Šumarski list 10-12/1981
TRANSCRIPT
K I Poštarina plaćena u gotovom
UDK. 634.0
YU ISSN
0373 — 1332
105 GODIŠTE
SAVEZ ERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE
HRVATSKE 10-12 GODINA CV
Z a g r e b 1 9 8 1
U UK 634 0 YU ISSN 0373-1332
ŠUMARSKI LIST Znanstveno-stručnc i društveno glasilo Saveza inženjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije Hrvatske
Godište 105 listopad — prosinac Godina 1931.
I Z D A V A Č : Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije SR Hrvatske uz financijsku pomoć Republičke zajednice za znanstveni rad SR Hrvatske.
S A V J E T Š U M A R S K O G L I S T A
1. s područja SR Hrvatske i Zagreba: Prof. dr M. A n d r o i d (Zagreb), ing. D. B a r t o v č a k (Bjelovar), ing. A. F r-
k o v i ć (Delnice), ing. J. H a r a p i n (Sisak), ing. V. H i b 1 e r (Senj), ing. I. K i-s i č e k (Buzet), prof, dr D. K l e p a c (Zagreb), dr N. K o m l e n o v i ć (Zagreb), ing. K. K o ž u l (Osijek), ing. T. L u c a r i ć (Vinkovci), ing. S. M i 1 k o v i ć (Rijeka), mr. ing. I. M r z i j a k (Karlovac), ing. A. P a v l o v i ć (SI. Brod), ing. D. P 1 e t i k a p i ć (Nova Gradiška), ing M. S i m u n o v i ć (Dubrovnik), ing. B. T k a 1-č i ć (Zadar), ing. E. T o m a s (Varaždin), ing. U. T r b o j c v i ć (Podr. Slatina), ing. S. V a n j k o v i ć (Zagreb) i ing. Ž. V r d o 1 j a k (Split).
2. s područja drugih Socijalističkih republika i Autonomnih pokrajina: Prof. dr V. V e l a š e v i ć — Beograd, prof, dr Ž. K o s i r — Ljubljana, prof.
dr K. Pi n t a r i ć — Sarajevo, doc. dr R. R i z o v s k i — Skopje i dr D. V u č-k o v i ć — Titograd.
R E D A K C I J S K I O D B O R Prof. dr M. A n d r o i d , prof, dr D. K l e p a c , dr N. K o m l e n o v i ć , prof,
dr Br. P r p i ć , ing. S. T o m a š e v s k i i ing. S. V a n j k o v i ć .
Glavni i odgovorni urednik Prof. dr B r a n i m i r P r p i ć
Tehnički urednik Ing. O s k a r P i š k o r i ć
A d r e s a u r e d n i š t v a i u p r a v e Š u m a r s k o g l i s t a : Zagreb, Trg Mažuranića 11; tel. br. 444-206 i 449-686; račun kod SDK Zagreb 30102-678-6249. Šumarski list izlazi godišnje u 12 brojeva. Godišnja p r e t p l a t a za ustanove i radne organizacije 1200,— dinara, za pojedince 200,— dinara, za studente, đake i umirovljenike 100,— dinara, za inozemstvo 1500,— dinara. S e p a r a t i se dobiju samo po unaprijed poslanoj narudžbi i količini od najmanje 30 primjeraka. Separate plaća autor. Cijena o g l a š a v a n j a :
1/1 stranice 5.000,— dinara, 1 '2 stranice 3.000,— dinara, 1/4 stranice 2.000,— dinara.
Časopis je oslobođen od plaćanja osnovnog poreza na promet proiz.voda na temelju mišljenja Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kul
turu SR Hrvatske br. 1416/1-1974. od 22. 03. 1974. g. Tisak: »A. G. Matoš« Samobor
Publisher: Union of Forestry Societies of Croatia — ßditure: L'Union des Societes forestieres de Croatie — Herausgeber: Verband der Forstvereine Kroatiens
Zagreb, Mažuranića trg 11 — Tel. 444-206 i 449-686.
l'DK 634.0 YV ISSN ÜJ7J-1332
Š U M A R S K I L I S T Glasilo Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske
Journal of the Union of Forestry Societies of Croatia — Organe de 1'Union des Soci-etes forestiere de Croatie — Zeitschrift des Verbandes der Forstvereine Kroatiens
Br./Nr. 11—12/1981.
SADRŽAJ — CONTENTS — TABLE DES MATIERES — INHALT
P r p i ć, B.: Nagrade i priznanja šumarskim stručnjacima (411)
K r s t i n i ć. A.: Akademik dr Mirko Vidakovic (420)
UDK: (634.07 — 674). 00! S a b a d i, R.: Bllanclranl razvitak u šumarstvu i drvnoj lntiustrl.it Jugoslavije — The Balanced Deve
lopment in Forestry and Timber Industry of Yugoslavia — Le dćveloppement balancć dans 1'economie lorestiere est 1'industrie du bois en Yougoslavie — Die bilanzierte Entwicklung in Forstwirtschaft und Holzindustrie Jugoslaviens. (427)
UDK: 634.956.51 (Pinus halepensis i P. maritima) T o m a s e v i ć , A.: Rezultati pokusne sadnje biljaka alepskog i primorsko;! bora (Pinus halepensis Miti.
i P. maritima Dur.) golog korijenja i u polietilenskim tuljcima — Rezults of Experimental Planting Aleppo Pine and Cluster Pine (Pinus halepensis Mill, and P. maritima Dur.) of Naked Roots and in the Polyethylen Bags — Resultats de plantation experimentale du pin d'alep et du pin maritime (Pinus halepensis Mill, et P. maritima Dur.) ä racines nues el en poches Polyethylene» — Ergebnisse der Experimentalpflanzung der Aleppokier und der Strandkiefer (Plnus halepensis Mill, und P. marittma Dur.) entblösster Wurzel und in den povethylenischeji Taschen. (441)
UDK: 614.2! (28/25) (497) M u n j k o, I. — L o v r i c , E. — P a vi e t id, Z.: Količine nitrata u bunarskim »odama Slavonije i
Baranje — Nitrates Quantities in the Well Waters of Slavonia and Baranja — Quantitc des nitrates dans les eau.v des puits en Slavonic et en Baranja — Nitratenmenge in Brunnenwasser irr Slawonien und Baranja, (451)
MAGISTARSKI RADOVI
J. K a r a v l a : Estetsko-rekreativna i socijalna funkcija parkova i zelenih površina Bagdada po Mihsin Khalaf Mahmoood-u (469)
AKTUALNO
M r z i j a k . M. i R o n č e v i ć , S.: Akcija pošumljavanja na području Šumskog gospodarstva »Karlovac« 1981. godine. (477)
OBLJETNICE
O. P i s t o r i c: Stogodišnjica prvog udžbenika iz uzgajanja suma (1881 — 1981) (4SI)
OSVRTI I SUPROTSTAVLJANJA
0. P i š k o r i ć, O.: Šumarstvo u Enciklopediji hrvatske povijesti i kulture (485)
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI
G r a J a n , J.: Genetska varijabilnosti rodova Pseudotsuga, Pinus, Picea i Abies u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike — Sastanak IUFRO Radnih grupa u Vancouveru, Canada, 1978. (493)
ŠUMARSTVO DRUGIH ZEMALJA
A l i k a . l f i ć , F.: Sume grada Züricha prvenstveno u funkciji rekreacije i odmora (505)
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA P r p i ć, B.: M. GRACANIN i Lj. ILIJANIC: Uvod u ekologiju bilja (512) U r e d n i š t v o : Šumsko gospodarstvo Delnice 1960 — 1980. (2) (513)
STRANA STRUČNA LITERATURA
H r u s k a , B.: Radovi Instituta za šumarstvo i lovna istraživanja Jilovištd-Strnadi, br. 56. i 57/1980. (514) P i š k o r i ć, O.: Forets de France et action forestiere, No 248, Octobre 1981 (519)
DRUŠTVENE VIJESTI
P e t r o v i ć , F.: U Kalničkim i Zumberačkim šumama — Ekskurzija članova Društva 1TSDI Zagreb (521)
IN MEMORIAM
M a r t i n o v i c , J.: PROF. DR MIHOVIL GRACANIN (524) F u k a r e k, P.: HENRI GAUSSEN (528) M a j e r , D.: SLAVKO DELAC, dipl. inž. šum. (529) P o s a v e c , K.: IVICA FRAN, dipl. inž. šum. (531)
VIJESTI
L u k i ć, N.: Sastanak Sekcije za uređivanje šuma Zajednice Fakulteta i Instituta šumarstva i prerade drveta (532)
PRENIJETO
Oboren »car hrastova« (511)
Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima pojedinih autora,
NAGRADE I PRIZNANJA ŠUMARSKIM STRUČNJACIMA
U drugoj polovici minulog desetljeća više šumarskih stručnjaka, profesora Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, primilo je najveća priznanja za znanstveni rad koja dodjeljuje naša Republika. Nagrade za životno djelo i godišnje nagrade za znanstveni rad primili su prof, dr Milan A n d r o i ć, prof, dr Ivo H o r v a t, prof, dr Dušan K1 e p a c, izvanredni član JAZU, prof, dr Zlatko V a j d a , i prof, dr Mirko V i d a k o vi ć, redovni član JAZU. Također nas je vrlo razveselilo kada je nagradu za životno djelo primio prof, dr Željko K o v a č e v i ć , koji nije šumar, ali je kao dugogodišnji profesor iz entomologije na bivšem Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, sudjelovao u odgoju brojnih generaciji šumarskih inženjera.
Ova priznanja našim drugovima i kolegama svjedoče o zavidnoj razini koju su postigli u šumarskoj znanosti i struci. Znanstveni domet nagrađenih upoređivan je, prilikom odluke o njenoj dodjeli, sa znanstvenom razinom mnogobrojnih predloženih kandidata iz srodnih područja i disciplina. Odluka da se ona dodjeli upravo njima izaziva kod nas poštovanje prema njihovim osobama, ali i veliku radost u spoznaji da ova struka, čiji smo i mi dio, ima tako istaknute pojedince. Ispunjava nas, nadalje, ponosom spoznaja da smo kao struka uspjeli, da nas se zamjećuje i nagrađuje.
Redakcija »Šumarskog lista« čestita, u ime cjelokupne šumarske i drvo-prerađivačke struke, svim nagrađenima i želi im još mnogo plodnih godina. Uspjeh koji su postigli nagrađeni drugovi u šumarskoj nauci i struci velik je naš, a prvenstveno njihov doprinos razvoju našeg samoupravnog socijalističkog društva.
Naši znanstvenici koje u daljnjem opisu navodimo abecednim redom, nagrađeni su ovim vremenskim slijedom:
— Prof. dr Zlatko Vajda, nagrada za životno djelo u 1975. godini — Prof. dr Željko Kovačević, nagrada za životno djelo u 1976. godini — Prof. dr Mirko Vidaković, redovni član JAZU, godišnja nagrada »Ru
der Bošković« za prirodne znanosti u 1977. godini i nagrada za životno djelo u 1981. godini
— Prof, dr Milan Androić, nagrada »Ruđer Bošković« za prirodne znanosti u 1978. godini
— Prof. dr Dušan Klepac, izvanredni član JAZU, nagrada »Ruđer Bošković za prirodne znanosti u 1979. godini
— Prof. dr Ivo Horvat, nagrada »Nikola Tesla« za tehničke znanosti u 1980. godini.
Prije nego opišemo život i djela nagrađenih pojedinaca, potičemo mlađe znanstvenike i stručnjake da ustraju u naporima kako bi postigli ovaj najviši cilj, a onima koji su blizu ovog dometa, želimo što skoriji uspjeh.
411
Prof. dr MILAN ANDROIĆ
Prof. dr Milan Androić rođen je 1913. godine. Diplomirao je na Šumarskog odsjeku Poljoprivredno-šu-marskog fakulteta u Zagrebu 1939. godine. Do godine 1949. radi kao šumarski stručnjak u više šumarskih institucija SR Hrvatske. Iste godine izabran je za asistenta na Poljoprivred-no-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Primjenjenu entomologiju specijalizira u Parizu školske godine 1952/53. Godine 1954. doktorira, a 1956. godine habilitira iz područja šumarske entomologije. Godine 1954. stiče Diplome de l'ßcole pratiquedes Hautes fitudes, Section de Sciences Naturelles (Sorbonne).
Godine 1956. izabran je za sveučilišnog docenta, godine 1960. za izvan-renog, a 1964. godine za redovnog sveučilišta profesora.
Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu i izvan njega obavljao je prof.dr Milan Androić niz vrlo odgovornih dužnosti. U dva navrata bio je dekan Šumarskog fakulteta, a u razdoblju od 1966 — 68. prorektor Zagrebačkog Sveučilišta. Osnivač i predstojnik Zavoda za istraživanja u šumarstvu i kreator programa znanstvenog rada ovog Zavoda. Predstojnik je Katedre za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta te član Izvršnog odbora Nastavno-pokusnih šumskih objekata Šumarskog fakulteta, gdje vrlo uspješno vodi brigu o stabilnosti fakultetskih šuma kao jednoj od najboljih mjera njihove zaštite.
Prof. Androić je urednik »Šumarskog lista« od 1952 — 1962. godine, urednik Šumarske bibliografije II, Zagreb 1958., urednik edicije »Prvo jugoslavensko savjetovanje o zaštiti šuma«, Zagreb 1958., urednik (zajedno s prof. Neidhardtom) edicije Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860 — I960., te član redakcije mnogih znanstvenih i stručnih publikacija. Prof, dr Milan Androić bio je predsjednik Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske od 1960 — 1966. godine, predsjednik Saveza inženjera i tehničara Hrvatske od 1964 — 1968. godine, predsjednik Republičkog vijeća Narodne tehnike Hrvatske od 1971. do 1975. godine, predsjednik pokreta »Nauka mladima« SRH 1970. godine, predsjednik Jugoslavenskog društva za širenje naučnih saznanja »Nikola Tesla« od 1977. godine do danas, preci-jednik Savjeta za odgoj, obrazovanje, znanost, fizičku i tehničku kutiui^
Rep. konf. SSRNH od 1974. do 1980. godine, član Komisije za obrazovanje i znanost CK SKH od 1968 — 1970. i dr.
Znanstvena i stručna aktivnost prof, dr Milana Androića odvijala se kako u njegovoj užoj specijalnosti — Zaštiti šuma, posebno Šumarskoj entomologiji, tako i značajno izvan tog područja u smislu poimanja cjelovitosti
412
šumskih ekosistema. Zahvaljujući svojoj erudiciji te mogućnosti poimanja i sintetiziranja ekosistemske šumarske problematike, inicira nove suvremene poglede o kompleksnosti i uzročnoj povezanosti faktora koji dovode do narušavanja stabilnosti šumskih sastojina. Ove Androićeve ideje prihvaća šumarska znanost i privreda te se istraživanja problema epidemijskog ugibanja pojedinih vrsta drveća naših šuma (sušenja hrasta, sušenje jele, sušenje bukve i dr.) odvijaju u tome smislu s puno uspjeha.
Prof, dr Milan Androić objavio je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova te brojne prikaze, recencije i dr. On je prvi u nas započeo neka fundamentalna istraživanja od praktičnog značenja za zaštitu šuma (hematologije insekata — posebno Lepidoptera) i jedan je od vodećih autoriteta u međunarodnim razmjerima u poznavanju značajnog štetnika borova (Tha-umatopoca pitvocampa) koji se pojavljuje u zemljama Sredozemlja. Andro-ićeva opsežena studija o tom štetniku poznata je u zemlji i u inozemstvu te predstavlja jedinstven rad koji služi kao osnovica daljnjih istraživanja domaćih i stranih znanstvenika.
Prof, dr Milan Androić jedan je od najboljih poznavaoca opasnog štetnika obične jele Argyresthia fundella, koji je jedan od uzroka sušenja jele u njenu arealu unutar ove Republike.
Posebnu pažnju obratio je Androić biološkim metodama borbe protiv šumskih štetnika. Primjenom ovih metoda ne narušava se biološka ravnoteža u šumskom ekosistemu. U tome smislu utjecao je da se proizvede domaći biopreparat »Bactucal« koji je dao dobre rezultate u suzbijanju nekih glavnih šumskih štetnika.
Znanstvena aktivnost prof, dr Milana Androića odvijala se i u vrlo obimnoj međunarodnoj suradnji. Mnoga značajna fundamentalna djela iz šumarske entomologije citiraju Androića.
Veliku pažnju obratio je problematici krša, a na više znanstvenih skupova gdje se obrađuje to područje, daje raspravi osnovni ton. U više navrata sudjeluje kod donošenja programa znanstvenog rada u šumarstvu, te koordinira više znanstvenih projekata.
Rad prof. Androića je toliko svestran i obiman da ga je nemoguće prikazati u skučenom prostoru koji nam stoji ovdje na raspolaganju. Mladoj generaciji znanstvenika i stručnjaka služio je kao uzor naučnog, stručnog, pedagoškog i društvenog djelovanja čiji obim je teško dostići.
Radi svojeg velikog doprinosa šumarskoj znanosti, pedagoškom radu, unapređenju struke, te doprinosa razvoju našeg samoupravnog socijalističkog društva, primio je prof, dr Milan Androić republičku nagradu za značajnu znanstvenu djelatnost »Ruđcr Bošković« za 1978. godinu.
413
Prof. dr IVO HORVAT
Prof. dr Ivo Horvat rođen je 1911. godine. Godine 1936. završio je na Po-ljoprivredno-šumarskom fakultetu Sve-
- | ; učilišta u Zagrebu studij šumarstva. Poslije završenog studija radi u Direkciji državnih šuma u Vinkovcima, a 1. siječnja 1938. godine izabran je za asistent Zavoda za uporabu šuma na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šu-marskog fakulteta u Zagrebu. Doktorat šumarskih znanosti postigao je 1942. godine, a isti mu je priznat po Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu 28. veljače 1948. godine.Godine 1948. habilitiran je, na temelju habilitacione radnje za sveučilišnog docenta. Za izvanrednog profesora izabran je 1952. godine, a za redovnog profesora 1955. godine.
Prof. dr Ivo Horvat predavao je predmete »Tehnologija drva« i »Mehanička obrada drva« odnosno »Pilan-
ska prerada drva« na Drvno-industrijskom odsjeku, te predmete »Tehnologija drva« i Prerada drva« na Šumarskom odsjeku Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, a kasnije Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Na vlastitu molbu umirovljen je dana 30. lipnja 1978. godine.
Godine 1952. boravi na stručnom usavršavanju u Engleskoj (Oxford, Princes Risborough), a godine 1953.U Njemačkoj(Reibek/Hamburg, Stuttgart, München). Tijekom 1959. i 1960. godine bio je na studiju modernih metoda prerade drva listača u SAD (Syracuse, N. Y.; New Haven, Coun, Carbondale, 111, Portland, Oreg., Seatle, Wash.; Madison, Wise, i dr.).
U svojoj vrlo bogatoj znanstvenoj, stručnoj i nastavničkoj aktivnosti prof, dr Ivo Horvat napisao je preko šezdeset znanstvenih i stručnih radova, više knjiga i udžbenika i preko stotinu manjih informativnih članaka, prikaza i recenzija.
Prof. dr Ivo Horvat potaknuo je osnivanje Drvno-tehnološkog odjela šumarskog fakulteta u Zagrebu i jedan je od organizatora nastave i znan-stveno-istraživačkog rada spomenutog Odjela.
Kao predstavnik Šumarskog fakulteta sudjeluje Ivo Horvat u radu međunarodnih konferencija za tehnologiju drva u: Sliač ČSSR (1957. g.). Geneve Švicarska (1961. g.) i Madison, SAD (1963. godine).
Pored nastavničke, znanstvene i stručne aktivnosti prof, dr Ivo Horvat obavljao je, na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, odnosno na Šumskom fakultetu u Zagrebu, više vrlo odgovornih dužnosti. Godine 1956— —57. bio je dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, naredne školske godine prodekan, a godine 1961/62. ponovno dekan, ali ovaj puta novoosnova-
414
nog Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Prof. Horvat bio je predsjednik Savjeta Šumarskog fakulteta u Zagrebu, član potkomisije za šumarstvo Jugoslavenske nacionalne komisije FAO, znanstveni suradnik i član šumarske sekcije Odjela za prirodne nauke JAZU i dr.
Radi svojeg velikog doprinosa šumarskoj i drvno-tehnološkoj znanosti, nastavi i struci što je istovremeno doprinjelo razvoju naše samoupravne socijalističke zajednice, prof, dr Ivo Horvat primio je od ove Republike nagradu za značajnu znanstvenu djelatnost »Nikola Tesla« za 1980. godinu.
Prof. dr DUŠAN KLEPAC
Prof. dr Dušan Klepac rođen je 1917. godine u Gorskom Kotaru. Šumarske znanosti završio je 1939. godine na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu.
Znanstveni stupanj doktora šumarskih znanosti stekao je na osnovi disertacije: »Uređivanje šuma uz oplodnu sječu«, koju je obranio 1951. godine na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U školskoj godini 1951/52 bio na specijalizaciji u Francuskoj, a kasnije u SAD i drugim evropskim zemljama.
Habilitirao je 1953. godine te je izabran za sveučilišnog docenta. Godine 1956. izabran je za izvanrednog profesora, a 1959. godine za redovnog profesora iz u r e đ i v a n j a š u m a u kojem se zvanju nalazi i danas.
Bio je prvi dekan novoosnovanog Šumarskog fakulteta u Zagrebu 1960.
godine. Ponovo je izabran za dekana godine 1973. Više godina stajao je na čelu Zavoda za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta u Zagrebu i po drugi puta je izabran za predsjednika Izvršnog odbora Nastavno-pokusnih šumskih objekata Šumarskog fakulteta u Zagrebu.
Od 1956. do 1960. godine prof, dr Dušan Klepac bio je predstavnik SFR Jugoslavije u Komitetu za šumarstvo FAO-a i u Evropskoj komisiji za šume FAO-a. Godine 1964. i 1965. bio je predsjednik te Komisije.
Od godine 1956. do danas vrlo je aktivan član Sekcije za istraživanje prirasta i uređivanje šuma Međunarodne unije šumarskih instituta (IUFRO), a na XVII Kongresu IUFRO u Japanu, izabran je za koordinatora te Sekcije.
Kao ekspert FAO-a predavao je prof. Klepac 1966. i 1967. »Rast i prirast« na Univerzitetu u Chapingu gdje osniva i postdiplomski studij iz ovih područja šumarske znanosti.
415
Prof. dr Dušan Klepac glavni je urednik znanstvene edicije Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu »Glasnika za šumske pokuse«. Godine 1975. izabran je za člana suradnika, a godine 1977. za izvanrednog člana JAZU.
Osim navedenih dužnosti prof. Klepac je obavljao i danas još uvijek obavlja niz značajnih funkcija u struci i društvu.
Znanstveni rad prof, dr Dušana Klepca je vrlo obiman i odnosi se na tri područja — uređivanje šuma,, rast i prirast šumskih vrsta drveća i sasto-jina šuma te zaštite čovjekova okoliša. Napisao je do danas više od 130 znanstvenih i stručnih radova, tri knjige i jedan priručnik. Veći dio Klepčevih radova objavljen je u našoj zemlji, dok je 19 njegovih radova publicirano u stranim znanstvenim edicijama.
Prva knjiga prof, dr D. Klepca: »Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina«, naišla je na veliko priznaje kod nas d u svijetu, jer je originalna, te je prevedena na španjolski jezik (Chapingo 1976. Meksiko).
Prof. Klepac je vrlo značajno utjecao na razvoj uređivanja šuma u nas. U tome području istražio je i pronašao nove formule za izračunavanje sječivih zahvata u šumama, kao i nove metode koje je prihvatila šumarska praksa u našoj zemlji. Današnje suvremeno uređivanje šuma nezamislivo je bez prisustva Klepca u ovom najznačajnijem području šumarske znanosti i prakse.
Prof. dr Dušan Klepac došao je na Šumarski fakultet iz Šumarske privrede koja je u tom trenutku bila bremenita problemima i to naročito u području uređivanja šuma. Klepčevi istraživački radovi koji je kao erudita znanstvenik le istovremeno i praktičar, znao dobro postaviti, urodili su bogatim plodovima. Mnogi njegovi radovi prihvaćeni su u šumarskoj operativnoj službi. To su: Klepčeva brza metoda za određivanje prirasta, Tablice postotka prirast po Klepcu, Klepčeva formula za intenzitet sječe, Klepčeva formula za izračunavanje etata, Klepčeva normala za jelove i bukove šume i dr.
»Vrlo značajan je nastavni rad prof, dr Dušana Klepca koji je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu vrlo znalački po njemu organiziran. Iako je područje uređivanja šuma i rasta i prirasta šumskih vrsta drveća i sasto-jina vrlo kompleksan, studenti ga radi dobrih priprema u nastavi, dosta jednostavno savladavaju. Prof. dr Dušan Klepac slovi nadaleko kao izvrstan predavač, a dvorane u kojima on predaje su uvijek pune.
Prof. Klepac je počasni član osnivač Akademije šumarskih znanosti u Meksiku, te dopisni član Akademije šumarskih znanosti Italije u Firenci.
Prof. dr Dušan Klepac primio je, radi svog velikog doprinosa u šumarskoj znanosti, nastavi i praksi te doprinosa razvoju naše društvene zajednice republičku nagradu za značajnu znanstvenu djelatnost »Ruđer Boško-vić« iz područja prirodnih znanosti, za 1979. godinu.
416
Prof. dr ŽELJKO KOVAČEVIĆ
Prof. dr Željko Kovačević rođen je 6. prosinca 1893. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je prirodne nauke, doktorirao iz entomologije i postao redovni profesor iz zoologije i entomologije na Poljopri-vredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Kao nastavnik vezan je uz šumarsku struku od 1945 — 1958. godine kada slušačima Šumarskog odjela Po-ljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu predaje predmet »Šumarska entomologija«. Poslije diobe navedenog Fakulteta u Šumarski i Poljoprivredni fakultet prof. Kovačević radi u Zavodu za zaštitu šuma koji je osnovan na novom Šumarskom fakultetu.
Iako čisti prirodoslovac, prof, dr Željko Kovačević posvećuje veći dio svoje znanstvene i stručne aktivnosti
šumarskoj struci uz koju se veže intenzivnim bavljenjem problema šumarske entomologije. Gotovo svoj čitav aktivni život do odlaska u mirovinu 1. listopada 1964. godine, pa i kasnije, sve do danas, prof. Kovačević posvećuje istraživanju šumskih štetnika. On se prije svega bavi proučavanjem problema pojave gubara u našim šumama, istražuje njegovu biologiju i način suzbijanja i kod toga dolazi do punog izražaja njegova strpljivost i upornost.
Prvi rad u kojem raspravlja o šumarskoj problematici objavljuje u »Šumarskom listu« 1924. godine pod naslovom: »Šumski požari i potkor-njaci«, a njegova biološko-entomološka studija u »Šumarskom listu« 1928. godine pod naslovom: »Sušenje hrastova u Posavini« jedna je od prvih koja o tom problemu govori na biološko-znanstvenom temelju.
U čitavom nizu svojih kasnijih radova, u znanstvenim napisima, stručnim raspravama, udžbenicima, referatima, prikazima, informativnim člancima i recenzijama kojih je objavio više stotina, prof, dr Željko Kovačević obrađuje šumarsko-entomološku problematiku. Osim doprinosa koji je dao zaštiti šuma vrlo značajan je i njegov prilog u zaštiti poljoprivrednih kultura i općenito u području zaštite bilja.
Za svoj vrlo plodan znanstveni, pedagoški i stručni rad koji je dopri-njeo razvoju znanosti te odgoju znanstvenih i stručnih kadrova, izgradnji našeg društva i socijalističke zajednice, prof, dr Željko Kovačević primio je nagradu za životno djelo SR Hrvatske u godini 1976.
Našem cijenjenom i dragom profesoru želimo u njegovoj osamdeset i osmoj godišnjici da se još dugo bavi svojom entomologijom i da od njega i dalje primamo plodove iskustava neprocjenjive vrijednosti.
417
Prof. dr ZLATKO VAJDA
Prof. dr Zlatko Vajda rođen je 1901. godine. Na Šumarskom odsjeku Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu diplomirao je 1924. godine. Poslije postignute diplome šumarskog inženjera proveo je kao šumarski stručnjak u Ogulinu (1926 — 1940.), te u taksaciji Direkcije šuma u Zagrebu (1925. i 1941 — 45.).
Godine 1932. uspješno je obranio doktorsku disertaciju pod naslovom: »Studija o prirodnom rasprostranje-nju i rastu smreke u Gorskom Kotaru«, i na osnovi toga promoviran je za doktora šumarskih nauka Sveučilišta u Zagrebu. Bio je jedan od rijetkih doktora znanosti iz područja šumarstva koji je postignut iz privrede.
Od godine 1945. do 1948. predaje honorarno z a š t i t u š u m a na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Habili
tira 1947. godine, postaje docent 1948.godine, izvanredni profesor 1952. godine. Osim zaštite šuma koju je predavao 56 semestara, predavao je prof. Vajda u p r a v u š u m a (1945 — 49.), l o v n u p r i v r e d u (1947 — 49.), m e t e o r o l o g i j u i k l i m a t o l o g i j u (1952. i 1953.), sve na Šumarskom odsjeku Polj. — šumarskog fakulteta, a u z g a j a n j e s a z a š t i t o m šum a (1953 — 58.) na Drvnoindustrijskom odjelu te od 1958. do odlaska u mirovinu 1972. godine predmet o s n o v n e š u m a r s t v a na istom odsjeku novoosnovanog Šumarskog fakulteta u Zagrebu.
Prof. Vajda obavljao je na fakultetu mnoge odgovorne dužnosti, bio je dekan i prodekan te predsjednik savjeta, član mnogih komisija i dr. Vajda je vanjski suradnik JAZU od 1949. godine, član stručnih društava, jedan od najmarljivijih suradnika »šumarskog lista«, član Savjetovdanog vijeća Instituta za fiziku atmosfere i kozmičku fiziku, vanjski suradnik znanstvenih šumarskih institucija i dr.
Prof. dr Zlatko Vajda objavio je do danas više od stopedeset napisa. Veći dio ovih brojnih radova odnosi se na znanstvene članke, studije i stručne radove. On redovito prati znanstveni i stručni razvoj šumarstva u drugim zemljama svijeta d prikazuje najznačajnije radove u stručnim časopisima. Ovi Vajdini prikazi su vrlo iscrpni i popraćeni znalačkim komentarom.
Naročitu stručnu i znanstvenu vrijednost ima Vajdina knjiga »Nauka o zaštiti šuma« (1974.), a ovih dana predana je u tisak njegova nova knjiga »Integralna zaštita šuma«. U području zaštite šuma dao je prof. Vajda nove vidike i time postao priznat u svijetu i u nas. Mnogi značajni autori radova iz zaštite šuma u svijetu koriste Vajdina iskustva koja su bogata novim idejama i prak-
418
tičnim rješenjima. Prof. Vajda pripada u red skromnih i marljivih znanstvenih radnika. Njega je posao u nastavi, na knjizi u obradi članaka uvijek veselio i ispunjavao zadovoljstvom. Prof. dr Zlatko Vajda poletno radi i danas u svojoj osamdesetprvoj godini. Njegova fakultetska soba ispunjena je knjigama i terenskim podacima koje već više od deset godina obrađuje. Plod ovakva njegovog rada, od trenutka odlaska u mirovinu do danas, su dvije knjige i više stručnih i znanstvenih članaka. Mi mu posebno želimo još puno zdravlja i plodnog rada za dobrobit ove struke i naše društvene zajednice.
Godine 1975. uručena mu je Republička nagrada za životno djelo za tu godinu. Prof. dr Zlatko Vajda je izuzetan primjer stručnjaka operativca koji je dao velik doprinos u šumarskoj znanosti i visokoškolskoj nastavi.
Prof. dr Branimir Prpić
419
AKADEMIK Dr MIRKO VIDAKOVIC redovni profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu
(Povodom dodjele Nagrade za životno djelo i izbora za redovnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti)
Dr Mirku Vidakoviću, redovnom profesoru Šumarskog fakulteta u Zagrebu, uručena je dne 7. VI 1981. godine Republička nagrada za životno djelo, za njegovu značajnu znanstvenu i stručnu djelatnost na području genetike i oplemenjivanja šumskog drveća, a na prijedlog Razreda za prirodne znanosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti na posebnom redovnom zasjedanju Skupštine JAZU dne 4. VI 1981. godine, izabrala je Prof. dr Mirka Vidakoviča za svog redovnog člana.
Željeli bi tim povodom, da putem glasila Saveza ITŠIDH-e, informiramo članstvo o znanstvenom, stručnom i nastavnom djelu uvaženog člana našeg Saveza, Akademika Mirka Vidakoviča.
Mirko Vidaković roden je u Sveto-zar Miletiču 29. 10. 1924. Gimnaziju je pohađao u Somboru, gdje je i maturi
rao. Za vrijeme okupacije u 1944. godinidva mjeseca je bio u koncentracionom logoru u Transilvaniji. Nakon toga stupa u Narodnooslobodilačku vojsku, gdje ostaje do jeseni 1945. Zatim studira šumarstvo i diplomira 1949. godine na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Po svršetku studija postavljen je za asistenta pripravnika u Zavodu za Botaniku Poljoprivredno--šumarskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1950. unapređen je za asistenta. Na istom fakultetu doktorirao je 1953., a habilitirao 1956. godine. Za docenta je imenovan 1957. godine. Od 1958. godine predaje predmet Šumarska genetika. Dne 1. 1. 1960. imenovan je predstojnikom novoosnovanog Zavoda, a sada Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Od 1. 1. 1960. do kraja škol. godine 1959/60. pročelnik je Šumsko--gospodarskog odsjeka. Godine 1961. izabran je za izvanrednog profesora iz predmeta Dendrologija i Šumarska genetika. Od I. 7. 1966. do 1. 7. 1969. godine radi kao ekspert FAO u Pakistanu. Od I960, do 1974., sa prekidom za
420
vrijeme boravka u Pakistanu, rukovodi Odsjekom za genetiku u Jugoslavenskom institutu za četinjače, Jastrebarsko. Godine 1969. izabran je za izvanrednog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. U 1971. godini izabran je za redovnog profesora na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Školske godine 1972/73. i 1973 74. prodekan je Šumarskog fakulteta.
Čitavo vrijeme nakon stupanja u službu surađuje u raznim društvenim i stručnim organizacijama. U 1980. godini Prof Vidaković je bio predsjednik Hrvatskog genetičarskog društva. Odlikovan je ordenom rada sa zlatnim vijencem.
Prof. dr' MirkuVidakoviću je 1977. godine dodijeljena Republička nagrada »Ruđer Boškovič« za njegova znanstvena dostignuća iz područja prirodnih znanosti, a 1979. godine počasni doktorat (Doctor honoris carsa) Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Sopronu, Mađarska.
U školskoj godini 1955/56. bio je 10 mjeseci na specijalizaciji iz genetike i oplemenjivanje šumskog drveća u Danskoj i Švedskoj. Na studijskim putovanjima bio je u SAD, Kanadi, Francuskoj, Engleskoj, Turskoj i Grčkoj.
Prof. dr M. Vidaković je tri godine proboravio u Peshaweru (Pakistan) u Institutu za šumarstvo i na Šumarskom koleđu. Njegova funkcija je bila da u okviru jednog projekta organizira i započne s istraživanjima iz područja genetike i oplemenjivanja šumskog drveća kao i da organizira i započne s predavanjima iz tih predmeta na Šumarskom koleđu. Prof. Vidaković je s uspjehom obavio tu baš ne malu i laganu dužnost. Na prvom mjestu izradio je srednjoročne projekte istraživanja po kojima su istraživanja započeta. Za vrijeme njegovog boravaka u Pakistanu napisao je sam i u koautorstvu 7 radova. Napisao je i skripta na engleskom jeziku.
Kao Su-direktor FAO Trening centra iz oplemenjivanja šumskog drveća koji je održan na Šumarskom fakultetu u Sopronu (Mađarska) drži predavanja i rukovodi seminarom, koji je 1971. godine trajao 6 tjedana, a učesnici su bili iz 15 zemalja Evrope, Azije, Afrike, Srednje i Južne Amerike.
Tijekom 1979, i 1980. godine Prof. Vidaković u dva navrata boravi kao ekspert FAO u NR Vijetnamu u ukupnom trajanju od tri mjeseca. Njegova je dužnost bila, da u okviru jednog projekta, kojeg financiraju Ujedinjene nacije iz programa za razvoj, bude konsultant po pitanju opremanja laboratorija za znanstvena istraživanja u šumarstvu kao i konzultant na izradi programa istraživanja.
Profesor M. Vidaković je učestvovao sa svojim referatima na mnogim međunarodnim znanstvenim skupovima, simpozijima i kongresima i to: Engleska 1957, Švedska 1963, Njemačka Demokratska Republika 1963, Jugoslavija 1965, SAD 1969, Finska 1970, Rumunjska 1971, Poljska 1973, Norveška 1976, Španjolska 1977, Indonezija 1978, Italija 1980.
Od tih skupova prof. Vidaković je bio 1965. god. organizator IUFRO (Međunarodna unija istraživalačkih organizacija u šumarstvu), sastanka, koji je održan u Zagrebu, a domaćin je bio Šumarski fakultet i Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko.
Na drugom svjetskom kongresu iz oplemenjivanja šumskog drveća, koji je održan u Washingtonu 1969. godine povjereno mu je rukovođenje jednim plenarnim sastankom. Isto tako rukovodi jednom sjednicom na savjetova-
421
nju IUFRO grupe o problemima reprodukcije kod šumskog drveća, koji je održan u Varparanti (Finska) 1970. godine. Na kongresima održanim u Ino-neziji i Italiji istupio je sa pozvanim referatima na plenarnim sjednicama.
Osim međunarodnih skupova prof. Vidaković sudjeluje aktivno i na mnogim skupovima održanim u Jugoslaviji. Spomenut ćemo da je bio predsjednik organizacijskog odbora Simpozija 100 godina znanstvenog i organiziranog pristupa šumarstvu jugoistočne Slavonije, održanom u SI. Brodu i Vinkovcima 1974. Sudjeluje u svojstvu tajnika organizacijskog odbora na organizaciji Simpozija »Ekološko valoriziranje primorskog krša« koji je o-držan u Splitu od 18—20. listopada 1976. Isto tako prof. Vidaković je veoma aktivan u organiziranju I Kongresa genetičara Jugoslavije, koji je održan od 7—11. 11. 1976. godine u Dubrovniku. Prof. dr M. Vidaković je bio predsjednik organizacijskog odbora tog Kongresa.
Seminar iz Genetike i oplemenjivanja šumskog drveća, kojeg je Prof. Vidaković organizirao 1977. godine za šumarsku operativu, a koji je održan na Šumarskom fakultentu u Zagrebu u trajanju od 4 dana, imao je veliki odaziv ne samo među stručnjacima iz SR Hrvatske već i iz drugih republika.
Profesor Mirko Vidaković održao je 1973. godine jedno predavanje na mađarskom jeziku u Šumarskom društvu u Sopronu. Predavanje je bilo pod naslovom: »Uloga oplemenjivanja drveća u zaštiti čovjekove okoline na kršu južne Evrope«.
Za vrijeme studijskog boravka u SAD i Kanadi 1975. godine održao je predavanje na Poljoprivredno-šumarskom institutu u Wooster-u (Ohio) pod naslovom: »The problem of incompatibility in interspecific crossings of Austrian and Scots pines«. Na Šumarskom fakultetu u Torontu naslov Vidako-vićeva predavanja je glasio: »Forestry education and forest improvement research in Yugoslavia«.
Na šumarskom fakultetu Sveučilišta u Michiganu održao je M. Vidaković studentima kraće predavanje o izvođenju nastave iz Dendrologije na Šumarskom fakultetu u Zagrebu.
Prigodom studijskog boravka u Turskoj i Grčkoj M. Vidaković je održao predavanja na Šumarskom institutu u Ankari i na Šumarskim fakultetima u Solunu i Instanbulu, o dostignućima na oplemenjivanju šumskog drveća u Jugoslaviji.
Povodom dodjele počasnog doktorata na Šumarskom fakultetu u Sopronu prof. Vidaković je održao predavanje na mađarskom jeziku pod naslovom: »Uloga genetike u proizvodnji šuma«.
Dosad je prof. Vidaković napisao 90 radova od kojih su 50 znanstveni. Njegovu znanstvenu djelatnost možemo podijeliti u 5 tematskih područja iz oblasti genetike i oplemenjivanja šumskog drveća i to: Izučavanje taksonom-ske pripadnosti, primjena radioaktivnog zračenja za stimulaciju rasta i dobivanje mutacija, nasljeđivanje i oplemenjivanja pojedinih svojstava kod šumskog drveća, međuvrsna hibridizacija i problem inkompatibilnosti i izučavanje problema sjemenarstva.
1. Izučavanje taksonomske pripadnosti
Prof Vidaković je svoju istraživalačku djelatnost započeo s komparativnim istraživanjima anatomske građe iglica kod borova. Iz tog područ-
422
ja njegov najopsežniji rad je o oblicima crnog bora u Jugoslaviji. Na osnovi toga rada autor je uspio dokazati postojanje više svojti crnog bora u Jugoslaviji. Taj rad danas predstavlja veoma vrijedan znanstveni prilog izučavanju svojti crnog bora na cijelom području pridolaska ove vrste. Naime, autor je uspio dokazati da se uz pomoć anatomske građe iglica mogu sigurnije odrediti svojte toga bora. Rad je citiran u mnogim inozemnim publikacijama. Na osnovi rezultata iz toga rada autor je pokušao koristeći neke karakteristike češera, sjemenki i njihovih klica odrediti provenijencije crnog bora i ustanoviti vrijednost tih karakteristika u taksonomiji. Tim radom je utvrđeno, da se samo djelomično provenijencije mogu tom metodom utvrditi, a da se ta svojstva mogu koristiti u taksonomske svrhe samo u slučajevima kada se i druga svojstva uzmu u obzir.
