna poglavlja npr. „Zračne luke“ i tamo adresirati to.

Ne prihvaća se Obrazloženje: Društvo Hrvatske šume je u prethodnim godinama izvršilo potrebno restrukturiranje, posluje pozitivno i ne očekuje poteškoće u poslovanju u 2015.g. Resorno ministarstvo (Ministarstvo poljoprivrede) također smatra kako restrukturiranje ovog društva tijekom 2015.g. nije potrebno.

Ne prihvaća se Obrazloženje: Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH ( NN . u čl. 12. Čl. 13. Propisani su rokovi za donošenje Plana i izradi Izvješća o provedbi Plana upravljanja. U trenutku izrade i donošenja Plana za slijedeću godinu još uvijek nisu dostupni podaci o izvršenju plana tekuće godine jer je ista u tijeku. Uobičajeno je u Izvješću o izvršenju Plana uspoređivati ostvarenje u izvještajnoj godini s planom i ostvarenjem prethodne godine. Ne prihvaća se Obrazloženje: DUUDI, kao središnje tijelo za upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH, obavlja svoje aktivnosti tek godinu dana sukladno usvojenoj Strategiji za razdoblje 2013.-2017.g., preporukama EK, smjernicama OECD-e i dr. U tijeku je kadrovsko ekipiranje DUUDI-ja i sigurno je protekli period prekratak za početak restrukturiranja Ureda. Ne prihvaća se Obrazloženje: U prijedlogu Plana je navedeno kako resorno ministarstvo (MPPI ) s DUUDI-jem planira osnovati trgovačko društvo koje bi od RH preuzelo udjele u zračnim lukama i davalo ih u koncesiju. Smatramo kako je planirana aktivnost u skladu s prijedlogom.

20. 10. 2014 JADROLINIJA RIJEKA Predsjednik uprave dr.sc. Alan Klanac

PRIMJEDBE NA POGLAVLJA: Stranica 137. Ciljevi -Nastavak redovitog i sigurnog obnašanja javne

Prihvaća se

8

funkcije prometnog povezivanja hrvatskih otoka s obalom te otoka međusobno -Nastavak sudjelovanja u održavanju brzih pruga na dobrobit hrvatskog turizma -Poboljšanje kvalitete linijskog prijevoza i razine zaštite okoliša u skladu s najnaprednijim standardima Europske unije -Uspostavljanje trenda porasta poslovnog profita kako bi se stvorili uvjeti da se u budućim investicijskim ciklusima razvoj flote pretežito financira sredstvima iz vlastite akumulacije Donacije Donacije za 2015. godinu planiraju se na razini ostvarenja 2014. godine kojima će se pomoći u realizaciji raznih humanitarnih, znanstvenih, kulturnih i sportskih aktivnosti.

20. 10. 2014 NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI Predsjednik Krešimir Sever

Poštovani,

u vezi Nacrta plana upravljanja imovinom u vlasništvu

Republike Hrvatske za 2015. godinu, koji se nalazi na

javnoj raspravi, prije svega želimo naglasiti kako je opet

izostavljeno savjetovanje sa socijalnim partnerima prije

objavljivanja Nacrta plana upravljanja imovinom u

vlasništvu Republike Hrvatske za 2015. godinu, iako se

radi o strateškom dokumentu, kao što želimo

prigovoriti i kratkoći roka za dostavljanje komentara na

Nacrt Plana. Naime, Nacrt plana objavljen je na

internetskim stranicama Državnog ureda za upravljanje

državnom imovinom 8. listopada 2014. godine u 16.44

sati (neradni dan, Dan neovisnosti RH), dakle može se

reći 9. listopada, a predviđeno je rasprava traje do

danas, 20. listopada do 10.00 sati te je za savjetovanje

ostavljeno praktično tjedan dana.

