studiranje-u-evropi

Upload: samid-kurtalic

Post on 15-Jul-2015

143 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

STUDIRANJE U EUROPI 2

Publikaciju izdaju: Akademski centar Banjaluka Studentski dani Mostar

Autori: Draen Kovaevi Miodrag Petrovi Lektor: Nataa Glii Izdavanje podrao: OESS BiH Banjaluka, studeni 2004

2

SADRAJ I OPI DIO PRIZNAVANJE I DODATAK DIPLOMI STUPNJEVI I ZVANJA OSIGURANJE KVALITETA, AKREDITACIJA I EVALUACIJA KREDITNI SUSTAV MOBILNOST II POSEBNI DIO Albanija Austrija Belgija (Flamanska zajednica) Belgija (Francuska zajednica) Bjelorusija Bugarska Velika Britanija Grka Danska Estonija Island Italija Letonija Litvanija Luksemburg Makedonija Malta Maarska Moldavija Norveka Njemaka Poljska Portugal Republika Irska Rumunija Rusija Slovaka Slovenija Srbija i Crna Gora Ukrajina Finska3

7 9 33 67 95 119 147 149 150 152 153 154 156 157 159 161 163 164 165 167 169 171 172 173 175 176 177 179 181 182 184 185 187 188 190 192 193 194

Francuska Nizozemska Hrvatska eka vajcarska vedska panija III APPENDIX VISOKO OBRAZOVANJE U BiH Rezultati ankete "Koliko ste (ne)zadovoljni studiranjem?" Izvod iz dokumenta OESS "Reforma obrazovanja" EUA institucionalna evaluacija sveuilita u BiH EUROPSKI DOKUMENTI Lisbonska konvencija Bolonjska deklaracija Praki kominike Berlinski kominike POPIS EUROPSKIH NACIONALNIH UDRUGA STUDENATA IV LITERATURA

196 198 199 200 202 203 205 209 211 213 223 239 245 247 260 263 267 275 287

4

I OPI DIO

5

PRIZNAVANJE I DODATAK DIPLOMI

6

DEFINICIJA Priznavanje je postupak u kojem kompetentno tijelo vrednuje obrazovnu kvalifikaciju neke druge zemlje u kontekstu prihvatljivosti nositelja kvalifikacije na domae programe obrazovanja i/ili upoljavanja. VRSTE PRIZNAVANJA Postoje dvije osnovne vrste priznavanja: akademsko tj. ono koje stupa na snagu kada student eli prei na drugu visokoobrazovnu ustanovu, i struno (priznavanje za strune svrhe) tj. ono koje omoguuje diplomiranom studentu da svoje zvanje upotrijebi na tritu rada. Bolonjski proces u obzir uzima oba navedena tipa priznavanja. AKADEMSKO PRIZNAVANJE Akademsko priznavanja odnosi se na priznavanje programa, zvanja ili diploma jedne (domae ili strane) visokoobrazovne ustanove od strane druge. Obino se ovaj vid priznavanja vri u svrhu nastavka studija na novoj instituciji (kumulativno priznavanje). Ako priznavanje iskljuuje ponovno studiranje bilo kojeg elementa studijskog predmeta, govori se o tzv. naprednom priznavanju. Sljedei vid akademskog priznavanja je tzv. priznavanje putem supstitucije, koje podrazumijeva priznavanje studija izvedenih na bilo kojoj ustanovi, pri emu oni mogu da zamijene komparabilno razdoblje studija na matinoj ustanovi. Postoje tri osnovne razine akademskog priznavanja i odnosnih instrumenata koji se koriste: - priznavanje kvalifikacija, ukljuujui prethodno obrazovanje i profesionalno iskustvo, u cilju upisa na sveuilite. Instrumenti su Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje su potrebne za upis na sveuilite (Pariz, 1953) i Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija (Lisabon, 1997), kao i mnogobrojni bilateralni sporazumi izmeu pojedinih europskih zemalja, - priznavanje kratkoronih studijskih programa u vezi sa mobilnou studenata. Instrument koji se odnosi na ovaj vid priznavanja je ECTS (transferabilni krediti), - priznavanje punih zvanja. Odnosni instrument je Diploma Supplement. PROFESIONALNO (STRUNO) PRIZNAVANJE Profesionalno priznavanje odnosi se na priznavanje pojedinih profesija. Ovaj postupak je ve ozakonjen u zemljama EU. De facto i De iure priznavanje De facto priznavanje sprovodi se u oblasti profesija ije meusobno priznavanje jo nije regulirano, odnosno u sluaju kada nije uspostavljena nacionalna praksa za priznavanje date profesije. Ovo je ujedno i najproblematinije podruje priznavanja zasad. De iure priznavanje vlasniku zvanja koje je regulirano meu pojedinim zemljama donosi pravo na posao u svojoj struci u drugoj zemlji.7

EKVIVALENCIJA I PRIZNAVANJE to se tie poreenja akademskih kvalifikacija izmeu pojedinih zemalja, postoji razlika izmeu ekvivalencije i akademskog priznavanja. Ekvivalencija se odnosi na detaljnu komparaciju svih predmeta koji ulaze u sastav studija, dok akademsko priznavanje predstavlja iri pristup evaluaciji koji se uglavnom odnosi na cjelokupno obrazovanje studenta. Obino se ovaj posljednji termin koristi u kontekstu zvanja ili diplome, ali moe da podrazumijeva i period studija koji je student zavrio (npr. kroz Erazmus program). Za razliku od ekvivalencije, akademsko priznavanje zasniva se na ulozi i opoj razini studija u kontekstu stvaranja osnove za upoljavanje ili nastavak studija. U sluaju akademskog priznavanja, zvanja i periodi studiranja mogu da se priznaju ak i ako sami programi nisu ekvivalentni. Konkretan primjer akademskog priznavanja je dodjela zvanja svrenom studentu u drugoj zemlji za studije koji su sprovedeni u vlastitoj zemlji ili prijem studenta na dalje studije u drugoj zemlji bez dodatnih ispita i posebnih uvjeta. ZAKONSKA REGULATIVA Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje su potrebne za upis na sveuilite (Pariz, 1953) predstavlja najvaniji dokument koji regulira ovu oblast i jo je na snazi. Njome se definiraju naela prijema studenata na strana sveuilita na bazi dokumentacije o prethodnom obrazovanju koje je sprovedeno u vlastitoj zemlji. Potpisnici ove konvencije su: Austrija, Belgija, BiH, Hrvatska, Kipar, eka, Danska, Francuska, Finska, Njemaka, Velika Britanija - Sjeverna Irska, Grka, Island, Republika Irska, Izrael, Italija, Lihtentajn, Luksemburg, Makedonija, Malta, Holandija, Novi Zeland, Norveka, Poljska, Portugal, Slovaka, Slovenija, panija, vedska, vajcarska i Turska. Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija (Lisabon, 1997) nastala je kao rezultat nastojanja UNESCO/CEPES i Vijea Europe da stvore jedan dokument koji bi zamijenio sve ostale koji se odnose na oblast akademskog priznavanja. Konvencija je zasnovana na naelima procedura pravilnog akademskog priznavanja uz prihvatanje postojeih razlika ukoliko one nisu sutinske. Samu sutinu Konvencije predstavlja transparentnost procedura koje se koriste prilikom akademskog priznavanja. Ovu konvenciju potpisale su mnoge zemlje koje su ujedno i potpisnice Kulturne konvencije Vijea Europe i UNESCO (Lisabon, 1997). U zemljama EU na snazi je Amsterdamski sporazum prema kojem je svaka zemlja lanica odgovorna za organizaciju i sadraj vlastitog obrazovanja. Drugo, nema nijedne odredbe kojom bi se nametnula obveza akademskog priznavanja (osim za pojedine specifine profesije). Ipak, Europsko povjerenstvo snano podrava meusobno priznavanje akademskih titula i kvalifikacija izmeu razliitih obrazovnih sustava, prvenstveno kroz pojedine programe, kakav je Erazmus. Pored toga, veliki doprinos napretku u ovoj sferi daje i NARIC (Mrea nacionalnih informativnih centara za priznavanje diploma). Nacionalni centri koji pripadaju mrei duni su zainteresiranim studentima dati sve informacije o procedurama priznavanja diploma u pojedinim zemljama.8

Pitanjima priznavanja znaajno mjesto dodijeljeno je i u okviru Bolonjske deklaracije (1999) i Prakog kominikea (2001): Usvajanje sustava lako itljivih i uporedivih zvanja kroz implementaciju dodatka diplomi, kako bi se unaprijedilo zapoljavanje europskih graana i meunarodna kompetititivnost evropskog visokog obrazovanja (Bolonja 1999). Ministri su posebno ohrabrili univerzitete i druge institucije visokog obrazovanja da u potpunosti iskoriste postojee nacionalno zakonodavstvo i evropske alate, sa ciljem olakavanja akademskog i profesionalnog priznavanja zvanja kako bi graani mogli efikasno koristiti njihove kvalifikacije, kompetencije i vjetine u cijelom podruju europskog visokog obrazovanja. Ministri su zatraili od postojeih organizacija i mrea kao to su NARIC i ENIC da promoviraju, na institucionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, jednostavno, efikasno i fer priznanje, koje se reflektuje na istaknutoj raznolikosti kvalifikacija (Prag 2001). U cjelosti, Bolonjska deklaracija i Praki kominike jasno ukazuju na nune korake ka unapreenju priznavanja u Europi: - svijest o postojanju zakonskih sredstava, prvenstveno Lisabonske konvencije, i primjena pripadnih naela; - suradnja nacionalih tijela za priznavanje (ENIC/NARIC) sa pripadnim visokoobrazovnim ustanovama i njihova meusobna suradnja na europskoj razini; - sveobuhvatna upotreba kredita i dodatka diplomi. Preporuke Vijea Europe za pitanja priznavanja, Ministarski sastanak u Lisabonu, 11-12. travnja 2002. Preporuke visokoobrazovnim ustanovama: - da diskutiraju o izlaznim rezultatima i kompetencijama pojedinih kvalifikacija, kako bi se doprinijelo tome da se procedure priznavanja pomjere sa formalnih pitanja (kao to su duina studija i nazivi pojedinih studijskih programa) na procedure koje bi bile zasnovane na rezultatima studentovog uenja, - da nastave razvijati suradnju izmeu ustanova koja e dovesti do stvaranja zajednikih zvanja i drugih oblika automatskog priznavanja, kao i da poduzmu mjere izgradnje povjerenja koje bi dovele do irokog prihvatanja meusobnog priznavanja, - da ispitaju koje informacije o priznavanju one nude, da osiguraju da studenti i druge zainteresirane stranke budu korektno informirane, - da ispitaju kako su te informacije dostupne, da osiguraju to izvoenje na pristupaan, transparentan i efikasan nain, - da osiguraju adekvatnu unutarnju strukturu, da omogue sprovoenost procedure priznavanja na efikasan i transparentan nain, - da osposobe odgovarajue ljudske resurse koji bi bili sposobni prihvatiti izazove, a posebice osiguraju da svo osoblje (akademsko i administrativno) bude potpuno svjesno najboljih europskih praksi u ovoj oblasti, - da ukljue pitanja i procedure priznavanja u svoje interne procedure osiguranja kvaliteta, nastave razvijati ove oblasti za svoje dobro, kao i za dobro osoblja i studenta. Preporuke akademskim mreama, ukljuujui i studentske organizacije: - da osiguraju potpunu svijest svog lanstva o pitanjima i praksi priznavanja, kako bi bio postignut koherentan pristup ovim pitanjima diljem Europe,9