2. Primjena radioaktivnog zračenja za stimulaciju rasta i dobivanje mutacija
Autor je iz ovog područja objavio više radova. Izučavajući utjecaj zračenja na klijavost sjemena i rast biljaka nekih četinjača Vidaković je ustanovio, da se pomoću malih doza gama zračenja može povećati energija klijavosti i stimulirati rast biljaka u prvim godinama razvoja. Značajno je i to, da se kod starog sjemena ovim putem može povećati energija klijavosti, te se na taj način vijek korištenja sjemena može produžiti.
U koautorstvu s B. Bevilacqua, Vidaković je napisao rad o utjecaju gama zračenja na kromosome kod somatskih stanica Picea abies. Prikazane su razne abnormalnosti, koje kod toga nastaju. Međutim, najinteresantniji zaključak je da se sveukupna duljina kromosoma u stanici ne mijenja uslijed zračenja u komparaciji s kontrolom.
Vidaković je dobio veoma interesantne rezultate iz unutarvrsne hibridi-zacije borova, kada je polen koji je korišćen za oprašivanje prvotno bio zra-čen. Potomstvo je od takvog križanja imalo bujniji rast od kontrole. Objašnjenje te pojave je prema autoru u većoj heterozigotnosti potomstva budući da je genetska konstitucija muškog roditelja promijenjena. Osim toga ova istraživanja su pokazala da je ovom metodom oplemenjivanja moguće povećati genetsku varijabilnost. Ova istraživanja su zapažena i često citirana u svjetskoj literaturi.
3. Nasljeđivanja i oplemenjivanje pojedinih svojstava kod šumskog drveća
Iz ovog područja M. Vidaković je objavio četiri rada, koji se odnose na njegovu istraživačku djelatnost u Pakistanu. Sa svojim suradnicima Vidaković je izučavao nasljeđivanje visinskog i debljinskog prirašćivanja te pravnost debla kod Dalbergia sissoo Roxb.. Ova vrsta drveta je veoma važna u podizanju irigacionih plantaža i nasada u Pakistanu, Egiptu i Sudanu. Istraživanja su pokazala, da je nasljednost visinskog i debljinskog prirašćivanja utje-cana dobrim dijelom okolinom, a vrlo malo genetskim faktorima, dok je pravnost debla u visokom stupnju nasljedno svojstvo. Ova konstatacija je veoma značajna, kada se ima u vidu, da ova vrsta ima veoma krivudavo deblo.
423
Prema tome, moguće je putem selekcije i oplemenjivanja dobiti tipove pravnoga debla.
4. Međuvrsna hibridizacija i problem inkompatibilnosti
Ovoj problematici prof. Vidaković je posvetio mnogo vremena za svoja istraživanja, a što se vidi po objavljenim radovima. Njegova istraživanja kod roda Larix i Picea su pokazala, da neke kombinacije međuvrsnog križanja daju potomstva veoma bujnog rasta. Hibridne familije nastale križanjem evropskog i japanskog ariša imaju bujniji rast od kontrole tj. čistog evropskog ariša i kod starosti od 8 godina, a taj trend se nastavlja još i kod starosti od 20 godina. Međuvrsni hibridi, koje je autor proizveo križanjem Pan-čićeve omorike sa sitkanskom smrčom, imaju bolji visinski rast od čiste omorike. Veoma perspektivne međuvrsne hibride autor je proizveo križajući Pinus nigra s Pinus densiflora. U njegovim radovima ukazuje se i na postojanje spontanih hibrida između Pinus nigra i Pinus Heldreichii var. leuco-dermis, te imeđu Pinus brutia i Pinus halepensis. Hibridi između brucijskog i alepskog bora perspektivni su za uzgoj na području eumediterana.
Vidaković se intenzivno bavi problemom inkompatibilnosti kod međuvrsnog križanja Pinus nigra i Pinus silvestris. Iz te problematike objavio je sam i koautorstvu veoma vrijedne priloge, koji se citiraju od mnogih stranih autora. Potrebno je naglasiti da se ovom problematikom kod borova, a i općenito kod šumskog drveća u svijetu, bavi veoma mali broj istraživača i da prof. Vidaković sa svojim suradnicima predstavlja jednu od najpoznatijih grupa koje obrađuju taj problem. Istraživanja prof. Vidakovića o toj problematici datiraju unatrag 20 godina. Sistematskim i veoma smišljenim metodskim radom uspio je ustanoviti pojedine faktore inkompatibilnosti, te pronaći metode da se ona savlada. Kod toga su vršena embriološka istraživanja razvoja sjemenih zametaka, kemizma polena, i primjene mentor polena kod hibridi-zacije. Prvo je ustanovljeno, da degradacije ženskog gametofita nastupa prije oplodnje. Korištenjem zračenog polena dolazi do promjene kvantitativnog sadržaja šećera u polenu. Za uspjeh križanja veoma je važna i kombinacijska sposobnost roditeljskih parova. Kao praktičan rezultat ovih dugogodišnjih istraživanja je i u tome što je autor uspio proizvesti hibride između ove dvije vrste borova, a koji imaju bolji rast od čistog crnog bora, te postoji mogućnost da se oni ili njihovi povratni križanci uzgajaju uspješno na našem krškom području.
5. Izučavanje problema sjemenarstva
Profesor Vidaković je obrađivao dva problema, a to je vegetativno razmnažanje putem cijepljenja i reznica i podizanje sjemenskih plantaža. Autor je dz ove problematike napisao i veći broj stručnih radova. Profesor Vidaković je prvi u Jugoslaviji započeo izučavanjem problema sjemenskih plantaža, a isto tako bio je aktivan i na popularizaciju, kao i radovima oko njihovog podizanja. Danas u SRH imamo oko 25 h sjemenskih plantaža, koje su sve podignute pod rukovodstvom i uz sudjelovanje Prof. Vidakovića. Istraživanje metoda cijepljenja evropskog ariša su primijenjenog karaktera, ali ti rezultati su poslužili kod daljnjih radova na podizanju klonskih sjemen-
424
skin plantaža u nas. Što se tiče ideje o stimulaciji cvatnje u sjemenskim plantažama autor je u svom radu, koji je tiskan i na njemačkom, prikazao tu mogućnost ako se one podižu južnije od prirodnog područja rasprostranjen]a vrste. Količina i intenzitet sunčanog osvjetljenja utječu na povećanje cvatnje i plodonošenja. Ispravnost ove ideje se potvrdila i time što su Danci kasnije podigli eksperimentalnu sjemensku plantažu u Africi, a Šveđani u Francuskoj.
Profesor Vidaković objavljuje svoje radove u domaćim časopisima: Glasnik za šumske pokuse, šumarski list, Šumarstvo, Acta Biologica, Acta Pharma!. Jugoslavica, Topola, Genetika, Anali za šumarstvo i dr. Rasprave koje su imale šire značenje publicirao je u vodećim časopisima u inozemstvu. Tako je u Silvae Genetica objavio 4 rada, u Radiation Botany jedan rad, u Experientia jedan rad, Soz. Forswirtschaft jedan rad. U zbornicima od međunarodnih skupova, simpozija i kongresa publicirano je 6 Vidakovićevih radova, a u izdanju FAO publikacija 7 radova.
Profesor M. Vidaković je od 1970. godine urednik časopisa »Anali za šumarstvo«, koji izdaje JAZU. Kao urednik uspio je okupiti za suradnike u časopisu najeminentnije stručnjake iz genetike i oplemenjivanja šumskog drveća iz mnogih država Evrope i Amerike. U okviru te djelatnosti posebno su vrijedne monografije o genetici važnijih evropskih vrsta šumskog drveća. Za publiciranje monografija prof. Vidaković je zadužen od strane IUFRO.
Profesor Vidaković je veoma aktivan u Međunarodnoj uniji istraživalačkih organizacija u šumarstvu (IUFRO). Već 1965. godine organizira u Zagrebu u okviru ove organizacije jedan sastanak u kojemu sudjeluje 35 inozemnih učesnika iz 18 zemalja Evrope i Sjeverne Amerike.
U okviru bilateralne suradnje na znanstvenom polju između Jugoslavije i SAD, M. Vidaković je bio rukovodilac dva projekta, koji su trajali od 1968 — 72 i 1974 — 78, a koji su nakon donošenja završnog izvještaja (78), ocijenjeni od američkih recenzenata kao uspješni. Nakon završenog prvog i drugog istraživalačkog projekta prof. Vidaković sada rukovodi trećim projektom. Projekti su vezani za istraživanje problema inkompatibilnosti kod križanja nekih dvogličavih borova, te za problem masovne reprodukcije proizvedenih hibrida. Od ove faze istraživanja po toj problematici možemo očekivati i značajne praktične rezultate.
Nakon završene specijalizacije u Danskoj i švedskoj 1956. godine M. Vidaković je uporno radio ne samo na istraživanjima iz područja genetike i oplemenjivanja šumskog drveća, već i na uvođenju tih disciplina u redovnu nastavu na šumarskom fakultetu u Zagrebu. To je učinjeno 1958. godine i od tada se te discipline predaju na Fakultetu u formi jednog predmeta pod naslovom Šumarska genetika, a po novom nastavnom programu od 1976. godine pod naslovom Genetika za oplemenjivanje drveća. Zahvaljujući prof. Vida-koviću Šumarski fakultet u Zagrebu je bio prvi u zemlji, koji je uveo u nastavu ove discipline u ovakvom obliku. Danas postoji i nastava III stupnja iz područja Oplemenjivanja šumskog drveća. Dosada su 5-ica kandidata magistrirala.
Kod uzdizanja kadrova potrebno je napomenuti da je prof. Vidaković od osnutka Zavoda za šumarsku genetiku i dendrologiju na Šumarskom fakultetu 1960. godine do danas uspio osposobiti dovoljan broj nastavnog i istra-
425
živačkog kadra na Fakultetu i u Šumarskom institutu Jastrebarsko. Od stručnjaka izvan Zagreba kod prof. Vidakovića su doktorirala dva kandidata, dok je jedan doktorant pri završetku svojih teza. Prof. Vidaković je na zamolbu Šumarskog fakulteta u Sopronu (Mađarska) učestovao u ocjeni jedne diser-tacione radnje iz područja oplemenjivanje šumskog drveća.
Radi unapređenja istraživanja iz genetike i oplemenjivanja šumskog drveća na inicijativu M. Vidakovića osnovana je Sekcija za genetiku i oplemenjivanje šumskog drveća pri Zajednici istraživalačkih organizacja u oblasti šumarstva i drvne industrije Jugoslavije. Prof. Vidaković je bio i prvi predsjednik Sekcije od 1961 — 1970. Njegovom inicijativom organizirani su mnogi tuzemni stručni sastanci i ekskurzije.
Za ova značajna i zaslužena znanstvena, stručna i društvena priznanja, naša iskrene čestitke Akademiku Mirku Vidakoviću!
Prof. dr Ante Krstinić
Na području između Kraljevice i Novog crni bor se iz kultura širi ne samo u grabovo-hrastove šume i napuštene livade nego i na goli kamenjar.
Foto: O. Piškorić, 1976.
426
Šum, list 105:441—1981.
BILANCIRANI RAZVITAK U ŠUMARSTVU I DRVNOJ INDUSTRIJI JUGOSLAVIJE*
Prof. dr Rudolf SABADI, dipl. ing., dipl. oec. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
SAŽETAK. Na temelju opširnih istraživanja autor zaključuje da planirani razvitak sadrži mnoge nekonsistetnosti. Upotrebljavajući razrađene i visoko razvijene metode ekonometrijske tehnike, simu-lacioni model ukazuje da najbolje izvozne mogućnosti leže u šumarstvu i preradi drva, slijedeće mogućnosti daleko zaostaju. Przt-postavivši liberalniju ekonomsku politiku, temeljenu na odlučujućoj ulozi udruženog rada, usmjerenjem investicija u šumarstvo i drvnu industriju, može današnju nepovoljnu situaciju u privredi, opterećenu negativnom bilancom plaćanja, pretvoriti u djelotvornu naprednu privredu.
KLJUČNE RIJEČI: Razvitak — Ekonometrijske metode — Bilanca plaćanja. KEY WORDS: Development — Econometric Methods — Balance of Payment.
UVOD
U »Analizi o mogućnostima i pravcima društveno-ekonomskog razvoja Jugoslavije za period od 1981. do 1985. godine«, izd. Savezni zavod za društveno planiranje, Beograd, Br. 129/38, od 29. dec. 1980. predviđena stopa rasta ukupne privrede će se prosječno godišnje kretati oko 4,5%, industrije 5,0%, izvoza 8,0%, a uvoza 1,0%.
U istoj »Analizi...« predviđena stopa rasta prosječno godišnje u šumarstvu je 2,0%, pilanskoj proizvodnji i proizvodnji drvnih ploča 4,5%, finalnoj preradi crva 6,5%, a proizvodnji i preradi papira 4,0%.
Ako se stope rasta date po granama industrije, te ostalim oblastima projiciraju, dobijamo daleko višu stopu rasta i drugačiju strukturu, od one koju »Analiza...« navodi. Isto tako nije moguće dovesti u logičan sklad npr. raspodjelu društvenog proizvoda s projekcijom rasta pojedinih oblasti. Najveći nedostatak spomenute »Analize .. .« međutim je u tomu, što predviđa da će se razina različitih elemenata finalne potrošnje kretati po dosta neoubi-čajenim odnosima. Kako u spletu mjera, predviđenih za ostvarivanje postavljenih ciljeva nema nijedne koja bi bila do sada nepoznata, a uzevši u obzir dosta slabu djelotvornost postojećih, teško je očekivati da će se raspodjela
* Referat priređen za jugoslavensko savjetovanje: »BILANCIRANJE KAO FAKTOR PRODUKTIVNOSTI«, Skopje, 8. i 9. 10. 1981., u organizaciji Privredne komore Jugoslavije.
427
društvenog proizvoda ostvariti u skladu sa željama izraženim u »Analizi...«, koja je poslužila kao temelj za donošenje osnovnih proporcija Društvenog plana razvoja Jugoslavije za razdoblje 1981 — 1985.
Planiranu strukturu na početku Plana, t j . 1980. i na kraju Plana 1985. godine smo pokušali uz pomoć podataka iz Plana kontrolirati uz pomoć input-output modela, kojeg smo za tu svrhu izveli, prvo za 1980. iz poslednjeg poznatog za 1976. godinu. Rezultati do kojih smo došli i svodna bilanca cjelokupne privrede je takva da je gotovo nemoguće očekivati niti približna ostvarenja, kako pojedinačnih, tako niti globalnih ciljeva koje si postavlja Plan. To nam nije uspjelo postići niti kada smo input-output strukturu i rezultirajuću svodnu bilancu narodne privrede korigirali uzevši u račun pojedinačne projekcije objekata koji su u različitim fazama izgradnje i koji će stupati u pogon tijekom razdoblja od 1985. godine.
Glede bilance plaćanja s inozemstvom Plan razvoja izražen u »Analiza ...« po svemu sudeći ignorira neka svjetska kretanja (stalna tendencija poskupljenja sirove nafte, pooštrenje svjetske energetske krize, krupna strukturna prestruktuiranja privrede u npr. USA, zemljama zajedničkog tržišta i Japanu, rezultirajuća povećanja cijena sirovina iz zemalja u razvoju — pamuka, kave, ruda, itd.). Sve to ne može proći bez odraza na specifičnosti koje se m o-r a j u odraziti na bilancu plaćanja s inozemstvom naše zemlje. Posebno ako se u nas poduzme malo ili ništa za prestruktuiranje, povećanje proizvodnje i povećanje proizvodnosti rada, o čemu »Analiza...« ne govori ili govori najopćenitije, ne ukazujući gdje i koliko, kako i zašto.
Promatrajući međutim kretanja potrošnje uz pomoć ekonometrijskih modela, razvoj tražnje pojedinih grupa proizvoda funkcijama tražnje, dolazimo opet do zaključka, da bi na kraju planskog razdoblja 1981—1985. kriza snabdijevanja kako proizvodnje, tako i potrošnje, ostala ili postala još dubljom. Kvantitativne veličine proizvodnje pojedinih grupa jedva imaju veze jedna s drugom, a sve zajedno po svemu sudeći ne će osigurati skladan razvoj i zadovoljenje potreba za proizvodima svih vidova finalne potrošnje.
U takvoj situaciji smo pokušali projicirati što će se desiti s proizvodnjom u šumskoprerađivačkoj cjelini Jugoslavije ako se ona bude doista razvijala kako to pretpostavlja »Analiza...«, a zatim smo pokušali izraditi kako bi se ta reprodukcijska cjelina trebala razvijati, da bi ispunila svoju društvenu i ekonomsku funkciju, a ta je da se u njoj proizvede maksimum proizvoda uz najmanje žrtve.
1. TRAŽNJA KAO JEDAN OD PARAMETARA U PLANSKOM RAZVITKU NARODNOG GOSPODARSTVA
Uz stope razvoja predviđene Planom razvoja unutar šumsko prerađivačke reprodukcijske cjeline bi došlo do ozbiljnih nedostataka sirovina u planskom razdoblju, a različiti vidovi finalne potrošnje bi ostali nepodmireni. Pilanska prerada i proizvodnja ploča od drva već danas ima ogromne teškoće oko podmirenja potreba sirovinama. Proizvodnja celuloze također ima nepremostive teškoće oko obskrbe sirovinama i danas se uvozi oko jedan milijun m ' prostornog drva, poglavito četinjača, da bi se zadovoljila današnja intermedijarna tražnja. Ako dodamo da je u nas proizvodnja papira ispod
428
razine već današnje, veoma niske potrošnje, očigledno se postavlja pitanje kako ćemo stajati u bliskoj budućnosti, kada tražnja dalje poraste, za što postoje svi uvjeti? Pri tomu moramo voditi računa, da uslijed energetske krize valja računati s daljim porastom potrošnje drva za gorivo, što će još više smanjiti skromne količine takvog drva za preradu u ploče i papir.
Kada bi htjeli da zadovoljimo tražnju koja se očekuje da će biti 1985. godine, stopa rasta proizvodnje šumskoprerađivačke reprodukcije cjeline bi trebala biti oko 10% godišnje, a to bi značilo ne da moramo sjeći 21 — 27 milijuna m» drvne mase već oko 35 milijuna m3. Svima je jasno da to uz postojeće okolnosti niti možemo niti smijemo. Prvo, u veoma kratkom vremenu bismo ostali bez šuma, drugo, pitanje je da li bi povećana sječa bila dovoljno racionalna da dobijemo baš željeni asortiman, ili bi da bi ga postigli, morali sjeći čak i više.
Osim svega, kada bi nam upravo i stajala na raspolaganju drvna masa za preradu veća za 50% od današnje, moramo ustvrditi da nismo u stanju uspješno preraditi takvu recimo novu masu, jer za to nemamo kapacitetne niti kadrovske mogućnosti, da bi to uspješno proveli u kratkom vremenu.
Prema našim računicama, izvoz 2—5 m3 drvne mase u neprerađenom obliku predstavlja, sa svim međuzavisnim djelovanjima, jedno radno mjesto zaposlenog za cijelu godinu manje. Iz toga bi izašlo da se moramo koncentrirati da preradimo svaki m3 iz naših šuma u gotove proizvode. To uostalom nije saznanje koje je dostupno samo nama, jer zemlje koje nam danas isporučuju drvne sirovine (celulozno drvo), pokazuju sve manje dobre volje da bi to činili i u budućnosti, orijentirajući se na njegovu preradu sämi.
Situacija u svijetu glede tražnje za drvom i drvnim proizvodima postaje sve kritičnijom. Drvo i drvni proizvodi spadaju u tzv. proizvode luksuza, kako ih razvrstava teorija potrošnje, budući da svi imaju, osim ogrjeva, elasticitet tražnje u odnosu na realan disponibilni prihod veći od jedinice. Porastom životnog standarda tražnja za drvom i drvnim proizvodima, u nas i u svijetu, unatoč substitutima, raste neproporcinalno, što izaziva i izazvat će do kraja stoljeća ozbiljne manjkove.
Iz toga bismo mogli zaključiti, da ako bi ispunili osnovne preduvjete za isporuke finalnih drvnih proizvoda, papira i prerađevina papira, a koji se sastoje u kvaliteti, cijenama i rokovima isporuke, da bi u budućnosti mogli bez ozbiljnih teškoća isporučivati inozemstvu sve za izvoz raspoložive količine. Pri tomu valja voditi računa da je dugoročni trend u prilog izvozne orijentacije, budući da cijene imaju stalnu tendenciju porasta. Taj porast nije nagao poput onoga sirove nafte, osim toga je povremeno izložen sezonskim i godišnjim oscilacijama (celuloza, papir i piljena građa), ali u dese-zoniranom trendu pokazuje porast koji leži iznad porasta cijena industrijskih proizvoda, a još daleko iznad trenda porasta cijena poljoprivrednih proizvoda.
Izvozne perspektive drva i drvnih proizvoda su daleko najbolje od svih drugih izvoznih alternativa koje ima naša zemlja. Potrebna ulaganja da bi se postigla jedinica izvoza manja su nekoliko puta od slijedeće najpovoljnije alternative: poljoprivrede. Za razliku od poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, drvni proizvodi se izvoze danas, a vjerojatno će se to dešavati i u budućnosti, bez restrikcija, što se ne može reći za poljoprivredne pro-
429
izvode, budući da svaka od zemalja uvoznica ima veće ili manje probleme vlastite poljoprivrede, čak i bez obzira na to u kojoj su te domaće poljoprivrede insuficijentne kod zadovoljenja domaće tražnje. Za razliku od drva i drvnih proizvoda, proizvodi poljoprivrede i nekih industrija, nisu samo u izvozu problemi opskrbe već često puta i vezani u neku vrstu političkih problema, sa svim implikacijama, na koje izvozna orijentacija naše zemlje na druge osim drvnih proizvoda može naići. Za vjerovati je da drvo i drvni proizvodi ne će takvima nikada postati. Iz toga bi se moglo zaključiti, da bi orijentacija na maksimalno korištenje resursa šumarstva i prerade drva u zadovoljenju rastućih domaćih potreba i u maksimalnom zadovoljenju izvozne tražnje, bila racionalna, ako ne najracionalnija, u odnosu na moguće ostale alternative usmjeravanja razvoja.
Uz pretpostavku da će doći do određenih nužnih promjena u načinu privređivanja u nas i stvaranju naglašene motiviranosti za veću proizvodnju, proizvodnost i izvoz, možemo racionalno pretpostaviti da već danas raspolažemo kapacitetnim i kadrovskim mogućnostima, da do 1985. godine udvostručimo izvoz finalnih proizvoda, uz zadovoljenje domaće tražnje, koja će najvjerojatnije biti do 1985. možda čak dvostruka u odnosu na onu iz 1978. godine.
Očekivanja da će potrošnja papira u nas porasti s današnje potrošnje od oko 45 kg po glavi stanovnika godišnje na oko 60 kg do kraja 1985. godine postavlja još jedan ozbiljan problem opskrbe sirovinama već danas insuficijentne proizvodnje celuloze i papira. Uzevši u obzir teškoće koje već danas imamo u obskrbi celuloznim drvom, bez poduzimanja sasvim konkretnih mjera za proširenje sirovinske baze problem obskrbe papirom postat će krajem razdoblja toliko ozbiljan, da će vrijednost uvezenog papira iznositi godišnje> koliko se može ocijeniti, koliko stoji podizanje oko četiri tvornice celuloze kapaciteta iznad 400 to/dan bijeljene celuloze. Po-
T A B L I C A 1
S F R J . 1 S 7 8 . : B I L A N C A
V R S T A P R O I Z V O D A
T r u p c i za p i l j e n j e , F i L t r u p c i , GOO m3 (a ) č e t i n j a č a (b ) l i s t a č a
Ce lu lüzna drvo i d rva za drvne p l o č e , 000 m3
Drvne p loče i f u r n i r 000 m3
C e l u l o z a , 000 t
P a p i r i k a r t o n , 000 t
PROIZVOD NJA
3.957 2.803
1.536
1.172
S05
71£f
UVOZ
2k 103
986
65
157
123
IZVOZ
5 W 5
253
1»»5 32
80
POTROŠNJA
3.976 2.k91
2.269
1.092
730
757
IZVOR: Yearbook of Forest Products, 1961-1972 & 1966-1977, FA0, UN, Rome
430
šumljivanje 100.000 ha brzorastućim vrstama drva kratke ophodnje, s nužnim melioracijama i mrežom putova, ukamaćeno na 25 godina uz 3,5% stoji međutim samo 8,6 milijardi dinara, a moguća proizvodnja materijala među kojem ima i trupaca, pored izvanrednog materijala za celulozu, je oko 22,5 milijuna m3 glavnog prihoda. Još je povoljnije investiranje u konverziju šikara u visoke šume četinjača i listača, s obzirom da se krčenjem šikara može dobiti stanovita količina prostornog materijala za ogrjev i kemijsku preradu drva, odnosno za proizvodnju drvnih ploča.
Prema propozicijama Plana razvoja Jugoslavije, izvoz celuloze i papira, s obzirom na sadašnju i još težu buduću nestašicu u nas, nije prema naprijed istaknutom realna, time će teškoće krajem petogodišnjeg razdoblja postati još težima i postoji ozbiljna bojazan da nas to može navesti na nepro-mišljenost, da bi radi kratkoročnih ciljeva žrtvovali dugoročne — potrajnost šumskih prihoda.
T A B L I C A a
S . F . R . J U G O S L A V I J A : P o v r š i n a š u m a , d r v n a m a s a i g o d i š n j i p r i r a s t ;
Š U M E
U K U P N O
OČUVANE ŠUME
Lis tača
Čet in jača
Mješcui te
DEGRADIRANE ŠUME
L is tača
Čet in jača
Mješovi te
LISNIČHE ŠUME
ŠIKARE
MAKIJE _
P o v r š i n a u
h e k t a r i m a
8,687.74.1
5, <+50.152
3 ,436.620
H57.922
1,555.61D
1,703,521
1,439.599
Bft.335
179.586
218.81* £4
1,211.175
111.OW
"l
D r v n a
m a s a
m 3
983,'+73. 335
63*4,008. 8 H 2
£•21,016.228
77,655.284
3 3 5 , 3 3 H . 2 9 0
111,012.184
85, '+02.951
7 ,055.562
17 ,553.571
7,976.756
29,103.026
1,377.49=
P r i r a s t m 3
21,007.723
17,515.354
9 ,585.215
1,544.356
6 ,435.783
2 ,439 .903
143.219
143.219
356.468
209.629
663.558
79.079
IZVOR: Statistički bilten, Šumarstvo, Br. 321, SZ3, Beograd, 1554.
431
2. SIROVINSKA BAZA I MOGUĆNOSTI POVEĆANJA
Unatoč tomu što se nešto preko jedne trećine državnog teritorija Jugoslavije nalazi pod šumama, ne možemo reći da smo neograničeno bogati drvom. U Tablici 2. smo prikazali šumovitost, drvnu masu i prirast, iz kojeg se doduše ne vidi da li nam je što imamo dosta, sve dok ne usporedimo s potrošnjom. U Tablici 1. dajemo pregled proizvodnje, uvoza, izvoza i potrošnje pojedinih šumskih sortimenata i najvažnijih sirovina za daljnju preradu, za 1978. godinu. Iz podataka te tablice se vidi da je trenutačno najkritičnija sirovina celulozno drvo, ogrjevno drvo onoliko koliko ga ima je potrošeno, s tim da sasvim sigurno nije zadovoljena cjelokupna tražnja. Pored celuloznog drva alarmantna je stavka celuloza, papir i karton. Sve te stavke zajedno predstavljaju potencijalno rastuće manjkove, s obzirom na očekivan porast potrošnje u nas. Ako bi međutim htjeli ostvariti planove za zadovoljenje domaće tražnje kao i izvozne tražnje, situacija postaje upravo dramatska, jer za takve pothvate danas apsolutno nemamo dosta sirovina, a ne ćemo ih imati niti u doglednoj budućnosti, ne poduzmemo li odmah nešto što bi situaciju ublažilo ili problem riješilo. Ocjenu potreba najvažnijih proizvoda polovinom osamdesetih godina dajemo u Tablici 3, kojoj nije potreban nikakav komentar.
T A B L I C A 3
S F H J U G O S L A V I J A 1 3 8 5 . : P r o c j e n a p o t r e b a Š u m s k i h i d r v n i h p r o i z v o d a z a p o k r i ć e d o m a ć e i i z v o z n e t r a ž n j e
V R S T A P R O I Z V O D A
Pilanski trupci listača Pilanski trupci četinjača Ostali pilanski trupci F i L trupci Celulozno drvo Ogrjevno drvo Piljena grada četinjača Piljena građa listača Furnir Šperploče Panelploče Ploče iverice Namještaj u garniturama Komadni namještaj
Jedinica mjere
000 m3
000 m3
000 m3
000 m3
000 rri3
000 m 3
000 m 3
000 m 3
000 rn3
000 m 3
000 m3
000 m3
000 gar. 000 kom.
Količina
<+.202 5.531 76U 998
2.355 £».972
3.736
2.976
399
186
72
1.295
kl*5
31. U 3
432
Prvenstveno bi napori morali biti usmjereni u otvaranje postojećih šuma. Zbog neotvorenosti se u nas siječe neprekidno u pristupačnim šumama, zbog čega velik dio tih šuma više i nisu gospodarske šume, da ne govorimo što znači stalno ulaženje sječom u šume, koja je živa biljna asocijacija. Velika površina degradiranih šuma zaslužuje isto tako pažnju i valjalo bi u njihovu konverziju u visoke šume usmjeriti znatna investicijska sredstva. Sječom i konverzijom tih šuma moguće je u prelaznom razdoblju, bez smanjivanja drvne mase šuma, dobiti znatne količine potrebnih sirovina za preradu, nešto manje za pilansku preradu, a značajne količine drva za ogrjev i kemijsku preradu odnosno preradu u drvne ploče. Uostalom ulaganje u konverziju degradiranih šuma nije u stvari nikakva posebna žrtva — dobija se odmah vrijedan materijal za preradu i postoje mogućnosti da se odmah povećava izvoz.
Isto tako valja usmjeravati sredstva u konzerviju šikara u visoko produktivne gospodarske šume, te u podizanje nasada brzorastućih vrsta drva listača i četinjača kratke ophodnje na slobodnim zemljištima, kojih u SFR Jugoslaviji ima mnogo i koja nisu pogodna za poljoprivredu, ili bi pak njihova melioracija stajala previše u odnosu na očekivane poljoprivredne prinose.
Ako bi svake godine izvršili pošumljivanje oko 20.000 ha takvim brzo-rastućim vrstama listača i četinjača, te ako bi svake godine izvršili konverziju 50 — 80.000 hektara degradiranih šuma i šikara, imali bi dovoljno materijala da svake godine podignemo po jednu tvornicu celuloze, koja bi nam u izvozu omogućila izvanredne devizne prihode, a da pri tomu ne bi morali sistemom subsidija stalno vršiti devalviranje vlastitog rada, kao što to činimo u nizu privrednih grana, koje održavamo pošto-poto. Investicijska sredstva u proširenu reprodukciju u šumarstvu nisu niti dugoročna, što se često navodi kao razlog da se zahtjevi šumarstva odgode u neizvjesnost, niti su nerazmjerno skupa.
3. POKUS ZAMJENOM UVOZA
U znanstvenim istraživanjima realnih mogućnosti razvoja šumskopre-rađivačke industrije u nas izveli smo simuliran pokus zamjene uvoznih količina materijala iz šumskoprerađivačke cjeline iz sadašnjih uvoznih transakcija unutar cjelokupne privrede i došli do zanimljivih rezultata: Ako bi u cijenama 1978. i primijenjeno na odnose 1978. godine zamijenili 2.522,6 milijuna dinara uvoza domaćim izvorima (uz pretpostavku da ih osiguramo — o čemu je bilo riječi u odsječku 2. i uz druge pretpostavke, o čemu će biti riječi u odsječku 4.) postoji mogućnost od polovine 80-tih godina dalje, izvoz šumsko prerađivačke reprodukcijske cjeline dostigne oko 6,0% ukupnog izvoza, što je relativno manje od današnjeg učešća, ali bi takav razvoj dao impuls da odnos uvoz:izvoz cjelokupne privrede od današnjeg 1:0,5 postane 1:1,48. Naravno da tu ima previše pretpostavki, koje je teško ostvariti u kratkom vremenu, ali je pokus vrijedan pažnje, jer bilanciranjem, koje smo vršili u svim ostalim sektorima narodne privrede nismo dobili ni približno tako dobre rezultate.
433
Imajući u vidu da se promišljenim investicijama u drvnoj industriji mogu uštedjeti značajna sredstva, koja su danas mahom neracionalno uložena, uslijed čega se neiskorištenost kapaciteta povećava, pada proizvodnost rada i sredstava, mogu izvjesna sredstva biti usmjerena u šumarstvo na bazi zajedničkog sudjelovanja u dohotku šumarstva i prerade, zatim štednjom u šumarstvu, koje koristeći monopolni položaj nije stimulirano za veću proizvodnju, već svoje potrebe pokriva stalnim povećanjem cijena, moguće je relativno lako, uz pomoć jeftinih kredita ostvariti značajna ulaganja u proširenje sirovinske baze. Takvo proširenje bi moglo uz određene pretpostavke (odsječak 4.) proizvesti izvanredan poticaj na ravnomjeran razvoj cjelokupne narodne privrede, čime bi bio riješen velik dio sadašnjih problema.
Nemamo iluzija da je sve to moguće postići upravo tako kako pokazuju naša istraživanja, već zbog toga što naši ekonometrijski modeli koje smo načinili u istraživanjima, imaju nedostatak da su kruti. S druge strane, kao što smo rekli, ima previše pretpostavaka. No mi smo bar izveli model u kojem smo promatrali međuzavisnost cjelokupne privrede, kao i pojedinačnim bilanciranjem uspostavljali ravnotežu, što se na žalost ne može reći za Plan razvoja Jugoslavije.
4. PRETPOSTAVKE UZ KOJE JE MOGUĆE OSTVARENJE
S obzirom na prethodne odluke najviših partijskih foruma, savjetovanja i pripremnih rasprava te zaključaka Kongresa samoupravljača, može se zaključiti da će u ostvarenjima oko formuliranja ekonomske politike postepeno dolaziti do sve većeg i potpunijeg afimiranja udruženog rada kao činitelja privrednog odlučivanja i do postepenog napuštanja vođenja i donošenja mjera ekonomske politike, gdje je sve ili ponajviše odlučeno unaprijed i najčešće izvan udruženog rada.
Jedna od pretpostavki da bi se mogli ostvariti rezultati na kojima počiva naš ekonomski model prikazan u prethodnom odsječku (samo u-kratko) počiva na tomu, da smo socijalistička zajednica u kojoj je proizvodnja temeljena na društvenom vlasništvu, a da se poslovne odluke moraju potvrđivati na tržištu. Takav samoupravnim, tržišni socijalizam je opravdan ekonomski, on je ujedno najhumaniji vid društvenih odnosa među ljudima. To bi trebalo značiti da će u okvirima globalne politike razvoja, globalno usvojenih načela raspodjele, udruženi rad biti taj koji će na osnovu poznavanja tržišnih prilika, donositi poslovne odluke o proizvodnji, raspodjeli, distribuciji dobara, i on će koristiti prednosti koje donose dobre poslovne odluke, snositi posljedice loših. Udruženi se rad i do danas uvijek postavljao s ciljem da maksimizira dohodak, t j . on je stalno nastojao da optimalizira proizvodnju. U uvjetima koji su međutim omogućavali stalne preraspodjele društvenog proizvoda, koje nisu uvijek počivale na radu i proizvodnosti, rezultat je bio padanje proizvodnosti i padanje proizvodnje. Pored toga su postajale i postoje mogućnosti monopola, koje su dalje doprinosili padu proizvodnosti.
Još jedna od posljedica miješanja u poslovne odluke izvan udruženog rada bila je tendencija kratkoročnosti u poslovanju, a to je posljedica, koja
434
se odražava dugo vremena iza kako su prestale djelovati sile koje su je predodredile, i očituje se u sporom prilagođivanju na strukturnu usklađenost koju valja postići kada sistem ekonomskih mjera počne favorizirati dugoročnost, visoku i kvalitetnu proizvodnju i objektivizira mjerila proizvodnosti i raspodjele. S tim se je u modelu računalo.
Sistem zaštite domaće proizvodnje danas je elaboriran upravo do absur-da. Zaštićeno je sve i sva, i u neku ruku je to bilo kompenzacijom udruženom radu, koji nije imao mnogo toga reći, da bar nije morao, kada već vegetira, strahovati od konkurencije.
Zaštita domaće proizvodnje mora biti naglašenija tamo gdje je mnogo međusobno konkurirajućih proizvođača jednog ili substitutnih proizvoda, manja ili nikakva, gdje je broj proizvođača malen ili gdje je samo jedan. Samo slobodna utakmica među samoupravno organiziranim proizvođačima može podslicati veću proizvodnju i proizvodnost rada. Pretpostavka da se to ostvari je da udruženi rad jedini može donositi investicijske odluke, jer ako to u ime njega donese netko drugi, udruženi je rad taj koji snosi posljedice ako su te odluke ekonomski neopravdane, i samoupravljanje postaje negacijom. Slobodno konkurirajući proizvođači, uslijed djelovanja zakona ponude i tražnje na tržištu veoma brzo ograničavaju cijene svojih proizvoda na razinu koja je opravdana s obzirom na društveno potreban rad. Kontrola cijena, izvan udruženog rada, preuzimajući na sebe određivanje cijena, oslobađa udruženi rad odgovornosti za poslovni neuspjeh.
Udruženi rad najbolje poznaje tržišne prilike, ukupan volumen tražnje koji mu može pripasti uz određene uvjete. Miješanje na tržištu izvan udruženog rada može doprinjeti samo poremećajima, koji obvezuju da se provode mjere saniranja, otpisivanja poreza, povećanja volumena kredita za određene robe i si., što doprinoi kratkoročnosti u orijentaciji, a kratkoročna tržišna orijentacija doprinosi poslovnim odlukama koje najčešće nisu optimalne, i tako se proces nastavlja u vrtnji koja doprinosi padu društvene proizvodnosti, nicanju neproizvodnih institucija koje bi trebale te probleme rješavati.a sve vodi u dalji pad društvene proizvodnosti.
Kada udruženi rad bude na temelju tržišnih prilika, jedini donosio poslovne odluke, problem integracije jugoslavenskog tržišta će se riješiti veoma brzo i povoljno. Najvažnije je dakle osigurati da odluku o investiranju slobodnih sredstava može i mora donijeti jedino udruženi rad, imajući dužnost maksimiziranja dohotka, kao mjerila ispunjenja svoje društvene funkcije. Odluke o investiranju izvan područja gdje se udruženi rad nalazi ne smije prema tomu donositi nitko do udruženi rad, a odnose koji nastaju zajedničkim pothvatima među organizacijama udruženog rada mora na temelju ponude i tražnje regulirati udruženi rad, a ne netko drugi.
5. REZULTATI KOJI BI SE MOGLI POSTIĆI
Prema projekcijama društvenog plana razvoja Jugoslavije, te prema pretpostavkama razvoja kako se on kretao do danas i uzevši u obzir činitelje koji su utjecali na kretanja, odnos industrijske proizvodnje prema ostalim djelatnostima, bi se znatno smanjio.
435
< y j CD
3 o o E ö go
dine
in
dust
rij
ućno
sli
razv
oja
u dr
ugoj
pol
ovic
i os
amde
setih
ko
nkur
entn
og u
voza
u
šum
skop
rera
djiv
ački
m
' M
og
mje
ni
SS?
Jugo
slav
ija
bi s
e pr
išlo
za
i nd ino
ejuzen eu|euji eudn>in
ZOAZj
efuzejj BUJBljpaUlJSJUj
" t l S E i j ^ e t a f p axe^so
C A + s a E L j n g
E f i . i a s n p u ' t
e l i d e d Epe ia jd T B f u p C A Z T O I d
S A j p
s p e j a j d E u ' e u i j
Ega-rđ yxuAjp srupaAz-jojd f
spEj3j:d E^suejTd
1— • »
i — ^ ^
r- ao co CD t n >-* H ^ (^ w J i n ca J H o> w j <-» a j CM -T .-» u"* - j t> m ~* K I f\
- J i n
INJ .-(
17.^
6
58.2
83
5.70
7
1,1
37
.29
0
6.95
7
772.
120
16.1
.71.
16.8
63
3.93
3
61.2
.233
4.1,
87
1.5.
929
H üT r . CO O H CM r-v cn PS čo m KO * H - * : u ) CM r"i - J o i*o t> -^r m w C J 4 [^ ry LT
CM r~ 5.
392
11.3
1.1
6.61
2
252.
567
3.87
1
371.
734
179 1.0
55
3.46
2
1.93
2
1.. 0
7b
3.15
8
3.98
8
24.0
39
992.
1.32
302
366.
678
CT> rO -H o> CT* r* i n cr> m CM - J CM
t n J - CM rO J ffl J iD
13.5
75
929
15.9
79
2.U
93
2.25
8
2Q2
i 30
5
U. 7
69
11.M
il
5.07
2
OJ na c-'U > -H a tn a . —<
—< u ro ra ^ a a . , r n tn
nj "H a •-* o . t-, c
ra u *-' u rtj u OJ ci m r j oj u u --* r̂5 ^ d U OJ u a . c o - ^ u .,-* r-. > a - ra -̂> CL c: rc cn OJ
-3 --H rü "u m — i : o *-» e *•* --1 ..-< u ui 3 m OL u . a. O ><n a
o
m
n •n tn
CM
in
r j
m
m UD
»
„-i
o CT> ro
S rO ro
a
=3 a .
ec
X ac
M
L to C
So cm 3 **• - ÜI
3 0
CM i—)
ro
t n m
0>
U3 -s uO CO
i n
s CO
r> CM a CM UD
fO ro C^
t n m
a ro
ro
-J"
o o
a ac
s • t/r» =D ac O
ca o
fO
t n
8 t n
CM CD
r> CM
a CM
CO ~3
m t n
o
a
a rO
o
CM
fO
m cn CM
CT* CM
U3 r - 4
ro
a ro
fO
a
r> m t n
r o
CM
33
i n o
i n
t n IO m
CM
CO CM cn - j
-T CM
CM i n
CD
«3
CO
1—
436
Ako bi se ispunile pretpostavke koje smo naveli u odsječku 4. i ako bi usvojili npr. varijantu razvoja koju smo ukratko opisali u odsječku 3. dobili bi optimaliziran razvoj kojeg za 1985. godinu prikazujemo u tablici 4 u obliku input-output modela cjelokupne privrede.
