studija uvoĐenja operativnog centra na podruČju … · 2018-10-03 · studija uvoĐenja...

SARAJEVO, NOVEMBAR 2016. GODINE

STUDIJA UVOĐENJA

OPERATIVNOG CENTRA 112 NA

PODRUČJU FEDERACIJE BOSNE I

HERCEGOVINE

STUDIJA UVOĐENJA OPERATIVNOG CENTRA 112 NA PODRUČJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je tačkom 3. Zaključka sa 3.

redovne sjednice održane 27.10.2015. godine, obavezao Federalnu upravu civilne zaštite

Federacije Bosne i Hercegovine da preduzme sve mjere i izradi Plan reorganizacije i

komunikacijskog uvezivanja postojećeg Operativnog centra 112 Federalne uprave civilne

zaštite Federacije Bosne i Hercegovine sa kantonalnim operativnim centrima civilne zaštite

na području Federacije Bosne i Hercegovine, a s ciljem uvođenja jedinstvenog evropskog

broja za hitne službe 112.

U cilju provedbe Zaključka Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i

Hercegovine, direktor Federalne uprave civilne zaštite imenovao je tročlanu ekspertnu radnu

grupu za izradu Studije uvođenja Operativnog centra 112 na cjelokupnom području

Federacije Bosne i Hercegovine.

U ekspertnu radnu grupu za izradu Studije uvođenja Operativnog centra 112 na cjelokupnom

području Federacije Bosne i Hercegovine imenovani su:

1. Mirnesa Softić, predsjednik,

2. Željko Dugonjić, član,

3. Eugen Ćubela, član.

Studija uvođenja Operativnog centra 112 na cjelokupnom području Federacije Bosne i

Hercegovine je rezultat rada i zajedničko autorsko djelo imenovanih članova ekspertne radne

grupe.


SADRŽAJ

LISTA KORIŠTENIH SKRAĆENICA ..................................................................................... 6

1 UVOD ................................................................................................................................. 7

2 TEORIJSKO-METODOLOŠKI OKVIR STUDIJE UVOĐENJA OPERATIVNOG

CENTRA 112 NA PODRUČJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE .......................... 9

2.1 Svrha i cilj studije ........................................................................................................ 9

2.2 Metodologija izrade studije ......................................................................................... 9

3 ORGANIZACIJA SISTEMA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA ............................................. 12

3.1 Zakonska regulativa u oblasti zaštite i spašavanja u Bosni i Hercegovini ................ 13

3.2 Organizacija sistema zaštite i spašavanja-Bosna i Hercegovina ............................... 13

3.3 Organizacija sistema zaštite i spašavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine ........... 15

3.4 Organizacija sistema zaštite i spašavanja u Republici Srpskoj ................................. 16

3.5 Organizacija sistema zaštite i spašavanja u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine ... 17

4 UVOĐENJE JEDINSTVENOG EVROPSKOG BROJA ZA HITNE SLUŽBE 112-

ZAKONSKA REGULATIVA ................................................................................................. 19

4.1 Evropska unija ........................................................................................................... 19

4.2 Bosna i Hercegovina ................................................................................................. 22

4.3 Federacija Bosne i Hercegovine ................................................................................ 24

5 UVOĐENJE JEDINSTVENOG EVROPSKOG BROJA 112 U FEDERACIJI BOSNE I

HERCEGOVINE-PREGLED STANJA .................................................................................. 28

5.1 Federacija Bosne i Hercegovine ................................................................................ 28

5.1.1 Administrativno-geografske karakteristike ........................................................ 28

5.1.2 Organizacija rada Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i

Hercegovine ...................................................................................................................... 31

5.2 Unsko-sanski kanton ................................................................................................. 32


5.2.2 Organizacija rada kantonalne uprave civilne zaštite i hitnih službi kantona ..... 34

5.3 Posavski kanton ......................................................................................................... 35



5.4 Tuzlanski kanton ....................................................................................................... 37




5.5 Zeničko-dobojski kanton ........................................................................................... 40



5.6 Bosansko-podrinjski kanton ...................................................................................... 43



5.7 Srednjobosanski kanton............................................................................................. 45



5.8 Hercegovačko- neretvanski kanton ........................................................................... 48



5.9 Zapadno-hercegovački kanton .................................................................................. 50



5.10 Kanton Sarajevo ........................................................................................................ 52



5.11 Kanton 10 .................................................................................................................. 55



6 TELEKOMUNIKACIJSKA INFRASTRUKTURA POTREBNA ZA

FUNKCIONIRANJE SISTEMA 112 ...................................................................................... 58

6.1 Telekomunikacijska infrastruktura operatora telekomunikacijskih usluga ............... 59

6.2 SDH komunikacijska mreža ...................................................................................... 67

6.3 SPIN mreža ............................................................................................................... 70

6.4 Komunikacijska mreža Elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine .............. 70

7 KARAKTERISTIKE SISTEMA 112 ............................................................................... 72

7.1 Funkcionalne i tehničke karakteristike sistema 112 .................................................. 72

7.2 Konceptualne i organizacijske karakteristike sistema 112 ........................................ 74

7.3 Standardne operativne procedure i planovi djelovanja centara 112 .......................... 77

8 STATISTIKA POZIVA PREMA HITNIM SLUŽBAMA .............................................. 79

8.1 Pozivi prema hitnim službama u Bosni i Hercegovini .............................................. 79

8.2 Pozivi prema hitnim službama u Federaciji Bosne i Hercegovine............................ 81


8.3 Pozivi prema hitnim službama u kantonima Federacije Bosne i Hercegovine ......... 83

9 TEHNIČKE SMJERNICE I PREPORUKE USPOSTAVE SISTEMA 112.................... 92

9.1 Osnovni principi dizajna sistema 112 ....................................................................... 92

9.2 Osnove tehničkog rješenja ........................................................................................ 93

9.2.1 Topologija .......................................................................................................... 93

9.2.2 Dijelovi sistema 112 .......................................................................................... 94

9.2.3 Aplikativno rješenje ........................................................................................... 95

9.2.4 Ulaz podataka i inciranje slučajeva .................................................................... 97

9.2.5 Distribucija poziva ............................................................................................. 98

9.2.6 Obrada i klasifikacija slučajeva ......................................................................... 99

9.2.7 Bilježenje podataka .......................................................................................... 100

9.2.8 Integracija radio komunikacija ........................................................................ 101

9.2.9 Povezivanje sa senzorima i drugim automatskim uređajima ........................... 102

9.3 Prostorna dimenzija i GIS podsistem ...................................................................... 103

9.3.1 Općenito o GIS-u ............................................................................................. 103

9.3.2 Podsistem za telefonske komunikacije ............................................................ 105

9.3.3 Hardver i sistemski softver sistema ................................................................. 107

9.3.4 IP komunikacija ............................................................................................... 108

9.3.5 Osiguravanje kontinuiranog rada (Pouzdanost i sigurnost) ............................. 110

9.3.6 Povezivanje s drugim sistemima ...................................................................... 110

9.3.7 Nova funkcija sistema 112-eCall ..................................................................... 111

10 PRIJEDLOG UVOĐENJA OPERATIVNOG CENTRA 112 NA PODRUČJU

FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE .......................................................................... 113

10.1 Prijedlog modela sistema 112 ................................................................................. 113

10.1.1 Koncept organizacijske i funkcionalne strukture sistema 112 ......................... 115

10.1.2 Arhitektura sistema .......................................................................................... 118

10.1.3 Prijedlog međusobnog mrežnog povezivanja Operativnih centara 112 i

integracije sistema 112 sa operatorima telekomunikacijskih usluga .............................. 121

10.1.4 Tehnička opremljenost pozivnih centara (operativnih centara 112) i serverskih

lokacija 128

10.1.5 Prijedlog kadrovske organizacije Operativnih centara 112 u Federaciji Bosne i

Hercegovine .................................................................................................................... 134

10.1.6 Prijedlog integracije operativnih centara 112 sa pozivnim centrima hitnih službi

136


10.2 Finansijski aspekti uvođenja broja 112 ................................................................... 137

10.3 Organizacioni i tehnički aspekti funkcionisanja sistema 112 ................................. 141

10.3.1 Prikupljanje podataka i održavanje akcijskih planova ..................................... 141

10.3.2 Tehničko dežurstvo .......................................................................................... 142

10.3.3 Kontinuirana obuka i trening osoblja ............................................................... 142

10.3.4 Briga o osobama s invaliditetom i korisnicima sistema 112 s posebnim

socijalnim potrebama ...................................................................................................... 142

10.4 Obaveze operatora telekomunikacijskih usluga ...................................................... 143

11 ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 145

POPIS SLIKA ........................................................................................................................ 148

POPIS TABELA .................................................................................................................... 151

LITERATURA ...................................................................................................................... 152


LISTA KORIŠTENIH SKRAĆENICA

ANI/ALI Automatic Number Identification/Automatic Location Identification.

BRA Basic Rate Access

CUM Centar urgentne medicine

DDI Direct Dialling Inward

EPHZHB Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne

ERA Emergency Road Assistanc

ERS Elektroprivreda Republike Srpske

FUCZ Federalne uprave civilne zaštite

GIS Geografski informacijski sistem

GLONASS Globalnaya navigatsionnaya sputnikovaya sistema

GPS Global Positioning System

GSM Global System for Mobile Communications

HDD Hard Disk Drive

HTTP HyperText Transfer Protocol

HW Hardware

ICITAP International Criminal Investigative Training Assistance Program

IDDEEA Agencija za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka

IPsec Internet Protocol Security

ISDN Integrated Services Digital Network

JSON JavaScript Object Notation

KUCZ Kantonalna uprava civilne zaštite

LAN Local Area Network

LCS LoCation Services

MLC/GMLC Mobile Location Centre/Gateway Mobile Location Centre

NAS Network Attached Storage

NG112 Next Generation 112

NOSBiH Nezavisni operator sistema BiH

OKCBiH-112 Operativno-komunikacijski centar BiH-112

OPGW Optical Ground Wire

PBX Private Branch Exchange

PDH Plesiochronous Digital Hierarchy

PMR Private Mobile Radio/Professional Mobile Radio

PRA Primary Rate Access

PSAP Public Safety Answering Point

PSTN Public Switched Telephone Network

QoS Quality of Service

RAK Regulatorna agencija za komunikacije

SDH Synchronous Digital Hierarchy

SIP Session Initiation Protocol


SIVP Sistem integralnog vođenja poziva

SOAP Simple Object Access Protocol

SOP Standardne operativne procedure

SPIN State Police Information Network

SPP Sistem prenosa poziva

SSD Solid State Drive

STM Synchronous Transport Module

SW Software

TCP/IP Transmission Control Protocol/Internet Protocol

TDM Time Division Multiplex

TDMA Time Division Multiple Access

TETRA Terrestrial Trunked Radio

UMTS Universal Mobile Telecommunications System

UPS Uninterruptible Power Supply

VLAN Virtual Local Area Network

VOIP Voice over Internet Protocol

WAN Wide Area Network

WLAN Wireless Local Area Network

XML EXtensible Markup Language


7

1 UVOD

Intenzivan tehnološki razvoj je život stanovništva na planeti Zemlji učinio rizičnim, a

svakodnevna pojava različitih prirodnih i antropogenih nesreća je evidentan dokaz ove

tvrdnje. Potreba za spriječavanjem posljedica katastrofa različitog porijekla zahtijevala je i

zahtijeva institucionalan odgovor na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou.

Koncept jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 predstavlja dio organizovane

aktivnosti evropskih zemalja s ciljem preventivnog i pravovremenog djelovanja, stručnog

pristupa i komunikacijske uvezanosti kako bi se koordiniranim aktivnostima više službi, te

adekvatnim korištenjem postojećih ljudskih i materijalnih potencijala doprinijelo brzom i

adekvatnom zbrinjavanju pojedine situacije koja nosi stepen hitnosti.

Jedinstveni evropski broj za hitne službe 112 normativno-pravno i praktično uveden je 29.

jula 1991. godine Odlukom Vijeća Evrope o uvođenju jedinstvenog evropskog broja za hitne

službe 112, (EEC/369/91) s ciljem da se građanima zemalja članica Evropske unije u slučaju

prirodnih ili drugih nesreća omogući hitno obavještavanje nadležnih državnih organa.

Temeljna ideja je bila da se telefonskim pozivanjem jedinstvenog evropskog broja 112

osigura brza, koordinirana i efikasna reakcija nadležnih institucija, službi i organa kako bi se

zaštitili ili sačuvali ljudski životi i materijalna dobra.

Važnost uvođenja ovog sistema je potvrđena usvajanjem Rezolucije o univerzalnim uslugama

i jedinstvenom evropskom broju za hitne službe 112 od strane Evropskog parlamenta, 05.

jula 2011. godine, kojom se od zemalja članica Evropske unije traži potpuniji i efikasniji

razvoj sistema jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 i razvijanje inovativnih

rješenja. Prema navedenoj Rezoluciji, Evropska komisija treba da razmotri uvođenje

restriktivnih mjera protiv država članica koje ne ispunjavaju svoje obaveze u navedenom

smislu.

Pozivom na broj 112 se može prijaviti nesreća ili prijetnja po ljudske živote, imovinu, okoliš i

kulturna dobra. Pozivni centar 112 djeluje kao jedinstveni komunikacioni centar za sve vrste

hitnih situacija. Može se nazvati u slučaju potrebe za hitnom medicinskom pomoći, pomoći

vatrogasaca, policije, gorske službe spašavanja, veterinarskom i pomoći drugih hitnih službi i

operativnih snaga sistema zaštite i spašavanja. Centar 112 je na raspolaganju i u slučaju da

neko od građana uoči požar, istjecanje opasnih tvari, onečišćenje pitke vode, rijeke, mora te

druge pojave koje predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi ili životinja ili ugrožavaju

imovinu, okoliš i kulturna dobra.

Koordinacija djelovanja u hitnim situacijama radi spašavanja ljudskih života i materijalnih

dobara predstavlja složenu aktivnost gdje je neophodna koordnacija različitih resursa za

spašavanje.


8

Osim za građane, broj 112 ima prednosti i za hitne službe jer su operateri u operativnom

centru 112 jedna vrsta ulaznog filtera za primljene pozive zbog čega se hitnim službama

proslijeđuju samo stvarni hitni pozivi u kojima se traži konkretna intervencija dok se

zlonamjerni, nenamjenski ili višestruki pozivi kojim se dojavljuje isti hitni slučaj ne

proslijeđuju. Hitne službe česta su meta neodgovornih osoba koji zlonamjernim ili

nenamjenskim pozivima zauzimaju linije i otežavaju rad operatera.

U Izvještaju Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine u 2013. godini, navedeno je

da u Bosni i Hercegovini nisu poduzete nikakve aktivnosti na uvođenju jedinstvenog

evropskog broja za hitne službe 112, na osnovu čega je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine

zadužilo sve nadležne institucije i organe da izvrše svoje obaveze u ovoj oblasti.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, jednim od zaključaka sa 3.

redovne sjednice održane 27.10.2015. godine, obavezao je Federalnu upravu civilne zaštite

Federacije Bosne i Hercegovine da poduzme sve mjere i izradi Plan reorganizacije i

komunikacijskog uvezivanja postojećeg Operativnog centra 112 Federalne uprave civilne

zaštite Federacije Bosne i Hercegovine sa kantonalnim operativnim centrima civilne zaštite

na području Federacije Bosne i Hercegovine, a s ciljem uvođenja jedinstvenog evropskog

broja za hitne službe 112.

U skladu sa Zaključkom Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine,

Federalni štab civilne zaštite je imenovao ekspertnu grupu za izradu Studije uvođenja

Operativnog centra 112 na cjelokupnom području Federacije Bosne i Hercegovine.


9

2 TEORIJSKO-METODOLOŠKI OKVIR STUDIJE

UVOĐENJA OPERATIVNOG CENTRA 112 NA

PODRUČJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

2.1 Svrha i cilj studije

Svrha izrade Studije uvođenja Operativnog centra 112 na području Federacije Bosne i

Hercegovine je da se sačini dokumenat koji će biti osnova za aktivnosti koje Vlada Federacije

Bosne i Hercegovine treba da provede s ciljem uvođenja jedinstvenog evropskog broja za

hitne službe 112 na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Cilj Studije je davanje stručnih preporuka nadležnim institucijama Federacije Bosne i

Hercegovine vezano za sigurnosne, ekonomske, tehničke, socijalne i opće društvene

karakteristike predloženog projekta, te utvrđivanje finansijske, ekonomske i sigurnosne

opravdanosti ulaganja finansijskih sredstava i razvoja institucionalnih kapaciteta u ovoj

oblasti.

2.2 Metodologija izrade studije

Studija uvođenja Operativnog centra 112 na području Federacije Bosne i Hercegovine kroz

svoj sadržaj daje pregled postojećeg stanja u sistemu zaštite i spašavanja vezanog za

mogućnost uvođenja Operativnog centra 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine te stanja u

postojećem Operativnom centru Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i

Hercegovine te operativnim centrima kantonalnih uprava civilne zaštite u Federaciji Bosne i

Hercegovine. Također, opisano je i stanje u Operativno - komunikacijskom centru Bosne i

Hercegovine-112 Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine.

Studija navodi važne segmente zakonodavstva Evropske Unije vezanog za uvođenje

jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 sa ciljem harmonizacije i usklađivanja

zakona i podzakonskih akata u Bosni i Hercegovini sa istim. Na osnovu definisane svrhe i

postavljenog cilja istraživanja i izrade dokumenta, u radu su korištene opće i posebne naučne

metode.

Analiza i sinteza spadaju u opće naučne metode i u ovom dokumentu su korištene s ciljem

davanja pregleda stanja vezanog za uvođenje jedinstvenog evropskog broja za hitne službe

112 na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, što uključuje pregled tehničkog i

organizacijskog stanja, te načina finansiranja i legislativnog uređanja oblasti zaštite i

spašavanja na nivou kantona, Fedracije Bosne i Hercegovine i državnog nivoa.


10

Deduktivna metoda predstavlja metodu zaključivanja od općeg ka posebnom i

podrazumijeva specijalizirani metodološki postupak kojim se iz općeg saznanja o

jedinstvenom evropskom broju za hitne službe 112 na nivou Evropske unije stiču posebna i

pojedinačna saznanja o ulozi i značaju jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 te

njegovoj primjenjivosti u Bosni i Hercegovini.

Komparativna metoda će biti vrlo zastupljena metoda tokom izrade ovog dokumenta. U

najvećem broju slučajeva predstavlja dolazak do određenih zaključaka upoređivanjem

polazišnih premisa a može koristiti između ostalog i određene statističke podatke. U ovom

radu će biti korištena kako bi se došlo do određenih saznanja: npr. izvršilo se upoređivanje

legislativne i materijalne osnove, baza podataka kao i drugih elemenata neophodnih za

predmetni proces posebno sa aspekta činjenice da će u narednom periodu biti potrebno

izvršiti usaglašavanje legislative Federacije Bosne i Hercegovine sa pravnim tečevinama

Evropske unije, kao i usaglašavanje sa legislativom ostalih institucija u pravnom okviru

Bosne i Hercegovine.

Normativna metoda je veoma korisna metoda u istraživanju, posebno kada je riječ o onim

dijelovima rada gdje su elaborirana pitanja zakonodavstva Evropske unije i njihovi pravni

akti, kao i zakonodavstvo na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine,

Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koje moraju u ovoj oblasti ispuniti

veliki broj uslova.

Statistička metoda će biti korištena u smislu prikaza odnosa mjerljivih kvantititavnih

elemenata, a koji se između ostalog odnose na podatke o broju poziva koji su upućeni prema

kratkim brojevima hitnih službi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Metoda ankete. S ciljem prikupljanja vjerodostojnih podataka i iniformacija s terena

ekspertna radna grupa je kreirala obrasce, upitnike, dopise i upite koji su putem Federalne

uprave civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine upućeni institucijama od interesa na

nivou Bosne i Hercegovine, nivou Federacije Bosne i Hercegovine te na nivou kantona.

Pitanja u upitniku su se odnosila na tehničku opremljenost postojećih operativnih centara koji

djeluju u okviru Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine kao i

kantonalnih uprava civilne zaštite, na raspoloživost prostorom, raspoloživost baza podataka o

resursima, kadrovskoj opremljenosti, organizaciju hitnih službi na nivou kantona, zakonsku

regulativu, izvore finansiranja te buduće planove razvoja uprava civilne zaštite.

Pored obrasca – upitnika, ekspertna grupa uputila je dopise i upite prema Regulatornoj

agenciji za komunikacije Bosne i Hercegovine (RAK) te Ministarstvu civilnih poslova Bosne

i Hercegovine odnosno Agenciji za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu

podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA) koja djeluje kao samostalna služba u okviru

Ministarstva civilnih poslova, a vezanim za dostavu mišljenja o mogućnostima puštanja u

funkciju broja 112 na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine te mogućnostima korištenja

radio-relejne transportne mreže (SDH) razvijene za potrebe institucija Bosne i Hercegovine,


11

za potrebe uvođenja jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 na teritoriji Federacije

Bosne i Hercegovine. Informacije za potrebe Studije su prikupljane i kroz neposredne grupne

i pojedinačne razgovore i intervjue sa uposlenicima relevantnih institucija na svim

organizacijskim nivoima u Bosni i Hercegovini, od kojih su dobijene značajne informacije

vezane za mogućnost uvođenja Operativnog centra 112 na području Federacije Bosne i

Hercegovine.


12

3 ORGANIZACIJA SISTEMA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

Organizacija sistema zaštite i spašavanja u Bosni i Hercegovini shematski je prikazana

narednom slikom:

Slika 1. Shematski prikaz povezanosti institucija zaštite i spašavanja1

1 Izvor: Ministarstvo sigurnosti, Sektor za zaštitu i spašavanje


13

3.1 Zakonska regulativa u oblasti zaštite i spašavanja u Bosni i

Hercegovini

Oblast zaštite i spašavanja u Bosni i Hercegovini, a u okviru toga i sistem jedinstvenog

evropskog broja 112, definisan je prvenstveno Ustavom Bosne i Hercegovine i Okvirnim

zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u

Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br: 50/08), dok mnoga zakonska rješenja kako

na nivou Bosne i Hercegovine tako i na ostalim nivoima organizovanja vlasti u Bosni i

Hercegovini, posredno ili neposredno, regulišu ili na neki od modaliteta vezuju teme opšte

sigurnosti i u okviru toga samog sistema odgovora na hitne situacije. Najznačajniji zakoni i

podzakonski akti koju regulišu sistem zaštite i spašavanja u Bosni i Hercegovini su:

- Ustav BiH;

- Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine (Službeni

glasnik BiH br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09);

- Okvirni zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih

nesreća u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik BiH, br. 50/08.);

- Pravilnik o organizaciji, uslovima i načinu funkcionisanja Operativno-

komunikacijskog centra Bosne i Hercegovine-112 (Službeni glasnik BiH, br. 56/09);

- Zakon o komunikacijama (Službeni glasnik BiH, br. 31/03);

- Pravilo 38/2008 Regulatorne agencije za komunikacije BiH-Plan brojeva za

telefonske usluge Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine;

- Zakon o zaštiti i spašavanju u vandrednim situcijama Republike Srpske („Službeni

glasnik RS“ br. 121/12);

- Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća

"Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, br. 22/06 i br. 43/10);

- Zakon o zaštiti od požara i vatrogastva ( „Službene novine Federacije BiH“, br.

64/09);

- Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u

Brčko distriktu Bosne i Hercegovine („Službni glasnik Brčko distrikta BiH“, br.

29/16).

3.2 Organizacija sistema zaštite i spašavanja-Bosna i Hercegovina

Na državnom nivou u oblasti zaštite i spašavanja nadležnost ima Vijeće ministara Bosne i

Hercegovine i institucije Bosne i Hercegovine. Članom 13. Okvirnog zakona o zaštiti i

spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u Bosni i Hercegovini

su definisane nadležnosti Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u oblasti zaštite i spašavanja.

Neke od najznačajnijih su:


14

utvrđuje prijedlog programa razvoja sistema zaštite i spašavanja na nivou institucija i

organa BiH i dostavlja ga Parlamentarnoj skupštini na usvajanje. Program sadržava

smjernice za koncipiranje programa razvoja sistema zaštite i spašavanja u entitetima i

Brčko distriktu;

donosi akt o formiranju Koordinacijskog tijela Bosne i Hercegovine za zaštitu i

spašavanje;

donosi akt o formiranju Operativno – komunikacijskog centra BiH-112, uvođenju

evropskog broja za hitne situacije - 112 i propisuje uvjete i način funkcionisanja

Operativno-komunikacijskog centra BiH-112;

proglašava nastanak i prestanak stanja prirodne nesreće, na teritoriji Bosne i

Hercegovine, na prijedlog Koordinacijskog tijela BiH za zaštitu i spašavanje ili na

zahtjev nadležnih organa entiteta ili Brčko Distrikta BiH, koji su već proglasili stanje

nesreće na svojoj teritoriji.

Članom 14. Okvirnog zakona se definišu nadležnosti Ministarstva sigurnosti Bosne i

Hercegovine u oblasti zaštite i spašavanja. Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine

između ostalog:

osigurava provođenje ovog zakona i drugih propisa iz oblasti zaštite i spašavanja koji

se donose na osnovu ovog zakona;

izrađuje i predlaže Program razvoja sistema zaštite i spašavanja institucija i organa

Bosne i Hercegovine

u koordinaciji sa nadležnim institucijama i organima Bosne i Hercegovine,

entitetskim upravama civilne zaštite i nadležnim organom za civilnu zaštitu Brčko

Distrikta BiH, propisuje procedure komunikacije između institucija i organa Bosne i

Hercegovine, te institucija i organa Bosne i Hercegovine s entitetima i Brčko

Distriktom BiH u slučaju prirodnih ili drugih nesreća, kao i procedure obavještavanja

javnosti

izrađuje i predlaže akt o formiranju Operativno-komunikacijskog centra Bosne i

Hercegovine – 112;

izrađuje i predlaže Vijeću ministara BiH organizaciju, opremanje, uslove i način

funkcionisanja Operativno-komunikacijskog centra Bosne i Hercegovine - 112 i način

dostavljanja i distribuciju podataka;

predlaže traženje međunarodne pomoći za zaštitu i spašavanje i koordinira

provođenje standardnih operativnih procedura za njen prihvat;

traži od Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine angažovanje Oružanih snaga

Bosne i Hercegovine u slučaju prirodne ili druge nesreće, nakon što se iscrpe

raspoloživi civilni resursi za odgovor na prirodnu ili drugu nesreću;

Okvirnim zakonom definisane nadležnosti u ovoj oblasti Ministarstvo sigurnosti Bosne i

Hercegovine provodi preko Sektora za zaštitu i spašavanje kao osnovne organizacione

jedinice, čiji je osnovni zadatak uspostavljanje i koordinacija sistema zaštite i spašavanja

ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća.


15

Posebnu ulogu Sektor za zaštitu i spašavanje ima u slučajevima kada se radi o velikim

prirodnim nesrećama kada se istroše kapaciteti lokalnog i entitetskog nivoa po principu

supsidijarnosti ili kada se radi o nesrećama sa prekograničnim efektima. Za djelovanje u

najtežim slučajevima Vijeće ministara Bosne i Hercegovine formiralo je Koordinaciono tijelo

Bosne i Hercegovine za zaštitu i spašavanje koje se sastoji od 21 člana i to:

- devet predstavnika institucija državnog nivoa Bosne i Hercegovine,

- po pet predstavnika iz Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i

- dva predstavnika iz Brčko distrikta.

U okviru Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine uspostavljen je Operativno-

komunikacijski centar BiH-112 čija je osnovna uloga upravo poboljšanje koordinacije u

sistemu zaštite i spašavanja od momenta prijema informacije o događaju na terenu do

završetka aktivnosti na odgovoru na nesreću.

Rad i djelovanje Operativno-komunikacijskog centra BiH – 112 definisan je Pravilnikom o

organizaciji, uslovima i načinu funkcionisanja Operativno-komunikacijskog centra BiH -112

(„Službeni glasnik BiH“ br. 56/09). Prema odredbama navedenog Pravilnika, Operativno-

komunikacijski centar BiH-112 djeluje kao informacijsko i komunikacijsko središte, te

između ostalog vrši prikupljanje, obradu i distribuciju podataka o svim oblicima opasnosti od

prirodnih ili drugih nesreća na području Bosne i Hercegovine, za potrebe nadležnih institucija

i organa Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta, susjednih i drugih država i

međunarodnih organizacija.

3.3 Organizacija sistema zaštite i spašavanja u Federaciji Bosne i

Hercegovine

Osnovni nosilac aktivnosti u oblasti zaštite i spašavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine je

Federalna uprava civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine. U skladu sa Zakonom o

zaštiti i spašavanju definisanim nadležnostima Federalna uprava civilne zaštite Federacije

Bosne i Hercegovine, kao samostalna uprava odgovorna Vladi Federacije BiH izvršava

sljedeće poslove i zadatke:

- provodi utvrđenu politiku i obezbjeđuje izvršenje federalnih zakona i drugih

federalnih propisa u oblasti zaštite i spašavanja;

- izrađuje procjenu ugroženosti Federacije Bosne i Hercegovine, izrađuje Program

razvoja zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća Federacije Bosne i

Hercegovine;

- predlaže Plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća Federacije BiH;


16

- donosi propise o sadržaju, načinu i rokovima izvještavanja o prirodnim i drugim

nesrećama;

- organizira, priprema i obučava štabove, jedinice i povjerenike civilne zaštite i službe

zaštite i spašavanja;

- organizira i usklađuje provođenje mjera zaštite i spašavanja, te organizira i provodi

poslove zaštite od požara i vatrogastva;

- priprema i izrađuje elemente za funkcionisanje osnovne djelatnosti u okviru budžeta

Federacije;

- organizira Federalni operativni centar civilne zaštite;

- ostvaruje međunarodnu saradnju u oblasti zaštite i spašavanja, u skladu sa propisima

koje donose nadležni organi vlasti Bosne i Hercegovine;

- kantonalnim organima uprave, kantonalnim ustanovama i općinskim službama za

upravu izdaje instrukcije za izvršavanje federalne politike, Zakona o zaštiti i

spašavanju i drugih federalnih propisa iz oblasti zaštite i spašavanja ljudi i

materijalnih dobara;

- vrši inspekcijski nadzor u oblasti zaštite i spašavanja;

- organizira i realizira Program deminiranja u okviru Strategije protivminskih akcija u

Bosni i Hercegovini;

- vodi propisane evidencije i vrši druge poslove zaštite i spašavanja, u skladu sa

zakonom i drugim propisima i općim aktima;

- vrši funkciju stručne službe Federalnog štaba civilne zaštite i Federalne komisije za

procjenu šteta od prirodnih i drugih nesreća;

- vrši i druge poslove zaštite i spašavanja koji se zakonom stave u nadležnost Uprave.

Na kantonalnom nivou (deset kantona) funkcioniraju kantonalne uprave civilne zaštite sa

svojim operativnim centrima. Unutrašnja organizacija kantonalnih uprava civilne zaštite

prilagođena je specifičnostima svakog kantona i postavljena je tako da može odgovoriti

obavezama u provođenju mjera zaštite i spašavanja.

Prilikom izbijanja većih prirodnih i drugih nesreća kantonalne uprave civilne zaštite, uz

pomoć i angažovanje drugih kantonalnih i općinskih organa, te kroz funkcioniranje

Kantonalnog štaba civilne zaštite preuzima aktivnosti rukovođenja i koordinacije na akcijama

zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara.

3.4 Organizacija sistema zaštite i spašavanja u Republici Srpskoj

Nosilac aktivnosti u oblasti zaštite i spašavanja u Republici Srpskoj je Republička uprava

civilne zaštite Republike Srpske. Od juna mjeseca 2016. godine Republička uprava civilne

zaštite djeluje kao samostalna republička uprava u Republici Srpskoj. Do tada je

organizaciono bila u sastavu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.


17

Republička uprava civilne zaštite ima sjedište u Istočnom Sarajevu i sektorski je

organizovana kako na nivou Uprave tako i kroz 5 regionalnih centara koji se nalaze u Banja

Luci, Bijeljini, Doboju, Sokocu i Trebinju. U skladu sa Zakonom o zaštiti i spašavanju u

vanrednim situcijama Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, br. 121/12) kojim je

regulisana oblast zaštite i spašavanja u Republici Srpskoj Republička uprava civilne zaštite

obavlja, između ostalog, i sljedeće zadatke:

- prati, usklađuje i provodi utvrđenu politiku i smjernice i obezbjeđuje izvršavanje

zakona i drugih propisa u oblasti civilne zaštite;

- izrađuje program opremanja zaštite i spasavanja;

- izrađuje procjenu ugroženosti na cijeloj teritoriji Republike Srpske i predlaže plan

civilne zaštite Republike;

- priprema elemente plana odbrane Republike iz oblasti civilne zaštite;

- vrši koordinaciju djelovanja subjekata od značaja za zaštitu i spasavanje u slučaju

elementarne nepogode i druge nesreće u Republici;

- vrši koordinaciju između subjekata koji učestvuju u zaštiti i spasavanju na teritoriji

Republike sa subjektima za zaštitu i spasavanje Bosne i Hercegovine, Federacije

Bosne i Hercegovine, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, susjednih i drugih

zemalja;

- pribavlja i obrađuje podatke o svim vrstama pojava i opasnosti koje mogu dovesti do

elementarne nepogode i druge nesreće;

- organizuje i sprovodi poslove osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja;

- pruža stručnu pomoć i donosi uputstva i instrukcije za rad organa civilne zaštite grada

odnosno opštine;

- vodi propisane evidencije i vrši druge poslove iz oblasti civilne zaštite u skladu sa

zakonom.

Članovima 124. i 125. Zakona o zaštiti i spašavanju u vanrednim situcijama definisana je

uspostava jedinstvenog autonomnog elektronskog informaciono-komunikacionog sistema,

osnivanje republičkog operativno-komunikativnog centra, područnih operativno-

komunikativnih centara i operativno-komunikativnih centara opština, odnosno gradova u

Republici Srpskoj i njihove nadležnosti.

3.5 Organizacija sistema zaštite i spašavanja u Brčko distriktu Bosne i

Hercegovine

Na nivou Brčko distrikta Bosne i Hercegovine sistem zaštite i spašavanja funkcioniše u

okviru Odjela za javnu sigurnost Brčko distrikta BiH. Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i

materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine

reguliše oblast zaštite i spašavanja na teritoriji Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko


18

distrikta BiH“, br. 29/16). Članom 62. Navedenog zakona se definišu nadležnosti Operativno-

komunikacijskog centra Brčko distritka BiH.

U okviru Odjela za javnu sigurnost Brčko distrikta BiH se obavljaju poslovi preventivnog

djelovanja i spašavanja ljudi i materijalnih dobara ugroženih požarom, akcidentnim i drugim

nesrećama, poplavama, saobraćajnim nesrećama, poslove civilne zaštite,poslove deminiranja,

uklanjanja i uništavanja neeksplodiranih ubojnih i minsko eksplozivnih sredstava, poslove

osmatranja i obavještavanja, fizičko-tehničkog obezbjeđenja objekata Vlade Brčko distrikta

BiH i druge poslove zaštite i spašavanja u skladu sa Zakonima Bosne i Hercegovine i Brčko

distrikta BiH.


19

4 UVOĐENJE JEDINSTVENOG EVROPSKOG BROJA ZA

HITNE SLUŽBE 112-ZAKONSKA REGULATIVA

4.1 Evropska unija

Prvi evropski dokument koji službeno spominje broj 112 je Odluka Vijeća Evropske unije od

29. jula 1991. godine o uvođenju jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 (Council

decision of 29 July 1991 on the introduction of a single Evropean emergency call number,

91/396/EEC2).

Spomenutom Odlukom uvođenje i funkcionisanje jedinstvenog evropskog broja za hitne

službe 112 predviđeno je paralelno s postojećim nacionalnim brojevima hitnih službi. U

ovom trenutku broj 112 fuknkcioniše u svim zemljama Evropske unije, a u nekima i kao

jedini broj za hitne službe.

Nakon usvajanja Odluke o uvođenju jedinstvenog evropskog broja 112, ova oblast je

detaljnije uređena sa dodatnim direktivama. To se prije svega odnosi na Direktivu Evropskog

Parlamenta i Vijeća od 26. februara 1998 o primjeni otvorenog pristupa mreži (ONP) za

govornu telefoniju (Directive 98/10/EC on open network3), te Direktivi Evropskog

parlamenta i Vijeća od 7. marta 2002. godine o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi

sa elektronskim komunikacijskim mrežama i uslugama - Direktiva o univerzalnoj usluzi

(Directive 2002/22/EC Universal Service Directive4).