- da nadgledaju pitanja priznavanja kako bi bili u stanju da, kad se za to ukae potreba, prue povratnu informaciju europskoj visokoobrazovnoj zajednici o oblastima najbolje prakse, - da rade na postizanju konsenzusa o izlaznim rezultatima i kompetencijama, kako bi se dalje unaprijedio europski pristup u ovim pitanjima. Preporuke mreama ENIC i NARIC: - da ispitaju naine na koje se moe oformiti europska virtuelna platforma za priznavanje koja bi nakupljena postojea znanja i iskustva uinila vidljivijim i pristupanijim a sve to u cilju unapreenja postojee dobre prakse i osiguravanja ire europske svjesnosti i vidljivosti cjelokupnog procesa, - da razviju suradnju i razmjenu sa nacionalnim i europskim tijelima za osiguranje kvaliteta, da osiguraju da pitanja priznavanja budu pokrivena procedurama osiguranja kvaliteta, - da ispitaju primjenljivost sustava voenja buduih studenata (npr. u vidu informatora o pitanjima priznavanja i spiskova sa osnovnim pitanjima koja oni treba da uzmu u obzir), da pomognu studentima u izboru pitanja koja treba da postave kad biraju ustanovu i kad se bave pitanjima priznavanja, - da pomognu relevantnim akademskim i drugim partnerima u uspostavljanju okvira za opis izlaznih rezultata studiranja, - da ispitaju mogunosti formiranja meunarodne radne skupine koja bi formirala europski pravilnik dobre prakse za pruanje informacija o priznavanju. Preporuke vladama: - da osiguraju potencijale nune za reformu institucionalnog rukovoenja u oblasti priznavanja, da ohrabre visokoobrazovne ustanove u razvoju efektivnih i efikasnih institucionalnih procedura u radu sa pitanjima priznavanja, - da osiguraju adekvatno zakonodavstvo, da dovedu visokoobrazovne ustanove i tijela za priznavanje u poziciju da primijene najbolje europske modele, - da osiguraju adekvatne ljudske i finansijske resurse u resornom ministarstvu, ENIC/NARIC i na institucionalnoj razini, koji bi bili u stanju prihvatiti nove izazove priznavanja, - da stvore jedinstveni nacionalni sustav za priznavanje koji bi djelovao posredstvom ENIC/NARIC, - da ukljue pitanja priznavanja u djelokrug adekvatnih tijela za osiguranje kvaliteta. Preporuke Vijeu Europe, po mogunosti kroz partnerstvo sa UNESCO, Europskim povjerenstvom i drugim meunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama: - da nadgleda implementaciju Lisabonske konvencije i primjenu pojedinih mjera u pojedinanim zemljama, ukljuujui tu i sve jazove koji postoje izmeu zakonodavstva i implementacije, kako bi se dobila povratna informacija za potrebe bolonjskog procesa, nacionalnih vlada, europske akademske zajednice, ukljuujui i studente i druge zainteresirane strane. Preporuke resornim ministrima: - da, kao odgovor na sumnje dijela visokoobrazovne zajednice, ukljuujui tu i neke studente, pojasne da nova struktura studija osigurava tri osnovne svrhe visokog10

obrazovanja: pripremu za izlazak na trite rada, pripremu za ivot aktivnog graanina drutva i pripremu za nastavak osobnog usavravanja, - da podre daljnji rad na pitanjima izlaznih rezultata studiranja, na nacionalnoj i europskoj razini, - da podre jaanje europske svijesti o pitanjima priznavanja, kroz jaanje postojeih mrea i promociju otvorenijeg pristupa relevantnim informacijama, - da pozovu sve europske drave da ratifikuju Lisabonsku konvenciju, kao osnovni element kojim se olakava stvaranje zajednikog europskog visokoobrazovnog prostora. LISABONSKA KONVENCIJA O PRIZNAVANJU Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija je konvencija koju su zajedno pripremili Vijee Europe i UNESCO i koju su potpisali nacionalni predstavnici na skupu u Lisabonu (8-11. travnja 1997). Ova konvencija, koja se obino naziva lisabonskom, u meuvremenu je ratificirana u gotovo svim europskim zemljama. Integralni tekst i kontinuirane izmjene na popisu potpisnika mogu se pronai na http://conventions.coe.int (traiti ETS 165). Meu glavnim tokama ove konvencije nalaze se sljedee: - vlasnici kvalifikacija izdatih u jednoj zemlji imaju jednaku mogunost pristupa vrednovanju svojih kvalifikacija u drugoj zemlji, - nee biti diskriminacije u pogledu spola, rase, boje koe, jezika, religije, politikih stavova, nacionalnog, etnikog ili drutvenog porijekla nositelja pojedinih kvalifikacija koji trae priznavanje, - na tijelu koje vri vrednovanje kvalifikacija lei odgovornost dokazivanja da neki aplikant ne ispunjava relevantne zahtjeve za priznavanje kvalifikacije, - svaka zemlja priznaje kvalifikacije - bilo da se radi o pristupu visokom obrazovanju, razdoblju studiranja ili visokoobrazovnim kvalifikacijama - na slian nain kao to je to sa korespondirajuim kvalifikacijama u vlastitom visokoobrazovnom sustavu, ukoliko ne moe dokazati da postoji znaajna razlika izmeu vlastitih kvalifikacija i kvalifikacije za koju se trai priznavanje, - priznavanje visokoobrazovnih kvalifikacija koje su izdate u drugoj zemlji treba da vodi ka jednom ili obome od sljedeeg: a) pristup daljnjim studijima u okviru visokog obrazovanja, ukljuujui tu i eventualne odgovarajue ispite i pripreme za doktorate pod istim uvjetima koji vrijede i za studente iz zemlje u kojoj se priznavanje trai; b) upotreba akademskih zvanja, predmet zakona i pravila zemlje u kojoj se priznavanje trai. Pored toga, priznavanje olakava i pristup na trite rada. - sve zemlje e pokrenuti procedure procjene da li izbjegle i raseljene osobe ispunjavaju relevantne uvjete za pristup na visoko obrazovanje ili za zapoljavanje, ak i u sluajevima gdje se njihove kvalifikacije ne mogu dokazati dokumentirano. - sve zemlje e pruiti informacije o svojim ustanovama i njihovim studijskim programima. - sve zemlje e osnovati nacionalne informativne centre, iji e jedan od najvanijih zadataka biti da ponudi savjetodavne usluge iz oblasti priznavanja stranih kvalifikacija studentima, diplomiranim studentima, poslodavcima, visokoobrazovnim ustanovama i drugim zainteresiranim strankama.11

- sve zemlje trebaju stimulirati svoje visokoobrazovne ustanove da izdaju dodatak diplomi svojim studentima, kako bi olakali proces priznavanja. Dodatak diplomi predstavlja instrumet koji su zajedno formulirali Europsko povjerenstvo, Vijeet Europe i UNESCO i koji ima za cilj da opie kvalifikaciju na jednostavan i razumljiv nain i da ju povee sa visokoobrazovnim sistemom u okviru kojeg je ona izdata. Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija predstavlja najvaniji zakonodavni dokument za priznavanje u Europi danas i sadri principe tzv. dobre prakse koji se odnose na priznavanje kvalifikacija koja daju pristup visokom obrazovanju, priznavanje perioda studiranja i priznavanje visokoobrazovnih kvalifikacija. Lisabonska konvencija naglaava znaaj postojanja transparentnih kriterijuma i procedura, kao i individualnih prava na jednak i fer tretman. Ova konvencija stupila je na snagu poevi od 1. veljae 1999. godine. Ona ujedno predstavlja i jedan od kljunih standarda za bolonjski proces i uspostavljanje europskog visokoobrazovnog procesa do 2010. godine. Ona ima dvostruku funkciju: u pravnom smislu, ona predstavlja meudravni sporazum koji ima status zakonskog standarda za priznavanje kvalifikacija koje pripadaju visokoobrazovnim sustavima zemalja potpisnica konvencije kao i kvalifikacija obuhvaenih dodatnim dokumentima. U irem smislu, konvencija slui kao vodi dobre prakse i, kao takva, moe biti primijenjena za sve kvalifikacije, bez obzira na njihovo podrijetlo. U tom smislu Lisabonska konvencija predstavlja standard koji daleko prevazilazi svoje legalne okvire. U jednom lanu konvencije predvia se da komitet za njenu implementaciju moe da usvoji i dodatne dokumente. Dosad su usvojena tri takva dokumenta: - Preporuke za meunarodne kvalifikacije (1999); - Preporuke za kriterijume i procedure za evaluaciju stranih kvalifikacija (2001); - Zbornik dobre prakse u okviru transnacionalnog obrazovanja (2001). Dva od ta tri dokumenta, kao to se moe vidjeti iz njihovih naziva, odnose se na kvalifikacije koje nisu dio nacionalnih obrazovnih sustava, iji je znaaj uveliko narastao od kada je konvencija potpisana pa do danas. Upravo to je, sa naglaskom na osiguranje kvaliteta, najmarkantniji napredak koji je od 1997. godine ostvaren u oblasti akademskog i profesionalnog priznavanja. U okviru istraivanja Vijea Europe koje je meu vladinim predstavnicima izvreno 2002. godine u okviru pripreme za seminar pod nazivom Pitanja priznavanja u bolonjskom procesu, 33 od 58 predstavnika potvrdilo je da su u njihovim zemljama izvrena prilagoavanja u zakonodavstvu koje se tie priznavanja, a kao posljedica Lisabonske konvencije. to se tie svijesti o onome to je u njihovim zemljama na visokoobrazovnim ustanovama proizvela Lisabonska konvencija, samo devet resornih ministarstava i jedna rektorska konferencija smatraju da su rezultati vrlo visoki. ak 16 ministarstava i 19 rektorskih konferencija izrazilo je oekivanja razumne svijesti, a 10 ministarstava i 10 rektorskih konferencija smatra da njihove visokoobrazovne ustanove nisu dovoljno svjesne postojanja Lisabonske konvencije i onoga to ona sa sobom donosi. Jo su skeptinija rukovodstva visokoobrazovnih ustanova: samo 3% smatra da je njihovo akademsko osoblje veoma dobro svjesno Lisabonske konvencije, a 28% ukazuje na razumnu razinu svijesti, dok ak 42,5% izvjeuje o niskoj razini svijesti. Dodatnih12

17% potvruje kompletnu nesvjesnost svog kadra o pitanjima obraenim u samoj konvenciji. U svakom sluaju, najzabrinjavajui podatak bio je da 7% ustanova izjavljuje da uope nema podataka o Lisabonskoj konvenciji. to se tie samih studenata, samo dvije od ispitanih 37 studentskih organizacija obuhvaenih ovim istraivanjem ukazuju na visoku razinu svijesti ustanova na kojima studiraju. Oko 30% smatra tu razinu osrednjim, a vie od polovice misli da njihove ustanove nisu dovoljno svjesne ili su potpuno nesvjesne Lisabonske konvencije. Podaci ukazuju da je nastavno osoblje na litvanskim ustanovama dosad najinformiranije (22% osoblja smatra se takvim). Zemlje koje slijede su po ovoj karakteristici poprilino udaljene na ljestvici: Holandija (8%) i Norveka (7%). Visok procenat razumne razine svjesnosti susree se u Estoniji (83%), Rumuniji (67%), Slovakoj (56%), ekoj (51%) i vajcarskoj (50%). Najvii procenti potpune nesvjesnosti prisutni su u Holandiji (58%) i Velikoj Britaniji (45%). U odnosu na stepen prethodnog obrazovanja, a i prema Lisabonskoj konvenciji (1997) koja predstavlja osnovni administrativni okvir u ovoj oblasti, razlikuje se: 1. Priznavanje kvalifikacija koje omoguuju pristup visokom obrazovanju; 2. Priznavanje razdoblja studiranja; 3. Priznavanje visokoobrazovnih kvalifikacija (zvanja). 1. Priznavanje kvalifikacija koje omoguuju pristup visokom obrazovanju Osnovno naelo Lisabonske konvencije je da kvalifikacija koja daje pristup visokom obrazovanju u jednoj zemlji potpisnici daje isto pravo kandidatu u drugoj zemlji potpisnici. Pri tome se sugerira vrednovanje kandidatove kvalifikacije kako bi se utvrdilo da li ona zadovoljava ope kriterije za pristup visokom obrazovanju. Pristup je, dakle, prvi korak prema upisu. U nekim sluajevima pristup automatski znai i upis, ali u veini sluajeva upis je drugi korak prema studiranju, pa svi kandidati kojima je odobren pristup nee biti upisani. Zemlja potpisnica moe odbiti priznavanje ako se pokae da postoje znaajne razlike izmeu opih zahtjeva za pristup i zahtjeva zemlje pristupnice u kojoj je kvalifikacija steena. Te razlike mogu biti u vezi sa sadrajem osnovnog i srednjeg obrazovanja. Primjeri bi bili: - znaajne razlike izmeu opeg obrazovanja i specijalizovanog tehnikog obrazovanja; - razlika u duini kolovanja koja znaajno utie na sadraj nastavnih programa; - postojanje, nepostojanje ili obim odreenih predmeta, kao to su uvjetnii kolegijumi ili neakademski predmeti; - znaajna razlika u fokusu kao to bi bila razlika u programu koji je dizajniran za pristup visokom obrazovanju ili programa koji je dizajniran kao priprema za posao. Navedeni primjeri ukazuju na podruja u kojima moe doi do znaajne razlike. Treba naglasiti da ne treba smatrati znaajnom svaku razliku u tim podrujima. Kao ope pravilo u vrednovanju uvedeno je da, ako postoje znaajne razlike izmeu dvije kvalifikacije, na zemlje potpisnice apeluje se da vrednuju kvalifikacije bez automatskog uporeivanja duine kolovanja koje prethodi kvalifikaciji. Dunost je strana potpisnica ili ustanove koja eli odbiti priznavanje da dokau da su razlike znaajne. Primjeri postojanja posebnih uvjeta za pristup studijima na odreenoj visokoobrazovnoj ustanovi su:13