Ne treba isticati da bi za industriju to bio novi poticaj da se uključi u međunarodnu podjelu rada, što je moguće međutim samo ako ima visokokvalitetnu proizvodnju, koja je u cijenama konkurentna, te u svim drugim uvjetima, uključujući složenije odnose od kupoprodajnih. Posebno su tu velike šanse kod razmjene sa zemljama u razvoju, iako prema istraživanjima, postoje ozbiljne mogućnosti za razvoj intenzivne razmjene s razvijenim industrijskim zemljama, posebno u Evropi.
U Tablici 4 prikazani rezultati istraživanja prikazuju u sektoru »Ostala industrija« sve industrijske grane osim pilanarstva, proizvodnje drvnih ploča, finalne prerade drva, proizvodnje celuloze, papira i prerade papira, koje smo sektore izdvojili zbog posebnog interesa istraživanja realnih razvojnih mogućnosti šumskoprerađivačke reprodukcijske cjeline. U sektoru »Ostale djelatnosti« su osim šumarstva sadržane sve ostale proizvodne djelatnosti osim industrije. Mi smo u istraživanjima međutim ispitali svaku granu posebno, ali prikaz je jednostavniji i pregledniji u manjoj tablici.
Na prvi pogled rezultati izgledaju nevjerojatni, što je i razumljivo, ako uvažimo dosadašnje performanse privrede. U Tablici 4 su prikazani rezultati dobiveni iz modela input-output, kombinirani s ekonometrijskim istraživanjima kod predskazivanja razvoja privrede, uzevši u obzir velik broj endogenih i egzogenih varijabli kod formuliranja makromodela. Kod potrošnje su procjene vršene također pomoću funkcija tražnje za osobnu potrošnju, opća potrošanja procjenjivana je kao sastavni dio makro-ekonomskog modela, investicije su također procjenjene iz makromodela, a izvoz je procjenjivan na temelju izvozno-uvoznog input-output modela za neke evropske zemlje te USA, dok su druge procijenjene skupno.
6. OSTALI RESURSI
Od ostalih neophodnih resursa koji su na raspolagnju ili ih treba stvarati u šumsko-prerađivačkoj reprodukcijskoj cjelini u prvom redu su kadrovi i njihova stručnost. Kapaciteti u preradi drva, mehaničkoj i kemijskoj, iskorišteni su svega oko dvije trećine, prema nekim ocjenama i niže. Iz toga bi se moglo zaključiti da postojeći stručni kadar isto tako nije u potpunosti iskorišten, da ima mjesta povećanju proizvodnje, izvoza i povećanju proizvodnje, izvoza i povećanju proizvodnosti živog ljudskog rada. Ako bi u kraćem vremenu bile ispunjene pretpostavke koje smo naveli u odsječku 4., pojavit će se najvjerojatnije potrebe za bolje obrazovnim kadrom iz područja dizajna, marketinga, komercijalnih djelatnosti i ekonomista šumara i ekonomista--drvnoindustrijskih stručnjaka, koji su educirani na području ekonomike poslovanja, optimizacije tehnoloških procesa, istraživanja tržišta, razvoja proizvoda i si. Na sreću međutim, kapaciteti naših fakulteta i visokih škola su takvi, da mogu u prvo vrijeme postdiplomskom nastavom, a s vremenom i u dodiplomskoj nastavi obrazovati potrebne kadrove u relativno kratkom
437
vremenu, tako da vjerojatno, uz pretpostavku dobre motiviranosti, u kadrovskom pogledu ne bi bilo ozbiljnijih problema da se ostvari ambiciozniji proizvodni, izvozno orijentirani program kakav se ovim radom predlaže.
Rekli smo da kapaciteti nisu dovoljno iskorišteni, pa uz minimalne investicije u modernizaciju i uklanjanje uskih grla, nije nerealno očekivati da se proizvodnja može povisiti, ocjenjujemo do kraja razdoblja, uz nabrojane pretpostavke, čak i dvostruko. Kako je za očekivati da će se velik dio pretposta-vaka iz odsječka 4. ostvariti, problem stabilizacije će najvjerojatnije dobiti drugačiju kvalitativnu dimenziju. Naime, pri današnjim uvjetima poslovanja, akcije ka stabilizaciji usmjerene su na smanjenja, npr. investicija, ali ne i na njihovo bolje iskorištenje, za koje postojeći sistem mjera ekonomske politike i raspodjele društvenog proizvoda ne stvara motiviranost. Taj se problem mora riješiti sam po sebi u drugim uvjetima, u kojima udruženi rad ima jedini pravo da donosi poslovne odluke i za njih odgovara, na socijalističkom tržištu.
7. ZAKLJUČAK
Šumsko-prerađivačka reprodukcijska cjelina u Jugoslaviji će, zahvaljujući šumovitosti zemlje, rastu tražnje za drvnim proizvodima u svijetu i mogućnostima da u relativno kratkom razdoblju poveća površine pod šumama, otvaranjem šuma komunikacijama, konverzijom degradiranih šuma i sličnim zahvatima, koji ne zahtijevaju nemoguće visoka sredstva, značajno doprinijeti napretku cjelokupne narodne privrede, ubrzanom i stabilnom razvoju.
Uz pretpostavke da se shvati da je investicija u proširenje šumskih resursa jedna od najboljih među investicijskim alternativama, takav bi pothvat bio poticajem racionalnom razvoju cjelokupne narodne privrede.
Dalja pretpostavka za takvo optimalno postizanje cilja je da se stvori mogućnost da udruženi rad zaista bude jedini činitelj kod donošenja poslovnih odluka, što će stvoriti povoljnu ekonomsku klimu za integraciju cijele zemlje u jedinstveno tržište.
LITERATURA:
S a b a d i , R„ (1978): Analiza ostvarenja investicijske razvojne politike u drvnoj industriji i industriji celoloze i papira, Zagreb, RZDP.
S a b a d i , R., (1979): Drvna industrija u SRH 1976—1985., Zagreb, RZDP. S a b a d i R., (1979): Industrija proizvodnje i prerade papira u SRH, Zagreb,
RZDP. S a b a d i , R., J a k o v a c , H.: Realne mogućnosti razvitka šumsko-prerađivačke
industrije u nas, Zagreb, Bilten ZIDI, 1980, 8(6): 1—95.
438
The Balanced Development in Forestry and Timber Industry of Yugoslavia
S u m m a r y
On the basis of extensive investigations the author concludes that in the planned development there are numerous inconsistencies. Using elaborated and highly developed econometric technique, a simulated model shows that the best export possibilities lay in forestry and timber industry, all the other lagging far behind.
Assuming more liberal economic policy, based on the decisive role of the associated labor, by directing investment into forestry and timber industry may turn the present unfavourable economy, burdened by the negative balance of payment, within short time into an efficient and advantageous one.
Otok Hvar kod Jelse: alepski bor naseljava se na napuštene vinogradske površine. Intenzivnijim pošumljavanjem ovom vrstom može se za kratko vrijeme proizvesti
celulozno drvo na području crnikinih šuma.
439
ERATA CORRIGH
NOVE SPOZNAJE O MORFOLOGIJI I BIOLOGIJI JELINA MOLJCA IGLIČARA
U članku doc. dr K. Opalički tiskanom u Šumarskom listu 1—2, 1981. pod naslovom: »Nove spoznaje o morfologiji i biologiji jelina moljca igličara Agry-resthia fundella F. R. (Lepidoptera Tineidae)« pogrešno je otisnut tekst na strani 57. prvi redak umjesto teksta: »Duljina tijela jajne gusjenice je 0,1 — 0,12 mm«, treba stajati: »Duljina tijela jajne gusjenice je 1,0—1,2 mm. Umjesto teksta iza fotografije prvi redak: »Prema vlastitim zapažanjima i mjerenjima dužinama jajeta je 0,04 — 0,05 mm, širina 0,02 — 0,03 mm«. Treba stajati: »Prema vlastitim zapažanjima i mjerenjima duljina jajeta je 0,4 — 0,5 mm, širina 0,2 — 0,3 mm..«
Na strani 62. »Summary« umjesto teksta: »Shape, 0,04 — 0,05 mm in length 0,2 — 0,03 mm in Width«, treba stajati: »shape 0,4 — 0,5 mm, in length 0,2 — 0,3 mm in Width.«
U NEKOLIKO REDAKA. . . .
U Šumarskom listu br. 4—6/1979. J. Kišpatić, M. Glavaš i B. Cvetković izvje-stili su o napadu gljive Coryneum cardinale na čempres u našem području. U časopisu »Hortikultura«, br. 4/1980, str. 40. D. G r g u r e v i ć saopćio je o uspješnom suzbijanju ove bolesti na području Splita. Tokom 1980. na tom području prskano je 15 100 stabala s Benomylom uz dodatak nekih insekticida nakon čega je prestalo daljnje sušenje grana i »čempresi opet bujaju svojim poznatim počešljanim zelenim grančicama«. Prskanje stabala izvršilo je poduzeće »DEZINSEKCIJA« iz Rijeke.
440
Sum. list 105:427—1981
REZULTATI POKUSNE SADNJE BILJAKA ALEPSKOG I PRIMORSKOG BORA (PINUS HALEPENSIS Mili. i P. MARITIMA
Dur.) GOLOG KORIJENA I U POLIETILENSKIM TULJCIMA
Mr. Ante TOMAŠEVIĆ, dipl. inž. šum. Zavod za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu
SAŽETAK. U radu su iznijeti rezultati pokusne sadnje alep-skog i primorskog bora za obje vrste s biljkama golog korijenja (klasična sadnja) i s biljkama uzgojenim u polietilenskim tulj-cima. Pokus je pokazao prednost sadnje biljaka uzgojenih u polietilenskim truljcima ne samo po uspjehu primanja nego i po prirastu tokom prvih 5 godina, (op)
UVOD
Komparativna pošumljivanja klasičnog sadnjom u polietilenskim cijevima obavili smo na području ŠUMSKOG GOSPODARSTVA »ZADAR« ZADAR, šumski predjel »ZATON« 1975. god. Ova istraživanja imala su za cilj da se utvrdi razlika uspjeha pošumnjivanja, odnosno preživljavanja presađenih biljaka te razlike visinskog prirasta u periodu 1975 — 1979. god., dakle kroz razdoblje od pet vegetacijskih perioda.
Pokus je postavljen zahvaljujući susretljivosti i razumjevanju ŠUMSKOG GOSPODARSTVA »ZADAR« ZADAR, pa ovom prilikom toplo zahvaljujem svim radnim ljudima ŠUMSKOG GOSPODARSTVA »ZADAR« ZADAR. Posebno bi zahvalio kolegama šumarskim tehničarima ŠIMI BAKOVIĆU i DUJI TURORU, koji su mi pomagali kod terenskih radova. Kod statističke obrade podataka pomagao mi je kolega ing. NIKOLA LUKIĆ te i njemu zahva-ljem na pomoći.
Kada govorimo o pošumljivanju krša moramo se podsjetiti da je organizirani rad na tom plemenitom i korisnom poslu započeo još u prošlom vijeku, tj. 7. svibnja 1878. god., kada je u SENJU osnovano »NADZORNI-ŠTVO ZA POŠUMLJIVANJE KRŠA«. Od tog dana pa sve do današnjih dana ovaj pionirski rad odvijao se vrlo stidljivo, gledamo li to kroz površinu koju smo kroz cijelo jedno stoljeće pošumili. Prema A. HORVATU (6) za 80 godina rada na pošumljivanju krša uspjelo se pošumiti samo 1,05% krša Jugoslavije. Pod predpostavkom da smo i narednih dvadeset godina po-šumljivali istim tempom, tada bi smo za 100 godina rada pošumili svega 1,3% krša. Ovaj podatak nam govori da smo za proteklih 100 godina veoma malo
441
uradili na osvajanju kraških goleti. Kad bi smo uzeli u račun one površine koje je za protekli period uništio požar, novoosnovane kulture bi se još više smanjivale.
Razlozi za ovako male osvojene površine na kršu leži u činjenici što se sve do konca drugog svjetskog rata nije vodilo računa o socijalno-eko-nomskim mogućnostima žitelja krša, te u načinu izvođenja radova na pošum-Ijavanju.
Prva pošumljivanja, prema broju preživjelih biljaka, bila su vrlo slaba. U vremenu od 1879. god. do 1918. god. smatralo se velikim uspjehom ako je od posađenih biljaka preživjelo 30 — 35% (6). Period od 1918. god. do 1945. god., dakle period između dva svjetska rata i ratni period, dao je nešto bolje rezultate te se uspješnim pošumljivanjem smatralo ako nam je preživjelo 45 — 50% sadnica. Poratno razdoblje u samom početku također ima mali postotak preživjelih biljaka i kreće se od 50 — 57%. No šumarski stručnjaci poratnog vremena usavršavaju tehnologiju rada i uspjeh se kreće od 70 — 90%. Današnji stupanj tehničko-tehnološkog procesa rada na pošum-ljivanju krša garantira nam uspjeh od 90%, pa čak i 100%- ako se koristimo suvremenim dostignućima naše šumarske znanosti i prakse.
RAD NA TERENU
Pokusnu plohu na području ŠUMSKOG GOSPODARSTVA »ZADAR« ZADAR postavili smo u šumskom predjelu »ZATON«. Ploha je osnovana na tipičnom krškom terenu. Ovakav teren možemo svrstati u kategoriju 4 — 5 (10), što će reći da su edafske prilike veoma teške. Površina plohe iznosi 1 ha, dimenzije 100 x 100 m. Ploha je tz. »LATINSKI KVADRAT«, što nam omogućuje praćenje i statističku obradu podataka. Plan pokusa donosimo u prilogu, a iz njega se vidi raspored sadnje po vrstama i načinu rada. Ploha je razdjeljena u 16 jednakih polja na kojima su kopane rupe dimenzija 40 x 40 x 40 cm. U iskopane rupe, prema planu pokusa, sadili smo alepski bor (Pinus halepensis Mili.) i primorski bor (Pinus maritima Mill.) sa sadnicama uzgojenim u polietilenskim cijevima promjera 6,3 cm, a visine 28 cm. Debljina stijenki polietilenske cijevi iznosila je 0,05 mm. Tuljci su punjeni sa zemljom crvenicom i stajskim gnojem u omjeru 80 : 20. Zemlja i gnoj dobro su izmješani i tom smjesom punjeni su tuljci. U tim tuljcima, politetilenskim cijevima, uzgojene su sadnice alepskog i primorskog bora i u času sadnje bile su stare 1 godinu dana. Iste vrste uzgojene su u rasadniku na klasičan način, bez tuljaka, te smo s njima izvršili sadnju. Starost ovih biljaka bila je također 1 godina. Dakle, sadnja na terenu je vršena s navedenim vrstama na klasičan način i sadnicama uzgojenim u tuljcima. (Vidi plan pokusa)
Alepski bor sađen je u polietilenskim cijevima, tuljcima, odnosno kon-tenjerima i tom tehnikom je zasađeno 255 sadnica, tretiranje »C«. Klasičnom sadnjom zasađeno je alepskog bora 254 sadnice, tretiranje »A«.
Primorski bor je zasađen u polietilenskim cijevima 250 sadnica tretiranje »D« i klasično proizvodenim sadnicima 253 biljke tretiranje »B«. Na cijelom hektaru zasađeno je 1012 biljaka, od čega 1/2 otpada na alepski bor za druga 1/2 na primorski bor.
442
^o vrstna /A^i fTJ£tf/LO / ;ČOOOO
• • /WJsiina saci/ya <sfepsÄop
+ + Sadnja pnmorsAo<p öor^ u +
D i . po/ieft/ey>sAtm ct/evi/na
Ah Sadn/a alepslop ćona u A A po/ietiiensAim ci/evtma o o Mten'čoa Satd/y<a pn/norsA'O^ oBo 6ar*
u o a o o o o o o o e a a o o o » • • o e o o o © o o o o o e o . o o « t, v o e • o e « « c o * a • 0 * 0 * 0 0 0 » O O f c O Ü O »
TI + + + + + + + + + 4 4 4 + + + -+ 4 4 4 4 4 4 + 4 + + + 4Q+ 4 + 4 4 4 4 4U+ 4 + 4 4 4 4 4 + + + + 4 + 4 4 4 + 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4
A A AÄ^AA A A A A A A A A A A A A A A AA AA A A A A.A A A A A A A ALA A A A A A A A A A AA A A A A A A A A AA A A A A A A
o o o o o o o o
2o o o o O 0 o o 4 4 4 4 4 4 4 4
34 4 4 4 + 4 4 +
o o o o o o °B° o o
o O o o o o o o o o O 0 o o
4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4D4 + 4 4 4 4 4 4 + 4 + + 4
4+-4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 + 4 + 4 + 4 4 4 + + +
AA A & A A A A AA A4 A A AA A A A A A A A A , A A A A.A A A A ^A A A ACA A A A A A A A A A A A AA A A A A AA A A A A A A A A
A A A A A A A A A AA A A A A A A A AA A
A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A ACA A A A A A A A A A A A A A
o o o © o O O o o o o o o o o o o o o, o o o o o o
o o o o o o o o o A A A A A A A A o o o o o o o o
o o o o o o o o o •
o o o © o o o o o o c o o o
• • • c o o o • O • O O O O 9 O 0 0 0 0 0 • » o c,o o o • • • o o • o e e • o o o o • • o o o o o • • o o o o o
o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o
o o o O O O o o o o o o o o o o
o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o
4 4 + 4 4 4 + + 4 4 4 4 4 4 4 4 + + + + + + 4 4 4 4 4 4 + + + + 4 4 + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + 4 4 4 + + + +
o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o
o o o o o o o o o o o o o o o o
4 + 4 + 4 + 4 I-+ + + + 4 + 4 + + + 4- + + I+I-+ + + 4Q4 + •!• + + + 4 4 + + 4 + 4 4 4 + + 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 + 4 + 4 4 4 4 + 4 A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A AAA A A A A A A A A A A A A A A A A • • • • o o o « • • • • • c o o • • • • • • 0 0 • « • • © o o e • • • »A» O O 6. • • • • O O O O • • • • • • • • • • • • e o e e
Kopanje jama i sadnja obavljeni su u proljeće (ožujak) 1975. god. Odmah nakon sadnje izmjerena je visina svake sadnice, startna visina; visine sadnice mjerene su i na koncu svake vegetacione periode od 1975—1979. godine.). Ova mjerenja vršena su u prosincu mjesecu za navedene godine, a tom prilikom smo ustanovili i koliko je sadnica preživjelo.
Broj promatranih individua u svakom tretiranju dovoljno je velik što će reći da smo za svaku vrstu i tehniku rada imali zaista veliki broj jedinki, što ovom istraživanju daje određenu težinu.
443
POSTOTAK PRIMLJENOSTI SADNICA Tabela 1
vrs ta godina
Poč. s t a nje I I I . 1975
1975 1976 1977 1978 1979
A
0,992
0,785 0,769 0,766 0,766 0,766
B
0,988
0,133 0,133 0,125 0,125 0,125
C
0,996
0,984 0,976 0,972 0,972 0,972
D
0,976
0,898 0,875 0,871 0,871 0,871
LEGENDA A * klasična sadnja alepskog bora B « klasična sadnja primorskog bora C - sadnja alepskog bora u polietilenskim cijevima D » sadnja primorskog bora u polietilenskim cijevima
i ioo
so
i n v '
. . . • • : . .\X
- , — . ; ; , • , ! - •• 1 _ _ _ 1
—
_ - i —
flraf
, o
. ^ B
— - ; — i — _ _
1
»• 1975 1976 1977 1978 1979
444
VISINSKI PRIRAST Tabela 2 - Graf 2
v v r »t a
godina^
1975 1976 1977 19 78 19 79
A
6 , 8 7 5 2 5 , 6 7 5 34 ,100 4 8 , 4 0 0 3 6 , 7 0 0
B
3 ,950 10 ,925 17 ,125 26 ,975 31 ,650
C . :•:
1 3 , 4 75 38 ,200 4 2 , 3 7 5 4 9 , 4 7 5 4 0 , 9 50
D
5 , 7 7 5 15 ,450 23 ,700 3 0 , 3 2 5 4 8 , 0 0 0
LEGENDA A B klasična sadnja alepskog bora B _ klasične sadnja primorskog bora
- C = sadnja alepskog bora u polietilanskim cijevima D = sadnja primorskog bora u polietilenskim cijevima
ih(cm)
SC
A0
30 •
20
10
Grsf Z
tS75 1975 1ST? 1976 1979
Princip »LATINSKOG KVADRATA« sastoji se u tome da u jednom redu i koloni ploha jedno tretiranje srećemo samo jednom. Na taj način najbolje izbjegavamo eventualne nejednakosti tla i druge ekološke čimbenike, te se predpostavlja da je svako tretiranje imalo podjednake uvjete na terenu. Ovakav način postavljanja pokusa omogućuje nam uspoređivanje uspjeha
445
preživljavanje posađenih biljaka kao i praćenje visinskog razvoja za svako tretiranje, što je i bila svrha ovog istraživanja.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Nakon petogodišnjih opažanja i mjerenja na terenu dobili smo rezultate primljenosti, preživjelih sadnica, i njihovog visinskog prirasta. U tablici
i
ISO
IX
00 -
«0 -
Itgtnda: A - klasična, sadnja a laps kog bora B -C -
klaaična sadnja primorskog bora — sadnja altpskog bora u poliatilan-akim eijevina
E - sadnja primorskog bora u pollstl-lsnskin cljsvima
Graf J
0! *7ć 1377 «73 «73
446
1. i graf 1. prikazujemo postotke preživjelih biljaka za svako tretiranje za period od pet godina (1975 — 79. god.). U tablici 2. i graf. 2. donosimo tabelarni i grafički prikaz visinskog prirasta za svako tretiranje, dok u tablici 3. graf. 3. prikazujemo broj primljenih, odnosno preživjelih, biljaka za svako tretiranje i za svaku godinu istraživanja.
BROJ PREŽIVJELIH SADNICA U POKUSU PO GODINAMA Tablica 3
vrsta godina
Poč. stanje III. 1975.
1975 1976 1977 1978 1979
A
254
201 197 196 196 196
B
253 34 34 32 32 32
C
255
252 250 249 249 249
D
230
230 224 223 223 223
Iz navedenih tabelarnih i grafičkim prikaza uočavamo da je sadnja alep-skog bora u poletilenskim ciljevima (kontenjerima) dala najbolje rezultate, tretiranje »C«, gdje je broj preživjelih biljaka iznosio 97,2% na koncu pete vegetacije. Mortalitet je bio vrlo malen i iznosio je tek 2,80%.
Klasična sadnja alepskog bora, tretiranje »A« dala je slabije rezultate u pogledu preživljavanja zasađenih biljaka. Ovim načinom rada polučili smo uspjeh od 76,6% na koncu pete vegetacije, dok je mortalitet iznosio 23,40%.
Sadnja primorskog bora u tuljcima omogućila je uspjeh u preživljavanju posađenih biljaka sa 87,10% na kraju pete vegetacije, dok je mortalitet iznosio 12,90°/o. Tretiranje »D«.
Sadnja primorskog bora na klasičan način tj . s golim žiljem, dala je vrlo slabe rezultate i tu je preživjelo tek 12,5% na kraju pete vegetacije. Mortalitet je dakle bio vrlo visok i iznosio je čak 87,50%. Tretiranje »B«.
STATISTIČKA ANALIZA POKUSA U LATINSKOM KVADRATU Prikaz prosječnog visinskog prirasta po redovima i kolonama
Tablica 4
Red
1. 2. 3. 4.
Ukupno kolone (T0)
I
30,9 21,4 25,7 40,3
118,3
II
h 22,0 34,4 30,9 17,7
105,0
Kolona III
36,8 30,3 22,4 26,2
115,7
IV
18,7 243 35,9 28,7
107,6
Ukupno redovi (Tr)
108,4 110,4 114,9 112,9
446,6
447
Prikaz visinskog prirasta po tretiranjima* i redovima Tablica 5
Tretiranje*
A B c: D
I
30,9 18,7 36,8 22,0
II
30,3 21,4 34,4 24,3
Red II I
h 30,9 22,4 35,9 25,7
IV
28,7 17,7 40,3 26,2
Tretiranja ukupno (Tt)
120,8 80,2
147,4 98,2
446,6 (T)
Sredina Tretiranja
30,20 20,05 36,85 24,55
Tretiranja predstavljaju vrstu drveća i način sadnje.
Analiza varijance Tablica 6
rt • — i C
n 3 § 'S
Ukupno Redovi (blokovi) Kolone Tretiranja Pogreška
ß 'S li C/3 cn
15 3 3 3 6
Sum
a kv
adra
ta
(SK
)
680,300 6,065
30,315 632,950
10,970
Sred
nje
kvad
ratn
o od
stup
anje
(S
KO
)
2,022 10,105
210,983 1,828
rt C 3 ča * *
N
1,11 5,53
115,42
Tab l ičn i F
5 % l°/o
4,76 9,78 4,76 9,78 4,76 9,78
Da bi se ustanovilo koja se vrsta i koji način sadnje signifikantno razlikuju, proveden je Duncan-ov test. Podaci tog testa nalaze se u tabl. 7.
Duncan-ov test Tablica 7
ss. M 55
O
C — B C — D C — A A — B A — D D — B
rt M ~ rt ßü
16,8 12,3 6,7
10,2 5,7 4,5
0 .
4 3 2 3 2 2
2,01 (sig.) 1,98 (sig.) 1,91 (sig.) 1,98 (sig.) 1,91 (sig.) 1,91 (sig.)
O
of 3,12 (sig.) 3,04 (sig.) 2,89 (sig.) 3,04 (sig.) 2,89 (sig.) 2,89 (sig.)
448
Iz svega iznijetog može se zaključiti slijedeće: — Analizom varijance latinskog kvadrata vidljiva je velika signifikantna
razlika između tretiranja, — Duncan-ov test nam pokazuje signifikantne razlike između obiju vrsta i
oba načina sadnje, a može se uočiti da je tretiranje C (alepski bor u tulj-cima) dalo najbolje rezultate primljenosti sadnica i visinskog prirasta. Što se tiče visinskog prirasta alpeskog i primorskog bora (tabela 2. graf.2.)
uočavamo da je visinski prirast najbolji kod alepskog bora sađenog u poli-etilenskim cijevima. Posebno pada u oči da je u prve tri godine života očita razlika između visinskog prirasta biljaka posađenih u polietilenskim cijevima i biljaka posađenh na klasičan način, s golim žiljem. Nadalje je evidentno, da su se biljke posađene u polietilenskim cijevima brže snašle u novoj sredini te da i nakon pete vegetacije prednjače u visinskom prirastu. U našem pokusu kulminacija visinskog prirasta alepskog bora bila je u če-vrtoj vegetaciji za obje tehnike rada, što je za predpostaviti vezano uz biološka svojstva ove vrste.
Primorski bor zaostaje u visinskom prirastu kod obe tehnike rada u odnosu na alepski bor za prvih pet vegetacionih perioda, no međutim iz našeg pokusa proizlazi da kod ove vrste još nije nastupila kulminacija visinskog prirasta, što također dovodimo u vezu s biološkim osobinama ove vrste. I kod primorskog bora tehnika pošumljivanja u polietilenskim cijevima, kontenjerima, pokazala se je kao bolji način rada i prema postotku preživjelih sadnica i prema visinskog prirasta. Sigurno je, da će doći do izjednačenja visinskog rasta obiju vrsta u našem pokusu obzirom na tehniku sadnje, no za pionirske radove na pošumljivanju krša i uopće za pošumljivanje od velike je važnosti da baš u prvim godinama života sadnica brzo starta, jer joj to garantira i veće izglede da se održi na životu u veoma nepovoljnim klimatskim i edafskim prilikama kakove vladaju na kršu. Ako bi smo se pitali zašto je to tako, tada možemo reći da biljke sađene u polietilenskim cijevima (kontenjerima) posađene na teren ne trpe »ŠOK« i ne gube vrijeme za adaptaciju na nove uvjete sredine. Drugim riječima rast nadzemnog i pod-zemenog dijela biljke se ne prekida, što nije slučaj s biljkama sađenim klasičnim načinom, dakle s golim žilama.
ZAKLJUČCI
Prema dobivenim rezultatima na terenu, te nakon statističke obrade terenskih podataka možemo izvući i neke zaključke, a to su: — Pošumljivanja na kršu, a sigurno i na drugim terenima, poželjno je vršiti
u kontenjerima, baliranim sadnicama, a izbjegavati sadnju s golim žiljnim sistemom, tz. klasičnu sadnju.
— Iz naših rezultata evidentno je da je postotak preživjelih biljaka posađenih u poletilenskim cijevima i alepskog bora i primorskog bora daleko veći od sadnje s golim žilama.
—• I razvoj biljaka u visinu za prvih pet vegetacionih perioda nedvojbeno govori u prilog sadnje u polietilenskim cijevima.
— Kako kontenjerska sadnja kod nas zauzima sve više maha, nužno je ispitati, tj. istražiti, oblik i veličinu kontenjera za područje našeg krša, jer
449
su kontenjer i s jevernih tehnologija pr i lagođeni posve d rug im k l imatsk im uvjet ima.
— Nameće se po t reba da se istraži mogućnos t p r imjene mehanizaci je kod pošumlj ivanja krša , j e r je m o d e r n a tehnologija ob rade tla na k r š u u pol jopr ivredne svrhe pokazala da za to pos to je mogućnost i .
— Pr is tupi t i p l anskom uzgoju sadnog mater i ja la , p r i m j e n o m suvremene tehnologije za indus t r i j sku proizvodnju sadnica.
LITERATURA
1. B a l e n , J. Naš goli krš, gospodarska pitanja s naročitim obzirom na pošum-ljavanje, Zagreb 1931.
2. F A 0 : Les methodes de platantions forestieres en zones arides, Roma 1957. 3. H o r v a t , A.: Neki problemi i nedostaci pri ipošumljavanju, Narodne država,
ožujak 1948. 4. H o r v a t , A.: O gustoći sadnje na degradiranom kršu, napose o alepskom
boru, Šum .list, 1951, str. 8—10. 5. H o r v a t , A.: Osvrt na tehniku pošumljavanja degradiranih površina sad
njom biljaka i perspektive njezinog razvoja. Šum. list, 1961, str. 5—6. 6. H o r v a t , A.: Melioracije degradiranih šumskih terena svezak I KRŠ, Zagreb
1965. (skripta). 7. J e d i o w s k i , D.: Tuljci od politetilena za uzgoj sadnica. Šum. list, 1961, br.
1—2. 8. K l e p a c , D.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojtuna. Zagreb, 1963. 9. P i š k o r i ć, 0 . Pošumljavanje krša (skripta Srednje šumarske škole za krš
u Splitu), Split, 1957. 10. P i š k o r i ć , O.: Splitski normativi za radove na pošumljavanju krša. Šum.
list 1961, br. 1—2. 11. P r a n j i ć , A.: Biometrika, (skripta), Zagreb 1979. 12. P r o d a n , M.: Forstliche Biometrie, München, 1961. 13. S t e e l , G. D. — T o r r i e , J. H.: Principles and procedures of statistics, New
York 1960. 14. Š a f a r, J.: Uzgajanje šuma, Zagreb, 1963.
The Results of Experimental Planting Aleppo Pine and Cluster Pine (Pinus halepensis Mill, and Pinus maritima Dur.) of Naked Roots an in the
Polyethylen Bags
S u m m a r y
The author discusses the results of experimental planting Aleppo pine and Cluster pine (Pinus halepensis Mill, and P. maritima Dur.) of naked roots (the classic method of planting) and in the Polyethylen bags (containers). The experiment was carried out according to the principle of »Latin square«. The Cluster pine was planted under »A« using the classic planting method, and under »C« in the Polyethylen containers.
Table and figure 1 show the survival of plants, expressed in percentages, in the time-span 1970 — 1979. Table and figure 2 show an average height increment. This experiment proved that the survival of plants was more successful and the height increment bigger in the Polyethylen bags during the first five years.
450
Sum. list 105:451—1981.
KOLIČINE NITRATA U BUNARSKIM VODAMA SLAVONIJE I BARANJE
Dr Ignac MUNJKO, viši znanstveni suradnik, CDO — Zavod Birotehnika, Zagreb
Edo LOVRIC, dipl. inž., Republički zavod za zaštitu zdravlja SR Hrvatske, Zagreb
Prof. dr Zlatko PAVLETIC, Priirodoslovno-matematioki fakultet u Zagrebu
SAŽETAK. U radu su prikazani rezultati istraživanja količine nitrata u bunarskim vodama šest općina Istočne Hrvatske. Ta su istraživanja pokazala, da samo voda u 8 mjesta od ukupno ispitanih 181 zadovoljava higijenskim uvjetima, (op)
U V O D
U cilju izučavanja methemoglobinemije u ravničarskim područjima SR Hrvatske 1972. godine počela su sistematska istraživanja nitrata u bunarskim vodama u mnogim mjestima Slavonije i Baranje. Ta istraživanja bila su obuhvaćena »PROJEKTOM 02*512-1« a financirala ih je EPA iz USA. Dobiveni rezultati djelomično su referirani na konferecijama »Zaštite 75« i »Zaštita 76« (1, 2).
Važnost ispitivanja nitrata u bunarskim vodama i njihov utjecaj na zdravlje djece i odraslih naglašena je i u literaturi (4). Također su poznate i količine i tipovi umjetnih gnojiva koja se proizvode u Jugoslaviji (Kutina, Pančevo) te količina koje se stavljaju u tlo kao izvor hranidbenih elemenata (N, P, K, C i Ca) za određenu biljnu kulturu (3).
PODRUČJE ISTRAŽIVANJA
Bunarske vode koje smo ispitivali nalaze se na području slivova rijeke Save (Općine Đakovo, Vinkovci i Županja), Drave (Općine Beli Manastir, Osijek i Valpovo) i Dunava (Općina Vukovar).
Ovdje ćemo dati kratak pregled nekih manjih slivnih područja rijeka koje se ulijevaju u Savu, i Dunav na području istočne SR Hrvatske sa osnovnim karakteristikama5.
451
SI. 1. Bunar i 2 reni bunara u selu Ladimirevci (ulica M. Gupca 58), u kojima se stalno mjeri vodostaj podzemnih voda.
Foto: I. Munjko, I9S0.
Bosut je lijeva pritoka Save. Potoci Biđ i Berava, koji dolaze s istočnih padina Dilj-gore i Krndije, sastaju se kod mjesta Cerne i tvore rijeku Bosut. Karakteristike Bosuta su vrlo spor i krivudav tok rijeke, zbog neznatnog pada, ispresjecan mnogim kanalima za odvodnjavanje. Stoga je Bosut prirodni kolektor za odvođenje prostornog vodoplavnog sistema. Oborinsko područje Bosuta iznosi 2.913 kms. Godišnje su oborine H — 720 mm, a efektivne oborine E — 218 mm. Srednji proračunati protok 20,1 m3/s. Otjecajni koeficijenat 30,3%. Najveći zagađivači Bosuta su industrije Vinkovaca (kožara, klaonica i tekstilna industrija) koji ispuštaju otpadne vode.
Prema nekim našim ispitivanjima vode Bosuta su blago alkalne (pH vrijednost se kreće od 7,5 do 7,8), sadrže ekstraktibilne tvari u CCU od 1,8 do 10,3 mg 1, fenole od 0,00 do 24,6 mikrograma/1, KPK od 27,0 do 65,0 mg 0-./1, BPK., od 2,2 do 6,9 mg 02/l, NBK 100 od 1500 do 24.000 i druge parametre.
Našička rijeka izvire u gori Krndija kod sela Seona i nakon 28 km toka utiče u rijeku Vučicu kod Našičkih ribnjaka. U brdovitom dijelu svog toka prima više potočića, a od Našica do ušća ravničarska je rijeka s protokom od 0,15 m-Vsec. Nakon kiša nosi suspendirane čestice s površine tla, što je karakteristika i ostalih rijeka ovog kraja (Karašice, Vučice) (6). Najveći njen zagađivač je kanalizacija iz Našica, koja se nepročišćena ispušta u vodotok oko 0,3 km uzvodno od cestovnog mosta na cesti Našice — Donji Miholjac.
452
Prema naših podacima njezine su vode blago alkalne (pH 7,7 — 8,0) sadrže ekstraktibilne tvari u CCL, od 0,6 do 4,3 mg/l, fenole do 10 mikro grama/l, KPK od 54,0 do 192,0 mg 0*/l, BPK od 2,1 do 4,3 mg 0*'l, NBK/100 od 24 do 24.000 i fosfate od 0,2 do 3,3 mg P04 /1 .
Vuka je desna pritoka Dunava, dužine 120 km. Izvire u gorju Krndije kod sela Paučja, a utječe u Dunav kod Vukovara. To je ravničarska rijeka, na koju je vezano nekoliko umjetnih kanala za melioraciju zemljišta od kojih je najveći Bobotski kanal. Poslije kiša vodotok Vuke se zamućuje zbog suspendiranih čestica tla i podignutog mulja s dna korita rijeke.
Prema analizama njezine su vode blago alkalne (pH od 7,5 do 7,9), sadrže ekstrabilne tvari u CCL, od 0,6 do 7,7 mg/l, fenole do 38 mikrograma/1, KPK od 15,7 do 61,2 mg (tyl, BPK od 0,8 do 6,5 mg OVI, NBK/100 od 150 do 240.000, te fosfate od 0,1 do 2,7 mg PO4/I.
Ovaj kratki prikaz nekih površinskih voda Slavonije izložen je sa dva razloga — da se vidi njihov (djelomičan) sastav, koji treba češće kontrolirati, a i njihova uloga prirodnih kanala koji prima otpadne vode iz domaćinstva, industrije te sa obrađenih i neobrađenih poljoprivrednih površina.
METODA RADA
Bunarske vode za određivanje nitrata i bakteriološku čistoću uzimali smo iz označenih bunara u pojedinim mjestima općina: Beli Manastir, Osijek, Đakovo, Valpovo, Vukovar, Vinkovci i Županja u određeno vrijeme (1973, 1974. i 1975. godine u mjesecima 1, 2, 3, 5, 7, 9 i 11, a 1980. samo 7. u mjesecu).
Određivanje nitrata u bunarskim vodama općine Beli Manastir tokom svih sezona u 1973. i 1974. godini, prikazani kao minimalne i maksimalne vrijednosti
Tabela 1.
Mjesto Godina i broj 1973.
bunara 1974.
Kneževo (3)
Duboäevica (3)
Topolje (3)
Gaj ići (2)
Draž (3)
Minimalne
proljeće
12 — 282 53 — 270
1 —1.225 0,1— 970
0,3— 245 0,2— 283
245 — 875 11 —1.125
15 — 128 43 — 180
i maksimalne vrijednosti nitrata NO:» mg/l tokom sezona ljeto jesen zima
42 — 199 52 — 320
0,1 — 1.800 0,3—1.180
0,1— 348 15 — 405
205 — 800 61 —1.130 34 — 128 68 — 205
28 — 201 5 — 260
0,1 — 1.325 2 —1.142
0,1 — 179 0,4— 306
78 —1.475 39 —1.186
20 — 260 42 — 181
55 48
5 1
2 3 7
75 47 41
— 305 — 278
— 1.200 — 1.313 — 226 — 305
—1.106 —1.180
— 200 — 187
453
Mjesto Godina i broj 1973. bunara 1974.
