Šumarska politika i ekonomika - osnovna razmatranja
DESCRIPTION
Šumarska politika i ekonomika - osnovna razmatranjaTRANSCRIPT
Šumarski Fakultet Univerziteta u Sarajevu
Katedra za ekonomiku, politiku i organizaciju šumarstva i
urbanog zelenila
OSNOVE ŠUMARSKE POLITIKE I EKONOMIKE
Predavanja 1.
Definicija pojmova politike i političkog sistema.
Interesi, konflikti i načini njihovog regulisanja u demokratskim društvima.
Politički faktori - akteri i šumarska politika.
DEMOKRATSKA PRAVNA DRŽAVA?
Sloboda pojedinca Vs Uređenje – organizacija
Demokratska pravna država je pokušaj kompenzacije između pretpostavljene slobode pojedinca i principijelno priznate neophodnosti uređenja zajedničkog
života (Ellwein, 1972)
Versus
PRINCIPI POLITIČKOG PONAŠANJA
U DEMOKRATSKIM DRUŠTVIMA
Osnovni principi modernih demokratskih društava:
Sloboda
Ravnopravnost
Solidarnost
Liberté, égalité, fraternité
PREDUSLOVI ZA ISTOVREMENO OSTVARENJE
SLOBODE I RAVNOPRAVNOSTI
TOLERANCIJA: pojedinac mora biti u stanju da prihvati i podnese činjenicu
da ne mora postojati podudarnost između njegovih ličnih uvjerenja i opšte
politike zajednice kojoj pripada
OSIGURANJE OSNOVNIH GRAĐANSKIH PRAVA (npr. sloboda mišljenja,
sloboda štampe, slobodno kretanje lica itd.) pri čemu moć vladavine većine
nema presudan uticaj na ponašanje pojedinca
UČEŠĆE JAVNOSTI (Public participation): svako može da uzme učešća u
javnoj diskusiji, ima pravo na kritiku i opoziciono djelovanje
POLITIKA – OSNOVNA DEFINICIJA
Osnovna definicija: Način na koji ljudi organizuju svoje živote unutar zajednice
(P. Glueck)
ŠTA JE JOŠ POLITIKA?
Obavezujuće regulisanje društvenih konflikata oko različitih ograničenih
vrijednosti (uključujući i materijalna dobra)
ZNAČENJE RIJEČI ILI “KO SE PRAVI ENGLEZ”?
U našem jeziku: samo jedna riječ (politika) ali sa više značenja
U Engleskom jeziku se razlikuju slijedeća tri različita značenja:
Polity: predstavlja normativni iskaz o tome kakvo treba biti neko političko uređenje (Kako političko uređenje BiH utiče na organizaciju sektora šumarstva?)
Politics: opisuje proces stvaranja politike u kojem akteri slijede svoje suprotstavljene, neutralne ili harmonične interese (Kako različite interesne grupe učestvuju u kreiranju politike zaštite prirode?)
Policy: se odnosi na sadržinsku dimenziju konkretnih državnih aktivnosti koje direktno pogađaju građane (Kako Zakon o šumama reguliše gazdovanje privatnim šumama?)
ALTERNATIVNA RAZUMJEVANJA POJMA “POLITIKA”
Politika kao KOMPROMIS: proces učestvovanja u iznalaženju dogovora unutar zajednice
Politika kao AUTORITET: proces alokacije vrijednosti u društvu od strane autoriteta
AUTORITET: pravo osobe/institucije da donosi odluke koje se odnose na zajednicu. Preduslov za postojanje autoriteta je LEGITIMITET
RAZLIČITE FORME AUTORITETA:
ZAKONSKI (na osnovu Ustava ili rezultata izbora),
TRADICIONALNI (kralj, otac porodice, muško...)
KARIZMATIČNI (zasnovan na ličnim kvalitetima pojedinca)
“Politika je umjetnost
mogućeg” (Bismarck, 1867)
ALTERNATIVNA RAZUMJEVANJA POJMA “POLITIKA”
- Politika kao PREVARA:
- “Političari su licemjeri željni moći koji prikrivaju lične ciljeve/ambicije ideološkom retorikom i navodnim služenjem opštim interesima” (Makijavelizam)
- “Politika je umjetnost upravljanja čovječanstvom uz pomoć prevare” (Disraeli, 1804-1881)
- Obmana masa je ključ uspješnog vladanja
ALTERNATIVNA RAZUMJEVANJA POJMA “POLITIKA”
Politika kao MOĆ
Moć - šansa političkih aktera da realizuju svoje interese na štetu interesa drugih političkih aktera (opozicije)
Izvori moći: legitimitet, bogatstvo, pol, fizička moć, nasilje...