Navedenim direktivama regulišu se tehnički i pravni aspekti pozivanja broja 112 (osiguranje

besplatnog telefonskog poziva sa bilo kog nepokretnog telefonskog uređaja, mjere kako bi se

korisnicima s invaliditetom i korisnicima s posebnim potrebama omogućio pristup hitnim

službama, obavezu lociranja pozivatelja, mogućnost pozivanja broja 112 u slučajevima

isključenja pretplatnika zbog neplaćanja telefonskog računa, dostup do operatera u centru 112

osobama s oštećenjem sluha ili poteškoćama u govoru i sl.).

Slikom je prikazan hronološki pregled najvažnijih direktiva, uredbi i odluka vezanih za

uvođenje jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 u Evropskoj uniji.

2 Izvor: http://eur-lex.evropa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:31991D0396

3 Izvor: http://eur-lex.evropa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:31998L0010

4 Izvor: http://eur-lex.evropa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=CELEX%3A32002L0022

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:31991D0396

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:31998L0010

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=CELEX%3A32002L0022


20

Slika 2. Hronološki pregled najvažnijih direktiva, uredbi i odluka EU

Dana 25. jula 2003. godine usvojena je Preporuka Evropske komisije o lociranju poziva

upućenih prema broju 112 (Commission recommendation 2003/558/EC on the processing of

caller location information in electronic communication networks5). Preporukom je zemljama

članicama Evropske unije preporučena implementacija metoda slobodnog ustupanja

informacija o lokaciji pozivatelja broja 112, za razliku od do tada korištene metode ustupanja

navedenih informacija na izričiti zahtjev nadležnih tijela.

U julu 2009. godine stupila je na snagu Uredba Evropskog parlamenta i Vijeća o roaming

uslugama u zemljama članicama Evropske unije (Regulation (EC) No 544/2009 Roaming

Regulation6). Ovom Uredbom propisana je automatska isporuka SMS poruka sa

informacijama o jedinstvenom evropskom broju hitnih službi 112 na mobilne telefone

prilikom putovanja građana između zemalja članica Evropske unije. Uredbom je predviđeno

da ovu uslugu osiguravaju operateri mobilne telefonije u zemljama Evropske unije.

Decembra 2009. godine objavljene su izmjene Direktive Evropskog parlamenta i Vijeća o

univerzalnim uslugama (Directive 2009/136/EC updated Universal Service Directive7).

Izmjenama u ovoj Direktivi se građanima osigurava bolji pristup hitnim službama i broju 112

uvođenjem novih tehnologija pristupa, pored tradicionalne telefonije i nove tehnologije (kao

što su VoIP i sl.). Izmjenama je pojačana obaveza operatora za pružanje informacija o

lokaciji pozivatelja hitnih službi i poboljšan je pristup broju 112 osobama s invaliditetom.

Obaveze se odnose na poboljšanje tačnosti i pouzdanosti kod zahtjeva za dostavu informacija

5 Izvor: http://eur-lex.evropa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:32003H0558&qid=1461235218417

6 Izvor: http://eur-lex.evropa.eu/legal-content/en/ALL/?uri=CELEX:32009R0544

7 Izvor: http://eur-lex.evropa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1461237959859&uri=CELEX:32009L0136

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:32003H0558&qid=1461235218417

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/ALL/?uri=CELEX:32009R0544

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1461237959859&uri=CELEX:32009L0136


21

o lokaciji pozivatelja. Na broj 112, pored ostalih, direktno se odnose slijedeći članovi ove

Direktive: član 20., član 21., član 23. i član 26.

Pored navedenih, potrebno je spomenuti i Direktivu o privatnosti i elektronskim

komunikacijama (Directive 2009/136/EC on privacy and electronic communications8) koja se

odnosi na zaštitu podataka i privatnosti u vezi sa jedinstvenim evropskim brojem za hitne

službe 112. Direktivom se nalaže da države članice Evropske unije mogu ograničiti prava na

privatnost korisnika i pretplatnika telekomunikacijskih usluga a u vezi sa identifikacijom

pozivaoca broja 112 i njegovom geografskom lokacijom, gdje god je to potrebno, a radi

praćenja zlonamjernih poziva i radi utvrđivanja pozivajućeg broja i lokacije kada je to

potrebno u cilju efikasnog obavljanja zadataka iz djelokruga rada hitnih službi. U tu svrhu

države članice Evropske unije mogu donijeti posebne odredbe kako bi se davaocima

telekomunikacijskih usluga osigurao pristup pozivnim brojevima i podacima o lokaciji bez

prethodnog pristanka korisnika i pretplatnika usluga.

Rezolucijom Evropskog parlamenta iz jula 2011. godine o univerzalnoj usluzi i broju 112

(Evropean Parliament resolution of 5 July 2011 on universal service and the 112 emergency

number9), dodatno je istaknuta važnost funkcionisanja jedinstvenog evropskog broja za hitne

službe 112. Istaknuta je njegova uloga u spašavanju ljudskih života, neiskorišteni potencijali

broja 112, njegova nedovoljna prepoznatost kod građana, kao i potreba bolje koordinacije i

tehnološki potencijal.

U cilju jačanja svijesti o broju 112 potpisane su i Deklaracije o evropskom broju 112 iz

2007. godine (Written Declaration on the Evropean emergency call number 11210

), i

Deklaracije o ranom upozoravanju u slučaju velikih katastrofa iz 2008. godine (Declaration

of the Evropean Parliament on early warning for citizens in major emergencies11

).

Pored svega, potrebno je navesti i legislativu koja se odnosi na eCall sistem. Uspostava eCall

sistema predstavlja inicijativu Evropske komisije koja za sobom povlači instalaciju

elektronskog sigurnosnog sistema u automobilu. Sistem automatski poziva hitne službe u

slučaju ozbiljne nesreće. Predviđeno je da će sistem biti uveden u cijeloj Evropske uniji plus

države Island, Norveška i Švicarska, a osigurana je i interoperabilnost sa sistemom ERA-

GLONASS koji je u upotrebi u Ruskoj Federaciji. Čim eCall uređaj u automobilu detektuje

ozbiljnu nesreću automatski pokreće poziv prema službi 112 te prenosi informacije o

geografskom položaju mjesta nesreće i druge važne podatke. S istim učinkom, eCall se

također može realizirati ručno, pritiskom na dugme. Legislativa vezana za eCall se donosi

uporedo sa razvojem sistema.

8 Izvor: http://eur-lex.evropa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1461243530927&uri=CELEX:32002L0058

9 Izvor: http://www.evroparl.evropa.eu/sides/getDoc.do?type=TA&language=EN&reference=P7-TA-2011-306

10 Izvor: http://www.evroparl.evropa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+WDECL+P6-DCL-2007-

0044+0+DOC+PDF+V0//EN&language=EN 11

Izvor: http://www.evroparl.evropa.eu/sides/getDoc.do?reference=P6_TA%282008%290088&language=EN

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1461243530927&uri=CELEX:32002L0058

http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=TA&language=EN&reference=P7-TA-2011-306

http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+WDECL+P6-DCL-2007-0044+0+DOC+PDF+V0//EN&language=EN

http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+WDECL+P6-DCL-2007-0044+0+DOC+PDF+V0//EN&language=EN

http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?reference=P6_TA%282008%290088&language=EN


22

4.2 Bosna i Hercegovina

Uvođenje i funkcioniranje jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 na nivou Bosne i

Hercegovine pravno i tehnički je regulisano sa više zakonskih i podzakonskih akata.

Jedinstveni evropski broj za hitne službe 112 u Bosni i Hercegovini prvi put se spominje

Okvirnim zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih

nesreća u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 50/0812

). Zakon je usvojen 15.

avgusta 2008. godine.

Članovima 13. i 14. ovog Zakona predviđeno je da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na

prijedlog Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, donese akt o formiranju Operativno-

komunikacijskog centra BiH-112, uvođenju evropskog broja za hitne službe 112 i propiše

uslove i način funkcioniranja Operativno-komunikacijskog centra BiH-112. Članom 18.

Okvirnog zakona definisana je uspostava Operativno-komunikacijskog centra BiH-112 u

okviru Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine s kojim se funkcionalno uvezuju

operativni centri drugih institucija i organa BiH, kao i centri entiteta i Brčko Distrikta BiH.

Pored Okvirnog zakona, jedinstveni evropski broj za hitne službe 112 eksplicitno se navodi i

u regulativi Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine. Prema Pravilu br.

38/2008, Plan brojeva telefonskih usluga u Bosni i Hercegovini usvojenom od strane Vijeće

Regulatorne agencije za komunikacije u decembru 2008 godine („Službeni glasnik BiH“

broj: 105/08 i 95/1113

), u članu 11., broj 112 rezervisan je kao standardni broj za hitne službe

u Bosni i Hercegovini. Do uvođenja u upotrebu broja 112 za hitne službe koristit će se

posebni kratki brojevi iz Plana numeracije. Namjena, način korištenja i posebne obaveze

operatera javne telefonske mreže u vezi sa upotrebom broja 112 u javnoj telefonskoj usluzi

uređuju se u skladu sa Okvirnim zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od

prirodnih ili drugih nesreća u Bosni i Hercegovini i propisima donesenim na osnovu tog

zakona.

Na prijedlog Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara Bosne i

Hercegovine, u junu 2009. godine, donijelo je Pravilnik o organizaciji, uvjetima i načinu

funkcioniranja Operativno-komunikacijskog centra Bosne i Hercegovine – 112 („Službeni

glasnik BiH“, broj:56/0914

). Ovim pravilnikom regulisani su organizacija, uslovi, zadaci i

funkcionisanje Operativno-komunikacijskog centra BiH-112, način rada, način obučavanja i

osposobljavanja uposlenika te način informisanja javnosti. Odredbama članova 4. i 5. ovog

Pravilnika, regulisana je uloga telekom operatera u uvođenju i funkcionisanju jedinstvenog

evropskog broja za hitne službe 112.

12

Izvor: http://msb.gov.ba/Zakoni/zakoni/default.aspx?id=1721&langTag=bs-BA 13

Izvor:http://www.rak.ba/bos/download.php?name=pravilo_38/2008_plan_brojeva_za_telefonske_usluge_u_bi

h&file=1269380187.pdf&folder 14

Izvor: http://msb.gov.ba/Zakoni/akti/default.aspx?id=4074&langTag=bs-BA

http://msb.gov.ba/Zakoni/zakoni/default.aspx?id=1721&langTag=bs-BA

http://www.rak.ba/bos/download.php?name=pravilo_38/2008_plan_brojeva_za_telefonske_usluge_u_bih&file=1269380187.pdf&folder

http://www.rak.ba/bos/download.php?name=pravilo_38/2008_plan_brojeva_za_telefonske_usluge_u_bih&file=1269380187.pdf&folder

http://msb.gov.ba/Zakoni/akti/default.aspx?id=4074&langTag=bs-BA


23

Telekom operateri i operateri usluga za sve vrste javnih telefonskih usluga iz bilo koje mreže,

dužni su osigurati besplatni poziv na broj 112 prema operativnim centrima entiteta i Brčko

distrikta BiH putem kojeg građani i turisti mogu tražiti pomoć i izvještavati o svim vrstama

opasnosti i prirodnih i drugih nesreća koje bilježe ili o kojima imaju saznanja, u skladu s

Direktivom Evropskog parlamenta i Vijeća 2002/22/EC. Nakon priključivanja Bosne i

Hercegovine na jedinstveni evropski broj za hitne službe 112, telekom operateri i operateri

usluga za sve vrste javnih telefonskih usluga su dužni osigurati odgovarajuće veze ovog broja

sa svim operativnim centrima entiteta i Brčko distrikta BiH. Vijeće ministara Bosne i

Hercegovine posebnom odlukom će regulisati uvođenje jedinstvenog evropskog broja za

hitne slučajeve-112.

Ovim Pravilnikom definisana je i uvezanost Operativno-komunikacijskog centra BiH-112 i

način saradnje sa centrima pravnih lica, institucija organa i službi Bosne i Hercegovine.

Unutar IKT sistema Operativno-komunikacijskog centra BiH-112 prikupljanje i razmjena

informacija ostvaruje se vertikalno i horizontalno. Vertikalna povezanost Operativno-

komunikacijskog centra BiH-112 ostvaruje se od Operativno-komunikacijskog centra preko

Centara 112 entiteta i Brčko distrikta BiH, i u obrnutom smjeru. Horizontalna povezanost u

prikupljanju i razmjeni informacija ostvaruje se koordinirano na nivou Operativno-

komunikacijskog centra BiH-112 i svih drugih centara pravnih lica, institucija, organa i službi

Bosne i Hercegovine. Na međunarodnom nivou Operativno-komunikacijski centar BiH-112

prikuplja i razmjenjuje informacije s nadležnim tijelima susjednih i drugih država i

međunarodnih organizacija putem njihovih komunikacijskih centara, o prijetnji nastanka

prirodne ili druge nesreće sa prekograničnim efektima, odnosno njihovom nastanku na

području susjednih ili drugih država, posebno ako opasnost prijeti i Bosni i Hercegovini.

Slikom je prikazan hronološki pregled najvažnijih zakonskih i podzakonskih akata vezanih za

za uvođenje jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 u Bosni i Hercegovini.

Slika 3. Hronološki pregled najvažnijih zakonskih i podzakonskih akata u BiH


24

U Zakonu o komunikacijama Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH broj 21/0315

), koji

je na snazi i kojem je regulisana oblast telekomunikacija u Bosni i Hercegovini, broj 112 se

eksplicitno ne spominje. 2013. godine predložen je nacrt novog Zakona o elektronskim

komunikacijama Bosne i Hercegovine u kojem je na detaljniji način definisano uvođenje i

funkcionisanje evropskog broja za hitne službe 112 u Bosni i Hercegovini. Nažalost,

predloženi zakon još uvijek nije donešen.

4.3 Federacija Bosne i Hercegovine

Tematika jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 u legislativi Federacije Bosne i

Hercegovine tretirana je u Zakonu o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od

prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/1016

). Na

broj 112 odnosno uvođenje Operativnih centara civilne zaštite 112 odnosi se čitavo poglavlje

VIII-Operativni centar civilne zaštite zajedno sa pripadajućim članovima (član 149. do člana

163).

Članom 156. ovog Zakona definisano je da su javna i druga preduzeća za telekomunikacije

na području Federacije dužna osigurati besplatno pozivanje posebnog broja 112 s

operativnim centrom, putem kojeg građani mogu u svakom trenutku tome centru dostaviti

informacije (podatke) o svim vrstama opasnosti i pojavama koje mogu dovesti do nastanka

prirodne i druge nesreće koje primijete ili za koje saznaju, odnosno podatke o nastradalim ili

ugroženim ljudima od bilo koje opasnosti i nesreće, s tim što će, nakon međunarodnog

uvezivanja Bosne i Hercegovine u sistem 112, javna i druga poduzeća za telekomunikacije

biti dužna osigurati odgovarajuće uvezivanje tog broja sa operativnim centrima.

Također, članom 157. ovog Zakona definisane su institucije, davaoci informacija, koje su se

sredstvima veze dužne povezati s odgovarajućim Operativnim centrom. Stavom (4) ovog

člana naznačeno je da se Federalni operativni centar funkcionalno uvezuje sa Operativno-

komunikacijskim centrom BiH-112 Ministarstva sigurnosti i tom centru stalno dostavlja sve

podatke i informacije iz svoje nadležnosti.

Pored članova iz navedenog poglavlja VIII, na broj 112 posredno se odnose i član 26. te član

35. iz Poglavlja III istog Zakona. Članom 26. stav (2) Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i

materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća definisano je, između ostalog, da Federalna

uprava civilne zaštite organizuje Federalni operativni centar civilne zaštite te da osigurava

funkcionalno uvezivanje Federalnog operativnog centra civilne zaštite sa Operativno-

komunikacijskim centrom BiH – 112.

15

Izvor: http://www.mkt.gov.ba/bos/dokumenti/zakoni/default.aspx?id=265&langTag=bs-BA 16

Izvor:

http://www.civilnazastita.com.ba/propis/Precisceni%20tekst%20Zakona%20o%20zastiti%20i%20spasavanju.pd

f

http://www.mkt.gov.ba/bos/dokumenti/zakoni/default.aspx?id=265&langTag=bs-BA

http://www.civilnazastita.com.ba/propis/Precisceni%20tekst%20Zakona%20o%20zastiti%20i%20spasavanju.pdf

http://www.civilnazastita.com.ba/propis/Precisceni%20tekst%20Zakona%20o%20zastiti%20i%20spasavanju.pdf


25

Članom 35. Poglavlja IV Zakona, pravna lica, vlasnici i korisnici telekomunikacijskih i

informacijskih sistema i veza dužni su dati prioritet u korištenju tih sistema i veza

operativnim centrima civilne zaštite, upravama civilne zaštite i službama civilne zaštite

općine, odnosno štabovima civilne zaštite kada rukovode akcijama zaštite i spašavanja na

određenom području.

Slikom je prikazan hronološki pregled najvažnijih zakonskih i podzakonskih akata vezanih za

za uvođenje jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 u Federaciji Bosne i

Hercegovine.

Slika 4. Hronološki pregled najvažnijih zakonskih i podzakonskih akata u F BiH

Pored Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća,

u Federaciji Bosne i Hercegovine je na snazi i Pravilnik o organiziranju i funkcioniranju

operativnih centara civilne zaštite (“Službene novine Federacije BiH, broj 8/0717

). Navedeni

Pravilnik predstavlja vrlo važan podzakonski akt u kontekstu uvođenja broja 112 u Federaciji


Ovim Pravilnikom uređuje se organizacija i način funkcionisanja federalnog, kantonalnih i

općinskih operativnih centara civilne zaštite. Pored toga, određuje se način povezivanja

organa, službi i pravnih lica sa nadležnim operativnim centrima civilne zaštite, utvrđuju

podaci koji čine sadržaj informacija koje se odnose na podatke o prirodnoj i drugoj nesreći

17

Izvor:

http://www.civilnazastita.com.ba/propis/PRAVILNIK_O_ORGANIZIRANJU_I_FUNKCIONIRANJU_OPER

ATIVNIH_CENTARA.pdf

Juni 2003 (izmjene i dopune 2006, 2010)

Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i

drugih nesreća u F BiH

2007

Pravilnik o organiziranju i funkcioniranju operativnih centara civilne zaštite (“Službene novine

Federacije BiH)

2009

Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu

http://www.civilnazastita.com.ba/propis/PRAVILNIK_O_ORGANIZIRANJU_I_FUNKCIONIRANJU_OPERATIVNIH_CENTARA.pdf

http://www.civilnazastita.com.ba/propis/PRAVILNIK_O_ORGANIZIRANJU_I_FUNKCIONIRANJU_OPERATIVNIH_CENTARA.pdf


26

koje se dostavljaju operativnim centrima civilne zaštite, a u skladu sa Zakonom o zaštiti i

spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća.

Član 6. Pravilnika navodi da u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i

materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine javna i

druga preduzeća za telekomunikacije koja postoje na području Federacije BiH moraju

omogućiti obavljanje usluge besplatnog poziva na broj 121 operativnih centara civilne zaštite,

putem kojeg građani i drugi mogu javiti operativnom centru informacije o svim vrstama

opasnosti i pojavama prirodnih i drugih nesreća koje primijete ili za koje saznaju.

Član 8. Pravilnika tretira opremu za rad federalnog, kantonalnih i općinskih operativnih

centara civilne zaštite. Ovim članom definisano je da osnovu za rad operativnih centara

osiguravaju:

1. Sistemi za komunikacijsku i informacijsku podršku:

a. multiservisna komunikacijska i informacijska mreža: prijenos govora, prijenos

podataka i prijenos slike;

b. komunikacijski sistem prijenosa govora i podataka u uvjetima stanja prirodne i

druge nesreće;

c. mreža širokog područja za velike udaljenosti povezane preko javnih

komunikacijskih ili izvornih komunikacijskih linija (WAN) i LAN koji

predstavlja grupu računara u istoj zgradi povezanih mrežnim kablovima ili

sistemom bežičnih mreža (Wireless);

d. sistem za integraciju osnovnih komponenata sistema: Multiservisne

komunikacijske i informacijske mreže, Komunikacijskog sistema prijenosa

govora i podataka u uvjetima stanja prirodne i druge nesreće, te WAN i LAN

sistema bežičnih mreža.

2. Računarski sistemi i računarske mreže za informatičku podršku i automatizaciju:

a. procesa rukovođenja akcijama zaštite i spašavanja u uvjetima stanja prirodne i

druge nesreće i

b. poslovnih procesa.

3. Uredska oprema i SW (softwere) i HW (hardwere) alati za obradu i kopiranje

dokumenata:

a. u elektronskom obliku i

b. u papirnom obliku.

4. Elektroenergetski sistemi za osiguranje:

a. rezervnog napajanja i agregati i


27

b. sistemi za neprekidno napajanje.

5. Sistemi (sistemski, aplikacijski i dBase) za podršku geografskom informacionom

sistemu (GIS):

a. sistemi za globalno pozicioniranje (GPS) i

b. ostala potrebna uredska i videooprema.

Članom 9. Pravilnika definisano je da izgradnja i opremanje sredstvima i opremom

operativnih centara civilne zaštite za potrebe informacijske i komunikacijske podrške u

razvoju i izgradnji operativnih centara iz člana 3. stav 1. ovog Pravilnika treba da bude u

skladu sa dokumentima razvoja i usvojenim projektnim rješenjima za komunikacijsku i

informacijsku podršku sistema zaštite i spašavanja radi osiguranja efikasne organizacije,

funkcioniranja i rukovođenje akcijama zaštite i spašavanja u prirodnim i drugim nesrećama,

na savremenim tehničko-tehnološkim osnovama i u skladu sa rastućim potrebama i

materijalnim mogućnostima odgovornih organa vlasti.

Definisano je i da se pitanja iz ovog člana uređuju na jedinstvenim osnovama za sve

operativne centre civilne zaštite po posebnom projektu tehničko-tehnološkog i

organizacijskog rješenja sistema za komunikacijsko informacijsku podršku rukovođenja

akcijama zaštite i spašavanja u prirodnim i drugim nesrećama.

Član 10. ovog pravilnika navodi da sva rješenja u izgradnji i opremanju sredstvima i

opremom operativnih centara civilne zaštite za potrebe informacijske i komunikacijske

podrške kantonalnih i općinskih centara civilne zaštite treba da ispune sve zahtjeve sa

aspekata kompatibilnosti i interoperabilnosti sa projektovanim i uspostavljenim rješenjima

sistema za komunikacijsku i informacijsku podršku Federalnog operativnog centra civilne

zaštite.

U legislativi Federacije Bosne i Hercegovine, a u kontekstu uvođenja broja 112, treba

pomenuti i Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj

65/0918

) u čijem su članu 54. definira informacioni sistem zaštite od požara. Navedeno je da

organi uprave civilne zaštite federacije, kantona, grada i općine, u okviru operativnih centara

civilne zaštite, organiziraju funkcionalni dio informacionog sistema za zaštitu od požara i

vatrogastvo.

Ovim članom navedeno je i da će Federalna uprava civilne zaštite definisati sadržaj baze

podataka informacionog sistema iz oblasti zaštite od požara i vatrogastva, te načine

dostavljanja, obrade i objavljivanja podataka koji nisu obuhvaćeni podzakonskim propisom o

tim centrima, a koji je donešen na osnovu Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih

dobara od prirodnih i drugih nesreća, kao i način organizovanja dežurstva za potrebe

profesionalnih vatrogasnih jedinica.

18

Izvor: http://www.civilnazastita.com.ba/propis/Zakon_pozar_vatrogastvo.pdf

http://www.civilnazastita.com.ba/propis/Zakon_pozar_vatrogastvo.pdf


28

5 UVOĐENJE JEDINSTVENOG EVROPSKOG BROJA 112 U

FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE-PREGLED

STANJA

5.1 Federacija Bosne i Hercegovine

5.1.1 Administrativno-geografske karakteristike

Federacija Bosne i Hercegovine je jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine. Nakon

donošenja Zakona o federalnim jedinicama (kantonima), djeluje kao federacija kantona.

Federaciju Bosne i Hercegovine čini deset kantona, federalnih jedinica s vrlo širokim

nadležnostima. Glavni grad Federacije Bosne i Hercegovine je Sarajevo.

Prema Konačnim rezultatima popisa stanovništva, domaćinstava/kućanstava i stanova u

Bosni i Hercegovini 2013. godine, a objavljenim od strane Federalnog zavoda za statistiku

FBiH u julu 2016. godine, Federacija Bosne i Hercegovine ima 2.219.220 stanovnika i

prostire se na površini od 26 110 km². Federacija Bosne i Hercegovine podijeljena je na deset

kantona, federalnih jedinica i to:

1) Unsko-sanski kanton,

2) Posavski kanton,

3) Tuzlanski kanton,

4) Zeničko-dobojski kanton,

5) Bosansko-podrinjski kanton,

6) Srednjobosanski kanton,

7) Hercegovačko-neretvanski kanton,

8) Zapadno-hercegovački kanton,

9) Kanton Sarajevo,

10) Kanton 10.

Kantoni, federalne jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine, prikazani su sljedećom slikom.


29

Slika 5. Kantoni, federalne jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine

Ukupan broj stanovnika po kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine prikazan je tabelarno

i grafički.

UKUPNO

FEDERACIJA BiH 2.219.220

KANTON

UNSKO-SANSKI KANTON 273.261

KANTON POSAVSKI 43.453

TUZLANSKI KANTON 445.028

ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON 364.433

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON 23.734

SREDNJOBOSANSKI KANTON 254.686

HERCEGOVAČKO- NERETVANSKI KANTON 222.007

ZAPADNO-HERCEGOVAČKI KANTON 94.898

KANTON SARAJEVO 413.593

KANTON 10 84.127

Tabela 1. Broj stanovnika po kantonima F BiH19

19

Izvor: Popis stanovništva, domaćinstava/kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013.godine, Konačni

rezultati, Federalni zavod za statistiku F BiH, juli 2016. godine, http://fzs.ba/wp-

content/uploads/2016/07/Konacni-rezlutati-Popisa-2013.pdf

http://fzs.ba/wp-content/uploads/2016/07/Konacni-rezlutati-Popisa-2013.pdf

http://fzs.ba/wp-content/uploads/2016/07/Konacni-rezlutati-Popisa-2013.pdf


30

Slika 6. Grafički prikaz broja stanovnika po kantonima FBiH

Zaključno sa 2014. godinom, u Federaciji Bosne i Hercegovine postojalo je 79 općina i 3.337

naseljenih mjesta sa nejednakom gustinom naseljenosti. Broj stanovnika po općinama u

Federaciji Bosne i Hercegovine odnosno naseljenost istih prikazana je na slici ispod.


31

Slika 7. Naseljenost po općinama u F BiH

5.1.2 Organizacija rada Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i

Hercegovine

Federalna uprava civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine nadležna je za oblast zaštite

i spašavanja na području Federacije Bosne i Hercegovine.

Rad Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine je definisan Zakonom o

zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene

novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10), te Zakonom o zaštiti od požara i

vatrogastva ( „Službene novine Federacije BiH“, br. 64/09).

Federalna uprava civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine koristi prostor u vlasništvu

Vlade Federacije Bosne i Hercegovine na adresi Vitomira Lukića 10, 71000 Sarajevo.

Operativni centar Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine raspolaže


32

prostorom veličine 75m2, i nalazi se na istoj adresi kao i ostali sektori Federalne uprave

civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine.

Operativni centar Federalne uprave civilne zaštite ima ukupno 8 zaposlenih, od kojih dva

zaposlenika aktivno govore engleski jezik dok dva zaposlenika imaju pasivno znanje

engleskog jezika. Tri zaposlenika Operativnog centra imaju tehničko obrazovanje.

U pogledu tehničke opremljenosti Operativni centar posjeduje potpunu autonomiju napajanja

električnom energijom sa stacionarnim agragatom i višestrukim sisitemom UPS-ova.

Operativni centar je povezan optičkom vezom sa BH Telecom-om, posjeduje GSM gateway

kao alternativu fiksnoj telefonskoj vezi, satelitski terminal za veze visokog prioriteta, te

širokopojasni mrežni priključak na sistem JP Elektroprivreda Bosne i Hercegovine. Također,

Operativni centar posjeduje radiokomunikacijsku opremu potrebnu za ostvarivanje veze za

jedinicama na terenu.

Imajući u vidu navedeno može se zaključiti da Operativni centar Federalne uprave civilne

zaštite posjeduje kadrovske, organizacijske i osnovne tehničke kapacitete potrebne za

smještaj operativnog centra 112. Međutim, obzirom na višestruku ulogu Operativnog centra

Federalne uprave civilne zaštite, kako u uvođenju sistema 112 na teritoriji Fedracije Bosne i

Hercegovine, tako i u procesu koordinacije i upravljanja u situacijama prirodnih i drugih

nesreća bilo bi potrebno izvršiti značajna ulaganja u informacijsko-komunikacijsku

infrastrukturu kao i u kadrovsku opremljenost centra.

Operativni centar Federalne uprave civilne zaštite ne posjeduje bazu podataka o pokretnim ili

nepokretnim resursima Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine. U

svom radu operativni centar ostvaruje svakodnevnu komunikaciju sa operativnim centrima

kantonalnih uprava civilne zaštite, kao i sa Operativno-komunikacijskim centrom Bosne i

Hercegovine-112 Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine.

Federalna uprava civilne zaštite se finansira iz redovnih budžetskih sredstava Vlade

Federacije Bosne i Hercegovine, te iz namjenskih sredstava za zaštitu i spašavanje.

5.2 Unsko-sanski kanton


Unsko-sanski kanton se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, a ime je dobio

po rijekama Uni i Sani koje kroz njega protječu. Kantonalno središte je grad Bihać. Područje

Unsko-sanskog kantona zauzima sjeverozapadni dio Bosne i Hercegovine s ukupnom


33

površinom od 4.125 km2 ili 15,7 % ukupne površine Federacije Bosne i Hercegovine. Na

tom prostoru živi 273.261 stanovnika20

.

Slika 8. Unsko-sanski kanton

Kanton obuhvaća osam općina: Grad Bihać, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Bužim,

Cazin, Ključ, Sanski Most, Velika Kladuša.

UNSKO-SANSKI KANTON 273.261

GRAD BIHAĆ 56.261

BOSANSKA KRUPA 25.545

BOSANSKI PETROVAC 7.328

BUŽIM 19.340

CAZIN 66.149

KLJUČ 16.744

SANSKI MOST 41.475

VELIKA KLADUŠA 40.419

Tabela 2. Općine u Unsko-sanskom kantonu

20

Izvor https://hr.wikipedia.org/wiki/Federacija_Bosne_i_Hercegovine

https://hr.wikipedia.org/wiki/Federacija_Bosne_i_Hercegovine


34

5.2.2 Organizacija rada kantonalne uprave civilne zaštite i hitnih službi kantona

Kantonalna uprava civilne zaštite Unsko-sanskog kantona je nadležna za oblast zaštite i

spašavanja na teritoriji ovog kantona.

Oblast zaštite i spašavanja na teritoriji Unsko-sanskog kantona, odnosno rad Kantonalne

uprave civilne zaštite Unsko-sanskog kantona je regulisan federalnim Zakonom o zaštiti i

spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine FBiH“

broj 39/03, broj 22/06 i 43/10), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu („Službene novine

FBiH“ broj 64/09), te Zakonom o organizaciji i nadležnosti kantonalnih organa uprave i

upravnih organizacija („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“, br: 9/13, 11/14, 8/15).

Kantonalna uprava civilne zaštite koristi službene prostorije u vlasništvu Vlade Unsko-

sanskog kantona površine 122 m2, a nalaze se u potkrovlju zgrade koja je u suvlasništvu više

pravnih lica na adresi: Ulica 502. Slavne brigade broj 8, 77000 Bihać.

Uprava ima ukupno 11 zaposlenih, od čega su 3 rukovodeći državni službenici, a 8

namještenici. Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta predviđeno je da Kantonalna

uprava civilne zaštite broji 20 zaposlenika i to 3 rukovodeća državna službenika, 8 ostalih

državnih službenika te 9 namještenika.

Kantonalni Operativni centar civilne zaštite je unutrašnja organizaciona jedinica i djeluje u

okviru Sektora za preventivu, planiranje i inspekcijske poslove. U ovom Operativnom centru

radi 5 operatera, u smjenskom režimu koji pokriva 24 satno radno vrijeme. Operateri

Operativnog centra ne govore strane jezike, a u cijeloj Kantonalnoj upravi radi jedan

zaposlenik koji govori engleski jezik.

U pogledu tehničke opremljenosti Kantonalna uprava civilne zaštite Unsko-sanski kanton

posjeduje vlastitu LAN mrežu, telefonsku centralu Simens Hipat 3550 te jedan ISDN

priključak sa 9 DDI brojeva. Vode se tekstualne i elektronske baze podataka o strukturama

civilne zaštite na području kantona i prirodnim i drugim nesrećama.

Imajući u vidu gore navedeno, te činjenicu da Kantonalna uprava ne zadovoljava minimum

tehničkih kriterija potrebnih za smještaj operativnih centara 112 bilo bi potrebno izvršiti

doopremanje predmetnog opreativnog centra kako bi se stvorili uslovi za rad operativnog

centra 112 na teritoriji Unsko-sanskog kantona.

Na području Unsko-sanskog kantona djeluje osam općinskih Operativnih centara civilne

zaštite raspoređenih u osam općina.

Kantonalna uprava civilne zaštite se finansira iz budžeta kantona te namjenskih sredstava

posebne naknade za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća. Razvoj Kantonalne uprave civilne

zaštite vezan je uz program razvoja zaštite i spašavanja Unsko-sanskog kantona od prirodnih

i drugih nesreća za period 2012.-2020. godina.


35

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog

kantona organizovano je sa osam policijskih stanica gdje se vrši prijem poziva upućenih na

broj 122, a koje djeluju na isto toliko općina kantona.

U okviru Unsko-sanskog kantona Profesionalne vatrogasne jedinice su formirane i djeluju u

svih osam općina kantona. Prijem poziva upućenih na broj 123 se vrši u operativnim centrima

profesionalnih vatrogasnih jedinica.

Hitna medicinska pomoć je organizovana pri domovima zdravlja u svim općinama na

teritoriji Unsko-sanskog kantona. Prijem poziva upućenih na broj 124 se vrši u prijavno-

dojavnim jedinicama pri službama Hitne medicinske pomoći u svim općinama kantona.

5.3 Posavski kanton


Posavski kanton se nalazi na sjeveru Bosne i Hercegovine, uz rijeku Savu, i sastoji se od dva

teritorijalno odvojena džepa oko Odžaka i Orašja. Kantonalno središte je grad Orašje.

Posavski kanton prostire se na prostoru od 324,6 km2, što čini 1,24 % površine Federacije

Bosne i Hercegovine. Na prostoru kantona živi 43.453 stanovnika.

Slika 9. Kanton Posavski

Kanton obuhvaća tri općine: Domaljevac-Šamac, Odžak i Orašje, a sastoji se od dva fizički

odvojena dijela. Dvije općine Orašje i Domaljevac-Šamac čine jednu cjelinu, a općina Odžak

koja je odvojena općinom Šamac u RS, čini drugu. Kanton, kao cjelina, fizički je odvojen od


36

ostalog djela Federacije BiH teritorijem Brčko distrikta BiH i Republike Srpske. Kanton sa

svoje sjeverne strane graniči s Republikom Hrvatskom, koja je od nje udaljena prirodnom

granicom rijekom Savom.

KANTON POSAVSKI 43.453

DOMALJEVAC-ŠAMAC 4.771

ODŽAK 18.821

ORAŠJE 19.861

Tabela 3. Općine u Posavskom kantonu


Kantonalna uprava civilne zaštite Posavskog kantona je nadležna za oblast zaštite i

spašavanja na teritoriji kantona.

Oblast zaštite i spašavanja na teritoriji Posavskog kantona, odnosno rad Kantonalne uprave

civilne zaštite Posavskog kantona je regulisan federalnim Zakonom o zaštiti i spašavanju

ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine FBiH“ br. 39/03,

broj 22/06 i 43/10), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu („Službene novine FBiH“ br.

64/09), te kantonalnim zakonima i podzakonskim aktima kojima se reguliše organizacija,

ustroj, djelokrug rada i radno pravni status zaposlenika u organima državne službe.