Podolje (3)
Popovac (3)
Branjina (3)
Branjin vrh (4)
Sumarine (3)
Beli Manastir (3)
Karanac (3)
Kozarac (3)
Čeminac (1)
Petlovac (3)
Novi Bezdan (1)
B. P. Selo (3)
N. Nevesinje (1)
Majske Međe (1)
Bolman i N. Dolm. (4)
Jagodnjak (3)
Ugljes (3)
Švajcarnica (3)
Minimalne i maksimaln mg/l tol
proljeće ljeto
120 — 825 96 —1.040 105 —1.255 122 —1.356
25 — 315 47 — 482 97 — 558 147 — 567
190 — 548 252 — 645 250 — 750 275 — 390
11 — 575 2 — 490 7 — 710 180 — 662
112 — 460 95 — 626 59 — 725 71 — 703
21 — 676 37 — 232 65 — 500 84 — 922
195 — 660 250 — 560 330 — 405 295 — 520
256 — 780 160 — 432 142 — 265 160 — 390
65 — 113 110 — 113 90 — 106 107 — 135
71 — 400 113 — 577 92 — 602 88 — 513
34 _ 62 40 — 75 52 — 246 67 — 70
340 — 530 430 — 664 326 — 915 575 —1.033
31 — 76 33 — 112 5 — 7 4 — 5
30 — 152 30 — 67 86 — 116 111 — 150 19 — 286 19 — 380 41 — 241 82 — 330 67 — 265 91 — 375 100 — 365 106 — 370 10 — 32 0,8— 14 0,3— 8 0,0— 4 20 — 71 64 — 124 6 — 72 18 — 78
vrijednosti nitrata NOj m sezona
jesen zima 78 —1.545 140 —1.330 130 — 390 95 —1.580 60 — 560 100 — 532 94 — 592 108 — 607 145 — 730 246 — 800 286 — 736 246 — 816 7 — 670 1 — 282 4 _ 824 9 — 686 53 — 593 165 — 680 72 — 715 46 — 725 53 — 593 48 — 700 61 — 480 46 — 513 180 — 976 123 — 775 260 — 860 432 —1.080 82 — 366 230 — 582 142 — 785 142 — 363 71 — 130 130 — 143 72 — 81 90 — 105 66 — 542 95 — 630 61 — 791 82 — 470 51 — 71 52 — 56 29 — 24 55 — 65 266 —1.100 390 — 792 339 — 942 305 — 890 6,5— 112 36 — 76 2,9— 34 6 — 7
105 — 180 140 — 152 147 — 150 95 — 140 33 — 476 18 — 400 48 — 235 62 — 305 86 — 520 113 — 360 120 — 630 109 — 406 5 — 64 15 — 123 0 — 3 2 2 — 8
25 — 246 26 — 120 11 — 116 17 — 80
454
Mjesto Godina Minimalne i maksimalne vrijednosti nitrata N 0 3 i broj 1973. mg/l tokom sezona bunara 1974. proljeće ljeto jesen zima
N. Čeminac (3)
Darda (3)
Podunavlje (1)
Kozjak (1)
Tikveš (3)
Batina (3)
Zmajevac (4)
Suza (3)
Knez. Vinogradi (3)
Kotlina (3)
Kamenac (2)
Grabovac (3)
Lug (3)
Vardarac (3)
Kopačevo (3)
Bilje (3)
73 — 333 61 — 322 60 — 358 51 — 434
0,5— 280 5 — 235 0,6— 325 8 — 330
5 — 8 3 — 8 9 — 1 5 8 — 1 2
65 — 68 68 — 132 65 — 91 90 — 180
10 — 150 2 — 156 1 — 91 12 — 273
56 — 750 122 — 700 105 — 730 12 — 640
18 — 301 13 — 295 13 — 342 126 — 538
12 — 340 12 — 220 12 — 454 130 — 730
63 — 295 69 — 132 42 — 200 75 — 287
87 — 184 59 — 250 70 — 200 105 — 340
93 — 150 105 — 113 240 — 260 240 — 375
95 — 220 42 — 210 63 — 180 186 — 315
98 — 308 84 — 332 132 — 333 180 — 365
72 — 290 123 — 240 79 — 205 145 — 230
48 — 528 50 — 600 53 — 665 53 — 775
113 — 220 130 — 310 140 — 295 221 — 500
61 — 640 60 — 442 51 — 574 59 — 430 3 — 541 3 _ 370 4 — 270 0,6— 320
3 — 8 2,6—76 10 — 26 0,9— 15
17 — 65 12 — 68 7 — 130 13 — 65
1,6— 42 8 — 179 1.3— 235 4 — 5
5,4—1.105 80 — 872 147 — 791 45 — 680
14 _ 2 0 0 18 — 900 15 — 339 11 — 243
14 — 420 5 — 497 20 — 475 4 — 475
36 — 214 86 — 220 52 — 245 40 — 200
77 — 275 66 — 230 82 — 265 69 — 180
240 — 325 220 — 302 197 — 225 260 — 424
100 — 200 90 — 160 23 — 216 67 — 183
118 — 310 129 — 479 115 — 260 126 — 416
92 — 216 98 — 238 85 — 200 85 — 178
92 — 634 31 — 603 188 — 650 106 — 626
155 — 340 26 — 246 71 — 170 160 — 272
455
Određivanje nitrata i nitrita u bunarskim vodama općine Osijek u siječnju, ožujku, svibnju, srpnju, rujnu i studenom 1973. 1 1974. godine Vrijednosti nitrata i nitrita
date su samo kao maksimalne i minimalne. Tablica 2.
Mjesto Godina i broj 1973. bunara 1974.
Erdut (3)
Dalj (3)
Aljma.š (3)
Sarvaš (3)
Belo Brdo (3)
Nemetin (3)
Osijek (3)
Tvrđavica (3)
Podravlje (3)
Tenja (3)
Silaš (3)
Palača (3)
Lastovo (3)
Ernestinovo (3)
Petrova Slatina (1)
Minimalne i maksimalne vri nitrata mg NO3/I
zima — proljeće — ljeto
0,3 0,1
0,1 0,0
235 153
35 18
363 301
45 26
190 161
35 3
3 3
209 192
220 155
173 97
190 210
139 51
299 296
245 730
301 440
1.450 1.610
1.115 2.140
580 754
373 300
860 1.200
485 315
116 225
425 597
391 513
249 375
635 1.150
439 736
496 410
0,1
0,0
106
10
223
34
40
50
3
116
99
122
116
65
260
230
245
1.325
1.215
476
265
657
135
113
630
408
231
235
401
390
jednosti Maksimum nitrita
— jesen mg NO2/I
0,5 5,9
0,1 0,0
110 147
9 20
295 288
18 27
150 130
9 21
5 13
180 82
39 85
34 78
180 231
78 231
245 288
233 235
243 235
1.105 1.753
960 1.155
365 492
38 147
725 590
136 235
145 231
368 295
395 295
246 219
500 520
504 520
432 339
0,067 0,080
0,034 0,036
0,085 0,170
0,058 0,067
0,034 0,034
0,085 0,058
0,085 0,085
0,085 0,085
0,170 0,170
0,080 0,172
0,085 0,047
0,080 0,034
0,170 0,047
0,085 0,023
0,007 0,080
456
Mjesto Godina Minimalne i maksimalne vrijednosti Maksimum i broj 1973. nitrata mg NO3/I nitrita bunara 1974. zima — proljeće — ljeto — jesen mg N02/1
Šodolovci (31)
Kopriva (1)
Jovanovac (3)
Paulin Dvor (1)
Divoš (1)
T. Antunovac (3)
Hrastin (3)
Vladislavci (3)
Dopsin (1)
Beketinci (1)
Vuka (3)
Cepinski Martinci (3)
Cepin (3)
Josipovac (3)
Livana (1)
Višnjevac (3)
22 7
,469 588
63 29
292 241
63 15
93 49
399 426
277 125
290 295
255 206
122 3
34 63
33 63
60 48
308 105
114 94
29 21
521 1.300
410 410
355 395
92 109
1.050 580
1.750 1.200
1.050 1.020
382 595
293 340
1.185 754
763 532
908 532
492 930
392 295
885 830
26
232
66
192
73
97
410
133
210
226
92
43
39
35
260
132
33
416
305
240
75
275
960
760
297
246
990
295
405
375
351
625
31 9
496 695
52 62
250 235
23 45
23 56
356 463
66 172
376 340
120 208
53 4
37 29
4 52
28 71
155 188
105 104
426 27
508 763
133 763
275 260
88 71
428 295
1.155 2.827
515 679
443 463
231 270
860 486
1.030 260
665 520
387 340
240 230
306 463
0,007 0,034
0,080 0,080
0,034 0,058
0,017 0,000
0,058 0,034
0,058 0,058
0,170 0,067
0,058 0,080
0,034 0,023
0,023 0,034
0,170 0,023
0,034 0,047
0,170 0,848
0,058 0,080
0,000 0,000
0,034 0,058
457
Određivanje nitrata i nitrita u bunarskim vođama općine Đakovo za zimski, ljetni i jesenjski period 1973. i 1974. godine.
Vrijednosti nitrata date su samo kao maksimalne i minimalne.
Tablica 3
Mjesto Godina Minimalne i maksimalne vrijednosti Maksimum i broj 1973. nitrata mg N03/1 nitrita bunara 1974. zima ljeto jesen mg NO3/I
11 295 50 236 5 153 0,034 Krndija (3) 2 3 g 0 2 6 3 9 5 0 0 3 4
~ ~ ~ ~ ~315 730 345 530 275 586 0,034 Punitovac (3) 2 6 0 1 2 Q 0 4 3 m 0 O 4 7
Jurjevac (3)
Josipovac (1)
Tomašanci (1)
Gorjani (3)
Koritna (3)
Semeljcl (3)
Kešinci (3)
Mrzović (3)
85 505 433 745
295 146
265 295 265 345
265 380 280 466
208 600 183 760
160 659 98 915
105 344 71 411
346 416 110 45
236 325 286 197
180 335 286 260
131 613 138 130
88 545 116 104
75 760 70 66
190 0,080 330 0,080
360 0,023 208 0,047
308 0,023 471 0,067
423 0,080 590 0,080
570 0,080 416 0,080
407 0,080 295 0,058
285 0,080 288 0,034
Bračevce (3)
Potjani
Mandičevac (3)
Drenje (3)
Kučanci (1)
Gašinci (3)
343 245 120 92 21 17 20 15
333 280 115 85
646 1.110 410 585 65 66 526 550 350 362 350 464
236
112
30
51
346
115
510
345
88
410
475
447
185 116 98 78 4 9 6 17
360 208 26 130
441 288 340 395 24 40 295 395 464 228 302 238
0,080 0,047 0,017 0,017 0,023 0,034 0,058 0,047 0,034 0,047 0,058 0,058
„ < , . , * 185 560 165 446 105 540 0,034 Đakovačka Satnica (5) 1 4 5 L 0 3 Q 1 3 0 m Q m
566 385 542 388 505 1,690 592 100 130 0,080
295 580 275 496 170 232 455 231
458
Mjesto Godina Minimalne i maksimalne vrijednosti Maksimum i broj 1973. nitrata mg N03/1 nitrita bunara 1974. zima — proljeće — ljeto — jesen mg NO»/l
Vrbica (3)
Farkuševci (3)
Viškovci (3)
Budrovci (3)
Piškorevci (3)
Strizivojna (3)
Slobodna Vlast (1)
Devanjska Varoš (1)
Majar (1)
Đakovačka Breznica (3)
Kondrić (1)
Trnava (3)
Hrkanovci (1)
Svetoblažje (1)
Đakovački Selci (3)
Đakovo (3)
Kuševac (1)
Ivanovci (3)
Široko Polje <1)
166 95
316 257
135 113
111 98
48 46
46 42
85 73
140 101
122 78
1 2
22 29
12 13
15 14
354 335
65 4
200 37
90 100
18 9
115 110
555 788
405 501
266 325
525 740
445 460
189 285
94 201
150 230 146 150
151 340
31 53
342 595
28 23
370 771
418 648 505 724
110 180
420 639
151 320
94
210
88
90
30
40
95
111
100
0,0
30
19
26
245
60
90
140
4
111
400
386
265
327
456
270
112
138
120
196
32
263
26
290
390
375
331
452
120
66 66
155 260
122 94
50 71
16 29
33 71
115 115
110 115 105 104
5 4
24 21
1 8
20 22
338 339
54 52
312 33
111 130
34 42
42 231
416 520
360 339
240 197
490 590
406 395
297 147
175 148
215 130
110 169
193 169
58 35
295 339
22 42
351 376
420 339
500 395
180 147
455 49
115 235
0,013 0,034
0,017 0,067 0,080 0,034
0,848 0,034
0,023 0,034
0,034 0,034
0,000 0,000
0,034 0,067 0,034 0,047
0,034 0,034
0,080 0,058
0,034 0,067
0,023 0,023 0,023 0,017
0,848 0,170
0,170 0,017
0,034 0,023
0,023 0,034
0,034 0,058
459
Određivanje nitrata i nitrita u bunarskim vodama općine Vinkovci u proljeće i ljeto 1975. godine, prikazani kao minimalne 1 maksimalne vrijednosti.
Mjesto i broj bunara ispitanih u 1975. god.
Lipovac (3) Apševci (2) Podgrađc (2) Nijemci (4) Đeletovci (2) Vinkovački Banovci (2) Šiidski Banovci (2) Ilaća (2) Oriolik (3) Slakovci (2) Sremske Laze (2) Jankovci (2) Otok (4) Privlaka (5) Mirkovci (3) Vinkovci (11) Cerić (3) Marinci (2) Rakovci (2) Andrijaäevci (3) Jarmina (3) Ivankovo (5) Retkovci (3) Prkovci (1) Vođinci (3) Novi Mikanovci (2) Stari Mikanovci (3) Korog (2) Podrinje (2) Mrkušica (3) Antin (4) Mlaka (1) Tordinci (3) Ostrovo (3) Nuštar (3)
Nitrati u mg N03/1 minimum — maksimum
proljeće — ljeto
5 3 0 3 2 10 12 20 45 26 33 61 4 6 2 2
104 3 0 3 4 2 4 1 3 47 3 3 9 3 17 — 3 9 29
339 260 66 471 130 12 94 48 295 471 39 94 395 295 130 339 339 198 395 260 295 197 17 3
471 260 471 235 94 942 577 590 396 115 169
30 4 8 10 4 0 11 35 156 40 46 61 4 10 2 5
115 12 3 5 4 4 4 2 4 46 85 6 5 5 16 — 6 12 56
339 260 72 395 115 10 85 85 295 395 56 104 395 260 171 339 339 188 295 231 295 208 33 4
590 231 295 231 54 942
1.359 791 295 115 188
Tablica 4
Nitriti u mg NO2/I minimum — maksimum
proljeće — ljeto
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0
0,014 0,014 0,017 0,004 0,004 0,004 0,002 0 0,014 0,034 0 0,002 0,025 0,014 0,010 0,050 0,010 0,002 0,017 0,017 0,024 0,002 0,004 0 0,017 0,004 0,017 0 0,010 0 0,007 0,014 0,014 0,034 0,002
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0
00,17 0,017 0,025 0,010 0 0 0,002 0,017 0,025 0,014 0,025 0,004 0,017 0,025 0,034 0,500 0,017 0,004 0,025 0,017 0,025 0,020 0,004 0 0,017 0,004 0,007 0 0,017 0,010 0,014 0,134 0,034 0.034 0,017
460
Određivanje nitrata i nitrita u bunarskim vođama općine Županja i Vukovar u proljeće i ljeto 1975. godine, kao minimalne i maksimalne vrijednosti.
Tablica 5
Mjesto i broj bunara ispitanih u 1975. god.
Županja (11) Drenovci (5) ©urić (2) Račinovci (2) Strošinci (2) Soljani (3) Vrbanja (5) Gunja (5) Podi-avski Podgajci (1) Gradište (4) Bošnjaci (5) Ccrna (5) Šuškovci (2) Stitar (3) Babina Greda (5)
Vukovar (5) Ilok (3) Šarengrad (3) Babska (3) Tovarnik (5) Lovaš (3) Mohovo (1) Opatovac (2) Sotin (3) Negoslavci (3) Petrovci (3) Svinjarevci (3) Berak (2) Sremski Čakovci (2) Bokšići (1) Tompojevci (2) Mikluševci (2) Trpinja (3) Lipovača (2) Bršadin (3) : Borovo (3) Pačctin (2) Bobota (3)
Nitrati u minimum —
proljeće
4 3 4 3 4
. . 5 3 2 2 4 4 7
. 9 2 2
25 63 17
360 3
130 75 0 0 4 4
49 329 383 43
108 68 4 4 0
440 4
: 6
679 395 195 188 471 208 340 339
2 339 148 340 339 40
104
98 109 409 607 108 818 171 34
330 409 40
339 548 395 43
236 94
339 560
3 979
5 147
mg ] MOs/1 - maksimum ! — ljeto
5 4 3 0 5 5 3 2 5
11 5
17 14 5 6
27 85 19
339 3
132 76 0 2 4 5
156 330 395 42
143 66 2 7 0
130 5 6
1.556 395 189 171 396 231 340 339
5 339 170 295 339 104 189
130 104 295 578 122 577 171 78
369 471 40
295 577 471 43
339 116 498 471
3 1.473
6 171
Nitriti u minimum •
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
mg : NO,/l — maksimum
proljeće —
0,025 0,034 0,017 0,025 0,010 0,034 0,025 0,010 0,002 0,140 0,017 0,034 0,007 0,007 0,014
0,004 0,004 0,014 0,004 0,000 0,025 0,002 0,002 0,050 0,014 0,014 0,005 0,010 0,014 0,034 0,017 0,010 0,034 0,004 0 0,025 0 0,004
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
ljeto
0,014 0,034 0,034 0,017 0,050 0,025 0,050 0,001 0,002 0,010 0,014 0,020 0,010 0,007 0,017
0,004 0,010 0,017 0,010 0,040 0,010 0,004 0,002 0,050 0,025 0,014 0,020 0,014 0,050 0 0,010 0,004 0,050 0,017 o 0,050 0 0,000
461
Mjesto i broj bunara ispitivanih u 1975. god.
Nitrati u mg NO3/I minimum — maksimum
proljeće — ljeto
Nitriti u mg NOž/l minimum — maksimum
proljeće — ljeto Ludvincd (1) 167 170 161 172 0 0,010 0 0,010 Vera (2) 3 174 6 188 0 0,010 0 0,004 Klisa (1) 65 94 65 90 0 0,004 0 0,004 Opaska: nitrati kada nisu nađeni u tragovima označavali smo ih sa 0
Kretanja zastupljenosti nitrata po mjesecima (1, 3, 5, 7, 9. i 11) u 1974. godini u nekim mjestima općine Beli Manastir
Tablica 6
Mjesto
Duboševica
Podolje
Branjin Vrh
Gaj ići
Topolje
Beli Manastir
Karanac
Uglješ
Darda
Batina
Kopačevo
Bilje
Kneževi Vinogradi
Suza
Nitrati u 1.
siječanj 0,6
1.313
95 1.580
9,0 725
75 1.180
2,7 305
63 513
432 1.080
1,4 8,8
0,6 325
45 680
106 626
160 272
40 200
4,2 475
mg NO3/I, 3.
ožujak
1,1 850
105 1255
7,6 725
11 975
0,11 260
65 500
300 405
0,3 8,0
8,0 330
105 710
53 665
150 290
42 200
12 442
kao minimalne i 5. 7.
svibanj srpanj
0,1 970
105 1.125
180 703
25 1.125
23 283
64 465
295 520
0,0 4,2
8,3 315
105 730
165 626
140 295
45 196
12 454
0,3 1.180
122 1.356
3,5 755
61 1.130
15 401
84 922
410 860
1,1 19
23 328
125 640
53 775
221 500
75 287
130 730
maksimalne 9.
rujan
1,8 1.142
141 390
9,0 824
39 1.160
0,4 306
71 480
325 800
0,0 32
3,6 270
190 786
200 650
135 170
58 245
20 475
vrijed. 11.
studeni
4,3 1.019
130 395
5,3 590
85 1,186
6,4 295
61 463
260 463
6,3 29
85 260
147 791 188 650
71 169
52 197
17 471
462
Određivanje zastupljenosti nitrata i bakteriološkog opterećenja bunarskih vođa u nekim školama u Slavoniji u ljetu u 1980. godine.
Tablica 7.
Mjesto i škola Nitrati
u mg NO3/I Ukupni broj
bakterija •u 1 .ml
Najvjerojatniji broj koliforma u 100 ml
bunarske vode
Bocanjevci OS A. Sabol
Veliškovci OŠ I. Marinković
Belišće OŠ I. Marinković Dječji vrtić
Harkanovci OŠ Đ. Salaj
Ivanovci OŠ Đ. Salaj
Habljanovci OŠ J. Kučinac
Brođanci OŠ J. Kučinac
Bizovac OŠ J. Kučinac
Satnica OŠ Republika Petrijevci
Samatovci OŠ J. Kučinac
šag OŠ Đ. Salaj
Ladimirevci OŠ Republika Petrijevci
Gat domaćinstvo J. Horvat
OŠ I. Marinković
Petrijevci OŠ Republika Petrijevci
3,0
216,0
3,5 12,0
214,0
139,0
67,0
340,0
140,0
144,0
10,0
19,0
14,0
420,0 19
172,0
1160
882
1240 138
840
1360
1
296
136
296
748
336
292
1518 724
191
preko 240
preko 240
preko 240 38
preko 240
preko 240
0
preko 240
380
preko 240
preko 240
preko 240
preko 240
preko 240
preko 240
preko 240
463
Sve analize rađene su u Laboratoriju za ispitivanje voda Republičko* zavoda za zaštitu zdravlja SR Hrvatske u Zagrebu.
Dobiveni rezultati ispitivanja zastupljenosti nitrata i nitrata prikazani su tabelarno kao minimalne i maksimalne vrijednosti.
U svakom mjestu označen je najmanje jedan, najčešće tri, a najviše jedanaest bunara (Županja), Čiji vodostaj najčešće iznosi od 1,5 do 4 5 m sa temperaturama vode od 7 do 12» C.
REZULTATI ISPITIVANJA
U tab. 1 2. i 3. (za općine Beli Manstir, Osijek i Đakovo) date su minimalne i maksimalne vrijednosti, koje su nađene u markiranim bunarima za pojedina mjesta, u svim sezona u 1973. i 1974. godini.
U tab 3 (za općinu Đakovo) nema rezultata nitrata za proljeće ali su zato za sva mjesta općina Osijek i Đakovo date maksimalno nađene vrijednosti mtrita u bunarskim vodama.
U tab. 4. i 5. (za općine Vinkovci, Vukovar i Županju) date su minimalne i maksimalne nađene vrijednosti nitrata i nitrita za proljeće i ljeto 1975 godine. J
SI. 2. Nedovoljno zaštićen bunar u selu Veliškovci; pored bunara bačva s lož uljem.
Foto: I. Mimiku, I980.
464
U Lab. 6. pokušal i smo pr ikazat i dobivene rezul ta te po mjesecima (1, 3, 5, 7, 9. i 11) iz kojih se vidi da vr i jednost i n i t r a t a u n e k i m mjesecima naglo rastu. Naroči to se to vidi npr . za mjes ta Branj in vrh, Gajići, Topolje, Darda, Kopačevo i Suza.
U tab. 7. dat i su najnoviji rezul tat i (ljeto 1980. god.) j ednokra tn ih ispit ivanja b u n a r s k i h voda u nek im školama općine Valpovo, gdje osim povišenih n i t r a ta i m a m o (osim Habljanovaca) vrlo zabrinjavajuću bakter io lošku sliku.
Ako detal jni je pogledamo dobivene rezul ta te u tabl. 1, 2, 3, 4. i 5. za pojedina mjes ta u Baranj i i Slavoniji, vidimo, da ih p r e m a zastupl jenost i n i t r a ta možemo podijeli t i u tr i g rupe i to :
1. Mjesta s koncent rac i jom n i t ra ta u b u n a r s k i m vodama s ta lno u dozvoljenim granicama,
2. mjes ta u koj ima su koncentraci je n i t r a ta s talno (često i p reko 1000 mg NO3 u litri) iznad dopuš ten ih granica od 43 mg NO : i/l,
3. mjes ta u koj ima su koncentraci je n i t r a t a u b u n a r s k i m vodama u n u t a r dopuš ten ih granica (uglavnom javni bunar i u Vinkovcima, Vukovaru i u Županji) dok u is tom mjes tu drugi b u n a r sadrži vrlo velike količine n i t ra ta (i p reko 1000 mg (NO&/1) kao npr . Vuka, čep insk i Mart inci , Duboševica, Gajići, Bat ina i dr .
Svrs tavanjem pojedinih mjes ta u ove tri skupine dobiva se opća slika kvalitete b u n a r s k i h voda za 181 mjes to u 6 općina, (tabl. 8).
Tablica 8 Tabelarni prikaz kretanja nitrata u bunarskim vodama po općinama
1. vode >i kojima se nitrata stalno kreću do 43 mg/l , 2. vode u kojima se nitrati kreću od 0 do preko 43 mg/l , 3. vode, u kojima se nitrati stalno kreću iznad 43 mg/l.
Općina
Beli Manastir Osijek
Vinkovci Vukovar Đakovo
Županja
ukupno
39
31
35
25 36
15
grupa 1.
0
0
3
4
0
1
grupa 2.
16
10
32
11
11 14
grupa 3.
23
21
0
10
25
0
Ukupno 181 8 94 79
V« 100 4,42 51,93 43,65
465
SI. 3. Zbog loše drenaže uz drenažni kanal Pavlovci 3 sela Ladimirevci usjev kukuruza slabo napreduje.
Foto: I. Munjko, 1980.
Gledajući dobivene rezultate kretanja nitrata u bunarskim vodama (od tab. 1 do tab. 7) teško je reći koliko je tu dušične komponente kompleksnih gnojiva, a koliko je nitrata nastalo prirodno ili došlo iz obližnjih đubrišta, što potvrđuje visoke vrijednosti bakteriološkog opterećenja bunarskih voda.
Mnogi bunari iz kojih se voda koristi za piće i jelo ne udovoljavaju osnovnih higijenskim zahtjevima. Našim ispitivanjima zastupljenosti nitrata u površinskim vodama rijeke Karašice i drenažnim kanalima nismo niti približno našli vrijednosti koje nalazimo u bunarskim vodama. Vrijednosti nitrata u Karašici i drenažnim kanalima kretale su se od 0,45 do 9,9 mg
Također želimo napomenuti da su dužine drenažnih kanala u nekim selima vrlo velike, npr. u Ladimirevcima njihova dužina iznosi 65 km, u Petrijevoima 29,97 km, u Bizovcu 16,9 km, itd. Mnogi su od njih preko godine suhog korita (6. i 7), dok se u neke ispuštaju otpadne vode, npr. u Bizovcu vode iz Bizovačkih toplica koje sadrže sumporovodik, barij (32,5 mg/l), stroncij (55,9 mg/l), bromid (2,3 mg/l), jodid (5,4 mg'l), kloride (14.408 mg/l) i druge tvari.
Interesantno je spomenuti da je u okolici Osijeka nađena osim vrele vode (Bizovac) na dubini 1,862 m i nafta u Beničancima. Tu nailazimo sedi-
466
mente miocena, kao što su vapnoviti i pjeskoviti lapori, te laporasti vapnenci prosječne debljine do 1.000 m.
Važno je spomenuti da je kvalitet pitkih voda iz javnih bunara bolji od voda iz domaćinstava u istom mjestu. Tako, npr., u Vinkovcima (tab. 4) u 35 mjesta ispitali smo 23 javna bunara i u svih je kvalitet vode zadovolja-jući, dok je od 79 bunara u domaćinstvima zadovoljilo svega 14 ili 17,7"/».
U Vukovaru je ispitano u 26 mjesta 65 bunara od kojih je ispravno svega 21 ili 32,3°/o. Od 7 javnih bunara jedino u mjestu Babska nalazimo enormne količine nitrata od 360 mg/l.
U Županji smo ispitali 60 bunara od kojih je 25 javnih i svi su ispravni, sa kvalitetnom pitkom vodom, dok od 35 bunara u domaćinstvima za 15 mjesta imamo svega 8 koji zadovoljavaju higijenske uvjete (ili 13,3%).
ZAKLJUČAK
U ovom radu dati su rezultati određivanja zastupljenosti nitrata i ni-trita u bunarskim vodama za 181 mjesto u 6 općina od 1973. do 1975. godine (tab. 1—5).
U svega 8 mjesta Istočne Hrvatske (za općine Beli Manastir, Osijek, Đakovo, Vukovar, Vinkovci i Županja, od 181 (koliko ih je ispitano) koristi se voda u kojoj nitrati ne prelaze MDK od 10 mg N/l ili 43,5 mg NO3/I (SI. list SFRJ br. 5/1980.).
Ovako porazni rezultati stanja bunarskih voda potencirali su vodoistraž-ne radove koji se provode na spomenutom terenu radi saniranja stanja vodoopskrbe u Slavoniji i Baranji u cilju zaštite zdravlja i sprečavanja methe-moglobinemije u male djece.
LITERATURA:
1. L o v r i ć , E., M u n j k o , I.: Određivanje nitrata u podzemnim vodama — općina Našice i Donji Miholjac. Zaštita 75, 32—37. Beograd, 1975.
2. L o v r i ć , E., M u n j k o , I.: Prilog valorizaciji podzemnih i površinskih voda okolice Slavonskog Broda. Zaštita 76, 295—305, Beograd, 1976.
3. Asortiman i primjena umjetnih gnojiva. INA-TPP-Kutina. Narodna tiskara Kutina, 1970.
4. Đ o r đ e v i ć , S., N a u m o v i ć , O.: Nitrati kao zagađivači spoljne sredine. Čovek i životna sredina, 4(1), 48—50. Beograd, 1979.
5. M u n j k o , I.: Određivanje ulja i fenola u vodama SR Hrvatske, te njihov ekološki utjecaj na kopnene i vodene organizme (disertacija). Prirodoslovno-rnate-matički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1976.
467
Continuation of the Observation of nitrate Levels in well Waters of Slavonia and Baranja
S u m m a r y
It is well known that nitrates (NO3) arc an important link in the chain of synthesis of plant tissue. It is also known that the total production of-artificial fertilizers is around 800 000 tons per year.
As a results of the occurence of poisoning by nitrates and the occurance of methamoglobynemia some of the unpublished results of the observations of water quality in the wells of some towns in Slavonia are presented in this paper.
Ušće rijeke Karašice u Dravu kod sela Petrijevci. Foto: I. Munjko, 1988.
468
MAGISTARSKI RADOVI šum. list 105:469—1981.
ESTETSKO-REKREATIVNA I SOCIJALNA FUNKCIJA PARKOVA I ZELENIH POVRŠINA BAGDADA
Mr Mlhsin Khalaf Mahmood, dipl. im. hort.
MIHSIN KHALAF MAHMOOD rođen u Republici Irak, u gradu Sneru 1938. godine, završio je Visoku poljoprivrednu školu 1960. godine u Bagdadu. Od 1961. godine studirao je u Beogradu na Šumarskom fakultetu — odsjek za hortikulturu. Po diplomiranju vraća se u Bagdad, gdje radi u Institutu za Poljoprivredu u odsjeku za hortikulturu. Od 1977 — 1981. godine nalazi se u Zagrebu na šumarskom fakultetu, gdje je završio postdiplomski studij iz » O b l i k o v a n j a p r i r o d n i h i p a r k o v n i h r e k r e a c i j s k i h o b j e k a t a « . Izradio je i obranio magistarsku radnju pod gornjim naslovom, koja je omogućena stipendijom Vlade Republike Iraka.
Podatke, koje je mr. Mihsin K. Mahmood obradio u svojoj magistarskoj radnji rezultat su dugogodišnjeg rada, većim dijelom u Bagdadu, a konačni zaključci su obavljeni u Zagrebu.
Radnja obuhvaća 89 stranica od toga ima 11 grafikona, 4 tabele i 3 slike. Autor je koristio 70 znanstvenih radova. Sadržaj je slijedeći: Predgovor, uvod, područje istraživanja, tlo, küma, vegetacija, drveće i grmlje Bagdada, razvoj zelenih površina Bagdada, funkcije zelenih površina Bagdada, odnos zelenila prema stranim krutim česticama u zraku, funkcija zelenih površina u Bagdadu i njegova podjela po kvaliteti, oborine i stupanj uspjeha vegetacije u aridnim uslovima, površina parkova, zaključak i popis literature.
Cilj istraživanja bio je: snimanje postojećeg stanja dendroflore u parkovima, unapređivanje uzgoja i održavanje, te izbor novih vrsta koje odgovaraju ekološkim uvjetima. Na temelju toga kategorizacija parkova i njihov perspektivni razvoj (te mjere koje je potrebno poduzeti.
Republika Irak obuhvaća ukupnu površinu od 444.500 km2 od čega je gotovo polovica pustinja. Visinsko područje proteže se od morske obale (Arapski zaljev) do 3.380 m. nad. v. (planina Ararat u Kurdistanu). S obzirom na reljefne razlike dijeli se na četiri regije: planinska, gornje ravnice i brežuljkasto gorje, pustinjska visoravan i donja mezopotamija. Bagdad se nalazi u Donjoj mezopotamiji, okružen sa svih strana visokim planinama i visoravnina izuzev ušća rijeke Eufrata i Tigrisa kod Šat el Arab-a.
469
1. U poglavlju » p o d r u č j e i s t r a ž i v a n j a « dati su podaci o tlu, klimi i vegetaciji. Autor je ustanovio, da su tla Bagdana aluvijalna, nastala u doba mezozojka na nadmorskoj visini od oko 33 m. Tla su alkalne reakcije, a velik je problem učešće soli natrija, kalija i magnezija u tlu.
Klima Bagdana je aridna karakterizirana s visokom srednjom godišnjom temperaturom od 30,4° C, velikim dnevnih i godišnjih amplituda (oko 60° C), niske relativne vlažnosti zraka (oko 15%) i malih količina oborina (152 mm godišnje).
Drveće i grmlje Bagdada pripada u polupustinjsku zonu. Utjecajem čovjeka izmjenjeno je tlo, mikro- i makroklimatski uvjeti pa se na tom području nalazi više vrsta drveća i grmlja nego se u uvjetima prave polu-pustinjske zone može naći.
U odnosu na vlažnost tla autor je bilje grupirao u tri grupe i to: —• kserofitno drveće i grmlje, — mezofitno drveće i grmlje, — higrofltno drveće i grmlje.
Unutar tih grupacija autor je dodao dvije daljnje te konačna podjela glasi:
1. suha tla s kserofitnim vrstama drveća i grmlja, 2. suho-svježa tla s kserofitno-mezofitnim drvećem i grmljem, 3. svježa tla s mezofitnim drvećem i grmlje, 4. svježe-vlažna tla s mezofitno-higrofitnim vrstama drveća i grmlja. 5. vlažno-mokra tla s higrofitnim drvećem i grmljem.
Na pojedinim tipovima tala nalaze se sljedeće vrste:
ad 1. t j . na s u h i m t l i m a :
— Acacia cyanophylla Lind. — akacija, nisko drvo, kseromorfna i helio-filna vrsta, ali ne podnosi dugotrajno smrzavanje. Raste brzo;
— Callistemon lanceelatus (Sm.) DC. — kalistemon, nisko drvo koje uspijeva na različitim tlima;
— Callistemon rigidus R. Br. — grm otporan na nepovoljne uvjete, — te Callistemon Miq. C. vitaminalis G. Don.
Iz roda Eucaliptus javljaju se: E. bicolor A. Gunn., E. microtheca F. V. M., koji je otporan na slano tlo te E. rudis Endl., vrsta vrlo otporna na visoke temperature, suhoću odnosno nisku vlažnost zraka i tla.
Na pokusnoj stanici u El. Zafaraniji ispitane su i ove vrste eukalipta: E. alba, E. carynocalyx, E. stuartiana, E. tereticornis, E. melliodora, E.
foecunda, E. sideroxylon, E. robusta, E. paniculata, E. occidentalis, E. citrio-dora, E. rostrata, E. hemiphloia, E. algeriensis.
470
Ispitivanja su pokazala: 1. da podnose različite ekološke uslove (da imaju široku ekološku am
plitudu s obzirom na tlo i vodu, da podnose velike temperaturne razlike, otporni na različite uvjete vlažnosti zraka);
2. otporni su na različite bolesti te gljivična obolenja, lišće je gorkog okusa pa životinje ga ne jedu;
3. brzo rastu, a razmnažaju se generativno, vegetativno i imaju veliku izdanačku sposobnost;
4. imaju razgranato žilište, dobro vežu tlo, te se koriste protiv erozije, a otporni su na vjetar te se koriste za vjetrobrane pojaseve;
5. drvo je važna sirovina u industrijskoj preradi. Na dreniranom tlu, ali osjetljiva na vlagu i hladnoću raste jakaranda
(Jacaranda mimosifolia D. Don.). U Iraku nadalje raste i oko 420 varijeteta palma datulja (Phoenix dac-
tylifera L.) i oko 30 miliona stabala. Varijeteti su različitog habitusa, okusa i boje plodova te sadržaja šećera. Za palme se kaže »Biljke sa glavom u vatri i žilom u vodi«. Dobro podnose sušu, visoku temperaturu, minimalnu vlažnost, zasoljeno tlo. Rod Schinus L. — mastikovo drvo javlja se s nekoliko vrsta: Schinus molle Linn. (drvo 6 — 15 m), heliofitna i kserofitna biljka, Sch. dependens Orteg. (visina 5 m), te Sch. terebinthifolius Raddi.
Od vrsta tuja raste Thuja orientalis L. —obična azijska tuja, koja dobro raste na svakom tlu i sunčanim staništima. Rod Vitex — konopljika zastupljen je sa dvije vrste (Vitex agnus castus L. i Vitex negundo L.), koje rastu na sunčanim terenima, osjetljive su na niske temperature, te stradavaju, ali se brzo regeneriraju, jer tjeraju izbojke iz korijenja. Palma kalifornijska Wasintonija (Washintonia filifera Linden H. Wendl.) dostiže visinu do 30 m i promjer 80 cm, otporna je na sušu i slano tlo, a dobro raste na vapnenastom tlu.
Ad 2. tj. na s uho- s v j e ž i m t l i m a uspijeva ovo kserofitno--mezofitno drveće i grmlje:
— Albizia Julibrissin Durazz (v 9 — 12 m) i A. Iebek Benth. (v 11 m) — albicije, otporne su prema nepovoljnim uvjetima i skromnih zahtjeva za tlo;
— iz roda C up r e s s us nalazi se C. s. var. pyramidalis Nym — piramidalni čempres i C. s. var. horizontalis Gordon — horizontalni, kaloifilne i heliofilne vrste, koje rastu da različitim tlima, osim na močvarnim i slanim, a koriste se za pošumljavanje u krajevima s godišnjim oborinama od 400 i više mm;
— iz roda Hibiscus L. nalaze se dvije vrste i to H. syriacus — grmoliki sljez i H. rasa-sinensis L. Prvi uspijeva na svim osim pjeskovitim zemlji-ština i naraste do 4 m visok, a drugi do 2,5 m (u Kini i do 9 m);
— rod Jasminum zastupljen je s više vrsta i to: J. officinale L. — perzijski jasmin, heliofilna vrsta koja ne podnosi niske temperature, / . nudiflorum Lindl. — rani jasmin, J. kumile L., J. sambac Ait., otporan prema gradskim uvjetima i podnosi dobro obrezivanje;
471
— po jedna vrsta ali s više formi nalaze se Ligustrum vulgaris L. — obična kalina i Myrtits communis L.;
— s po jednom vrstom nalaze se Duranta repens L. — zimzeleni grm do 5 m visok, otporan na prašinu čađu, sumpor i ugljik a dobro podnosi obrezivanje te odlično služi za živicu; Eleagnus angustifolia L. — uskolisna daiina, u obliku grma ili niskog t j . 5—8 m visokog drveta, biomeliorativna vrsta koja podnosi veću koncentraciju soli u tlu ali osjetljiva na prašinu u zraku i visoke temperature; Melia azcdarach L. — melija, drvo visoko do 15 m, zahtijeva dobro tlo, ali ne podnosi veliku koncentraciju soli u tlu; Ulea europea L. — maslina, koja je otporna na negativne gradske uvjete i visoke temperature; Parksonia aculeata — parksonija, koja naraste do 6 m visoko stablo, zahtijeva pjeskovito, šljunkovito i suho tlo, i Tamarix aplylla Karst. — tamarika, koja postiže visinu do 10 m, ima odličnu izbojnu snagu iz panja i žilja a uspijeva na aluvijalnim, glinastim, vapnenim pa i zaslanjenim tlima.
Ad 3. tj. n a s v j e ž i m t l i m a nalaze se ove mezofitne vrste drveća ili grmlja:
— Acacia farnesiana Wild. — akacija visine do 5 m, podnaša hladnoću do — 5« C, a raste na pjeskovitom, pjeskovito-ilovastom tlu, u početku traži navodnjavanje, a kasnije ostane otporna prema suši. Koristi se za zaštitu od erozije i vjetrova te za živicu; Cupressus arizonica Greene — arizonski čempres, podnosi niske i visoke temperature, brzorastuće do 15 m visoko drvo; koristi se za živicu i vjetrobrane pojaseve, drvorede i maskiranje nema zahtjeva na tlo; Dalbergia sissoo, šišam — drvo do 25 m visine, brzorastuće u mladosti otporno na jake i suhe vjetrove i loše uvjete u gradovima, a bolje uspijeva na poroznim pjeskovitim ili ilovastim tlima. Koristi se za vjero-brane pojaseve, drvorede, pojedinačno i u grupicama; Dodonea viseosa Jacq. — dodonija, zimzeleni grm ili drvo, osjetljivo na niske temperature, dobro podnosi obrezivanje te se često koristi za živicu, služi za zaustavljanje pješčanih nanosa; Ficus religiosa Linn. — ficu's zimzeleno do 30 m visoko drvo, brzo raste, dolazi u drvoredima, pojedinačno i u grupicama, traži dobro tlo, a slano ne odgovora. Ima veliku dekorativnu vrijednost, zbog elegantnog habitusa, oblika i boje listova; Gleditsia triacanthos L. — trnovac — američka gledičija raste do 45 m visine, dobro uspijeva; Mortis alba L. bijeli dud, brzo raste ima mnogo formi, koje se razlikuju po obliku, boji lista, obliku krošnje i plodova; Pinus halepensis var. brutia Elw. — brucijski bor, otporan prema žegi, koristi se za pošumljavanje krških terena, vjetrobrane pojaseve i potrebne zasjene.
Ad 4. tj. n a sv j e ž e v l a ž n i m tlima uspijeva ovo mezofitno-higrofitno drveće i grmlje:
Cassia artemisoides Gaud. — kasija zimzeleni grm do 2 m visine; iz roda Casuar'ma — kazuarina u Bagdadu rastu samo 2 vrste i to C. equisetifolia Forst., visina 30 m i promjera do 60 cm, raste na poroznim pjeskovitim
472
tlima, a može da se prilagodi i niskim oborinama 300 — 400 mm godišnje i C. cunninghamiana Miq., koja se koristi za pošumljavanje i melioracije u aridnim područjima. Otporna je na visoke temperature, suhi zrak i minimalne količine oborina. Obje imaju razgranati korjenov sistem te učvršćuju zemljište, a pomoću bakterije uzimaju dušik iz zraka, te obogaćuju tlo, ot-porne su na sol u tlu; Lagestroemija indica Linn. — lagersteremia, raste kao grm ili drvo do 7 m, a uzgaja se zbog lijepih cvjetova; Pirus communis L. — divlja kruška, vis. do 15 m, dosta je otporna prema visokim i niskim temperaturama i prema suši, ima veliki žilni sistem te služi protiv erozije; Ricinus communis L. — skočac najbolje uspjeva na aluvijalnim tlima, ne podnosi jake vjetrove i gradske uslove; Tamarix parvifolia D. C. i T. pentandra T. p. var. tigrensis — tamarike, dobro podnose zaslanjena zemljišta koja štite od odronjavanja i učvršćuju tlo.