4 lica moći: Moć kao sredstvo za donošenje odluka: A ima moć nad B u tolikoj mjeri da ga
podstiče da uradi nešto što B inače ne bi radio (Robert Dahl, 1957)
Moć kao sredstvo za kreiranje programa djelovanja: A ima moć nad B i sprečava ga da uradi nešto što B želi. Želje B se ne stavljaju u agendu npr. neka pitanja se ne raspravljaju ili se ne donose neke odluke (Bachrach & Baratz, 1962)
Moć kao sredstvo kontrole mišljenja: A ima moć nad B i B izvršava nešto što A želi da B učini. B nije svjestan da je to u suprotnosti sa njegovim realnim interesima jer njim manipuliše A. Ne postoji izražen konflikt interesa kao kod prva dva slučaja jer B dobrovoljno čini ono što A želi (Steven Lukes, 1974)
Moć kao sredstvo manipulacije identitetom: nije kao kod prva tri lica moći povezana sa nekim posebnim akterom koji je posjeduje već asocira na “pojam” koji se daje nekoj kompleksnoj strateškoj situaciji u društvu (npr. zaokupljenost vitkom linijom)
ODNOS IZMEĐU POLITIČKOG SISTEMA I OKRUŽENJA
Input-output model političkog sistema, David Easton, 1965
The
political
system
Demands
Support
Decisions
and actions
Environment
EnvironmentEnvironment
Environment
Out
puts
Inpu
ts
U idealnom slučaju
vlada ravnoteža:
zahtjevi i odluke
odgovaraju jedni
drugima
i politički sistem
ima podršku
(stabilan je)
Politički sistem je otvoren
– od okruženja uzima i daje
Od okruženja (npr.
stanovništva) se
putem medija,
saveza i političkih
partija prenose
zahtjevi političkom
sistemu
Politički sistem putem odluka i akcija reagira
i pretvara zahtjeve u outpute koji preko upravnog
sprovođenja utiču na okruženje. Povratna sprega
između outputa i inputa služi prilagođavanju okruženja
KONCEPT “INTERESA”
U demokratskim društvima svaki građanin ima pravo zastupanja vlastitih legitimnih interesa >>>>> mnogobrojnost različitih interesa dovodi do političkih problema >>>>> potreba regulisanja tih problema uzrokuje formiranje demokratskih institucija
Političko ponašanje proizilazi iz INTERESA (održavanje ili unaprijeđenje materijalnih/nematerijalnih povlaštenih ili vrijednosnih pozicija)
Pojam interesa je pored «moći» ključni pojam političkih nauka i obrazlaže racionalno djelovanje aktera čiji je cilj optimizacija vlastitih koristi
KONFLIKT INTERESA
Interesi se odnose na dobra i/ili vrijednosti >>>>> dobra su ograničena a vrijednosti nailaze na odobravanje ili odbijanje >>>>> političko ponašanje često proizvodi KONFLIKTNO društveno stanje
Konflikti proizilaze iz prava na slobodu djelovanja i u demokratskim društvima su uobičajena, normalna, stalna i rasprostranjena pojava
U demokratskom uređenju konflikti su izvor socijalnih promjena ukoliko se isti mogu uspješno regulisati
U političkoj praksi se situacija u kojoj vlada konflikt interesa označava kao POLITIČKI PROBLEM
KONFLIKT INTERESA
Potiskivanje ili nerješavanje konflikata dovodi do smetnji u privatnim odnosima, porodici, radu preduzeća/organizacija, raspadu državnog sistema, uništavanju ljudskih života i degradaciji prirode
Demokratsko društvo mora osigurati kontrolisani postupak diskusije različitih mišljenja i institucionalnog rješavanja suprostavljenih interesa
Problem nisu uzroci konflikata već mogućnost iznalaženja njihovog rješavanja prihvatljivog za sve (ili bar većinu) zainteresirane strane
Vlada i opozicija, partije, savezi, vjerske organizacije, klubovi, građanske inicijative i druge grupe, pravni i obrazovni sistem, nauka i umjetnost, mediji - svi imaju zadatak i pravo da rade na usklađivanju interesa između različitih socijalnih slojeva, ekonomskih i političkih grupa, zajednica sa različitim pogledima na svijet itd, kroz stvaranje javnog mišljenja i konsenzusa oko problematičnih pitanja
Konflikt postoji svaki put kad se pojave nekompatibilne aktivnosti. Jedna strana se
upliće, opstruira, ili na neki drugi način čini neučinkovitim aktivnosti druge strane
(Deutsch, 1973)
Konflikti podrazumjevaju komunikacione interakcije među ljudima koji ovise jedni od
drugih i koji imaju nespojive ili nekonzistentne interese
(Conrad, 1990)
ŠTA JE KONFLIKT?