Godišnji plan korporativnog upravljanja trgovačkim

društvima od strateškog i posebnog interesa za

Republiku Hrvatsku

Restrukturiranje i monetizacija Hrvatskih autocesta

d.o.o. Zagreb I Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. Zagreb

Autoceste su građene kao razvojni, a ne kao

komercijalni projekt Republike Hrvatske. U taj projekt

RH i njeni građani uložili su najviše sredstava. Svrha

građenja autocesta je povezivanje i razvoj svih

područja RH. Autoceste nisu do kraja ispunile svoju

osnovnu svrhu jer su mnoga naselja i područja, umjesto

bolje povezanosti i približavanja, ostala odsječena i

međusobno nepovezana. Prelazak preko autocesta

moguć je samo na mjestima gdje su izgrađeni

nadvožnjaci, a uključivanje samo na čvorištima. Visina

cijene cestarine ima izravan utjecaj na životni standard

građana, ali i na promet te stoga i na razvoj

gospodarstva i turizma kao i na sigurnost prometa i

broj prometnih nesreća. Stoga bi odluke o cijeni

cestarine i njenoj dostupnosti svim naseljima trebala

donositi isključivo Vlada RH, zastupajući i štiteći

interese Republike Hrvatske i njenih građana, a ne

tvrtke koje bi upravo na Hrvatskoj i njenim građanima i

U okviru savjetovanja sa zainteresiranom javnošću,

zaprimljeno je i očitovanje NHS od 20.10.2014. u kojem se

navodi protivljenje modelu monetizacije javnog duga putem

društava HAC i ARZ te također protivljenje modelu radničkog

dioničarstva kako je to određeno Zakonom o upravljanju I

raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske

(Narodne novine 94/2013) te protivljenje prodaji imovine u

vlasništvu Republike Hrvatske.

U očitovanju se predlaže da se umjesto monetizacije pitanje

predmetnog duga riješi reprogramom postojećih kredita s

povoljnijim dugoročnim kreditima i prodajom obveznica RH

građanima i institucionalnim investitorima a u pogledu

radničkog dioničarstva povećanje postotka udjela temeljnog

kapitala koji se može prodavati tim modelom, odnosno

izmjene Zakona o upravljanju I raspolaganju imovinom u

vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine 94/2013)

Predlaže se da se odustane od modela prodaje imovine već da

se imovina zadrži u državnom vlasništvu.

Primjedbe i prijedlozi NHS nisu uvaženi jer se radi o prijedlozima koji se odnose na strateško odlučivanje i odabir modela upravljanja i raspolaganja državnom imovinom, a o istome je već odlučeno u drugim dokumentima, pa su predložena rješenja utemeljena na stručnim analizama, procjenama, prijedlozima i mišljenjima resornih ministarstava, u okviru postojećeg zakonskog temelja i smjernica i preporuka EU te se nastoji da se u Planu upravljanja isto provede konkretnim postupanjima.

9

od njih dobro zarađivale. Pretvaranjem autocesta iz

razvojnog u komercijalni projekt, promijenila bi se i

njihova osnovna svrha - umjesto razvoja RH, svrha

autocesta tako bi postala stvaranje profita privatnim

investitorima/koncesionarima.

Prema sad poznatim podacima, sva korist od autocesta

išla bi privatnim investitorima/koncesionarima, a sve

rizike i preostali dug plaćali bi porezni obveznici – svi

građani RH!1 Iz studije o monetizaciji duga od

autocesta i njihovo davanje u dugoročnu koncesiju pod

nazivom „Monetizacija javnog duga u vezi s društvima

HAC i ARZ – Konačni nacrt izvješća za Fazu 1“, koji je

izradio Savjetnik grupacija: Erste Group Bank AG,

društvo Deloitte savjetodavne usluge d.o.o., društvo

Wolf Theiss Rechtsanwälte GmbH – Podružnica Zagreb,

te austrijsko državno poduzeće za upravljanje

autocestama (Asfinag International), koju je Vlada RH

javno objavila tek po zahtjevu sindikalnih središnjica i

organizacija civilnog društva, razvidno je kako je Vlada

propustila project monetizacije autocesta proglasiti

strateškim projektom, kao i donijeti poseban Zakon o

koncesiji autocesta. I sam Zakon o koncesijama krši se

već u startu, jer studija ne sadrži ni osnovne elemente

koji su zakonska obveza.

Procjena vrijednosti koncesije ne temelji se na procjeni

prometa i prihoda, temeljem kojih bi se uz rashode

preciznije odredila vrijednost i optimalno trajanje

koncesije.

Davanje autocesta u koncesije, vrlo vjerojatno će

prouzročiti štetne posljedice na životni standard

građana i sigurnost u prometu te prouzročiti negativne

gospodarske učinke.

Republika Hrvatska bi se davanjem autocesta u

koncesiju odrekla stalnih izvora prohoda od cestarina, a

ostali bi joj rashodi koji bi se pokrivali iz državnog

proračuna, kao što su: vraćanje kredita, rashodi kroz

naknadu do očekivanog prometa, naknada tečajne

razlike, troškovi koji bi nastali uslijed zakonskih

promjena, povećani troškovi održavanja usporednih

cesta niže kategorije (lokalne ceste koje bi, u slučaju

povećanja cestarina preuzele većinu prometa s

autocesta), troškovi zbrinjavanja radnika…

Da bi privatni partner ušao u posao, on mora zaraditi.