A d 5 . n a v l a ž n i m i m o k r i m t l i m a rastu: Bauhinia purpurea Ar. i B. variegata Linn., dekorativne biljke; Eucalyp
tus camaldulensis Dehnhardt. i E. globulus Labil. — eukalipti, dobro rastu na alkalofilnoj podlozi, pjeskovitom tlu, a podnose mrazeve i visoke temperature (— 10° C do + 50» C); Lantana camara L., grm 2 — 3 m, ima 5 varijeteta, različitih boja cvjetova, otporna prema svim ekološkim uvjetima; Ne-rium oleander L. — oleander, grm do 5 m podnosi temperature do —7° C, najviše se javlja kraj rijeka i potoka; Populus euphratica Oliv. — eufratska topola, endemijska vrsta Iraka i Sirije raste vrlo brzo i lahko se razmnožava; Salix acmophylla Boiss., S. alba L. — bijela vrba, S. babylonica L. — žalosna vrba, S. purpurea L. najbolje uspjevaju na mokrim, svježim i hu-mozno pjcskovitim tlima; Thuja occidentalis L. — zapadna tuja dobro podnosi i zasjenu i obrezivanje grana.
2. u Poglavlju o » r a z v o j u z e l e n i h p o v r š i n a B a g d a d a « autor je dao klasifikaciju zelenila na:
A) zelene površine unutar naselja (gradsko zelenilo) i B) zelene površine izvan naselja (izvangradsko zelenilo).
Gradsko zelenilo dalje je podijelio na: I — parkove, centralne i rajonske, II — zelene površine između blokova zgrada (gradski park, skver), III — zelene površine unutar jednog bloka zgrada, IV — zelene površine duž saobraćajnica i naselja, V — zelene površine specijalnog karaktera kao uz industrijska postroje
nja, škole, dječje vrtiće, groblja, zdravstvene ustanove, sportsko-rekreacione centre te botanički i zoološki vrt,
VI — zelene površine zaštitnog karaktera u naselju, i VII — zelene površine na privatnim okućnicama i oko vikendica.
U uvjetima aridne klime, kakva vlada na Bliskom istoku i u Bagdadu, razvio se posebni parkovni stil koji je poznat kao a r a p s k i p a r k , a karakte-
473
miran je hladovinama, ogradama, vodenim površinama i kitnjastim izgledom. Taj se tip parka razvio na relativno malom ograđenom prostoru vlasnika kuća. Iz ovog tipa parka, razvio se i više funkcionalni park koji ima dio za povrtnjak ili voćnjak.
Zelene površine trebamo promatrati kroz prizmu cjelokupne arhitekture i razvojnog puta grada u određenim klimatskim i društveno-ekonomskim uvjetima. Funkcija zelenih površina Bagdana sistematski su opisane: estetsko-dekorativna, sanitarno-higijenska i kulturno-prosvjetna funkcija.
Visoka dekorativna vrijednost biljaka očituju se u različitim bojama na kori, listovima, cvjetovima i plodovima, a sve to izaziva različite ugođaje kod ljudi, povezanost s uvjetima aridne klike. K u 11 u r n o-p r o s y j e t n e f u n k c i j e zelenih površina imaju veliki utjecaj na razvoj kulturne, društvene i druge manifestacije, na razvoj turizma i podizanje blagostanja ljudi. S a n i t a r n o -h ig i j e n s k i značaj parkova i zelenih površina svrstan je u tri grupe: utjecaj zelenila na mikro i makro klimu, odnosno zelenila na sastav zraka, funkcija zelenila u smanjenju buke u naselju.
U Iraku površine pod šumom zauzimaju 4% od cjelokupne površine tj. oko 17.776 km2. Po jednom stanovniku dolazi oko 1.500 m2, dok je svjetski prosjek 11.200 m2; a u Jugoslaviji 41.000 m2. Sve to ukazuje na svu težinu problema, jer u Bagdadu prema autoru ima svega 3,5 m2 zelenih površina po stanovniku. Budući je srednja maksimalna temperatura u Bagdadu velika i da je srednji godišnji broj dana s temperaturom 40° C ili više oko 90 dana od maja do septembra, to predstavlja veliku opasnost po zdravlje ljudi. Da bi se poboljšali klimatski uvjeti potrebno je obaviti u većem opsegu pošumljavanje i ozelenjavanje. Utjecaj zelenila na relativnu vlažnost zraka očituje se u tome što se pošumljavanjem polu- pustinjska klima može učiniti humidnijom. Podizanjem zelenih pojaseva, zelenih oaza, drvoreda, može se znatno utjecati na kretanje i usmjeravanje vjetrova. Strujanje zraka je vrlo važno zbog njegovog mješanja, jer potrošna ugličnog dioksida i stvaranje kisika je mnogo veća na šumskim kompleksnim i vodenim površinama, dok je u gradovima obrnuto. Bez zelenog prokrivača očituje se jaka insolacija, koja štetno djeluje na zdravlje ljudi prouzrokujući teže nervne pojave, glavobolju, nesvjesticu pa i sunčanicu.
Autor (Mihsin K. Mahmood) nadaje obrađuje odnos zelenih površina prema sastavu zraka, prema krutim česticama u zraku, te funkcija zelenila na smanjenje buke u naseljima.
S a d a š n j e s t a n j e zelenih površina u Bagdadu i njihova podjela po kvaliteti, gledano s aspekta uređivanja, dijele se na:
I kategoriju, sa visokom dekorativnom vrijednosti i dobrim uređenjem (zelena površina oko Republičke palače),
II kategoriju, sa srednjom dekorativnošću i slabim uređenjem (obala rijeke Tigrisa, oko državnih objekata i u privatnim kućama)
III kategoriju, s vrlo niskom dekorativnošću i vrlo slabim uređenjem (stari i novi parkovi koji su dosta zapušteni te ih treba što prije rekonstruirati). •-. •
474
Slupanj uspjeha vegetacije u Bagdadskim parkovima ovisi o: izboru biljnog materijala za odgovarajuće stanište, osiguranju odgovarajuće količine vode i strogim zaštitnim mjerama. Na temelju naprijed iznijetih podataka, autor donosi slijedeće z a k l j u č k e :
1. Funkcija zelenih površina ima snažni utjecaj u nepovoljnim stojbin-skim uvjetima;
2. zelene površine u Bagdadu su jedan dio cjelokupnog blagostanja društva, tijesno povezane s ekonomsko-društvenim stanjem. Ekonomsko-društveni napredak uslovljenje je i povećanjem zelenih površina, posebno preko njihove estetsko rekreativne funkcije;
3. sadašnje stanje zelenih površina od 4,6 nv- po stanovniku u Bagdadu, treba povećati do 20 m2 po stanovniku, ako se želi postići adekvatan napredak društva;
4. socijalna funkcija zelenih površina Bagdada bit će značajnija, što društvo bude više ulagalo u njihovu izgradnju i održavanje.
3. Posljednjih godina Bagdad se naglo razvija zahvaljujući rukovodećoj partiji BAAS, naglo raste privredni i industrijski uspon, što se vidljivo odražava na društveni standard radnih ljudi. U gradu se podižu novi parkovi, a osnovano je nekoliko državnih, kao i malih privatnih rasadnika i cvjećarna.
Tro-milijunski glavni grad Republike Irak trebao bi da postane uzor najboljih rješenja iz područja hortikulturno-krajolikog pejsažnog oblikovanja na tom području Azije.
Smatram, da je boravak mr. Mihsina K. Mahmood-a bio uspješan i da je opravdao svoj boravak u našoj zemlji.
mr. Josip Karavla
475
ŠUMARSTVO U PODŽUPANI JI RIECKOJ GOD. 1880.
Iz objelodanjenog izviešća podžupanijske oblasti riečke vadimo također šumarstva tičućih se podataka. Za pošumljenje krša, veli se, nastavljeni su pokusi, (?) te bje u kršu, nalazećem se u občinah Kraljevica, Hreljin, Crikvenica, Novi i Grobnik na ukupnom prostoru od 132 hektara:
I. posijano sjemena: a) 200 kila pajasena (Ailanthus glandulosaj; b) 200 kila jasena (Fraxinus excelsior); c) 100 kila klena (Acer pseudo-platanus); d) 4 kila briesta (Ulmus campestris); e) 11 kila crnog bora (pinus austriaca); f) 1 kilo omorike (pinus picea); g) 1 kilo ariša (pinus larix); h) 1 kilo bagrena (Robinia pseudo-accacia);
II. posadjeno biljaka: a) 10.000 kom. crnog bora (pinus austriaca); b) 10.000 kom. biclog bora (pinus sylvestris); c) 12.000 kom. omorike (pinus picea); d) 2.000 kom. koprića (celtis australis); e) 20.000 kom. bagrena (Robinia pseudo-accacia); f) 5.000 kom. briesta (Ulmus campestris); g) 2.544 kom. pojasena (Ailanthus glandulosa); h) 10.000 kom. jagnjeda (populus nigra); i) 12.000 kom. ruske vrbe (salbc uralensis). Posijano sjeme pokazalo je sliedeći uspjeh: Pajasenu su naškodile kobilice,
koje su na milijune na nj došle, ali je ipak ostalo u Kraljevici i Novom neoštećenih biljaka.
Jasen još nije niknuo, ali mu u jeseni sjeme bijaše zdravo i nabreknuto, te je sva nada, da će u proljeće niknuti, jer treba u tu svrhu dulje vremena. Klen, brijest, crni bor i bagrem liepo su nikli te stajahu u jeseni dobro.
Posadjene pako biljke i to: crnog i bielog bora, omorike, bagrema, koprića, briesta, pajasena, jagnjeda i ruske vrbe u jeseni sve dobro, izim jagnjeda, koji je u grobničkom polju uzfalio, al se je zato liepo uzdržao u crikveničkoj obćini, u predjelih Pećica, Stronjina, Orehovik i Dobrovica kod Grižana, te se je nadati, da će biljke tamo, čim ojačaju, skršiti silu deruće vode u tamo.šnjm povećih vodo-derinah.
Uslied ovih tečajem dvijuh već godina učinjenih pokusa osvjedočismo se, da u kršu nije probitačno raditi sjemenom, već biljkama, stoga su gojenje šumskih biljaka domoljubom, te ujedno požrtvovnom pomoći obćina dosele u Novom i Bribiru ustrojeni posebni šumski vrstovi, u kojih će se biljke iz sjemena gojiti te u krš presadjivati. Polučeni uspjeh ima se polag navoda izvještaja poglavito zahvaliti i sudjelovanju dotičneg g. župnika, obćinskih načelnika, ali i samomu pučanstvu.
Prijavljeno je 1069 šumskih šteta, razpravljeno i sa 984 for. 92 nč. odštećeno. (ŠUMARSKI LIST, V/1881, sv. III, str. 152)
476
AKTUALNO
AKCIJA POŠUMLJAVANJA NA PODRUČJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA »KARLOVAC« 1981. GODINE
Društvenim dogovorom za ostvarivanje »Programa pošumljavanja degradiranih šuma i nepošumljenih šumskih površina u SRH za razdoblje 1981 — 1985 god«, predviđena je površina od 75.000 ha. U izvršavanju ovako obimnog plana pošumljavanja Šumsko gospodarstvo »Karlovac« će pošumiti 4.500 ha bujadara i vriština i provesti konverziju na 500 ha degradiranih šuma.
Ovako postavljeni plan traži hitno rješavanje osnovnih problema čije bi odlaganje dovelo u pitanje izvršenje plana. Problematika je slijedeća:
a) Potreba hitnog uključivanja svih društvenih subjekata na području Zajednice općina Karlovac u akciju i požuriti osnivanje Odbora za provođenje akcije pošumljavanja;
b) izrada Samoupravnih sporazuma za izvršenje programa pošumljavanja na nivou područja sa svim korisnicima drvne mase i Šumskog gospodarstva »Karlovac«;
c) rješavanje pravno-imovinskih odnosa za površine namjenjene pošumljava-nju;
d) osiguranje financijskih sredstava za normalno provođenje akcije, e) osiguranje kvalitetnog sadnog materijala; i) osiguranje potrebne radne snage — vlastitih radnika, školske i rad. omla
dine, omladinske radne akcije, lovci, građani i dr., g) pravovremena izrada projekata za predviđanje površine.
Što smo učinili u 1981. god, a što je potrebno učiniti u nastupajućem razdoblju?
a) Na inicijativu Saveza inž. i tehn. šumarstva i drvne industrije Hrvatske i Konferencije SSRNH izrađen je Program za provođenje akcije pošumljavanja degradiranih šuma i nepošumljenih šumskih površina na području SR Hrvatske.
Socijalistički savez Zajednice općina Karlovac izradio je svoj Program akcije koji je dostavljen svim Konferencijama soc. saveza Općina radi izrade njihovog programa akcije pošumljivanja.
U tu svrhu osnovan je na nivou Zajednica općina Karlovac, Odbor za provođenje društvene akcije pošumljavanja.
Do sada su osnovani odbori u općini Duga Resa, Karlovac, Slunj, Jastrebarsko (Zaj. opć. Zagreb). U općinama Ozalj, Vojnić i Vrginmost odbori su u formiranju
Kod izrada programa za provođenje akcije, osnivanja odbora bili su uključeni stručnjaci Šumskog gospodarstva »Karlovac«. Naši stručnjaci aktivni su učesnici u radu formiranih odbora.
477
Za Skupštinu zajednica općina Karlovac sastavljen je informativni program pošumljavanja na području Šumskog gospodarstva »Karlovac« za razdoblje 1981 — 1985. god. O njemu je vođena rasprava i doneseni zaključci o prihvaćanju programa (studeni 1981. godine).
b) Samoupravni sporazum o udruživanju sredstava za proširenu biološku reprodukciju u okviru Općeg udruženja šumarstva, prerade drva i prometa prihvaćen je u svim OOUR-a Šumarskog gospodarstva »Karlovac«.
Temeljem Samoupravnog sporazuma na nivou šumsko-prerađivačkog kompleksa SR Hrvatske je o proširenoj biološkoj reprodukciji na nivou područja (Šumsko gospodarstvo Karlovac) koji su, osim šumarstva, potpisali svi korisnici drvne mase sa našeg područja.
c) Na području Šumskog gospodarstva površina bujadara i vriština i ostalih neobraslih površina iznosi oko 60.000 ha. One su uglavnom nepogodne za poljoprivrednu proizvodnju, ali se mogu koristiti za intenzivni uzgoj četinjača. Šumsko gospodarstvo je u posljetnom periodu podiglo već 3.500 ha kultura četinjača na bujadarama i vrištdnama. Te kulture već daju prve prihode u sitnoj ob lovini i celuloznom drvu provođenjem proreda.
Neobrasle površine su većim dijelom pod upravom Skupština općina ili u privatnom vlasništvu, a manji dio je pod upravom Šumskog gospodarstva. Zbog toga je u toku jeseni 1980. godine uz pomoć Skupštine Zajednice općina Karlovac poduzeta akcija evidentiranja tih površina u svim Općinama i donošenju odluka o njihovoj namjeni. U Općinama su formirane komisije za razgraničenje poljoprivrednih od šumskih površina. Danas su svi svjesni da tako velike površine ne mogu dalje ostati neiskorištene.
Teže će biti rješiti pošumljavanje privatnih površina koje čine veće suvisle komplekse bujadara i vriština ili se nalaze kao enklave i poluenklave unutar društvenog zemljišta.
Za pošumljavanje privatnih površina postoji nekoliko prijedloga. Najbolje bi bilo privatnim vlasnicima osigurati sadnice, a da oni sami izvrše pošumljavanje. Onima koji neće sami pošumiti, trebalo bi to provesti na teret društvenih sredstava a uz primjenu Zakona o korištenju zemljišta.
Pošumljivanje bujadara i vriština ima i šire značenje, zbog njihovog smještaja oko rijeke Kupe, Korane, Dobre i Mrežnice. U koliko se te površine počnu intenzivno pošumljavati zadržale bi se velike količine vode (cea 500 mil. ms) koja za vrijeme obilnijih kiša ugrožava stanovništvo i ostala dobra. Time bi se izbjegle i nepotrebne retencije i akumulacije u nizinskim hrastovim šumama.
Za sređivanje pravno-imovinskih odnosa površina namjenjenih za pošumljavanje Šumsko gospodarstvo »Karlovac« je zaposlilo jednog geometra (novo radno mjesto).
d) Pošumljavanje na području Gospodarstva počelo je u proljeće prema postavljenom planu za 1981. god. Računalo se, da će financijska sredstva po Samoupravnom sporazumu i Društvenom dogovoru biti normalno osigurana. Društveni dogovor do sada još nije prihvaćen od svih sudionika u dogovaranju, a Samoupravni sporazum prihvaćen je gotovo od svih sudionika šumsko-prerađivačkog kompleksa.
478
Sredstva koja se formiraju po Sporazumu i Dogovoru ne mogu se trošiti u tekućoj godini, već se izdvajaju po završnom računu. To nam zadaje velike poteškoće u pokriću troškova koji su nastali za izvršeno pošumljavanje n 1981. godini. Stoga smo morali u jesen prekinuti akciju makar je bio osiguran sadni materijal i radna snaga (omladina, lovci i dr.), a dosadašnje troškove za pošumljavanje smo pokrili vlastitim sredstvima, akontacijama od prerađivačke industrije i dijelom kredita koji je osiguran preko banke za ŠORA — »Rakovica 81«.
Za planiranje normalnog i kontinuiranog rada na pošumljavanju koji garantira i izvršenje srednjeročnog plana potrebno je:
1) potpisivanje Društvenog dogovora, 2) sredstva kvartalno izdvajati iz dohotka u tekućoj godini.
e) Za izvršenje plana pošumljavanja u razdoblju 1981 — 1985. god. treba osigurati kvalitetan sadni materijal, koji bi bio što jeftiniji. Za ljetno pošumljavanje treba osigurati sadnice sa obloženim korjenom. Samo veliki mehanizirani rasadnici mogu proizvesti velike količne kvalitetnog i jeftinog sadnog materi-J a l a- .
Šumsko gospodarstvo »Karlovac« je u 1980. g. potpisalo Samoupravni sporazum sa Šumskim gospodarstvom Ogulin za dugoročnu proizvodnju sadnica različitih vrsta četinjača, na kojem će za naše potrebe proizvesti 1,000.000 školovanih sadnica godišnje.
Osim toga u proceduri je dogovoranje i potpisivanje Samoupravnog sporazuma sa Šumarskim institutom u Jaski za proizvodnju sadnica u kontejnerima u količini od 1,600.000 biljaka godišnje. Te sadnice bi osigurale pošumljavanje u ljetnom periodu, jer je vrijeme u proljeće i jesen kratko za izvršenje predviđenog plana pošumljavanja.
Ove količine sadnica bi nam osigurale 1000 ha pošumljavanja godišnje. Pošumljavanje u 1981. god. je izvršeno sadnicama četinjača iz rasadnika »Ošta-
rije« Šumskog gospodarstva Ogulin. Za ljetno pošumljavanje sadnice u kontejnerima proizvedene su u rasadniku Bosansko Grahovo. '
f) Organizacija rada na sadnji provodila se na klasičan način — normalnom radnom snagom. U sadnji je sudjelovala omladina odgojno-obrazovnih centara Karlovca, Duga Rese, Vojnića, Topuskog, Slunja kao i Osnovne škole iz Ozlja, Pribića, Vojnića, Vrginmosta, Duga Rese, Karlovca i dr. Školska omladina sadila je biljke u proljeće i jesen. Moramo odati priznanje omladini Srednjoškolskih centara i Osnovni škola, kao i njihovom rukovodstvu i nastavnicima na pomoći i razumjevanju koja su iskazali u ovogodišnjoj akciji.
Vrlo zanimljiv prijedlog aktivna direktora srednjoškolskih centara u ovogodišnjoj akciji, a i za buduće, da se dio sati predmeta Proizvodno tehničkog odgoja realizira na akciji pošumljavanja. Obavezan proizvodni rad (praksa nakon U stupnja) također se može realizirati na pošumljavanju. Učenici III i IV stupnja na akciji pošumljavanja mogli bi raditi subotom i nedjeljom. Školska omladina je veliki radni potencijal koji se može koristiti za podizanje i njegu kultura.
Na području Šumarije Rakovica u 1981. god. bila je organzirana Savezna omladinska radna akcija. Omladina je radila od 15. 06. do 28. 08. 1981. godine.
To je bila prva omladinska radna akcija, koja je u SRH organizirana na pošumljavanje. Organizirala ju je Konferencija SSO Hrvatske i SSO Zajednice
479
općina Karlovac. Omladina je radila u tri smjene. Smjena je bila sastavljena od pet brigada sa 200 — 210 brigadira, n trajanju od 25 dana.
Bez obzira na to što je omladinska radna akcija pripremana u veoma kratkom vremenu, rezultati su dobri.
Naročito su važna iskustva stečena u toku rada za naredne omladinske akcije na području Hrvatske. Smještaj je bio u Osnovnoj školi »Eugen Kvaternik« Radilište je bilo udaljenot 2,5 km od naselja škole. Velike poteškoće činilo je normalna opskrba vodom, zbog slabog kapaciteta vodovoda. Prva smjena je imala poteškoće sa električnom strujom, zbog rekonstrukcije dalekovoda.
Naveli smo neke poteškoće, a da se ne govori o tome koliko je škola neprikladna za smještaj tolikog broja omladine na duže vrijeme.
Za buduće akcije trebalo bi na većim kompleksima predviđenim za pošum-ljavanje izgradili stabilnije objekte — barake ili kontejnere za kuhinju i sani-tarijc a omladina da spava pod šatorima. Možda bi naselje trebalo izgraditi u jednom centru, a omladinu voziti na radilište autobusima itd.
U akciju su se u jesen uključile i lovačke organizacije sa područja Ozlja i Duga Rese.
Zajedno sa Socijalističkim savezom Zajednice općine i Soc. savezom općina dalje će se raditi na propagiranju akcije i posebno u nju uključivati građane putem Mjesnih zajednica, radničku i seosku omladinu, izviđače, vatrogasce, turističke organizacije i dr.
g) Prema Samoupravnom sporazumu šumarske organizacije su dužne izraditi izvedbene projekte koje prihvaća Odboru fonda. To znači da se projekti moraju raditi godinu unaprijed, Za projekt se moraju izvršiti prethodna istraživanja površina namjenjenih za pošumljavanje, izbor vrsta sa rasporedom na terenu, potreba izgradnje komunikacija, tehnika sadnje., njege i zaštite, troškove osnivanja, troškove iskorišćivanja, ophodnju, utvrđivanje vremena provođenja proreda, primjenu mehanizacije kod osnivanja i iskorišćivanja drvne mase i dr.
Projekat za osnivanje kulture četinjača u Šumariji Rakovica OOUR-a Šumarstvo »Slunj« gospodarska jedinica »LIPOVAČA« izradio je Šumarski institut Jastrebarsko zajedno sa Šumskim gospodarstvom »Karlovac«. Projektom je obuhvaćena površina od 300 ha. U toku ljeta Savezna omladinska radna akcija »Rakovica 81« izvodila je radove po tom projektu.
Šumsko gospodarstvo »Karlovac« planiralo je u 1981. god. podići kulturu četinjača na površini od 600 ha. Zbog nerješenih financijskih sredstava po SAS-u i Društvenom dogovoru izvršili smo 370 ha. Saveznom omladinskom radnom akcijom »Rakovica 81« pošumljeno je u Rakovici u ljeti 150 ha sadnicama obične smreke, običnog bora i crnog bora. U proljeće i jesen na području Šumarije Duga Resa, Krnjak, Slunj, Rakovica, Cetingrad, Krašić, Vojnić i Vrginmost školskom omladinom pošumljeno 220 ha sadnicama obične smreke, običnog bora, crnog bora. zelene duglazije, evropskog ariša i američkog borovca.
Mr Ivan Mrzljak, dipl. ing. šum. šimc Rončević, dipl. ing. šum.
480
OBLJETNICE
STOGODIŠNJICA PRVOG U D Ž B E N I K A IZ UZGAJANJA ŠUMA (1881 — 1981)
»Svaki hrvatskih šumara, osjeća manje više nevolju mal ne posvemašnog pomanjkanja hrvatskih šumarskih knjiga, ponajpače pako slušatelji kr. nam šumarskog učilišta, pošto nam prema individualnim šumarsko-gospodarskim od-nošajem domovine naše u obće težko, i iste njemačko-austrijske šumarske autore usvajati, za učevna pomagala predavanja« piše F. X. K e s t e r č a n e k u Predgovoru svoje »Dendrometrije«. A Fr. Č o r d a š i ć , također u Predgovoru svoje »Nauke o sađenju i gojenju šumah« koju naliku označuje kao »prvi i ponaj-glavniji dio šumarske znanosti«, piše, da je potaknut na pisanje što »za umno šumarenje treba nam nauke i znanja, — treba da poznamo vriednost i narav šume, kako da se iz nje što veća korist i zvadi . . . pa i želja, da koliko toliko olakšam učenikom na gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcih, koji, ne-imajući skoro nikakvih šumarskih knjiigah, puno vremena i truda troše pisanjem učevnih predmeta«.
Pisanju udžbenika u ono vrijeme na putu se prepriječila stručna terminologija, je r je, piše Kesterčanek u navedenom Predgovoru, »dosada uobće, hrvatsko šumarsko nazivlje, još slabo obrađeno i nepoznato polje« pa stoga »moli«, da mu »veleštovani čitaoci neupišu u grieh što sam ba bilo i protiv volji osvedočenju pridržavao i u toj knjizi, njeke jur po našim šumarih usvojene nazive, ma isti i ne odgovarali duhu hrvatskog jezika«.
» N a u k a o s a đ e n j u i g o j e n j u š u m a h « Franje Čordašića, šumarskog izvjestielja Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, izložena je na 203 stranice teksta.
Ilustracija nema, a sadrži: Predgovor, Uvod u šumarstvo, str. 1—7; I odsjek: Naravno pomlađivanje šumah, 11—100; II (odsjek): Ručno pomlađivanje šumah, 103—167; i Dodatak, str. 168—203.
U Uvodu Čordašić najprije definira šumu kao »svaki oveći, drvećem obrasli prostor«, ali »ako se šuma po pravilih šumarstva goji, ili gaji, zove se gaj«. Dalje definira šumarsku znanost kao »nauke i načela, koja nam valja znati, da možemo sa sumarni svrsishodno postupati, ter ih što bolje upotrebljavati i unovčiti« a »uporabu te znanosti za šumarske poslove zove se šumsko gospodarstvo, iliti šumarenje« te »sve što na nauku i uporabu spada, zove se šumarstvo«.
»Neizmjerna važnost šumah«, piše Čordašić, ne sastoji se samo u korišćenju drva i paužitaka (sporednih šumskih proizvoda), nego i u njihovoj ekološkoj važnosti, jer »šume djeluju na uzdržavanje stalna podneblja, uzdržavaju i umna-
481
žaju redovitost zemlje, brane od elementarnih nezgodan, svojim liepim zelenilom i raznolikom dražesti poljepšavaju okolicu, čiste zrak i t im čovjeku i životinjama zdravlje uzdržavaju«. Prema tome šumari su već pred više od jednog stoljeće (Čor-dašić je bio i prvi nastavnik ovog predmeta na križevačkom Gospodarsko-šumarskom učilištu t j . od 1860. god.) obrazovani i kao ekolozi odnosno zaštitničari životnog okoliša čovjeka.
Budući šumarski stručnjaci bili su upućeni (str. 2.), da »čisto financijalno« gospodarenje šumama t j . da se »iz šume što veći novčani prihod vaditi k a n i . . . može valjati samo za gospodare malena posjeda«. Međutim država, a vjerojatno Čordašić pod tim razumijeva ne samo državne šume nego i zajedničke (tada imovnih općina, zemljišnih zajednica), gdjekada mora »od neposrednoga novčanoga dohodak iz šumah nešto i žrtvovati, ako se tim veća korist za obći boljitak države postići može« (države kao društvene zajednice).
U daljnjem toku Uvoda Čordašić je prikazao zapravo program školovanja šumara obrazlagajući zašto su pojedini »predmeti« nužni, kao matematika, rudo-slovje, graditeljstvo itd. ili što obrađuju, kao npr. uređivanje šuma, procjena šuma i dr.
Materija I odsjeka t j . o naravnom pomlađivanju šuma (i prorijeđivanja) obrađuje:
Prikaz raznih vrsta uzgoja: visoke, sitne t j . niske i srednje šume kao one koje pretežu te »podređenih, obično samo na stanovite mjestne odnošaje ograničenih vrsta uzgoja« odnosno »granjsko gospodarenje« tj . sijekom »u glavu«, okres-no tj. one u kojima se na stablima sijeku postrane grane (za krmljenje stoke) a vrhovi ostaju i preborno šumarenje; zatim tumačenje šumarsko-znanstvenih izraza (sječina, sastojina, doraslost sastojine za iskorišćivanje, uporabno doba itd.) te opća pravila za prirodno pomlađivanje šuma.
Vrijedno je napomenuti da Čordašić razlikuje tri »doraslosti« t j . zrelosti za sječu: ekonomsku ili čisto šumarsku odnosno onu u kojoj se poprečni godišnji prirast izjednačuje s faktičkim, fizičku ili doba kada šuma zbog svoje starosti zaostaje u rastu i drveće se počne sušiti te tehničku odnosno onu, kada stabla doraslu za namjenjenu svrhu, dakle od najtanjih do pilanskih sorti-menata.
U »posebnim pravilima naravnog pomlađivanja šuma« prikazana je tehnika pomlađivanje visokih šuma ophlodnom sječom, čistom sječom i prijebornim sijekom kao i pomlađivanje ostalih uzgojnih oblika. Opisani su i načini pomlađivanja pojedinih vrsta ophodnom sječom i to hrastova (lužnjaka, kitnjaka i cera, u čistim sastojinama te mješovitih bukovo-hrastovih, bukovo-jelovih, bukovo-omo-rikovih, jelovo-omorikovih i omorikovo-borovih sastojina (omorika = smreka), rikovih, jelovo-omorikovih i omorikovo-borovih sastojina (omorika — smreka). Pomlađivanje čistom sječom može se ili, što više, mora primijeniti kod vrsta koje »za svoje mladosti ne podnose sjenu, ili barem bezuvjetno nezahtijevaju«. To su: smreka, ariš, obični i crni bor te breza. Obrađeno je i pretvaranje uzgojnih oblika jednog u drugog, čak i visoku u nisku t j . panjaču.
Prorjeđivanje sastojina obrađeno je na deset stranica. Korisnost, možemo reći i nužnost, prorjeđivanja sastojina Čordašić navodi u 9 točaka. Na prvom mjestu naglašava, da »prorjeđene šume daju kod jednake porabne dobi i jedna-
482
kih odnošajah stojbine jače i dragocjenije Sortimente i u obće više drvah, polaga izkustva 10 — 15%> više od neproriedjenih« a završava konstatacijom da je »proriedjivanje jedino sredstvo, da se u mješovitih šumah plemenite vrsti drveća rieše manje valjanih i opasnih im susjedah, koji ih guše i u razvitku prieče«.
U II odsjeku — ručno pomlađivajen šuma — obrađena je ne samo tehnika ručnog pošumljavanja nego i sjemenarstvo i proizvodnja biljaka, ali pretežni dio teksta odnosi se na pošumljavanje. U ovom odsjeku obrađeni su i ekološki uvjeti za pojedine vrste šumskog drveća odnosno odgovara se na pitanje »gdje i kako da se goje različite vrsti drveća?« Obrađene su ove vrste: hrast (točnije hrastovi lužnjak, kitnjak i cer), kesten, bukva, javori (gorski, mliječ i klen time, da »u našem Velebitu nalazimo lijepih javorovih stabalah na crničnjoj vapnenjači«), jasen (Praxinus excelsior iako se zapravo odnosi na Fr. oxyacarpa), brijest, grab, joha, breza, smreka, jela (»sadnjom ćeš laglje uspjeti ako si potrebiti razsad u razsadniku odgojiš«, bor (crni i obični) te ariš (koji se »radi svojih osobitih svojstavah goji u novije doba sad sjetvom sad sadnjom vrlo brižno i na veliko«).
»Dodatak« sadrži »izvadak iz knjige nadšumarnika P. Demontzey-a o pošum-ljenju i pobusivanju — uzgoju travnika; Berasung — francezkih goletnih gorah i brdinah«. Te francuske goleti nalaze se od zone Sredozemnog mora do alpin-ske odnosno u francuskim Alpama na nadmorskoj visini i između 2200 i 3000 met. nad morem, to je zona travnjaka u kojoj od drveća mogu rasti samo ariš i limba.
Ovaj »dodatak« zapravo zamjenjuje materiju za pošumljavanje krša, jer su kao »vladajuće vrsti drveća tople zone« obrađeni alepski i primorski bor, »zeleni kitnjak« (Quercus ilex), plutnjak, rogač i pinj, a za »umjerenu zonu« odnosno za zonu između 600 i 1000 m hrastovi lužnjak i kitnjak, kesten, crni i obični bolte bukva i jela od kojih ove zadnje dvije vrste »imaju sa stanovišta šumarskoga veliku važnost, nu žalibože one se ne mogu upotriebiti za pošumljenje goletnih p ro s to r an . . . jer zahtievaju višegodišnju, prilično jaku zasjenu i zaštitu« te se njima mogu samo popunjavati jur, nepodpune sastojine«.
* * *
»Prva opsežnija uputa za podizanje i gajenje šuma«, kako A. K a u d e r s navodi u Šumarskoj enciklopediji, nalazi se u knjizi B. Š u l e k a » K o r i s t i g o j e n j e š u m a h « , koja je prikazana u Šumarskom listu br. 9—10/1966. pod naslovom »Pogled u šumarstvo Hrvatske pred 100 godina«. Suradnik u pisanju ove knjige bio je i F. Čordašić te je ta okolnost, kao i činjenica da je Čordašić 10 godina u križevačkom Gospodarsko-šumarskom učilištu predavao i uzgajanje šuma, uvjetovala da mu je, tada već na radu u Zemaljskoj vladi, povjereno i pisanje ove knjige — udžbenika. Čordašić je ovaj zadatak vrlo uspješno izvršio i, kako tadašnjim studentima za preko 30 godina tako i već stručnjacima, osigurao solidan temelj za rad na uzgajanju šuma.
U Šumarskom listu za Čordašićevu knjigu samo je objavljeno (1882, str. 113) da je izašla, dok se najavljeni opširniji prikaz nije nikada pojavio.
O. Piškorić
48.3
INVESTICIJE NA HRVATSKOM KRASU G. 1879.
Polag rukovodnog iskaza i računarskog zaključka c. kr. glavnog zapovjedničtva kao vrhovne krajiške upravne oblasti potrošeno bje g. 1879. iz zaklade za krajiške investicije među ostalim: za pravljanje novih bunara i kapnica po kršu 67.283 for. 73 nč., za uređenje potoka po kraških krajevih 5556 for. 69 nč., za činovnike i pomoćno osoblje kod pošumljenja krša 5639 for. 8 nč., za ograđenje 1000 rali krša suhim zidom, za nasađene 500 rali i za nasijavannje od 250 rali krša žirom, ter za jedno razsadilište izdano bi ukupno 13.565 for. 98 nč. . . .
(Šumarski list, V/1881, sv. I, str. 52)
NOVI NAČIN POSUMLJIVANJA
U jednom svezku »Erdcszeti lapok« objelodanjuje šumsko-procjenbeni nadzornik J. Kubina novi osobiti način pošumljivanja, koji da se može preporučiti ne samo za učvršćivanje i pošumljivanje prašulja (Flugsand), već i za pošumljivanje golih i kršovitih predjela. Ova od šumarnika E. Riedla potičuća metoda tj . uzgajanje biljka u loncih, sastoji se u tom, da se načine iz smjese dobre hranive zemlje i gnoja 16 cm. visoki i 6 cm. široki lonci, koji se osuše (ali ne peku), pa u te lonce usađuju se pojedine biljke i š njimi presađuju na određena mjesta. Razumieva se, da se lonci moraju napuniti dobrom zemljom. Korjenje biljaka prodire za daljnjeg razvijanja iste kroz stiene lonca u pukotine pećina ili pjeskovito tlo, gdje se učvrsti; za to doba dobiva ono iz zemlje u loncu i sastojinama samog lonca još uviek dovoljno hrane. Gubitak biljka kod ovakova pošumljavanja vele da iznosi jedva 2—JP'o, dočim je kod pošumljivanja po drugih metodah 7 — W/o propadalo.
(Šumarski list, V/1881, sv. 3, str. 153)
484
OSVRTI I SUPROTSTAVLJANJA
ŠUMARSKO U ENCIKLOPEDIJI H R V A T S K E POVIJESTI I KULTURE
Izdavačka radna organizacija »Školska knjiga« u Zagrebu krajem prošle, 1980. godine predala je javnosti (promovirala) knjigu »ENCIKLOPEDIJA HRVATSKE POVIJESTI I KULTURE« (u daljnjem tekstu EHP). Ovom knjigom od 915 stranica enciklopedijskog formata »Školska knjiga« obilježila je tridesetu godišnjicu svog postojanja (1950—1980). U Enciklopediji nalaze se i natuknice »Šumarstvo« te »Drvna industrija u kapitalizmu«. Osim toga o ovim dvjema djelatnostima ima riječi i u nekim drugim natuknicama kao npr. Gorski kotar, Lika, Podravina, Vlastelinska i veleposjednička privreda. Šumska poduzeća i drvna industrija prikazana je u sklopu drugih privrednih djelatnosti i grafički i to na dvije »table«: XL za razdoblje prije Prvog svjetskog rata i XLV kao »privreda kapitalizma 1918— 1941.«
»Šumarstvo« je prikazano na tri i pol stupca, koji se opseg može i prihvatiti kao dovoljno velikim, da se u takovoj Enciklopediji prikaže osnovna linija povijesti našeg šumarstva. Opseg je dovoljno velik, ali neiskorišten, jer se gotovo isključivo govori o iskorišćivanju šuma, dakle o završnoj fazi šumske proizvodnje — proizvodnje drva (stoga je naprijed i riječ šumarstvo stavljena u navodne znakove).
1
U prošlosti našega šumarstva treba razlikovati razdoblje do druge polovine 18. stoljeća i razdoblje od tada naprijed. Osamnaesto stoljeće je prelomno, jer se do tada šume ili posve slobodno iskorištavaju (»kao slobodno prirodno dobro«, kako stoji i u ovoj Enciklpeodiji) ili se sječe šuma bilo za pribavljanje drva bilo za pretvaranje šumskih površina u poljoprivredne reguliraju odredbama pojedinih feudalnih gospodara, a od tada se, na našem području, mjere ne samo o sječi nego i o uzgajanju šuma propisuju i državnim aktima. Drugo razdoblje sastoji se od dva razdoblja s vremenskim međašem u drugoj polovini prošloga, t j . 19. stoljeća.
1.1 U prvom razdoblju šuma je bila samo objekt iskorišćivanja za podmirenje potreba na drvu i za stočarsku proizvodnju koliko pašom toliko i korišćenjem žira ili bukvice. Nije nezanemarivano ni korišćenje šumskih prostora za lov divljači bilo za meso i kožu (jelenska, srneća) bilo za krzno, koje je npr. od kune bilo i mjerilo za plaćanje poreza (kunovina). FRANČIŠKOVIĆ (6, str. 23) što više naglašava, da je i lovljenje puhova »u vezi s bogatstvom bukovih šuma donosilo znatne koristi stanovništvu Gorskog Kotara.« U tom razdoblju, tamo od 14. stoljeća (Krčki Statut iz 1388. — KLEPAC 1, str. 145), počinje reguliranje sječa u šumama, kako je za 15. stoljeće i naprijed navedeno i u (ovoj) Enciklopediji. Međutim i u njima je težište na iskorišćivanju, iako »Zakon za les bakarski« iz 1524. (6, str. 22) sadrži odredbu, da se u Jesenovici šuma smije sjeći samo za »gospodina« i »kmeta«.
U drugoj polovici 18. stoljeća mjerodavni izdaju, po današnjoj terminologiji, niz općih propisa za gospodarenje šumama. To su tzv. »Šumski redovi« kao onaj
435
za šume Brodske, Gradiške i Petrovaradinske pukovnije od 15. IX 1755, zatim za šume Karlovačkog Generalata iz 1764., Bakarski iz 1767. godine i najopsežniji Marije Terezije od 27. VII 1769. Za Istru u sklopu Mletačke Republike imademo »Naređenje P. K. varh Dubravah« iz 1777. god. izdano uz poznatiji Morozinijev Katastar šuma u Istri, a ni francuska vladavina nije bila bez propisa za šume. Međutim o njima u EHP-u nema ni spomena, iako su oni zapravo dokaz, da se je i tada nastojalo racionalno gospodariti sa šumama t j . štititi ih od neracionalnih sječa te obaveza pomlađivanja i njegovanja. To posebno vrijedi za Šumski red Marije Terezije, kojeg KESTERCANEK (9, str. 143) naziva »prvom naukom o šumskom gospodarstvu« izdanom na hrvatskom jeziku, a KAUDERS (3, str. 561) »jednim od prvih stručnih udžbenika«. Prema tome već u 18. stoljeću šumarstvo se nije sastojalo samo od iskorišćivanja šuma, nego i od zaštite te uzgoja (pošumljavanja, pomlađivanja, njege). Ove mjere su to značajnije, što se drvo tada pretežno koristilo za podmirenje lokalnih potreba (stanovništva i ustanova) a tek u manjoj mjeri za prodaju odnosno izvoz u udaljenija područja, jer za veće eksploatacije nije bilo uslova, prvenstveno puteva. Stoga i FRANZONI (10) u svom elaboratu o šumama Ličke i Otočke kumpanije predlaže gradnju 8 puteva od kojih neke i do mora (do luka u Povilama, Senju, Sv. Jurju, Stinici).