TEORIJA KONFLIKATA
Različite uloge interesnih grupa u konfliktu i konflikt menadžmentu:
Pozitivna uloga (spremnost za suradnju, tolerancija, dobre komunikacijske
vještine, spremnosti za kompromis i pregovaranje)
Negativna uloga (izražena konfliktnost, nespremnost za suradnju, destruktivnost, nedostatak komunikacije s drugim interesnim grupama)
Tri vrste interesnih grupa u svakoj konfliktnoj situaciji:
Primarne strane smatraju da su njihovi ciljevi u suprotnosti sa ciljevima drugih
strana i interaktivno djeluju na njih da bi postigli svoje ciljeve
Sekundarne strane imaju određen interes ili mogu biti direktno ugrožene konačnim ishodom konfliktne situacije, ali iz nekih razloga (npr. neadekvatni resursi) nisu neposredno umiješani
Periferne strane imaju interes u konfliktu ali nisu direktno pogođene konačnim ishodom konfliktne situacije
KONCEPT PROGRESIVNOG TROUGLA U RJEŠAVANJU
KONFLIKATA (Walker and Daniels, 1997)
Suština (supstanca) konflikta = razlozi neslaganja (novac, moć, emocije, ideologije, vrijednosti, informacije)
Proces (procedura) = faktor vremena i prostora, kako je konflikt nastao i kako se razvijao (institucionalno Vs personalno, demokratski Vs autokratski)?
Odnos (relacije) = učesnici u konfliktu i njihovi odnosi (moć, nivo povjerenja, znanje i vještine koje posjeduju, alijanse i lobiji)
KONFLIKT MENADŽMENT
Preduslovi za regulisanje konflikta interesa su:
ANALIZA KONFLIKATA: tačan opis suprotstavljenih interesa koji leže u osnovi konkretnog konflikta u cilju razumjevanja političke suštine sukoba
REGULISANJE KONFLIKTA: korištenje adekvatnih mehanizama za regulisanje konflikata
Konflikt menadžment takođe ima tri glavne dimenzije: suštinu, proces i odnose
ZA USPJEŠNO RJEŠAVANJE KONFLIKATA NEOPHODNO JE DA DIMENZIJE KONFLIKT MENADŽMENTA BUDU KOMPATIBILNE SA DIMENZIJAMA KONFLIKTA
Suštinski konflikt (npr. iskorištavanje šuma – zaštita prirode) može biti uspješno riješen suštinski orijentiranim pristupom (npr. izrada multifunkcionalnog plana upravljanja ili prekidom iskorištavanja šuma na predmetnom području)
Procesno (proceduralno) orijentirani pristup se koristi za rješavanje proceduralnih konflikata (npr. konflikt nastao zbog netransparentnog usvajanja standarda certificiranja može se riješiti organiziranjem javnih rasprava na tu temu)
Relacijski orijentiran pristup. Npr. poštena kompenzacija se može koristiti da se regulišu zategnuti odnosi između interesnih grupa (npr. konflikt zbog neriješenih korisničkih/vlasničkih prava)
KLASIFIKACIJA KONFLIKATA
Polazeći od pitanja uloge koju konsenzus i razmimoilaženje igraju u nekom konfliktnom području, razlikuje se tri grupe socioloških konflikata (Max Miller, 1992): konflikti u kojima učesnicima ne uspjeva da se dogovore o
tome o čemu se uopšte svađaju («beskonačni konflikti»);
konflikti u kojima učesnicima uspjeva da zajednički identifikuju nešto sporno i proizvedu koordinirano i u tom smislu racionalno razmimoilaženje («konačni konflikti»);
konflikti u kojima učesnicima uspjeva da razmimoilaženje razriješe konačnim konsenzusom
Poslednje dvije grupe konflikata rezultiraju strukturiranim i inovativnim djelovanjem jer sadrže sociološku koordinaciju. Poslednja grupa konflikata je manje relevantna - konačan konsenzus je malo vjerovatan rezultat socioloških konflikata
KLASIFIKACIJA KONFLIKATA
U vezi sa instrumentima koji se primjenjuju u njihovom
rješavanju, konflikti se mogu podijeliti na:
REALNE: postoje kada se interesi jedne grupe u vezi sa nekim
ograničenim dobrom ne mogu istovremeno ostvariti kad i interesi neke
druge grupe; viši stepen dostizanja cilja od strane jedne grupe uvek
znači niži stepen dostizanja cilja od strane druge grupe (drvna
industrija Vs vodoprivreda)
PRIVIDNE: učesnici na osnovu pogrešne i nepotpune informacije
vjeruju da su prepoznali suprotnosti interesa koje u stvarnosti uopšte
ne postoje. Brzo prepoznavanja prividnih konflikata koji su veoma
česti u političkim sukobima je bitna pretpostavka uspješnog rješavanja
problema (šumarstvo Vs zaštita prirode)
RJEŠAVANJE KONFLIKATA INTERESA
(March & Simon, 1958) Sredstvo
rješavanja
Informacije
Moć Ciljevi i
interesi
Postoje različiti
ciljevi različitih
interesa
Nagovaranje
Postoje konfliktni ciljevi interesa.