Kantonalna uprava civilne zaštite Posavskog kantona raspolaže prostorom ukupne površine

150 m2 na adresi IV ulica bb, Orašje koji je u vlasništvu općine Orašje, a isti je bez naknada

ustupljen na korištenje Kantonalnoj upravi civilne zaštite, s tim da je predviđeno da

Kantonalna uprava i općina Orašje imaju zajednički Operativni centar. Kantonalna uprava

civilne zaštite ima ukupno 12 zaposlenih.

Operativni centar civilne zaštite je formiran u okviru Kantonalne uprave i raspolaže

površinom od 45 m2. U operativnom centru je zaposleno 5 operatera sa ograničenim

poznavanjem stranih jezika.

U pogledu tehničke opremljenosti Kantonalna uprava posjeduje kompjuter, telefon, ADSL

pristup internetu i agregat koji nije spojen na električnu mrežu. Pristup mrežnoj infrastrukturi

telekom operatera je moguć i lako ostvariv. Uprava ne posjeduje elektronske niti bilo koje

druge baze padataka.

Imajući u vidu gore navedeno, te činjenicu da Uprava ne zadovoljava minimum tehničkih

kriterija potrebnih za smještaj operativih centara 112 bilo bi potrebno izvršiti doopremanje

predmetnog operativnog centra kako bi se stvorili uslovi za rad operativnog centra 112 na

teritoriji Posavskog kantona.


37

Sve tri općine Posavskog kantona imaju službe civilne zaštite s tim što u Orašju služba

civilne zaštite djeluje kao samostalna služba, a u ostale dvije općine služba civilne zaštite je u

sastavu druge općinske službe. Općine još uvijek nisu formirale operativne centre, izuzev

općine Orašje gdje operativni centar općine djeluje u sastavu Operativnog centra Kantonalne

uprave civilne zaštite Posavskog kantona.

Kantonalna uprava civilne zaštite Posavskog kantona se finansira iz bužeta Posavskog

kantona kao i iz sredstava prikupljenih na temelju člana 180. Zakona o zaštiti i spašavanju

ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Posavskog kantona se sastoji od 2 policijske uprave i tri

policijske stanice, gdje su policijske stanice Orašje i Domaljevac-Šamac u sastavu policijske

uprave Orašje a policijska stanica Odžak je u sastavu policijske uprave Odžak. Prijem poziva

na broj 122 se vrši u 4 operativna centra, i to na lokacijama policijskih uprava u Orašju i

Odžaku, policijskoj stanici Domaljevac i zgradi Ministarstva unutrašnjnih poslova u Orašju.

Na teritoriji Posavskog kantona djeluju tri dobrovoljna vatrogasna društva, i to općinama

Orašje, Domaljevac-Šamac i Odžak. Prijem poziva upućenih na broj 123 se vrši u ova tri

dobrovoljna vatrogasna društva.

Hitna medicinska pomoć je organizovana pri domovima zdravlja u svim općinama na

teritoriji Posavskog kantona. Prijem poziva upućenih na broj 124 se vrši u prijavno-dojavnim

jedinicama pri domovima zdravlja u svim općinama kantona.

5.4 Tuzlanski kanton


Tuzlanski kanton se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, a kantonalno

središte je grad Tuzla. Površina kantona iznosi 2.649 km2, što čini 10,14 % površine

Federacije Bosne i Hercegovine.


38

Slika 10. Tuzlanski kanton

Prema podacima Popisa stanovništva iz 2013. godine, na ovom području živi 445.028

stanovnika. Kanton se sastoji od 13 općina i to: Banovići, Čelić, Doboj Istok, Gračanica,

Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lukavac, Sapna, Srebrenik, Teočak, Grad Tuzla i Živinice.

TUZLANSKI KANTON 445.028

BANOVIĆI 22.773

ČELIĆ 10.502

DOBOJ-ISTOK 10.248

GRAČANICA 45.220

GRADAČAC 39.340

KALESIJA 33.053

KLADANJ 12.348

LUKAVAC 44.520

SAPNA 11.178

SREBRENIK 39.678

TEOČAK 7.424

TUZLA 110.979

ŽIVINICE 57.765

Tabela 4. Općine u Tuzlanskom kantonu


39


Kantonalna uprava civilne zaštite Tuzlanskog kantona je nadležna za oblast zaštite i

spašavanja na teritoriji Tuzlanskog kantona.

Oblast zaštite i spašavanja na teritoriji Tuzlanskog kantona je regulisana federalnim Zakonom

o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene

novine FBiH“ br. 39/03, br. 22/06 i br. 43/10), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu

(„Službene novine FBiH“ br. 64/09), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu na području

Tuzlanskog kantona („Službene novine TK“ br. 1/12), Zakonom o organizaciji organa uprave

u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/05), Zakonom o

ministarstvima i drugim organima uprave Tuzlanskog kantona („Službene novine TK“ br.

17/00, 12/03, 10/05, 3/08, 8/11, 15/13), Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih

dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu ("Službene novine TK", broj

10/08), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih

dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu ("Službene novine TK", broj

8/15), Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Kantonalne uprave civilne zaštite,

podzakonskim aktima donijetim na osnovu navedenih zakona i pravilnicima donijetim u

Kantonalnoj upravi civilne zaštite Tuzlanskog kantona.

Kantonalna uprava civilne zaštite Tuzlanskog kantona smještena je u iznajmljenim

prostorijama, vlasnišvo DD „Interšped“ Tuzla, na adresi Bosne Srebrene 56 u Tuzli i

raspolaže se oko 310 m2

kancelarijskog prostora. Kantonalna uprava ima ukupno 17

zaposlenih.

Operativni centar civilne zaštite je formiran i djeluju u okviru Kantonalne uprave civilne

zaštite Tuzlanskog kantona. U operativnom centru je angažovano 5 zaposlenih i to 1 državni

službenik-šef centra i 4 operatera. Operativni centar raspolaže sa oko 50 m2 kancelarijskog

prostora.

Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine i Vlada Tuzlanskog kantona su u aprilu 2013.

godine potpisali Sporazum o uspostavljenju Operativno-komunikacijskog centra Bosne i

Hercegovine-112 na sekundardnoj lokaciji, a u skladu sa odredbama Pravilnika o

organizaciji, uvjetima i načinu funkcionisanja Opreativno-komunikacijskog centra Bosne i

Hercegovine-112 u okviru operativnog centra Kantonalne uprave civilne zaštite Tuzlanskog

kantona. Sporazumom se definiše da u redovnim uslovima Kantonalna uprava civilne zaštite

koristi opremu instaliranu od strane Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine za potrebe

redovnog rada operativnog centra, dok bi u slučaju velikih nesreća i onemogućenog rada

Operativno-komunikacijskog centra Bosne i Hercegovine – 112 na lokaciji u Sarajevu

rezervni centar na lokaciji u Tuzli preuzeo njegovu funkciju u punom kapacitetu.

U pogledu tehničke opremljenosti kantonalni operativni centar ima mogućnost korištenja

Ericsson CoordCom aplikacije za prijem, obradu i prosljeđivanje poziva koji dolaze na broj

112 i to na četiri radne stanice. Osiguran je pristup internetu sa dvije konekcije gdje se jedna

konekcija koristi za potrebe Uprave, a druga je rezervirana za rad operativnog centra. Za


40

potrebe operativnog centra koriste se 2 ISDN standardna priključka BRA i DDI paket od 10

brojeva.

Uprava raspolaže se elektronskom bazom podataka o resursima Uprave.

Kantonalna uprava civilne zaštite Tuzlanskog kantona zadovoljava tehničke kriterije potrebne

za smještaj operativih centara 112 i ne bi bilo potrebe za dodatnim opremanjem predmetnog

operativnog centra.

Od ukupno 13 općina koje se nalaze na teritoriji Tuzlanskog kantona, operativni centri civilne

zaštite su formirani u 9 općina.

Rad Kantonalne uprava civilne zaštite Tuzlanskog kantona se finansira isključivo iz budžeta

Tuzlanskog kantona. Opremanje Operativnog centra civilne zaštite i Kantonalnog štaba

civilne zaštite se vrši iz sredstava posebne naknade za zaštitu i spašavanje.

Hitna medicinska pomoć je organizovana pri domovima zdravlja u svim općinama

Tuzlanskog kantona. Prijem poziva upućenih na broj 124 se vrši u svim općinama izuzev

općine Sapna, gdje se pozivi preusmjeravaju na službu hitne medicinske pomoći u Kalesiji.

Na teritoriji Tuzlanskog kantona Profesionalne vatrogasne jedinice su formirane u šest

općina, dobrovoljna vatrogasna društva su organizovana u tri općine, u jednoj općini je na

raspolaganju vatrogasna jedinica rudnika mrkog uglja, dok dvije općine nemaju organizovanu

vatrogasnu jedinicu. Prijem poziva upućenih na broj 123 se vrši u 10 općina, općine Teočak i

Sapna pozive preusmjeravaju prema vatrogasnoj jedinici Kalesija, a u općini Doboj Istok

pozivi se preusmjeravaju prema vatrogasnoj jedinici Gračanica.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona organizovano je u 13 policijskih

stanica gdje se vrši prijem poziva upućenih na broj 122, a koje djeluju na isto toliko općina

kantona.

5.5 Zeničko-dobojski kanton


Zeničko-dobojski kanton se nalazi u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, a kantonalno

središte je grad Zenica.


41

Slika 11. Zeničko-dobojski kanton

Površina kantona iznosi 3.344,1 km2 što čini 12,8 % površine Federacije Bosne i

Hercegovine. Kanton se sastoji od 12 općina i to: Breza, Doboj Jug, Kakanj, Maglaj, Olovo,

Tešanj, Vareš, Visoko, Zavidovići, Grad Zenica, Žepče i Usora. Prema Popisu iz 2013.

godine, na ovom području živi 364.433 stanovnika.

ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON 364.433

BREZA 14.168

DOBOJ-JUG 4.137

KAKANJ 37.441

MAGLAJ 23.146

OLOVO 10.175

TEŠANJ 43.063

USORA 6.603

VAREŠ 8.892

VISOKO 39.938

ZAVIDOVIĆI 35.988

ZENICA 110.663

ŽEPČE 30.219

Tabela 5. Općine u Zeničko-dobojskom kantonu


42


Kantonalna uprava civilne zaštite Zeničko dobojskog kantona je nadležna za oblast zaštite i

spašavanja na teritoriji Zeničko dobojskog kantona.

Oblast zaštite i spašavanja na teritoriji Zeničko dobojskog kantona je regulisana Zakonom o

zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene

novine FBiH“ br. 39/03, br. 22/06 br. 43/10), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu

(„Službene novine FBiH“ br. 64/09), Zakonom o kantonalnoj upravi civilne zaštite

(„Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, br. 7/04, br. 5/08, br. 6/11), Zakonom o

nadležnostima kantonalnih organa Zeničko-dobojskog kantona u oblasti zaštite i spašavanja

ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine Zeničko

dobojskog kantona, br. 9/08, br. 6/11), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu („Službene

novine Zeničko-dobojskog kantona“, br. 05/11), Uredbom o formiranju kantonalog Štaba

civilne zaštite („Službene novine Zeničko dobojskog kantona, br. 12/04, br. 5/08, br. 7/11) te

Uredbom o organizovanju službi zaštite i spašavanja u Zeničko-dobojskom kantonu

(„Službene novine Zeničko dobojskog kantona“, br.7/08).

Kantonalna uprava civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona raspolaže vlastitim prostorom,

odnosno prostorom koji je u vlasništvu Vlade Zeničko-dobojskog kantona. Prostor ima

mogućnst nadogradnje i proširenja. Sjedište Kantonalne uprave civilne zaštite je na adresi

Zmaja od Bosne bb, Zenica.

Kantonalna uprava civilne zaštite ima ukupno pet zaposlenih, i to direktor, tehnički sekretar i

tri operatera. Operativni centar civilne zaštite je formiran i djeluju u okviru Kantonalne

uprave civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona. Za rad u operativnom centru su

angažovana tri operatera.

U pogledu tehničke opremljenosti Operativni centar raspolaže sa opremom koja je zastarjela i

potrebno ju je obnoviti. Pristup mrežnoj infrastrukturi telekoma je moguć i lako izvodiv.

Uprava ne posjeduje elektronske baze podataka. Operativni centar djelomično zadovoljava

Okvirne tehničke kriterije potrebne za smještaj operativih centara 112.

Imajući u vidu sve navedeno bilo bi potrebno izvršiti doopremanje operativnog centra s

ciljem stvaranja preduslova za rad operativnog centra 112 na teritoriji Zeničko-dobojskog

kantona.

Na području Zeničko-dobojskog kantona od ukupno 12 općina, trenutno su u 5 općina

formirani Operativni centri civilne zaštite.

Kantonalna uprava civilne zaštite finansira se iz budžeta kantona te namjenskih sredstava

posebne naknade za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona organizovano je sa šest

policijskih uprava i četrnaest policijskih stanica putem kojih se vodi prijem poziva na broj

122, a koje djeluju 12 općina kantona.


43

Na teritoriji Zeničko-dobojskog kantona Profesionalne vatrogasne jedinice su formirane u

devet općina, teritorijalna vatrogasna jedinica je organizovana u općini Doboj- Jug, dok je u

općini Breza raspolaganju vatrogasna jedinica rudnika mrkog uglja. Prijem poziva upućenih

na broj 123 se vrši u 11 općina, dok općina Usora pozive preusmjerava prema vatrogasnoj

jedinici Tešanj.

5.6 Bosansko-podrinjski kanton


Bosansko-podrinjski kanton se nalazi u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, a kantonalno

središte je grad Goražde.

Slika 12. Bosansko-podrinjski kanton

Površina kantona iznosi 504,6 km² ili 1,93 % površine Federacije Bosne i Hercegovine, a broj

stanovnika je 23.734. Kanton se sastoji od 3 općine i to: Foča -Ustikolina, Goražde i Pale.

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON 23.734

FOČA – USTIKOLINA 1.933

GORAŽDE 20.897

PALE – FBiH 904

Tabela 6. Općine u Bosansko-podrinjskom kantonu


44


Kantonalna uprava civilne zaštite Bosansko-podrinjskog kantona nadležna je za oblast zaštite

i spašavanja na području Bosansko-podrinjskog kantona.

Oblast zaštite i spašavanja na teritoriji Bosansko-podrinjskog kantona je regulisana

Federalnim Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih

nesreća („Službene novine FBiH“ br. 39/03, br. 22/06 i 43/10), Zakonom o zaštiti od požara i

vatrogastvu („Službene novine FBiH“ broj 64/09) i Odlukom kojom se utvrđuju nadležnosti

kantonalnih organa vlasti u izvršavanju poslova iz oblasti zaštite i spašavanja, kao i

organizovanje i funkcionisanje civilne zaštite na nivou Bosansko-podrinjskog kantona.

Kantonalna uprava civilne zaštite Bosansko-podrinjskog kantona rasplaže sa pet kancelarija

veličine po 16m2 koje su u vlasništvu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, a date su na

korištenje Vladi Bosansko-podrinjskog kantona. Adresa je Višegradska 2a, Goražde.

Kantonalna uprava civilne zaštite ima pet zaposlenih.

Operativni centar civilne zaštite je formiran i djeluju u okviru Kantonalne uprave civilne

zaštite Bosansko-podrinjskog kantona. Za rad u operativnom centru su angažovana dva

operatera. Zbog nepopunjenosti, operativni centar radi osmočasovno radno vrijeme sa

modusom preusmjeravanja telefona 121 tako da postoji i pasivno dežurstvo.

U pogledu tehničke opremljenosti operativni centar raspolaže sa dvije telefonske linije od

čega je jedna ISDN linija. Također, operativni centar posjeduje internet priključak.

Operativni centar ne posjeduje zadovoljavajuću infrastrukturu u vidu električnih instalacija

odgovarajućeg kapaciteta. Električne instalacije nisu razdvojene u smislu izvora električne

energije. Ne postoji agregatsko napajanje odnosno napajanje sa UPS-om. Kantonalna uprava

civilne zaštite posjeduje agregat odgovarajuće snage i u planu je izrada tehničkog projekta za

napajanje Centra električnom energijom u slučaju vanrednih situacija i ispada električne

energije. Uprava ne posjeduje elektronske baze podataka.

Imajući u vidu gore navedeno, te činjenicu da Uprava ne zadovoljava minimum tehničkih


predmetnog operativnog centra kako bi se stvorili uslovi za rad operativnog centra 112 na

teritoriji Bosansko-podrinjskog kantona.

Na području Bosansko-podrinjskog kantona se nalaze tri općine i svaka od općina ima

formiran općinski operativni centar civilne zaštite.

Kantonalna uprava civilne zaštite Bosansko-podrinjskog kantona se finansira iz redovnih

budžetskih sredstava Vlade Bosansko-podrinjskog kantona, kao i iz namjenskih sredstava

namijenjenih za zaštitu i spašavanje.

U Upravi policije Ministarstva za unutrašnje poslove Bosansko-podrinjskog kantona Goražde

postoji jedna lokacija na kojoj se primaju pozivi na broj 122, a za nju je zaduženo Operativno


45

dežurstvo Policijske stanice Goražde. Dežurstvo je organizirano na adresi Zaima lmamovića

broj 5, Goražde.

Na teritoriji Bosansko-podrinjskog kantona rad hitne pomoći je organizovan na način da se

pozivi upućeni na broj 124 zaprimaju na dvije prijavno-dojavne jedinice medicinskih službi u

Bosansko-podrinjskom kantonu.

Na teritoriji Bosansko-podrinjskog kantona je organizovana jedna profesionalna vatrogasna

jedinica i to u općini Goražde, i jedno dobrovoljna vatrogasna jedinica u općini Pale FBiH.

Foča-Ustikolina nema organizovanu vatrogasnu jedinicu. Prijem poziva upućenih na broj 123

se vrši u profesionalnoj vatrogasnoj jedici Goražde i Kantonalnom operativnom centru

civilne zaštite Bosansko-podrinjskog kantona.

5.7 Srednjobosanski kanton


Srednjobosanski kanton se nalazi u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Srednjobosanski

kanton graniči se sa Kantonom 10, Hercegovačko-neretvanskim, Sarajevskim i Zeničko-

dobojskom kantonom i na sjeveru s entitetom Republika Srpska. Kantonalno sjedište je u

Travniku.

Slika 13. Srednjobosanski kanton


46

Površina kantona iznosi 3.189 km2, što čini 12,2 % površine Federacije Bosne i Hercegovine

a na prostoru kantona živi 254.686 stanovnika. Kanton se sastoji od 12 općina: Bugojno,

Busovača, Dobretići, Donji Vakuf, Fojnica, Gornji Vakuf, Jajce, Kiseljak, Kreševo, Novi

Travnik, Travnik i Vitez.

SREDNJOBOSANSKI KANTON 254.686

BUGOJNO 31.470

BUSOVAČA 17.910

DOBRETIĆI 1.629

DONJI VAKUF 13.985

FOJNICA 12.356

GORNJI VAKUF-USKOPLJE 20.933

JAJCE 27.258

KISELJAK 20.722

KREŠEVO 5.273

NOVI TRAVNIK 23.832

TRAVNIK 53.482

VITEZ 25.836

Tabela 7. Općine u Srednjobosanskom kantonu


Kantonalna uprava civilne zaštite Srednjobosanskog kantona je nadležna za zaštitu i

spašavanje na teritoriji Srednjobosanskog kantona.

Oblast zaštite i spašavanja na području ovog kantona regulisana je Zakonom o zaštiti i


br. 39/03, br. 22/06 i 43/10), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu („Službene novine

FBiH“ broj 64/09), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu Srednjobosanskog kantona

(„Službene novine KSB“: br. 15/12), Zakonom o mjerodavnostima kantonalnih tijela KSB u

oblasti zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća

(„Službene novine KSB“: br. 02/06 i 2/12), Pravilnikom o organizovanju i funkcioniranju

operativnih centara civilne zaštite („Službene novine Federacije BiH“, br. 8/07), Pravilnikom

o unutrašnjoj organizaciji KUCZ i drugim podzakonskim aktima donesenim na osnovu

Zakona.

Kantonalna uprava civilne zaštite Srednjobosanskog kantona je smještena u prizemlju zgrade

Ministarstva finansija koja se nalazi u vlasništvu Vlade Srednjobosanskog kantona na adresi

Vezirska 62A, 72 270 Travnik. Kantonalna uprava civilne zaštite ima 10 zaposlenih.


47

Operativni centar je formiran u okviru Kantonalne uprave civilne zaštite i zauzima površinu

od oko 50 m2. Operativni centar ima četiri zaposlena, od čega tri operatera i jedan šef centra.

Tri osobe govore engleski jezik.

U pogledu tehničke opremljenosti operativni centar posjeduje LAN mrežu, odgovarajuće

električne instalacije za 16 utičnih mjesta i 2 agregata snage 7 kW.

Imajući u vidu gore navedeno te činjenicu da Uprava ne zadovoljava minimum tehničkih


predmetnog opreativnog centra kako bi se stvorili uslovi za rad operativnog centra 112 na

teritoriji Srednjebosanskog kantona.

Od ukupno 12 općina koje se nalaze na teritoriji Srednjebosanskog kantona 9 općina imaju

formirane operativne centre civilne zaštite. Broj 121 je u funkciji na nivou kantona, a

zaprimljeni pozivi se prema potrebi preusmjeravaju prema općinama.

Kantonalna uprava civilne zaštite se finansira iz redovnih budžetskih sredstava Vlade

Srednjobosanskog kantona, kao i iz namjenskih sredstava namijenjenih za zaštitu i

spašavanje.

Prijem poziva na broj 122 na teritoriji koju pokriva Ministarstvo unutrašnjih poslova

Srednjobosanskog kantona organiziran je u jedanaest policijskih stanica na teritoriji kantona.

Sve općine na području kantona izuzev općine Dobretići imaju policijsku stanicu i broj 122 je

u funkciji u svim općina. Pozivi iz općine Dobretići se preusmjeravaju na Policijsku stanicu

Jajce.

Na teritoriji Srednjebosanskog kantona Profesionalne vatrogasne jedinice su organizovane u

četiri općina. Dobrovoljne vatrogasne jedinice su organizovane u šest općina, dok u općini

Travnik djeluje teritorijalna vatrogasna jedinica. Općina Dobretići nema formiranu

vatrogasnu jedinicu. Prijem poziva upućenih na broj 123 se vrši u 10 općina, dok se pozivi iz

općine Dobretići preusmjeravaju na profesionalnu vatrogasnu jedinicu Jajce, ili Kantonalni

operativni centar civilne zaštite Srednjobosanskog kantona. Pozivi upućeni na broj 123 u

općini Kreševo se usmjeravaju na broj policijske stanice grada Zenica.

Na teritoriji Srednjebosanskog kantona domovi zdravlja su organizovani u 11 općina kantona.

U devet općina kantona pozivi upućeni na broj 124 se primaju u okviru domova zdravlja

općina, dok u dvije općine broj 124 ne funkcionira.


48

5.8 Hercegovačko- neretvanski kanton


Hercegovačko-neretvanski kanton je pozicioniran u južnom dijelu Bosne i Hercegovine i

obuhvaća područje oko rijeke Neretve te u Neumu izlazi na more. Kantonalno središte je grad

Mostar.

Slika 14. Hercegovačko-neretvanski kanton

Površina kantona iznosi 4.401 km2, što čini 16,85 % površine Federacije Bosne i

Hercegovine. Prema Popisu iz 2013. godine na području kantona živi 222.007 stanovnika.

Hercegovačko-neretvanski kanton se sastoji od 9 općina: Čapljina, Čitluk, Jablanica, Konjic,

Grad Mostar, Neum, Prozor, Ravno i Stolac.

HERCEGOVAČKO-NERETVANSKI KANTON 222.007

ČAPLJINA 26.157

ČITLUK 18.140

GRAD MOSTAR 105.797

JABLANICA 10.111

KONJIC 25.148

NEUM 4.653

PROZOR 14.280

RAVNO 3.219

STOLAC 14.502

Tabela 8. Općine u Hercegovačko-neretvanskom kantonu


49


Kantonalna uprava civilne zaštite Hercegovačko-neretvanskog kantona je nadležna za zaštitu

i spašavanje na teritoriji Hercegovačko-neretvanskog kantona.



br. 39/03, br.22/06 i 43/10), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu („Službene novine

FBiH“ br. 64/09), Pravilnikom o organizovanju i funkcioniranju operativnih centara civilne

zaštite („Službene novine Federacije BiH“, br. 8/07), Zakonom o kantonalnim ministarstvima

i drugim tijelima kantonalne uprave („Narodne novine HNK“ broj: 4/98, 1/02, 4/07 i 2/13),

Zakonom o nadležnostima kantonalnih tijela vlasti HNK u oblasti zaštite i spašavanja ljudi i

materialnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Narodne novine HNK“, broj: 8/06),

Zakonom o organizaciji uprave u Hercegovačko-Neretvanskom kantonu („Narodne novine

HNK“, broj:9/09), Zakonom o zaštiti od požara („Narodne novine HNK“, broj 5/04 i 5/09) te

Zakonom o vatrogastvu („Narodne novine HNK“, broj 5/04).

Uprava za civilnu zaštitu i vatrogastvo Hercegovačko-neretvanskog kantona smještena je u

iznajmljenoj zgradi koju koriste institucije Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona na cca

400 m2 radnog prostora, na adresi Stjepana Radića 3/III, Mostar.

U Upravi za civilnu zaštitu i vatrogastvo trenutno ima 26 zaposlenih.

Operativni centar Uprave za civilnu zaštitu i vatrogastvo je smješten na odvojenoj lokaciji u

Mostaru, na adresi Kneza Višeslava 77 D. Operativni centar je smješten u prostoru atomskog

skloništa, te je na temelju člana 150. Stav 6. Uredbe o mjerilima, kriterijima i načinu

izgradnje skloništa i tehničkim normativima za kontrolu ispravnosti skloništa („Službene

novine FBiH“, br 64/09) dat na korištenje na duži vremenski period, bez najamnine s obzirom

na vid djelatnosti. Ukupna površina radnog prostora je cca. 100m2, dodatnih prostorija cca.

130m2 te atomskog skloništa cca 300m

2. Operativni centar ima ukupno 6 zaposlenih, od čega

je 5 operatera i šef centra.

U pogledu tehničke opremljenosti operativni centar koristi pristup telefonskoj mreži,

internetu i tv operaterima. Prostor je u potpunosti adaptiran i posjeduje sve potrebne

instalacije. Prostor je umrežen LAN mrežom u skladu sa specifikacijama Kategorije 5 i

EIA/TIA 568B, Modular Jack 8 i pin RJ45. U ormaru su postavljena 24-porta switcha i patch

paneli, uređaji za neprekidno napajanje UPS, dva servera za potrebe softvera sistema 112,

sistem za podatkovnu pohranu NAS, telefonska centrala. Operativni centar posjeduje 10 IP

telefona. Server prostorija je namjenski prilagođen i zadovoljava sve potrebne standarde

hlađenja, antistatički pod itd. U centru je postavljen video-zid i konferencijski video sistem.

Centar raspolaže sa dizel agregatom snage 30 kVA.

Uprava za civilnu zaštitu i vatrogastvo HNK zadovoljava tehničke kriterije potrebne za

smještaj operativnog centra 112 i ne bi bilo potrebe za dodatnim opremanjem predmetnog

opreativnog centra.


50

Od ukupno 8 općina Hercegovačko-neretvanskog kantona, u sedam su formirani operativni

centri izuzev općine Rama. U većini općina radno vrijeme operativnog centra je 8 sati, izuzev

općine Čapljina koja ima 24/7 radno vrijeme.

Uprava za civilnu zaštitu i vatrogastvo se finansira iz redovnih budžetskih sredstava Vlade

Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i iz namjenskih sredstava namijenjenih za zaštitu i

spašavanje te kroz IPA projekte.

Na teritoriji koju pokriva Ministarstvo unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog

kantona pozivi na broj 122 primaju se u organizacionim jedinicama Uprave policije

Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona, odnosno u policijskim

stanicama organizovanim na teritoriji ovog kantona.

Hitna medicinska pomoć je organizovana pri domovima zdravlja u svim općinama

Hercegovačko-neretvantskog kantona. Prijem poziva upućenih na broj 124 se vrši u

Domovima zdravlja općina, izuzev općine Ravno.

Na teritoriji Hercegovačko-neretvanskog kantona profesionalne vatrogasne jedinice su

organizovane u šest općina, dok su u tri općine organizovana dobrovoljne vatrogasne

jedinice. Prijem poziva upućenih na broj 123 se vrši u svih devet općina.

5.9 Zapadno-hercegovački kanton


Zapadno-hercegovački kanton je utemeljen 1996. godine. Nalazi se u jugozapadnom dijelu

Bosne i Hercegovine, duž granice s Republikom Hrvatskom, a kantonalno središte je grad

Široki Brijeg.

Slika 15. Zapadno-hercegovački kanton


51

Površina kantona iznosi 1.362,2 km2, što čini 5,21 % površine Federacije Bosne i

Hercegovine. Prema Popisu iz 2013. godine na području kantona živi 94.898 stanovnika.

Kanton se sastoji od 3 općine i jednog grada: Grude, Ljubuški, Posušje i Grad Široki Brijeg.

ZAPADNO-HERCEGOVAČKI KANTON 94.898

GRUDE 17.308

LjUBUŠKI 28.184

POSUŠJE 20.477

ŠIROKI BRIJEG 28.929

Tabela 9. Općine u Zapadno-hercegovačkom kantonu


Kantonalna uprava civilne zaštite Zapadno-Hercegovačkog kantona je nadležna za oblast

zaštite i spašavanja na teritoriji ovog kantona.



broj 39/03, br. 22/06 i 43/10), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu („Službene novine

FBiH“ broj 64/09), Pravilnikom o organizovanju i funkcioniranju operativnih centara civilne

zaštite („Službene novine Federacije BiH“, broj 8/07) te Zakonom o ministarstvima i drugim

tijelima kantonalne uprave Zapadno-Hercegovačkog kantona.

Kantonalna uprava civilne zaštite Zapadno-Hercegovačkog kantona je smještena u

iznajmljenom prostoru, na adresi Hrvatskih branitelja br. 17., Grude. Uprava trenutno im 10

zaposlenih.

Operativni centar civilne zaštite Zapadno-Hercegovačkog kantona se nalazi u prostoru

Uprave na površini od 32 m2. U operativnom centru civilne zaštite rade 4 operatera.

U pogledu tehničke opremljenosti operativni centar je opremljen sa mini telefonskom

centralom, računarom sa WiFi mrežom, faxom i agregatom. Uprava raspolaže elektronskim

podacima o pokretnim i nepokretnim resursima.

Imajući u vidu navedeno te činjenicu da Uprava ne zadovoljava Okvirne tehničke kriterije

potrebne za smještaj operativih centara 112 bit će potrebno izvršiti doopremanje predmetnog

opreativnog centra kako bi se stvorili uslovi za rad operativnog centra 112 na teritoriji

Zapadno-Hercegovačkog kantona.

Kantonalnoj upravi pripadaju općine: Grude, Ljubuški, Posušje i grad Široki Brijeg. Za

općinu Grude poslove operativnog dežurstva obavlja Kantonalni operativni centar, dok ostale

općine i grad Široki Brijeg imaju svoje operativne centre.


52


Zapadno-Hercgovačkog kantona, kao i iz namjenskih sredstava namijenjenih za zaštitu i

spašavanje.

Prijem poziva na broj 122 na teritoriji koju pokriva Ministarstvo unutrašnjih poslova

Zapadno-hercegovačkog kantona organiziran je u četiri policijske uprave na teritoriji

kantona. Sve općine na području kantona imaju policijsku upravu i broj 122 je u funkciji u

svim općina.

Prijem poziva upućenih na broj 124 se vrši u okviru Domova zdravlja u tri općine i jednog

grada u Zapadno-hercegovačkom kantonu te, izuzetno, u Centru za urgentnu medicinu i hitne

prijeme (CUM) Sveučilišne kliničke bolnice Mostar.

Na teritoriji Zapadno-hercegovačkog kantona profesionalne vatrogasne jedinice su

organizovane u dvije općine, dok su u dvije općine organizovane dobrovoljne vatrogasne

jedinice. Prijem poziva upućenih na broj 123 se vrši u sve četiri općine.

5.10 Kanton Sarajevo


Kanton Sarajevo zauzima srednje područje Bosne i Hercegovine. Kantonalno središte je grad

Sarajevo.

Slika 16. Kanton Sarajevo


53

Prostire se na površini od 1276,9 km2 ili 4,89 % površine Federacije Bosne i Hercegovine.

Kanton Sarajevo prema Popisu iz 2013. godine broji 413.593 stanovnika. Kanton se sastoji

od 9 općina, od kojih su četiri obuhvaćene posebnom administracijskom jedinicom Grad

Sarajevo: Centar (Sarajevo), Novi Grad (Sarajevo), Stari Grad (Sarajevo), Novo Sarajevo

(Sarajevo), Ilidža, Trnovo, Ilijaš, Vogošća, Hadžići.

KANTON SARAJEVO 413.593

CENTAR SARAJEVO 55.181

HADŽIĆI 23.891

ILIDŽA 66.730

ILIJAŠ 19.603

NOVI GRAD SARAJEVO 118.553

NOVO SARAJEVO 64.814

STARI GRAD SARAJEVO 36.976

TRNOVO - FBiH 1.502

VOGOŠĆA 26.343

Tabela 10. Općine u Kantonu Sarajevo


Kantonalna uprava civilne zaštite Kantona Sarajevo je nadležna za oblast zaštite i spašavanja

na području ovog Kantona.

Oblast zaštite i spašavanja na nivou ovog kantona je uređena Zakonom o zaštiti i spašavanju

ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine FBiH“ br. 39/03,

br. 22/06 i 43/10), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu („Službene novine FBiH“ broj

64/09), Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ministarstvima Kantona Sarajevo

(,,Službene novine Kantona Sarajevo", broj 26/04), Zakonom o organizaciji i djelokrugu

organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo (,,Službene novine Kantona

Sarajevo", broj 7/08) , Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o organizaciji i djelokrugu

organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo (,,Službene novine Kantona

Sarajevo", broj 14/10, 30/11, 2/12), Zakonom o nadležnostima organa vlasti Kantona

Sarajevo u oblasti zaštite od požara i vatrogastvu (,,Službene novine Kantona Sarajevo", broj

23/11), Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Uprave.

Kantonalna uprava civilne zaštite Kantona Sarajevo koristi sljedeće prostore: tri kancelarije u

zgradi Stupeks, ul. Hamida Dizdara br.1., prostorije su vlasništvo Kantona Sarajevo, pet

kancelarija u zgradi ,,ZOI 84", ul. Branilaca Sarajeva br.21, prostorije su iznajmljene.

Kantonalna uprava civilne zaštite Kantona Sarajevo ima ukupno 243 zaposlenika.


54

Kantonalni operativni centar civilne zaštite se nalazi u podrumu zgrade Kantona Sarajevo,

ul. Reisa Džemaludina Čauševića br.1., koje je nekadašnje Federalno ministarstvo odbrane

dalo na trajno korištenje Upravi. Operativni centar broji 6 zaposlenih, šef centra i pet

operatera.

Kada je riječ o tehničkoj opremljenosti, u kompletnom prostoru kantonalnog operativnog

centra civilne zaštite urađeno je mrežno (LAN) ožičenje FTP cat. 7 kablovima, EIA/TIA

586B. Izlazi su urađeni modularnim jackovima RJ45 cat. 6A. Kompletna LAN infrastruktura

je testirana na ispravnost i propusnost 1 GBit. Svi završeci su terminirani sa jedne strane na

modularne jackove a sa druge strane u komunikacijski ormar na patchpanel sa uređivačem

kablova, koji se nalaze u posebnoj namjenskoj prostoriji (tehnikum-server soba).

Udaljenost od patch-panela i ormara u kojim se nalaze serveri ili će se nalaziti ne prelazi 5m.

Sva tehnička infrastruktura u operativnom centru bazirana je na Eternet protokol (TCP IP).

Udaljenost između čvorišta ne prelazi 100m.

Sva tehnička infrastruktura u kantonalnom operativnom centru civilne zaštite adresirana je

IPv4 standardom iz privatne klase IP adresa (dva servera, 6 računara, mrežni printer, IP PBX

centrala, te MotoTrbo radiokomunikacijski sistem sa dva repetitora).