Budući se radi o nemalom iznosu privatni partner će se

morati zadužiti za cjelokupni ili vrlo veliki iznos koji

planira državi jednokratno uplatiti na temelju

koncesijske naknade. Država će privatnom partneru

jamčiti servisiranje otplate njegovih kreditnih obveza,

očekivanu zaradu i pokriće svih ukupnih troškova

upravljanja i održavanja autocesta, jer bez očekivane

zarade ni jedan privatni partner neće ući u posao. Rok

na koji se autoceste planiraju dati u koncesiju je

10

predugačak za izgrađenu i plaćenu infrastrukturu, jer je

nemoguće predvidjeti intenzitet prometa i jer je vrlo

teško sagledati ekonomske posljedice takve odluke u

tako dugom vremenskom razdoblju. Svi investicijski

projekti koji mogu imati utjecaja na rentabilnost

autocesta morat će se usuglašavati s privatnim

partnerom, pri čemu će troškove investiranja u novu

prometnu infrastrukturu i dalje snositi država. Vezano

za mogućnost refinanciranja potrebno je naglasiti kako

je najveći problem iznos kreditnih obveza koje

dospijevaju na naplatu do 2017. godine, osobito u

2014. i 2017. godini. Da operaterima autocesta nije

oduzeta trošarina na gorivo početkom 2014. godine,

problematična bi jedino 2017. godina. Bez trošarine,

kritične će biti naredne tri godine jer u njima iznos

cestarina nije dovoljan za pokriće svih rashoda,

uključujući otplatu glavnice i kamata po odobrenim

kreditima. Dakle, ako se iznosi kreditnih obveza

refinanciranjem pažljivo Da je ta teza točna pokazalo je

i iskustvo davanja Istarskog ipsilona i autoceste

Zagreb–Macelj u koncesiju, gdje država (tj. porezni

obveznici) koncesionarima AC Zagreb–Macelju i BINA

Istri plaća razliku između ostvarenog i ciljanog prometa

rasporede, da se i ništa ne napravi po pitanju

racionalizacije poslovanja, iznos cestarina će i uz ove

razine prometa vrlo vjerojatno biti dovoljan za pokriće

svih troškova održavanja i upravljanja autocestama,

uključujući i kreditne obveze. Umjesto davanja

autocesta u koncesiju sa svim štetnim posljedicama,

postoje povoljniji modeli monetizacije i to ukupnog

duga, a to su: reprogramiranje duga kroz dugoročne

kredite s povoljnijim kamatama (trenutno se na tržištu

novca mogu naći vrlo povoljni krediti s puno nižim

kamatnim stopama od onih po kojima se zaduživala

Republika Hrvatska i to ne samo za autoceste), prodaja

obveznica građanima RH i institucionalnim

investitorima (fondovi, banke, poduzeća…),

kombinirani model: dio duga bi se reprogramirao, a dio

pokrio prodajom obveznica. Navedenim modelima

monetizirao bi se ukupni dug i zadržali stalni izvori

prihoda od cestarina. Ukoliko bi se Vlada opredijelila za

obveznice, u dobiti bi sudjelovali i građani RH.

Đuro Đaković Holding d.d. Slavonski Brod

Donesena je odluka o raspisivanju natječaja za

dokapitalizaciju društva, a tijekom 2015. godine ispitat

će se zainteresiranost radnika za radničko dioničarstvo

putem ESOP-a (do 25% dionica) i eventualno realizirati.

RH planira prodaju svojih dionica u ovom trgovačkom

društvu. Postavlja se pitanje odnosa dokapitalizacije i

radničkog dioničarstva, odnosno na koji način će

utjecati dokapitalizacija na mogućnost radničkog

dioničarstva. Isto tako, ovim putem ukazujemo na

problematičnost odredbe članka 47. Zakona o

upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu

Republike Hrvatske (Narodne novine broj, 94/13),

odnosno mogućnost prodaje dionica radnicima ili

11

poslovnih udjela do 25% udjela temeljnog kapitala.

Naime, ograničavanjem prodaje dionica ili poslovnih

udjela do 25% udjela temeljnog kapitala radnicima, ne

daje im se mogućnost utjecaja na donošenje poslovnih

odluka, a s obzirom da ti radnici ulažu svoju imovinu u

društvo te u njemu rade, odnosno njihova egzistencija

ovisi o poslovanju društva, ako im se Zakonom daje

mogućnost kupnje dionica ili poslovnih udjela, onda ih

isti Zakon ne bi trebao ograničavati u donošenju

poslovnih odluka. Navedeno osobito u radno

intenzivnim aktivnostima gdje su radnici, njihovo

znanje i sposobnosti najveće vrijednosti samog društva.