Pretpostavka: konflikte strane se
nagovaranjem mogu usaglasiti, tj.
spremne su da se djelimično
odreknu svojih ciljeva
Pregovaranje
Postoje konflikti interesa ali
nagovaranje nije dovelo do
rešenja. Zbog toga dolazi do
pojačanog korišćenja moći.
Rezultat pregovaranja može biti:
razmjena, kompromis, paket
odluka, politička trgovina itd.
Postoje slični ciljevi
različitih interesa
Stručno rješenje
Postoji saglasnost oko ciljeva,
konflikt se sastoji samo u
nalaženju rešenja koje zadovoljava
zajedničke ciljeve. Postiže se
boljim korišćenjem datih resursa
i/ili osvajanjem novih
Proširenje resursa
Sve što povećava šanse za
sprovođenje sopstvenih interesa
(npr. štrajk, demonstracije, pritisak
javnog mnjenja, rat) je dobrodošlo.
Produžava se rješavanje konflikta
sa svim svojim nedostacima a
rezultat je neizvjestan
NEIZBJEŽNOST MORALNIH PRINCIPA KOD
SUPROSTAVLJENIH INTERESA I CILJEVA Nepovredivost ljudskog života («ne ubij»)
Očuvanje vlastite autonomije (zastupanje sopstvenih interesa)
Istina (laž oduzima mogućnost racionalnog političkog odlučivanja)
Korektnost (poštovanje pravila igre i ugovora - princip pravne države).
Političko ponašanje se u stručnim pitanjima definiše razumom (Koje sredstvo za
koji cilj? Šta je pravilno?) a u pitanjima ljudske koegzistencije moralom
Demokratija (ni)je farsa (učešće pojedinca Vs zadovoljenje političkih elita)
POLITIČKI FAKTORI (AKTERI) – DRŽAVNI APARAT
Karakteristike Države kao političkog aktera: Centralna politička snaga
Sveobuhvatni cilj – promoviranje javne skrbi i blagostanja
Determinirajući faktor šumarske politike
Državni aparat: Predsjedništvo
Parlament
Vlada
Administracija
Zadaci državnog aparata: Vanjska i unutrašnja sigurnost
Osiguranje stabilnog političkog okruženja (npr. vlasnička prava)
Obezbjeđenje infrastrukturalnih usluga
Socijalna politika (briga o zdravlju, sistem socijalne zaštite)
Ekonomski razvoj
Zaštita prirode
DRŽAVNI MONOPOL VS DECENTRALIZACIJA
Decentralizacija moći državnog aparata:
Zakonodana vlast (parlament)
Izvršna vlast (Vlada i ministarstva)
Sudska vlast (pravosudni sistem)
Državni monopol u
primjeni fizičke sile
(vojska, policija) i
fiskalnoj politici (pravo
ubiranja poreza)
DRŽAVNI APARAT - PARLAMENT
Centralna politička institucija – kontrolna funkcija (u Parlamentu Vlada
nastupa protiv opozicije. Opozicija ima zadatak da primjeni različite
kontrolne instrumente «protiv» Vlade)
Prihvata (odobrava, donosi, usvaja) zakone - zakonodavna funkcija. Veliki
značaj tzv. Predparlamentarnog rada jer većinu odluka Vlada priprema u
saradnji sa partijama i asocijacijama (interesnim grupama) prije nego što
parlament stupi na scenu
Formira Vladu. Parlament ima mogućnost da izglasa nepovjerenje Vladi
(odnosno nekom njenom članu) i na taj način je sruši. Zbog toga svaka Vlada
mora imati tzv. Parlamentarnu većinu koja je podržava
Učestvuje u vlasti. U nekim oblastima Vladi je potrebna saglasnost
Parlamenta npr. za ratifikaciju međunarodnih sporazuma o zaštiti prirode
U realnom političkom životu je potpuno razdvajanje zakonodavne i