Kantonalni operativni centar također posjeduje dva ISDN priključka koja su proslijeđena sa

kablovske glave telekom operatera i terminirana su na patch panelu u komunikacijskom

ormaru gdje su dalje povezani na infrastrukturni CISCO ruter i BRI karticu ( RJ45).

Kantonalni operativni centar posjeduje i optičku vezu.

Sva tehnička infrastruktura u Kantonalni operativni centar je popraćena, standardizovanim i

preporučenim sistemom napajanja MREŽA-UPS-AGREGAT. Sve instalacije su urađene na

ovom principu i samim tim razdvojene u smislu izvora električne energije, tako da svaki

potrošač ima posebna utična mjesta za mrežu, UPS ili agregat.

Kantonalni operativni centar se nalazi u zgradi Kantona Sarajevo i samim tim je u sistemu

rezervnog napajanja. Ista zgrada ima infrastrukturalno rezervno napajanje zgrade sa dizel

agregatom koji se pali automatski pri nestanku električne energije. Snaga dizel agregata je

odgovarajuća. Operativni centar posjeduje dva UPS uređaja (u rack-u) koja poslužuju dva

servera. Također, u server sobi postoji infrastruktura za ugradnju centralizovanog UPS-a.

Operativni centar posjeduje propisanu centralu i senzore za vatrodojavu, poplavu, C02

senzor, detektore pokreta te infrastrukturu za implementaciju kontrole prolaza te video

nadzor.

Kantonalna uprava civilne zaštite Kantona Sarajevo zadovoljava tehničke kriterije potrebne

za smještaj operativog centra 112 i ne bi bilo potrebe za dodatnim opremanjem predmetnog

operativnog centra.


55

Operativni centri civilne zaštite su formirani u svim općinama na teritoriji Sarajevskog

Kantona, izuzev općine Trnovo.


Kantona Sarajevo, kao i iz namjenskih sredstava namijenjenih za zaštitu i spašavanje.

Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo je formiralo Operativno-komunikacijski

centar gdje se vrši prijem i obrada poziva upućenih na broj 122 sa teritorije cijelog kantona.

Pozivi iz operativnog centra se prosljeđuju u skladu sa nadležnostima Policijskih uprava na

području Kantona Sarajevo.

Hitna medicinska pomoć je na teritoriji Kantona Sarajevo u nadležnosti Javne ustanove

Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo. Pozivi upućeni na broj 124 se primaju

i obrađuju u operativnom centru ove ustanove. Operativni centar po prijemu poziva vrši

koordinaciju i usmjeravanje timova na terenu s ciljem pružanja pomoći pozivaocu.

Profesionalna vatrogasna jedinica Kantona Sarajevo je organizovana u okviru Kantonalne

uprave civilne zaštite Kantona Sarajevo. Profesionalna vatrogasna jedinica Kantona Sarajevo

vrši prijem i obradu poziva upućenih na broj 123 za cijelu teritoriju Kantona Sarajevo.

5.11 Kanton 10


Kanton 10 je prostorno najveći od ukupno deset kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Kanton 10 je smješten u jugozapadnom djelu Bosne i Hercegovine i ima sjedište u Livnu.

Slika 17. Kanton 10


56

Površina kantona iznosi 4.934,1 km2, što čini 18,89 % površine Federacije Bosne i

Hercegovine. Kanton 10 obuhvaća šest općina: Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč, Kupres,

Livno i Tomislavgrad. Na prostoru kantona prema Popisu iz 2013. godine živi 84.127

stanovnika.

KANTON 10 84.127

BOSANSKO GRAHOVO 2.449

DRVAR 7.036

GLAMOČ 3.860

KUPRES – F BiH 5.057

LIVNO 34.133

TOMISLAVGRAD 31.592

Tabela 11. Općine u Kantonu 10


Kantonalna uprava civilne zaštite Kantona 10 je nadležna za oblast zaštite i spašavanja na

teritoriji ovog kantona.



broj 39/03, br. 22/06 i 43/10), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu („Službene novine

FBiH“ broj 64/09), Pravilnikom o organizovanju i funkcioniranju operativnih centara civilne

zaštite („Službene novine Federacije BiH“, br. 8/07), te Zakonom i izmjenama i dopunama

Zakona o organizaciji i djelokrugu kantonalne uprave („Narodne novine Kantona 10“ br.

02/01).

Kantonalna uprava civilne zaštite Kantona 10 smještena je u zakupljenom prostoru veličine

25m2, na adresi Grabrijela Jurkića broj 8, Livno. U operativnom centru kantonalne uprave

zaposlena su 4 operatera. Uposlenici aktivno ne poznaju strane jezike.

Kada je riječ o tehničkoj opremljenosti objekat ima mrežni pristup telekom operateru, ali ne

zadovoljava minimalne tehničke kriterije potrebne za smještaj operativih centara 112. Imajući

to u vidu bilo bi potrebno izvrštiti potpuno opremanje predmenog operativnog centra.

Postoje određene baze podataka u Kantonalnoj upravi civilne zaštite Kantona 10 i

ministarstvima kojima se koristi Kantonalna uprava civilne zaštite.

Operativni centri civilne zaštite na nivou općine su formirani u Tomislavgradu i Glamoču,

dok u Kupresu, Livnu, Bosanskim Grahovu i Drvaru isti ne postoje. Specifičnost Kantona 10

je velika površina i velika međusobna udaljenost općinskih središta.


57

Uprava civilne zaštite Kantona 10 se finansira iz redovnih budžetskih sredstava Vlade

Kantona 10, kao i iz namjenskih sredstava namijenjenih za zaštitu i spašavanje.

Na teritoriji Kantona 10 su u dvije općine organizovane dobrovoljne vatrogasne jedinice.

Preostale dvije općine nemaju organizovane vatrogasne jedinice. Broj 123 nije aktivan na

teritoriji Kantona 10.

Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona 10 je formiralo Operativno-komunikacijski centar

koji rukovodi sa šest policijskih stanica. Policijske stanice su formirane u šest općina kantona

i vrše prijem poziva upućenih na broj 122 sa područja općine. Operativno-komunikacijski

centar ima tehničku mogućnost preuziminja svih poziva koji su upućeni na broj 122 na

teritoriji Kantona 10.

Na teritoriji Kantona 10 hitna medicinska pomoć je organizovana u okviru domova zdravlja u

pet općina kantona. Prijem poziva upućih na broj 124 se vrši u pet općina, dok u jednoj

općini broj nije aktivan.


58

6 TELEKOMUNIKACIJSKA INFRASTRUKTURA

POTREBNA ZA FUNKCIONIRANJE SISTEMA 112

Uvođenje jedinstvenog evropskog broja 112 na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine

zahtjeva postojanje odgovarajuće telekomunikacijske infrastrukture putem koje bi se izvršilo

međusobno povezivanje operativnih centara 112, hitnih službi i ostalih institucija i agencija

od značaja za uvođenje broja 112.

Telekomunikacijska infrastrukutura u Bosni i Hercegovini odnosno Federaciji Bosne i

Hercegovine je relativno dobro razvijena. Ona podrazumijeva prenosne sisteme i opremu za

komutaciju ili usmjeravanje i druge resurse, uključujući i pasivne mrežne elemente, koji

omogućavaju prenos signala žičnim, radijskim, optičkim ili drugim sistemima, uključujući

satelitske mreže, fiksne (komutirana mreža sa komutacijom kanala i mreža s komutacijom

paketa, uključujući Internet) i mobilne zemaljske mreže, elektroenergetske kablovske sisteme

u dijelu koji se koristi za prenos signala, mreže koje se koriste za radio i televizijsko

emitovanje i mreže kablovske televizije, bez obzira na vrstu podataka koji se prenose.

Oblast telekomunikacija u Bosni i Hercegovini, a time i u Federaciji Bosne i Hercegovine,

regulisana je Zakonom o komunikacijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br.

31/03, 98/12). Ovim zakonom uspostavljena je Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i

Hercegovine (RAK), koja je nadležna za regulisanje emiterskih i javnih telekomunikacionih

mreža i usluga, uključujući izdavanje dozvola, utvrđivanje cijena, međupovezivanje i

definisanje osnovnih uslova za osiguravanje zajedničkih i međunarodnih komunikacionih

sredstava, kao i planiranje, koordinaciju, namjenu i dodjelu radiofrekvencijskog spektra.

Povezivanje operativnih centara 112, hitnih službi i ostalih institucija i agencija od značaja za

uvođenje broja 112 moguće je izvršiti na više načina, posebno deduciranom

telekomunikacijskom infrastrukturom koju je tek potrebno izgraditi ili korištenjem već

postojeće infrastrukture. Kao racionalno rješenje za povezivanje sistema 112 nameće se

korištenje postojeće infrastrukture i to:

1. Povezivanje sistema 112 korištenjem infrastrukture javnih i privatnih operatora

fiksnih i mobilnih telekomunikacijskih usluga,

2. Povezivanje sistema 112 putem SDH radio-relejne transportne mreže razvijene za

potrebe institucija i agencija u Bosni i Hercegovini,

3. Povezivanje sistema 112 putem alternativnih komunikacijskih mreža razvijenih

namjenski za potrebe drugih subjekata na različitim nivoima unutarnje organizacije u

Bosni i Hercegovini (SPIN mreža, SDH mreža koju je za svoje potrebe razvio

Elektroprenos BiH d.d.).


59

6.1 Telekomunikacijska infrastruktura operatora telekomunikacijskih

usluga

Prema podacima Regulatorne agencija za komunikacije21

na teritoriji Bosne i Hercegovine

funkcioniraju tri glavna operatora fiksnih i mobilnih telekomunikacijskih usluga i to:

BH Telecom d.d. Sarajevo

Telekom Srpske a.d. Banja Luka

JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar

To su takozvani operatori sa značajnom tržišnom snagom (SMP operatori). Navedeni

operatori su korisnici Dozvole za javnog operatora fiksne telefonije te Dozvole za pružanje

GSM i UMTS usluga na cijeloj teritoriji Bosne i Hecegovine.

Pored njih, u Bosni i Hercegovini egzistira 13 firmi sa Dozvolom za obavljanje djelatnosti

davaoca fiksnih javnih telefonskih usluga koji mogu pružati fiksne telefonske usluge putem

vlastite mreže ili mreže drugih operatora te 5 firmi registriranih pružaoca mobilnih

telefonskih usluga.

Također, u Bosni i Hercegovini egzistira 80 firmi korisnika Dozvole za obavljanje djelatnosti

operatora javnih elektronskih komunikacijskih mreža te 68 firmi sa Dozvolom za obavljanje

djelatnosti davaoca pristupa Internetu.

U pogledu telekomunikacijskih mreža i usluga, Regulatorna agencija se brine da one budu

dostupne svima u Bosni i Hercegovini na razumnoj komercijalnoj osnovi, a kroz uslove

propisane u dozvolama za operatere, odnosno davaoce ovih usluga.

Prema podacima Regulatorne agencija za komunikacije u Bosni i Hercegovini, pa tako i u

Federaciji Bosne i Hercegovine, najzastupljeniji operator telekomunikacijskih usluga fiksne,

mobilne i Internet mreže je kompanija BH Telecom d.d. Sarajevo.

Tržišno učešče operatora telekomunikacijskih usluga u Bosni i Hercegovini prikazano je

sljedećim slikama.

21

Izvor: http://rak.ba/bos/index.php?uid=1267325759

http://rak.ba/bos/index.php?uid=1267325759


60

Slika 18. Tržišno učešće operatora fiksne telefonije-period Q1-2013. godine do Q2-2016. godine22

Slika 19. Tržišno učešće operatora mobilne telefonije-period Q1-2013. godine do Q2-2016. godine 23

22

Izvor: http://rak.ba/bos/index.php?uid=1374157315 23

Izvor: http://rak.ba/bos/index.php?uid=1374157315




61

Kako u pogledu korištenih tehnologija tri glavna operatora fiksnih i mobilnih

telekomunikacijskih usluga u Bosni i Hercegovini koriste slične tehnologije u nastavku su

navedeni tehnički podaci o telekomunikacijskoj infrastrukturi ustupljeni od strane kompanije

BH Telecom d.d. Sarajevo.

Fiksna mreža BH Telecoma bazirana je na NGN principima izgradnje mreža i sastoji se od

tranzitno-lokalnih SS (soft switch) čvorova koji opslužuju više regionalnih MG (media

gateway) na koji su priključeni pretplatnički stepeni, IMS sistema i Deverto sistema za VOIP

servise te međunarodnih centrala za povezivanje sa drugim mrežama. Na slijedećim slikama

je prikazana struktura fiksne mreže BH Telecoma te karta pokrivenosti mreže fiksne

telefonije.

Slika 20. Struktura fiksne mreže BH Telecoma24

24

Izvor: BH Telecom d.d. Sarajevo


62

Slika 21. Karta pokrivenosti mreže fiksne telefonije BH Telecoma25

Postojeću radio pristupnu mrežu (RAN) BH Mobile čine: 2G/GERAN mreža kroz

implementiranu GSM/GPRS/EDGE tehnologiju, 3G+/UTRAN mreža kroz implementiranu

UMTS/HSPA+/HSPA+ DC radio pristupnu tehnologiju, kao i WLAN mreža. Radio

pristupna mreža se bazira na principu heterogene mreže – HetNet, koja će se vremenom

proširiti i na 4G/LTE tehnologiju pristupa.

Sa aspekta ostvarene pokrivenosti signalom pokrivenost stanovništva signalom 2G mreže

iznosi 99,70% naseljenih mjesta, dok je pokrivenost teritorije Bosne i Hercegovine 98,7%.

Ostvarena pokrivenost stanovništva UMTS/HSPA+ tehnologijom iznosi 91,22 %.

25



63

Slika 22. Karta pokrivenosti mreže mobilne telefonije BH Telecoma26

Slika 23. Pokrivenost 2G signalom u mreži BH Telecoma

26



64

Slika 24. Pokrivenost 3G signalom u mreži BH Telecoma

Karte pokrivenosti signalom drugih operatora telekomunikacija u Bosni i Hercegovini

prikazane su na sljedećim slikama.

Slika 25. Karta pokrivenosti mreže fiksne telefonije JP HT Mostar


65

Slika 26. Pokrivenost 2G signalom u mreži JP HT Mostar27

Slika 27. Pokrivenost 3G signalom u mreži JP HT Mostar

27

Izvor: JP HT Mostar


66

Slika 28. Pokrivenost 2G signalom u mreži Mtel Banja Luka28

Slika 29. Pokrivenost 3G signalom u mreži Mtel Banja Luka

28

Izvor: Telekom Srpske a.d. Banja Luka


67

6.2 SDH komunikacijska mreža

Tokom 2006. i 2007. godine u Bosni i Hercegovini, uvedena je SDH komunikacijska mreža

kako bi se osigurala velika brzina i dostupnost osnovne mreže za organe javne uprave i

institucije u Bosni i Hercegovini. Ideja uvođenja SDH mreže je da organi javne uprave i

institucije Bosne i Hercegovine svoje IKT servise realizuju na jednoj platformi koja ima

karakter privatne mreže sa potrebnom raspoloživosti sistema i parametrima kvaliteta usluge

(QoS-Quality of Service).

SDH mreža je implementirana kao radio-relejna transportna pristupna mreža izgrađena na

konceptu SDH (Synchronous Digital Hierarchy) a zasnovana na TDMA (Time Division

Multiple Access) pristupu radi adekvatnog kvaliteta usluge na korisničkoj strani.

Pojam TDMA označava višestruki pristup s podjelom vremena. TDMA je metoda prenosa

podataka kod koje se jedan frekventni pojas (kanal) dijeli na vremenske intervale koji se

nazivaju otvorima (slots). U svakom od tih intervala (otvora) prenosi se sadržaj jedne

komunikacije. TDMA metoda rada omogućava da se na istom kanalu odvija više

komunikacija istodobno (ili paralelno), odnosno da više komunikatora ima istodobno

„pristup“ tom kanalu.

Upravljanje mrežom povjereno je Agenciji za identifikacione dokumente, evidenciju i

razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA), koja prema Zakonu o Agenciji za

identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine BiH

("Službeni glasnik BiH", broj 56/08), održava, razvija i unapređuje telekomunikacione mreže

za potrebe Agencije i drugih organa sigurnosti u Bosni i Hercegovini.

Vijće ministara Bosne i Hercegovine je 2006. godine donijelo Odluku o nadležnostima za

uspostavljanje i upravljanje telekomunikacijskim projektima za potrebe javne sigurnosti u

Bosni i Hercegovini prema kojoj korisnici SDH mreže Agencije mogu biti policijski organi i

organi sigurnosti u Bosni i Hercegovini, pri čemu će korisnici snositi troškove održavanja i

administriranja sistema, a prema učešću u korištenju sistema.

Krajem 2007. godine zaključen je Memorandum o razumijevanju između tadašnje Direkcije

za implementaciju CIPS projekta i institucija, krajnih korisnika SDH mreže odnosno organa

sigurnosti, kojim su određena prava i obaveze Agencije i krajnjih korisnika. Korisnici SDH

mreže su:

1. Agencija za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH,

2. Ministarstvo sigurnosti BiH,

3. Granična policija BiH,

4. Državna agencija za istrage i zaštitu BiH,

5. Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, Federalna uprava policije FMUP-a,

6. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske,


68

7. Policija Brčko Distrikta BiH,

8. Ministarstva unutrašnjih poslova kantona u FBiH,

9. Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH,

10. Centralna Izborna Komisija BiH.

Za prenos podataka u ovoj mreži koriste se radio antene i tornjevi raspoređeni na velikom

broju lokacija širom Bosne i Hercegovine. SDH mrežom povezano je oko 130 općina u Bosni

i Hercegovini. Kapaciteti mreže trenutno nadilaze potrebe zadataka za koje je zadužena

Agencija. Mreža je lako nadogradiva, a s obzirom na tehničke mogućnosti i kapacitete

predstavlja jedno od mogućih rješenja za organizaciju prijenosa podataka u Bosni i

Hercegovini, bilo kao osnovna ili kao sekundarna mreža. Regulatorna agencija za

komunikacije Bosne i Hercegovine je dala dozvolu za rad SDH mreže na licenciranoj

frekvenciji za cijelo područje Bosne i Hercegovine.

Slika 30. Izvedbeno rješenje SDH mreže (II faza)


69

Slika 31. Prikaz prstenova mreže za prenos podataka (III faza)29

SDH mreža je u osnovi TDM (Time Division Multiplex) mreža (brzina TDM rama iznosi 155

Mbps – STM1) zasnovana na principu komutacije kanala sa Gigabit Ethernet dodatkom koji

osigurava direktno usmjeravanje (rutiranje) saobraćaja sa standardnim multilayer

komponentama. SDH mreža je organizovana kao sistem sa četiri različita nivoa:

1. SDH transportni nivo (SDH backbone (kičma),

2. SDH pristupni bežični nivo,

3. SDH usmjerivački nivo (routing),

4. SDH sigurnosni nivo.

SDH mreža se sastoji od pet prstenova, a prstenovi su međusobno povezani u glavni prsten

tako da raspoloživost mreže iznosi 99,99 %. Kapacitet mreže na glavnim linkovima iznosi

622 Mbps, zavisno od broja kanala koji se koriste (n x 155 Mbps).

SDH radio linkovi su izabrani za kičmu sistema jer mogu zadovoljiti zahtjev za raspoloživost

sistema 99,99%. Budući da se na SDH linkovima i na pristupnoj opremi koriste ethernet

interfejsi, za povezivanje mreže i osiguranje redundandnosti u slučaju pada pojedinih linkova

koriste se ruteri (L3 switchevi) koji imaju samo ethernet interfejse. Prednost L3 switcheva je

što podržavaju funkcije i protokole kako drugog OSI/ISO sloja L2, tako i trećeg sloja L3.

29

Izvor:

http://www.iddeea.gov.ba/images/stories/PDF/Izvjestaj_o_radu_2013/Izvjestaj_o_RaduIDDEEA2013_bos.pdf

http://www.iddeea.gov.ba/images/stories/PDF/Izvjestaj_o_radu_2013/Izvjestaj_o_RaduIDDEEA2013_bos.pdf


70

6.3 SPIN mreža

SPIN (State Police Information Network) ili Državna policijska mreža za prenos podataka je

bežična komunikacijska mreža i služi za potrebe Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine

(uključujući sve upravne organizacije u sastavu ovog Ministarstva) i drugih policijskih i

sigurnosnih agencija u Bosni i Hercegovini. Vlasnik SPIN mreže je Ministarstvo sigurnosti

Bosne i Hercegovine a primarni korisnik mreže je Granična policija Bosne i Hercegovine.

SPIN mreža je orijentisana prema graničnim prijelazima, pokriva veliki broj lokacija te

raspolaže značajnim slobodnim kapacitetima. Radi na nelicenciranom opsegu a realizovana je

sa Motorola Canopy opremom.

SPIN mreža donirana je od strane Vlade Sjedinjenih Američkih Država putem ICITAP-a.

Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine se potpisivanjem donacijskog pisma obavezalo

da će osigurati odgovarajuće osoblje i sredstva kojim će se osigurati funkcionisanje i dalji

razvoj SPIN mreže, te da će i drugim agencijama i tijelima u Bosni i Hercegovini omogućiti

pristup SPIN mreži, a nakon ispunjavanja svih zakonskih preduslova.

6.4 Komunikacijska mreža Elektroenergetskog sistema Bosne i

Hercegovine

Telekomunikaciona mreža Elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine je od velike

važnosti za većinu kompanija u elektroenergetskom sektoru Bosne i Hercegovine

(Elektroprenos BiH, Elektroprivreda Republike Srpske (ERS), Elektroprivreda Hrvatske

zajednice Herceg-Bosne (EPHZHB), Elektroprivreda BiH (EPBiH), Nezavisni operator

sistema BiH (NOSBiH)).

Telekomunikaciona mreža Elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine se sastoji od

komunikacionih sistema koji čine prenosna i multipleksna SDH (SDH-Synchronous Digital

Hierarchy) i PDH (PDH-Plesiochronous Digital Hierarchy) oprema zajedno sa optičkim

vlaknima (OPGW-Optical Ground Wire).

Preko SDH opreme implementirani su sljedeći servisi: STM-16 (STM-Synchronous

Transport Module) (kapacitet 2.5GB, najvećim dijelom predstavljaju backbone konekciju,

mada je implementirana i van backbone-a), STM-4 (kapacitet 622MB), STM-1 (kapacitet

155MB), 2Mbps G.703 konekcije i Ethernet konekcije.

PDH dio opreme nudi analogne i digitalne servise. Analogni servisi obuhvataju konekciju

analognih pretplatničkih telefona. Digitalni servisi obuhvataju:

G.703 kanale za prenos digitalnih signala brzinom od 64 kbit/s;

V.24 i X.21 interfejs za sinhronu ili asinhronu transmisiju;

ISDN interfejs za bazni pristup (BRA-Basic Rate Access);


71

Na slici data je šema telekomunikacione mreže Elektroenergetskog sistema Bosne i

Hercegovine.

Slika 32. Pregled telekomunikacione mreže EES BiH

Komunikacijska mreža Elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine se sastoji od 147

čvorova lociranih u objektima elektroenergetskog sistema. Glavni čvorovi su regionalni

centri u OP Banja Luka, OP Tuzla, OP Sarajevo i OP Mostar (OP-Operativno područje), na

koje su interkonektovani svi odgovarajući čvorovi iz odgovarajućih regiona. Centralni sistem

upravljanja mrežom Elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine je smješten u sjedištu

Nezavisnog operatora sistema BiH u Sarajevu.


72

7 KARAKTERISTIKE SISTEMA 112

7.1 Funkcionalne i tehničke karakteristike sistema 112

Koordinacija djelovanja u hitnim situacijama radi spašavanja ljudskih života i materijalnih

dobara predstavlja složenu aktivnost gdje je neophodna koordnacija različitih hitnih službi i

resursa.

Hitne službe su javne ustanove koje reagiraju i nose se s raznim vrstama hitnih situacija.

Pojam Hitne službe posebno se odnosi na službe hitne medicinske pomoći, policije i

vatrogasaca te centre za obavještavanje i uzbunjivanje. U Bosni i Hercegovini i Federaciji

Bosne i Hercegovine funkcionišu četiri kratka telefonska broja na koje je moguće pozvati

navedene hitne službe:

1. broj 121 je broj civilne zaštite odnosno Centra za obavještavanje i uzbunjivanje.

Centri za obavještavanje i uzbunjivanje funkcionišu u gradovima i općinama u

Federaciji Bosne i Hercegovine,

2. broj 122 je broj policije odnosno operativnog dežurstva policijskih uprava

Ministarstava unutrašnjih poslova kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine. Prijem

poziva na broj 122 organizovan je na nivou policijskih stanica koje pokrivaju gradove

i općine,

3. broj 123 je broj vatrogasaca odnosno operativnog centra profesionalnih i dobrovoljnih

vatrogasnih jedinica u Federaciji Bosne i Hercegovini. Prijem poziva na broj 123

organizovan je također na nivou gradova i općina u Federaciji Bosne i Hercegovine,

4. broj 124 je kratki telefonski broj službi za hitnu medicinsku pomoć koja je

organizovana u većini gradova i općina kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Hitne službe se brinu se o javnoj sigurnosti i zdravlju građana. Pored ovih nabrojanih službi

pojam hitne službe odnosi se i na gorske službe spašavanja, službe za deminiranje i sve druge

službe čije djelovanje je povezano sa događanjem i pojavom različitih oblika nesreća i

incidentnih situacija, prirodnih i drugih katastrofa i drugih opasnosti.

Uvođenje sistema operativnih centara 112 i jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112

uz odgovarajuću organizaciju rada u sistemu i logističku podršku te implementaciju i

primjenu sofisticiranih informatičkih i telekomunikacijskih rješenja doprinosi podizanju

nivoa efikasnosti rada svih hitnih službi i poboljšanju brige o građanima.


73

Prema svome konceptu, jedinstveni broj 112 građanima nudi više prednosti:

1. Nije potrebno poznavati strukovne nadležnosti hitnih službi, pravnih lica ili organa

državne uprave. Primjera radi, prilikom eventualne dojave o zagađenju okoline može

se desiti da građanin u potrazi za „pravim brojem“ bude preusmjeravan od službe do

službe, od zavoda do zavoda ili od inspekcije do inspekcije. Tipičan slučaj su dvojbe

u nadležnostima pri onečišćenju ceste obzirom na rang i kompetencije.

2. Nije potrebno poznavati teritorijalne nadležnosti hitnih službi u hitnom slučaju. To

praktično znači kako bi se na dojavu mobitelom o saobraćajnoj nesreći na području

jednog grada ili općine brzo reagovalo bez obzira na to što bi se eventualno, zbog

konfiguracije terena i rasporeda baznih stanica operatora mobilne komunikacijske

mreže, poziv u pomoć terminirao u operativnom centru 112 u drugom gradu ili općini.

Ovakvi i slični pozivi bili bi proslijeđeni nadležnoj službi, o čemu pozivatelj ne bi

trebao brinuti, bez obzira što granice pokrivanja signalom baznih stanica ne

odgovaraju administrativnim granicama gradova ili općina.

3. Nije potrebno pojedinačno pozivanje hitnih službi jer se jednim pozivom prema

operativnom centru 112 paralelno alarmiraju sve hitne službe nadležne za konkretni

slučaj, što znači kako je broj 112 jedinstvena ulazna tačka za sve vrste hitnih službi.

Mogući scenarij pojedinačnog pozivanja hitnih službi, bez opserviranja cjelovitosti

hitnog slučaja može rezultirati brzim dolaskom policije, hitne medicinske pomoći i

vatrogasaca na mjesto nesreće, ali se pomoć ipak neće moći pružiti jer nedostaju

pripadnici gorske službe spašavanja koji unesrećene trebaju izvući iz provalije.

Osim za građane, broj 112 ima prednosti i za hitne službe jer su operateri u operativnom

centru 112 jedna vrsta ulaznog filtera za primljene pozive zbog čega se hitnim službama

proslijeđuju samo stvarni hitni pozivi u kojima se traži konkretna intervencija dok se

zlonamjerni, nenamjenski ili višestruki pozivi kojim se dojavljuje isti hitni slučaj ne

proslijeđuju. Hitne službe česta su meta neodgovornih osoba koji zlonamjernim ili

nenamjenskim pozivima zauzimaju linije i otežavaju rad operatera. Na bazi iskustva iz

evropskih zemalja važno je istaknuti bitne karakteristike sistema 112:

- Pozivom na broj 112 mora biti moguće zatražiti pomoć svih hitnih službi,

- Telekom operateri moraju osigurati mogućnost pozivanja broja 112, paralelno s

upotrebom drugih već postojećih brojeva hitnih službi,

- Poziv na broj 112 mora biti besplatan iz svih vrsta mreža,

- Sistem mora biti prilagođen pružanju pomoći osobama s posebnim potrebama,

- Sistem mora osigurati prihvaćanje poziva na više od jednog jezika,

- Sistem mora vršiti automatsko utvrđivanje broja i lokacije pozivatelja,

- Sistem mora osigurati pohranu primljenih poziva i podataka o hitnim situacijama i

poduzetim aktivnostima,

- Sistem u radu treba koristiti standardne operativne procedure.


74

Sistem 112 mora biti dizajniran tako da prihvati pozive korisnika iz različitih mreža u

različitim oblicima, uključujući govorne i podatkovne formate: glasovne pozive sa PSTN

mreže, glasovne pozive s javnih telefona, ePoziv, SMS, pozive s IP mreža itd.

7.2 Konceptualne i organizacijske karakteristike sistema 112

Prije uvođenja jedinstvenog sistema odgovora na hitne pozive i broja 112, veliki broj

evropskih zemalja su imale uspostavljene različite sisteme odgovora na pozive upućene na

kratke brojeve hitnih službi. Tokom izgradnje i stavljanja u funkciju sistema 112 države su

donosile odluke o funkcionalnoj arhitekturi sistema prema svojim potrebama i postojećim

tehničkim rješenjima.

Analizirajući veći broj zemalja koje su uvele jedinstven sistem odgovora na pozive u hitnim

situacijama i broj 112, uočljiva su dva osnovna pristupa konceptu (modelu) i organizaciji rada

sistema 112:

1. sistem prenosa poziva (SPP) na hitne službe (gateway sistem)30

,

2. sistem integralnog vođenja poziva (SIVP), odnosno sistem u kojem je uz prijem

poziva integriran i “dispatching” sistem, tj. direktno prenošenje naloga za intervenciju

na raspoložive resurse, odnosno konkretnu jedinicu (vozilo).

Ovisno o odabiru modela implementacije sistema, operateri 112 centra se neposredno bave

hitnim pozivima ili ih prenose na jedan ili više dislociranih centara hitnih službi.

Većina zemalja prilikom uvođenja sistema jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112

se u početnoj fazi uvođenja sistema opredijelila za sistem prenosa poziva (slika 33). Sistem

prenosa poziva između ostalog podrazumjeva:

preuzimanje poziva,

provjeravanje autentičnosti poziva,

prikupljanje informacija o lokaciji pozivatelja i drugih raspoloživih informacija iz

dostupnih baza podataka,

procjenu stepena hitnosti,

prosljeđivanje poziva s obzirom na njegove karakteristike jednoj ili više službi iz

sistema hitne pomoći (policiji, hitnoj medicinskoj pomoći, vatrogascima, itd),

kontrolu i kordinaciju reagovanja (odaziva) na poziv,

sastavljanje izvještaja za internu i eksternu upotrebu.

30

Izvor: Pilot-projekt organizacijske i funkcionalne strukture "Centra 112" za Splitsko-dalmatinsku županiju


75

Slika 33. Sistem prenosa poziva (SPP)31

Postoji više varijacija ovog modela implementacije sistema 112. Jedna od varijacija je model

u kojem su preuzimatelji poziva na broj 112 teriotorijalno raspoređeni u više različitih

regiona pri čemu je omogućena njihova međusobna interakcija u smislu mogućnosti

međusobnog preuzimanja poziva npr. ako je operater sistema u jednom 112 centru zauzet

postoji mogućnost proslijeđivanja poziva prema drugom operativnom centru (slika 34).

Slika 34. Sistem prenosa poziva (SPP)-međusobna interakcija (mogućnost proslijeđivanja poziva)

Varijacija ovog modela je i model kod kojeg preuzimatelji poziva u sistemu 112 i operateri

hitnih službi dijele isti fizički prostor što doprinosi boljoj koordinaciji rada u sistemu 112 te

između hitnih službi na terenu (slika 35).

Slika 35. Sistem prenosa poziva (SPP) - hitne službe i operateri 112 dijele isti fizički prostor

31

Izvor: 112 Service Chain Description (2011), EENA Operations Document


76

Još jedna moguća varijacija ovog modela je sistem prenosa poziva u kojem preuzimatelj

poziva nema ovlasti klasifikacije poziva odnosno prosljeđivanja poziva s obzirom na njegove

karakteristike jednoj ili više službi iz sistema hitne pomoći (policiji, hitnoj medicinskoj

pomoći, vatrogascima, itd) nego vrši samo jednostavno prosljeđivanje poziva prema hitnoj

službi zatraženoj od strane pozivatelja (Slika 36).

Slika 36. Sistem prenosa poziva (SPP)- bez klasifikacije poziva32

Sistem integralnog vođenja poziva (SIVP) podrazumjeva postojanje jedinstvene, nezavisne

službe koja istovremeno vrši i preuzimanje poziva i upravljanje interventnim resursima.

Preuzimatelji poziva su visoko obučene osobe a u nekim situacijama specijalisti pojedinih

hitnih službi stoje operaterima na raspolaganju kao podrška (slika 37).

Slika 37. Sistem integralnog vođenja poziva (SIVP)

Pored gore pomenutih modela i njihovih varijacija moguća je primjena i kombinovanih

modela odnosno međusobno miješanje modela i varijacija u cilju postizanja što bolje

32



77

efikasnosti rada u sistemu 112 u odnosu na organizaciju hitnih službi i relevantnih institucija

u pojedinim zemljama ili regionima.

U gotovo svim zemljama sistem 112 je uvođen fazno (etapno), na način da se postojeći

operativni centri opremaju sa savremenom informacijsko-komunikacijskom opremom, pri

čemu se gradi efikasan i dobro definisan sistem djelovanja po hitnim pozivima, uspostavlja

mehanizam koordinacije sa svim drugim službama hitnog djelovanja, te kadrovski adekvatno

popunjava. Tokom tranzicijskog perioda pored 112 broja za hitne situacije građanima se

ostavljaju na raspolaganje i postojeći kratki brojevi za policiju, vatrogasce i hitnu pomoć.

Koncepti sistema jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 u evropskim zemljama

imaju više zajedničkih odlika ali i značajan stepen različitosti u skladu sa razlikama modela

razvoja društvenog sistema ali i političkog uređenja zemalja.

Jedinstvene odlike ogledaju se u:

prihvatanju uvođenja jedinstvenog evropskog broja 112;

prihvatanju normi naloženih od strane institucija Evropske Unije;

prihvatanju standarda vezanih za tehničko funkcionisanje sistema 112;

prihvatanju odredbi vezanih za međunarodnu saradnju i koordinaciju na svim nivoima

međunarodnih odnosa (bilateralni, multilateralni, globalni).

Različitosti se ogledaju u:

usklađenostima nacionalnih sistema 112 sa državnim uređenjem, ekonomskim

društvenim i socijalnim odrednicama svake od zemalja pojedinačno;

različitom nivou razvijenosti sistema;

različitim nivoom materijalno-tehničke opremljenosti;

različim načinom uvezanosti u sistem kako na nacionalnom nivou tako i na nižim

nivoima organizovanja;

različitom pristupu sistemu međunarodne saradnje i koordinacije.

7.3 Standardne operativne procedure i planovi djelovanja centara 112

Za efikasno funkcionisanje sistema 112 potrebno je definisati standardne operativne

procedure za prikupljanje dostupnih informacija u vezi nastanka hitne situacije nakon

prijema poziva preko broja 112, postupak obrade i prosljeđivanja prikupljenih informacija

hitnim službama, odgovornosti centara 112 i njihovih uposlenika te obaveze hitnih službi

prema centrima 112.

Pored toga, potrebno je definisati uslove i procedure za komunikaciju, definisati obrasce

razmjene podataka prilagođene automatskoj razmjeni podataka, definisati tehnologije za

prijenos podataka u datim uslovima itd.


78

Na osnovu usvojenih standardnih operativnih procedura usvajaju se i planovi djelovanja

kojima se definiše rad operatera u centru 112. Planovi djelovanja su definisani dijelom

iskustveno a dijelom prema propisima, normama EU i preporukama za rad Centra 112.