- taj studij je otvoren samo za nositelje diplome iz prirodnih znanosti ili, u drugom sluaju, za klasiare iz vieg srednjeg obrazovanja; - znanje iz odreenog predmeta, kao to su klasini ili moderni jezici, fizika, kemija, matematika, filozofija; - razdoblja strune prakse, - svako dodatno svjedoanstvo koje se potrauje uz kolsku diplomu. Posebne zahtjeve treba traiti samo ako su apsolutno neophodni s obrazovnog stanovita. Ni u kojem sluaju oni ne mogu biti izgovor za neproputanje studenata sa kvalifikacijama iz druge zemlje potpisnice. Kao ope pravilo, od kandidata s kvalifikacijama steenim u drugim zemljama potpisnicama moe se traiti da ispune iste dodatne uvjete kao i kandidati iz te zemlje potpisnice. Zemlje potpisnice i njihove visokokolske ustanove bi trebalo da budu iroke ruke pri odluivanju zadovoljavaju li studenti kvalifikacijama izdatim u drugoj zemlji potpisnici takve uvjete. Pored toga, dodatni uvjet za pristup visokom obrazovanju mogu biti, i esto jesu, prijemni ispiti organizirani i standardizirani na nacionalnoj dravnoj razini. Ako je dodatni prijemni ispit zahtjev za uopeni pristup u visokom obrazovanju u jednoj zemlji, druge zemlje potpisnice mogu traiti da njihovi kandidati ispune taj uvjet prije nego im odobre pristup. Isto tako, strane mogu kandidatima ponuditi opciju da te dodatne zahtjeve ispune u zemlji u kojoj su podnijeli zahtjev za pristup, tako da ponude poseban ispit slian onome u zemlji u kojoj su stekli kvalifikaciju ili nuenjem dodatnih pripremnih kurseva. Selektivni prijem postaje sve vie pravilo u velikom dijelu europske regije. Prijem na visokokolske ustanove ili na odreene programe na visokokolskim ustanovama, moe biti ogranien zbog finansija, zbog kapaciteta, da bi bio ogranien broj ljudi koji se bavi odreenom profesijom ili zbog drugih razloga koji ne ugroavaju osobna prava na pristup visokokolskim ustanovama. Sustav kojim se sprovodi selektivno primanje na visokokolske ustanove razliit je u razliitim zemljama. Taj sustav moe biti na nacionalnoj razini, podnacionalnoj ili na razini pojedinane ustanove. Razliiti sustavi, selektivnog prijema, kao to je npr. numerus clausus, danas su u primjeni. Srovoenje selektivnog prijema bi ipak trebalo da bude nediskriminirajue. Naroito ne smije iskljuivati nositelje kvalifikacija iz drugih zemalja potpisnica samo na osnovu podrijetlo njihove kvalifikacije. Treba ipak naznaiti da, u nekim ogranienim sluajevima, dravljanstvo i prebivalite mogu biti odluujui kriterijum za prijem u odreene vrste visokog obrazovanja, kao to su vojne akademije ili na visokokolske ustanove ija je iskljuiva svrha priprema studenata za funkcije koje su ograniene na dravljane te zemlje. U nekim zemljama to mogu biti studiji koje pripremaju studente za posao u dravnim slubama, ili odreenim granama dravnih slubi. U nekim zemljama pristup nekim vrlo skupim studijima, kao to je medicina, moe takoe biti ogranien na dravljane i/ili osobe koje imaju prebivalite u toj zemlji. Nadalje, svaka ustanova zadrava pravo odbiti prijem inae kvalificiranom kandidatu koji ne moe pokazati da u dovoljnoj mjeri vlada nastavnim jezikom ili jezicima u toj ustanovi. To ne mora nuno biti slubeni jezik drave u kojoj se ustanova nalazi. Primjer je podnositelj zahtjeva za prijem na studij koji je iskljuivo na engleskom jeziku u ustanovi koja je u dravi gdje je slubeni jezik neki drugi jezik. Drugi je primjer kandidat na Katalonskom sveuilitu, za koji, ovisno od studija, uvjet moe biti znanje katalonskog, a ne panskog jezika. U Lisabonskoj konvenciji postoji i odredba da, kad jedna zemlja potpisnica prihvata netradicionalne kvalifikacije kao osnovu za pristup visokokolskim ustanovama, ona14

treba da uzme u obzir i kandidate koji su stekli netradicionalne kvalifikacije u drugim zemljama potpisnicama na slian nain kao i kandidati koji su stekli netradicionalne kvalifikacije u zemlji potpisnici u kojoj se trai priznavanje. Ovim se ni na koji nain ne obvezuju strane u kojima nema odredbi koje daju pristup visokom obrazovanju na osnovu netradicionalnih kvalifikacija. Termin netradicionalne kvalifikacije odnosi se na kvalifikacije razliite od srednjokolskih kvalifikacija koje se tradicionalno prihvataju kao osnova za pristup visokom obrazovanju (uz dodatne ope ili specifine prijemne ispite ili zahtjeve), kao to su odreena radna ili ivotna iskustva. Netradicionalne kvalifikacije mogu omoguiti opi pristup visokom obrazovanju ili pristup samo odreenim vrstama visokog obrazovanja. 2. Priznavanje razdoblja studiranja Razdoblja studiranja provedeni u inostranstvu priznaju se, sukladno s Lisabonskom konvencijom, ako nije mogue pokazati znatnu razliku izmeu razdoblja studiranja provedenih u inostranstvu i dijela visokokolskog programa koji ta razdoblja treba da zamijene. Dunost je zemlje potpisnice ili ustanove koja eli odbiti priznanje da pokae da su dotine razlike znatne. Uvaava se mogunost da je tijelu nadlenom za priznavanje tee pokazati postojanje znatnih razlika u sluaju priznavanja razdoblja studiranja, nego to je to sluaj sa priznavanjem pristupnih kvalifikacija ili visokokolskih kvalifikacija. U ovome sluaju postoji, stoga, potreba za dodatnim objanjenjima, koja bi mogla predloiti mrea ENIC, uzimajui u obzir dosadanja iskustva visokokolskih ustanova. Na primjer, iako bi pri definisanju znatnih razlika trebalo uzeti u obzir kvalitet i glavne razlike u sadraju programa, zemlje potpisnice treba da pokau fleksibilnost u svojim definicijama. Posebno se upozorava na injenicu da kruta definicija pojma znatne razlike u odnosu na sadraj studija moe lako osujetiti akademsku mobilnost. One zemlje potpisnice koje nemaju sustav za priznavanje kao zamjenu treba da prue sustav vrednovanja. Postoje i neki faktori koji mogu olakati priznavanje razdoblja studiranja u inozemstvu, posebice u okviru organiziranih programa mobilnosti. Prethodni sporazumi izmeu ustanove koja je izdala kvalifikaciju i one pri kojoj se trai priznavanje mogu znaajno olakati priznavanje. Takvi prethodni sporazumi e esto biti sporazumi izmeu dvije ili vie ustanova, sklopljeni ne samo zbog pojedinih studenata, ve i u okviru zajednikog programa koji se odnosi na vie studenata i pokriva razdoblja od nekoliko godina. Takvi sporazumi mogu biti bilateralni, sporazumi izmeu veeg broja visokokolskih ustanova ili sporazumi unutar organiziranih programa razmjene kao to su Socrates (Erasmus), TEMPUS, NORDPLUS ili CEEPUS, ili unutar okvira opeg sporazuma o priznavanju parcijalnih ispita, kao to su Pravila o vrijednosti nordijskih ispita srednje razine koja je usvojio Nordijski savjet ministara (Nordiska ministerrdets beslut om nordisk tentamensgiltighet). Oni takoer mogu ukljuivati upotrebu sustava prenosa bodova, kao to je ECTS (European Credit Transfer System). Vano je i da aplikant priloi dokumentiran dokaz uspjenog zavravanja razdoblja studiranja za koje se trai priznavanje, kao i da visokokolska ustanova izda prikladnu dokumentaciju svojim inozemnim studentima koji provode jedno razdoblje studiranja na toj ustanovi.

15

3. Priznavanje visokoobrazovnih kvalifikacija Uvaavajui injnicu da odluke o priznavanju mogu ovisiti i od drugih imbenika, pored znanja i vjetina potvrenih visokokolskom kvalifikacijom, Lisabonska konvencija ipak insistira da zemlje potpisnice trebaju priznati visokokolske kvalifikacije postignute u visokokolskom sustavu bilo koje druge zemlje potpisnice osim ako je mogue pokazati znatnu razliku izmeu kvalifikacija ije se priznavanje trai i podudarnih kvalifikacija u zemlji u kojoj se trai priznavanje. Naglaava se da razlika mora biti i znatna i relevantna kako je to definiralo tijelo nadleno za priznavanje. Priznavanje ne moe biti odbijeno iz razloga koji su nebitni za kvalifikaciju ili svrhu zbog koje se priznavanje trai. Odgovornost je zemlje potpisnice ili visokokolske ustanove koja eli odbiti priznavanje da pokae da je pomenuta razlika znatna. Potrebno je uiniti razliku izmeu znanja i vjetina potvrenih visokokolskom kvalifikacijom i ostalih zahtjeva za priznanje u svrhu zaposlenja na osnovu date kvalifikacije. Posebice u sluaju profesija propisanih posebnim pravilima, nadlena tijela stranaka mogu odrediti dodatne uvjete za priznavanje zavrnih visokokolskih kvalifikacija u svrhu zapoljavanja, kao to su zahtjevi u pogledu razdoblja strune prakse kao dodatnih ili naknadnih elemenata visokokolskih programa, ili zadovoljavajua jezika kompetitivnost u slubenom ili regionalnom jeziku (jezicima) zemlje u kojoj se trai priznavanje. Takvi dodatni uvjeti za priznavanje zavrnih visokokolskih kvalifikacija u svrhu zapoljavanja nisu pokriveni Lisabonskom konvencijom, nego su definirani u nacionalnim zakonima. Tijela nadlena za priznavanje zavrnih visokokolskih kvalifikacija su veinom visokokolske ustanove, ali to mogu biti i ostala tijela, najee osnovana posebice za ovu svrhu. Ovo je, na primjer, sluaj sa njemakim Staatsprfung (eng.: first examinations) za medicinu, stomatologiju, farmaciju, pravo i obrazovanje uitelja. Da bi se zatitio posebni javni interes u ovim profesijama, njemaka ministarstva propisala su glavna ispitna podruja za ove visokokolske programe u Njemakoj. Ipak, odgovornost za kvalitet nastave i istraivakog rada ostaje u potpunosti na sveuilitu, i dravni ispitni centri sastavljeni su uglavnom od nastavnog osoblja visokokolske ustanove koja prua pojedini studij, tako da sveuilita smatraju da su Staatsprfungen na istoj akademskoj razini kao i sveuiline diplome i jednako su prihvaene u svrhu prijema na doktorske studije. Zemlje potpisnice koje nemaju sustav za priznavanje treba kao zamjenu da ponude sustav vrednovanja. Priznavanje se moe uzeti u obzir u svrhu jednog ili oboje od: - prava traenja pristupa bilo kojem daljnjem visokokolskom studiju i/ili specifinim studijima ili ispitima u bilo kojoj stranci. Dozvola posebice ukljuuje pravo da se trai pristup obrazovanju za sticanje doktorata; - prava nositelja kvalifikacija izdatih u drugoj zemlji potpisnici da koriste svoja strana akademska zvanja. Nadlena tijela stranaka mogu odobriti pravo na upotrebu akademskog zvanja u tono onakvom obliku kako je on originalno izdat u stranci, ili u nekom drugom obliku. Umjesto toga, ona mogu odobriti i pravo na upotrebu podudarnog naslova zemlje u kojoj se trai priznavanje.