U ovom razdoblju, odnosno »u toku 18. st., u sjevernoj se Hrvatskoj neracionalno eksploatirala šuma radi izrade pepeljike (potaše)« čitamo u drugom stupcu na 653. str. EHP. U ovoj rečenici ne možemo se složiti s navodom, da je korišćenje drvne mase — šume za proizvodnju pepeljike u ono doba bilo neracionalno. Pepe-ljika se prvenstveno proizvodila iz bukovine i takva bi ocjena mogla vrijediti u naše doba, ali ne za 18. stoljeće, pa i kasnije. Prvo, pepeljika je u ono vrijeme bila nužna sirovina za proizvodnju stakla, a ono se proizvodilo, vjerojatno baš zahvaljujući bukovini, i u našim krajevima od Gorskog Kotara do Slavonije; drugo, u proizvodnji pepeljike i stakla bio je zaposlen stanoviti broj radnika, kojima je taj rad (zarada) bila ne samo korisna nego i potrebna (inače bi ostali na svojoj ili feudalnoj zemlji); treće, u ono doba bukovina se, osim za ogrijev a u šumama bliže moru i za neke sitnije Sortimente (šubje, vratila i si.) inače nije mogla isko-rišćivati. Tä, bukovina se još i početkom ovoga stoljeća smatrala manje vrijednom i od jelovine, pa su, npr., uzgojne mjere u jelovo-bukovim šumama imale za cilj smanjenje učešća bukve u korist jele (vidi i 6, str. 38). Štoviše, još i poslije prvog svjetskog rata bilo je slučajeva, da se u »ugovornim područjima«i) bukva nije sjekla, iako je drvna masa bila plaćena. Tako je, npr., u šumskom području Semeć Šumske uprave u Višegradu kupac ostavio neposječena bukova stabla. Štoviše, kupac je po stablu uplatio po 10 (tadašnjih) dinara, da se podbijele te da osušena ne smetaju podmlatku jele, smreke, bora pa i bukve. Dodajmo i to, da stabla nisu bila podbjeljenja, pa su 1937/38. prodana (5000 ms drva) uz cijenu od 10 din. po 1 ms kao pogonsko gorivo (pogon motora na upojni plin) poduzeću »VISTAD« u Višegradu (tvornici avionskih bombi).2) Dalje, tek je 1940. godine zabilježeno (11) da je bukovina na jednoj dražbenoj prodaji postigla veću cijenu od jelovine. Konačno, proizvodnja pepeljike omogućila je, da se stare, prašumske, sastojine zamijene mladim, kvalitetnijim. Ostatak tako po-
') U Bosni, a i u Hrvatskoj (virovitička Bilogora, Garjevica), drvne mase u državnim šumama, osim nekih izuzetaka — opskrba obrtnika i rnalopilanara, prodavane su na panju po tzv. dugoročnim ugovorima odnosno na rok eksploatacije od 10 pa i više godina. Sume su bile neotvorene, pa je kupac morao graditi prometnice, najčešće šumske pruge. Dakako, da su se te investicije isplatile samo za velike mase i za višegodišnje korištenje, pa su i ugovorna područja obuhvatala i po više desetaka tisuća ha.
2) Izvorni podatak, jer je tada autor bio šef šumske uprave u Višegradu.
486
mlađenih sastojina danas se još nalazi u sklopu šumskog rezervata na Papuku »JANKOVAC« (Šumarija Slatinski Drenovac).
Prema EHP je neracionalno korištenje šuma bila i činjenica, da je »u gradu Ozlju, npr., svake godine potrošeno 200 kola ogrjevnog drveta«! Ovo navodim kao primjer »neracionalnog« pisanja, jer pisac tog teksta sigurno nije imao na umu, da grad Ozalj nije bio samo stambeni nego i gospodarski objekt (pa i do danas se održala žitnica, koja je prije nekoliko godina obnovljena) a nije računao ni s brojem stanovnika, koji je nesumnjivo bio veći od broja, da je grad bio isključivo stambeni a ne i gospodarski objekt.
1.2. Drugo polurazdoblje danas već povijesti šumarstva u Hrvatskoj počinje s Ilirskim pokretom, s osnivanjem »Horvatsko-slavonskog gospodarskog družtva«. Naime, u okviru tog Društva osnovan je 1846. godine poseban »šumarski odsek« (8, str. 300). U tom »Odseku« niču ideje o gospodarenju sa šumama, razmatra se npr. i o tome, kako osigurati pomlađivanje starih hrastovih sastojina (šuma) u češće poplavljenim područjima, kako racionalnije iskorišćivati drvo (uvođenjem pila za rad na obaranju i obradi stabala), zaključuje se, da je nužno osnovati nadzornu službu za šume, i dr. Šumarski stručnjaci koriste »List mesečni« (kasniji i današnji »Gospodarski list«) za iznošenje pojedinih aktualnih pitanja hrvatskog šumarstva. Navedimo samo Šporera, koji 1843. objavljuje »Osnovu pravila za hrvatsko-slavonski šumarski zavod« (8, str. 312), koji je nesumnjivo pripremio teren za daljnje akcije koje su završile osnivanjem Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. godine. Još prije »Gospodarskog lista« taj isti Šporer u časopisu »Croatia« objavljuje relativno opširan članak (10 stranica formata Šumarskog lista) o šumarstvu Hrvatske pod naslovom »Riječ iz šume za šume moje drage domovine«, u kojem se, uz ostalo, govori i, u današnjoj terminologiji, s ekološkog gledišta (8, str. 509). Šira javnost o bitnim problemima šumarstva u Hrvatskoj bila je upoznata 1847. godini i u publikaciji šumara Dragutina KOSA »Das Forstwesen in Kroatien«. Nešto prije, od 1841 — 1843, Franjo ŠPORER u Zagrebu izdaje opsežno djelo u tri dijela, opsega 530 stranica, pod naslovom »Das Forstwesen in der k. k. österreichischen Militärgrenze, oder vollständiges Forsterbuch für das Militär—Grenz—Forstschutzpersonale...« (8, str. 310).
Početkom druge polovine 19. stoljeća Hrvatska (i Slavonija) dobiva i »Zakon o šumama« i to Banska 1857, a Vojna Krajina 1860. To je bio austrijski Zakon o šumama iz 1852. god. (pa je u Istri i Dalmaciji važio od te godine), ali je ostao na snazi sve do 1929. Naime, pokušaji osamdesetih godina, da se za Hrvatsku donese novi Zakon nije uspio, iako je nacrt osnove za njega već bio izrađen (7). Zakon o šumama pak nije sadržavao samo zabrane i kazne ,nego i odredbe za obnovu i njegu šuma, a ozakonio je i tzv. zaštitne šume.
Osnivanje, već prije spomenutog, Gospodarsko-šumarskog učilišta 1860. godine omogućilo je ne samo lakšu dostupnost školovanja domaćih sinova (koji su prije bili upućivani u njemačke šumarske škole) nego i obrazovanje stručnjaka prema potrebama hrvatskog šumarstva, stvaranje ili učvršćivanje hrvatske stručne terminologije, pisanje udžbenika i dr. Deset godina kasnije t j . 1870. za poslove šumarstva u Zemaljskoj vladi, u Odjelu za unutrašnje poslove imenovan je prvi šumarski stručnjak — Franjo Čordašić za referadu šumarstva, koju su do tada vodili pravnici, a šumarski stručnjaci postavljaju se i u nižim instancama t j . u županijama i kotarevima. Dalje slijedi »Privremena naredba o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šuma u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« (1871) pa »Zakon o imovnim općima u hrvatsko-slavonskoj Krajini (1873). Zakon o imovnim općima, uz ostalo,
487
određuje i osnivanje »gospodarskih ureda«, tj. za svaku imovnu općinu po jedan, i šumarija te minimalan broj šumarskih stručnjaka za te ustanove. Zakon je nadalje kao prvi posao Gospodarskog ureda odredio izradu plana gospodarenja pod nazivom »Opći nacrt šumske radnje«, itd.
U prikazu povijesti hrvatskog šumarstva ne može se mimoići ni osnivanje (obnova) Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva 1876. i pokretanje časopisa »ŠUMARSKI LIST«, koji neprekidno izlazi od 1877. godine do danas, te je najstariji hrvatski stručni časopis. Ni Šumarsko društvo ni Šumarski list ne mogu se mimoići, jer su bili tribina na kojoj je razmatrana problematika s područja šumarstva i na kojoj su se ponekad vodile oštre rasprave, što se nesumnjivo odražavalo i u praksi. Iskorišćivanje šuma tretirano je samo kao završni dio šumske proizvodnje dok je najjače bilo zastupano uzgajanje šuma (1, str. 14). U oblasti uzgajanja šuma kao pisac značajan je i književnik Josip KOZARAC, koji je bio i višegodišnji urednik Šumarskog lista.
1.3. A kakva je po EH povijesna slika hrvatskog šumarstva 19. i 20. stoljeća? »Od početka prošlog stoljeća razvija se na području sjeverne Hrvatske u sve
većoj mjeri prerada drva namijenjene izvozu« (6. stavak II stupca na str. 653 EHP), zatim »Pošto je eksploatacijom bilo redom obuhvaćeno sve šire i šire područje od sjevernog Jadrana prema unutrašnjosti, velike zalihe kvalitetne slavonske hrastovine privukle su u drugoj polovici 19. st. mnoge i strane poduzetnike (ibid., 7. stav.) pa da se dalje citira jedno upozorenje osječke Komore iz 1881. godine. Prema tome upozorenju »propadaju goleme količine drva koje kao otpad pri izradi bačvarskih dužica ostaju neiskorištene« iako bi se mogle »unovčiti kao ogrjevno drvo u susjedne mađarske krajeve«, koji se, kako navodi Komora, »neprestano bore sa posvemašnom oskudicom na dobrom ogrjevnom materijalu«. Prema Komori radi se o oko milijun prostornih metara, »izgubljenih zauvijek: sagnjije i istrune u šumi«. Toliki »gubitak« (»gubitak«, jer je u šumi preostala drvna masa iskorištena kao gnojivo) smatram diskutabilnim pa i sam citat nesrazmjeran cjelokupnom tekstu ove natuknice. (U istom stavku čitamo i to, da su izrađivani »okrugli panjevi«!).
Osječka Komora citira se još jedanput, čak s 19 redaka, i to s podacima izvoza drva, ali iz Slavonije. Pa »za vrijeme oblikovanja kapitalističke ekonomike« (1. st. drugog st. na str. 654 EHP) t j . devedesetih godina prošlog stoljeća drvo se izvozilo i iz drugih krajeva, posebno Gorskog kotara. Trebalo je dakle, obuhvatiti cijelu Hrvatsku a ne ograničiti se samo na jedan njezin dio ili i taj dio ispustiti. To vrijedi i za stavak u kojem su navedeni podaci M. ZORČIČA iz 1883. godine o broju uposlenih »kod raznih trgovaca drvom u Slavoniji«. ltd.
Prema EHP »čitava Posavina sa svojim šumama pripadala je teritoriju Vojne Krajine« što ne odgovara stvarnosti. Vojna Krajina, a po tome i šume, bila je na desnoj strani Save samo južno od Kupe, a s lijeve istočno od Ilove, kako to uostalom pokazuje i karta u ovoj Enciklopediji (str. 734). Ne znam gdje je autor ovog teksta pronašao, da će dijelom šuma na području Vojne Krajine koji je segregacijom ostao državi »upravljati Krajiška investiciona zaklada«. Za državni dio šuma bile su osnovane, 1871., odgovarajuće ustanove u Bjelovaru (kasnije premještenu u Zagrebu), Vinkovcima i u Otočcu (kasnije premještenu na Sušak) a Krajiška investiciona zaklada bila je, po današnjoj terminologiji, samo fond namijenjen investiranju na području Hrvatske (za željeznice, na kršu i dr.). Za Krajišku investicionu zakladu bila je u Spačvanskom bazenu, izdvojena površina od
488
30000 kat-jutara hrastika koji se postepeno, sve do prvog svjetskog rata, unovčavali u korist Zaklade.
Druga polovica šuma na području Vojne Krajine pripala je, a ne »imala je pripasti«, stanovništvu odnosno točnije bivšim krajišnicima kao kolektivno vlasništvo. Za svaki prijašnji pukovnijski kotar pravoužitnici bili su udruženi u tz. imovnu općinu kao samoupravnu organizaciju pod nadzorom vrhovne zemaljske upravne vlasti, Zemaljske vlade. Za stručnu upravu, kako je već naprijed navedeno, osnovani su gospodarski uredi (od 1922. godine direkcije šuma) i šumarije kao organizacije za neposredan rad u šumama. Dodajmo još i to, da su imovne općine ušle u povijest ne samo hrvatskog šumarstva nego i u cjelokupnom društvu svjetla obraza već i zbog toga, što su do 1935. godine u opće društvene svrhe, što u materijalu što u novcu, izdale oko 222 000 000 dinara tadašnje vrijednosti, t j . i izdaci u Krunama valorizirani su u dinare (3,587).
Nadalje čitamo (I stupac 654 str.) da ».. . nalazimo također šumske posjede tzv. zemljišnih zajednica seoskih općina koje su nakon likvidacije feudalnih odnosa stvorene u postupku segregacije na hrvatsko-slavonskom Provincijalu«. U prvom redu, nisu postojale isključivo zemljišne zajednice »seoskih općina« nego zemljišne zajednice pojedinih sela, pa i zaselaka. Tako su npr. u današnjem Zagrebu postojale zz Nova Ves, zz Laščina, Horvati i dr. odnosno zz. Gračani, zz. Bačun i dr. Međutim osim zemljišnih zajednica, koje su bile samoupravne organizacije korisnika segre-giranih površina šuma i pašnjaka, postojale su i drugog porijekla kao plemićke odnosno poveljne (u Križevačkom ili Jastrebarskom kraju), zatim zajednica šuma nekadanje Plemenite općine Turopoljske. Zemljišne zajednice postojale su i na području b. Vojne Krajine obuhvatajući neke pašnjake s izuzetkom u Žumberku, gdje su početkom ovog stoljeća imovne općine podijeljene na dvije zemljišne zajednice (Kalje i Sošice) i zz Novi Sisak, čije bi površine inače bile u sklopu I I Banske imovne općine sa sjedištem u Petrinji. Ove institucije prestale su konačno djelovati 1947. godine kada je njihov posjed podruštvovljen, pa je i to trebalo navesti. U EHP izostao je i podatak ,da su šume i pašnjaci u Dalmaciji bili seoski i to prema području katastarske ili porezne općine Stoga je posjed jednog sela kojiput bio i vrlo izdužen kao npr. sela u Drniškoj krajini podno Svilaje, gdje je svako selo imalo posjed od podnožja do vrha (da svatko ima terene različitog boniteta).
Konačno, prema EHP »šumsko gospodarenje uglavnom se nije provodilo prema načelima šumarske znanosti, što se očitovalo u prekomjernim sječama, devastacijama i neracionalnom iskorištavanju šuma, a vrlo se malo pažnje pridavalo pošum-ljavanju I uređenju šuma« (4. stav, I I stupca, str. 654). Pretpostavljamo, da se ova ocjena odnosi na cijelu prošlost hrvatskog šumarstva, iako je tekst sastavljen između dva stavka koji govore o međuratnom razdoblju Jugoslavije. Kada bi takva ocjena hrvatskog šumarstva odgovarala stvarnom stanju za sve šume u Hrvatskoj, kako je moguće, da je, prema navodu same EHP, 1977. godine posječeno 4,4 milijuna m» drva ili, još uvjerljivije, da je u razdoblju od 1947. do 1952. godine sjeća u šumama godišnje iznosila prosječno 6,5 milijuna m3 (3, 567). Dalje ,kako je sječa u industrijske svrhe iznosila prosječno 58% to znači, da je drvna masa od cea 3,7 milijuna m3 posječena u sastojinama (šumama) starosti od najmanje 80 godina ,a u prosjeku starih i 100 godina. A i dio drvne mase za domaću opskrbu drvom (sela, gradovi) također je bio podmiren iz za sječu dozrelih sastojina i to po načelima šumarskih znanosti, dok je drugi dio bio podmiren prorednim materijalom tj. u sastojinama koje nisu dozrele za sječu nego je vršena uzgojna mjera sječom pojedinih stabala u cilju osiguranja što kvalitetnije
489
sastojine i što većeg prirasta. Ovaj uzgojni zahvat, prorjeđivanje sastojina, provodio se u daljoj prošlosti, kako to svjedoče rasprave u Šumarskom listu (sintetski prikazane u »Povijesti šumarstva.. .«, lit. 1). Gospodarske osnove sadržavale su i osnove prorjeđivanja, pa i one najstarije kao npr. ona za šume Križevačke imovne općine iz 1889. godine. U toj Osnovi, na str. 6, čitamo i ovo: »Šume drugog dobnog razreda potičući iz dobe krajiške uprave, kad je šumu čuvala i sadila sablja i batina, nalaze se sa malom iznimkom u normalnom stanju tako, da sada imovna općina iz tih šuma proredivanjem velike međutimne užitke crpi«. Ovaj citat nadalje dokazuje da se i u vrijeme Vojne Krajine šuma pomlađivala i čuvala, dakle vodilo se računa o tome, da se šume ne devastiraju.
Što reći o pošumljavanju? Tu postoji nesporazum: u statistike se unose samo podaci o pošumljenim površinama t j . o površinama na kojima je po čovjeku izvršena sadnja ili sjetva šumskog sjemena a ne i o prirodno pomlađenim. Pod pošumljavanjem razumijevamo zapravo sadnju biljaka ili sjetvu sjemena na površinama koje su, bar makar i u bližoj prošlosti bile bez šume, a pod pomlađivanjem osiguranje mlade šume na površinama nakon sječe stare. A šume se pomlađuju tehnikom preborne ili oplodne sječe uz eventualna popunjavanja ručnim putem.
U prošlosti ne samo da se vodilo računa o pomlađivanju posječenih površina (prosta reprodukcija) nego se u mnogo slučajeva i poboljšavao sastav buduće šume po vrstama drveća unošenjem (sadnjom) vrednijih vrsta drveća (što bi već odgovaralo proširenoj reprodukciji). Tako npr. čitamo u »Povijesti šumarstva.. .« (1, str. 69), da je u razdoblju od 1873. do 1877. godine na području Lekenika (Siska) kraj sela Poljane podignuto »umjetnim putem 550 ha a prirodnim putem 3300 ha uglavnom hrastovih šuma«. U »Sto godina šumarstva. . .« (2, str. 91) čitamo, da je u brdskim šumama virovitičkog vlastelinstva na prelomu 19/20 stoljeća nakon sječa čistih bukovih šuma sađen žir hrasta te se ne samo unijela ekonomski vrednija vrst (posebno za ono doba) nego su mjesto čistih uzgojene mješovite sastojine. Ili primjer od prije pedesetak godina u šumi Garjevici u eksploatacionom području poduzeća »NAŠIČKA« d. d. iz Zagreba koja je bila obavezna na sječine čistih ili skoro čistih bukovih sastojina saditi žir, a koja je obaveza bila i izvršavana s vagonskim količinama tog sjemena. ltd., ltd., itd.
Netočna je, pa i proizvoljna, konstatacija, da se na uređivanju šuma »vrlo malo radilo«. Naprijed je već navedena gospodarska osnova za šume b. I. Križevačke iz 1889. godine, ali ih ima i starijih kao npr. za šumu grada Petrinje »KOTAR« iz 1853. godine (1, str. 146). Izrada gospodarskih osnova za šume, a za površine do 100 kat. jutara, bila je i zakonska obaveza po Zakonu o šumama iz 1852. godine, a dakako i onog iz 1929. Kako bi taj rad bio olakšan i što potpunije izveden izdan je 1903. godine i poseban NAPUTAK (1, str. 149). Štoviše, već osamdesetih godina prošlog stoljeća uređivanje šuma obavljano je po »vlastitoj tehnologiji«. To je TOMIĆEVA metoda uređivanja šuma, koju Šumarska enciklopedija (3, str. 687) ocjenjuje kao »racionalnu... primjenjivanu u šumama bivše Vojne Krajine«.
Pa ni za Kraško područje ne može se prihvatiti ocjena, da se »vrlo malo pažnje posvećivalo pošumljavanju«. O suprotnome možemo se uvjeriti u Šumarskom listu (1, str. 181). Da nije bilo Prvog i Drugog svjetskog rata u Istri bi bio već poodavno pošumljen sav goli krš (posebno na Učki i njezinom produžetku Kamenjaku i dr.) ali i drugdje kao npr. u okolici Splita (na Kozjaku, pojedini dijelovi Mosora i dr.), što je autoru poznato na osnovu rada na odnosnim područjima. A zar se može u povijesnom prikazu šumarstva Hrvatske mimoići osnivanje Nadzor-ništva za pošumljenje primorskog krasa u Senju 1878. godine, a za čiji je rad do
490
konca Prvog svjetskog rata novac osiguravan iz naprijed navedene Krajiške investicione zaklade a kasnije iz Fonda za pošumljavanje krša? A jedan od rezultata rada tog Nadzorništva je današnja pošumljenost Senjske Drage a što se posebno povoljno odrazilo i na niz ekoloških uvjeta tog područja kao i grada Senja.
2.
Zašto je povijest šumarstva Hrvatske u ovoj Enciklopediji prikazana tako ne-nepotpuna i s pogrješkama?
Prvi je uzrok nesumnjivo, što pisci ovog teksta (čak njih šestoro!) nisu šumarske struke. Za prvo razdoblje t j . do polovine 18. stoljeća to i ne bi bilo bitno, ali za kasnije je presudno. Presudno bar dok ne bude izdana kompletna povijest hrvatskog šumarstva, koja bi omogućila izradu kraćeg ili dužeg sažetka, koji bi mogao biti manje ili više realan prikaz. Manje ili više, je r i u tom slučaju postoji opasnost da se navede nešto što nije bitno, a ispusti što je značajnije za određene pojave i zbivanja.
U svoju obranu autori doduše mogu reći: »Prelistajte novine, ne samo iz prošlosti nego i sadašnjosti, pa ćete vidjeti da se u njima pretežno kude zahvati u šumarstvu, dok je pozitivnih ocjena vrlo malo«. To doduše stoji, ali ne prikazuje pravo stanje. Ne prikazuje pravo stanje, jer se redovno, ne samo o šumarstvu nego uopće, više piše o negativnostima, jer se »pozitivan rad razumije sam po sebi«. Negativne ocjene proizlaze pretežno iz neupućenosti o suštini šumske proizvodnje (šumarstva), a ponekad i iz zlonamjernosti. Koliko je neznanje laika u šumarstvu pokazuje i primjer jedne emisije na II programu Radio Zagreba u proljeće ove, 1981, godine. U toj emisiji razmatrane su mogućnosti opskrbe grada Zagreba ogrjevom iz šuma Šumskog gospodarstva Zagreb. U toj je emisiji upravitelj Šumarije Remetinec uz ostalo naveo i podatak, da će se iz pribrežnih šuma te šumari je proredom posjeći tridestak tisuća pr. met. ogrjevnog drva, a novinarka žustro upita (ili je tako bilo montirano) »a da li će posječene površine biti i pošumljene«! (Naprijed je navedeno, da je prorjeđivanje sastojina — šuma uzgojna a ne eksploataciona mjera odnosno mjera racionalnog gospodarenja šumama).
Autori, po svemu izgleda, nisu ni pokušali potražiti l i teraturu u kojoj bi mogli naći one podatke o šumarstvu u prošlosti. Da su samo zavirili u Šumarsku enciklopediju, koja je u dva sveska kao I izdanje izašla od 1959—1963, našli bi niz natuknica kao: »Povijest šumarstva« (I sv., str. 558-581), »Historijat radova na pošumljavanju krša« (II sv., str. 29-30), »Imovne općine, krajiške« (I sv., str. 585-587), Investiciona zaklada, krajiška« (I sv., str. 628-629), »Zemljišne zajednice« (II sv., str. 746-747), zatim o drvnoj industriji, trgovini, nastavi, šumarskoj nauci. Doduše Kaudersova »Povijest šumarstva« zastala je na drugoj polovini 19. St., ali i to je više nego ništa.s)
Za ovakav prikaz povijesti šumarstva Hrvatske odgovorno je i uredništvo EHP. Ako već nije potražila šumara za pisanje ove natuknice trebalo je zatražiti recenziju rukopisa bez obzira što su u štampariju davani dijelovi rukopisa, a neki doslovno »u posljednji čas« (F. Trgo u Vjesnikovih Sedam dana br. 185. 10. 10. 1981,
3) Do izlaska 2. sveska II izdanja Šumarske enciklopedije, a koji je već pripremljen, kratak pregled povijesti šumarstva sve do naših dana nalazi se u zborniku »Sto godina šumarstva Bilogorsko-podravske regije« (Bjelovar, 1974) u prikazima Gazdek, Z. i Molnar, L.: Organizacione promjene u šumarstvu u novoj Jugoslaviji (str. 387-392) i Piškorić, O.: Ekonomsko-politički odnosi šumarstva (str. 33-40).
491
Str. 10, 4. stupac). Ta i uredništvu je valjda poznato, da u Zagrebu postoji i Šumarski fakultet i, u sklopu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, uredništvo šumarske enciklopedije.
Bez krivnje nije ni šumarska struka, jer već dugo ne poklanja nikakvu pažnju istraživanjima prošlosti hrvatskog šumarstva i izdavanja njezine povijesti. Povijesti bar na osnovu lahko dostupnog, tiskom objavljenog, materijala, a kojega i za dalju prošlost od Kesterčaneka (9) naprijed ima podosta. Međutim, netko će postaviti i pitanje ekonomske računice ovakvog rada (troška radnog mjesta povjesničara bilo u sklopu Šumarskog fakulteta bilo Instituta za šumarstvo). Ta je jednaka kao i od svakog drugog rada (i troška) na polju kulture. Rad na povijesti šumarstva više spada u sferu kulture nego u sferu proizvodnje, ali može imati značaj i za suvremenu proizvodnju. Zar to, npr. ne dokazuje i ovaj citat iz publikacije »šumsko gospodarstvo Delnice 1960—1980« (6) sa 110 str.: »Prejako prekidanje sklopa i povećana transpiracija oslabili su otpornost sastojina, pa su nakon nekoliko godina čitavi predjeli podlegli jačem sušenju i zarazi jelovog moljca« (u sječina-ma prije 1950. god. — nap. O. P.).
3
Svrha ovog osvrta nije da se potcijeni vrijednost Enciklopedije hrvatske povijesti i kulture kao cjeline nego da se, kao i u nekim drugim natuknicama, u eventualnom drugom izdanju ili u nekoj drugoj publikaciji, ispravno prikaže i ovaj sektor gospodarskog i društvenog života Hrvatske, a time i cijele Jugoslavije.
LITERATURA
1. Povijest šumarstva Hrvatske 1846-1976. kroz stranice Šumarskog lista, Zagreb, 1976.
2. Sto godina šumarstva Bilogorsko-podravske regije, Bjelovar, 1974. 3. šumarska enciklopedija sv. 1, Zagreb. 1959. 4. Šumarska enciklopedija, sv. 2, Zagreb, 1963. 6. Šumsko gospodarstvo Delnice 1960-1980, Delnice, 1981. 7. šumarski list, V-1882, sv. V, str. 254-279. 8. Šumarski list, C-1976, br. 7-9. 9. K e s t e r č a n e k , F . X.:Prilozi za poviest šuma i gospodarstva kod Hrvata,
Šumarski list, V-1882, sv. I-VI i VI-1883, sv. I. 10. K o s o v i ć , B .: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Vel.
Kapeli od dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina, Šumarski list, XXXVIII-1914,
11. P i š k o r i ć , O . : Velika potražnja za bukovinom, Šumarski list, LV-1941, br. 4, str. 149-150.
Oskar Piškorić, dipl. inž. šum.
492
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI
GENETSKA VARIJABILNOST RODOVA PSEUDOTSUGA, PINUS, PICEA I ABIES U ZAPADNOM DIJELU SJEVERNE
AMERIKE (Sastanak IUFRO—Radnih grupa, Vancouver, Kanada, 1978)
Joso Gračan Šumarski Institut, Jastrebarsko
UVOD
Unašanje sjevernoameričkih vrsta šumskog drveća ima vrlo važnu ulogu, specijalno u evropskom šumarstvu, a naročito nakon prvog organiziranog sakupljanja sjemena koje je organizirao David Douglas 1831. godine. Od tog su vremena organizirane mnoge ekspedicije za sakupljanje sjemena. Jedno od najstudioznijdh sabiranja sjemena organizirala je Internacionalna unija šumarskih istraživačkih organizacija (I.U.F.R.O.), Sekcija 22, u sklopu koje su za posljednjih 12 godina sabrani uzorci provenijencija Pseudotsuga menziesii, Picea sitchensis, Pinus contorta i tri vrste iz roda Ables. U program proučavanja provenijencija uključeno je 45 različitih institucija iz 30 zemalja među kojima je i Jugoslavija. Rezultati dobiveni iz ranijih testova provenijencija ove kolekcije potvrđuju ranije nalaze, između ostalih da je moguće dobiti veći prirast, otpornost na bolesti, insekte i ostale štetne vanjske faktore (mraz) od određenih provenijencija u novoj okolini.
Za vrijeme sastanka Radne grupe za proučavanje provenijencija zelene du-glazije u Göttingenu 1973. godine pokrenuta je inicijativa, a u Oslu 1976. godine za vrijeme XVI svjetskog I.U.F.R.O. kongresa potvrđen je dogovor da se u Van-couveru (Britanska Kolumbija — Kanada) održi sastanak Radnih grupa I.U.F.R.O. pod naslovom »Genetska varijabilnost rodova Pseudotsuga, Pinus, Picea i Abies u vremenu od 20. kolovoza do 10. rujna 1978. godine. Na ovom su sastanku sudjelovali predstavnici slijedećih I.U.F.R.O. radnih grupa: S2. 02-05 — Provenijencije zelene duglazije S2. 08-06 — Provenijencije Pinus contorta S2. 02-12 — Provenijencije sitkanske smreke S2. 02-14 — Provenijencije različitih vrsta jela S2. 04-01 — Populaciona i ekološka genetika S2. 04-02 — Teorije oplemenjivanja šumskog drveća S2. 04-03 — Testiranje potomstva S2. 04-05 — Biokemijska genetika i citogenetika
— Grupa sjevernoameričkog društva kvantitativnih genetičara — Društvo šumarskih genetičara zapadnog dijela Sjeverne Amerike
Ciljevi ovog sastanka u Vancouveru bili su: 1. Sumirati i procijeniti rezultate unešenih (introduciranih) sjevernoameričkih
vrsta šumskog drveća u druge zemlje,
493
2. u glavnim crtama prikazati prikladne postupke za buduća unošenja (introdukcije) vrsta šumskog drveća, i
3. dati ocjene za razumijevanje prirodne genetske varijabilnosti vrste i njezinog prirodnog rasprostranjenja za buduća konzerviranja gena i genetska istraživanja u šumarstvu.
Naše putovanje financirali su Samoupravna interesna zajednica za znanstveni rad u poljoprivredi i šumarstvu (SIZ-IV) i Šumarski institut, Jastrebarsko, pa se ovom prilikom zahvaljujem na pomoći. Na sastanku podnio sam referat pod naslovom: »I.U.F.R.O. S i t k a S p r u c e I n t e r n a t i o n a l T e n - P r o v e n a n c e E x p e r i m e n t i n J u g o s l a v i a « (autori: A. Dokus i J. Gračan). Referat, kao i svi ostali održani na ovom Sastanku objavljeni su u zajedničkom izdanju Šumarskog fakulteta u Vancouveru.
Program Sastanka radnih grupa sastojao se iz tri dijela: 1. Teoretskog, u vremenu od 20. do 25. kolovoza 1978. godine, koji je održan na
Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Vancouveru (University of British Columbia, Faculty of Forestry),
2. stručne ekskurzije po otoku Vancouver po naslovom: Prirodne sastojine i pokusi provenijencija, od 26. kolovoza do 2. rujna 1978. godine,
3. stručnih ekskurzija na otocima Kraljice Šarlote (Queen Charlotte) i u državama Washington-Oregon (SAD) od 3. do 10. rujna 1978. godine.
Sudjelovao sam u radu svih radnih grupa na teorijskom dijelu, stručnim ekskurzijama na otoku Vancouver i otocima Kraljice šarlote.
TEORETSKI DIO
Sastanak svih radnih grupa na Šumarskom fakultetu u Vancouveru u ime organizatora je otvorio u 10 sati 21. 08. 1978. prof, dr Oskar Sziklai, a prisutne učesnike u ime Sveučilišta Britanske Kolumbije pozdravio je potpredsjednik dr Show, te dr Gardner, dekan Šumarskog fakulteta.
Prvi je dan rada protekao u upoznavanju učesnika s ekološkim karakteristikama zapadnog dijela Sjeverne Amerike.
Klimatske karakteristike ovog područja izložio je dr D.G. Schaefer, počevši s temperaturama, topografijom, oborinama, količinama snijega, indeksima kon-tinentalnosti, komparativnim usporedbama Britanske Kolumbije i SAD u temperaturama, oborinama, dužini vegetacijske periode, sunčanom zračenju, režimu vlage, evaporaciji. Ovo izlaganje, kao i sva druga, štampano je i objavljeno u zajedničkoj knjizi, pa ga preporučujemo našim stručnjacima klimatolozima.
Vrlo zapaženo izlaganje o vegetaciji i ekološkim karakteristikama Britanske Kolumbije podnio je prof, dr V. J. Krajina. Smatramo za potrebno iznijeti mišljenje V. Krajine da je radi dobrog razumijevanja uvjeta okoline koji utječu na rast biljaka potrebno primijeniti kombinaciju od barem pet sinekološki cjelovitih nivoa i dva populaciona nivoa, koji nam omogućuju da prilično točno prikažemo ekološku strukturu biljke u prirodi. Prema njegovim istraživanjima u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike (sjeverno od Kalifornije) postoji 5 biogeoklimatskih formacija, a svaka od njih s jednim ili više područja, odnosno zona u području. To
494
su slijedeće formacije: — Formacija vječnog snijega, leda i mraza (mahovine i lišajevi); — Arktička ili alpska biogeoklimatska formacija; — Mikrotermalna šum-sko-biogeoklimatska formacija četinjača; — Biogeoklimatska formacija semiaridne hladne stepe, i — Mesotermalna biogeoklimatska formacija.
Formacije su podijeljene na 9 područja, a područja na 24 zone. U nastavku rada prvog dana prof, dr P. G. Haddock je dao uvodno izlaganje
o šumarstvu Kanade s naročitim osvrtom na uzgajanje šuma. Toga su dana održani i uvodni referati o prirodnom rasprostranjenju, šumsko-uzgojnim svojstvima i genetskoj varijabilnosti rodova Pseudotsuga (O. Sziklai, K. K. Ching i R. K. Campbell), Picea (A. S. Harris), i Abies (R. J. Steinhopf).
U sklopu teoretskog dijela programa rada I.U.F.R.O. radnih grupa učesnici su obišli 22. kolovoza 1978. godine fakultetsku eksperimentalnu šumu Haney, gdje su upoznati s planom istraživanja i obukom studenata na ovom pokusnom objektu. Pregledani su pokusi provenijencija, testovi potomstva i živi arhiv klonova zelene duglazije, prirodne sastojine zelene duglazije, plus stabla duglazije i čuge, te internacionalni pokus provenijencija duglazije postavljen u sklopu I.U.F.R.O. Nakon toga je nastavljena rasprava o: opskrbi sjemenom iz Sjeverne Amerike (Bar-ner: »Seed procurement from North America«), metodologiji osnivanja pokusa provenijencija (A. M. Fletcher: »Methodology of provenance trials«), poljskim pokusima i uspijevanju vrsta (Y. Birot: »Field experiments and performance species«). U sklopu ove problematike u toku drugog dana rada održani su referati o istraživanju fotoperioda kod duglazije (J. Wiersma) u Nizozemskoj i otpornosti duglazije na mraz (Bo Larson) u Njemačkoj. Ovi su referati također vrlo zanimljivi, ali u vrijeme izlaganja nisu bili raspoloživi za korištenje.
Trećeg dana (23. kolovoza 1978) održani su referati o pokusima provenijencija zelene duglazije u sklopu Radne grupe S2. 02-05 u slijedećim zemljama: Australiji (Matheson i Griffin), Britanskoj Kolumbiji (K. Illingworth), Nizozemskoj (W. Krick), Irskoj (O'Driscoll), Škotskoj (R. Linas), Njemačkoj (J. Kleinschmit, H. Weisgerber i S. Reck) i Francuskoj (Y. Birot). Sastankom su rukovodili O. Sziklai i Y. Birot.
Nakon završetka izlaganja referata o pokusima provenijencija zelene duglazije, iznošeni su rezultati o internacionalnim pokusima provenijencija Pinus contorta u sklopu I.U.F.R.O. u slijedećim zemljama: Finskoj (Von Weissenberg), Švedskoj (C. L. Killander i A. Persson), Norveškoj (T. Skroppa, S. Magnesen), Danskoj (O. Kjersgard), Njemačkoj (Stephen), Nizozemskoj (W. Kriek), Škotskoj (R. Lines), Irskoj (O'Driscoll), Kanadi (K. Illingworth) i Francuskoj (Y. Birot). Za rukovodioca ove Grupe (S2. 02-06) izabran je A. Persson iz Švedske.
Referati o internacionalnim pokusima 10 provencijencija sitkanske smreke izneseni su i prodiskutirani 24. kolovoza 1978. godine u prijepodnevnom radu Grupe S2. 02-12. Sastankom su rukovodili: O'Driscoll i K. Illingworth. Podneseni su referati iz slijedećih zemalja: Norveške (S. Magnesen), Danske (Kjersgard), Njemačke (J. Kleinschmit), Nizozemske (W. Krick), Belgije (Nanson), Škotske (R. Lines), sjeverne Irske (S. Milner), Irske (O'Driscoll), Francuske (Y. Birot), Jugoslavije (J. Gračan), Kanade (M. Khalil i K. Illingworth) i Austrije (Pedderick).
U nastavku su rada izneseni referati o rezultatima pokusa provenijencija goleme jele (A. grandis) u sklopu Grupe S2. 02-14. Sastanak je vodio A. Flecther. Podneseni su referati iz ovih zemalja: Irske (O'Driscoll), Škotske (R. Lines), Danske (O. Kjersgard), Njemačke (J. Kleinschmit Solarson), Belgije (Nanson), I-daho (Steinhopf) i Francuske (Y. Birot).
495
Istoga dana održan je sastanak Grupe genetičara Sjeverne Amerike za kvantitativnu genetiku. Sastanak je vodio M. T. Conkle, održani su ovi referati:
— Describing structure of multiple trait variation in natural population — problems and procedures (Opis strukture mnogostruke varijabilnosit karakteristika prirodnih populacija — problemi i postupci), R. K. Campbell,
— Estimating population genetic parameters in Douglas fir-putting theory into practice (Procjena populacionih genetičkih parametara kod duglazije — primjena teorije u praksi). F. C. Yeh,
— The use of random interlocking block designs in estimating cold and animal damage in Radiata pine (Upotreba slučajnih međusobno povezanih blok pokusa kod procjene šteta od hladnoće i životinja kod Pinus radiata). W. J. Libby,
— Population structure of Lobloly pine and Sweetgum in Mississippi (Struktura populacija kod Pinus taeda i Liquidambar stvraciflua u Misisipiju). 0 . O. Wells,
— The use of disconecting factorial mating designs (Upotreba prekinutog faktorijalnog pokusa križanja). T. Skrappa,
— A computer model for comparing alternative tree breeding strategies (Kompjuterski model za kompariranje alternativnih strategija kod oplemenjivanja šumskog drveća). J. W. Mood,
— The genetics of self reproducing marbles (Genetika samoreprodukcionih mramora). H. C. Kang.
Petog dana rada (25. kolovoza) je održan sastanak I.U.F.R.O. Grupe S2. 04-00 (Genetic Subject Group Meeting) pod rukovodstvom G. Namkoong-a. Ova se grupa dijeli na podgrupe, i to:
— Populaciona i ekološka genetika (R. K. Campbell) i Testiranje potomstva (J. Kraus),
— Teorije oplemenjivanja šumskog drveća (J. W. Libby), — Biokemijska genetika i citogenetika (M. T. Conkle i F. C. Yeh).
U sklopu podgrupe za populacionu i ekološku genetiku obrađena su slijedeća pitanja: sastav populacija, teorija inbridinga, subpopulacije, konzervacija gena i ekološka stabilnost. Posebno se raspravljalo o izradi modela za proučavanje rasprostiranja polena (Polen flight models), neadekvatnosti genetskih modela, kon-zervaciji genotipova putem prirodne regeneracije radi konzervacije gena.
Podgrupa za teorije oplemenjivanja i testove potomstva raspravljala je o strukturi populacija obzirom na broj populacija koje treba koristiti, broju individua u jednoj populaciji i podjeli populacija, planovima križanja i upotrebi rez-nica i drugih vegetativnih propagula. Posebno su istaknuta pitanja planova križanja kod umjetne hibrddizacije (Mating designs), inbridinga, narednih generacijskih selekcija i individualne selekcije stabala, te intenziteta selekcije. Raspravljene su prednosti i nedostaci dialelnog plana križanja (potpunog ili prekinutog), hijerarhijskog plana, slučajnog polilnom plana, pojedinačnog plana križanja.
U okviru podgrupe za biokemijsku genetiku i citogenetdku dan je naglasak na biokemijsku tehniku mnogostrukih pokusa i procjena, te na tehniku selekcije. Naglašena je važnost analize izoencima u sjemenu, dok za sada takvih analiza ne-nostaje u tkivu.
Baza za raspravu pojedinih pitanja u svim podgrupama bila je struktura populacija. Smatramo za potrebno istaći da je u podgrupi za teorije oplemenjivanja i testiranja potomstva vođena vrlo iscrpna rasprava oko broja populacija koji
496
može poslužiti kao uzrok za vrstu, te broja stabala koji predstavlja populaciju. Prevladalo je mišljenje da broj populacija treba biti Sto veći, kako bi broj stabala po populaciji bio sto manji (Libby je čak iznio ideju da bi jedno stablo moglo poslužiti kao predstavnik populacije). Kod oplemenjivanja i testiranja potomstva potrebno je postavljati pokuse prema četiri osnovne strategije — namjene:
1. Kod unošenja vrsta (introdukcije egzota) treba najprije utvrditi da li se radi o važnoj ili nevažnoj vrsti drveća. Npr. ako se radi o Abies nobilis, dovoljno je izabrati za pokus 30-40 sastojina sa po 2 stabla po sastojini, odnosno 60-80 stabala ukupno (manje važna vrsta).
2. Kod pokusa, koji imaju za cilj proučavanje genetske arhitekture važne vrste, potrebno je izabrati do 500 sastojina sa po 2 stabla (npr. za duglaziju), dok će za neke vrste biti dovoljno i 100 sastojina sa po 2 stabla. Cilj je omogućiti što veću bazu za križanja.