Planovi djelovanja se sastoje od niza instrukcija koje operater slijedi prilikom razgovora sa

pozivateljem broja 112 i u daljnjim akcijama u odgovoru na incident. Instrukcije se sastoje

od tri elementa:

opis instrukcije – opis šta se mora dogoditi kada se instrukcija izvrši,

tekst instrukcije – tekst koja se prikazuje operatoru u sistemu,

dodatne informacije – preciznije objašnjenje instrukcije za operatora.

Same instrukcije za djelovanje mogu da sadržavaju: informacije, tekst, linkove na

dokumente, kontaktiranje individualnih telefonskih kontakata ili kontakt liste, slanje

odlaznog e-maila, slanje odlaznog sms-a sa tačno određenim tekstom i slično.

Operater kao rezultat svih unesenih podataka i sadržaja dobija rezultirajući plan koji sadrži

potrebne podatke i instrukcije da bi pravovremeno i efikasno obavio posao prijema poziva na

broj 112. Unaprijed definisani planovi djelovanja prilikom odgovora na broj 112 uveliko

olakšavaju rad operatera i povećavaju kvalitet odgovora na upućeni poziv.


79

8 STATISTIKA POZIVA PREMA HITNIM SLUŽBAMA

Federalna uprava civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine, a na prijedlog ekspertne

radne grupe je prema tri dominantna operatora fiksnih i mobilnih telefonskih usluga u Bosni i

Hercegovini, kompanijama BH Telecom d.d. Sarajevo, Telekom Srpske a.d. Banja Luka i JP

Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar uputila dopis sa molbom da se za potrebe izrade ove

Studije ustupe podaci o broju poziva prema hitnim službama u Bosni i Hercegovini za

mjesece maj 2014, avgust 2015, novembar 2016, januar 2016 i maj 2016. godine.

Analizom podataka iz navedenih mjeseci može se steći slika o prosječnom broju poziva

upućenim prema hitnim službama (na dnevnoj, mjesečnoj ili godišnjoj osnovi) te potrebama

tehničke i kadrovske opremljenosti službi za odgovore na hitne pozive.

Mjesec maj 2014. godine odabran je za statistički prikaz zbog činjenice da su se u tom

periodu desile katastrofalne poplave koje su zahvatile veliki dio teritorija Bosne i

Hercegovine. Posljedica poplava bio je i ogroman broj poziva upućen prema svim hitnim

službama u Bosni i Hercegovini te je za potrebe Studije ovaj period uzet kao referentni za

maksimalni broja poziva upućenih hitnim službama u toku jednog mjeseca.

Statistikom poziva nisu obuhvaćeni pozivi hitnim službama upućeni iz mreža drugih

operatora telekomunikacijskih usluga u Bosni i Hercegovini obzirom da je njihov zajednički

udio na tržištu Bosne i Hercegovine puno manji nego udio tri dominantna operatera. Tržišni

udio ostalih operatera fiksne telefonije kreće se oko 12 %, a operatera mobilne telefonije oko

0,5 % te podaci o pozivima prema hitnim službama iz ovih mreža ne mogu značajno uticati

na analizu i zaključke izvedene iz podataka tri dominantna operatora telekomunikacijskih

usluga.

8.1 Pozivi prema hitnim službama u Bosni i Hercegovini

Analizom su obuhvaćeni pozivi iz fiksne i mobilne mreže sa trajanjem dužim od 5 sekundi i

sljedeći mjeseci :

maj 2014,

avgust 2015,

novembar 2016,

januar 2016 i

maj 2016.


80

Pozivi sa trajanjem kraćim od 5 sekundi u analizi nisu uzeti u obzir i tretirani su kao pogrešni

ili zlonamjerni. Za ovih pet karakterističnih mjeseci podaci su sljedeći:

- ukupan broj poziva prema hitnim službama iz fiksnih i mobilnih mreža tri dominantna

operatora telekomunikacija u Bosni i Hercegovini (računajući i međusobnu razmjenu

poziva prema hitnim službama):

Slika 38. Ukupan broj poziva prema hitnim službama u BiH za pet analiziranih mjeseci

- ukupan broj poziva za pet analiziranih mjeseci iznosi 874.372 poziva,

- broj poziva iz fiksne mreže (03x), (04x) i (05x) iznosi 340.025 ili 39 % svih poziva,

- prosječan broj poziva po mjesecu iz fiksne mreže iznosi 68.005 poziva,

- broj poziva iz mobilne mreže (06x) iznosi 534.347 ili 61% svih poziva,

- prosječan broj poziva po mjesecu iz mobilne mreže iznosi 106.869 poziva,

- prosječno vrijeme trajanja poziva iznosi cca. 55 sekundi.

Uzevši u obzir navedene podatke može se procijeniti da ukupan broj poziva prema hitnim

službama u Bosni i Hercegovini na godišnjem nivou iznosi oko 2.100.000 poziva od čega je

oko 60 % poziva generisano iz mobilne mreže, a 40 % poziva generisano iz fiksne mreže.


81

8.2 Pozivi prema hitnim službama u Federaciji Bosne i Hercegovine

Budući da nije moguće imati egzaktnu sliku raspodjele poziva operatora telekomunikacijskih

usluga prema hitnim službama u Bosni i Hercegovini, a u odnosu na administrativnu podjelu

teritorija Bosne i Hercegovine (entiteti, Brčko distrikt BiH, kantoni u Federaciji Bosne i

Hercegovine), kako bi se dobila barem približna slika opterećenosti pozivima hitnih službi u

Federaciji Bosne i Hercegovine u nastavku su analizirani podaci o pozivima iz fiksne

telefonske mreže dostavljeni od strane kompanija BH Telecom d.d. Sarajevo i JP Hrvatske

telekomunikacije d.d. Mostar. Navedene kompanije su dominantni operatori fiksne i mobilne

telefonske mreže u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Podaci o pozivima prema hitnim službama koji potječu iz fiksnih i mobilnih telefonskih

mreža dva dominantna operatora daju dovoljno dobar pregled o pozivima upućenim hitnim

službama na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Podatke o pozivima iz mobilnih mreža

operatora nije moguće precizno teritorijalno raščlaniti bez detaljne, dugotrajne i komplicirane

analize uz poznavanje velikog broja parametara. Zbog navedenog u analizi su uzeti u obzir

samo podaci o pozivima upućenim sa brojeva iz fiksne mreže na brojeve hitnih službi u mreži

istog operatora te podaci o pozivima upućenim sa brojeva iz mobilne mreže na brojeve hitnih

službi u fiksnoj mreži istog operatora. Za ovu analizu nisu uzeti u obzir podaci o odlaznim i

dolaznim pozivima prema hitnim službama između operatora. Predmetnom analizom se je

došlo do sljedećih podataka:

- ukupan broj poziva prema hitnim službama iz fiksnih i mobilnih mreža dva

dominantna operatora telekomunikacija u Federaciji Bosne i Hercegovine (ne

računajući međusobno razmjenjene pozive):

Slika 39. Ukupan broj poziva u FBiH


82

- ukupan broj poziva za pet analiziranih mjeseci iznosi 402.158 poziva,

- broj poziva iz fiksne mreže (03x) iznosi 183.582 ili 40 % svih poziva,

- prosječan broj poziva po mjesecu iz fiksne mreže iznosi 36.716 poziva,

- broj poziva iz mobilne mreže (06x) iznosi 218.576 ili 60 % svih poziva.

- prosječan broj poziva po mjesecu iz mobilne mreže iznosi 43.715 poziva.

Uzevši u obzir navedene podatke može se procijeniti da ukupan broj poziva prema hitnim

službama u Federaciji Bosne i Hercegovine na godišnjem nivou iznosi oko 1.000.000 poziva.

Broj poziva i njihovo procentualno učešće u ukupnom broju poziva (za pet mjeseci) za pozive

prema brojevima 121, 122, 123 i 124 prikazan je na slijedećoj slici:

Slika 40. Broj poziva prema hitnim službama i procentualno učešće


83

Vidljivo je da se najveći broj poziva generira prema broju 122 (policija) sa procentulanim

učešćem od 58% u ukupnom broju poziva. Iza poziva policiji slijede pozivi prema službama

hitne medicinske pomoći (24%), pa pozivi prema vatrogasnim službama (12%) i službama

civilne zaštite (6 %).

8.3 Pozivi prema hitnim službama u kantonima Federacije Bosne i

Hercegovine

Radi formiranja slike o broju poziva prema hitnim službama u kantonima Federacije Bosne i

Hercegovine i okvirnim potrebama tehničke i kadrovske opremljenosti službi za odgovore na

hitne pozive potrebno je izvršiti detaljniju analizu poziva prema hitnim službama.

Kako je i prethodno navedeno operatori telekomunikacija BH Telecom i HT Mostar su

dominantni operatori fiksne telefonske mreže u Federaciji Bosne i Hercegovine. Kompanija

BH Telecom je pretežno zastupljena u 6 kantona:

1. Unsko-sanski kanton (mrežna grupa-pozivni broj 037),

2. Tuzlanski kanton (mrežna grupa-pozivni broj 035),

3. Zeničko-dobojski kanton (mrežna grupa-pozivni broj 032),

4. Bosansko-podrinjski kanton (mrežna grupa-pozivni broj 038),

5. Srednjobosanski kanton (mrežna grupa-pozivni broj 030),

6. Kanton Sarajevo (mrežna grupa-pozivni broj 033).

Kompanija HT Mostar je pretežno zastupljena u 4 kantona:

1. Posavski kanton (mrežna grupa-pozivni broj 031),

2. Zapadno-hercegovački kanton (mrežna grupa-pozivni broj 039),

3. Kanton 10 (mrežna grupa-pozivni broj 034),

4. Hercegovačko-neretvanskom kantonu (mrežna grupa-pozivni broj 036).

U nastavku izložena analiza podataka odnosi se na pozive upućene iz fiksnih i mobilnih

mreža operatora BH Telecom-a i HT-a Mostar prema hitnim službama u Federaciji Bosne i

Hercegovine u mjesecu maju 2016. godine. Dostavljeni podaci o pozivima iz mobilnih mreža

navedenih operatora nisu uzeti u obzir zbog ranije objašnjene nemogućnosti precizne

teritorijalne raščlanbe podataka bez detaljne analize i poznavanja velikog broja parametara,

već je izvršena procjena broja poziva iz mobilnih mreža na osnovu analizom ustanovljenog

odnosa 60 : 40, to jest da odnos poziva prema hitnim službama iz mobilnih i fiksnih mreža u

ukupnom broju poziva iznosi 60 % : 40 % u korist poziva iz mobilnih mreža. Mjesec maj

2016. godine odabran je kao primjer prosječnog mjeseca u godini u odnosu na broj poziva

prema hitnim službama.


84

Slikom je prikazan ukupan broj poziva upućen hitnim službama u Federaciji Bosne i

Hercegovine u mjesecu maju 2016. godine uz izvršenu procjenu broja poziva iz mobilnih

mreža.

Slika 41. Ukupan broj poziva prema hitnim službama u FBiH u maju 2016. godine (uz procjenu broja

poziva iz mobilnih mreža)

Na sljedećim slikama prikazani su podaci o broju poziva i njihovo procentualno učešće u

odnosu na ukupan broj poziva upućenih prema hitnim službama, a podijeljenih prema

pripadnosti telefonskim mrežnim grupama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Podjela

mrežnih grupa približno odgovara teritorijalnoj podjeli kantona u Federaciji Bosne i

Hercegovine. Također, slikama su prikazani i podaci o broju poziva u odnosu na vrstu

pozivane hitne službe po kantonima Federacije Bosne i Hercegovine.

Slika 42. Broj poziva prema hitnim službama po kantonima u F BiH


85

Slika 43. Broj poziva prema hitnim službama u Unsko-sanskom i Bosansko-podrinjskom kantonu


86

Slika 44. Broj poziva prema hitnim službama u Hercegovačko-neretvanskom i Srednjobosanskom

kantonu


87

Slika 45. Broj poziva prema hitnim službama u Sarajevskom i Zeničko-dobojskom kantonu


88

Slika 46. Broj poziva prema hitnim službama u Tuzlanskom i Kantonu 10


89

Slika 47. Broj poziva prema hitnim službama u Zapadno-hercegovačkom i Posavskom kantonu


90

Tabelom je prikazan prosječan broj poziva po danu u odnosu na kantone u Federaciji Bosne i

Hercegovine i njihov broj stanovnika.

Rb Kanton Prosjek po danu Br. stanovnika

1 TUZLANSKI KANTON 629 445.028

2 KANTON SARAJEVO 497 413.593

3 ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON 427 364.433

4 HERCEGOVAČKO-NERETVANSKI KANTON 296 222.007

5 UNSKO-SANSKI KANTON 254 273.261

6 SREDNJOBOSANSKI KANTON 191 254.686

7 ZAPADNO-HERCEGOVAČKI KANTON 145 94.898

8 KANTON 10 80 84.127

9 POSAVSKI KANTON 39 43.453

10 BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON 29 23.734

UKUPNO 2.586 2.219.220

Tabela 12. Prosječni broj poziva prema hitnim službama u odnosu na broj stanovnika kantona

Iz izloženih podataka je vidljivo da su hitnim pozivima najviše opterećeni kantoni sa

najvećim brojem stanovnika u Federaciji Bosne i Hercegovine, što je i razumljivo. U broju

poziva prema hitnim službama prednjači Tuzlanski kanton sa prosječno 629 poziva u jednom

danu, a za njim slijede Sarajevski (prosječno 497 poziva po danu), Zeničko-dobojski

(prosječno 427 poziva po danu), Hercegovačko-neretvanski (prosječno 296 poziva po danu)

te ostali kantoni. Na začelju liste kantona u odnosu na broj poziva prema hitnim službama

nalaze se Posavski te Bosansko-podrinjski kanton sa prosjekom 39, odnosno 29 poziva po

danu. Ukupan prosječan broj poziva prema hitnim službama na nivou Federacije Bosne i

Hercegovine iznosi 2.586 poziva. Najveći broj poziva generira se prema broju 122 (policija).

Iza poziva policiji slijede pozivi prema službama hitne medicinske pomoći pa pozivi prema

vatrogasnim službama te službama civilne zaštite.

Prema podacima kompanije BH Telecom d.d. Sarajevo, a koji se mogu približno preslikati i

na druge operatore telekomunikacija u Federaciji Bosne i Hercegovine, broj poziva prema

hitnim službama varira i u zavisnosti dana u sedmici. Naime, broj poziva prema hitnim

službama opada za vrijeme praznika i vikenda. Isto je prikazano na narednoj slici.


91

Slika 48. Raspodjela poziva prema hitnim službama po danima tokom mjeseca maja 2016. godine u mreži

BH Telecom-a33

33



92

9 TEHNIČKE SMJERNICE I PREPORUKE USPOSTAVE

SISTEMA 112

Sistem 112 treba biti cjelovito rješenje, koje uključuje svu potrebnu hardversku i programsku

podršku i komunikacijsku opremu, koje podržava efikasno primanje, obradu i raspodjelu

hitnih poziva te omogućava donošenje odluka u akcijama pružanja hitne pomoći na terenu.

Sistem 112 treba odražavati hijerarhijsku, teritorijalnu i druge strukture koje uslovljava

organizacija na terenu. Istovremeno, sistem treba biti izgrađen tako da optimalno koristi

raspoložive prostorne, komunikacijske i ljudske resurse organizacija koje će biti obuhvaćene

njegovom izgradnjom.

9.1 Osnovni principi dizajna sistema 112

Izgradnja sistema 112 mora adresirati sljedeće karakteristike koje su presudne za sisteme

namijenjene za podršku radu hitnih službi:

Visoka pouzdanost i raspoloživost, uz mogućnost oporavka od ispada ili kvara

pojedinačnih komponenti. Sistem mora osiguravati kontinunitet rada 24/7/365;

Široka komunikacijska povezanost, iako je većina prijava incidenata i dalje

orijentisana na telefonsku komunikaciju, treba predvidjeti mogućnost javljanja putem

novih komunikacijskih servisa;

Jednostavnost upotrebe, za korisnike koji traže pomoć i za operatere koji rade u

sistemu 112;

Otvorenost prema novim uslugama i komunikacijskim medijima, izvorima

informacija kao i prema drugim sistemima u drugim službama i zemljama;

Skalabilnost u smislu jednostavnog širenja softverskih i hardverskih kapaciteta na

potrebnim mjestima i podržavanje jednostavnih i složenih poslovnih procesa unutar

istog sistema.

Kako je i navedeno u uvodu poglavlja, arhitektura sistema 112 mora biti usklađena s

administrativnim i političkim uređenjem u zemlji. Zbog toga, arhiktektura sistema treba

omogućiti autonomni rad organizacijskim jedinicama u slučaju ispada veza ili drugih razloga

koji bi onemogućili rad cjelokupnog sistema.

Istovremeno, u saradnji s operatorima i drugim davaocima telekomunikacijskih usluga,

sistem treba omogućiti jedinstveni pristup svim građanima biranjem jedinstvenog broja 112.


93

U tom smislu treba odrediti optimalan broj tačaka povezivanja, tehnologiju i kapacitet tih

tačaka uzimajući u obzir sadašnje potrebe, buduće potrebe, evoluciju komunikacije i

mogućnosti telekomunikacijskih operatora.

Nakon prijema poziva na broj 112 sistem mora osigurati koordinirano djelovanje svih

relevantnih hitnih službi u cilju maksimiziranja efekata. Ovo diktira da arhitektura sistema

112 obuhvata, po mogućnosti, sve hitne službe i obuhvata veze prema sistemima službi koje

neće biti dijelom sistema 112.

Akcije hitnih službi primarno se baziraju na lociranju ekipa i snaga koje mogu odgovoriti na

hitnu situaciju na pravi način pa bi sistem 112 trebao sadržavati i funkcije za praćenje resursa

(ljudi, vozila, jedinica itd.) u smislu lokacije i zauzetosti, odnosno statusa, kao i komunikacije

s njima. Na bazi ovih funkcija, operateru u sistemu 112 olakšano je upravljanje akcijama i

odgovorom na prijavu incidenta.

Nakon izvršenih akcija sistem treba osigurati mehanizme izvještavanja za hitne slučajeve i

katastrofe, kao i za generiranje redovnih izvještaja (sedmičnih, mjesečnih) koji će služiti za

nadzor rada sistema (aplikacije i ljudi) i korektivne akcije nad arhitekturom sistema,

standardnim operativnim procedurama, razvojem kompetencija operatera itd.

U svrhu postizanja sinergijskih efekata treba razmotriti povezivanje sistema na postojeću

infrastrukturu Operativno komunikacijskog centra Bosne i Hercegovine - 112 Ministarstva

sigurnosti Bosne i Hercegovine. Ovaj pristup omogućuje postizanje većeg stepena

pouzdanosti sistema i lakšu saradnju u operativnom radu. Mogućnost povezivanja sistema

112 na postojeće IKT sisteme hitnih službi koje učestvuju u zajedničkom odgovoru

(vatrogasci, hitna pomoć, policija i civilna zaštita) treba analizirati uz uvažavanje potreba tih

službi.

9.2 Osnove tehničkog rješenja

9.2.1 Topologija

Ključne komponente u arhitekturi modernog sistema 112 su operativni centri 112 i serverske

lokacije koje su ujedno i komunikacijska čvorišta sistema 112.

Razmještaj operativnih centara obično prati organizacijsku strukturu službi uključenih u

odgovor na hitni poziv, dok je serverske lokacije slobodno odabrati po tehničkim kriterijima

u smislu osiguranja resursa i preduslova za njihov besprijekoran rad.


94

9.2.1.1 Operativni centri

Operativni centri predstavljaju sobe s radnim pozicijama pozivnog centra 112 te sadrže i

drugu opremu značajnu za rad centra odnosno sistema 112. Kroz infrastrukturu IP LAN i

WAN su uvezani na ostale ključne komponente sistema. Kroz zajedničku mrežu moguć je

pristup serverskim resursima (aplikacije, baze podataka, itd.) i saradnja s drugim operativnim

centrima 112.

Najbitniji preduslov za pouzdan rad sistema u operativnom centru su kvalitetne redundantne

IP veze. Ostali preduslovi obuhvataju implementaciju industrijskih standarda izgradnje IT

infrastrukture (izbor mjesta za smještaj opreme, smještaj i oprema radnih mjesta za operatere,

osiguravanje napajanja, itd.), sigurnosti (prava pristupa lokaciji i podacima, nadzor i video

nadzor, evidentiranje) i ergonomije radnih mjesta (klima, rasvjeta itd.).

9.2.1.2 Serverske lokacije

Serverske lokacije sadrže centralne serverske komponente sistema te su ujedno

komunikacijski čvorovi u mreži. Serverske lokacije mogu biti smještene na lokaciji

operativnog centra, uvezani lokalnom mrežom na njega ili na samostalnoj lokaciji npr. u

lokacijski izdvojenom podatkovnom centru. Sam aplikacijski sistem treba biti odabran i

implementiran tako da ne zavisi o jednoj od opisanih topologija serverskih lokacija.

Nezavisno pozicioniranje serverskih lokacija u odnosu na operativne centre omogućava

optimalan odabir lokacije serverskog centra ovisno o tehničkim preduslovima. U pravilu,

priprema serverske lokacije podrazumijeva značajno ulaganje u izgradnju i opremanje

prostora ako se želi prilagoditi tipični uredski prostor koji bi uz razmjerno manja ulaganja bio

pogodan za smještaj operativnog centra. Lokacija na kojoj se smješta serverska oprema mora

zadovoljavati strože tehničke preduslove od lokacija operativnog centra, u smislu

industrijskih standarda izgradnje IT infrastrukture (izbor mjesta za smještaj opreme prema

položaju u zgradi i utjecaju na statiku, smještaj i oprema radnih mjesta za administratore,

osiguravanje napajanja, itd.) i sigurnosti (prava pristupa lokaciji i podacima, nadzor i video

nadzor, evidentiranje).

9.2.2 Dijelovi sistema 112

Integrirani sistem za dojavu i upravljanje hitnim situacijama može se podijeliti na slijedeće

cjeline:


95

aplikativno rješenje za podršku u odlučivanju integrisano sa svim korištenim

komunikacijskim kanalima (fiksna i mobilna telefonija, radio komunikacije, SMS, IP

komunikacije);

hardver i sistemski softver koji podržava rad sistema;

podsistem za telefonske komunikacije;

IP komunikacije (LAN/WAN umrežavanje);

radio komunikacije;

LAN/WAN

ServeriRadna mjesta

PSTN

Lokalna telefonija

PBX

Radio GW

LAN/WAN

AVLS ANI/ALI

Vanjski servisi

Slika 49. Arhitektura sistema 112

9.2.3 Aplikativno rješenje

Aplikativno rješenje treba biti koncipirano kao integralni sistem koji sadrži implementirane

funkcije primanja poziva i dispečiranja uz poštivanje principa arhikteture. S obzirom na to, u

visokom stepenu treba podržavati radne procese u organizacijama javne sigurnosti te se kroz

detaljnu konfiguraciju prilagođavati procesima.


96

Slika 50. Struktura aplikativnog rješenja

Aplikativno rješenje treba pokriti sljedeće funkcionalnosti, servise i podsisteme:

Sistem sigurnosti (autentifikacija i autorizacija operatera i organizacija),

Kontakti (adresar osoba i organizacija),

Modul za integraciju prema vanjskim sistemima,

ANI / ALI modul pretrage telefonskog imenika (u lokalnoj bazi ili kao vezu prema

vanjskim bazama podataka o korisnicima telefona),

Funkcije upravljanja pozivima (telefonija i funkcije pozivnog centra), s podrškom za

TDM komunikaciju (ISDN PRA/EDSS1) i VoIP (SIP),

Snimanje poziva, bez obzira na tip komunikacije glasom,

Automatske glasovne odgovore,

Primanje lokacije pozivatelja za pozive iz mobilne mreže,

Upravljanje slučajevima (struktura podataka i akcije vezane uz nju),

Akcione planove (po standardnim operativnim procedurama),

Upravljanje resursima (praćenje kompetencija, opremljenosti, statusa, zauzetosti,

dodjela zadataka itd.),

Sistem za dojavu i upravljanje kriznim situacijama

Operacije I

upravljanje

Izvještaji i

statististike Snimanje

glasovne

komunikacije

Upravljanje

telefonskim pozivom

Upravljanje

pozivom

Sistem

Sigurnosti

Upravljanje

rasursima

Kontakti

i

Servisi

Upravljanje

slučajevima

Slanje/Prima

nje

Info

AVLS

Akcioni

planovi

Radio

integracija

Automatski

alarmi

operater operater PSTN

GSM/

UMTS

AVLS TETRA/

PMR

ALARMI MPS

Modul za

edukaciju

GIS karte

ANI/ALI

Glasovni

odgovori

Praćenje

prometa


97

Primanje lokacija vozila hitnih službi i drugih resursa putem AVL sistema,

Geografski informacijski sistem (GIS),

Operacije i upravljanje sistemom,

Modul za izvještaje i statistike,

Nadzor opterećenosti sistema u realnom vremenu,

Prijem i obrada automatskih alarma,

Sistem za obuku operatera.

Većina poziva u sistem 112 ulazi putem telefonskih veza. Aplikativni dio sistema treba biti

dovoljno fleksibilan kako bi podržao predviđeni tok prijema, obrade i prosljeđivanja poziva

hitne situacije u odgovarajući operativni centar. Također, sistem mora moći dinamički pratiti

izmjene u načinu prijema poziva, toku poziva itd. Na primjer, zbog izmjena u organizacijskoj

strukturi treba biti moguće unijeti takve izmjene kroz administrativne mjere konfiguracije

sistema.

9.2.4 Ulaz podataka i inciranje slučajeva

Poziv u širem smislu jeste svaki ulaz podataka u sistem 112 koji može biti prepoznat kao

prijava incidenta na koji treba odgovoriti, bilo sistem automatski, bilo intervencijom

operatera.

Najvažniji tip poziva koji obrađuje sistem 112 jest telefonski poziv iz fiksne ili mobilne

mreže (govorni poziv). Obzirom na to, aplikacija sistema 112 mora biti efikasno i pouzdano

integrisana s podsistemom telefonskih komunikacija. Kako je ranije navedeno, treba

predvidjeti dva osnovna načina povezivanja sistema 112 sa javnim telefonskim mrežama:

ISDN PRA (EDSS1), TDM; ova tehnologija se pomalo napušta u korist IP

komunikacije ali je potrebno osigurati dugotrajnu podršku za nju i

VoIP/SIP; ove tehnologije su u osnovama savremenih telekomunikacijskih mreža

(IMS, VoLTE), kao i različitih privatnih komunikacijskih mreža

Preuzimanje poziva treba se odvijati automatski. Sistem treba distribuirati pozive prema

nekoliko unaprijed utvrđenih kriterija:

Pozivani broj (B-broj) – treba biti moguće definisati različite pozivne brojeve za

direktan pristup različitim hitnim službama obuhvaćenim sistemom,


98

Pozivajući broj (A-broj) – treba biti moguće definisati individualne brojeve s kojih

će pozivi biti automatski distribuirani na odgovarajuću službu ili radno mjesto. To

mogu biti brojevi vanjskih službi, saradnika itd.

Sistem treba biti koncipiran i izgrađen tako da bude prilagodljiv svim zahtjevima topologije

telekomunikacijskih mreža i pravilima usmjeravanja saobraćaja u njima.

Aplikacija na radnom mjestu operatera treba omogućavati primanje i iniciranje poziva bez

napuštanja aplikacije i bez dizanja ruku s tastature. Komunikacijski dio treba biti potpuno

integriran sa svim ostalim funkcijama koje aplikacija treba omogućiti operateru.

Aplikacija treba biti koncipirana tako da se minimizira odnosno, po mogućnosti, potpuno

eliminira mogućnost da neki poziv ostane neodgovoren. Ako ipak dođe do toga, aplikacija

treba sadržavati zapis o propuštenim pozivima i podržavati mogućnost da se operaterima

prikaže lista propuštenih poziva (s vremenom poziva) kako bi mogli kompletirati i takve

pozive.

Također, treba predvidjeti mogućnost da se odlazni pozivi iz sistema 112 koriste istim

vezama preko kojih se primaju incidentni pozivi. Također, sistem treba (po potrebi u saradnji

s operatorima telekomunikacija) moći koristiti direktne („poprečne“) veze prema drugim

sistemima.

Sistem treba podržavati i druge, manje zastupljene vrste poziva, primarno SMS poruka na

primjer za gluhonijeme osobe i mlađe osobe kojima je prirodniji način komunikacije kratka

poruka.

Za kasnija proširenja treba razmotriti proširenje s NG112 (Next Generation 112) uslugama,

kao što su video pozivi, javljanja preko društvenih mreža, itd.

9.2.5 Distribucija poziva

Kako bi se osiguralo da pozivi uvijek budu odgovoreni, sistem treba moći preusmjeriti

odnosno redistribuirati poziv, ako na njega nije odgovoreno u određenom vremenskom

periodu. Redistribucija može biti na drugi operativni centar 112, dio operatera ili po potrebi

na sve operatere prijavljene u sistemu. Sistem ovo treba raditi automatski.

Bez obzira na mogućnosti redistribucije poziva, poželjno je da se prilikom primanja poziva u

sistemu 112 aktivira govorna poruka, koja će umiriti pozivatelja i spriječiti da prerano

prekine poziv.


99

9.2.6 Obrada i klasifikacija slučajeva

Nakon što je poziv primljen u sistemu, aplikacije sistema 112 trebaju provesti klasifikaciju

incidentnih slučajeva, prema unaprijed definisanim kriterijima (Standardne operativne

procedure).

Klasifikacija treba pomoći operateru da odredi o kojoj vrsti incidenta se radi i koja je težina

incidenta. Aplikacija treba u kontekstu slučaja dopuniti podatke svim raspoloživim

informacijama, kao što su:

Podaci o lokaciji mobilnog uređaja s kojeg je primljen poziv, najčešće vezom prema

mobilnim lokacijskim centrima mobilnih operatora (MLC/GMLC),

Podaci o adresi fiksnog priključka s kojeg je primljen poziv, upitom u lokalnu

ANI/ALI bazu ili prema vanjskim bazama podataka.

Aplikacija treba biti implementirana s podrškom za ove dvije funkcije, s tim da konkretnu

implementaciju treba uskladiti s regulativom u smislu prava pristupa podacima kod hitnih

poziva. Također, aplikacija mora zabilježiti svaki takav upit prema lokacijskim i drugim

servisima, kako bi se smanjila mogućnost zloupotreba. Poželjno je i da se ovakvi upiti

automatiziraju, odnosno da se minimizira potreba operatora da ručno inicira upite, što bi

omogućavalo i da se po potrebi ograniči pristup lokacijskim i srodnim servisima na određene

službe koje koriste sistem 112.

Aplikacija treba biti koncipirana uz intenzivno korištenje GIS podsistema za sljedeće funkcije

koje mogu pomoći klasifikaciji i lokaciji incidenta i dopunjavanju podataka vanjskim

informacijama:

Prikaz dobivene pozicije mjesta s kojeg je upućen poziv (bilo fiksna ili mobilna

lokacija),

Prikaz tačaka interesa, rizičnih mjesta itd.,

Prikaz drugih incidenata koji se odvijaju istovremeno, itd.,

Prikaz resursa za koje su poznate lokacije i fiksnih točaka koje okupljaju resurse (npr.

Policijska stanica).

Na bazi sakupljenih podataka, aplikacija treba podržavati automatsko davanje savjeta

operateru/koordinatoru kako raspodijeliti resurse za spašavanje prema lokaciji i tipu

incidentnog slučaja te raspoloživosti resursa, kao i listu drugih propisanih akcija koje ne

uključuju dispečiranje resursa (savjet osobi koja zove, transfer slučaja drugoj službi, izvoz


100

podataka itd.). Svi oni zajedno trebaju predstavljati konkretnu implementaciju provedbenog

dijela Standardnih operativnih procedura (SOP-a).

Ostale važne funkcije aplikativnog dijela sistema 112 uključuju:

upozoravanje i pozivanje svih učesnika u sistemu putem standardnih komunikacijskih

sistema,

obavještavanje i uzbunjivanje javnosti odnosno stanovništva u slučaju incidentne

situacije (tzv. Mass Alerting),

održavanje operaterske elektronske radne knjige, elektronske radne knjige centra 112

i ostale elektronske dokumentacije centra 112,

sistem mora omogućiti prikaz selektiranih informacija, pregleda te statistika o

aktivnostima resursa za spašavanje.

9.2.7 Bilježenje podataka

Aplikativno rješenje treba podržavati snimanje linija poziva hitne situacije, telefonske

komunikacije inicirane iz centra 112 kao i radio komunikacije od i prema centru 112. Svi

zvučni zapisi moraju biti sigurno zapisani u sistemu, treba ih biti moguće kopirati na sisteme

za izradu rezervnih kopija (backup) i reproducirati po potrebi iz sistema 112, ili nekim od

stadnardnih alata za reproduciju zvuka.

Potrebno je koristiti neki od otvorenih formata za zapis zvuka (wav, mp3) za koje postoji

veliki broj alata za reprodukciju, uključujući alate otvorenog koda. Sam aplikacijski sistem

112 treba omogućiti operateru da naknadno presluša poziv koji je obradio, zbog eliminacije

grešaka i dopune podataka. Preslušavanje treba biti omogućeno i drugim operaterima koji bi

mogli preuzeti ili nastaviti rad na slučaju, kao i za naknadnu analizu i forenziku.

Uz zvučne zapise, sistem treba detaljno bilježiti i sve ostale akcije operatera, ulaz podataka u

sistem i druge važne akcije. Sve zabilješke moraju biti zaštićene od izmjena i označene

jedinstvenim vremenskim zapisom i identifikatorom operatera koji je načinio izmjenu.

Sve prijave također trebaju biti zabilježene, zbog čega je potrebno da svi operateri budu

individualno identificirani korisničkim imenom. Pri tome je potrebno da se funkcije

autentifikacije i autorizacije oslanjaju na jedan od standnardnih sistema za održavanje

identiteta i korisničkih prava, npr. Windows Active Directory infrastrukturu i s njime

usklađenu aplikativnu sigurnosnu logiku.

Svi korisnici sistema u tom slučaju trebaju pripadati autentifikacijskom sistemu koji može

biti jedinstven (monolitan), gdje su svi podaci o korisnicima u jedinstvenoj bazi podataka

(tipično LDAP), ili se sastoji od više odvojenih sistema (i baza) među kojima je uspostavljena

relacija povjerenja (trust).


101

9.2.8 Integracija radio komunikacija

Za rad s resursima, važno je da operater u ulozi dispečera može u svakom trenutku ostvariti

komunikaciju sa osobama na terenu. Za to se najčešće koriste privatne mobilne radio mreže

(PMR) po standardu TETRA, TETRAPol i slično.

Sistem 112 u svojoj komunikacijskoj komponeti treba sadržavati mogućnost komunikacije s

PMR mrežama u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, koja bi bila

integrirana s funkcijama govorne komunikacije na svakom radnom mjestu operatera, kao da

se radi o običnom telefonskom pozivu. Ovisno o vrsti PMR mreže, treba uvažiti specifične

mogućnosti takvih mreža, npr:

podršku za grupne pozive,

podršku za slušanje pojedinih kanala,

podršku za direktne pozive.

Radio GW

LAN

SIP

Slika 51. Povezivanje preko radio gateway uređaja

Povezivanje aplikacijskog sistema s PMR mrežama najčešće se realizira preko neke vrste

gatewaya, ali je uz podršku proizvođača aplikacijskog rješenja sistema 112 i proizvođača

radijske mreže, za neke mreže moguće realizirati i tješnje povezivanje preko aplikacijskog

programskog interfejsa.


102

WAN

LAN

Aplikacijski server 112P

rogr

amsk

i in

terf

ejs

Radio core

Slika 52. Povezivanje preko programskog interfejsa

9.2.9 Povezivanje sa senzorima i drugim automatskim uređajima

Kako bi se omogućila automatizacija procesa dojave hitnih situacija, sistem treba imati

mogućnosti primanja dojava od izvora automatskih alarma, tj različitih vrsta senzora, kao i

različitih vanjskih sistema koji prikupljaju i obrađuju informacije sa senzora, a koji mogu biti

zanimljivi hitnim službama ili čak inicirati slučaj.

Neki od primjera su:

meteorološki senzori (npr. upozorenje na na ekstremne vremenske prilike, mogućnost

poplava, olujnog vjetra itd.),

senzori kvalitete zraka,

video-nadzorni sistemi i analitika nad videom.