16

NARIC (NATIONAL ACADEMIC RECOGNITION INFORMATION CENTRES) NARIC predstavlja mreu nacionalnih centara za akademsko priznavanje (priznavanje diploma i odnosnih kvalifikacija) koja u svom radu pokriva zemlje EU i zemlje tzv. europskog gospodarskog regiona, kao i pridruene zemlje srednje i istone Europe i Kipar. Kratak istorijat Mrea je uspostavljena jo 1984. godine sa namjerom sveobuhvatnog reguliranja priznavanja zvanja i olakane integracije pojedinanih obrazovnih sustava. Sve zemlje koje su pristupile mrei ubrzo su formirale nacionalne centre koji svim zainteresiranim nude savjete i informacije koje se odnose na priznavanje ne samo diploma, ve i pojedinih razdoblja studiranja provedenih u inozemstvu. Korisnici Glavni korisnici usluga centara i cijele mree su visokoobrazovne ustanove, studenti i njihovi savjetnici, roditelji, nastavnici, kao i potencijalni poslodavci. Rad nacionalnih centara Ovi centri koje su formirala ministarstva obrazovanja u pojedinim zemljama u najveem broju sluajeva odgovorni su i za rad na implementaciji Konvencije o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija koju su donijeli UNESCO i Europsko povjerenstvo. U skladu s tim, NARIC je integriran sa ENIC mreom Vijea Europe i UNESCO iji misija i ciljevi su skoro isti. Pa ipak, s obzirom na to da su u najveem broju zemalja visokoobrazovne institucije autonomne u odluivanju o broju stranih studenata, rad centara ograniava se na pruanje savjeta i informacija u vezi sa inozemnim sustavima visokog obrazovanja. Pojedinani nacionalni centri prvenstveno omoguuju pristup informacijama o procedurama priznavanja u pojedinim dravama i o nadlenim tijelima za priznavanje tamo gdje to nisu ovakvi centri. U usluge ovakvih centara spada i pruanje informacija o inozemnim obrazovnim sustavima i priznavanju stranih diploma. ENIC i NARIC mree u praksi Glavni medij za sprovoenje Lisabonske konvencije na terenu i, openito, za unapreenje priznavanja u Europi je ENIC mrea. U cilju unapreenja priznavanja u Europi, ENIC mrea tijesno surauje sa NARIC mreom. I dok su ENIC (European Network of Information Centres) zajedniki osnovali Vijeat Europe i UNESCO, NARIC (National Academic Recognition Information Centres) osnovan je od strane Europskog povjerenstva. Sve zemlje koje su izvorne potpisnice Bolonjske deklaracije imaju ENIC/NARIC urede. Ove dvije mree posebice su bile aktivne u posljednjih nekoliko godina, poslije konferencije u Pragu, u doprinoenju realizaciji Lisabonske konvencije na poljima koja su povezana sa ciljevima bolonjskog procesa. U lipnju 2001. godine, ENIC mrea pripremila je dokument pod nazivom Preporuke za kriterijume i procedure vrednovanja stranih kvalifikacija, kao dodatak Lisabonskoj konvenciji (http://www.cepes.ro/hed/recogn/groups/recomm_assess.htm.). Istom prilikom pripremljen je jo jedan dokument - Zbornik dobre prakse u oblasti transnacionalnog obrazovanja (http://www.cepes.ro/hed/recogn/groups/transnat/code.htm). Oba dokumenta17

naknadno je usvojio i Komitet za Lisabonsku konvenciju o priznavanju. tavie, pripremljen je i izvjetaj pod nazivom Pitanja priznavanja u bolonjskom procesu (http://www.cepes.ro/hed/recogn/network/Riga_enic/final_rec.htm), koji je predstavljao osnovni ishod konferencije u Lisabonu odrane u aprilu 2002. godine. Na ovoj konferenciiji postalo je uoljivo da se razumijevanje priznavanja mora podvrgnuti dubokim izmjenama ako se bolonjski ciljevi ele ostvariti: od formalnog priznavanja stranih zvanja ka njihovom osjetnijem i sofisticiranijem vrednovanju unutar obrazovanja ili sustava zapoljavanja ciljne zemlje. Na ovoj konferenciji istaknuta je vitalna uloga informiranosti u oblasti priznavanja i date preporuke razliitim akterima kako da unaprijede priznavanje (http://www.bologna-berlin2003.de, Bologna seminars). Koliko su visokoobrazovne ustanove svjesne postojanja ENIC i NARIC mree? im su Finalne preporuke Lisabonske konferencije (2002) izdate, problem nije bio u manjku informacija o pitanjima priznavanja, nego je to postalo njihovo mnotvo i kako ih struktuirati tako da budu od koristi. Jedan od najvanijih zadataka ENIC/NARIC je pruiti savjetodavne usluge visokoobrazovnim ustanovama o primjerima dobre prakse u oblasti priznavanja i da ih informira o postignutim pomacima na europskoj i meunarodnoj razini. I pored toga to postoji konstantna i bliska suradnja visokoobrazovnih ustanova sa ENIC/NARIC mreama, postavlja se pitanje koliko je kvalitetna ta suradnja u pojedinim zemljama. U istraivanju koje je sprovedeno upravo za potrebe Lisabonske konferencije (2002), sedam je zemalja istaklo jaanje uloge ENIC/NARIC mrea. ak 70% ministarstava i preko 50% rektorskih konferencija je u okviru Trends 2003 izvjea izrazilo da smatra da je ova suradnja bliska. Jedna etvrtina ministarstava i neto vei broj rektorskih konferencija na suradnju zasad gleda kao na ogranienu, a samo jedno resorno ministarstvo i dvije rektorske konferencije smatraju da suradnja i ne postoji. to se tie odgovora visokoobrazovnih ustanova, takoer sadranih u istraivanju povodom Trends 2003 izvjea, oni su pesimistiniji: samo njih 20% (27,5% sveuilita i 16% ostalih ustanova visokog obrazovanja) izvjeuje o tijesnoj suradnji sa pripadnim ENIC/NARIC centrima. Dvadeset etiri procenta smatraju suradnju sa ovim centrima ogranienom, a skoro jedna etvrtina ukazuje na nepostojanje bilo kakve suradnje. to je jo gore, njih 28% iskreno priznaje da ne zna ni ta je ENIC/NARIC. U zemljama jugoistone Europe 50% visokoobrazovnih ustanova nema suradnju sa ENIC centrima, 25% ne zna ta je ENIC, a oko 50% akademskog osoblja nije svjesno postojanja Lisabonske konvencije. Treba ipak napomenuti da ova relativno visoka razina neupoznatosti sa ENIC/NARIC mreom koji vlada meu visokoobrazovnim ustanovama makar djelimino moe da se objasni injenicom da su centri ove mree visokoobrazovnim ustanovama esto poznati pod drugim imenima (npr. NUFFIC u Holandiji, ZAB u Njemakoj, AIC u Letoniji, itd.). Meu studentima, njih etvrtina signalizira postojanje bliske suradnje na relaciji izmeu njihovih ustanova i ENIC/NARIC centara, a njih neto vie tu suradnju oznaava kao ogranienu. Samo oko 12% studenata misli da suradnja ne postoji, a nekih 14% pogreno misli da ENIC/NARIC centri ne postoje u njihovim zemljama, ali to opet moe biti posljedica razliitih nomenklatura.18

Prema raspoloivim podacima, najbolja situacija u pogledu suradnje izmeu visokoobrazovnih institucija i ENIC/NARIC centara vlada u Estoniji (86%), vedskoj i Irskoj (53%) i Norvekoj (45%). Suradnja najee ne postoji u Italiji i paniji (40%), Poljskoj i Francuskoj (36%), Litvaniji, Rumuniji i Sloveniji (33%). Institucija ENIC/NARIC nepoznata je ak za 47% visokoobrazovnih ustanova u Danskoj i Francuskoj, za njih 42% u Njemakoj i vajcarskoj, za 38,5% u Maarskoj, a za 37% u Turskoj. AKTUALNI TRENDOVI Postojanje procedura priznavanja i svijest o njima Preko 70% studentskih organizacija u Europi izjavljuje da su njihovi lanovi iskusili probleme u svezi sa priznavanjem prilikom povratka sa studiranja provedenog na nekoj drugoj instituciji, a njih 17% smatra da se to deava esto. to se tie internih regulativa o razliitim oblicima priznavanja koje same donose visokoobrazovne ustanove, najsvjeiju analizu zasad donosi Trends 2003 izvjee. Izgleda da velik broj ustanova, njih oko 82% (u zemljama jugoistone Europe ak 85%) posjeduje takvu regulativu za priznavanje studija u inozemstvu: u Austriji, Bugarskoj, Italiji, Norvekoj, Poljskoj i Velikoj Britaniji ova brojka se kree izmeu 92 i 97%. S druge strane, u Litvaniji samo 67% ustanova posjeduje ovakve interne procedure za priznavanje, u Danskoj 64%, a u Turskoj tek 47%. Priznavanje pojedinih studijskih razdoblja provedenih na drugoj ustanovi unutar iste zemlje iznenaujue je slabije razvijeno od priznavanja razdoblja studiranja u inozemstvu, ali 66% visokoobrazovnih ustanova tvrdi da posjeduje mehanizme za ovu potrebu. U Estoniji, Irskoj, vedskoj i Velikoj Britaniji govori se o 80% ustanova sa ovakvim mehanizmima, u Portugalu ih je 47%, a u Grkoj najmanje - svega 40%. Svega oko 12% studenata smatra da njihova ustanova posjeduje ovakvu regulativu. to se tie procedura priznavanja znanja steenih na drugim ustanovama unutar iste zemlje, 65% ustanova odgovara potvrdno na pitanje o njihovom postojanju. U vodeoj grupi zemalja ovdje su vedska (80%), Estonija (86%), Irska (87%) i Velika Britanija (91%). Na drugoj strani niza su Maarska sa 51% i Grka sa 40%. Studentska percepcija govori u prilog samo oko 18% ustanova koje posjeduju procedure za ovaj vid priznavanja. Najslabija je toka u sustavu priznavanja priznavanje stranih zvanja. Svega 58% visokoobrazovnih ustanova izjavljuje da posjeduje internu proceduru po ovom pitanju, sa ak 83% pozitivnih odgovora u Holandiji, 86% u Estoniji i 93% u Velikoj Britaniji, ali svega 45% u Letoniji, 42% u Danskoj, 38% u Bugarskoj, 33% u Rumuniji, 32% u paniji, 20% u Grkoj i 13% u Litvaniji. Neoekivano je to da studenti ovu oblast priznavanja ocjenjuju kao najnapredniju - njih treina smatra da ustanove na kojima oni studiraju vre ovaj vid priznavanja. Veoma je vano ta povodom procedura priznavanja imaju da kau visokoobrazovne ustanove. Njih 5% izjavljuje da ne posjeduje niti je ikad posjedovalo bilo kakvu proceduru za priznavanje, a najvei procenat ovog nedostatka susree se u Grkoj (10%), Danskoj i Litvaniji (13%), te u vajcarskoj (14%). Vie od treine studenata misli da19

njihove ustanove ne posjeduju internu regulativu za priznavanje i da rjeenja problema priznavanja donose od sluaja do sluaja, a skoro njih etvrtina nema informacija o pitanjima priznavanja. Sasvim je vidljivo i jasno iz ovih podataka da je prostora za poboljanja dosta, posebice u nekim zemljama. Poboljanja se oekuju i u internoj komunikaciji visokoobrazovnih ustanova sa studentima koji izgleda da nisu uvijek svjesni postojanja procedura priznavanja. Meutim, injenica da preko 40% studentskih organizacija izvjeuje da se na njihovim ustanovama sprovodi ovakva procedura na zahtjev, zasigurno predstavlja dobar znak. Nadopuna ECTS: Dodatak diplomi Poetni spisak akcija predvienih Bolonjskom deklaracijom obuhvata i uvoenje dodatka diplomi kao kljunog instrumenta za kreiranje sustava lako razumljivih i uporedivih zvanja. Dodatak je diplomi dizajniran sa ciljem da olaka kako akademsku mobilnost izmeu pojedinih ustanova, tako i mobilnost osoba koje trae posao na europskom tritu rada. U sadanjoj tranzitornoj situaciji, u kojoj paralelno postoji mnotvo razliitih starih i novih struktura zvanja, dodatak diplomi ima presudni znaaj. Poslodavci jo nisu upoznati sa dodatkom diplomi, to i nije neko iznenaenje kada se zna da je on tek nedavno uveden. Veina udruga poslodavaca ukazuje da su povremeno imali probleme sa priznavanjem stranih zvanja, ali nijedna od njih nije izrazila postojanje izrazite upoznatosti sa dodatkom diplomi. Nedovoljna informiranost poslodavaca objanjava injenicu da ih svega pet nalazi dodatak diplomi vrlo korisnim dokumentom, a jo etiri razumno korisnim. Evidentno je, dakle, da udruga poslodavaca jo nisu osjetila nunost postojanja pomonih sredstava u vrednovanju stranih zvanja i kvalifikacija: nijedno od ispitanih udruga nije potvrdilo da je esto ukljueno u ovu oblast, njih je sedam povremeno ukljueno, a 10 ih nije aktivno po ovom pitanju uope. U nekim zemljama dodatak diplomi uveden je ak i prije Bolonje, npr. u Belgiji i ekoj. U drugim zemljama (Austrija, Njemaka, Grka, Letonija, vedska, vajcarska, panija) vanost dodatka kulminirala je kroz zakonodavnu reformu poslije pristupa bolonjskom procesu, dok preostale planiraju da dodatak diplome uine jednom od zakonskih obaveza u bliskoj budunosti. Kao i sa ECTS, postoji znaajan jaz izmeu makro i mikro razine, izmeu ministarskih odluka i posljednjih stepenica u hijerarhiji izdavanja dodatka diplomi tj. svakodnevne realnosti na pojedinim odsjecima. Ove nepodudarnosti najee su rezultat nesporazuma oko podjele odgovornosti izmeu pojedinih odsjeka i centralne administracije, problema sa softverom i slino. Zbog svega navedenog, prednosti i postojeih prepreka, Europsko povjerenstvo identificiralo je sveobuhvatno uvoenje dodatka diplomi kao prvi korak i jedan od sastavnih elemenata akcionog plana poznatog pod nazivom Od Praga do Berlina. Europsko povjerenstvo smatra da su uvoenje dodatka diplomi i ECTS dvije komplementarne aktivnosti. Upravo zato je jo 2002. godine Europsko povjerenstvo inzistiralo na spajanju dvije skupine - Grupe ECTS savjetnika i Grupe promotera dodatak20