izvršne vlasti onemogućeno djelovanjem političkih partija:
Većinska partija (najčešće koalicije) formira Vladu
Mnoge važne odluke se donose u neformalnom procesu
DRŽAVNI APARAT – VLADA
Vlada nije monolitan blok već je vertikalno (državna Vlada, entiteske
Vlade, kantonalne Vlade, opštine) i horizontalno (resori) raščlanjena
Između različitih vertikalnih nivoa ali i između resora postoji konkurencija
u pogledu ciljeva, ideja i koncepata. To za posljedicu ima da se
sprovođenje zakona ne odvija bez konflikata a željena koordinacija često
izostaje (npr. koordinacija Zakona o šumama sa Zakonom o lovu i
Zakonom o zaštiti prirode)
Formalne funkcije Vlade:
Regulatorna funkcija: predlaže međusobno usklađene sektorske politike u
skladu sa datim pravno-finansijskim okvirom
Izvršna funkcija: implementira odluke Parlamenta
Neformalni uticaj:
Uz pomoć većinskih partija, Vlada ima značajan uticaj na parlamentarne
odluke npr. kroz prijedloge zakona
Održavanje tijesne veze sa ministarstvima preko imenovanih ministara
ŠTA RADE MINISTRI?
Članovi Vlade sa jasnim portfoliom (resorom) i pravom glasa kad je u pitanju donošenje odluka na Vladi
Šefovi resora (ministarstava) sa potpunim izvršnim ovlastima unutar “svog” ministarstva (težište izvršne vlasti je u ministarstvima)
Potpuno odgovorni samo za “svoje” ministarstvo (“resorni princip”). Dio “resornog principa” je i suvereno pravo Ministra u oblasti kadrovske politike (posljedica: ministarstva na čijem su čelu dugo vremena ministri iz jedne određene političke partije otvaraju mogućnosti napredovanja za činovnike iz ove partije (“političko činovništvo”)
Ministri su formalno nezavisni od Premijera ali su realno politički zavisni od njega a još više od “svojih” političkih partija
Neformalno teže zastupanju ciljeva “svog” ministarstva
DRŽAVNI APARAT – JAVNA ADMINISTRACIJA
(NADLEŽNO MINISTARSTVO/A I UPRAVA/E) “Pod administracijom se podrazumjevaju javne institucije koje donose
odluke vezane za specifične probleme na osnovu opštih pravnih standarda i rješavaju te probleme uz pomoć specijalnih mjera” (Krott, 2005)
Političkom funkcioneru (npr. Ministru) u ostvarivanju njegovih zadataka na raspolaganju stoji pomoćni upravni aparat - javna administracija
Glavni uzrok odudaranja birokratske stvarnosti od onoga kako bi trebalo biti (idealni tip birokratije, Max Weber 1864 – 1920) leži upravo u tome što uprava vrši vlast i što birokratski model suviše jednostavno posmatra probleme postojanja i provođenja vlasti
Formalno, javna administracija djeluje u skladu sa svojim ustavno-pravnim mandatom
Neformalno, uposlenici u javnoj administraciji razmjenjuju informacije, ocjenjuju ciljeve na osnovu njihovih ličnih koncepata i prave dogovore (sve je OK dok su neformalne aktivnsoti u skladu sa zakonom)
“Kancelarijaši” povezuju svoju reputaciju sa veličinom svoje kancelarije” (Niskanen, 1974)
POLITIČKI FAKTORI (AKTERI) I
ŠUMARSKA POLITIKA
DRŽAVA VLADA
POLITIČKE PARTIJE
ASOCIJACIJE NVO
MEDIJI NAUČNA JAVNOST MEĐUNARODNI FAKTORI
ADMINISTRACIJA
Hvala na pažnji