3. Kod pokusa, kojima se želi eliminirati nepoželjnu populaciju ili vrstu, dovoljno je 50 stabala.
4. Kod pokusa koji se osnivaju radi konzerviranja gena, potrebno je kao uzorak za važnu vrstu izabrati do 500 sastojina sa po 2 stabla po sastojini.
PRIRODNE SASTOJINE I POKUSI PROVENIJENCIJA NA OTOKU VANCOUVER I OTOCIMA KRALJICE ŠARLOTE
Glavna je svrha ovtih stručnih ekskurzija bila da učesnicima omogući uvid u međusobnu povezanost historijskih, stanišnih i genetskih faktora koji su uzrokovali veliku raznolikost prirodnih šuma na otoku Vancouver i otocima Kraljice Šarlote. Rukovodilac ekskurzija bio je d r K e i t h I l l i n g w o r t h , iz odjela za istraživački rad pri Ministarstvu šumarstva u Victoriji (glavni grad Britanske Kolumbije). Na ovoj ekskurziji učesnicima bilo je omogućeno proučavanje: varijabilnost stanišnih klimatskih čimbenika, fenotipsku varijabilnost starih i srednje-dobnih sastojina, lokalitete na kojima je sabirano sjeme za I.U.F.R.O. kolekciju, pokuse provenijencija i programe oplemenjivanja.
Otok Vancouver je u prosjeku širok 80 km, a proteže se u smjeru jugoistok-sjeverozapad u dužini od 450 km. Površina je otoka 32.137 km2. To je najveći otok na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. Otok se u fiziografskom smislu sastoji od dva područja: na istočnoj strani otoka prostire se usko nizinsko područje, a planinsko područje u zapadnom i srednjem dijelu koje često završava fjordovima Najviši vrhovi dosižu i do 2.200 m nadmorske visine. Površina produktivnih šuma na otoku iznosi 1,400.000 ha, od čega 34»/o otpada na zrele sastojine, 17,2% na srednjedobne sastojine, dok ostatak otpada na nekomercijalne ili nedovoljno obnovljene sastojine. Drvna zaliha zrelog drveta iznosi oko 57,000.000 m3, od čega 39,2s/« otpada na čugu, 27,8°/i« na pačempres, 16,7"/» na jele, 6,4*/a na duglaziju l,8°/o na smreke, 0,7% na Pinus contorta, 7,4*/« na ostale vrste. Od ukupne površine na državne šume otpada 50%. Na otoku postoji 69 pilana s prosječnim kapacitetom od 21.700 m ' po smjeni, 31 gater, 4 tvornice furnira i šperploča, 6 tvornica celuloze i papira. Kapacitet tvornica iznosi 2,921.000 tona celuloze i 1,146.000 tona papira, što podmiruje 40 do 46% ukupnih potreba Kanade. Prema popisu stanovništva iz 1976. godine na otoku Vancouver živi 441.400 stanovnika, od čega u glavnom gradu Victorija 281.250 stanovnika.
497
Nije na odmet da se ponovi poznata činjenica da je glavni cilj gospodarenja šuma proizvodnja drvne mase uz istovremeno održavanje proizvodne sposobnosti tla. Da bi se ovaj cilj ostvario, potrebno je imati šume koje su više nego šumske sastojine — šume su interakcdoni kompleksi između živih organizama i okoline koja na te organizme djeluje. Prema Krajini (1978) i K. Klinki (1977), šumski ekosistem je definiran kao dio šume koji ima uniformnu klimu, zajednički matični supstrat, fiziografiju, vegetaciju (u dinamičkom smislu), tlo, životinje i mikroorganizme. Spomenuta su dva autora razvila metodu za opis ekosistema koji se nalaze u opisanim zonama i subzonama (V. Krajina). U tom je smislu K. Klinka (1977) izradio Uputstvo na osnovi kojeg šumari u praksi opisuju ekosisteme (tipove šuma). Ovo se Uputstvo koristi za izbor odgovarajućih vrsta prilikom umjetnih pošumljivanja nakon čistih sječa. Dobar dio obnove šuma se bazira na prirodnom pomlađivanju. Uputstvo je sastavljeno na bazi 2 nivoa sinekološke klasifikacije, biogeoklimatske i funkcionalne (edafske), t j . biogeoklimatskih subzona i edafskih mrežastih matrica (matriz).
Za vrijeme trajanja ove stručne ekskurzije po otoku Vancouver i otocima Kraljice Šarlote pregledali smo velik dio karakterističnih šuma toga područja. Radi nedostatka prostora, nismo u mogućnosti detaljno opisati sve pregledane ekosisteme. Iz tog razloga navode se samo najosnovniji podaci. Opise ovih ekosistema na terenu je demonstrirao dr Karei Klinka, iz Odjeljenja za istraživački rad u Vancouveru. To su:
1. Ekosistem kanadske čuge i pacifičke srebrne jele Ovaj se ekosistem nalazi na sjeveru otoka Vancouver kod mjesta Port Hardy (aerodrom).
Starost Maks. promjer Visina god. cm m Vrsta
A. amabilis T. heterophylla
2. Ekosistem srednjedobne sitkanske smreke
preko 120 preko 215
te smreke
Starost god.
100 97
Promjer cm
45,5 45,7
Visina m
P. sitchensis 56 68 Nalazi se u blizini Port Hardya kod rijeke Waukwass.
45,6
3. Ekosistem Pinus contorta, Thuja plicata i Ch. nootkatensis
Vrsta
Ch. nootkatensis T. mertensiana T. heterophylla P. contorta T. plicata
Nalazi se u središnjem dijelu otoka kod jezera Nahwitti.
irost od.
160 285 230 240 235
Promjer cm
57 34 30 56 56
Visina m
19,2 17,8 16,8 22,5 17,0
498
4. Ekosistem sitkanske smreke (prašuma)
Starost Promjer Visina V r s t a god. cm m
P. sitchensis preko 250 272 80,5 T. heterophylla 180 125 49,8 A. amabilis 185 70 42,0
Ovaj se ekosistem nalazi blizu mjesta Winter Harbour na zapadnoj strani otoka.
5. Ekološki rezervat duglazije na riječnom otoku Nimpkish
U Britanskoj Kolumbiji površina rezervata iznosi 80.257 ha. Ovaj rezervat predstavlja rijetki prirodni ekosistem u kojem se obučavaju studenti i prate dinamičke promjene vegetacije i tla. Ovdje su zastupane slijedeće vrste: duglazija, golema tuja i sitkanska smreka. Duglazija se ovdje ne obnavlja prirodnim putem jer ne podnosi zasjenu. Tlo je dobar dio godine pod poplavnom vodom ali koja dugo ne stagnira. Drvna masa iznosi 1.500 m3/ha, a visine stabala se kreću od 62 m (kanadska cuga), 66 m (golema tuja), 78 m (sitkanska smreka) do 86 m (duglazija). Promjeri pojedinih stabala prelaze i 250 cm.
6. Ekosistem duglazije i goleme tuje
P. menziesii T. plicata P. sitchensis P. monticola
Ovaj se ekosistem nalazi uz rijeku Nimpkish u središnjem dijelu otoka nedaleko mjesta Gold River.
Starost Promjer Visina god. cm m
Starost god.
preko 385 " 300
Promjer cm
185 129 157 125
Visina m
86,4 62,5 78,0 70,8
A. amabilis 160 113 55,3 T. heterophylla 150 69 52,1
7. Isti ekosistem sa slabije razvijenim prizemnim rašćem
Starost Promjer Visina god. cm m
A. amabilis 150 121 53,4 T. heterophylla 160 82 52,0
499
8. Obalna zona planinske čuge
Klima je definirana po Koppenu kao Dfc, t j . subalpska hurmdna s deberim snježnim pokrivačem. Glavne su vrste ovdje planinska cuga (T. mertensiana), pacifička srebrna jela (A. amabilis) i nutkanski pačempres (Ch. nootkatensis). Ova se zona prostire u području gorja Washington u blizini mjesta Comox (istočna obala).
9. Ekosistem duglazlje i čuge (Mac Millan Park) Ovaj je ekosistem vrlo star, to je zapravo park šuma. Stabla su duglazije
vrlo stara. Prema obrazloženju ima stabala starih od 400 do 800 godina. U smjesi s dugalzijom nalaze se mlađa stabla čuge, goleme jele i tuje. Park šuma se zove »Chathedral Grove«, a nalazi se na području kompanije Mac Millan Bloedel Limited (istočna obala).
Za vrijeme ove ekskurzije pregledane su mnoge sjemenske baze u kojima je sakupljeno sjeme različitih vrsta u sklopu I.U.F.R.O. za pokuse provenijencija i testove potomstva. Od velikog broja navodimo (uz kratki opis) samo neke najvažnije (za duglazšju, sitku, P. contorta i golemu jelu).
1. Sjemenska baza P. contorta (I.U.FJt.O. — provenijencija No. 2145) Nalazi se u neposrednoj blizini aerodroma Port Hardy (50° N; 127° 22' W) na
nadmorskoj visini od 22 m. Godišnje oborine 1.732 mm (travanj-rujan 485 mm). Srednja temperatura u siječnju 2,4°C, u srpnju 13,6°C.
P. contorta zaprema u obalnom području Britanske Kolumbije površinu od 85.800 ha. Dolazi na vrlo siromašnim, skeletnim (šljunak i pijesak) i na vlažnim organskim tlima, koja su hladna i vlažna. Sastojina je raznodobna, dosta slabe kvalitete. Ovo je područje dosta podvodno. Većina stabala je grmastog oblika. Urod sjemena ove vrste je dosta slab i rijedak, te se sjeme mora sabirati s relativno velikog broja stabala da bi se sabrao hektolitar češera.
2. Sjemenska baza duglazlje (I.U.F.R.O. — provenijencija No. 1025 Ova se provenijencija nalazi u dolini rijeke Nimpkish (50" 19' N; 126° 53' W)
na nadmorskoj visini od 90 m. Srednje godišnje oborine 3.075 mm (travanj-rujan 876 mm), srednja temperatura u siječnju iznosi 3,9° C, u rujnu 13,4» C. Sjeme je sabrano s 10 dobro raspoređenih stabala, kao kod većine provenijencija duglazije.
3. Sjemenska baza goleme jele (I.U.FJl.O. — provenijencija No. 2145 Ova se provenijencija (baza) nalazi u mjestu Campbell River (istočna obala
49° 56' N; 125" 12' W), na nadmorskoj visini od 5 m. Srednje godišnje oborine 1.490 mm (travanj-rujan 325 mm). Srednja temperatura u siječnju 1,82°C, u srpnju 17,8" C. Baza je smještena u vlažnoj subzoni obalne duglazije. Starost 60 godina. Stabla dosežu visinu do 38 m, a prsni promjeri se kreću do 53 cm.
4. Sjemenska baza duglazije (I.U.F.R.O. — provenijencija No. 1032 Ova se provenijencija nalazi u neposrednoj blizini mjesta Comox (49° 51' N;
125" 49' W), na nadmorskoj visini od 275 m. Srednje godišnje oborine su 1320 mm (travanj-rujan 270 mm). Srednja temperatura u siječnju iznosi 0,5"C, u srpnju 15,8»C.
500
5. Sjemenska baza sitkanske smreke (Big Qualicum River, I.U.F.R.O. — No. 30.3062
Baza se nalazi na ušću rijeke Big Qualicum u Tihi ocean (istočna obala) u blizini indijanskog sela Big Qualicum (49a 23' N; 124" 37' W), na nadmorskoj visini od 0 m. Srednje oborine 1.410 mm (travanj-rujan 300 mm). Srednja temperatura u siječnju 2"C, u srpnju 18°C.
6. Sjemenska baza P. contorta (I.U.F.R.O. — provenijencija No. 2150 — Dashwood
Nalazi se u neposrednoj blizini Big Qualicum River (sitke), te se ovdje neće opisivati detaljno.
7. Sjemenska baza duglazije (I.U.FÄ.O. — provenijencija No. 1037 — Franklin River
Baza se nalaza u unutrašnjosti otoka na rijeci Franklin (49* 06' N; 124° 46' W), na nadmorskoj visini od 150 m. Oborine 3.140 mm (travanj-rujan 770 mm), temperatura siječnja 3,5°C, a srpnja 12,6°C.
8. Pokus 16 provenijencija zelene duglazije
Pokus je osnovan 1959. godine s ciljem da se istraži genetska varijabilnost duglazije i utvrde geografske rase (ako postoje). Sjeme ovih 16 provenijencija je sabrano od 42° 20' do 50" 30' sjeverne geografske širine. Sjetva je sjemena izvršena 1957. godine. Pokus je osnovan na 9 lokaliteta, iako je bilo planirano da se osnuje na svih 16. Veličina je pokusa 2,3 ha, sa 2 ponavljanja, s 121 biljkom po provenijenciji u jednom ponavljanju. Razmak sadnje 2,44x2,44 m.
9. Test potomstva čuge
Test je osnovan u blizini mjesta Gold River, nadmorska visina 335 m, površina pokusa iznosi 8,4 ha, osnovan 1972. i 1973. godine u 4 ponavljanja s 50 familija i 50 biljaka po familiji u 4 ponovljenu (ukupno 200 biljaka po familiji), razmak sadnje 3 x 2,4 m. Preživljavanje biljaka u rujnu 1973. godine iznosilo je 58°/», a kretalo se od 40-74% prosječno po familiji. Prve izmjere visina u jesen 1978. godine.
10. Test potomstva zelene duglazije (na istom mjestu kao i test čuge)
Svrha je ovog testa ispitivanje ponašanja potomstva plus stabala. Test je os novan na 3 lokaliteta. Ovaj se nalazi na lokaciji Gold River, (49° 57' N; 126°07' W), nadmorska visina 335 m.
U test je uključeno 55 full-sib familija dobivenih križanjem plus stabala, 21 half-sib familija, 15 half-sib familija od klonova i 9 familija kontrole, ukupno 100 familija. Sjetva sjemena je izvršena 1969. godine, a presadnja u poljski pokus 1971. godine. Pokus je osnovan u nekompletnom Latinskom kvadratu, jedno stablo po ponavljanju, ukupno 16 ponavljanja, razmak sadnje 3,05 x 3,05 m. Prosječna visina biljaka 1977. godine iznosila je 200 cm. Full-sib familije i half-sib familije klonova bile su 17% više od biljaka koje su pripadale kontroli.
501
11. Program oplemenjivanja u eksperimentalnoj stanici Covichan Lake
Geografske su koordinate stanice: 48° 45' N i 124° 08' W, a nadmorska visina se kreće od 160-240 m. Područje se ove doline naziva i »topla zemlja«, budući da se obalna zona duglazije — topla subzona proteže daleko od jezera. Iz podatka meteorološke stanice vidi se da je srednja temperatura ljetnih mjeseci najviša na otoku s nešto manje oborina. Temperaturni ekstremi se kreću od —20° do +38°C, u jednom danu može pasti i do 145 mm po 1 m2 površine.
Ova eksperimentalna stanica služi za realiziranje programa oplemenjivanja zelene duglazije. Površina za pokuse iznosi 70 ha. Šef je Stanice dr Alan Orr-Erwing.
Zadaci Stanice su slijedeći:
a) H i b r i d i z a c i j a d u g l a z i j e
Najstariji program oplemenjivanja hibridizacijom počeo je dr A. Orr-Erwing pomoću inbridinga, t j . križanja u srodstvu, 1952. godine. Do sada je uzgojen velik broj biljaka Si i S.» — generactije i nekoliko S3 generacije (križanje samooplod-njom). Provedena su križanja u manjem razmjeru između biljaka koje pripadaju Si i Su — generaciji.
Unutarvrsna križanja duglazije započeta su 1963. godine. Ona imaju veliku perspektivu (mogućnost pojave heterozisa) obzirom na vrlo izraženu genetsku varijabilnost kod zelene duglazije, koja se prostire od 29° 10' (Mexico) do 54° 10' (sjeverni dio Britanske Kolumbije). Nema inkompatibilne barijere kod križanja južnih sa sjevernim rasama, iako te rase rastu u potpuno različitim ekološkim uvjetima. Ova su križanja provedena, a pokusi su osnovani na nekoliko lokaliteta. Rezultati i izmjera će biti uskoro publicirani u časopisu S i l v a e G e n e t i c a .
Međuvrsna hibridizacija nije bila tako uspješna kao unutarvrsna. Provedena su križanja između Pseudotsuga menziesii x P. macrocarpa. Nisu uspjela križanja između američkih i azijskih duglazija. Sve 4 azijske vrste su posađene u arbo-retumu.
Selekcionirana su stabla vegetativno razmnožena, osnovan je živi arhiv klo-nova i sjemenska plantaža. Naredni program ovisi o produkciji ženskih cvijetova da bi se mogao provesti plan križanja. Prva su križanja provedena 1972. godine prema uputama dr G. Namkoonga, te se provode svake godine. Iz ovih je križanja dobiveno potomstvo koje se uzgaja u kontejnerima. Do sada je križanjem dobiveno 170 familija primjenom prekinutog dialelnog plana križanja, koji omogućava pet križanja po jednom majčinskom roditelju. Ova su potomstva presađena u jesen 1978. godine u pokus na površini od 3,5 ha na 11 različitih lokaliteta.
b) P r o b l e m i n k o m p a t i b i l n o s t i k o d c i j e p l j e n j a d u g l a z i j e
Problem inkompatibilnosti kod cijepljenja duglazije je normalna pojava. U živom arhivu klonova duglazije 40°/o klonova ne pokazuje nikakav znak inkompatibilnosti 10-15 godina nakon cijepljenja. Postoji vrlo velika varijabilnost između pojedinih klonova, tako da se sada za oplemenjivanje koriste klonovi koji su kompatibilni od 90 do 100%.
S02
PREGLED OBJAVLJENIH RADOVA NA SASTANKU (Proceedings of the I.U.F.R.O. joint meeting of working parties, Volume 1 and 2,
Vancouver, Canada 1978) ENVIRONMENTAL CHARACTERISTICS OF WESTERN NORTH AMERICA
S c h a e f e r , D . G . : An overiew of the climates of Western North America. K r a j i n a , V.: Vegetation of Western North America. H a d d o c k , P. G.: Environmental characteristics of western North America with special refe
rence to forestry.
DISTRIBUTION, GENETICS AND SILVICAL CHARACTERISTICS OF: Douglas-fir
S z i k l a i , O. a n d M . A . D e - V e s c o v i : Further data on the variation of Douglas-fir. Lodgepole pine
C r i t c h f i e l d , W . B . : The distribution, genetics and silvical characteristics of Lodgepole pine. Sitka spruce
H a r r i s , A . S . : Distribution, genetics and silvical characteristics of Sitka spruce. Abies
S t e i n h o f f , T . J . : Distribution, ecology, silvicultural characteristics, and genetics of the Abies grandis — Abies concolor complex.
F r a n k l i n , J . F . , F . C . S o r e n s o n , R . K . C a m p b e l l : Summarization of the ecology and genetics of the noble and California red fir complex.
SEED PROCUREMENTS FROM NORTH AMERICA F l e t c h e r , A . M . a n d H . B a r n e r : The procurement of seed for provenance research
with particular reference to collections in NW America. P o l l a r d , D . F . W . : Canadian participation in the O.E.CD. scheme for control of forest
reproductive material moving in the international trade.
IMPLEMENTATION OF RESULTS FROM PROVENANCE RESEARCH B a r n e r , H . : Implementation of results from provenance research.
FIELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES Douglas-fir Provenances
L a r s e n , G . : Frost hardiness studies in Douglas-fir. R e c k , S . G . : Height growth and frost resistance in Douglas-fir provenances tested in the
northern part of Germany. W i c r s m a , J . H . : Photoperiod and provenance in Douglas-fir and other species. G r i f f i n , A . R . a n d A . C . M a t h e s o n : Early height growth of some provenances from
the I.U.F.R.O. Douglas-fir collection in nine Australian field trials. C h i n g , K . K . a n d P . H i n z : Cooperative provenance study of Douglas-fir in the Pacific
northwest. K r i e k , W . :Further development of Douglas-fir I.U.F.R.O. provenances in the Netherlands
1966/67 series. M a g n e s e n , S . : Preliminary report on the international short term Douglas-fir provenance
experiment in West Norway. O ' D r i s c o l l , J . : Six-year phenological study of thirty-two I.U.F.R.O. provenances of Douglas-
-fir. L i n e s , R . : The I.U.F.R.O. experiments with Douglas-fir in Scotland. W e i s g e r b e r , H . : Height growth development and damage by spring frost of the I.U.F.R.O.
Douglas-fir provenance trial of 1970 in Hesse, Federal Republic of German. K l e i n s c h m i t , J . : Douglas-fir in Germany. N a n s o n , A . : Belgian provenance experiment with Douglas-fir, grand fir and Sitka spruce. d e V e c c h i , E . : I.U.F.R.O. Douglas-fir plantation in Turin, Italy. S i m s e k, Y.: Ergebnisse aus dem internationalen Douglasinhcrkunftsversuch in der Türkei. E t v e r k , I.: Observations on cultivating some foreign tree species in Estonia. P e a r c e . M . L . : The I.U.F.R.O. experiments with Douglas-fir in England and Wales. Z a v a d i l , Z . a n d A . S i k a : Introduction of Douglas-fir in the ČSSR. B i r o t , Y . : A project of data banking system for the Douglas-fir I.U.F.R.O. provenances. C a m p b e l l , R . K . Topoclinical genetic variation in Douglas-fir (Pseudotsuga menzlesli var.
menziesii).
503
l l l i n g w o r t h , K . : Douglas-fir provenance trials in coastal British Columbia — Results to six years after planting.
FIELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES
Lodgepole pine Provenances v o n W e i s s e n b e r g , K . : Seventy year's experience of lodgepole pine in Finland. H a g m a n . M . : Development of some northern lodgepole pine provenances in Northern Finland. K i e l l a n d e r , C . L . : Pinus contorts in some South-Swedish test plantations and in Swedish
nature. P e r s s o n , A . : Volume yield in young Pinus contorta provenance trials in Sweden. S k r o p p a , T . a n d . 1 . D i e t r i c h s o n : Survival and early growth of Pinus contorta prove
nances in interior Eastern Norway. K o h n , F . : Survival and early growth of Pinus contorta in the Norwegian I.U.F.R.O. trials of
197071973.
M a g n e s e n , S . : A short note on Pinus contorta in West Norway. S t e p h a n , B . R . : Results from I.U.F.R.O. Pinus eontorta provenance trials in the Federal
Republic of Germany. K r i e t , W . : I.U.F.R.O. provenances of Pinus contorta in the Netherlands. K r a n e n b o r g , K . G . a n d W . K. r i e k : Growth and shape of Pinus contorta in the Nether
lands. L i n e s , R . : The I.U.F.R.O. experiments with Pinus contorta in Britain — results after six
years in the forest. O ' D r i s c o l l . J . : Pinus contorta in Ireland. M a r t i n s s o n , O . : Stem rusts in lodgepole pine provenance trials — a preliminary report. I 11 i n g w o r t h , K . : Study of lodgepole pine genotype-environment interaction in British
Columbia.
r iELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES
Sitka spruce M a g n e s c n, S. : Sitka spruce in West Norway. B a u g e r , E . On the growth of some Sitka spruce provenances in the West Norway and
North Norway. K l e i n s c h m i t , J. : Sitka spruce in Germany. K r a n e n b o r g , K . G . a n d W . K r i e k : Sitka spruce provenances in the Netherlands —
early results. L i n e s , R . : The I.U.F.R.O. experiments with Sitka spruce in Great Britain. S a v i l i , P . S . a n d S . M i l n e r : Sitka spruce provenance trials in Northern Ireland. O ' D r i s c o l l , J . : Sitka spruce international ten provinance experiment — three year progress
report of forest stage. B i r o t . Y . a n d J . L e C o u v i e r : I.U.F.R.O. Sitka spruce international 10 provenance ex
periment — nursery stage results (4 years). D o k u s , A . a n d J . G r a c a n : I.U.F.R.O. Sitka spruce international ten-provenance experi
ment in Yugoslavia. K h a l i l . M . A . K . : Sitka spruce provenance tests in Newfoundland. P e d e r i c k , L . A . : Sitka spruce provenance trial in Victoria, Australia. l l l i n g w o r t h , K . : Sitka spruce provenance trials three years after planting in British
Columbia.
FIELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES:
Abies O ' D r i s c o l l . J . : I.U.F.R.O. Abies grandis provenances in Ireland L i n e s , R . : The I.U.F.R.O. experiments with Abies grandis in Britain — nursery stage. K j e r s g a r d . O . : Abies grandis in Denmark: a summary. S c h o l z , F . : Early results of a nursery study with the I.U.F.R.O. seed collection of Abies
grandis. S t e i n h o f f , R . J . : Early growth of grand fir seedlings in Northern Idaho. H e r m a n n , R . K . a n d Y . B i r o t : Geographic variation of morphological and anatomic
characteristics of grand fir. D a n i e l s , ! . D . : Hybridity of southern Oregon white fir populations. K l e i n s c h m i t , J . : Grand Fir (Abies grandis Lindl.) in Germany.
504
ŠUMARSTVO DRUGIH ZEMALJA
ŠUME GRADA ZÜRICH A PRVENSTVENO U FUNKCIJI REKREACIJE I ODMORA
Prema površini koju zaprema, Švicarska je mala zemlja (41.293 km2), manja od Bosne i Hercegovine. To je konfederacija (Confederatio Helvetiae) koja u državnu zajednicu ujedinjuje 25 kantona (okruga) sa značajnom političkom samoupravom. Jezgro te državne zajednice osnovano je još u srednjem vijeku, kada su se najprije ujedinila tri kantona — Schwyz, Uri i Unterwaiden — u oblasti oko Firvuldštetskog jezera (Vierwaldstätter See). Po broju stanovnika skoro dvaput je veća od Bosne i Hercegovine. Prema statistici iz 1977. godine ima 6,292.000 stanovnika. U skladu sa Ustavom Konfederacije u zemlji su priznata četiri ravnopravna govorna jezika — njemački, francuski, talijanski i retoromanski, kako su prema grupacijama kantona raspoređene i nacionalnosti kojima pojedine oblasti zemlje istorijski pripadaju. Švicarska je visoko razvijena industrijska zemlja u kojoj istaknuto mjesto imaju mašinogradnja, industrija precizne mehanike, kemijska industrija, itd. Po turističkom prometu spada među najatraktivnije zemlje Evrope i svijeta. Nacionalni dohodak po glavi stanovnika je među najvećim u Evropi. Svojom veličinom ističu se gradovi Zürich (388.000 stanovnika), Basel (192.000), Geneve-a (155.000), Bern (149.000), Lausanne (134.000). Bern je glavni grad i sjedište Konfederacije, ali je Zürich ne samo najveći grad nego industrijski i privredno daleko najrazvijeniji.
Švicarska je poznata kao vrlo lijepa i izvanredno uređena zemlja sa divnim alpskim, prigorskim i ravničarskim krajevima i pejsažima, sa brojnim većim i manjim jezerima, sa šumama i planinama. Po šumama i šumarstvu Švicarska stoji u samom vrhu evropskih zemalja. Za nju se u šumarskim krugovima kaže da je uzor-zemlja u pogledu vođenja šumskog gospodarstva (Weltwaldmusterland). U pogledu sastava šuma, švicarska mnogo podsjeća na bosanske planinske šume u kojima prevlađuje bukva i jela sa smrčom, samo što su njihove šume mnogo uređenije, njegovanije i u pogledu proizvodnosti drvne mase produktivnije. Godišnji prirast drvne mase po hektaru u njihovim šumama nerijetko doseže i do 18 ms, dok se u našim bosanskohercegovačkim prilikama, u takvim istim tipovima šuma, bilježi prirast od 7-10 ras, rijetko kada više. što je najvažnije, intenzitet gospodarenja u šumama švicarske, a obzirom na otvorenost šuma saobraćajnicama, na angažiranje visoko kvalifikovane stručne snage, primjenu tekovina nauke i si., dosegao je takav stepen, da su se metode gospodarenja šumama u mnogim njihovim rejo-nima približe skoro stablimičnom gospodarenju.
Više puta sam boravio u raznim dijelovima švicarske, obilazio šume sa njihovim istaknutim naučnim radnicima i šumarskim stručnjacima, studirao šumarske prilike i metode gospodarenja i uvijek se kući vraćao sa izuzetno prijatnim dojmovima. Prošle godine kada sam sa našim studentima i mladim šumarskim inženjerima ponovno prolazio kroz njihove šume, pažnju smo posvetili položaju i tretmanu njihovih šuma u neposrednoj okolici velikih urbanih sredina. Posebno dugo
505
smo se zadržali u šumama grada Züricha gdje nam je upravitelj tih šuma ing. Oldani vrlo detaljno objasnio njihovo gledanje na ulogu prigradskih šuma i način gospodarenja u njima.
Pošto šume imaju mnogostruku funkciju u životu čovjeka, vrlo je interesantno i poučno upoznati se sa stavovima jedne visokocivilizovane zemlje i njenih stručnjaka na mjesto šume i šumarstva u savremenom svijetu. Polazna tačka prema kojoj se okreće društvo u razvijenim i visokocivilizovanim zemljama jest pitanje uslova života u velikim urbanim cjelinama. I pored sve velike pažnje koja se u tom pitanju poklanja u Švicarskoj, njihove statistike su zabilježile da u posljednje vrijeme naglo opada broj stanovnika u njihovim najvećim gradovima. Za šest godina (od 1970. do 1976. godine) broj stanovnika je opao u Zürichu od 427.000 na 388.000 t j . za 9,13%. a u Bazelu za 9,85»/o, u Ženevi za 11,42°/», u Bernu za 8,58%, a u Lozani za 1,47°/». To je tendencija bježanja od velikih urbanih sredina zagađenih svim mogućim otpadima, materijama skoncentrisane industrije, izduvnim gasovima automobila, nečistoćama koje prate život ljudi i njihovih domaćinstava u gusto naseljenim gradskim kvartovima, itd. To je tendencija približavanja, da ne kažemo vraćanja, prirodi i njenim za život čovjeka prosto nemjerljivim vrijednostima. Uočavajući tu vrlo indikativnu činjenicu povlačenja iz gradova, u očima švicarskih ljudi je još više porastao značaj prigradskih šuma kao sredine za odmor i rekreaciju građana velikih gradova.
Grad Zürich je zauzeo prostranstva u polukrug oko sjevernog dijela Ciriškog jezera ,u podnožju nekoliko brijegova između kojih vijugaju dvije rijeke — Lim-mat i njena pritoka Sil (Sihl). Sva brda u okolici grada su pokrivena izvanredno lijepim, njegovanim i otvorenim šumama koje zauzimaju oko 2.200 ha (otprilike jednu četvrtinu ukupne površine cijeloga grada). Šume pripadaju raznim vlasnicima: grad Zürich — 1.050 ha (48%), kanton Zürich 11%>, Konfederacija Švicarske 93/o, razne korporacije 18%>, privatni vlasnici 14%. Sve ove šume, bez obzira na vlasništvo ,u osnovi su, u pogledu gospodarenja, rukovođene istim principima na koji utiče uprava šuma grada Züricha respektirajući život i potrebe ljudi u jednom velikom gradu.
Rukovodeći se naučnim saznanjima o životu čovjeka i prirode, uprava gradskih šuma grada Züricha polazi od mnogostruko složene funkcije šume. Šuma nije samo tvornica drveta iako drvo kao sirovina pokriva brojne potrebe čovjeka i društva. Mnogostruko značajnije su zaštitne funkcije šume koje se ispoljavaju u zaštiti voda i zemljišta, zaštiti klime, zaštiti protiv štetnih uticaja imisija, zaštiti ljudi, naselja i saobraćajnica od odrona i lavina. U njihovim pogledima funkcija odmora i rekreacije ljudi u prigradskim šumama dolazi neposredno na prvo mjesto. U današnjim opterećenjima i ugroženosti životne sredine, šuma je postala jedna od najvažnijih životnih baza čovjeka. Ovakvim opredjeljenjem za korišćenje prostora šume, Šumarska služba grada Züricha se nije odrekla racionalnog koriš-ćenja drveta iz šume, ali je svoje planove i metode gospodarenja šumama u punom smislu podredila potrebama odmora i rekreacije ljudi. Za ovakvu namjenu šume je potrebno planski i sistematski opremiti uređajima koji omogućuju ugodan i svestran odmor u njenim prostorima. Prekomjernim i neplanskim opremanjem i razmještajem uređaja, šuma ne smije postati vašarište i poligon od koga će ljudi zazirati. Ljudi trebaju u šumi da se u nezagađenoj životnoj sredini s osjećanjem ugodnosti i uživanja u miru kreću i odmaraju. Za provođenje svoje namjere, Uprava ciriških šuma ima svoj poseban tzv. Plan korišćenja funkcije šume (Waldfunktionsplan), koji se od naših standardnih šumsko-gospodarskih os-
506
nova bitno razlikuje. U planu se ne respektuje samo privredna (proizvodna) funkcija šume, nego sve komponente njene složene funkcije među kojima naglašeno mjesto zauzima odmor i rekreacija ljudi.
U njihovom planu korišćenja funkcije šume za odmor i rekreaciju ljudi sagledane su dvije grupe pretpostavki koje je potrebno zadovoljiti. U pitanju je prije svega osnovna opremljenost, koja iziskuje prije svega dovoljno gustu mrežu šumskih puteva i šetnih staza, zatim dovoljan broj parkirališta i prostora za ostavljanje automobila na periferiji šume, pošto je šetnja automobilima kroz ove šume zabranjena. Ovim osnovnim pretpostavkama nužno se pridružuju uređaji za opskrbu vodom građana (kaptirana izvorišta, česme, vodovodne mreže i si.), zatim stalna, dobro raspoređena, aranžirana vatrišta, jer je loženje vatre na drugim, proizvoljnim mjestima u šumi zakonom strogo zabranjeno. Klupe za odmaranje, stolovi, mokri čvorovi i korpe za otpatke na prostorima za odmaranje i svuda pored saobraćajnica također obavezno spadaju u osnovu opremanja prigradskih šuma.
Među specijalne uređaje i objekte za opremanje spadaju šumska skloništa (male kućice, otvorene nastrešnice i si.), kružne pješačke staze, staza za detaljnije proučavanje prirode šume, staza za invalidska kolica i razgledni tornjevi. Ovim uređajima pripadaju i sportski objekti za određene sportove — specijalne staze za trčanje, skijaške staze i staze za brzo klizanje i piste za sportove na koturaljkama. U njihovom planu za korišćenje funkcija šume zabilježeno je da opremanje odgovarajućim uređajima za ove svrhe zahtjeva smišljen pristup na duži rok i za šire rekreacione prostore koje može zahvatiti ova namjena korišćenja šuma.
Kako i koliko su principijelne postavke plana realizovane u prigradskim šumama grada Züricha mogli smo konstatovati pri razgledanju tih šuma:
U šumama koje su u prvom planu okrenute prema rekreaciji ljudi, ima mogućnosti za hodanje i trčanje koliko hoćete, ali nema mjesta automobilskom saobraćaju. »Putovanje bez automobila« to je deviza onih koji zdrave prostore šume žele u punoj mjeri da koriste i poruka onima koji se od automobila teško rastaju. Na lokacijama kuda vode prilazni putevi u šumu uređena su brojna i dovoljno prostrana parkirališta (u ataru ovih šuma ima ih dvadeset) i tu se mora privremeno oprostiti od auta. To je razumljivo, jer se izduvnim gasovima automobila, punim olovnih i drugih štetnih sastojaka, zagađuje i sredina šume, a zbog zagađene atmosfere u urbanim sredinama, osim ostalog, ljudi i teže šumama.
Kretanje — hodanje i trčanje — medicina neprekidno preporučuje ljudima, naročito danas kada srčana oboljenja i oboljenja krvnih sudova masovno pogađaju ljude iz velikih građanskih sredina. Zato su ciriške šume (kao uostalom i sve švicarske šume) isprepletene širokom mrežom komunikacija. Na prostoru od 2.200 ha ciriških šuma izgrađeno je 180 km šumskih puteva i šetnih staza (na 1000 ha šume oko 80 km saobraćajnica) i 10 km putova za konjske jahačke sportove. Za švicarske prilike i norme, to i nije začuđujuće mnogo. U njihovim šumama, u kojima se vrši normalno gospodarenje, čak i u daleko težim orografskim uslovima, u planinskim rejonima, otvorenost šuma negdje dostiže odnos 70 km cesta na 1000 ha šuma. U našim bosansko-hercegovačkim poratnim uslovima samo smo uspjeli na površini šuma bivšeg Fakultetskog šumskog oglednog dobra »Igman« da za 20 godina intenzivnog rada i ulaganja od nule postignemo odnos oko 15 km cesta na 1000 ha šume. U jugoslavenskom prosjeku bio bi veliki uspjeh kada bi se uskoro mreža šumskih cesta približila odnosu 10 km cesta na 1000 ha šuma.
507
Osim povremene potrebe, pretežno u kasnim jesenjim i zimskim mjesecima, kada se obavlja redovan izvoz drveta iz šuma, u šumama grada Ziiricha mreža komunikacija je težištem namijenjena pješacima ,onima koji traže odmor i rekreaciju u šumi. Namjena pojedinih komunikacija se po prostudiranom programu preporučuje. Najčešće se koriste pješački kružni putovi po kojima hodanje normalno traje sat, dva ili tri sata. Te kružne ture su i posebnim oznakama markirane. Ovdje ,u reviru šuma Zürichberg, kružna tura jednog sata je u znaku »zeca« (oznaka zečje glave) i svuda usputno, naročito na raskrsnicama, nalazite vidno ispisanu takvu oznaku. Ne možete lutati ni izgubiti »svoju trasu«. Analogno tome, dvosatna kružna tura je u znaku »lisice«, a trosatna u znaku »jelena«.
Grad je mislio i na invalide koji provode dio svog vremena u svježim šumama. Izgrađene su po specijalnim normama i dvije odgovarajuće staze kojima se bez posebnog napora mogu kretati invalidska kolica na koja su pojedinci stanjem svog zdravlja i kondicije upućeni.
Ko želi da se bolje upozna sa prirodom i strukturom šume, da je studira, stoje mu na raspolaganju posebne staze (Waldlehrpfade) za tu svrhu izdvojene. U svim šumama, uz takve staze, pojedini primjerci šumskih vrsta drveća i grmlja (i nekih zeljastih biljaka) trajno su obrojčani istim brojem ,a za njihovo raspoznavanje interesentima stoje na raspolaganju vrlo ukusno ,u koloru, opremljeni džepni vodiči (knjižice) u kojima se lako može naći broj dotične vrste i njen kratak opis. Ko želi da preispituje svoje znanje može se poslužiti testnim kartonima u koje se upisuju vrste (i broj njihove oznake) koje su usput »prepoznate«, a kasnije se u vodiču prekontroliše da li je dotičnu vrstu stvarno prepoznao i upoznao. Uz ove staze su na nekim karakterističnim mjestima detaljno obrađeni cijeli aspekti pojedinih dijelova šume. Dakle, može se šetati, uživati u prirodi šume i postepeno, bez posebne tuđe pomoći, upoznati cijela serija i složenost njenih vrsta drveća i grmlja. U ciriškim šumama ima šest ovakvih staza.
Ing. Oldani nam je sa oduševljenjem pokazao konstrukciju i objasnio namjenu tzv. finskih staza za trčanje. Finci su u svijetu poznati atletičari, a njihovi trkači su proslavili svoju zemlju. Dugogodišnjim iskustvom došli su do saznanja da elastična podloga trkačke staze jako pogoduje trkačima, manje zamara, a pruža više sportskog užitka. Zato su za ovu svrhu i konstruirali stazu sa posebnim profilom, koja je po njima dobila ime finska trkačka staza.
U ciriškim šumama izgrađene su četiri ovakve staze u raznim dijelovima šuma. Jedna od njih je čak uz trasu posebno osvijetljena, da se može koristiti i noću. Ova staza, koju smo mi obišli i razgledali (na brdu Käferberg), duga je 750 m, na potezu od 250 m je vođena manje više po izohipsi (bez primjetnih uspona), a na preostaloj dužini od 500 m postoji uspon od 3*/o. Provučena je sva rubom šume po terenu, neposredno uz postojeću šumsku cestu. Široka je 1,20 m, toliko da omogućuje nesmetano trčanje pojedinim atletičarima, zbog čega je na trasi uklonjeno samo poneko manje stablo koje je bilo na smetnji i okresane grane susjednih stabala koje gravitiraju prema trasi i koje bi mogle smetati trčanju. Staza je bez kamena i betona ili nekog drugog tvrdog materijala. Sve je drvo ili od drveta. Profil staze je debeo 30 cm. Na zemlju najprije dolazi sloj tankih grana i grančica sa lišćem četinarskih vrsta drveća u debljini od 10 cm, a na taj horizont se polaže sloj drvenog brašna (ili piljevine) u debljini od 20 cm. Lakim valjanjem postigne se kompaktnost cijelog profila. Profil je sa strane omeđen i obložen žijo-kama utvrđenim drvenim kocima, a žijoke su po dužini trase međusobno spojene. Čuvaju trasu i ne smetaju trkačima. Sav »tehnički« materijal je dobiven iz te
508
šume normalnim gazdovanjem (prorede, kresanje granja korišćenih stabala itd.) samo je drvno brašno dopremljeno. Ukupni troškovi izgradnje ovakve staze (u njihovim uslovima) — radničke i mašinske satnice, nabavka i doprema drvnog brašna, itd. — iznose približno za 1 m trase 10 Sfr (švicarskih franaka). Uz stazu su uređene garderobe na otvorenom i tuševi. Staza je na raspolaganju svim posjetiocima šume. U prospektu u kome je opisana konstrukcija trase, sadržane su i upute o racionalnam trčanju i korišćenju trase za različite uzraste ljudi i njihove normalne kondicije (vremena kojima treba težiti), naravno i za trkače koji pretenduju na visoke rezultate.