diplomi - u jednu skupinu, kojom bi koordinirala Europska sveuilina asocijacija. Vlade, tijela za osiguranje kvaliteta i visokoobrazovne ustanove mogu samo imati koristi od poveanja razine svijesti o postojanju ove skupine strunjaka i redovitih konsultacija sa njima na nacionalnoj i regionalnoj razini. DODATAK DIPLOMI ta je Diploma Supplement? To je dokument koji se izdaje studentu zajedno sa diplomom o zavrenim studijima i iji je cilj poveanje meunarodne transparentnosti i olakavanje procedura akademskog i profesionalnog priznavanja programa i zvanja. Dizajniran je tako da sadri opis same prirode, razine, sadraja i statusa studijskih programa koje je individua ije se ime nalazi na diplomi pohaala i uspjeno privela kraju. Dodatak diplomi ne sadri nikakve slobodne procjene, elemente poreenja i povlaenja paralela, niti sugestije za priznavanje diplome. Uveden je kao sredstvo kojim se tedi vrijeme, novac i energija i stvoren je tako da ga je lako prilagoditi lokalnim potrebama. Izdaju ga nacionalne institucije u skladu sa obrascem koji su zajedno stvorili i u opticaj na 11 jezika pustili Vijee Europe (Europsko povjerenstvo) i UNESCO. Sastoji se od osam dijelova (informacije o vlasniku kvalifikacije, informacije o kvalifikaciji, informacije o stepenu kvalifikacije, informacije o sadraju i postignutim rezultatima, informacije o ulogama kvalifikacije, dodatne informacije, certifikacija, informacije o nacionalnom visokoobrazovnom sustavu). Svih osam dijelova uvijek mora biti ispunjeno. Tamo gdje neka informacija nije data mora da stoji propratno objanjenje o razlozima izostavljanja. ta nije dodatak diplomi? To nije Curriculum Vitae, ne moe da zamijeni originalni transkript ili kvalifikaciju, niti garantira automatsko priznavanje diplome koju prati i steene kvalifikacije. Koristi od DS ta dodatak diplomi donosi studentu? - diploma sa dodatkom je itljivija i komparabilnija u meunarodnim okvirima, - precizan opis steenih znanja, vjetina i kompetencija, - objektivnost i mogunost realne procjene postignutih rezultata, - laki pristup berzi zapoljavanja i rada, - ire mogunosti nastavka studija. ta dodatak diplomi nudi sveuilitu? - veu transparentnost samih kvalifikacija, - olakan proces akademskog i profesionalnog priznavanja, - uvoenje zajednikog okvira koji je prihvaen diljem Europe, a samim tim i jaanje autonomije na dravnoj razini, - bolju procjenu svih kvalifikacija u meunarodnim okvirima,21

- promociju sveuilita na meunarodnom planu, - utedu vremena, budui da daje odgovore na mnoga administrativna pitanja koja se redovito ponavljaju, kad je rije o prenosivosti i priznavanju diploma. Svrha DS Pod izravnim uticajem ubrzanih ekonomskih, politikih i tehnolokih promjena, u svijetu se pojavljuje sve vie novih kvalifikacija. To primorava pojedine drave da konstantno vre izmjene u svojim obrazovnim sustavima i strukturama. S druge strane, sve je vei i stupanj mobilnosti vlasnika diploma u potrazi za meunarodnom verifikacijom postignutih rezultata. Sve u svemu, nepriznavanje i nizak stupanj evaluacije kvalifikacija danas predstavlja globalan problem. Budui originalni dokumenti sami ne sadre dovoljnu koliinu informacija, veoma je teko i nezahvalno precizno izmjeriti razinu i funkciju bilo koje kvalifikacije bez detaljnih propratnih objanjenja. Jednostavno, Diploma Supplement predstavlja odgovor na sve ove izazove, budui: - unapreuje transparentnost visokog obrazovanja, - adekvatno prati ubrzane promjene u sustavima kvalifikacija u svijetu, - stimulira mobilnost, - unapreuje tonost procjene svih kvalifikacija. Novi model Revizijom prvobitne strukture Diploma Supplement-a (iz 1988. godine) konstatirana je potreba njegove dodatne revizije i transformacije. Novi model koji su zajedno sainili Europsko povjerenstvo, Vijee Europe i CEPES/UNESCO testiran je u razdoblju 19971998. u okviru pilot projekta koji je obuhvatao sveuilita iz razliitih zemalja. Od 1999. poelo se sa njegovim uvoenjem u redovitu proceduru. Model dodatka diplomi razvili su Europsko povjerenstvo, Vijee Europe i UNESCO/CEPES. Svrha je dodatka pruiti neovisnee podatke koji e poboljati meunarodnu transparentnost i adekvatno akademsko i profesionalno priznavanje kvalifikacija. Napravljen je da opie prirodu, razinu, kontekst, sadraj i status studija uspjeno izvedenih od strane individue ije ime se nalazi na originalnom dokumentu. On ne moe da bude predmet slobodnih procjena, poreenja ili prijedloga o priznavanju. Informacije sadrane u svih osam sekcija treba da budu navedene. Tamo gdje nema svih informacija, dodatno objanjenje treba da prui razlog. Struktura DS INFORMATION IDENTIFYING THE HOLDER OF QUALIFICATION INFORMACIJE O NOSIOCU DIPLOME/KVALIFIKACIJE 1.2. Family name(s) / Prezime(na): 1.3. Given name(s) / Ime(na):22

1.4. (Place) Date of birth / (Mjesto) datum roenja (dan/mjesec/godina) 1.5. Student identification number or code (if available) / Identifikacioni broj studenta ili ifra (ukoliko postoji): INFORMATION IDENTIFYING THE QUALIFICATION INFORMACIJE KOJE BLIE ODREUJU KVALIFIKACIJU 1.6. Name of qualification and (if applicable) title conferred (in original language) / Naziv kvalifikacije i (ukoliko postoji) odgovarajua titula (na jeziku originala): 1.7. Main field(s) of study for the qualification / Glavno podruje(a) studija za sticanje kvalifikacije: 1.8. Name and status of awarding institution (in original language) / Naziv i status institucije koja izdaje diplomu (na jeziku originala): 1.9. Name and status of institution (if different from 2.3) administering studies (in original language) / Naziv i status institucije (ukoliko se razlikuje od 2.3.) koja obavlja administrativne poslove studija (na jeziku originala): 1.10. Language(s) of instruction/examination / Jezik(ci) nastave/ispita: INFORMATION ON THE LEVEL OF QUALIFICATION INFORMACIJE O NIVOU KVALIFIKACIJE 1.11. Level of qualification / Nivo kvalifikacije: 1.12. Official length of the programme / Zvanino trajanje programa studija: 1.13. Access requirements / Potrebni uslovi za upis: INFORMATION ON THE CONTENTS AND RESULTS GAINED INFORMACIJE O SISTEMU I SADRAJU STUDIJA I POSTIGNUTIM REZULTATIMA 1.14. Mode of study / Nain studiranja: 1.15. Programme requirements / Sistem i pravila studiranja 1.16. Programme details (e.g. modules or units studied) and the individual grades/marks/credits obtained (if this information is available on an official transcript this should be used here) / Detalji programa studija (predmeti, moduli, kursevi) i dobijene pojedinane ocjene/krediti (ukoliko su ove informacije raspoloive u obliku zvaninog prepisa ocjena, treba ga priloiti ovdje): 1.17. Grading scheme and, if available, grade distribution guidance / Sistem ocjenjivanja i (ukoliko je raspoloiva) uobiajena raspodjela ocjena 1.18. Overall classification of the qualification (in original language) / Ukupna klasifikacija kvalifikacija (na jeziku originala): INFORMATION ON THE FUNCTION OF QUALIFICATION INFORMACIJE O AKADEMSKIM I PROFESIONALNIM MOGUNOSTIMA KOJE PRUA KVALIFIKACIJA 1.19. Access to further study / Prohodnost prema daljim studijama: 1.20. Professional status (if applicable) / Profesionalni status (ukoliko je od znaaja) ADDITIONAL INFORMATION / DODATNE INFORMACIJE 1.21. Additional information / Dodatne informacije: 1.22. Further information sources / Izvor dodatnih informacija:23

CERTIFICATION OF THE SUPPLEMENT OVJERA DODATKA DIPLOMI 1.23. Date / Datum: 1.24. Signature / Potpis: Capacity / Funkcija potpisnika: 1.2. Official stamp or seal / Zvanini peat: INFORMATION ON THE NATIONAL HIGHER EDUCATION SYSTEM INFORMACIJE O NACIONALNOM SISTEMU VISOKOG OBRAZOVANjA Uputstva za pripremu dodatka diplomi 1. Informacije o vlasniku diplome 1.1 Puno ime i prezime 1.2 Ostala imena 1.3 Dan, mjesec i godina roenja 1.4 Konstatacija da je student bio upisan na program za koji se dodatak diplomi izdaje. Ovdje se stavlja i identifikacijski studentski broj za one zemlje u kojima je u upotrebi sustav numeracije. 2. Informacije o kvalifikaciji 2.1 Pun naziv kvalifikacije u originalu. Ako je kvalifikacija dvostruka, to treba biti naznaeno, kao i eventualna mogunost da data kvalifikacija donosi neku nacionalno prihvaenu titulu (npr. Doctor, Ingenieur, itd.). Navode se i sluajevi da su zvanja zakonom zatiena. 2.2 Osnovna oblast studija kojom se definira oblast glavnih predmeta, npr. politika i povijest, molekularna biologija, menadment, itd. 2.3 Naziv ustanove koja dodjeljuje kvalifikaciju. Najee, iako ne uvijek, radi se o ustanovi koja ujedno i organizira studije. To moe biti i ustanova koja je na neki nain ugovorno akreditovana od neke druge ustanove, sveuiline ili strune, ili ak same drave, a ponekad je to i strana ustanova. Ovdje se konstatira i status ustanove koja dodjeljuje kvalifikaciju: privatna/neovisna, privatna i priznata od drave, dravna i, ukoliko jeste, ko ju je akreditovao. Konano, naznaava se i osnovna nacionalna obrazovna klasifikacija ustanove (npr. sveuilite, Fachhochschule, Technical College, Grande Ecole, itd.). 2.4 Ustanova koja sprovodi studijski program. U nekim sluajevima ona se ne podudara sa ustanovom koja dodjeljuje kvalifikaciju. I ovdje je potrebno navesti status ustanove, akreditacioni subjekt i nacionalnu obrazovnu klasifikaciju ustanove. 2.5 Jezik/jezici na kojima je kvalifikacija steena. 3. Informacije o stupnju kvalifikacije 3.1 Toan stupanj kvalifikacije i njeno mjesto u specifinoj nacionalnoj dravnoj strukturi kvalifikacija. Ovdje treba da bude objanjen lokalni obrazovni okvir (npr.24