Uz njih, pojavljuju se kombinovani sistemi koji djeluju kroz sintezu različitih podataka. Na

primjer, neki gradovi u Sjedinjenim Američkim Državama kombinuju video nadzor s

mikrofonima na javnim mjestima. Kod detekcije zvukova pucanja iz vatrenog oružja, aktivira


103

se sistem video nadzora koji pomaže potvrditi radi li se o stvarnom incidentu i po potrebi

aktiviraju hitne službe.

Razvojem IoT (engl. Internet of Things) tehnologija uključivanje automatskih senzora u

mrežu bit će od velikog značaja u budućnosti.

9.3 Prostorna dimenzija i GIS podsistem

U modernim sistemima odlučivanja u hitnim situacijama, geografska odnosno prostorna

komponenta je nedvojiv dio. Količina informacija koju operater sistema 112 treba obraditi

može vrlo brzo postati prevelika za prikaz isključivo u tekstualnoj ili tabelarnoj formi.

Kvalitetna vizualizacija podataka u velikoj mjeri eliminiše razlike u lokalnom poznavanju

terena i prilika između operatera – uz pomoć ispravnog prikaza terena, lokacije incidenta,

okolne situacije i drugih bitnih informacija i uz kvalitetne standardne operativne procedure,

operater koji nikada nije bio na određenoj lokaciji može donijeti ispravne odluke i riješiti

incident.

Uz individualno djelovanje operatera prikaz informacija u GIS podsistemu može pomoći i

rukovodiocima kako bi brzo dobili pregled stanja na određenom području bilo da se radi o

broju incidenata i njihovoj vrsti, broju resursa, njihovoj adekvatnoj razmještenosti itd.

9.3.1 Općenito o GIS-u

Geografsko-informacioni sistem (GIS) predstavlja računarski alat za kreiranje i analiziranje

geografskih objekata, odnosno pojava i događaja u prostoru. U svakome GIS-u osnovni

predmet posmatranja je geografski, tj. prostorni objekat. Bitna činjenica vezana za geografske

podatke koji se koriste u GIS sistemima je definisanje prostornog položaja koje je moguće

definisati na više načina, od najčešće korištenih metoda različitih koordinata, preko uličnih

adresa do imena naselja ili njihovih poštanskih brojeva. Sve geografske objekte moguće je

kvantitativno i kvalitativno opisati, tj. pridružiti ih nekoj objektnoj cjelini.

Geografski infromacioni sistem ima široku primjenu, a osnovne karakteristike upotrebe GIS-

a se mogu grupisati u nekoliko kategorija:

- Geografske analize i ispitivanja te prikaz rezultata – sposobnost GIS-a u pretraživanju

baza podataka, logičkim upitima unutar baze te prostornim ispitivanjem uslova stanja i

procesa na temelju prostornog položaja i odnosa omogućuje cijeli niz različitih

prostornih analiza;

- Poboljšanje organizacijske integracije – integrisani GIS u nekoj organizaciji

omogućava poboljšanje upravljanja organizacijom i sredstvima unutar nje. Vođenje


104

materijalne i operativne evidencije te ljudstva unutar određene organizacijske jedinice,

a s dobro osmišljenim GIS-om omogućuje stalan nadzor i upravljanje resursima;

- Donošenje boljih odluka – tehnologija GIS-a je alat za ispitivanje i analiziranje

prostornih podataka u svrhu podrške procesu donošenja odluka s ciljem predstavljanja

informacija. Temeljem bolje informacije, koja je temeljena na kvalitetnim podacima i

analizi, možemo donijeti bolju odluku te se jasno vidi zašto korištenjem GIS-a

možemo donositi bolje odluke;

- Izrada geografskih karata – proces izrade geografskih karata unutar GIS-a je mnogo

fleksibilniji nego u tradicionalnim kartografskim pristupima.

9.3.1.1 Uloga GIS-a u radu operativnih centara 112

Primarni ciljevi razvoja GIS baze podataka u oblasti zaštite i spašavanju su:

planiranje i pripravnost,

predviđanje i rano upozoravanje, te

procjena štete i oporavak.

Tokom incidenta od ključne je važnosti imati prave podatke, u pravom vremenu, prikazane

na logičan način, a s ciljem pravovremenog odgovora na incident.

Namjena GIS podsistema u sistemu 112 je upravo organizacija i vizuelna prezentacija svih

informacija vezanih na učesnike i prostor događaja. GIS podsistem treba biti funkcionalno

povezan sa telekomunikacionim sistemom na način da logički prati i podstiče odvijanje

procesa vođenja akcija zaštite i spašavanja nadležnih službi i jedinica, od njenog početka do

kraja i da cijelo vrijeme osigurava sve potrebne informacije za koordinaciju akcije. Pored

navedenog, GIS može imati značajnu ulogu u samom prijemu i obradi poziva koji dolaze u

sistem 112.

Naime, GIS pruža mogućnost prikaza lokacije fiksnih i mobilnih pozivatelja na GIS kartama.

Lokacija pozivatelja prikazana na karti ujedno ima i funkciju prezentacije tačke incidenta s

vezanim podacima uz nju. Prikaz lokacije pozivatelja iz javne fiksne i mobilne mreže treba

biti omogućen kroz aplikacijski sistem 112, a u saradnji s telekom operatorima.

Lokaciju je osim po informaciji telekom operatora moguće odrediti i ručno, kroz opis

pozivatelja pri čemu operateru treba biti omogućen ručni unos geografskih koordinata ili

adrese, a sam GIS podsistem treba omogućiti izračun koordinata tačke koju operater odabere

na karti (npr. klikom miša) i njihovo provođenje kroz aplikacijske sistema 112 kao lokacije

incidenta.


105

Dodatno, kroz razvoj novih servisa bit će moguće lokaciju pozivatelja dobiti posredstvom

pametnog telefona pozivaoca, a u testiranju su novi standardi lociranja koji bi takav prijenos

učinili pouzdanijim.

Uz utvrđenu lokaciju pozivatelja, odnosno slučaja i unesene akcijske planove bilo koji

operater u sistemu treba moći dobiti osnovne upute kako obraditi slučaj, koga kontaktirati i

koje akcije odraditi, odnosno po kojoj standardnoj operativnoj proceduri postupiti. Sistem

112 na osnovi tih podataka treba odabrati samo službe koje imaju nadležnost na odabranom

području i na taj način smanjiti mogućnost pogreške u angažiranju resursa.

9.3.2 Podsistem za telefonske komunikacije

Primarni način ostvarivanja funkcija telefonske komunikacije sistema 112 treba biti kroz

integriranu govornu aplikaciju koja je sastavni dio operaterske aplikacije i odgovarajućih

serverskih komponenata.

U praksi sličnih sistema u drugim zemljama pokazalo se da je dobro imati dodatni nivo

sigurnosti, uz mehanizme preusmjeravanja i distribucije poziva kakvi su definisani za sistem

112, a koji uključuje privatnu telefonsku centralu (PBX) i fiksne telefone.

Željeni scenario rada je da u slučaju problema u radu aplikacijskog sistema 112, operateri

imaju mogućnost primanja i iniciranja poziva korištenjem telefonskih aparata. Kako bi to bilo

moguće, treba predvidjeti spajanje PBX centrale kao posrednika između javne mreže i

komunikacijskog modula aplikacijskog sistema 112.

U normalnom radu, sistem PBX treba biti konfigurisan tako da sve pozive prosljeđuje u

aplikacijski sistem, prenoseći podatke o pozvanom i pozivajućem broju (A- i B- broj).

Veza između javne telekomunikacijske mreže i aplikacijskog sistema 112 može biti, kako je

to ranije opisano, izvedena na dva načina:

1. Kroz TDM interfejs tipa ISDN PRA (30-kanalni ISDN interfejs), ili

2. Kroz VoIP interfejs sa signalizacijom SIP

Pri tome se treba razmotriti mogućnost prilagođavanja vrste prenosa govorne informacije i

prateće signalizacije u povezanom PBX uređaju, ako je to potrebno zbog specifičnih potreba

telekomunikacijskog operatera ili raspoloživih vodova na lokaciji.

Kod povezivanja preko TDM interfejsa treba napraviti proračun očekivanog prometa po

pojedinoj lokaciji, na osnovu čega treba odrediti potreban broj kanala, odnosno 30-kanalnih

sistema. Kod proračuna treba uzeti u obzir i odlazni promet iz sistema 112.


106

Kod povezivanja preko SIP interfejsa, potrebno je definisati politiku sigurnosti i uskladiti je s

odgovarajućom politikom na strani telekomunikacijskog operatera, jer se kod povezivanja

sistema putem IP komunikacije otvaraju veće mogućnosti za neželjeni prijenos informacija,

ili čak i neovlašteni pristup sistemu. Uobičajena praksa je da se kod ovakvog povezivanja

koristi uređaj tipa Session Border Controller (BC) za razgraničavanje mreža.

S obzirom na ta to da postoji potreba snimanja poziva koje sistem 112 obrađuje, treba

predvidjeti način snimanja poziva koji će biti terminirani (i započeti) na PBX sistemu

koristeći lokalni snimač.

Telefonski uređaji koji se koriste uz PBX mogu biti bilo kojeg tipa, odnosno tehnologije, ali

je poželjno da se koriste uređaji s mogućnošću prikaza informacija o pozivu. Također je

poželjno da uređaji imaju veći broj tipaka koje se mogu programirati s najčešćim brojevima

koji se pozivaju u slučaju incidenta.

LAN

IP NETWORK

PSTN

ISDN

PR

A

Sistem 112 (serverska lokacija)

ISDN PRA

Komunikacijski server

Slika 53. Spoj na javnu telefonsku mrežu


107

Uloga PBX sistema kod odlaznih poziva može biti da vrši njihovo usmjeravanje: na interfejs

prema javnoj telefonskoj mreži (PSTN), ili na direktnu vezu s drugim povezanim PBX

sistemom (tzv. poprečna veza), što može smanjiti troškove komunikacije sistema 112. U

pravilu, mogućnosti usmjeravanja poziva kod PBX sistema su puno veće od onih u

aplikacijskim sistemima 112 koji se mahom ponašaju kao pozivni centri, odnosno terminalni

uređaji.

U projektovanju sistema 112 treba posebno paziti na osiguravanje kontinuiteta preuzimanja

poziva na broju 112. Ukoliko dođe do problema u funkcionisanju sistema, operater službe

112 mora imati minimalno mogućnost primanja glasovnih poziva, bez obzira na smanjenu

funkcionalnost sistema u tom trenutku.

U slučaju potpunog prekida veza prema operativnom centru, sistem mora biti koncipiran na

način da pozivi namjenjeni tom centru ne budu izgubljeni već da ih se preusmjerava na

unaprijed definisanu rezervnu lokaciju unutar sistema 112.

9.3.3 Hardver i sistemski softver sistema

U izgradnji sistema 112 korištenje tzv „of the shelf“ standardnih komponenti osigurava nižu

cijenu izgradnje i kasnije lakše održavanje. Zbog toga treba izbjegavati namjenske

komponente (tzv. appliances), osim u slučajevima gdje to neophodno potrebno zbog

osiguravanja specifične funkcionalnosti.

Platforma rješenja sistema 112 treba biti bazirana na lako dostupnom hardveru i sistemskom

softveru s osiguranom lokalnom podrškom. Na ovaj način moguće je lakše i jeftinije

organizovati podršku svim kritičnim dijelovima infrastrukture.

Zbog toga, treba planirati korištenje standardnih serverskih komponenti (PC serveri s Intel

Xeon procesorima, ili drugim sličnim) i široko rasprostranjenih operativnih sistema

(Microsoft Windows Server ili Linux serverske edicije).

Kod izbora opreme treba razmotriti izbor između diskretnih (tzv. rack serveri) i visoko

integriranih (tzv. blade) sistema s obzirom na sljedeće:

- ukupan broj lokacija;

- potreban kapacitet na svakoj pojedinoj lokaciji u smislu broja transakacija i broja

istovremenih klijenata odnosno konekcija;

- potreban nivo redundacije zbog visoke pouzdanosti;

- raspoloživ prostor za opremu: veličina prostora, kapacitet hlađenja, nosivost poda, itd.

- potrošnju energije, itd.


108

Konfiguracije visoke pouzdanosti i dostupnosti trebaju se bazirati se na udvojenosti hardvera,

udvojenosti komunikacijske opreme te repliciranja baza podataka. Za postizanje optimalne

iskorištenosti hardverskih resursa treba razmotriti korištenje virtualizacijskih tehnologija

(Microsoft Hyper-V, vmware vSphere/ESX, Citrix Xen, itd.).

Za smještaj podataka, potrebno je predvidjeti izgradnju podsistema za masovnu pohranu

podataka (storage). Za potrebe sistema 112, treba predvidjeti korištenje hibridnog sistema sa

SSD i HDD uređajima koji može osigurati povoljan omjer cijene, brzog pristupa podacima i

masovne pohrane.

Povezivanje između servera i sistema za pohranu podataka može biti namjenskim sistemom

(FC, FibreChannel) ili nekom od tehnologija koja koristi LAN infrastrukturu opće namjene

(iSCSI). Izbor ovih tehnologija mora biti usklađen sa zahtjevima na propusnost, kapacitet i

latenciju, koje su definisane za aplikacijski sistem 112.

9.3.4 IP komunikacija

Sve komponente aplikacijskog sistema 112 međusobno trebaju komunicirati preko IP mreže.

Također, sav govorni promet unutar sistema treba biti baziran na prenosu preko IP mreže

(VoIP).

Preduslov za stabilno funkcionisanje sistema je kvalitetna IP mreža pa je najbolja praksa

koristiti redundantne veze kako bi se maksimizirala dostupnost.

Prema vanjskim sistemima na koje se sistem spaja je također potrebno osigurati IP veze. To

mogu biti razni servisi telekom operatera, servisi za mobilno lociranje i razne vanjske baze

podataka s podacima relevantnim za zaštitu i spašavanje.


109

SDH

VPN

Operativni centar 1

� – M

bit/

s

� –

Mbit/

s

Operativni centar 2

� – Mbit/s

� – M

bit/

s

Serverska lokacija

25 -30 Mbit/s

25.30 M

bit/s

Slika 54. Redundantni IP WAN

Pri odabiru načina mrežnog povezivanja pojedinih lokacija sistema 112 okvirno treba pratiti

slijedeće kriterije kvalitete i kapaciteta veze:

- 2 Mbit (u svakom smjeru) po radnom mjestu preuzimaoca poziva u operativnom

centru;

- 25-30 Mbit (u svakom smjeru) za povezivanje serverskih lokacija.

Stabilna veza: gubitak paketa ≤ 0,1%, RTT ≤ 40 ms, jitter ≤ 10 ms

S obzirom da dostupnost većine informacijskih i komunikacijskih alata u operativnom centru

ovisi o funkcionalnoj IP vezi prema ostatku sistema 112, potrebno je predvidjeti redundatne

veze između svih točaka s automatskim rutiranjem prometa na aktivnu vezu. Ovo posebno

vrijedi za serverske lokacije.

Preporuka je koristiti veze preko dvije nezavisne mreže. Primarnu vezu moguće je ostvariti

posredstvom SDH mreže, a npr. mreže telekom operatera koristiti u slučaju problema ili

ispada primarne konekcije.


110

9.3.5 Osiguravanje kontinuiranog rada (Pouzdanost i sigurnost)

Na osnovu aktuelnih trendova u izgradnji aplikacijskih sistema za upravljanjem incidenata,

identificirane su sljedeće strategije povećanja raspoloživosti u rješenju sistema 112:

- distribucija procesa - povećava raspoloživost sistema na nivou procesa u instalacijama

na nekoliko servera iste namjene, koji mogu ujedno biti geografski distribuirani,

- redundancija servera - pruža se bolja raspoloživost usluga korištenjem višestrukih

aplikacija, baza podataka i komunikacijskih servera,

- redundancija komunikacijskih kanala - pruža se bolja raspoloživost usluga korištenjem

višestrukih podatkovnih veza i veza prema javnoj telefonskoj mreži,

- transakcijska replikacija baze podataka - minimizira uticaj otkazivanja servera s bazom

podataka ili mreže i pomaže u održavanju i izradi izvještaja sistema,

- zamjena pojedinačnih komponenti na različitim nivoima bez negativnih utjecaja na

ostatak sistema

Većina ovih principa dobiva potpunu funkcionalnost sa najmanje dvije lokacije, tj. uz glavnu

lokaciju mora postojati barem jedna dodatna (Failover) lokacija.

9.3.6 Povezivanje s drugim sistemima

Sistem 112 mora biti koncipiran i izveden tako da bude moguće njegovo povezivanje prema

drugim sistemima. Sistem treba sadržavati programske i komunikacijske interfejse koji će to

omogućavati.

S obzirom na to da su u općim komunikacijskim zahtjevima definisana dva interfejsa za

komunikacijsko povezivanje (ISDN i VoIP/SIP), treba definisati način razmjene tekstualnih

podataka i drugih strukturiranih informacija. S obzirom na aktuelne trendove i vjerovatnost

da će drugi vanjski sistem podržavati iste osnovne tehnologije, za spajanje na vanjske sisteme

podaci trebaju biti formatirani kao XML poruke. Za samu razmjenu poruka treba koristiti

web servise, odnosno HTTP/SOAP i povezane tehnologije. Alternativno, umjesto XML

formatiranih podataka, može se razmotriti korištenje drugih tehnologija, npr. JSON.

Za razmjenu takvih poruka, potrebno je uspostaviti podatkovnu IP konekciju između sistema

112 i vanjskog sistema. Takva veza može uz planiranje kapaciteta i mehanizama kvalitete

usluge (QoS), istovremeno služiti i za govornu komunikaciju između korisnika.

Kod realizacije povezivanja treba detaljno razraditi sigurnosne zahtjeve kako bi se promet

između sistema ograničio samo na kontroliranu razmjenu podataka. Neki od primjera

razmjene informacija s vanjskim sistemima koji mogu biti potrebni u sistemu 112 su:

- primanje i slanje informacija o slučaju u obradi;


111

- saradnja s drugim sistemima koji prihvaćaju pozive, ili se kroz njih upravlja resursima

koji su potrebni;

- spajanje na vanjske pretplatničke imenike;

- spajanje na sisteme za praćenje vozila.

WAN/VPN

xml

Slika 55. Povezivanje na vanjske sisteme

9.3.7 Nova funkcija sistema 112-eCall

ePoziv (e-Call) je telekomunikacijska usluga automatske dojave o saobraćajnoj nesreći prema

centru 112. Usluga je zamišljena od strane Evropske komisije koja ujedno i snažno podržava

njeno uvođenje. ePoziv je hitni poziv iniciran automatski od strane uređaja u automobilu ili

ručno od strane putnika u vozilu. Po aktivaciji, pruža obavijesti i relevantne informacije o

položaju incidenta najprikladnijem centru 112. Putem javnih pokretnih mreža prenosi

definisan i normiran minimalni set podataka (engl. Minimum Set of Data - MSD). Nakon

automatskog prijenosa podataka uspostavlja se direktna govorna vezu između centra 112 i

putnika u vozilu.

U projektovanju sistema potrebno je osigurati preduslove za primanje ePoziva. Centar 112

koji je u mogućnosti primiti ePoziv mora biti opremljen odgovarajućom aplikacijom koja

može primiti, provjeriti, potvrditi i prikazati sadržaj minimalnog seta podataka. Preporuka

nalaže da je riječ ili o zasebnoj aplikaciju centru 112 ili funkciji koja je integrisana u sklopu

osnovne aplikacije centra 112.


112

Govorna i podatkovna komunikacija usluge ePoziva ima prednost pri prenosu kroz javnu

mobilnu mrežu u odnosu na ostali komunikacijski saobraćaj, što je ostvareno primjenom

posebne „zastavice“ ili oznake za ePoziv (engl. eCall Flag). Obzirom na to, potrebne su

modifikacije javne mobilne mreže kako bi se govornom i podatkovnom saobraćaju omogućio

prioritetni prenos prema PSAP-u.

Slika 56. Proces eCall poziva


113

10 PRIJEDLOG UVOĐENJA OPERATIVNOG CENTRA 112

NA PODRUČJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Veliki izazov uvođenju jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 na teritoriji

Federacije Bosne i Hercegovine predstavlja izuzetna složenost sistema nadležnosti u sistemu

odgovora na hitnu situaciju, kako u Federaciji Bosne i Hercegovine tako i na svim ostalim

nivoima u Bosni i Hercegovini.

U postupku uvođenja jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112, u ovako složenoj i

decentraliziranoj organizaciji sistema zaštite i spašavanja, od ključne je važnosti da se

postojeća zakonska, organizacijska i tehničko-tehnološka rješenja prilagode potrebi uvođenja

broja za hitne službe 112 te da se omogući sistemska kompatibilnost i mogućnost budućeg

međusobnog povezivanja sistema 112 entiteta i Brčko Distrikta BiH u jedinstven sistem u

Bosni i Hercegovini.

10.1 Prijedlog modela sistema 112

Kao što je navedeno u poglavlju koje obrađuje Organizaciju sistema zaštite i spašavanje u

Bosni u Hercegovini, nosilac aktivnosti u oblasti zaštite i spašavanja u Federaciji Bosne i

Hercegovine je Federalna uprava civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine. Na

kantonalnom nivou to su Kantonalne uprave civilne zaštite, a na nivou općina i gradova

općinske i gradske službe civilne zaštite. U okviru federalne i kantonalnih uprava civilne

zaštite te u okviru općinskih i gradskih službi civilne zaštite funkcionišu operativni centri

civilne zaštite.

Operativni centri civilne zaštite, prije svega referirajući se na federalni i kantonalne

operativne centre civilne zaštite, predstavljaju dobru osnovu za uvođenje jedinstvenog

evropskog broja za hitne službe 112.

Naime, uvođenje sistema 112 na nekom teritoriju predstavlja uvođenje novog sistema koji

zahtjeva usvajanje i prilagodbu zakonskih i podzakonskih rješenja, uspostavu potpuno nove

organizacijske i koordinacijske strukture, adekvatno tehničko opremanje centara 112 te

zapošljavanje novih zaposlenika koji bi upravljali i radili u takvom sistemu. Sve nabrojano

zahtijeva uloženo vrijeme, trud i rad i novčana sredstva.

Sa druge strane, postojeći operativni centri civilne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine

već funkcionišu u okvirima sistema zaštite i spašavanja koji ima relativno dobro definisanu

organizacijsku i koordinacijsku strukturu. Operativni centri su, barem djelomično, tehnički

opremljeni a uprave civilnih zaštita na federalnom i kantonalnim nivoima već raspolažu sa

kadrovskom bazom, iako ne dovoljno obučenom i ne u dovoljnom broju, koja bi mogla raditi

u sistemu 112.


114

Sve nabrojani argumenti idu u prilog tezi da bi optimalno (ekonomično i efikasno) rješenje za

uvođenje operativnih centara 112 i jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 na

području Federacije Bosne i Hercegovine bilo korištenjem postojećih federalnog i

kantonalnih operativnih centara civilne zaštite i svih resursa (tehničkih, kadrovskih,

finansijskih, logističkih i drugih) povezanih sa njima. U prilog ovoj tezi treba navesti da su i

neke susjedne zemlje (Hrvatska, Crna Gora) primjenile sličan koncept za uvođenje

jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112, tako da je predloženi koncept već i u

praksi isproban.

U gotovo svim zemljama u kojima funkcioniše sistem 112, isti je uvođen etapno (fazno).

Preporuka je da se isti princip primjeni i kod uvođenja operativnih centara 112 u Federaciji

Bosne i Hercegovine. Sistem 112 moguće je uvoditi postepeno, osposobljavajući i kadrovski

opremajući postojeće operativne centre civilne zaštite ugradnjom savremene informatičke,

komunikacijske i druge opreme, uspostavom efikasnog i dobro definisanog sistema

djelovanja po hitnim pozivima te uspostavom koordinacije sa svim drugim hitnim službama.

Etapno (fazno) uvođenje sistema 112 omogućava i eventualnu kasniju lakšu disperziju

sistema 112 na nivoe hitnih službi koje funkcionišu na teritorijama kantona u Federaciji

Bosne i Hercegovine te eventualnu buduću reorganizaciju sistema 112 u pogledu smanjenja

troškova i povećanja efikasnosti sistema.

Operativni centar Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine ima

značajnu ulogu u sistemu zaštite i spašavanja na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Takvu ulogu treba da preuzme i u procesu uvođenja sistema jedistvenog evropskog broja za

hitne službe 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ovaj centar treba razviti vlastitu

informacijsko-komunikacijsku infrastrukturu koja će biti tehničko-tehnološka osnova za

funkcionisanje i razvoj operativnih centara 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Operativni centar Federalne uprave civilne zaštite ima obavezu, pored svojih redovnih

zadataka i aktivnosti propisanih zakonom i podzakonskim aktima, obavljati zadatke i

aktivnosti u situacijama rukovođenja odgovorom na velike prirodne i druge nesreće.

Operativni centar treba da ima stalnu komunikaciju sa Operativno-komunikacijskim centrom

BiH-112 Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i Operativnim centrima Republičke

uprave civilne zaštite Republike Srpske i Odjela za javnu sigurnost Brčko distrikta Bosne i

Hercegovine, te svim ostalim učesnicima sistema zaštite i spašavanja na teritoriji Federacije


Kantonalni operativni centri civilnih zaštita u Federaciji Bosne i Hercegovine nadležni su,

između ostalog, za redovno prikupljanje i obradu informacija o prirodnim i drugim

nesrećama na području kantona. Prikupljene podatke Kantonalni operativni centri dostavljaju

nadležnim organima kantona i Federalnom operativnom centru civilne zaštite. Kantonalni

operativni centri postupaju po nalozima i zahtjevima Federalnog operativnog centra civilne

zaštite. Ovi operativni centri vrše prijem poziva na broj 121 putem kojeg građani i drugi

mogu javiti operativnom centru informacije o svim vrstama opasnosti i pojavama prirodnih i

drugih nesreća koje primijete ili za koje saznaju.


115

Pored kantonalnih operativnih centara civilne zaštite postoje i operativni centri općinskih i

gradskih službi civilne zaštite koji imaju vrlo sličnu funkciju kao i operativni centri na višim

nivoima organizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Rad i organizacija rada operativnih centara civilne zaštite na svim nivoima organizovanja u

Federaciji Bosne i Hercegovine definisan je Pravilnikom o organizovanju i funkcionisanju

operativnih centara civilne zaštite.

Operativni centri civilne zaštite na nivou općina i gradova jednog kantona povezani su sa

operativnim centrom nadležne kantonalne uprave civilne zaštite, a svi kantonalni operativni

centri povezani su Operativnim centrom Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i

Hercegovine. Prema navednoj strukturi teče i međusobna razmjena informacija od značaja u

sistemu zaštite i spašavanja.

Slika 57. Operativni centri civilnih zaštita u F BiH

10.1.1 Koncept organizacijske i funkcionalne strukture sistema 112

Rješenje za uvođenje Operativnog centra 112 na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine

treba da uzme u obzir ustavno uređenje Federaciji Bosne i Hercegovine, postojeću zakonsku

regulativu te decentraliziranost sistema zaštite i spašavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine

i optimalna i racionalna rješenja za funkcionisanje broja 112.

Prilikom uvođenja operativnog centra 112 treba uzeti u obzir aktivnosti koje operativni centar

112 provodi u redovnim uslovima kada se između ostalog vrši prijem i obrada poziva


116

upućenih na broj 112, te rad operativnog centra 112 u vanrednim situacijama velikih

prirodnih ili drugih nesreća.

Uzevši u obzir zakonski okvir te postojeću organizaciju sistema zaštite i spašavanja, uvođenje

jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine moglo bi

biti realizirano kroz model uspostave ukupno jedanaest operativnih centara 112 u dva nivoa

organizovanja (nivo Federacije BiH i kantonalni nivo). Deset centara imali bi ulogu pozivnog

centra 112 dok bi jedan imao dualnu ulogu i vršio bi operativno koordinacijske aktivnosti u

sistemu 112 u redovnim situacijama, te po potrebi u vanrednim situacijama imao ulogu

pozivnog centra 112.

Uvođenje jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 podrazumijeva unutrašnju

reorganizaciju Federalne uprava civilne zaštite i kantonalnih uprava civilne zaštite, usvajanje

odgovarajuće zakonske i podzakonske regulative na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije

Bosne i Hercegovine i kantona, adekvatno tehničko i kadrovsko opremanje operativnih

centara 112 te provedbu odgovarajućih obuka i vježbi.

Primjena predloženog rješenja uvođenja jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 na

teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine omogućila bi integraciju i funkcionalno uvezivanje

(mogućnost sinergijskog djelovanja) operativnih centara 112 u Federaciji Bosne i

Hercegovine i Operativno-komunikacijskog centra BiH - 112 Ministarstva sigurnosti Bosne i

Hercegovine kao krovnog komunikacijskog čvorišta za vezu u sistemu komuniciranja između

institucija i organa u Bosni i Hercegovini na svim nivoima i međunarodnih organizacija.

Integracija odnosno mogućnost zajedničkog sinergijskog djelovanja operativnih centara

predviđena je postojećim zakonskim i podzakonskim rješenjima u Bosni i Hercegovini i

Federaciji Bosne i Hercegovine.

Slika 58. Model uvođenja jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 na teritoriji Federacije Bosne

i Hercegovine


117

Predloženi koncept podrazumijeva primjenu već ranije pomenutog modela prenosa poziva u

sistemu 112 za koji se u početnoj fazi prilikom uvođenja broja za hitne službe 112

opredijelila i većina evropskih zemalja. Važno je naglasiti da bi primjenom ovog koncepta

uvođenja broja 112 svi drugi kratki brojevi za hitne situacije, policija, vatrogasci, hitna

pomoć te civilna zaštita (122, 123, 124, 121) ostali u funkciji paralelno sa brojem 112.

Slika 59. Prijedlog rješenja za uvođenja broja 112 u F BiH-sistem prenosa poziva (SPP) sa mogućnosti

međusobne interakcije operativnih centara (mogućnost međusobnog proslijeđivanja poziva)34

Predloženim rješenjem operativnu ulogu u smislu prijema poziva za hitne službe, u redovnim

situacijama, imali bi deset operativnih centara 112 kantonalnih uprava civilne zaštite i oni bi

igrali i najznačajniju ulogu u budućem uvođenju broja 112 na teritoriji Federacije Bosne i

Hercegovine. U slučaju preopterećenosti pozivima jednog centra ili tehničkog kvara postojala

bi mogućnost preusmjeravanja poziva prema drugim operativnim centrima 112. U redovnim

situacijama prijem poziva na broj 112 ne bi vršio Operativni centar Federalne uprave civilne

zaštite. Samo u slučaju vanrednih situacija, Operativni centar Federalne uprave civilne zaštite

i njegovo osoblje mogao bi preuzeti ulogu pozivnog centra 112.

Pozivi na broj 112 na teritoriji jednog kantona bi od strane telekom operatora bili proslijeđeni

operativnom centru 112 kantonalne uprave civilne zaštite nadležnog kantona ili, u vanrednim

situacijama, Operativnom centru Federalne uprave civilne zaštite. Operateri u operativnom

centru 112 bi vršili prijem i obradu poziva, provjeru njegove autentičnosti, uzimali osnovne

podatke od pozivaoca, vršili procjenu potreba i stepena hitnosti te poziv proslijeđivali

odgovarajućim hitnim službama na terenu i koordinirali njihov angažman.

34



118

10.1.2 Arhitektura sistema

10.1.2.1 Operativni centri i serverske lokacije

Ključne komponente u arhitekturi modernog sistema 112 su pozivni centri (operativni centri

112) i serverske lokacije koje su ujedno i komunikacijska čvorišta sistema 112.

Serverska lokacija 1

AplikacijskiServer

DB server

Komunikacijskiserver

PBX

OKCBIH 112

Mobilni operateri

PSTN

GISserver

Serverska lokacija 2

AplikacijskiServer

DB server

Komunikacijskiserver

PBX

PSTN

GISserver

WAN

Kantonalni centar 1

Mobilni operateri

Kantonalni centar n

Slika 60. Prijedlog arhitekture sistema


119

Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, predloženi koncept podrazumijeva uspostavu

pozivnih centara (operativnih centara 112) na nivou svih deset kantona u Federaciji i to na

postojećim lokacijama operativnih centara kantonalnih uprava civilne zaštite:

1. UNSKO-SANSKI KANTON (Ulica 502. Slavne brigade broj 8, Bihać),

2. POSAVSKI KANTON (IV ulica bb, Orašje),

3. TUZLANSKI KANTON (Bosne Srebrene 56, Tuzla),

4. ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON (Zmaja od Bosne bb, Zenica),

5. BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON (Višegradska 2a, Goražde),

6. SREDNJOBOSANSKI KANTON (Vezirska 62a, Travnik),

7. HERCEGOVAČKO-NERETVANSKI KANTON (Kneza Višeslava 77d, Mostar),

8. ZAPADNO-HERCEGOVAČKI KANTON (Hrvatskih branitelja br. 17, Grude),

9. KANTON SARAJEVO (Reisa Džemaludina Čauševića br.1, Sarajevo),

10. KANTON 10 (Grabrijela Jurkića broj 8, Livno).

Većina nabrojanih operativnih centara ne zadovoljava u potpunosti potrebne tehničke kriterije

za uspostavu pozivnih centara (operativih centara 112) pa bi bilo potrebno izvršiti adekvatno

doopremanje operativnih centara kako bi se stvorili optimalni uslovi za rad operativnog

centra 112.

Mjesta serverskih lokacija i komunikacijskih čvorišta sistema 112 odabiru se u skladu sa

tehničkim i infrastrukturnim karakteristikama lokacije, uzimajući u obzir također i

ekonomske, geografske, populacijske, organizacijske i kadrovske faktore. Serverski centri

kao komunikacijska čvorišta predstavljaju tačke integracije sistema 112 i telefonskih mreža

odnosno operatora telekomunikacija u Bosni i Hercegovini. Svi dolazni i odlazni pozivi idu

preko priključaka terminiranih na lokacijama serverskih centara, a s obzirom na to, i svi

potencijalni troškovi poziva se tarifiraju na priključcima serverskih centara. Važno je navesti

i to da serverske lokacije predstavljaju mjesta replikacije podataka u sistemu 112 te da

serverske lokacije međusobno predstavljaju jedna drugoj rezervnu lokaciju. Imajući u vidu

navedeno, odabir previše različitih lokacija za serverske centre ne predstavlja racionalan

izbor.

Prijedlog za mjesta serverskih lokacija i komunikacijskih čvorišta sistema 112 su lokacije

operativnih centara Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine i

Kantonalne uprave civilne zaštite Tuzlanskog kantona:

1. OPERATIVNI CENTAR FEDERALNE UPRAVE CIVILNE ZAŠTITE F BiH

(Vitomira Lukića br. 10, Sarajevo),

2. OPERATIVNI CENTAR KANTONALNE UPRAVE CIVILNE ZAŠTITE TK

(Bosne Srebrene 56, Tuzla).


120

Lokacija Operativnog centra Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine

raspolaže sa karakteristikama koje odgovaraju serverskoj lokaciji i komunikacijskom čvorištu

sistema. U prilog odabiru ove lokacije ide i činjenica da Federalna uprava civilne zaštite

raspolaže sa najboljom logističkom podrškom i kadrovskom bazom koja može pružiti

adekvatnu podršku radu serverske lokacije.

Na lokaciji Operativnog centra Kantonalne uprave civilne zaštite Tuzlanskog kantona u Tuzli

već je smješten jedan od serverskih čvorova u prethodnom periodu uspostavljenog

informatičko komunikacijskog sistema Operativno-komunikacijskog centra BiH-112

Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine te je odabirom lokacije u Tuzli omogućena

jednostavna integracija (mogućnost sinergijskog djelovanja) sistema 112 Federacije Bosne i

Hercegovine sa informatičko-komunikacijskim sistemom Operativno-komunikacijskog

centra BiH-112 Ministarstva sigurnosti BiH. Ovu mogućnost ne treba zanemariti obzirom da

zajedničko djelovanje ova dva sistema (jedan drugog podržavaju u tehničkom i logističkom

smislu) u slučajevima velikih prirodnih i drugih nesreća može biti od ključne važnosti u

pomoći stanovništvu. Lokacija u Tuzli ima odgovarajuće karakteristike i razvijenu potrebnu

infrastrukturu. Predloženim rješenjem Operativni centar Kantonalne uprave civilne zaštite

Tuzlanskog kantona istovremeno bi imao ulogu operativnog centra 112 i serverske lokacije

sistema 112.