U suprotnom, odnosno prema sadašnjem uređenju, a

poučeni iskustvom iz nedaleke prošlosti, radnici bi

uložili svoju imovinu te bez mogućnosti utjecaja na

odlučivanje, mogli biti prisiljeni samo gledati kako ista

propada. Slijedom navedenog, koristimo prigodu

predložiti izmjenu navedenog članka 47. Zakona o

upravljanju I raspolaganju imovinom u vlasništvu

Republike Hrvatske na način da se radnicima omogući

utjecaj na donošenje odluka, odnosno da se poveća

postotak od 25% udjela temeljnog kapitala. Isto tako i

dalje naglašavamo kako orijentaciju na daljnju

poprilično neselektivnu privatizaciju, odnosno prodaju

imovine u vlasništvu Republike Hrvatske, smatramo

neprihvatljivim i dugoročno štetnim rješenjem.

Orijentacija na akvizicije s ciljem ostvarenja liderske

pozicije trgovačkih društava u regiji, posebice

trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa

za RH, neovisno jesu li u većinskom ili manjinskom

vlasništvu RH, zasigurno je bolje rješenje u uvjetima

tržišne ekonomije od njihove prodaje. Prodaja bi, s

obzirom na stanje na tržištu, dugoročno promatrano

svakako bila neisplativo rješenje, bez obzira na

kratkoročne pozitivne učinke po državni proračun. Za

uspjeh upravljanja imovinom u suvremenoj ekonomiji

nije presudan tip vlasništva već kvaliteta upravljanja

kako je i naznačeno u samoj Strategiji upravljanja i

raspolaganja imovinom u vlasništvu RH u razdoblju od

2013. do 2017. godine. Državna imovina je narodna

imovina stjecana kroz dugo vremensko razdoblje i

predstavlja narodno bogatstvo te svaka vlast treba

ulagati maksimalne napore ne da to bogatstvo

rasproda i ne samo da ga očuva, već ga i oplodi,

odnosno poveća. Kad se jednom takva imovina

rasproda, tada takav postupak doprinosi jedino

osiromašenju zemlje i naroda te smanjivanju razvojnog

potencijala za buduće generacije. U Nacrtu prijedloga

plana upravljanja imovinom u vlasništvu Republike

Hrvatske za 2015. godinu navodi se: “Kontinuiranim

preispitivanjem kriterija, u suradnji s resornim

ministarstvima, o podjeli društava na strateška

trgovačka društva i pravne osobe te trgovačka društva

od posebnog interesa uz redefiniranje kriterija za

stavljanje na popis, u pripremi je prijedlog nacrta

izmjena i dopuna Odluke Vlade Republike Hrvatske o

utvrđivanju popisa trgovačkih društava i drugih pravnih

12

osoba od strateškog i posebnog interesa. Planirano je

daljnje smanjenje broja društava i pravnih osoba koja

bi bila na popisu strateških, kao i smanjenje broja

društava i pravnih osoba koja bi bila od razvojnog

značaja, bilo zbog nepostojanja interesa države bilo

zbog privatizacije.“ Smatramo kako takav popis

trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od

strateškog i posebnog interesa vlada ne bi trebala ni

smjela raditi bez šire javne rasprave i širokog

društvenog konsenzusa jer se radi o općem dobru i

javnom interesu. Iz toga proizlazi i broj društava i

pravnih osoba od razvojnog značaja. A interes ili

nepostojanje interesa države ili moguća privatizacija

nekih društava ne mogu i ne smiju biti utvrđeni

temeljem stava jedne vlasti ili jedne vlade pa ovisiti o

njihovoj političkoj ili svjetonazorskoj orijentaciji ili

stanju u državnom proračunu, nego o

općeprihvaćenom stavu u zemlji do kojega bi se došlo

upravo kroz traženu I spomenutu široku javnu raspravu

i opći dogovor. Za kraj, s obzirom da se u Nacrtu plana

navodi: „Organizirati natječaje za izbor uprava

trgovačkih društava, uz mogući angažman i head

hunting agencija, te procedure predlaganja članova

nadzornih odbora“, postavlja se pitanje znači li to

konačno depolitizaciju uprava I nadzornih odbora u

tim tvrtkama?