Undergraduate/Postgraduate, Baccalaureate + x godina, itd.) i naznaene eventualne druge informacije relevantne za datu kvalifikaciju na nacionalnoj razini. 3.2 Zvanino trajanje studijskog programa izraeno u tjednima ili godinama i aktuelno radno optereenje studenta izraeno u predvienom naporu koji student za kompletiranje datog programa mora da uloi (predavanja, vjebe, ispiti, uenje kod kue, ...). Ovdje se kao mjera moe koristiti broj radnih sati po tjednu uz broj tjedana ili opis karakteristian za dati nacionalni sustav (npr. jedna godina redovitih studija). 3.3 Karakter i trajanje programa neophodnih za upis na dati program (na koji se dodatak diplomi odnosi). Ovo je od posebnog znaaja u sluajevima kada intermedijerni studijski programi predstavljaju pretpostavku za nastavak studiranja. 4. Informacije o sadraju i postignutim rezultatima 4.1 Nain studija moe biti razliit: redovit, vanredan, intermitentni (sendvi), Distance Learning, itd. 4.2 Pojedinosti (ako uope postoje) o pravilima koja definiraju minimalne standarde za dobijanje date kvalifikacije, tj. bilo koja obvezna komponenta ili obvezan praktian element, da li se svi ti elementi moraju polagati odvojeno, pravila o obveznom pisanju teze/disertacije, itd. Ovdje dolaze i sve pojedinosti koje pomau u daljnjem definiranju same kvalifikacije, prvenstveno informacije o zahtjevima za uspjean prolaz, a ako su dostupni navode se i pojedinosti o izlaznim rezultatima, vjetinama, kompetencijama i ciljevi koji su u svezi sa datom kvalifikacijom. 4.3 Pojedinosti o svakom pojedinanom elementu ili dijelu kvalifikacije i njihova teina. Navodi se spisak svih ocjena koje je student dobio za pojedine elemente (predmete) koji ine dati studijski program. Treba da budu pokriveni svi ispiti, ukljuujui i eventualnu tezu/disertaciju, kao i da li je ona odbranjena ili ne. Sve ove informacije obino su dostupne u formi transkripta (veoma koristan obrazac za transkripte je formiran za ECTS). Mnogi sustavi zasnovani na kreditima nude detaljne transkripte koji mogu da budu integrirani u Diploma Supplement. Ako su dostupne, navode se i informacije o zaraenim kreditima. 4.4 Informacije o skali ocjenjivanja i prolaznim ocjenama koje se odnose na datu kvalifikaciju tj. ocjene izraene u procentima (od moguih 100%, pri emu minimalna prolazna ocjena predstavlja 40%). Razlike u sustavima ocjenjivanja izmeu pojedinih sustava su ogromne. Tako, ocjena koja odgovara 70% od maksimalne u nekim dravama smatra se kao visoka, dok u drugima istodobno predstavlja slabu prolaznu ocjenu. 4.5 Ako u datom sluaju ima smisla, navodi se generalna klasifikacija za kvalifikaciju na koju se Diploma Supplement odnosi, npr. First Class Honours Degree, Summa Cum Laude, Merit, Avec Distinction, itd. 5. Informacije o ulozi kvalifikacije 5.1 Da li ova kvalifikacija u zemlji u kojoj je izdata normalno omoguava nastavak akademskih/profesionalnih studija, posebice onih koji vode sticanju druge kvalifikacije ili stupnja studija, npr. mogunost upisa doktorskih studija u Maarskoj. Ako je odgovor potvrdan, nuno je specificirati ocjene i standarde koji moraju biti zadovoljeni za ovu progresiju. Navodi se i to da li je data kvalifikacija zavrno zvanje ili prolazna stepenica u hijerarhiji zvanja.25

5.2 Pojedinosti o eventualnom pravu na rad ili profesionalni status koji vlasnik kvalifikacije ima. Koje su specifine mogunosti koje data kvalifikacija donosi, u smislu zapoljavanja ili bavljenja samom strukom i koji je organ kompetentan da o tome odlui. 6. Dodatne informacije 6.1 Sve dodatne informacije koje nisu prethodno navedene, a relevantne su za procjenu karaktera, stupnja i koristi date kvalifikacije npr. sticanje kvalifikacije obuhvatalo je i studiranje/praksu u drugoj ustanovi/preduzeu/zemlji, i pojedinosti o njima. 6.2 Ostali korisni izvori informacija i reference koje nude vie pojedinosti o datoj kvalifikaciji, npr. internet prezentacija sveuilita/fakulteta/nacionalnog informacionog centra, NARIC (National Academic Recognition Information Centres) / Vijea Europe/UNESCO/ENIC (European National Information Centres za akademsko priznavanje i mobilnost). 7. Certifikacija 7.1 Datum izdavanja dodatka. Ne mora da se poklapa sa datumom kada je kvalifikacija steena. 7.2 Ime i potpis ovlaenog lica. 7.3 Pozicija ovlaenog lica 7.4 Peat institucije koja izdaje Diploma Supplement. 8. Informacije o nacionalnom visokoobrazovnom sustavu STATISTIKE S obzirom na to da je bolonjski proces pokrenut kao inicijativa vlada europskih drava sa primarnim ciljem uspostave sustava lako razumljivih i uporedivih zvanja, zvui pomalo iznenaujue da samo dvije treine ministara oekuje da e taj proces znaajno olakati akademsko priznavanje. Njih 20% smatra da e doi do neznatnih poboljanja, a za 10% to je jo teko rei. Jedno ministarstvo smatra da bolonjski proces nee imati nikakvog uticaja, a postoji i jedno miljenje da e se njime ak iskomplicirati situacija sa priznavanjem. Rektorske konferencije su ak manje optimistine od predstavnika ministarstava i manje od polovine ih oekuje neke velike napretke. S druge strane, skoro 55% visokoobrazovnih ustanova smatra da e Bolonja umnogome olakati priznavanje, a najoptimistinije su tehnike ustanove (62%). Narednih 21% oekuje blage izmjene nabolje a skoro isti broj ustanova smatra da je za procjene rano. Skoro da nema nijedne visokoobrazovne ustanove u Europi koja oekuje negativan ili nikakav uticaj. Najjae vjerovanje u siguran napredak iskazuju visokoobrazovne ustanove u Bugarskoj, Estoniji, Grkoj, Italiji, Litvaniji, Portugalu, Rumuniji, paniji i zemljama jugoistone Europe (70-86%). Na drugom kraju ljestvice su britanske ustanove (27%). Studenti dijele miljenje ustanova na kojima studiraju. Njih oko 45% oekuje od Bolonje da donese jasne napretke u oblasti priznavanja, jedna etvrtina oekuje neznatne promjene nabolje, a oko 28% misli da jo nije vrijeme za prave procjene. Samo je jedna26

studentska organizacija zasad izrazila strah da Bolonja moe zakomplicirati pitanja priznavanja. Evo i nekih podataka sadranih u Trends III izvjetaju (2003), a koji se tiu priznavanja: Openito uzevi, koliko je akademsko osoblje na vaoj ustanovi svjesno postojanja Lisabonske konvencije i procedura priznavanja? 1. Ne ba svjesno 42,5% 2. Prilino svjesno 27,8% 3. Skoro potpuno nesvjesno 16,8% 4. Nema dostupnih informacija 7,4% 5. Vrlo svjesno 3,1%. Da li vaa ustanova ima suradnju sa ENIC/NARIC u vaoj zemlji? 1. Ne znam ta je ENIC/NARIC 28,0% 2. Nema suradnje 24,5% 3. Postoji samo ograniena saradnja 23,8% 4. Da, suradnja postoji 20,7% Da li e tenja ka uspostavi europskog visokoobrazovnog prostora olakati procese akademskog priznavanja? 1. Da, znatno 54,4% 2. Da, neznatno 20,9% 3. Zasad je to teko rei 20,3% 4. To uope nee uticati 0,9% 5. To moe zakomplicirati proces priznavanja 0,8%. Da li na vaoj ustanovi postoji interna procedura priznavanja? 1. Da, za razdoblje studiranja u inozemstvu 81,9% 2. Da, za razdoblje studiranja na drugoj ustanovi u zemlji 65,6% 3. Da, za zvanja steena na drugim ustanovama u zemlji 65,1% 4. Da, za priznavanje stranih zvanja 57,9% 5. Ne 5,5%.

27

STUPNJEVI I ZVANJA

28

UVOD Reforma naina opisivanja i shvatanja sveuilinih zvanja i razina predstavlja temelj bolonjskog procesa. Bolonjski proces tei uspostavljanju potpune transparentnosti izmeu pojedinih europskih visokoobrazovnih sustava, a sredstvo za njeno postizanje pronaeno je u formiranju dva osnovna ciklusa koji dijele visokoobrazovnu sferu na dvije razliite razine. Kako bi se prevazili problemi u svezi sa razvojem nastavnih planova i programa, priznavanja stranih zvanja, mobilnosti i evaluacije i akreditacije na meunarodnoj razini, potrebno je precizno poznavanje prirode razliitih kvalifikacija u itavoj Europi. ZAKONSKA REGULATIVA Bolonjska deklaracija (1999): ... Prihvatanje sustava za jednostavno tumaenje i uporeivanje zvanja, a takoer i uvoenjem dodatka diplomi, da bi se unaprijedila prohodnost za zapoljavanje europskih graana i internacionalna konkurentnost europskog sustava visokog obrazovanja; prihvatanje sustava koji je u naelu zasnovan na dva ciklusa, dodiplomskom i postdiplomskom. Pristup e drugom ciklusu zahtijevati uspjeno okonanje prvog ciklusa, koji traje najmanje tri godine. Stupanj koji se postie poslije prvog ciklusa e biti takoer prepoznatljiv za europsko trite radne snage kao odgovarajui stupanj kvalifikacije. Drugi ciklus e voditi na magistarski i/ili doktorski stupanj kao to je sluaj u veini europskih zemalja. Prakim kominikeom ova konstatacija je dodatno produbljena i uvedeno je deset naela za akciju. Svako od deset prakih naela u svojoj osnovi odnosi se na uvoenje zajednikih i efektivnih deskriptora pojedinih kvalifikacija. Tako, usvajanje sustava lako itljivih i usporedivih stupnjeva kako bi se doprinijelo priznavanju diploma zahtijeva zajednike i jasne deskriptore. Nadalje, usvajanje sustava koji je sutinski zasnovan na dva osnovna ciklusa studiranja pretpostavlja odreene sporazume o prirodi u ulozi pojedinih stupnjeva. Uspostava kreditnog sustava sama za sebe predstavlja jedan od pristupa kojim se opisuju i kvantificiraju kvalifikacije, kao i nain kojima se one ine jo transparentnijim. Unapreenje mobilnosti nastavnog osoblja, studenata i istraivaa moe biti olakano samo ako za sve postoji zajedniko razumijevanje pojedinih kvalifikacija. Takoer, unapreenje europske suradnje na polju osiguranja kvaliteta zahtijeva transparentan i, ako je to mogue univerzalan, pristup kvalifikacijama, njihovim deskriptorima i drugim spoljnjim pitanjima koja se odnose na kvalitet i visokoobrazovne standarde. Dodatna e transparentnost izmeu postojeih programa i razine doprinijeti i promociji tzv. europske dimenzije u visokom obrazovanju. to se tie doivotnog uenja, postizanje bilo kojeg konsenzusa koji se odnosi na opis pojedinih zvanja i stupnjeva mora imati implikacije na strukturu kvalifikacija, nesveuiline kvalifikacije i stupnjeve, a samim tim i sve stadijume i sve tipove obrazovanja. Naposljetku, atraktivnost europskog visokoobrazovnog prostora sigurno e profitirati kada itljivost i usporedivost europskih visokoobrazovnih zvanja postane stvarnost i kada se uspostavi zajedniki okvir kvalifikacija.

29

MODELI Sorbonska je deklaracija dala preporuku o organiziranju studija u okviru dva sukcesivna ciklusa: (do)diplomskom i postdiplomskom, ali njome nisu prezicirana vremenska razdoblja neophodna za kompletiranje ovih ciklusa. Diskusije koje su uslijedile bile su fokusirane na uvoenje tzv. europskog modela sa tri osnovna stupnja kvalifikacija, pri emu su prva dva (do)diplomska a posljednji postdiplomski.: - Bachelor (3-4 godine) - Master (5 godina) - Doctor (8 godina). Pa ipak, ubrzo je klasini 3-5-8 sistem openito oznaen kao rigidan i teko ostvariv u europskom regionu. Model kojem se tei izgleda ovako: - sub-stupanj (certifikat, diploma) - 1-2 godine - prvi stupanj (Bachelor, Honours, ostali) - 3-4 godine - magistarski stupanj (Master) - 5 godina - doktorski stupanj - varijabilan (7-8 godina) Pri tome bi, u svakom sluaju, umjesto u godinama trajanja, duina studiranja trebalo da bude izraena u kreditima (bodovima). Zvanje koje odgovara prvom ciklusu (Bachelor ili njegov ekvivalent) dodjeljuje se studentima koji su demonstrirali znanje u oblasti studija koja se nadovezuje na njihovo ope sekundarno (srednje) obrazovanje. Ovo razdoblje studiranja, zasnovano na naprednim udbenicima, obino je na obrazovnoj razini koji se odnosi na proirenu osnovnu bazu znanja koja se iz date oblasti stie. Zvanje koje odgovara drugom ciklusu (Master ili njegov ekvivalent) dodjeljuje se studentima koji su demonstrirali znanje koje se nadovezuje na ono iz prvog ciklusa, znaajno ga proiruje i ustanovljava osnovu ili priliku za razvoj i/ili primjenu originalnih ideja (obino kroz istraivanje). ZAJEDNIKI IMENITELJI ZVANjA Zajedniki imenitelji europskih Bachelor zvanja 1. Bachelor zvanja predstavljaju visokoobrazovne kvalifikacije koje kvantitativno odgovaraju 180-240 (ECTS) bodova, to dalje normalno odgovara trogodinjim ili etvorogodinjim redovitih studijima; 2. Bachelor zvanja, koja se najee odnose na prvi studijski ciklus, mogu se stei bilo na tradicionalnim sveuilitima ili na struno usmjerenim visokoobrazovnim ustanovama; Bachelor su programi razliitih orijentacija i profila, kako bi u sebe prihvatili razliitosti individualnih, akademskih i potreba trita rada; 3. U cilju poveanja transparentnosti vano je da specifina orijentacija i izlazni rezultati studija koje data kvalifikacija nosi budu sadrani u njenom nazivu i objanjeni dodatkom diplomi koji se izdaje studentima; informacije o pojedinim programima treba da budu jasne i transparentne kako bi studenti bili informirani prilikom izbora programa; 4. Bachelor zvanja koja slue kao prelazne kvalifikacije i priprema studenata za naredni stadijum studija, treba da budu zasnovana na odgovarajuim nastavnim planovima i programima; na njih se ne smije gledati samo kao na dio jednog dueg studijskog ciklusa,30