Gledajući sa aspekta replikacije podataka u sistemu 112 i potrebe za postojanjem rezervne

serverske lokacije i komunikacijskog čvorišta sistema, Tuzlanski kanton odnosno Operativni

centar Kantonalne uprave civilne zaštite Tuzlanskog kantona predstavlja dobar izbor za

serversku lokaciju i komunikacijsko čvorište, obzirom da je i geografski dovoljno udaljen od

serverske lokacije Operativnog centra Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i

Hercegovine u Sarajevu.

Bihać OC KUCZ

Mostar OC KUCZ

Sarajevo OC KUCZ

Tuzla OC KUCZ

Zenica OC KUCZ

Livno OC KUCZ

Orašje OC KUCZ

Goražde OC KUCZ

Travnik OC KUCZ

Grude OC KUCZ

112 WAN/LAN

Sarajevo FUCZ

Sarajevo OC FUCZ

Tuzla KUCZ

Slika 61. Topologija sistema 112 u F BIH (prijedlog)


121

10.1.3 Prijedlog međusobnog mrežnog povezivanja Operativnih centara 112 i

integracije sistema 112 sa operatorima telekomunikacijskih usluga

Imajući u vidu u Studiji predstavljenu telekomunikacijsku infrastrukturu u Bosni i

Hercegovini, njene kapacitete i raspoloživost, te lokacije budućih operativnih centara 112

optimalno rješenje za međusobno povezivanje centara 112 predstavljalo bi korištenje SDH

komunikacijske mreže razvijene za potrebe organa javne uprave i institucije Bosne i

Hercegovine.

SDH mreža u ovom slučaju predstavljala bi infrastrukturnu kičmu za međusobno povezivanje

operativnih centara 112 na primarnom nivou, uz korištenje telekomunikacijske infrastrukture

operatora telekomunikacijskih usluga kao back-up rješenjem na sekundarnom nivou i

rješenjem za povezivanje operativnih centara 112 u slučajevima gdje povezivanje SDH

mrežom nije moguće.

10.1.3.1 Međusobno mrežno povezivanje Operativnih centara 112

Korištenje SDH mreže za međusobno povezivanje Operativnih centara 112 ujedno

omogućava integraciju sistema budućih operativnih centara 112 u Federaciji Bosne i

Hercegovine sa sistemom Operativno-komunikacijskog centra BiH-112 Ministarstva

sigurnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu i rezervnog Operativno-komunikacijskog centra

BiH-112 Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i Kantonalnog operativnog centra

civilne zaštite Tuzlanskog kantona u Tuzli koji za međusobno povezivanje već koriste SDH

mrežu.

Preduvjet korištenju SDH mreže za potrebe uspostave sistema 112 u Federaciji Bosne i

Hercegovine je pribavljanje saglasnosti Vijeća ministara Bosne i Hercegovine za korištenje

mreže te zaključivanje odgovarajućeg sporazuma.

Argumenti za predlaganje SDH mreže kao primarne mreže za uvezivanje operativnih centara

112 u Federaciji Bosne i Hercegovine su:

1. što veće korištenje postojećih resursa,

2. što manja ulaganja u novu opremu;

3. što pouzdanije ali i jednostavnije rješenje radi održavanja i sigurnosti;

4. ethernet priključak na svim tačkama;

5. što niži trošak.

SDH mreža ima razvijenu komunikacijsku infrastrukturu u gradovima ili općinama,

administrativnim sjedištima kantona, u Federaciji Bosne i Hercegovine gdje su formirani

operativni centri kantonalnih uprava civilne zaštite kantona. Ne treba zaboraviti ni mogućnost

direktnog povezivanja na SDH mrežu koje bi se moglo koristiti na onim lokacijama

operativnih centara 112 gdje je udaljenost (pogodne) lokacije koja je već uvezana u postojeći


122

SDH komunikacijski sistem od lokacije operativnog centra takva da je moguće direktno

povezivanje/umrežavanje.

U slijedećoj tabeli dat je pregled lokacija baznih stanica SDH mreže i pravnih lica, vlasnika

antenskih tornjeva razvrstanih prema administrativnim sjedištima kantona u Federaciji Bosne

i Hercegovine.

KANTON GRAD LOKACIJA BAZNE STANICE VLASNIK TORNJA

Sarajevo Sarajevo

Hum

Trebević

Grdonj

ZZI

BHRT

RTRS

Behar TV

SZZP

Tuzlanski Tuzla Ilinčica TV Tuzla

Hercegovačko-neretvanski Mostar

Fortica

Planinca

Mikuljača

BHRT

BHRT

HT

Zeničko-dobojski Zenica Lisac BHRT

Unsko-sanski Bihać Brekovica BHRT

Bosansko-podrinjski Goražde Petibor MTEL

Kanton 10 Livno Tušnica BHRT

Zapadno-hercegovački Grude Malić BHRT

Posavski Orašje MUP Orašje MUP Orašje

Srednjobosanski Travnik Vilenica BHRT

Tabela 13. Lista baznih stanica SDH mreže po administrativnim sjedištima kantona u F BiH35

Pristup SDH mreži omogućen je sa point to point ili point to multipoint linkovima (PtP ili

PtMP) koji rade na licenciranom opsegu od 3.6 GHz. Oprema za pristup SDH mreži treba

posjedovati Ethernet interfejs a za pristup moguće je koristiti opremu postojećih baznih

stanica SDH mreže u vlasništvu Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i

razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA) ili nabaviti potpuno novu opremu.

U slučaju korištenja postojeće opreme Agencije IDDEEA neophodno bi bilo nabaviti

korisničke CPE uređaje koji su kompatibilni sa postojećim baznim stanicima te ustupiti

vlasništvo istih Agenciji kako bi ih mogla administrirati i održavati. Minimalni kapacitet IP

prometa na lokacijama krajnjih korisnika koji koriste ovakav način komunikacije je 2 Mbps, s

tim sto korisnici mogu da koriste i do 12 Mbps ukoliko ima raspoloživih resursa na sektoru.

Budući da navedeni kapacitet prometa na lokacijama krajnjih korisnika ne osigurava stalan

kapacitet (isti varira) uz odgovarajuću pouzdanost za ovakvu vrstu kritičnih sistema kao što je

sistem 112, nameće se rješenje za povezivanje lokacija operativnih centara 112 linkovima

većih kapaciteta koji bi bili u vlasništvu institucija Federacije Bosne i Hercegovine ili

35

Izvor: Agencija IDDEEA


123

kantonalnih institucija. Za ovakvo rješenje neophodno je izvršiti nabavku opreme, pribaviti

adekvatne dozvole od strane Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine

(RAK-a) te sklopiti ugovor o postavljanju ove vrste opreme na antenskom stubu, na mjestu

gdje bi se link spajao sa opremom Agencije IDDEEA. Vlasnik komunikacijske opreme bio bi

odgovoran za održavanje iste.

Agencija bi omogućila pristup ethernet portu na lokaciji pristupne tačke te definisala određeni

adresni opseg. Također, Agencija bi bila zadužena za komunikaciju do pristupne tačke

(ethernet port na mrežnoj opremi) te osiguranje konekcije do lokacija operativnih centara 112

u kantonima Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno do pristupnih tačaka za te lokacije.

Prije nabavke opreme potrebno je detaljno ispitati tehničke mogućnosti uvezivanja lokacija

(udaljenosti lokacije od kote, optičku vidljivost prema koti, broj hop-ova i sl.). Kapacitet

prenosa podataka zavisio bi od kapaciteta linka koji se nabavlja.

Za komunikaciju između lokacija krajnjih korisnika SDH mrežom Agencija predlaže

korištenje VPN konekcije na bazi IPsec site-to-site jer se na ovaj način izbjegava uticaj

Agencije na IP adresnu šemu unutar LAN mreže krajnjih korisnika a i sav saobraćaj između

krajnjih korisnika je kriptovan.

Okvirni kriteriji za kvalitet i kapacitet međusobne veze su:

2 Mbit (u oba smjera) po jednom radnom mjestu preuzimaoca poziva u operativnom

centru,

25-30 Mbit (u oba smjera) za povezivanje serverskih lokacija,

Stabilna veza: gubitak paketa ≤ 0,1%, RTT ≤ 40 ms, jitter ≤ 10 ms.

10.1.3.2 Integracija sistema 112 sa operatorima telekomunikacijskih usluga

Sistem 112 zbog same svoje prirode i namjene mora biti integriran sa infrastrukturom

operatora telekomunikacija. Također, telekomunikacijska infrastruktura operatora

telekomunikacijskih usluga koristila bi se kao back-up rješenje za IP povezivanje operativnih

centara 112 na sekundarnom nivou i kao rješenje za povezivanje operativnih centara 112 u

slučajevima gdje povezivanje SDH mrežom nije moguće.

Prema predloženom konceptu, sistem 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine bi sa operatorima

telekomunikacija, a u smislu prijema i slanja poziva, bio povezan na dvije pristupne tačke na

lokacijama dvaju predloženih serverskih lokacija, putem ISDN PRA i SIP interfejsa:

1. OPERATIVNI CENTAR FEDERALNE UPRAVE CIVILNE ZAŠTITE F BiH

(Vitomira Lukića br. 10, Sarajevo),

2. OPERATIVNI CENTAR KANTONALNE UPRAVE CIVILNE ZAŠTITE TK

(Bosne Srebrene 56, Tuzla).


124

Predloženim rješenjem na ovim tačkama bila bi realizovana odlazna i dolazna komunikacija

sistema 112, odnosno vršilo bi se se usmjeravanje hitnih poziva u sistem 112, a sa druge

strane, ostvarivao bi se odlazni saobraćaj iz sistema 112 kako prema hitnim službama tako i

prema svim ostalim brojevima u mreži. Povezivanjem sistema 112 sa PSTN/PLMN mrežom

operatora telekomunikacija putem ISDN i SIP trunk veza bilo bi omogućeno efikasno

usmjeravanje saobraćaja i u slučajevima nestabilnog rada ili prekida kako u prenosnom tako i

u baznom (core) dijelu mreže operatora.

Slika 62. Integracija sistema 112 sa operatorima telekomunikacija (ISDN PRA/SIP)

Korištenjem SIP trunk veza bi se osigurala komunikacija korisnika sa sistemom 112 kroz

IP/VoIP infrastrukturu operatora čime bi se izbjegla potreba za konverzijama protokola na

strani 112 sistema (ISDN - VoIP). U domenu IP pristupne mreže za SIP trunk uslugu,

preporučuje se korištenje privatnog mrežnog pristupa od SIP trunk sistema operatora do PBX

centrala, odnosno komunikacijskih servera sistema 112. Na ovaj način govorni saobraćaj koji

bi se generisao putem uspostavljenog SIP trunka ne bi prolazio kroz Internet mrežu, već kroz

dedicirani VLAN u mreži operatora, odnosno vršilo bi se odvajanje Internet saobraćaja od


125

govornog saobraćaja na nivou odgovarajućeg VLAN-a. Ovako bi se osigurao visok nivo

kvaliteta servisa i povećana sigurnost komunikacija.

Obje predložene serverske lokacije sistema 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine trebale bi

imati realizovane SIP trunk-ove u međusobno redundantnoj konfiguraciji. Princip

redundancije u ovom slučaju podrazumijeva da se saobraćaj iz mreže operatora usmjerava na

oba SIP trunka shodno prethodno dogovorenom planu usmjeravanja poziva. Pitanje

usmjeravanja poziva prethodno treba razmotriti sa svim operatorima u Bosni i Hercegovini,

odnosno Ferderaciji Bosne i Hercegovine. U slučaju da dođe do prekida bilo kog od ovih SIP

trunkova-veza, svi pozivi bili bi usmjereni na SIP trunk koji je aktivan (nije u prekidu). Kada

se SIP trunk koji je u prekidu vrati u normalno stanje, svi njemu namijenjeni pozivi bili bi

automatski usmjereni na isti.

Slika 63. Primjer rješenja usmjeravanja poziva

Kao back-up rješenje korištenju državne SDH mreže za međusobno mrežno povezivanje

Operativnih centara 112 na primarnom nivou na lokacijama kantonalnih operativnih centara

civilne zaštite i Operativnog centra Federalne uprave civilne zaštite, predlažemo korištenje


126

MPLS usluge odgovarajuće brzine prenosa podataka jednog od operatora telekomunikacija.

Okvirni kriteriji kvalitete i kapaciteta veze su isti kao i kod SDH mreže.

10.1.3.2.1 Pristup lokacijskim servisima i podacima operatora telekomunikacijskih usluga

Za potpunu funkcionalnost sistema 112 operatori telekomunikacija u Bosni i Hercegovini

budućem sistemu 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine, trebaju omogućiti pristup slijedećim

podacima:

podacima o pretplatničkim brojevima,

servisima mobilnog lociranja.

Pristup navedenim podacima i servisima ostvaruje se kroz IP veze sa operatorima

telekomunikacija. Važno je naglasiti da je za potpunu funkcionalnost i opsluživanje svih

stanovnika u Federaciji Bosne i Hercegovine neophodno uvezivanje sistema 112 Federacije

Bosne i Hercegovine sa korisničkim bazama svih operatora (dominantnih i alternativnih) u

Bosni i Hercegovini kako po pitanju lociranja tako i po pitanju pristupa podacima o

pretplatničkim brojevima operatora, bez obzira da li i kada će se sistem 112 implementirati na

području Republike Srpske odnosno Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Radi opisa načina funkcionisanja lokacijskih servisa i pristupa podacima o pretplatničkim

brojevima operatora, u nastavku su navedeni podaci o načinu pristupa predmetnim servisima

i podacima kompanije BH Telecom d.d. Sarajevo:

a) Sistem mobilnog lociranja operatora BH Telecom:

Sistem za mobilno lociranje operatora BH Telecom koristi XML/HTTP interfejs za

komunikaciju prema LCS (LoCation Services) klijentu. Ta komunikacija se sastoji od

zahtjeva za lokacijom od strane LCS klijenta i odgovora na taj zahtjev od strane

sistema za lociranje. Trenutno instalirani sistem omogućava lociranje sa preciznošću

od 1 km u urbanim područjima u preko 90% slučajeva.

U ovom trenutku nije podržano lociranje u slučaju da korisnikov mobilni uređaj nije

registrovan na mrežu BH Telecoma (tj. ukoliko korisnik napravi poziv prema 112

broju a nije prijavljen na mrežu – npr. ukoliko nema SIM karticu u uređaju).

Omogućavanje ove funkcionalnosti podrazumijevalo bi proširenje mogućnosti

trenutnog sistema.


127

Slika 64. Prijedlog način povezivanja sistema 112 i sistema mobilnog lociranja operatora BH Telecom

b) Pristup podacima o pretplatničkom broju

Pristup podacima o pretplatničkom broju operatora BH Telecom moguće je ostvariti

na dva načina:

preko WEB imenika ili

putem dediciranog pristupa sa dodatnom infrastrukturom.

WEB pristup ne omogućava provjeru pretplatničkih podataka za korisnike koji imaju

zabranu pristupa podacima. Dedicirani pristup je puno bolja varijanta pristupa

pretplatničkim podacima, a omogućava pristup pretplatničkim podacima bez

ograničenja.

Pristup navedenim servisima i podacima već je omogućen odgovarajućim državnim

institucijama i sigurnosnim agencijama, a uz dodatna razmatranja i pribavljanje

odgovarajućih saglasnosti moguće ga je osigurati i za sistem 112 u Federaciji Bosne i

Hercegovine.


128

10.1.4 Tehnička opremljenost pozivnih centara (operativnih centara 112) i serverskih

lokacija

Za uspiješno funkcionisanje cjelokupnog sistema 112, pored kadrovske opremljenosti, bitan

faktor predstavlja tehnička opremljenost pozivnih centara (operativnih centara 112) i

serverskih lokacija.

10.1.4.1 Osnovni tehnički kriteriji za objekte za smještaj operativnih centara 112 i

serverskih lokacija.

Kao preduslov uspješne implementacije sistema 112, objekti za smještaj operativnih centara

112 i serverskih lokacija treba da zadovoljavaju neke osnovne tehničke kriterije.

10.1.4.1.1 Komunikacijski kriteriji

a) Lokalna mreža (LAN)

Potrebno je osigurati LAN ožičenje prostora u kojoj će se nalaziti sistem operativni

centri 112 i serverske lokacije. LAN ožičenje zgrade mora ispunjavati uslove u skladu

sa specifikacijama minimalno Kategorije 5 i EIA/TIA 568B. Izlazi moraju biti

Modular Jack 8-pins (RJ45).

Potrebno je na svim lokacijama osigurati spajanje kablova na prespojne ploče (Patch

panels) za LAN koje moraju biti smještene u prostoriji u kojoj se nalaze serveri, a

maksimalna dozvoljena udaljenost između ormarića i servera je 5 metara. Svi

priključci LAN mreže trebaju biti testirani a rezultat treba biti dokumentiran.

Udaljenost od svakog čvorišta (računara) do LAN izlaza ne smije biti veća od 100

metara.

b) PSTN priključak

U svrhu integracije sa operatorima telekomunikacija potrebno je osigurati priključak

na PSTN mrežu na svim lokacijama. Za ISDN priključak obično se koristi priključak

2Mb međumjesnog voda 30B+D primarne brzine, 120 om. ISDN protokol je

EuroISDN na kanalu.


129

10.1.4.1.2 Kriteriji za električne instalacije, agregat, UPS i vatrodojavu

a) Električne instalacije

Operativni centri i serverske lokacije trebaju posjedovati infrastrukturu u vidu

električnih instalacija odgovarajućeg kapaciteta, i sa odgovarajućim brojem utičnih

mjesta za električne potrošače. Električna instalacija u centru trebala bi biti razdvojena

u smislu izvora električne energije. Posebno utična mjesta sa standardnim mrežnim

napajanjem, posebno sa agregatskim napajanjem odnosno napajanjem sa UPS-a.

b) Pomoćni izvori električne energije

Obavezno je postojanje agregata odgovarajuće snage sa automatskim uklopom, za

napajanje operativnih centara 112 i serverskih lokacija električnom energijom u

slučaju vanrednih situacija. Ovo je posebno važno jer sistem 112 radi 24/7, te je sa

aspekta napajanja električnom energijom kritičan potrošač. Snaga agregata mora

odgovarati, odnosno biti veća od snage UPS-a koji bi također trebao biti instaliran kao

dio sistema, a sve kako bi se osigurala odgovarajuća autonomija sistema 112.

Uz agregat, mora biti propisana obavezna periodična provjera rada agregata, odnosno

njegovog automatskog uklapanja. Odgovarajuća periodična provjera baterija UPS-a

također mora biti propisana.

c) Vatrodojava

Zaštita objekata od požara treba da je izvedena sistemom vatrodojave (sa ručnim ili

automatskim gašenjem izvora plamena, ovisno o vrsti lokacije. Posebno je potrebno

voditi računa o načinu gašenju požara na lokacijama koje eventualno kombiniraju

serversku infrastrukturu i operaterska radna mjesta zbog korištenja tehnoloških

plinova i sredstava koji mogu biti opasni za ljude.

10.1.4.1.3 Kriteriji za serverske sobe

Serverske sobe prema standardima trebaju sadržavati:

antistatičke serverske podove sa propisanom dozvoljenim opterećenjem po jedinci

površine,

temperaturno izolirane zidove

odgovarajući položaj u odnosu na mogući prodor vode (poplava).

Prostorija ne smiju biti vlažne više od propisane dozvoljene granice za prostorije tog tipa.


130

a) Klimatizacija i vatrodojava

Serverske sobe u kojoj bi bio smješten sistem 112 moraju biti propisno hlađene. Za

pravilno hlađenje soba moraju se upotrebljavati klimatizacijske jedinice odgovarajuće

snage u skladu sa instaliranom opremom. Serverske sobe također moraju imati

propisane vatrodojavne sisteme.

10.1.4.1.4 Kriteriji fizičke sigurnosti

Pored svih navedenih kriterija, serverske lokacije i lokacije operativnih centara 112 treba da

zadovoljavaju i kriterije fizičke sigurnosti. Ovi kriteriji se odnose na posjedovanje sistema

kontrole pristupa lokacijama (prava pristupa lokaciji i podacima, evidentiranje pristupa i sl.) i

video nadzora, kao i odgovarajuće čuvarske službe.

10.1.4.2 Tehnička opremljenost pozivnih centara (operativnih centara 112)

Tehnička opremljenost operativnih centara 112 mora uposlenom osoblju i operaterima

sistema 112 omogućiti korištenje svih raspoloživih funkcionalnosti sistema 112 u cilju

efikasne koordinacije različitih hitnih službi i resursa u hitnim situacijama.

Lokacije operativnih centara treba da posjeduju aktivnu mrežnu opremu (switch-eve i

firewall-e) kojima bi se omogućilo uvezivanje sistema 112 putem LAN i WAN mreža te

zaštita sistema od vanjskih uticaja.

Prema iskustvima iz prakse, operaterska mjesta u operativnim centrima 112 opremljena su

sljedećom opremom:

Radni stol odgovarajuće veličine sa ergonomskom radnom stolicom za osiguranje

komfornog rada operatera,

Radna stanica. Radnu stanicu predstavlja PC računar odgovarajućih karakteristika

(kućište sa procesorom, grafičkom i mrežnom karticom) sa pripadajućom opremom:

tastatura, miš, zvučnici-komplet i slično. Uz PC računar treba osigurati računarske

monitore odgovarajuće veličine. Operaterska mjesta u centrima 112 obično sadrže

dva, tri ili više većih računarskih monitora od kojih svaki služi za prikaz različitog

tipa informacija (npr. digitalne karte, podaci o pozivatelju, osnovno aplikacija sistema

itd.). Sve nabrojano operateru pomaže u obradi hitnog slučaja.

Oprema za ispis, kopiranje, skeniranje i faksiranje dokumenata. Operaterska mjesta u

centrima 112 trebaju posjedovati savremeni mrežni laserski multifunkcionalni uređaj

kako bi se omogućilo ispis, kopiranje, skeniranje i faksiranje dokumenata. Rješenje za

ispis, kopiranje, skeniranje i faksiranje dokumenata može biti centralizovano, jedan


131

multifunkcijski uređaj na nivou operativnog centra 112, a može biti i

decentralizovano, svako operatersko radno mjesto posjeduje vlastiti multifunkcijski

uređaj.

Telefonski uređaj/i odgovarajućih karakteristika (digitalni, VOIP) za alternativnu

mogućnost komunikacije operatera u sistemu 112 te međusobnu komunikaciju

operativnih centara u sistemu 112.

Slika 65. Primjer izgleda operatorskog mjesta-112 sistem u Bugarskoj

U slučaju da pojedina hitna situacija (slučaj) u operativnom centru 112 ima veću važnost i

zahtjeva simultano praćenje slučaja od strane više osoba i zajedničko donošenje odluka,

poželjno je da operativni centri 112 imaju mogućnost prikaza svakog pojedinog slučaja na

nekoj vrsti multimedijalnog sistema (TV, video zid, projektor i sl.). Ovakav multimedijalni

sistem bi pored prikaza pojedinih slučajeva, operaterima i uposlenicima centra 112 omogućio

i pristup raznim vrstama neophodnih informacija (videokonferencija, internet, praćenje

različitih zemaljskih i satelitskih TV programa i slično). Zbog važnosti rješavanja hitnih

situacija u najkraćem mogućem vremenu i sa najbolim mogućim ishodom, svaka informacija

koja ide tome u prilog je dobrodošla.

Multimedijalni sistemi obično se sastoje od sistema za prikaz slike i zvuka te sistema za

kontrolu multimedijalnog sistema i sadržaja. Za prikaz slike u multimedijalnom sistemu

mogu se koristiti standardni ili posebno izrađeni monitori većeg formata (npr. 46”, 52” ili

veći), namjenski video zidovi, televizori, projektori i slično. Obično su televizori ili monitori

u multimedijalnom sistemu postavljeni u formatu matrice 2x2, 4x4, 2x3, čime je omogućen


132

prikaz slike velikog formata. Za kontrolu video zidova i sadržaja koriste se posebni video

serveri, namjenski uređaji za kontrolu ili poseban softver instaliran na radnim stanicama.

Slika 66. Korištenje multimedijalnog sistema za prikaz ključnih informacija u sistemu 112 -112 sistem u

Gruziji

Zbog konfiguracije predloženog sistema 112 (dvije serverske lokacije i 10 operativnih

centara 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine) poželjno je uvezivanje lokacija sistema 112 u

jedinstven videokonferencijski sistem, to jest, poželjno je posjedovanje videokonferencijske

opreme (softverske ili hardverske ili kombinovane) na svim lokacijama operativnih centara

112 i serverskim lokacijama. Videokonferencijska oprema omogućila bi lakšu međusobnu

komunikaciju i koordinaciju kako na nivou operativnih centara i serverskih lokacija 112 tako

i na nivou cjelokupnog sistema zaštite i spašavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Pored sve navedene opreme operativni centri treba da posjeduju i drugu informatičku i

tehničku opremu (PC računari, laptopi, tableti, printeri, skeneri, prenosni i fiksni projektori i

projekcijska platna, dodatni TV prijemnici i drugo) koja bi omogućila rad i drugih službi

vezanih za operativne centre 112.


133

10.1.4.3 Tehnička opremljenost serverskih lokacija sistema 112

Serverske lokacije sistema 112 sadrže centralne serverske komponente sistema te su ujedno i

komunikacijski čvorovi u mreži sistema 112. Prema predloženom konceptu sistem 112 u

Federaciji Bosne i Hercegovine bi imao dvije serverske lokacije, po jednu u Sarajevu

(Operativni centar Federalne uprave civilne zaštite FBiH) i Tuzli (Operativni centar

Kantonalne uprave civilne zaštite TK).

Serverska lokacija u Tuzli imala bi stalnu ulogu pozivnog centra 112 za Tuzlanski kanton,

dok bi serverska lokacija u Sarajevu imala dualnu ulogu i vršila bi operativno koordinacijske

aktivnosti u sistemu 112 u redovnim situacijama, a po potrebi u vanrednim situacijama imala

bi ulogu pozivnog centra 112.

Shodno navedenom obje serverske lokacije treba da budu opremljene istom opremom kao i

operativni centri 112 u kantonima Federacije Bosne i Hercegovine. Naravno, i za operativne

centre 112 i za serverske lokacije treba da važi pravilo da količinu i vrstu opreme treba

dimenzionirati u odnosu na opterećnost pozivima i ulogu i važnost lokacije u sistemu 112 kao

i u sistemu zaštite i spašavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Kao lokacije koje čine kičmu i čvorišta sistema, serverske lokacije treba da posjeduju

odgovarajuće kapacitiranu aktivnu mrežnu opremu (switch-eve i firewall-e) kojom bi se

omogućila kvalitetna mrežna povezanost i zaštita sistema 112. Pri kapacitiranju mrežne

opreme za serverske lokacije treba imati na umu važnost serverskih lokacija za

funkcionisanje cijelog sistema 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine te osigurati

redundantnost, sigurnost i pouzdanost mrežne opreme.

Na serverskim lokacijama, prema prijedlogu, bili bi raspoređeni glavni serveri sistema 112.

Broj i uloga servera u sistemu na serverskim lokacijama zavisi od nivoa zahtjevane tehničke

složenosti sistema 112 i izabranog tehničkog rješenja za sistem. Obzirom da sistem 112 spada

u sisteme kritične infrastrukture, isti se može sastojati od posebno deduciranih servera za

baze podataka, aplikacijskih i infrastrukturnih servera. Serverski dio sistema 112, na kojem se

nalaze aplikativna rješenja, baze podataka, sistemi za bilježenje poziva hitnih situacija itd.,

treba biti izveden tako da se postiže visoka raspoloživost sistema.

Budući da Operativni centar Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine,

pored uloge u sistemu 112, ima operativnu i koordinirajuću ulogu u sistemu zaštite i

spašavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine te figurira kao mjesto zasjedanja Federalnog

štaba Civilne zaštite i koordinacije u slučaju velikih prirodnih i drugih nesreća,

multimedijalni sistem se može proširiti sa interaktivnim LCD/LED displejem osjetljivim na

dodir.

Njegova uloga bi bila omogućiti Federalnom štabu Civilne zaštite interaktivan prikaz bilo

koje vrste hitnih situacija i slučajeva, odnosno formiranje zajedničke operativne slike koja se

razmatra te olakšati unošenje zabilješki, njihovo dijeljenje između učesnika i skladištenje.

Sistem interaktivnog displeja omogućava napredne mogućnosti kao što su pravljenje


134

zabilješki u realnom vremenu, njihovo skladištenje na interni ili eksterni memorijski medij,

razmjenu putem dijeljenih datoteka ili e-mail servisa i direktnu štampu putem umreženog

štampača. Obično je instalisan na pokretnom stalku kako bi se osigurala njegova mobilnost.

U svrhe podrške radu sistema 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a imajući u vidu ulogu

Federalne uprave civilne zaštite i Operativnog centra Federalne uprave civilne zaštite, oprema

serverske lokacije u Sarajevu se može proširiti opremom za foto i video snimanje radi

pripreme kvalitetnih fotografija i snimaka za potrebe medija, a u cilju kvalitetnog medijskog

prezentovanja rada sistema 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine.

10.1.5 Prijedlog kadrovske organizacije Operativnih centara 112 u Federaciji Bosne i

Hercegovine

Formiranje pozivnih centara (operativnih centara 112) predviđeno je na nivou svih deset

kantona Federacije Bosne i Hercegovine i za slučaj posebnih situacija, na nivou Operativnog

centra Federalne uprave civilne zaštite. Formiranje serverskih lokacija predviđeno je na dvije

lokacije u Federaciji Bosni i Hercegovini.

Dimenzionisanje pojedinog operativnog centra ovisi o broju stanovnika kantona i procjeni

broja hitnih poziva. Preporuke i praktična iskustva iz zemalja u kojima funkcionira sistem

112 nalažu da i najmanji operativni centar 112, zbog pouzdanosti, treba da ima barem dva

operatorska radna mjesta.

U tabeli dat je prijedlog lokacija operativnih centara u sistemu 112, s pripadajućim okvirnim

brojem operatorskih pozicija.

KANTON

BROJ

STANOV

NIKA

LOKACIJ

A

CENTRA

MINI

MAL

NI

BROJ

RAD

NIH

MJES

TA I

SMJE

NA

MINI

MAL

NI

BROJ

RAD

NIH

MJES

TA II

SMJE

NA

MINI

MAL

NI

BROJ

RAD

NIH

MJES

TA

III

SMJE

NA

MINI

MAL

NI

BROJ

RAD

NIH

MJES

TA IV

SMJE

NA

UKUPAN BROJ

RADNIH

MJESTA

FEDERACIJA BiH 2.219.220

172

UNSKO-SANSKI

KANTON 273.261 Bihać 4 4 4 4 16


135

POSAVSKI KANTON 43.453 Orašje 3 3 3 3 12

TUZLANSKI

KANTON 445.028 Tuzla 5 5 5 5 20

ZENIČKO-DOBOJSKI

KANTON 364.433 Zenica 4 4 4 4 16

BOSANSKO-

PODRINJSKI

KANTON

23.734 Goražde 3 3 3 3 12

SREDNJOBOSANSKI

KANTON 254.686 Travnik 4 4 4 4 16

HERCEGOVAČKO-

NERETVANSKI

KANTON

222.007 Mostar 4 4 4 4 16

ZAPADNO-

HERCEGOVAČKI

KANTON

94.898 Grude 3 3 3 3 12

KANTON

SARAJEVO 413.593 Sarajevo 5 5 5 5 20

KANTON 10 84.127 Livno 3 3 3 3 12

FEDERALNA

UPRAVA CZ Sarajevo 5 5 5 5 20

Tabela 14. Lokacija operativnih centara i serverskih lokacija i broj radnih mjesta operatera

Navedene procjene pokrivaju potrebe sistema u prvoj, početnoj fazi razvoja sistema, ali sa

popularizacijom broja 112 i sa povećanjem broja poziva moguće je očekivati povećanje

opterećenja u nekim centrima pa je neophodno kontinuirano analizirati potrebne kapacitete i

prilagođavati se potrebama.

Minimalni broj radnih mjesta dimenzioniran je u odnosu na 24 satno radno vrijeme i rad u

turnusima (četverobrigadni sistem rada). Arhitektura sistema 112 omogućava

preusmjeravanje poziva između operativnih centara u sistemu. Ovisno o dobu dana ili

zauzetosti nadležnog centra, moguće je poziv preusmjeriti na neki drugi centar koji u

najkraćem roku može početi rad na slučaju. Ova funkcionalnost pruža mogućnost

manipulacije potrebnim brojem radnih mjesta te je za manje opterećene centre moguće

definirati i radno vrijeme koje nije 24 satno radno vrijeme a time i manji broj potrebnih

radnih mjesta. Izvan radnog vremena pozivi mogu biti preusmjereni prema unaprijed

definiranim dežurnim centrima u sistemu 112 koji bi u tom slučaju trebali biti odgovarajuće

kadrovski kapacitirani.


136

10.1.6 Prijedlog integracije operativnih centara 112 sa pozivnim centrima hitnih službi

Osim intenziviranjem korištenja 112 usluge od strane građana, mogući smjer daljnjeg širenja

sistema 112 je kroz saradnju s hitnim službama i uključivanje pozivnih centara hitnih službi i

njihovih dispečera u sistem 112.

Direktno uključivanje dispečera vatrogasaca, hitne pomoći i policije donosi velike koristi za

sve uključene strane. Zbog bržeg protoka informacija ubrzava se koordinacija između službi,

a time i posljedično, odgovor u hitnoj situaciji. Korištenje zajedničke informacijsko-

komunikacijske platforme donosi finansijske uštede uz povećanje kvalitete odgovora na hitni

poziv.

Na slikama je prikazana moguća organizacija rada sistema 112 u slučaju integracije

operativnih centara 112 sa pozivnim centrima hitnih službi.

Slika 67. Moguća organizacija rada sistema 112 u slučaju integracije operativnih centara 112 sa pozivnim

centrima hitnih službi - hitne službe i operateri 112 ne dijele isti fizički prostor36

Slika 68. Moguća organizacija rada sistema 112 u slučaju integracije operativnih centara 112 sa pozivnim

centrima hitnih službi - hitne službe i operateri 112 dijele isti fizički prostor

36



137

Dispečeri hitnih službi mogu sjediti u prostoru pozivnog centra 112 ili u vlastitim

prostorijama. Bez obzira na lokaciju, koristeći sistem 112 imaju na raspolaganju sve usluge

zajedničkog sistema za koje su autorizirani, uključujući mogućnosti integriranih

komunikacija, GIS platforme i aplikativnog sistema.

U tehničkom smislu, za ovakvu vrstu integracije dovoljno je osigurati kvalitetnu IP vezu

prema 112 sistemu i prostor za smještaj operatorskih radnih stanica. Potrebne nadogradnje

sistema 112 mogu se dimenzionirati naknadno.

10.2 Finansijski aspekti uvođenja broja 112

Prilikom postupka uvođenja jedinstvenog europskog broja 112 na teritoriji Federacije Bosne i

Hercegovine ne treba zaboraviti ni finansijski aspekte istog. Iako je legislativom u Bosni i

Hercegovini broj 112 rezerviran kao besplatan standardni broj za hitne službe u Bosni i

Hercegovini uvođenje a i funkcionisanje broja 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine

zahtijeva određena finansijska sredstva.

Naime, samo tehničko opremanje budućih operativnih centara 112 u Federaciji Bosne i

Hercegovine i dovođenje istih u stanje u kojem zadovoljavaju potrebne tehničke uslove za

instalaciju sistema 112 i njegovo funkcioniranje iziskuje finansijske troškove koji zavise od

nivoa početne tehničke opremljenosti kantonalnih operativnih centara civilne zaštite i

Operativnog centra Federalne uprave civilne zaštite. Prema podacima obrađenim u Studiji,

generalna ocjena je da većina kantonalnih operativnih centara zahtjeva dodatno tehničko

doopremanje kako bi se stekli preduslovi za instalaciju sistema 112 i funkcionisanje

operativnih centara 112.

Također, nabavka i implementacija odgovarajućeg tehničkog rješenja za sistem 112, koje

obuhvata sav potreban softver i hardver te opremu za uvezivanje sistema (linkovi) predstavlja

finansijski izdatak koji zavisi od nivoa zahtjevane tehničke složenosti sistema te stanja na

tržištu.

Jednu važnu stavku u funkcionisanju operativnih centara 112 i broja 112 u finansijskom

smislu predstavljaju troškovi održavanja sistema 112. Troškovi održavanja složenih sistema

kao što je sistem 112 iznose i 15-20% ukupne cijene sistema na godišnjem nivou, u zavisnosti

od nivoa usluga obuhvaćenih održavanjem.

Pored svega navedenog treba imati na umu i troškove potrebne za redovno funkcionisanje i

održavanje operativnih centara 112 te kontinuiranu obuku uposlenika. Uvođenje broja 112

podrazumjeva odgovarajuću organizaciju rada u operativnim centrima 112 i njihovu

dvadesetčetverosatnu raspoloživost građanima (tekući troškovi rada centara, troškovi

smjenskog rada uposlenika, troškovi usavršavanja, obuka i provjera sposobnosti uposlenika i

sl.).


138

Sa tehničke strane funkcionisanje operativnih centara 112 i broja 112 proizvodi stalne

finansijske troškove na ime korištenja infrastrukture pružatelja telekomunikacijskih usluga

(troškovi priključka i pretplate za korištenje usluga i sl.). Poziv na broj 112 jeste definisan

kao besplatan prema svim građanima u Bosni i Hercegovini, međutim treba imati na umu

troškove dalje distribucije takvih poziva prema postojećim operativnim centrima hitnih službi

u Federaciji Bosne i Hercegovine, u zavisnosli od lokacije pozivatelja.

Kako bi barem orijentaciono prikazali finansijske troškove sistema 112 na ime korištenja

infrastrukture operatora telekomunikacijskih usluga u ovom poglavlju naveden je izvod iz

važećeg cjenovnika telekomunikacijskih usluga kompanije BH Telecom d.d Sarajevo, jednog

od tri glavna operatora fiksnih i mobilnih telekomunikacijskih usluga u Bosni i Hercegovini.

Cjenovnik se odnosi na za korištenje usluga ISDN PRA i BUSINESS (SIP) TRUNKING-a,

osnovnih usluga kod integracije sistema 112 sa operatorima telekomunikacijskih usluga.

Prema predloženom rješenju uvođenja broja 112, troškovi telekomunikacijskih usluga prema

telekom operaterima bi se tarifirali na priključcima serverskih centara (Sarajevo i Tuzla). Sve

cijene su prikazane bez uračunatog PDV-a.

Varijanta 1: Korištenje ISDN PRA usluge37

Cijena pristupa - 1.500,00 KM

Cijena mjesečne pretplate:

- Standradni dostup – 200,00 KM

- Komforni dostup – 270,00 KM

Cijena domaćeg saobraćaja sa ISDN PRA priključka:

- Pozivi prema brojevima fiksne mreže BH (period jakog saobraćaja) – 0,033

KM/min

- Pozivi prema brojevima fiksne mreže BH (period slabog saobraćaja) – 0,0248

KM/min

- Pozivi prema brojevima fiksnih mreža drugih operatora u BIH (00:24 sata) –

0,052 KM/min

- Pozivi prema brojevima mobilne mreže BH Telecoma (00:24 sata) – 0,17

KM/min

- Pozivi prema brojevima mobilnih mreža drugih operatora u BiH (00:24 sata) –

0,30 KM/min.

37

Cjenik kompanije BH telecom d.d. Sarajevo


139

Varijanta 2: Korištenje usluge BUSINESS (SIP) TRUNKING38

Cijena pristupa - 70,00 KM jednokratno (uključena aktivacija 2 kanala).

Aktivacija dodatnih kanala - 10,00 KM jednokratno po svakom dodatnom kanalu.

Cijena mjesečne pretplate Business Trunking usluge - 23,00 KM mjesečno (za 2

kanala koliko ih je uključeno u Osnovni Business trunking paket).

Cijena mjesečne pretplate za dodatne kanale se naplaćuje po svakom aktiviranom

dodatnom kanalu, i to po rangovima (u zavisnosti od broja aktiviranih dodatnih

kanala):

a) do 10 kanala

b) 11-20 kanala

c) 21-30 kanala

d) 31 i više kanala

Mjesečno po kanalu

11,50

9,50

7,50

6,50

Cijena mjesečne pretplate za korištenje telefonskih brojeva:

a) do 10 brojeva

b) do 50 brojeva

c) do 100 brojeva

d) za svaki sljedeći blok od 100 brojeva

Mjesečno za blok brojeva

9,09

22,73

45,45

45,45

Cijena domaćeg saobraćaja Business Trunking priključka (identične kao za ISDN

PRA):

- Pozivi prema brojevima fiksne mreže BH (period jakog saobraćaja) – 0,033

KM/min

- Pozivi prema brojevima fiksne mreže BH (period slabog saobraćaja) – 0,0248

KM/min

38

Cjenovnik kompanije BH telecom d.d. Sarajevo


140

- Pozivi prema brojevima fiksnih mreža drugih operatora u BIH (00:24 sata) –

0,052 KM/min

- Pozivi prema brojevima mobilne mreže BH Telecoma (00:24 sata) – 0,17

KM/min

- Pozivi prema brojevima mobilnih mreža drugih operatora u BiH (00:24 sata) –

0,30 KM/min.

Za kvalitetan rad sistema 112 važan je pristup podacima o pretplatničkom broju i servisima

mobilnog lociranja telekomunikacijskih operatora. Ukoliko se pristup navedenim podacima i

servisima sa telekom operatorima ostvari na komercijalnoj osnovi, isti za posljedicu ima

stalne finansijske troškove za korištenje predmetne usluge.

Sistemi 112 imaju mogućnost masovne distribucije SMS poruka tako da treba uzeti u obzir i

troškove za korištenje ove komercijalne usluge telekomunikacijskih operatora.

Pored svih navedenih troškova, postojali bi i troškovi korištenja infrastrukture operatora

telekomunikacijskih usluga kao back-up rješenja (sekundarni nivo) korištenju državne SDH

mreže za međusobno mrežno povezivanje operativnih centara 112 na primarnom nivou (IP

saobraćaj). U narednoj tabeli prikazane su orijentacione cijene korištenja MPLS usluge kao

back-up rješenja na lokacijama kantonalnih operativnih centara civilne zaštite i Operativnog

centra Federalne uprave civilne zaštite izvedene iz cjenovnika operatora BH Telecom d.d.

Sarajevo uz orjentacione brzine prenosa podataka.

Rb Lokacija Kapacitet za

MPLS (Mbps)

Jedinična cijena

mjesečne naknade bez

PDV-a

Cijena

pristupa

usluzi

1 UNSKO-SANSKI KANTON (Ulica 502.

Slavne brigade broj 8, Bihać) 6 1.425,00 KM 400,00 KM

2 KANTON POSAVSKI (IV ulica bb,

Orašje) 4 1.015,00 KM 200,00 KM

3 TUZLANSKI KANTON (Bosne Srebrene

56, Tuzla) 30 3.665,00 KM 800,00 KM

4 ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON (Zmaja

od Bosne bb, Zenica) 6 1.425,00 KM 400,00 KM

5 BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON

(Višegradska 2a, Goražde) 4 1.015,00 KM 200,00 KM

6 SREDNJOBOSANSKI KANTON

(Vezirska 62a, Travnik) 6 1.425,00 KM 400,00 KM

7 HERCEGOVAČKO-NERETVANSKI

KANTON (Kneza Višeslava 77d, Mostar) 6 1.425,00 KM 400,00 KM


141

8 ZAPADNO-HERCEGOVAČKI KANTON

(Hrvatskih branitelja br. 17, Grude) 4 1.015,00 KM 200,00 KM

9 KANTON SARAJEVO (Reisa

Džemaludina Čauševića br.1, Sarajevo ) 30 3.665,00 KM 800,00 KM

10 KANTON 10 (Gabrijela Jurkića broj 8,

Livno) 4 1.015,00 KM 200,00 KM

11 OC Federalne uprave civilne zaštite

(Vitomira Lukića br. 10, Sarajevo ) 30 3.665,00 KM 800,00 KM

Ukupno bez PDV-a 20.755,00 KM 4.800,00 KM

Tabela 15. Cijene MPLS usluge na lokacijama operativnih centara 112 u F BiH39

10.3 Organizacioni i tehnički aspekti funkcionisanja sistema 112

Kako bi sistem ove širine i kompleksnosti uspješno i dugoročno funkcionisao potrebno je

osigurati kontinuiranu brigu o njegovim najbitnijm aspektima. Uz samu tehničku ispravnost

sistema, kao osnovni preduslov funkcionisanja još je bitnije naglasiti brigu o podacima

unesenim u njega. Ti podaci su osnova svih postupanja i pomoći pri odlučivanju u hitnim

situacijama. Dok tehničku ispravnost u slučaju potrebe može osiguravati treća strana, ispravni

i kvalitetni podaci su odgovornost samih vlasnika sistema pa je od početka implementacije i

rada sistema 112 potrebno tome posvetiti posebnu pažnju. Također, u cilju uspješnog

funkcionisanja sistema treba istaći i obavezu stalnog obučavanja i treninga osoblja uposlenog

u operativnim centrima 112.

10.3.1 Prikupljanje podataka i održavanje akcijskih planova

Osnov uspješne implementacije sveobuhvatnog sistema za upravljanje kriznim situacijama su

dobro uređeni podaci i definisani akcijski planovi, odnosno jasne upute o postupanju u

slučaju određene krizne situacije na nekom području. Priroda ovih planova je da se mijenjaju

s vremenom pa je potrebno osigurati njihovo održavanje u sistemu i kontinuirano

nadopunjavanje.

Za maksimalnu efikasnost u iskorištavanju svih funkcija sistema bitna je dobro organizovana

služba zadužena za održavanje i osvježavanje informacija i poslovnih procesa.

39

Cjenovnik kompanije BH Telecom d.d. Sarajevo


142

10.3.2 Tehničko dežurstvo

Kako bi se podržao rad u 24/7 režimu, bitno je osigurati tehničko dežurstvo na nivou cijelog

sistema. Služba aktivnog monitoringa je ujedno i prva linija podrške. U slučaju primjećenih

sistemskih alarma ili prijava primljenih od korisnika sistema, služba reaguje direktno ili

obavještava nadležnu liniju podrške.

10.3.3 Kontinuirana obuka i trening osoblja

Zadaci osoblja zaposlenog u operativnim centrima 112, koji su po prirodi složeni, od osoblja

zahtijevaju posjedovanje analitičkih vještina, poznavanje stranih jezika, multi-tasking

sposobnosti te vještine upravljanja krizama. Brojni faktori i prepreke mogu utjecati na

realizaciju zadataka iz domena rada operativnih centara 112 kao što su brzo donošenje

odluka, kvaliteta raspoložive podrške u upravljanju resursima i donošenju odluka, efikasna

komunikacija, koordinacija, uzajamna saradnja unutar širokog tima stručnjaka uključenih u

rješavanje kriznih situacija i slično. Psihološki karakteristike osoblja zaposlenog u centrima

112, njihove sposobnosti i mogućnosti adaptacije igraju važnu ulogu u obavljanju poslova iz

domena rada centara 112.

Jedan od ključnih alata na raspolaganju za osposobljavanje zaposlenika operativnih centara

112 za izazove u njihovom radu je kontinuirana obuka i trening. Obuka podrazumijeva i

međusobnu razmjenu iskustava stečenih u radu. Jedan od najvećih izazova kod obuke i

treninga osoblja je implementacija novih koncepata rada, usvajanje novih tehnoloških

dostignuća (alata) i njihovo uključivanje u redovne procedure rada.

Obuka treba obuhvatati predavanja o različitim temama kao što su filozofija rada različitih

hitnih službi, pravni okviri, tehničke teme (radio, telefonija, računari i računarski sistemi),

poznavanje stranih jezika, upravljanje stresom, vještine aktivnog slušanja i slično. Program

obuke treba da pokriju sve aspekte upravljanja u kriznim situacijama na operativnom i

strateškom nivou.

Racionalno bi bilo razmišljati o formiranju jednog ili dva centra za obuku zaposlenika

operativnih centara 112 na nivou Federacije Bosne i Hercegovine koji bi omogućio

kontinuirano obučavanje postojećih i novih kadrova za rad u sistemu 112.

10.3.4 Briga o osobama s invaliditetom i korisnicima sistema 112 s posebnim socijalnim

potrebama

U skladu sa direktivom Evropskog parlamenta, države članice Evropske unije trebaju

poduzeti odgovarajuće mjere kojima će zajamčiti pristup i prihvatljivost svih javno dostupnih


143

telefonskih usluga osobama s invaliditetom i korisnicima s posebnim socijalnim potrebama.

Ovom direktivom obuhvaćen je i pristup hitnim službama odnosno broju 112.

Trenutno većina sistema implementiranih u zemljama Evrope omogućava samo glasovnu

komunikaciju u sistemu 112, ali u poslijednje vrijeme povećan je trend implementacije

mogućnosti koji će osobama s invaliditetom i korisnicima sistema 112 s posebnim potrebama

omogućiti pristup sistemu.

Jedna od mogućnosti koja se implementira u sistemima 112 je i mogućnost pozivanja broja

112 korištenjem SMS usluge. Također, u poslijednje vrijeme u sistemima 112 implementiraju

se mogućnosti video poziva na broj 112 putem računara, tableta ili pametnog telefona. Svim

ovim mogućnostoma olakšava se gluhonijemim osobama i osobama sa govornom manom

pozivanje broja 112.

Sve navedeno treba uzeti u obzir i prilikom uvođenja sistema 112 na području Federacije

Bosne i Hercegovine, a budući sistem 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine treba imati

mogućnost implementacije navedenih mogućnosti. Time bi se pomoglo osobama sa

invaliditetom i posebnim potrebama i iskazala neophodna socijalna osjetljivost prema

navedenim kategorijama stanovništva u Federaciji Bosne i Hercegovine.

10.4 Obaveze operatora telekomunikacijskih usluga

Operatori telekomunikacijskih usluga imaju vrlo značajnu ulogu u uspostavljanju i

funkcionisanju sistema 112. Svaka zemlja treba da reguliše obaveze operatora

telekomunikacijskih usluga putem odgovarajućih zakonskih propisa, a u skladu sa

preporukama Evropske unije i ETSI-a. Osnovna zadaća operatora fiksne i mobilne

telekomunikacijske mreže je osigurati besprekidno i kvalitetno komuniciranje između službi

u hitnim situacijama.

Telekom operatori trebaju da osiguraju:

- besplatne pozive na broj 112 korisnicima javnih telekomunikacijskih usluga, kao i na

postojeće telefonske brojeve za hitne službe, što obuhvata i besplatno preusmjeravanje

tih poziva na druge telefonske brojeve koje upotrebljavaju hitne službe,

- besplatni pozivi moraju biti omogućeni 24 sata svakoga dana u sedmici, i to s bilo

kojega telefonskog uređaja, uključujući i sve javne telefonske govornice,

- operatori moraju postupati sa pozivom na broj 112 na jednak način kao i prema drugim

pozivnim brojevima za pristup hitnim službama, koji su u upotrebi na teritoriji

Federacije Bosne i Hercegovine,

- operatori trebaju centru 112 bez naknade dostavljati sve raspoložive podatke o

ostvarenim pozivima prema broju 112, što posebno uključuje podatke o imenu i

prezimenu ili nazivu pozivaoca, pozivajućem broju, vremenu i trajanju poziva te

lokaciji s koje je upućen poziv na broj 112. Navedeni podaci dostavljaju se centru 112

na način, u obliku i u rokovima utvrđenima standardnim operativnim procedurama.


144

Centar 112 mora postupati s ovim podacima u skladu s posebnim propisima o

zaštiti ličnih podataka. Podaci o pozivajućem telefonskom broju trebaju se dostavljati

centru 112 i u slučaju kad je telefonski broj prikriven,

- operatori su odgovorni za pravilno postupanje s pozivima upućenima na broj 112, te

moraju, u skladu sa tehničkim mogućnostima svojih telekomunikacijskih sistema

osigurati da pozivi, ostvareni preusmjeravanjem poziva, dodatno ne opterećuju

komunikacije Centra 112,

- operatori moraju osigurati mogućnost prijave smetnji i kvarova na pristupnom vodu do

centra 112 tokom 24 sata svakoga dana u sedmici,

- Operatori moraju, u slučaju utvrđivanja smetnje ili kvara, osigurati preusmjeravanje

poziva na broj 112 putem odgovarajućih zamjenskih telekomunikacijskih vodova,

- operatori trebaju osigurati osobama sa invaliditetom pristup broju 112 na jednak način

kakavim pristupaju drugi krajnji korisnici usluga (putem sms poruka, telefaksom ili na

drugi odgovarajući način),

- operatori trebaju da osiguraju jasno mapiranje između lokacije pozivatelja i centara

112 odgovornih za odgovarajuće područje,

- ukoliko je pristup mreži centra 112 koji vrši prijem hitnih poziva ograničen ili u

potpunosti onemogućen operatori moraju biti u stanju preusmjeriti dolazne pozive na

rezervni odnosno alternativni centar 112,

- svi operatori trebaju usaglasiti prioritetnost hitnih poziva nad svim drugim pozivima,

- uz svaki hitan poziv upućen na broj 112 operatori telekomunikacija trebaju dostaviti

dostupne informacije o lokciji pozivatelja (tzv. push metoda). Za svaki hitan poziv za

koji je indentificiran pretplatnički broj ili korisnik, telekom operateri trebaju pružiti

mogućnost hitnim službama obnovu podataka o lokaciji na zahtjev (tzv. Pull

metoda).40

40

European Commision Recommendation on the processing of caller location information in electronic

communication network s for purpose of location – enhanced call services, No. (2003) 2657


145

11 ZAKLJUČAK

Iako postojeća legislativa u oblasti zaštite i spašavanja u Bosni i Hercegovini trenutno ne

precizira rokove uspostave sistema jedinstvenog evropskog broja za hitne situacije 112 u

Bosni i Hercegovini sasvim je sigurno da nema previše vremena ukoliko se želi prilagoditi

evropskih sigurnosnim standardima. Evropske zemlje su investirale ili investiraju značajna

sredstva u uspostavu efikasnog 112 sistema te ukoliko Bosna i Hercegovina bude oklijevala

tehnološki i organizacijski "jaz" će biti gotovo nepremostiv.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je prepoznala značaj i ulogu jedinstvenog evropskog

broja za hitne situacije 112 te pokretanjem aktivnosti na izradi Studije uvođenja operativnog

centra na području Federacije Bosne i Hercegovine pokazala dobru volju i spremnost da

pokrene procese koji će u konačnici rezultirati uspostavljenjem efikasnog sistema odgovora

na pozive upućene na broj 112 na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

U procesu izrade Studije uvođenja Operativnog centra 112 na području Federacije Bosne i

Hercegovine prikupljane su informacije o postojećoj zakonskoj regulativi, organizaciji i

strukturi sistema zaštite i spašavanja na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i

Hercegovine te na nivou kantona.

Također, analizirana je tehnička opremljenost postojećeg operativnog centra koji djeluju u

okviru Federalne uprave civilne zaštite kao i operativnih centara kantonalnih uprava civilne

zaštite. To se prije svega odnosi na raspoloživost prostorom, raspoloživost baza podataka o

resursima, kadrovskoj opremljenosti, organizaciju hitnih službi na nivou kantona, zakonsku

regulativu, izvore finansiranja te buduće planove razvoja uprava civilne zaštite.

Uvidom u stanje gore navedenih elemenata može se zaključiti da je sistem zaštite i

spašavanja u Bosni i Hercegovini, a samim tim i rad i djelovanje budućih Operativnih centara

112 kao dijela sistema zaštite i spašavanja u Bosni i Hercegovini veoma kompleksno pitanje.

Sistem zaštite i spašavanja je decentraliziran sa zakonom utvrđenim nadležnostima na svim

nivoima počevši od državnog nivoa pa sve do općinskog nivoa.

Analizom informacija dobijenih od strane kantonalnih uprava civilne zaštite utvrđeno je da su

u većini slučajeva Operativni centri kantonalnih uprava civilne zaštite nedovoljno ili

djelomično opremljeni sa izuzetkom Operativnih centara Sarajevskog, Hercegovačko –

neretvanskog i Tuzlanskog kantona. Oni već imaju djelomično razvijene organizacijske,

tehničke i kadrovske kapacitete za prijem, obradu i prosljeđivanje poziva koji bi dolazili na

jedinstveni evropski broj za hitne službe 112.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine bi u narednom periodu trebala poduzeti aktivnosti na

poboljšanju koordinacije i saradnje između institucija Federacije Bosne i Hercegovine sa

jedne strane i institucija Bosne i Hercegovine te kantonalnih institucija nadležnih za zaštitu i


146

spašavanje s ciljem stvaranja preduslova za puštanje u funkciju jedinstvenog evropskog broja

za hitne službe 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Također, bit će potrebno da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine omogući opremanje i

osposobljavanje institucija Federacije Bosne i Hercegovine, kantonalnih instiucija nadležnih

za zaštitu i spašavanje kao i odgovarajućih općinskih službi koje bi vršile prijem, obradu i

odgovor na pozive upućene na 112 broj u redovnim uslovima, kao i u situacijama prirodnih i

drugih nesreća.

Kako bi se stvorili preduslovi za uvođenje jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112

u Bosni i Hercegovini bit će potrebno provesti niz aktivnosti na donošenju i poboljšanju

postojećeg pravnog okvira, a to između ostalog uključuje donošenje novih, kao i ažuriranje

postojećih strateških i operativnih dokumenata. U što skorijem periodu potrebno je usvojiti

zakonsku regulativu kojom će se definisati obaveze telekom operatora, kvalitet usluge,

zloupotreba broja 112 te ostale obaveze koje su regulisane evropskim direktivama.

Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine i druge nadležne institucije

trebaju osigurati da postojeća zakonska regulativa koja tretira oblast uvođenja jedinstvenog

evropskog broja za hitne službe 112 u Bosni i Hercegovini, kao i eventualni novi zakonski i

podzakonski akti te drugi dokumenti koji budu donešeni budu u potpunosti harmonizirani za

legislativom i preporukama Evropske unije.

Obzirom na značaj i ulogu Operativnog centra Federalne uprave civilne zaštite Federacije

Bosne i Hercegovine u sistemu zaštite i spašavanja na teritoriji Federacije Bosne i

Hercegovine, potrebno je da ovaj operativni centar takvu ulogu preuzme i u procesu uvođenja

jedistvenog evropskog broja za hitne službe 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Operativni centar Federalne uprave civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine treba

razviti vlastitu informacijsko-komunikacijsku infrastrukturu koja će biti tehničko-tehnološka

osnova za funkcioniranje i razvoj operativnih centara 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Pod okriljem Federalne uprave civilne zaštite i Operativnog centra mogli bi se formirati

Centri za obuku koji će nositi aktivnosti obučavanja postojećih i novih kadrova za rad u

sistemu 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine.

U cilju uspješne implementacije sistema 112 Federalna uprava civilne zaštite treba preduzeti

aktivnosti na planu svestrane marketinške promocije uvođenja Jedistvenog evropskog broja

za hitne službe 112 u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Zaštita i spašavanje ljudskih života osjetljivo je i plemenito područje djelovanja, a postizanje

visoke efikasnosti sistema 112 u tehničkoj, organizacijskoj i kadrovskoj komponenti izuzetno

je zahtjevna zadaća koja će tražiti angažman i podršku cijelog društva. Svi sudionici sistema

odgovora na hitne situacije u cijeloj Bosni i Hercegovini trebaju da učine sve što je u

njihovim mogućnostima da bi što efikasnije odgovorili na hitne situacije ali i da bi spremno i

ravnopravno ušli u evropski sistem jedinstvenog odgovora na krizne događaje.


147


148

POPIS SLIKA

Slika 1. Shematski prikaz povezanosti institucija zaštite i spašavanja .................................. 12

Slika 2. Hronološki pregled najvažnijih direktiva, uredbi i odluka EU ................................... 20

Slika 3. Hronološki pregled najvažnijih zakonskih i podzakonskih akata u BiH .................... 23

Slika 4. Hronološki pregled najvažnijih zakonskih i podzakonskih akata u F BiH ................. 25

Slika 5. Kantoni, federalne jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine .................................. 29

Slika 6. Grafički prikaz broja stanovnika po kantonima FBiH ................................................ 30

Slika 7. Naseljenost po općinama u F BiH .............................................................................. 31

Slika 8. Unsko-sanski kanton ................................................................................................... 33

Slika 9. Kanton Posavski ......................................................................................................... 35

Slika 10. Tuzlanski kanton ....................................................................................................... 38

Slika 11. Zeničko-dobojski kanton .......................................................................................... 41

Slika 12. Bosansko-podrinjski kanton ..................................................................................... 43

Slika 13. Srednjobosanski kanton ............................................................................................ 45

Slika 14. Hercegovačko-neretvanski kanton ............................................................................ 48

Slika 15. Zapadno-hercegovački kanton .................................................................................. 50

Slika 16. Kanton Sarajevo........................................................................................................ 52

Slika 17. Kanton 10.................................................................................................................. 55

Slika 18. Tržišno učešće operatora fiksne telefonije-period Q1-2013. godine do Q2-2016.

godine ....................................................................................................................................... 60

Slika 19. Tržišno učešće operatora mobilne telefonije-period Q1-2013. godine do Q2-2016.

godine ....................................................................................................................................... 60

Slika 20. Struktura fiksne mreže BH Telecoma ....................................................................... 61

Slika 21. Karta pokrivenosti mreže fiksne telefonije BH Telecoma ....................................... 62

Slika 22. Karta pokrivenosti mreže mobilne telefonije BH Telecoma .................................... 63

Slika 23. Pokrivenost 2G signalom u mreži BH Telecoma ..................................................... 63

Slika 24. Pokrivenost 3G signalom u mreži BH Telecoma ..................................................... 64


149

Slika 25. Karta pokrivenosti mreže fiksne telefonije JP HT Mostar ....................................... 64

Slika 26. Pokrivenost 2G signalom u mreži JP HT Mostar ..................................................... 65

Slika 27. Pokrivenost 3G signalom u mreži JP HT Mostar ..................................................... 65

Slika 28. Pokrivenost 2G signalom u mreži Mtel Banja Luka ................................................ 66

Slika 29. Pokrivenost 3G signalom u mreži Mtel Banja Luka ................................................ 66

Slika 30. Izvedbeno rješenje SDH mreže (II faza) .................................................................. 68

Slika 31. Prikaz prstenova mreže za prenos podataka (III faza) .............................................. 69

Slika 32. Pregled telekomunikacione mreže EES BiH ............................................................ 71

Slika 33. Sistem prenosa poziva (SPP) .................................................................................... 75

Slika 34. Sistem prenosa poziva (SPP)-međusobna interakcija (mogućnost proslijeđivanja

poziva)...................................................................................................................................... 75

Slika 35. Sistem prenosa poziva (SPP) - hitne službe i operateri 112 dijele isti fizički prostor

.................................................................................................................................................. 75

Slika 36. Sistem prenosa poziva (SPP)- bez klasifikacije poziva ............................................ 76

Slika 37. Sistem integralnog vođenja poziva (SIVP)............................................................... 76

Slika 38. Ukupan broj poziva prema hitnim službama u BiH za pet analiziranih mjeseci ..... 80

Slika 39. Ukupan broj poziva u FBiH ...................................................................................... 81

Slika 40. Broj poziva prema hitnim službama i procentualno učešće ..................................... 82

Slika 41. Ukupan broj poziva prema hitnim službama u FBiH u maju 2016. godine (uz

procjenu broja poziva iz mobilnih mreža) ............................................................................... 84

Slika 42. Broj poziva prema hitnim službama po kantonima u F BiH .................................... 84

Slika 43. Broj poziva prema hitnim službama u Unsko-sanskom i Bosansko-podrinjskom

kantonu ..................................................................................................................................... 85

Slika 44. Broj poziva prema hitnim službama u Hercegovačko-neretvanskom i

Srednjobosanskom kantonu ..................................................................................................... 86

Slika 45. Broj poziva prema hitnim službama u Sarajevskom i Zeničko-dobojskom kantonu87

Slika 46. Broj poziva prema hitnim službama u Tuzlanskom i Kantonu 10 ........................... 88

Slika 47. Broj poziva prema hitnim službama u Zapadno-hercegovačkom i Posavskom

kantonu ..................................................................................................................................... 89


150

Slika 48. Raspodjela poziva prema hitnim službama po danima tokom mjeseca maja 2016.

godine u mreži BH Telecom-a ................................................................................................. 91

Slika 49. Arhitektura sistema 112 ............................................................................................ 95

Slika 50. Struktura aplikativnog rješenja ................................................................................. 96

Slika 51. Povezivanje preko radio gateway uređaja .............................................................. 101

Slika 52. Povezivanje preko programskog interfejsa ............................................................. 102

Slika 53. Spoj na javnu telefonsku mrežu .............................................................................. 106

Slika 54. Redundantni IP WAN ............................................................................................. 109

Slika 55. Povezivanje na vanjske sisteme .............................................................................. 111

Slika 56. Proces eCall poziva................................................................................................. 112

Slika 57. Operativni centri civilnih zaštita u F BiH ............................................................... 115

Slika 58. Model uvođenja jedinstvenog evropskog broja za hitne službe 112 na teritoriji

Federacije Bosne i Hercegovine ............................................................................................ 116

Slika 59. Prijedlog rješenja za uvođenja broja 112 u F BiH-sistem prenosa poziva (SPP) sa

mogućnosti međusobne interakcije operativnih centara (mogućnost međusobnog

proslijeđivanja poziva) ........................................................................................................... 117

Slika 60. Prijedlog arhitekture sistema .................................................................................. 118

Slika 61. Topologija sistema 112 u F BIH (prijedlog) ........................................................... 120

Slika 62. Integracija sistema 112 sa operatorima telekomunikacija (ISDN PRA/SIP) ......... 124

Slika 63. Primjer rješenja usmjeravanja poziva ..................................................................... 125

Slika 64. Prijedlog način povezivanja sistema 112 i sistema mobilnog lociranja operatora BH

Telecom.................................................................................................................................. 127

Slika 65. Primjer izgleda operatorskog mjesta-112 sistem u Bugarskoj ............................... 131

Slika 66. Korištenje multimedijalnog sistema za prikaz ključnih informacija u sistemu 112 -

112 sistem u Gruziji ............................................................................................................... 132

Slika 67. Moguća organizacija rada sistema 112 u slučaju integracije operativnih centara 112

sa pozivnim centrima hitnih službi - hitne službe i operateri 112 ne dijele isti fizički prostor

................................................................................................................................................ 136

Slika 68. Moguća organizacija rada sistema 112 u slučaju integracije operativnih centara 112

sa pozivnim centrima hitnih službi - hitne službe i operateri 112 dijele isti fizički prostor .. 136


151

POPIS TABELA

Tabela 1. Broj stanovnika po kantonima F BiH ...................................................................... 29

Tabela 2. Općine u Unsko-sanskom kantonu .......................................................................... 33

Tabela 3. Općine u Posavskom kantonu .................................................................................. 36

Tabela 4. Općine u Tuzlanskom kantonu ................................................................................ 38

Tabela 5. Općine u Zeničko-dobojskom kantonu .................................................................... 41

Tabela 6. Općine u Bosansko-podrinjskom kantonu ............................................................... 43

Tabela 7. Općine u Srednjobosanskom kantonu ...................................................................... 46

Tabela 8. Općine u Hercegovačko-neretvanskom kantonu .................................................... 48

Tabela 9. Općine u Zapadno-hercegovačkom kantonu............................................................ 51

Tabela 10. Općine u Kantonu Sarajevo ................................................................................... 53

Tabela 11. Općine u Kantonu 10 ............................................................................................. 56

Tabela 12. Prosječni broj poziva prema hitnim službama u odnosu na broj stanovnika kantona

.................................................................................................................................................. 90

Tabela 13. Lista baznih stanica SDH mreže po administrativnim sjedištima kantona u F BiH

................................................................................................................................................ 122

Tabela 14. Lokacija operativnih centara i serverskih lokacija i broj radnih mjesta operatera

................................................................................................................................................ 135

Tabela 15. Cijene MPLS usluge na lokacijama operativnih centara 112 u F BiH ................ 141


152

LITERATURA

1. Agić, S. (2015), Subregionalni koncept redukcije rizika od prirodnih i drugih nesreća

na prostoru Zapadnog Balkana, Grafika Šaran, Sarajevo,

2. Agić, S. (2011). Pristup konceptu jedinstvenog evropskog broja za hitne situacije –

112, Magistarski rad na Fakultetu političkih nauka Sarajevo, Univerzitet u Sarajevu,

3. Elaborat 112, Jedinstveni evropski broj za vanredne situacije, (2009), Sektor za zaštitu

i spašavanje Ministarstvo bezbjednosti/sigurnosti Bosne i Hercegovine,

4. Emergency Telecommunications Service (ETS) and interconnection framework for

national implementations of ETS, (2007), ITU-T Recommendation E.107,

5. Erjavec M., „Šta se treba znati o broju 112“ (2010), SOS112, Glasilo Državne uprave

za zaštitu i spašavanje Republike Hrvatske,

6. Erjavec M., „Uloga operatora u hitnim situacijama“ (2010), SOS112, glasilo Državne

uprave za zaštitu i spašavanje Republike Hrvatske,

7. Erjavec M., Zbornik radova III međunarodna konferencija „Dani kriznog

upravljanja“, (2010), „Sigurnost građana i profit kompanija-oprečni i zajednički

interesi analizirani sa aspekta sustava 112“, Velika Gorica, Hrvatska,

8. Implementacija sinhrone digitalne hijerarhije u komunikacionoj mreži Javne uprave

BiH, (2008), INFOTEH-JAHORINA Vol. 7,

9. Izvještaj revizije učinka - Telekomunikaciona rješenja u institucijama BiH (2014),

Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine, Sarajevo,

10. Izvještaj o radu Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu

podataka BiH za 2013. godinu, (2014),

11. International Emergency Preference Scheme (IEPS) for disaster relief operations,

(2003), ITU-T Recommendation E.106,

12. Kampichler W., Winterbottom J., NG112 Transition Models Implementation

Activities, (2015), EENA NG112 Technical Committee Document,

13. Kampichler W. (2016), What is needed for Interoperability Testing?, EENA

Technical Committee Document,


153

14. Milošević V., Tadić I., Raspoloživost linkova u SDH mreži EES BiH (2013),

INFOTEH-JAHORINA Vol. 12,

15. O’Brien T., (2013), 112 and the EU Legislative Framework, EENA Operations

Document,

16. Odluka o politici sektora telekomunikacija Bosne i Hercegovine za razdoblje 2008. -

2012. godine, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, broj 242/08,

17. Pilot-projekt organizacijske i funkcionalne strukture "Centra 112" za Splitsko-

dalmatinsku županiju, (2005). Građevinsko-arhitektonski fakultet zajedno s Centrom

za interdisciplinarna i multidisciplinarna istraživanja (CIMIS) Sveučilišta u Splitu,

Split,

18. Results for Next Generation 112: Emergency services operational requirements

survey, (2011), EENA Technical Document,

19. Studija izvodljivosti za uspostavljanje 112 komunikacijskog sistema za hitne

slučajeve za Bosnu i Hercegovinu, (2009), Elektrotehnički fakultet Univerziteta u

Sarajevu Sarajevo,

20. Servisi BH Telecoma za razvoj informatizacije BH društva (2013), Dioničko društvo

BH Telecom Sarajevo, Sarajevo,

21. Tadić I., Boban D., Prikaz telekomunikacione mreže elektroenergetskog sistema

Bosne i Hercegovine, (2009) INFOTEH-JAHORINA Vol. 8, Ref. B-II-1,

22. The example of Finland: from 15 centres to a network of 6 centres (2015), EENA

Case Study Document,

23. Training of 112 Call Takers, (2012), EENA Operations Document,

24. Upravljanje planom brojeva za telefonske usluge u BiH, Pravilo 39/2008 („Službeni

glasnik BiH“ br. 105/08) Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine,

25. Upotreba Sinhrone digitalne hijerarhije u komunikacionoj mreži u izbornom procesu,

(2008), INFOTEH-JAHORINA Vol. 7, Ref. B-I-19, p. 136-139,

26. Using and optimising GIS in an emergency response, (2015), EENA Operations

Document,

27. Zelić A., Sustav 112 u RH – stanje i perspektive, Državna uprava za zaštitu i

spašavanje,


154

28. 112 Accessibility for People with Disabilities, (2012), EENA Operations Document,

29. 112 PSAPs Technology, (2014), EENA Operations Document,

30. 112 Service Chain Description (2011), EENA Operations Document.

studija uvoĐenja operativnog centra na podruČju … · 2018-10-03 · studija uvoĐenja...

Documents