budui neki studenti mogu izabrati da promijene smjer, dobiju zapoljenje ili upiu se na program narednog stupnja ili specijalistiki program koji nudi druga ustanova; Zajedniki imenitelji Master zvanja u Europi 1. Master zvanje predstavlja drugostupanjskuu visokoobrazovnu kvalifikaciju. Pristup Master programu obino zahtijeva kompletiranje Bachelor programa na priznatoj visokoobrazovnoj ustanovi. Bachelor i Master zvanja treba da imaju definirane razliite izlazne rezultate i trebaju biti dodjeljivana na razliitim razinama. 2. Studenti koji steknu Master zvanje moraju postii odreenu razinu znanja i razumijevanja, ili visoku razinu umjetnikih vjetina, koji im omoguuje da integriraju svoje znanje, da se nose sa kompleksnou, da formuliraju stavove i svoje zakljuke prezentiraju kako strunjacima, tako i nestrunjacima (laikim krugovima. ) Studenti sa Master zvanjima posjeduju vjetine potrebne za nastavak svojih studija ili istraivanja u preteno samousmjerenom, autonomnom smislu. 3. Sva Bachelor zvanja treba da omoguuju slobodan pristup Master studijima, a sva Master zvanja treba da omogue pristup doktorskim studijima. Prelaz sa Master razine na doktorske studije bez formalne dodjele Master zvanja treba uzeti u obzir ako student pokae da posjeduje nune pretpostavke (znanja i vjetine). 4. Bachelor i Master programi treba da budu definirani na bazi svog sadraja, kvaliteta i izlaznih rezultata, a ne samo u skladu sa trajanjem programa ili njegovim formalnim karakteristikama. 5. I dok trenutano Master programi normalno odgovaraju 90-120 ECTS bodova, minimum bi trebalo da iznosi 60. Isto kao to trajanje i sadraj Bachelor zvanja variraju, postoji potreba za slinu fleksibilnost i na Master razini. 6. U odreenim oblastima i dalje mogu postojati integrirani jednostupanjski programi koji vode sticanju Master zvanja. 7. Programi koji vode sticanju Master zvanja mogu imati razliite orijentacije i mogu odgovarati razliitim profilima, s ciljem da se uskladi razliitost individualnih, akademskih i potreba radnog trita. Master zvanja se mogu stei na sveuilitima, a u nekim zemljama i na drugim visokoobrazovnim ustanovama. 7. Kako bi se poveala transparentnost vano je specifinu orijentaciju i profil date kvalifikacije objasniti dodatkom diplomi koji se izdaje studentu. OSNOVNI TERMINI Unitarni visokoobrazovni sustav podrazumijeva postojanje samo jednog osnovnog tipa visokoobrazovnih ustanova u jednoj zemlji, na kojem se sprovode svi studijski programi koji vode sticanju razliitih kvalifikacija i stupnjeva. Neki od programa mogu biti nauno-istraivaki orijentirani, drugi su struno orijentirani, a preostali pripadaju opim akademskim programima. Binarni (dualni) visokoobrazovni sustav sadri dva tipa ustanova: klasina sveuilita (koji kombiniraju nastavu i nauno-istraivaki rad) i nesveuiline (koje su vie struno orijentirane sa ili bez dodatne primjene rezultata istraivanja).

31

Jednostupanjski se sustav sastoji samo od jednog integriranog studijskog programa. Taj program zavrava zvanjem koje omoguuje upis doktorskih studija. Jednostupanjski programi susreu se u okviru kako unitarnih, tako i binarnih sustava. Dvostupanjska struktura studijskih programa obuhvata najmanje dva stupnja, pri emu svaki od njih zavrava sticanjem zvanja koje omoguuje graenje profesionalne karijere ili nastavak studija. Kompletiranje drugog stepnja obvezno osigurava i upis na doktorske studije. I ovaj strukturni tip zastupljen je i u unitarnom i u dualnom sustavu. Jednodijelni doktorski studiji su integralni i donose meunarodnu PhD titulu. Dvodijelni doktorski studiji podrazumijevaju dva stupnja u realizaciji doktorata (meunarodno PhD zvanje i tzv. vii doktorat). Upis na drugi stupanj nije uvijek uslovljen okonanjem prvog. Postoji itav spektar razliitih inicijativa, perspektiva, tehnika i praktinih primjena koje su razvijene u meuvremenu sa ciljem pravljenja distinkcije izmeu pojedinih kvalifikacija i stvaranja kvalifikacionih okvira. Neke od njih predstavljaju nacionalne, a neke su opet meunarodni poduhvati. Bez obzira na to, sve one proizilaze iz zajednike potrebe da se kvalifikacije i njihove strukture uine to transparentnijim. SVRHA UVOENJA DVOSTUPANJSKOG BA-MA MODELA Uvoenje dvostupanjskog Bachelor-Master sustava studija predstavlja prvi korak u stvaranju europskog okvira kvalifikacija. Postojea je dvostupanjska struktura studija sama po sebi kruta pa se stoga poelo tragati za sofisticiranijim rjeenjima. Nacionalni okviri kvalifikacija predstavljaju proste sustavne opise obrazovnih kvalifikacija gdje su izmjereni i meusobno povezani u cjelinu svi pojedinani obrazovni rezultati. Europski okvir kvalifikacija podrazumijeva stvaranje zajednike strukture ili arhitektonike unutar koje bi bile smjetene pojedine nacionalne kvalifikacije. Znaajno je ovdje istai da to ne bi znailo stvaranje identinih kvalifikacija u pogledu njihove sadrine i naina sticanja. Taj labavi europski okvir kvalifikacija trebalo bi samo da stvori kontekst unutar kojeg bi ve postojee kvalifikacije bile smjetene. Njegova svrha je da ini bazu (osnovni pristup) za izraavanje razliitih kvalifikacija. U realizaciji tog cilja, on bi koristio sve one koncepte i sredstva koji mogu da doprinesu transparentnosti i usporedivosti kvalifikacija. Isto tako, europski okvir kvalifikacija bi kao takav artikulirao i unutar sebe smjestio detaljnije i razraenije nacionalne okvire kvalifikacija. Postojei nacionalni okviri su veoma kompleksne strukture koje poivaju na postizanju specifinih ekonomskih, drutvenih i politikih ciljeva. Velik je broj zemalja koje stoga podvrgavaju stalnim analizama svoje strukture kvalifikacija iz istog razloga iz koga su i potpisale Bolonjsku deklaraciju - zbog modernizacije vlastitog obrazovnog sustava, kako bi on postao sposoban da se suoi sa izazovima globalizacije. Nacionalni okviri kvalifikacija znatno se meusobno razlikuju (npr. neki koriste ECTS, drugi koriste druge kreditne sustave, a kod nekih kreditni sustavi jo ne postoje) i predvieni zajedniki europski okvir mora da bude dovoljno fleksibilan kako bi ukljuio sve takve varijacije. Svrhe okvira kvalifikacija u visokom obrazovanju su: - eksplicitno objanjenje svrha i ciljeva pojedinih kvalifikacija;32

- nacionalno i meunarodno podizanje razine svijesti graana i poslodavaca u odnosu na kvalifikacije; - poboljanje pristupa i drutvene ukljuenosti; - olakavanje nacionalnog i meunarodnog priznavanja i mobilnosti; - definiranje meusobnog odnosa pojedinih kvalifikacija - prepoznavanje aktuelnih pravaca razvoja, kao i prepreka. Vano je istai da europski okvir kvalifikacija, ma kakav na kraju bio, treba da predstavlja samo iru strukturu koja e u sebe inkorporirati detaljne nacionalne okvire sa svim njihovim varijacijama koje proistiu iz razliitih nacionalnih prioriteta i kultura. AKTUALNI EUROPSKI TRENDOVI Povrna analiza bolonjskog procesa moe da ukae da je kreiranje sustava lako razumljivih i usporedivih zvanja, koja bi bila zasnovana prvenstveno na dodiplomskom i postdiplomskom ciklusu studija, stvarna svrha Bolonje. Nesumnjivo je da su pitanja studijskih ciklusa i zvanja u samoj sutini reformi, ali njihovo izdvajanje i izdvojeno promatranje predstavljalo bi kratkovidno tumaenje cjelokupnog problema. U veini sluajeva reforme kombinuju uvoenje nove Bachelor-Master strukture sa kreditnim sustavom i sustavom certifikacije kvaliteta novih programa (akreditacija). (Guy Haug, ChristianTauch, Trends in Learning Structures in Higher Education II, Helsinki 2001, p.31.). Ovakav stav, sadran u Trends II izvjetaju, relativno davno je ukazao da nacionalne reforme najvie obeavaju tamo gdje je primijenjen sveobuhvatan i podroban pristup. Nekoliko godina kasnije, dakle danas, reformski proces dobija na snazi i brzini u svim dijelovima Europe i postaje sve oiglednije da se svi aspekti tog procesa meusobno viestruko proimaju i nadovezuju - reforma nastavnih planova i programa, kreditni sustavi, komparabilnost, priznavanje, osiguranje kvaliteta, itd. - i da je njihovo uspjeno tretiranje mogue samo kroz dosljedan i sveobuhvatan rad. Tako, izolirano uvoenje dvostupanjske strukture studija ima smisla samo ako je u funkciji prvog koraka na putu ka postizanju transparentnog sustava zvanja. Dosad je relativno malo pozornosti posveeno potrebi zajednikog definiranja kriterija za pojedina zvanja, radnog optereenja, deskriptora za pojedine razine, itd. U svim zemljama pokrenute su neke reforme, posebice u oblastima za koje se vjerovalo da su reforme u njima urne sa nacionalne perspektive. Meutim, kako se reforma odvija, postaje sve jasnije da rjeenja po hitnom postupku sa sobom nose rizike od stvaranja novih inkompatibilnosti i da se, kad se jednom postigne odreen stupanj komparabilnosti struktura, otvaraju sasvim novi horizonti sa sasvim novim izazovima, kao to su deskriptori razine, izlazni rezultati, okviri kvalifikacija, itd. Slijedi pregled osnovnih europskih stremljenja u ovoj oblasti. Europski ministri obrazovanja su u Pragu pozdravili zakljuke Helsinke konferencije iz veljae 2001. godine o dodiplomskim zvanjima. Ti zakljuci sadre preporuku da dodiplomska zvanja treba da nose izmeu 180 i 240 ECTS bodova, to je dalje ekvivalentno 3 do 4 godine redovitih studija. Takav prvi stupanj ili ciklus studija koji se stie nakon relativno kratkog razdoblja studiranja bio je zaista nepoznat u veini kontinentalnih europskih visokoobrazovnih sustava. Danas se, meutim, skoro svugdje uvodi ovaj model, uvijek u skladu sa helsinkom preporukom o trajanju studija. Evo samo jednog konkretnog primjera: maarska sveuilita ranije su nudila dugotrajne33

jednostupanjske programe koji su trajali 5-6 godina, a sada su uveli dvostupanjsku strukturu u kojoj 180 ECTS bodova odgovara prvom ciklusu a narednih 120 odnosi se na drugi ciklus. Diljem Europe postoji zajedniki i jasan trend ka dodjeljivanju 180 ECTS bodova prvom ciklusu, ali postoje i sluajevi kada se govori o 210 ili 240 bodova. I iako uglavnom nema problema koji bi se odnosili na dodiplomske studije koji su prekratki sve to odgovara sumi manjoj od 180 bodova univerzalno se tretira kao tzv. sub-degree level, jo postoji nekoliko zemalja koje nude dodiplomske programe koji su predugi u odnosu na predvienu normu: bilo da oni nose preko 240 bodova ili zato to su kombinirani sa dugim postdiplomskim programima (npr. 240 + 120 bodova). Ovakav je na primjer sluaj u Sloveniji, kao i u jo nekim zemljama srednje i jugoistone Europe. U visokoobrazovnoj tradiciji ove skupine zemalja postoji duboko ubjeenje da ne moe biti valjanog visokoobrazovnog zvanja nakon svega tri godine studiranja, unato pozitivnim iskustvima iz drugih obrazovnih sustava. To dalje neizbjeno poveava pritisak na dostupne resurse namijenjene visokoobrazovnim ustanovama u tim zemljama. to se tie magistarskih zvanja, nedavna studija koju je sproveo Andrejs Rauhvargers (Christian Tauch, Andrejs Rauhvargers, Survey on Master Degrees and Joint Degrees in Europe, September 2002, EUA) pokazuje da i pored toga to jo postoje znaajne razlike u trajanju i arhitektonici, preovlauje trend da magistarska zvanja zahtijevaju ukupno 300 ECTS bodova. Ovakva magistarska zvanja mogu biti dodijeljena ili na kraju dugih integriranih programa ili, kroz dvostupanjsku strukturu, nakon kompletiranja drugog stupnja. Konferencija u Helsinkiju o magistarskim zvanjima, koja je odrana u oujku 2003. godine dala je sljedeu preporuku: Dok magistarski programi normalno vrijede 90-120 ECTS bodova, minimalan zbir bodova za magistarsku razinu trebalo bi da bude 60. S obzirom na varijacije u duini i sadraju Bachelor programa, i ovdje postoji potreba za slinom fleksibilnou kao i kad je rije o magistarskim programima. (27. Conference on Master-level degrees, Helsinki 14 15. March 2003, Conclusions and Recommendations, p.5.). Najee primjenjivani obrazac je 180 bodova za Bachelor plus 120 bodova za Master zvanje. Master zvanje moe da nosi i manji broj bodova, ovisno od duine i sadraja prethodnog Bachelor programa, ali minimum od 60 bodova za postdiplomsku razinu mora biti ispotovan. U nekim zemljama, kao to su vedska i Holandija, aktuelna je i kombinacija 180 bodova za Bachelor plus 60 bodova za Master zvanje. Ipak, pod uticajem bolonjskog procesa vedska je zapoela reviziju postojee strukture studija trenutano je u tijeku rasprava o definiranju dodiplomske i postdiplomske razine kako bi se osigurala kompatibilnost vedskih zvanja sa zvanjima u ostalim europskim zemljama. Za tu svrhu resorno ministarstvo postavilo je i posebnu projektnu skupinu (29. Cf. Memorandum, Assignment to review certain issues relating to university degrees, 26. April 2002, and Fact Sheet: Review of certain issues concerning higher education qualifications, December 2002, both published by the Swedish Ministry of Education and Science). U Velikoj Britaniji postoje jednogodinji magistarski programi koji tipino odgovaraju 75-90 ECTS bodova, budui se radno optereenje izraunava na osnovu cijele kalendarske godine, a ne na dvosemestralnom osnovu. Ovakvo tumaenje nastavlja biti predmet rasprava izmeu britanskih i kontinentalnih visokoobrazovnih ustanova. Postoji i potvren trend da medicina i njoj sline discipline u veini zemalja jo zahtijevaju postojanje posebnih shema, najee u vidu dugih integriranih programa koji34

nose 300 ili vie ECTS bodova, ali radi se o izuzecima od konvergentnog trenda koji je prisutan u veini ostalih disciplina diljem Europe. Zajednika inicijativa za kvalitet (Joint Quality Initiative - JQI) JQI predstavlja neformalnu mreu za osiguranje kvaliteta i akreditaciju Bachelor i Master programa u Euvropi. Njen je osnovni cilj stvaranje transparentnosti izmeu pojedinih Bachelor i Master studijskih programa. Zemlje sudionice u ovoj inicijativi su: Austrija, Belgija, Danska, Njemaka, Irska, Italija, Holandija, panija (Katalonija), vedska, vajcarska i Velika Britanija. JQI je dosad odrala dva bitna sastanka. Prvi je u veljai 2002. godine odran u Dablinu pod nazivom Mjerljivi standardi za Bachelor i Master programe i rezultirao stvaranjem onoga to se danas oznaava kao Dablinski deskriptori. Drugi dogaaj, ije je osnovno dostignue postao tzv. Amsterdamski konsenzus, odran je u oujku iste godine na inicijativu ministara obrazovanja Holandije i Flandrije (Belgija), a u organizaciji CHEPS. Dablinski deskriptori Dablinski je sastanak imao za cilj uvoenje tzv. deskriptora za Bachelor i Master zvanja koji e postati zajedniki za cijelu Europu. U tu svrhu analizirano je nekoliko postojeih nacionalnih i regionalnih projekata i inicijativa kako bi se definirale karakteristike pojedinih visokoobrazovnih kvalifikacija i kako bi se uspostavila taksonomija i okviri za definiranje odnosa izmeu kvalifikacija. Takoer, u obzir su pri diskusiji uzeti i rezultati istraivanja koje je sprovedeno prije samog skupa u svim zemljama sudionicama ove inicijative. Konstatirano je da postoji irok spektar programa koji vode sticanju Bachelor zvanja a meusobno se razlikuju u sadraju, nainu sprovoenja i nomenklaturi. Tako se, na primjer, u velikom broju europskih zemalja razlikuju profesionalna i akademska Bachelor zvanja. Slino je i sa Master zvanjima gdje je raznolikost podjednako izraena. Na sastanku su se u Dablinu sloili da svaki pojedini deskriptor treba da ukazuje na generalne izlazne rezultate datog studijskog programa. Deskriptor bi trebao uzeti u obzir studije kao cjelinu i znanja i vjetine koje su rezultat steene kvalifikacije. Predvieno je da se oformi deskriptor za svaku kvalifikaciju, a ne deskriptor koji bi bio zajedniki za odreeni studijski stupanj. Dakle, openito, u skladu sa bolonjskim naelima, zakljueno je da je potrebno pronai jedan jedinstveni deskriptor za sva Bachelor zvanja i, slino tome, jedan zajedniki deskriptor za Master zvanja. Ovi zajedniki deskriptori bi postali jo relevantniji ako bi u sebi sadravali detaljnije profile ili specifikacije pojedinih studijskih programa (pojedinane komponente programa kao to su uvjeti upisa na dati program, njegov sadraj, nain realizacije, itd.), a taj detaljniji opis programa bi, u stvari, predstavljao most ili vezu izmeu bilo kojeg nacionalnog visokoobrazovnog okvira i programa neke ustanove. to se forme deskriptora tie, konstatirano je da oni trebaju biti formulirani jezikom i stilom koji je razumljiv za sve zainteresirane, a posebice za studente i njihove donatore, poslodavce, visokoobrazovni kadar i javnost.35

U zakljuku, Dablinski deskriptori predstavljaju prijedlog kojim se tei ka uvoenju jedinstvenih deskriptora - referentnih podataka o sposobnostima i kvalitetima vlasnika pojedinih Bachelor i Master zvanja dodijeljenih unutar europskog visokoobrazovnog prostora. Bolonjski seminar u Helsinkiju o Bachelor zvanjima (veljaa 2001) rezultirao je nizom preporuka koje su pred praki skup upuene europskim ministrima obrazovanja. On je bio usredotoen na zajednike imenitelje za prvi ciklus studija - Bachelor studije. Pored toga, definirane su prednosti Bachelor-Master strukture nad tradicionalnom strukturom studija. Konstatirano je da je Bachelor-Master struktura postala svjetski standard. Nadalje, u zavrnom dokumentu potvreno je da promocija mobilnosti u Europi zahtijeva poveanu transparentnost i komparabilnost europskih obrazovnih kvalifikacija. Kako bi se pronali ovi zajedniki kriteriji za definiranje Bachelor zvanja, neophodan je okvir koji bi bio dovoljno fleksibilan da prihvati nacionalne varijacije, ali, u isto vrijeme, i dovoljno precizan da moe posluiti kao definicija. Slijedi niz imbenika koji se smatraju tzv. zajednikim imeniteljima europskih Bachelor zvanja: - Bachelor zvanja predstavljaju visokoobrazovne kvalifikacije koje kvantitativno odgovaraju 180-240 (ECTS) bodova, to dalje normalno odgovara trogodinjim ili etvorogodinjim redovitim studijima; - Bachelor zvanja, koja se najee odnose na prvi studijski ciklus, mogu se stei bilo na tradicionalnim sveuilitima ili na struno usmjerenim visokoobrazovnim ustanovama; Bachelor su programi razliitih orijentacija i profila, kako bi u sebe prihvatili razliitosti individualnih, akademskih i potreba trita rada; - U cilju poveanja transparentnosti, vano je da specifina orijentacija i izlazni rezultati studija koje data kvalifikacija nosi budu sadrani u njenom nazivu i objanjeni dodatkom diplomi koji se izdaje studentima; informacije o pojedinim programima treba da budu jasne i transparentne kako bi studenti bili informirani prilikom izbora programa; - Bachelor zvanja koja slue kao prelazne kvalifikacije i priprema studenata za naredni stadijum studija, treba da budu zasnovana na odgovarajuim nastavnim planovima i programima; na njih se ne smije gledati samo kao na dio jednog dueg studijskog ciklusa, budui neki studenti mogu izabrati da promijene smjer, dobiju zapoljenje ili se upiu na program narednog stupnja ili specijalistiki program koji nudi druga ustanova. Na seminaru je zakljueno i to da postoji vrsta potreba za bliu suradnju izmeu visokog obrazovanja i drutva u cjelini i da postoje razliiti naini na koje Bachelor zvanja mogu biti relevantna za zajedniko europsko trite rada. I dok postoji mnotvo nastavnih planova i programa koji trebaju biti usmjereni ka specifinim profesijama i momentalnom ulasku na trite rada, drugi treba da pripreme studente za dalje studije. Svi nastavni planovi i programi treba da obuhvataju transverzalne vjetine i znanja koje treba da imaju svi aktivni graani u Europi, a to dalje podrazumijeva dugoroni razvoj obrazovnih sadraja. U budunosti, visokoobrazovni sustavi treba da nude neovisne i krae programe Bachelor tipa koji bi bili prvenstveno trino orijentirani. Preporueno je da se u svim oblastima studija uspostave razumni mehanizmi tranzicije sa Bachelor na Master programe, kako unutar istog visokoobrazovnog sektora, tako i izmeu razliitih sektora.

36

Istraivanje Europske sveuiline asocijacije o magistarskim i zajednikim programima u Europi (rujan 2002) Europska sveuilina asocijacija (EUA) je u rujnu 2002. godine u Briselu, na osnovu prethodnog istraivanja, lansirala novi projekat o magistarskim i zajednikim europskim zvanjima. Cilj je projekta pronalaenje dobrih primjera u postojeim studijskim programima i uspostavljanje modela za stvaranje i odravanje takvih programa. Znaaj se EUA istraivanja prvenstveno sastoji u demonstraciji postojee prakse u ovoj oblasti, prepoznavanju postojeih trendova i sainjavanju preporuka o trajanju i strukturi europskih magistarskih programa. Kljuni dio istraivanja kae sljedee: Osnovni zakljuak je da, i pored toga to jo postoji velika varijabilnost u trajanju i strukturi studijskih programa unutar Europskog visokoobrazovnog prostora, postoji dominantan trend ka stvaranju Master programa koji zahtijevaju ekvivalent od 300 ECTS bodova, iako se mogu pronai i primjeri neto duih ili kraih programa. Nadalje, predlae se da se u daljnjim raspravama o bolonjskom procesu sudionici sloe oko definicije da Master zvanja u europskom visokoobrazovnom prostoru normalno zahtijevaju kompletiranje 300 kredita, od kojih minimalno 60 moraju biti steena na postdiplomskoj razini u oblasti odgovarajue specijalizacije. To bi omoguilo postojanje sljedeih obrazaca: - 180 bodova za Bachelor + 120 bodova za Master; - 240 bodova za Bachelor + 90 bodova za Master (od kojih do 30 ili do 60 mora biti steeno kroz prethodne studije u tijeku zavrne Bachelor godine, tako da za postdiplomski nivo ostaje da se prikupi minimalno 60 bodova); - 300 bodova za Master (integrirani programi). Pomenuto istraivanje zakljuuje i da ostvarenje europskog visokoobrazovnog prostora zahtijeva vie slaganja oko broja kredita nunih za sticanje Master zvanja i upozorava da prekratki programi mogu imati problema sa potpunom priznatou. Isto tako, konstatira se da je definicija 180-240 bodova za Bachelor zvanja prihvaena diljem Europe, dok tone brojke nisu jo utvrene za Master zvanja. Oekivalo se da e slian konsenzus o tom pitanju biti postignut na seminaru u Helsinkiju u oujku naredne godine. Projekat reforme obrazovnih struktura u Europi (2001-02, 2003-04) - Tuning projekat Radi se o iroko obuhvatnom projektu koji analizira odgovor sveuilita na Bolonjsku deklaraciju. Konzorcijum od preko 100 sveuilita istraivao je reformu visokoobrazovnih nastavnih planova i programa na europskoj razini. Projektom su zajedno ru