Kada se čovjek od hodanja ili trčanja zamori, ili ako i bez toga želi sjesti, u svim djelovima šuma racionalno su raspoređene parkovne klupe i postavljene na pogodnim mjestima (vizure otvorenih vidika, uz šumske čistine, u blizini kaptiranih vrela i vodopada, itd.). Iz podataka o opremljenosti ciriških šuma vidi se da građanstvu stoji na raspolaganju 1080 komada parkovnih klupa. Pobrinuli su se i za mogućnost sklanjanja pred nevremenom. Dvanaest koliba i ugodnih nadstrešnica je izgrađeno i raspoređeno po svim dijelovima šuma.
Za okrepljenje izletnicima stoje na raspolaganju restorani i drugi ugostiteljski objekti ,vrlo uredni, dobro opremljeni, svojom arhitekturom prilagođeni miljeu šume. Mnogi se nalaze u samoj šumi, ali većina ih je (onih većih) locirana uz brojna parkirališta gdje ljudi započinju ili završavaju hodanje po šumi. Međutim, na to ne treba čekati. Ko voli da sa sobom nosi hranu, a posebno ako je želi pripremiti, podgrijati, čaj ili kafu skuhati itd., uprava se i za to svojski pobrinula. Švicarci se prema opasnostima požara u šumi naročito predostrožni. U određenim rejonima (rezervati prirode, nacionalni park i si.), naročito u mjesecima u kojima je opasnost od požara povećana ,u njihovim šumama je zabranjeno i pušiti. U svim šumama otvorena vatra je dozvoljena samo na za to posebno opremljenim i označenim mjestima .naravno opet uz dužnu pažnju onih koji se tim pogodnostima koriste. Ko bi drukčije postupio, izložio bi se strogom zakonskom progonu. I to se poštuje. Polazeći od toga da postoji potreba i da mnogi izletnici vole da u šumi provedu piknik, šumska uprava je po cijelom prostranstvu šuma sa osjećajem o-dabrala i vanredno uredila 40 piknik-lokacija. To su obično mjesta u blizini šumskih čistina, sa lijepim pogledom na grad i jezero. Tu su uređena solidna vatrišta, stolovi, klupe, kaptirana ili cijevima dovedena voda, WC-uređaji, korpe za otpatke itd., sve što čovjeku u ovakvoj prilici nužno treba. Na lokaciji Loorenkopf, koju smo mi u detaljima pregledali, podignut je još i drveni razgledni toranj 33 m visine koji nadvisuje cijelu šumu, a pogled na grad sa njega je veličanstven. Takva dva tornja postoje u ciriškim šumama.
Ing. Oldani nas je upoznao da je dovođenje vode na ovu lokaciju u cjelini finansirao (90.000 SFR) jedan industrijalac, član Saveza prijatelja prirode, koji i sam sa porodicom često dolazi tamo na rekreaciju. Nije to jedini primjer ovakve pažnje pojedinaca prema ljubiteljima prirode. Po cijeloj površini gradskih šuma kapilarno je 50 vrela ili su otvorene česme od izgrađene vodovodne mreže.
Razgledali smo i mali Zoološki vrt Langenberg, koji pripada gradskim šumama. Uklopljen u pejzaž šume, izgrađen na njenom rubu ovaj vrt omogućuje izletni ;ima da se upoznaju i zabave sa nekim atraktivnim životinjskim vrstama koje lovci svrstavaju u visoku divljač. Tu su medvjedi, divlje svinje, gorski jeleni, jeleni lopa-:ari, irvasi, divokoze, kozorozi, mufloni, bivoli.
Skrenuta nam je pažnja i na cijele zbirke kolosalnih primjeraka stijena koje su od planinskih masiva otkinute i glečerskim jezicima odnesene daleko od svog
509
mjesta postanka za vrijeme glacijacije. Razmještene su u blizini piknik-lokacija ili na prostranstvima šumskih čistina (tamo gdje se ljudi zadržavaju), odmah uz putove. Neki primjerci su teški i po nekoliko tona, zaobljeni, moglo bi se reći obrušeni, onako kako su ostali iza glečerskih tokova koji su ih brusili. Vidi se odlično struktura stijene. Mnogi su nađeni na prostorima samih gradskih šuma, pa su premješteni na sadašnje lokacije ,a neki su uz dosta znatne izdatke dopremljeni iz drugih dijelova zemlje da upotpune osnovne zbirke »samaca« (Findlinge). U jednoj brošuri sa kolorisanim fotografijama i tekstom (sve popularno pisano) svaki znatiželjnik se može sam uputiti u petrografske i mineraloške karakteristike tih stijena. Obrađena su ukratko i geološka doba, naročito period glacijacije, kojim je njihova zemlja u dalekoj prošlosti uvelike uplivisana. Dakle, uz svjež zrak i razonodu ,cijela mala škola geologije i petrografije.
Moglo bi se još dosta mjesta posvetiti navođenju i opisivanju raznih objekata i uređaja namijenjenih potrebama odmora i rekreacije. U ovom radu posvećeno je nešto više mjesta samo onim sportskim, fiskulturnim i kulturnim sadržajima koji se ne sreću svuda, ali se rjeđe sreću, u razvijenim zemljama. Pa ipak, ne smijemo zaboraviti, barem spomenuti, još razne sportske objekte i uređaje namijenjene zimskim sportovima — skijaške staze i si.
Svu ovu široku bazu i akciju prati i snažno podržava bogata štamparska i propagandna aktivnost od strane uprave šuma i zainteresovanih društvenih organizacija. Desetine raznih prospekata dobro zamišljenih i ukusno opremljenih u koloru i crno-bijeloj tehnici, brošura, letaka i si. približuje i objašnjava ovo bogatstvo mogućnosti za zdravlje i razonodu. Sve to stoji na raspolaganju interesentima, najčešće potpuno besplatno ili za relativno mali novac. Ostali smo zadivljeni brojnim katalozima (u koloru), brošurama i lecima koji doprinose istom cilju, a koje izdaje Švicarski savez za zaštitu prirode, i ne samo na ovom mjestu i za ove svrhe.
Važno je još odgovoriti na pitanje ko to sve plaća, jer to nas najčešće i prije svega interesuje. Švicarska ima drukčiji društveni i privredni sistem, drukčiju raspodjelu dohodaka. Prihodi gradova (kao uostalom i drugih opština, kantona i federacije) potiču od poreza, drugih dažbina i prihoda dobara koja su u vlasništvu gradske opštine. Svi se oni ubiru i raspoređuju kroz budžet. Tako je i sa rashodima. Grad Zürich je vlasnik 1050 ha šuma. Prihodi iz tih šuma i rashodi na upravu i gazdovanje određuju se prema namjeni pozicijama gradskog budžeta. Eventualne razlike (negativne) u saldu poslovanja gradskih šuma pokrivaju se iz drugih izvora budžeta, a pozitivne, ako treba, dodaju drugim oblastima rada i života. Dakle, u suštini grad Zürich finansira i rashode koji su vezani za funkciju šume kao područja rekreacije građana. Ne treba potcjenjivati ni pomoć koja dolazi, ili može doći, iz drugih izvora — korporacije, društvene organizacije, lični pokloni itd. Zdravlje, odmor i radna i obrambena sposobnost građana je izuzetno važna stavka sveukupne društvene brige i za to se sredstva nađu.
Oprostili smo se sa ing. Oldaniem i iskreno mu zahvalili na nastojanju da nas opširno i svestrano informiše o svim aspektima brige jednog upravitelja kome su povjerene šume čija je funkcija težištem okrenuta prema zadovoljenju potreba rekreacije građanstva najvećeg švicarskog grada. Ponijeli smo mnoga nova saznanja. Radi sjećanja dao nam je na rastanku i njihovu tzv. »Zelenu knjižicu šetača«, koju je u okviru »Evropske godine zaštite prirode« izdao Švicarski savez za zaštitu prirode. Vrlo ukusno je opremljena, džepnog formata, sadrži lijepe umjetničke kreacije i, što je najvažnije, »deset zlatnih pravila« u kojima je ispisan
510
apel Saveza za moralan i u punom smislu etički odnos ljudi prema prirodi. Komentar im nije potreban, pravila sama za sebe sve kažu. U slobodnom prijevodu njihov tekst glasi:
1. Ne oštećujte drveće ni grmlje! 2. Divite se divlje rastućem cvijeću, ali ga ne berite! 3. Pustite na miru životinje! 4. Preduhitrite (svojim ponašanjem) šumske požare! 5. Ponesite svoje otpatke sa sobom kući! 6. Ne remetite mir prirode! 7. Parkirajte automobil na za to predviđenim prostorima! 8. Ostavite se velikih čišćenja vašeg automobila u prirodi! 9. Poštujte lokalna uputstva i zakonske propise!
10. Ponašajte se kao civilizovani ljudi, svjesni odgovornosti!
Dugo sam razmišljao o onome što smo vidjeli u ciriškim šumama. Pitao sam se — možemo li se mi (i t rebamo li) iz njihovog primjera nečemu naučiti. Da li Trebević i druge šume i planine u okolini naših velikih industrijalizovanih urbanih aglomeracija mogu u prvom planu služiti potrebama odmora i rekreacije građana? Došao sam do zaključka da mogu i da trebaju. Poštujući naše principe društvenog i ekonomskog sistema, uvažavajući naše uslove poslovanja, privređivanja i raspodjele dohotka, odgovor u cjelini leži u nama, u nama samima — u bazi i na vrhu.
Prof. Fazlija ALIKALFIĆ, dipl. Ing. (Prenijeto iz časopisa »ŠUMARSTVO I PRERADA DRVETA«, XXXV — 1981, br. 1—3)
PRENIJETO
OBOREN »CAR HRASTOVA«
Bjelovarski »Šumarski vjesnik«, br. VIII — IX / 1981, pod gornjim naslovom saopćava:
»U šumskim predjelima Grabik odjel 34a g. j . Daruvarske prigorske šume oboreno je ovog proljeća stablo, koje je s pravom od žitelja obližnjih sela nazivano 'carem hrastova'.« Riječ je o lužnjakovu stablu čiji je promjer u prsnoj visini iznosio 154 cm. Ukupna masa stabla bila je oko 15 m*. Pored t r u p c a . . . izrađeno je 12 prm ogrjeva. Trupac je dug 310 cm a opseg mu je iznosio 475 cm, tako da u njemu ima 5,76 m3 mase. Inače saznali smo od predstavnika DIK »Papuk«, trupac neće ići u redovnu pilansku obradu već će iz njega biti načinjena skulptura povodom 90--godišnjice DIK »Papuk«. »'Car hrastova' bio je već oko 7 puta doznačivan za sječu, ali vjerojatno iz nekih sentimentalnih razloga nisu ga sjekači posjekli. Sada, kada se radilo o dovršnom sijeku, i 'caru' je došao kraj« (iako je mirne duše mogao ostati kao spomenik prirode i uzor mladom naraštaju; međutim, ako će trupac poslužiti kao izradu skulpture, spomen na njega bit će zacijelo dugotrajniji).
Pred stotinu godina u Šumarskom listu (sv. IV/18 82, str. 215) zabilježena je također sječa jednog »cara«. Taj se nalazio u Budimačkom srezu Šumarije D. Miho-ljac i bio je star 246 godina. Na visini od 2,6 m iznad zemlje izbrojena su 234 goda, a na 16 m 21-1; promjer na 2,6 mm iznosio je 152 cm, a na 16 m 124 cm.
511
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA
Mihovil Gračanin i Ljudevit Ilijanić
UVOD U EKOLOGIJU BILJA
Knjiga Uvod u ekologiju bilja čiji su autori sveučilišni profesori dr Mihovil Gračanin i dr Ljudevit Ilijanić izdana je 1977. godine u »Školskoj knjizi«, u okviru serije Moderna biologija. U svom uvodu Gračanin skromno navodi da je knjiga — kratak uvod u ekologiju biljaka — s čime se, dakako, ne slažemo jer su u njoj obrađeni gotovo svi problemi koji ulaze u područje zanimanja biljne ekologije.
Veći dio knjige napisao je Gračanin. Ilijanić je obradio Biotske odnose kao ekološke faktore, ali i sam Gračanin. napominje da je Ilijanić vrlo intenzivno surađivao u obradi čitavog rukopisa (napomene, sugestije, sređivanje bibliografskih podataka, pomoć oko redakcije djela) i da bi bez njegove pomoći ovo djelo teško ugledalo svjetlo dana.
Knjiga je podjeljena u dva velika poglavlja — Sfere života i Značenje i djelovanje ekoloških faktora. Sfere života obuhvaćaju atmosferu, hidrosferu, lito-sferu i pedosferu, dok su ekološki faktori raščlanjeni u više poglavlja i potpo-glavlja. Knjiga ima 318 stranica od čega se u 116 stranica obrađuju životne sfere, a ostale 22 stranice obuhvaćaju ekološke faktore. U tekstu ovog djela navode auri 476 literaturnih izvora od kojih se 78 odnosi na Gračaninove radove (od toga 14 s drugim autorima). Osim svojih radova autori citiraju preko stotinu domaćih autora.
Ovaj podatak govori o činjenici da su u djelu korišćena domaća iskustva iz područja ekologije biljaka, a brojni Gračaninovi radovi koje je koristio u pisanju knjige ukazuju na akcentiranje pe
dološke i hranidbene komponente. U djelu su navedeni brojni primjeri koji se odnose na šumsko drveće i šumu, što mu daje posebnu vrijednost i upotrebljivost u ovoj privrednoj grani. Iz čitavog djela izvire Gračaninovo bogato iskustvo i znanje o tlu i ishrani bilja čemu je i posvetio svoj čitav život.
Autori daju u uvodu podjelu ekologije bilja i ukazuju na činjenicu da je čovjek jedan od najznačajnijih ekoloških faktora, i da biljke, životinjski svijet i ljudi čine jedan zatvoreni biološki krug što upućuje na usku povezanost biljne, a-nimalne i humane ekologije.
U sferama života, atmosfera, hidro-sfera i litosfera obrađeni su u granicama dobrih prikaza za njihovo poimanje, dok obrada pedosfere daje odličan uvid u tlo kao ekološki faktor. U ovom poglavlju Gračanin je znalački ali sažeto obuhvatio pedosferu od morfologije do sistematike tala.
Značenje djelovanja ekoloških faktora obrađeno je u potpoglavljima: Zakoni djelovanja ekoloških faktora, Stanišni fakori i odnosi, Biotski odnosi kao ekološki faktori, te Životni oblici biljaka. Uz Liebigov i Mitscherlichov zakon o djelovanju biogenih faktoia Gračanin daje svoja dva zakona koji se odnose na ekološke i fiziološke zakonitosti biljaka. Njegovi su zakoni: 1. Zakon razvoja, rasta i proizvodnje biljaka: »Biljke se razvijaju, rastu i proizvode vlastitom energijom uz pomoć tvari i energije vanjskog svijeta«, i 2. Zakoni djelovanja ekoloških faktora: a) »Utjecaj vanjskih (ekoloških) faktora ispoljava se u granicama koje rastu, razvoju i prozvodnji postavljanju unutarnji (genetski) faktori« i b) »Granice rasta, razvoja i proizvodnje kao funkcija ekoloških faktora, određene su ap-
512
solutnim ekološkim minimumom svih biogenih i apsolutnim ekološkim maksimumom svih ekoloških faktora uopće.« Iz ovih zakona se vrlo jednostavno uočava da se potencijalna genetska svojstva drveće ne mogu postići bez vanjskih ekoloških faktora.
Najopširnije potpoglavlje koje obuhvaća stanišne faktore i odnose (147 stranica) obrađuje temperaturu, svjetlo, vodu, vjetar, tlak, bioelemente, stimulativne i nocidne faktore, radioaktivne elemente, reakciju, koncentraciju hranjivih otopina, fertilizatore, pesticide i prirodne ekostimulcide. Biogeni stimulativni i no-cidni faktori obrađuju se iscrpno u ovom potpoglavlju, dok su dijelom obrađeni i u pedosferi.
U odjeljku o vodi Gračanin daje svoju podjelu kserofita u eukserofite, parakse-rofite, koju za naše šumarske potrebe smatramo prikladnom.
U podnaslovu Štetno djelovanje prekomjerne vlažnosti tla Gračanin upozorava na vrlo složene ekofiziološke probleme u staništima nizinskih šuma te piše — »da nije višak vode uzrokom ugi-
U prikazu publikacije »Šumsko gospodarstvo Delnice 1960 — 1980«, objavljenom u prošlom broju Šum. Lista, navedeno je, da su »Zbornik o stotoj obljetnici Šumarstva Jugoistočne Slavonije« izdale SOUR »Slavonska suma« i ŠG. Slavonski Brod. Ing. Zv. K o š č e v i ć iz Vinkovaca poslao je Uredništvu ispravak, da izdavači Zbornika nisu bile imenovane organizacije nego C e n t a r za z n a n-s t v e n i r a d V i n k o v c i u s u r a d n j i s a Š u m s k i m g o s p o d a r s t v i m a V i n k o v c i i S l a v o n s k i B r o d .
banja nekih fanerofita na poplavljenim terenima, već prije svega drugi ekološki faktori, kojih se intenzitet mijenja zbog hidromorfizacije tla, a i različita reaktiv-nost drveća na te promjene«. Gračanin dalje navodi »da višak C0 2 može djelovati na podzemne organe još štetnije od nedostatka slobodnog kisika.«
U poglavlju Biotski odnosi kao ekološki faktori Ilijanić je odnose među organizmima obradio u podnaslovima Mutu-alizam,. Komenzalizam, Parazitizam, Pre-dacija, Antibioza i Kompeticija. Ovo poglavlje dano je vrlo sažeto, ali usprkos tome dobro obrađuje biotske faktore. U podnaslovu Kompeticija prešturo je obrađena njena raznolikost koja se ispolja-va u šumskim ekosistemima.
Na kraju rezimiramo da knjige Gra-čanina-Tlijanića: Uvod u ekologiju bilja može poslužiti kao dobra podloga za upoznavanje s problematikom ekoloških zakonitosti u šumskim ekosistemima, te je preporučujemo studentima šumarstva i šumarskim stručnjacima koji se bave biološkom komponentom šumarstva.
Prof, dr B. Prpić
»Stotu obljetnicu«, nastavlja Ing. Koščević, »nije obilježila 'Slavonska šuma'«, već samo njezini dijelovi i to: Šumsko gospodarstvo 'Hrast ' Vinkovci i Šumsko gospodarstvo Slavonski Brod, koji su sii-jednici, odnosno gospodare najvećim dijelom šuma o kojima je riječ u navedenom Zborniku. Naime, SOUR 'Slavonska šuma' ima u svom sastavu i šumska gospodarstva Osijek, Našice i Podravsku Slatinu, koja nisu na terenu Jugoistočne Slavonije«.
Uredništvo
ŠUMSKO GOSPODARSTVO D E L N I C E 1 9 6 0 — 1980.(2)
513
STRANA STRUČNA LITERATURA
RADOVI INSTITUTA ZA ŠUMARSTVO I LOVNA
ISTRAŽIVANJA JILOVIŠTE — STRNADY
br. 56. i 57 — 1980)
1. U br. 56. nalaze se ovi radovi:
L o k v e n c , T . : Utjecaj stanišnjih u-slova na sklapanje kultura (str. 7—29)
U raznim oblastima ČSR analizirane su kulture smreke, omorike i običnog bora, osnovane kao pogonske, i provedena istraživanja u cilju, da se utvrdi vrijeme sklapanja krošanja stabala u kulturama razne gustoće odnosno koja bi gustoća sadnje bila potrebna da se kultura (sastojina) sklopi za traženo vrijeme. Istraživanja su provedena u sastojinama na raznim bonitetima metodom mjerenja prirasta grana prvoga reda.
C h r o u s t , L . : Oblik debla i veličina krošanja kod uzgoja smrekovih sastojina u odnosu na štete uzrokovane snijegom i vjetrom (str. 31—52)
Na području Orlickih gora u smreko-vim mladićima periodički nanosi štete snijeg i vjetai. Da se utvrdi odnos između građe stabala, veličine krošanja i statičke otpornosti stabla i veličine štete u toku 20 godina pratio se taj odnos u sastojinama bez proreda i u sastojinama koje su proređivane. Utvrđeno je, da je vjetroloma bilo najviše u onom dijelu sastojine koja je bila zahvaćena uzgojem najjačeg stupnja.
P a f e z , J . : Utjecaj prorede na razvoj sastojinske strukture pokusnih pro-rednih ploha u razdoblju 1962—1977. (str. 53—67)
U radu su prikazani rezultati istraživanja na deset stalnih pokusnih ploha u borovim sastojinama promjena koje na
staju proređivanjima na razne načine i izvedeni su praktički zaključci.
M a c h a n i č e k , J . : Rentgenografija u šumarskom sjemenarstvu (str. 69-80)
U radu su prikazani rezultati istraživanja o mogućnosti primjene rentgenske metode utvrđivanja klijavosti sjemena. Za sjeme jasena uspješno se primjenjuju rentgenska kontrastna metoda, a za bukvu naprotiv bez upotrebe kontrastnog sredstva.
P r u d i č , Z . : Uz problematiku raznih testova u oplemenjivanju brzorastućih listača (str. 81—94)
U radu je vrednovana problematika ranih testova za prognoze (rane dijagnostike) budućeg visinskog razvoja i to: a) upoređivanju raznih potomstava, b) selekcije unutar potomstava i populacija, c) individualnog odabiranja. Pouzdana prognoza uzajamnog rasta raznih potomstava jasike je moguća u dobi 4—5 godina. Povoljnija je primjena ranih testova kod selekcije unutar potomstava. Naj-otežaniji je rani test za visinski rast kod individualnog odabiranja. Za rješavanje problematike ranih testova kod oplemenjivanja jasike pokazali su se valjanim rezultati izračunavanja koeficijenata korelacije prema redosljedu i grafovi izrađeni na osnovi principa »Dwightove ko-frekvencije«.
S l o d i č a k , M . : Inkompatibilnost cijepova i podloge duglazije (str. 95—100)
Ugibanje cijepova na četirima izučavanim sjemenskim plantažama, osnovanim u godinama 1960—1963. kretalo se od 50 do 60%. Za testiranje kasne inkompatibilnosti bila su 1975. godine nacjepljena 31 klona na 483 podloge — sadnice i u godini 1977. 10 klonova na 548 podloga -sadnica. Rezultati anatomskih testova su pokazali, da pojava inkompatibilnosti za-
514
visi o cijepljenom klonu kod cijepljenja na genetički jedinstvenu podlogu. Rezultati su ovisili o kombinaciji podloga-cijep i bili su u cijeloj skupini s identičnim cijepovima i podlogama isti.
M a t e r n a , J . — K h o u t , R . : Sorp-cija sumpornog dioksida šumskim humusom (str. 111—127)
Studija je utvrdila, da sorpcija sumpornog dioksida površinom humusa ima ekološko značenje. Sorpcija SOa površinom humusa je bitno niža nego sorpcija mineralnim tlom. Znatne su razlike između sorpcije SO2 pojedinim strukturnim elementima humusa. Pokusi obilježenim SO2 su utvrdili, da SO2 može prodrijeti u humusni sloj sve do dubine nekoliko centimetara. Intenzitet i brzina sorpcije je očito ovisno o vlažnosti humusovog sloja. U turbulentnoj atmosferi brzina sorpcije raste.
R y s k o v ä , L . : Vrednovanje upotre-bivosti nekoliko metoda za upoređivanje svojstava raznih vrsta smreka (str. 129-138)
Za bliže karakteriziranje unutarnjeg stanja igličja bodljikave smreke (Picea pungens), koja je smatrana kao vrsta otporna prema utjecaju imisija, bila je iskušana sa nekoliko jednostavnih metoda, koje bi mogle dopuniti sliku tokova kod njezinih asimilacionih organa. Na materijalu četiriju vrsta smreka kontrolnih i imisijama nejednako izloženih određivan je klorofil a, b, sadržaj škroba, površinskih voskova, suhe tvari, zamuće-nosti i mjerenja vodljivosti vodenog iz-luška igličja. Utvrđene su razlike stanja igličja između bodljikave smreke i igličja obične smreke te drugih vrsta.
L o c h m a n , J . i R e d n o v ä , E . : Skupne smjernice za daljnji uzgoj u oblasti na uzgoj jelena u Krušnoj Gori — Istok (str. 139—158)
Porast industrijskih imisija i njihov negativan utjecaj na opstanak smrekovih sastojina zahtijeva i izvanredne mjere.
Papkar ska divljač je prirodan sastavni dio u toj oblasti ali u provođenju opsežnih radova otežava obnovu sastojina, pa je nužno u prijelazno vrijeme smanjiti njihovo brojno stanje. U radu je prikazana sadanja situacija i predložene su mjere da se smanje štete od divljači. Najveća pažnja posvećena je jelenskoj divljači. Za lopatara i muflona preporučen je kvalitetniji uzgoj a za srne mozaično snižavanje stanja u područjima s najvećim zadacima obnove.
F a n t a , B . : Rasprostranjenost divljači i ostale funkcije šume (str. 159—185)
Kako su štete koje prouzrokuje divljač u šumskim sastojinama, i usprkos visokih troškova zaštite, stalno značajno visoke smanjenjem kvalitete drva, utvrđeno je brojno stanje divljači. Sva divljač preračunata je na jelensku i predočeno njezino rasprostranjenje na kartama. Utvrđeno je, da najviše divljači, osobito jelenske, živi u područjima s produkcijom najkvalitetnijih drvnih sortimena-ta. Stoga su za intenzivan i kvalitetan uzgoj divljači odabrana područja u kojima nije maksimalna produkcija drva ali vodeći računa da ne budu ugrožene i ostale važne funkcije šume.
K f e č e k , J . : Prognoza utjecaja sječe šuma na promjenu količine vode maloga porječja (str. 197—211)
Bilančna analiza desetogodišnjeg rasporeda mjerenja padavina i otjecanja, provedenog po V. Zelenom (Institut za melioriacijska istraživanja Zbraslav) na dva djelomična porječja eksperimentalnog objekta Červik u Moravskosleskim Beskidima. Na dijelu porječja A je bio realiziran tekući program golim sječama na pruge, dio porječja B je ostavljen kao kontrolni. Za ovaj eksperimenat su bile utvrđene zavisnosti utjecaja veličine godišnjih sječa i povećanje količine vode porječja u godini, koja slijedi nakon zahvata (14), kao i zavisnosti vremenskog razvoja pada ovoga povećanja nakon zahvata (15), (16). Time je omogućeno ra-
515
suđivanje o prognozi razvoja godišnje količine vode porječja u ovisnosti na planiranu sječu.
2. Br. 57. sadrži:
L o k v e n e , T . : Utjecaj deformacija korjenovih sistema sadnica u omotima na njihovu morfogenezu i rast kultura (str. 7—23)
U kulturama u starosti od 1—14 godina su bili analizirani korjenovi sistemi sadnica smreke i običnog bora posađenih u polietilenovim vrećicama i tresetno celuloznim lončićima i korjenovi sistemi biljaka uzgojenih metodom Kopparfors. Rezultati su pokazali različit utjecaj pojedinih omota na korjenove sisteme. O-moti, koji ne dozvoljavaju prorašćivanje korjenja (polietilenove vrećice, metoda Kopparfors) djeluju na rast korjenja negativno i tako pogoršavaju kvalitetu osnovanih kultura. Osobito nepovoljno se pokazuju kod običnog bora, koji za razliku od smreke ne stvara adventivno kor-jenje. U kulturama osnovanim sadnicama uzgojenim u tresetno celuloznim lončićima nisu bile zapažene izrazitije deformacije korjenovih sistema sadnica u kulturama.
M r a č c k , Z . : Kvalitativni razvoj ju-venilnih smrekovih šuma nastalih iz kultura osnovanih raznih gustoća (str. 25—53)
Vrednovanje kvalitativnog razvoja smrekovih mladika u periodu prvih petnaest godina njihova života obuhvatilo je analizu uginuća, visinskog i debljinskog prirasta, vanjske kvalitete stabla i kvrga-vosti. Rezultati dobiveni na pet istraživačkih ploha sa šest varijanata gustoće kultura u granicama 10.000 do 2.500 sadnica početnog broja pokazuju, da je za postizanje kvalitativno dobrih sastojina nužno osnivati kulture smreke u području hrastovo-bukovog do bukovog pojasa brojem 5000 sadnica, u pojasu jelovo-bu-kovom do smrekovo-bukovog brojem 4000 sadnica, a n pojasu samih smreka brojem 3000 do 3500 sadnica po ha.
K r i e g e l , H.: Djelovani«» različite dubine sadnje na primanje i rast borovih kultura (str. 55—72)
Iz razloga većeg korištenja mehanizacije kod pošumljavanja i problematičnog pridržavanja zahtjevane dubine sadnje pristupilo se istraživanju, kako različita dubina sadnje (od —10,0 cm do +5,0 cm) kod različitog sadnog materijala (1/0, 1/0 PP, 2/0, 3/0, 1/1, 1/2) djeluje na deformaciju korjenja i stabalaca, visinski prirast, produkciju biomase i gubitke uginućem.
Rezultati su dokazali, da je različita dubina sadnje izrazito utjecala na učvršćenje sadnica u tlu, na veličinu korjenovih sistema, različite vlažnosti gornjih slojeva tla kao i različite količine zagr-nutih grana i broja ogoljenih korjenova.
Š i k a , A. — V i n š , B . : Rast dugia-zije u šumskim sastojlnama ČSR (str. 73-95)
Na 76 istraživačkih ploha osnovanih u raznim područjima ČSR izvršene su detaljne taksacione i biometričke analize rasta duglazije (Pseudotsuga douglasii (Mirb) var. menziesii Franco). Iz rezultata istraživanja proizlazi, da visinski rast duglazije u češkim zemljama odgovara približno rastu duglazije u sjeverozapadnoj Njemačkoj, kako ga karakteriziraju tabele rasta Bergela (1969). Raspon srednjih sastojinskih visina duglazije u starosti 85—95 godina se kretao od 30 do 40 m. Najbolji rast je imala duglazija na staništu vlažnih jelovih i hrastovih bukvika i na svježim jelovim bukvicima i dubravama. U visinskom rastu je pretjecala duglazija smreku na svim praće-nim staništima za 7 do 41%. Iz upore-đenja produkcije mase duglazije i smreke u uslovima ČSR proizlazi, da je zaliha deblovine na jedan ha kod duglazije u 80 godina prema smreki viša za 100 do 200 m*.
P o 1 e n o , Z . : Potencijalna produkcija mješovitih sastojina (str. 97—122)
Prema već prije određenoj metodici je bilo na principu regresivne analize ob-
516
rađeno i vrednovano 155 kružnih plohu u mješovitim sastojinama smreke i običnog bora na jednom šumskom tipu. Rezultati istraživanja su pokazali, da pojedine veličine rasta imaju u mješovitim sastojinama drugačiji tok nego u čistim sastojinama. Iz toga proizlaze i razlike u potencijalnoj produkciji, koja je bila vrednovana u jedinicama sadržaja mase i vrijednosti. Na istraživanom šumskom tipu imaju mješovite sastojine veću potencijalnu produkciju nego čiste sastojine obiju vrsta. Bio je također predložen optdmalizacioni postupak, koji omogućuje odrediti optimalnu zastupljenost obiju vrsta.
P r u d i č , Z . : K pitanju trajnosti produkcije drva u hrastovo-bukovom vege-tacionom stupnju (str. 123—137)
U hrastovo-bukovom vegetacionom stupnju u sedam šumskih oblasti je osnovano 160 istraživačkih ploha, na kojima je praćen utjecaj četinjača na uslove gornjeg sloja tla. Provedenim statističko-pedološkim istraživanjem nije bilo dokazano nikak%7o značajno osiromašenje gornjeg sloja tla utjecajem smreke, običnog bora ili ariša. Osim toga je bio kod nas-ljednjih generacija navedenih vrsta drveća upoređivan debljinski rast dominantnih stabala. Pokazalo se, da je izborom genetski pogodnog sjemena moguće djelovati na pad trajnosti drvne produkcije kod četinjača u ovom stupnju. Dio učešća četinjača s gledišta trajnosti produkcije u kiselom i hranjivom nizu studira-nog stupnja iznosi 75%.
B e z d e c h , J . : Promjene vlažnosti sirovih trupaca smreke utjecajem dužine skladištenja (str. 139—151)
Studija prati kako rasprostranjenost vlažnosti u trupcu, tako i promjene ove vlažnosti utjecajem dužine skladištenja. Za rasprostranjenost vlažnosti je bio o-dabran »index vlažnosti«, što je udio individualne vlažnosti u desetinama dužine trupca prema prosječnoj vlažnosti cijeloga trupca. Njezin tok se uspjelo izraziti
analitičkim izrazom parabole trećega stupnja u obliku:
y = 0,964 — 0,57x h 2,119x2 — l,591xs
Kod isušivanja trupaca položenih u sjeni i na suncu je prirodna razlika u padu vlažnosti, koja kod trupaca na suncu u prvih šest mjeseci za oko IO3/« brža, a u daljnjih pola godine se razlika prema gubitku vlažnosti trupaca, koji se isušuju u sjeni još podvostručuje.
R i b a l , M. — T o u f a r , J . — B e r n a š e k, V.: Repelentni spray za zaštitu drveća pred oštećivanjem od divljači (str. 153—168)
Suradnjom Instituta za šumarska i lovna istraživanja u Jilovištu — Strnadima s kolektivom Drachema u Pragu proizveden je bio repelentni spray (proizvodni naziv RAVAR) za zaštitu drveća pred oštećivanjem od divljači.
RAVAR se upotrebljava u vrijeme vegetativnog mirovanja za zaštitu terminal-nih izbojaka šumskih sadnica od ogriza-vanja divljači i za zaštitu debala i grana voćaka od glodanja zečeva i divljih kunića. Na zaštićenim dijelovima raslinja brzo sasušuje d stvara neravnu mjehura-stu površinu. RAVAR je moguće upotrijebiti i po mrazu i prskati ga i na mokre biljke; za biljke je potpuno neškodljiv i štita cijelu zimu. U šumarstvu se upotrebljava i za zaštitu sadnica kod sadnje i za zaštitu novopriraslih izbojaka četinjača u vrijeme vegetacije. U upoređenju s repelentima za prskanje koji se primjenjuju ručnim leđnim prskalicama, rad je s njime manje fizički naporan, čistiji j higijenskiji.
L o c h m a n , J . — B e n d o v a , E . : Prijedlog mjera u okviru biološke zaštite šumskih kultura i sastojina u oblasti Krušnih Gora (str. 169—182)
U Krušnim Gorama se u sadanje vrijeme ostvaruju velike sječe u nastojanju spasiti drvnu masu sastojina, koje odumiru pod toksičnim utjecajem industrijskih ekshalata. S tim su vezani radovi
517
na-obnovi velikih površina veoma velikih zahtjeva, kod kojih se upotrebljavaju manje uobičajene vrste drva. Uspjeh ovih radova na obnovi je do određene mjere kočen postojanjem papkarske divljači, o-sobito jelenske divljači.
Cilj ovog rada je bio predložiti mjere u okviru biotehničke zaštite šume. Ove mjere se temelje uglavnom na prijedlogu izgradnje sistema objekata za prezimlje-nje papkarske divljači i za uređenje zimskog prihranjivanja ove divljači.
F i š e r , Z . — H a n u š , V . — B o u c h -n e r , H . : Inventarizacija stanja tetrije-bova (Lyrarus tetrix L.) (str. 183—199)
Rasprostranjenost površina s pojavom tetrijeba običnog (Lyrarus tetrix L.) u ČSR se od godine 1955. do 1977. smanjila za oko 85%, od godine 1973. do 1977. se smanjila za oko 25%. Prema statističkim podacima palo je stanje tetrijebova od godine 1970. do 1978. od 8.901 komada na 5.088 jedinica t j . na 57,1%> prvotnog stanja. U Južnoj Češkoj živi od prvotnih 3.653 tetrijebova u godini 1970. samo 2.145 jedinica (59%), u području Krkonoša se suprotno tome od godine 1965. povećalo stanje za 17,9%. Povećanje stanja za oko 70°/o je zabilježeno u sjevernočeškom kraju, u ostalih pet oblasti s pojavom tetrijeba je zabilježen manjak. Istraživanjem u 1977. godini je bilo utvrđeno, da na cijelom području ČSR živi 7.258 tetrijebova. U zapadnočeškom, južnočeškom i sjevernočeškom području postoji 5.964 tetrijebova (82,2%), a u istočnočeškom 526 tetrijeba (7,2%), u sjevernomoravskom 486 tetrijebova (6,7%), a u južnomorav-skom 282 tetrijeba (3,9%).
B l u d ' o v s k y , Z . : Smjerovi usavršavanja planskog upravljanja šumskim gospodarstvom (str. 201—212)
Sažetak prijedloga za uređenje granskog sistema planskog upravljanja šumskim gospodarstvom u sedmoj petoljet-ci. Predlaže se izmjene metodike planiranja provađanjem aktualizacije strukture planiranih radova i naglašavanje zainte
resiranosti za iskorištavanje drveta, pojačavanje elemenata hozraščota oijele grane, produbljivanje postupaka upravljanja investicionom izgradnjom i uvođenjem sistema kompleksnog upravljanja kvalitetom.
Z v o l ä n e k , J . : Za ekonomiku održavanja i popravaka teretnih automobila i traktora u šumskom gospodarstvu (str. 213—232)
Za buduću diferenciranu normu su bili praćeni na 95 šumskih uprava u ČSR troškovi održavanja i popravaka kod Š 706, T 138 (148), LKT 75 (80), Z 6718 (6784) i Z 8011 — kristal i daljnji tehničko ekonomski pokazatelji. Troškovi za djelatnost održavanja i popravaka čine npr. kod Š 706 u prosjeku ČSR u prvoj godini od vremena nabavke samo 31.000 kčs (PHM — 24.800 Kčs), u petoj godini već 59.000 Kčs za jedno vozilo (PHM — 27000 Kčs). Pomoću korelacionih zavisnosti i daljnjih preračunavanja konstruirani su predbježni maksimalni troškovi za održavanje i popravke odabranih mehanizama i tzv. koeficijent popravaka (tj. udio izdataka za popravke i utrošenu naftu i ulja). Nakon jednogodišnje provjere iz njih će biti sastavljena diferencirana norma troškova za popravke; istodobno se računa s pogodnim redom premiranja za posadu vozila.
C h a l u p a , V . : Rast ponika crnogo-ričnih vrsta drva kod njihovog uzgajanja u vanjskim i kontroliranim unutarnjim uslovima (str. 233—255)
Rad sadrži rezultate komparativnog pokusa razvoja ponika smreke, običnog bora, ariša i duglazije na otvorenom prostoru i u kontroliranim povoljnim uslovima u komorama za rastenje. Pokus je pokazao, da je ponik u komorama već s 18 tjedana postigao značajne dimenzije, t j . kao onaj koji je nakon tri mjeseca presađen na otvoreno.
Ing. Bernard Hruška
518
FORETS DE FRANCE ET ACTION FORESTIERE No 248, Octobre 1981
1. »Prihodi šumoposjednika (u 1981. godini) smanjit će se najmanje za 30°/o, kako pokazuju postignute oijene u prvim ovojesenjim prodajama u odnosu na prodaje u 1980. godini« uvodna je rečenica u članku »SLABA PRODAJA OVOJESE-NJIH SJEČINA (ETATA)«. Iako je pretežni dio šuma u Francuskoj u privatnom posjedu to se drvna masa prodaje i putem dražbi koje se održavaju tijekom rujna i listopada širom zemlje, prvenstveno za područja pojedinih okruga, a prednji zaključak slijedi iz uspjeha prodaja na, do zaključka 248. broja lista »Forets de France«, 69 održanih prodaja. To je posljedica »dva glavna činioca — ekonomske recesije u USA i naglom pogoršanju konjukture na tržištu zapadne Europe«.
Na navedenih 69 prodaja ostalo je neprodano 25°/o ponuđene drvne mase lista-ča a 29a/o drva četinjača uz prosječni pad cijena prodanih količina za 12"Vo, posebno za hrastovine te za čamovinu. Nasuprot hrastovim bukovina je zadržala bolju prođu a postignute cijene su u prosjeku za 5 — 10°/o niže nego 1980. godine. Prodaja čamovine (jelovine i smrekovine) vrlo oscilira. Tako npr. u regionu-okrugu Albert-ville-a nije prodano 60o/o ponuđene drvne mase, u Saint Claude-u 24l0/o a u Epi-nalu samo 4°/o. Cijene su bile niže između 5 i 20V(t. To se odnosi na krupnije, tehničko, drvo, dok je stanje s celuloz-nim drvom bolje, s porastom cijena do lOVo. Drvo duglazije postiglo je također za 5—15°/o niže cijene nego 1980. godine, dok kod bjeloborovine nije bilo promjena. Drvo primorskog bora u Toulon-u postiglo je 5—10°/o višu cijenu, ali to se ne može označiti, doslovno stoji u »Forets de France«, signifikantnim, jer u masivu Landes drvne mase već su šest mjeseci bez kupaca.
2. U sklopu akcija koje provodi vlada Socijalističke stranke francuske je i novi
porez, porez na vrijednost imovine koja premašuje 3 milijuna franaka, dakle može reći analogan porez kao kod nas porez na ukupni dohodak, ako Laj premašuje određeni godišnji iznos (za 1981. god. s pragom od nešto preko 300 000 dinara, dakako »novih«). Pored izvadka iz odnosnog Zakona kojim se taj porez uvodi (početkom 1982. godine), izvadka iz rasprave u Narodnoj skupštini, u ovom broju o tome nalazimo i daljnja dva priloga, oba pod pokroviteljstvom Nacionalne federacije Udruženje šumovlasnika (Fćderation Nationale des Syndicats de Proprietaires Forestiers Sylviculteurs), a potpisao ih predsjednik Federacije L e-c l e r c d e H a u t e c l o c q u e . Prvi je: »ŠUMA: IZUZETNA POSEBNOST« s podnaslovom da »izuzetna posebnost šume zahtijeva i posebnu fiskalnu pažnju« u kojem se između ostalog naglašava dugoročnost šumske proizvodnje te da privatne šume u Francuskoj još nisu uspostavile ravnotežu i da je potrebno pošte-diti šumouzgajivače i njihov rad na dugi rok. Također se naglašava da od ukupne vrijednosti šume 3/4 otpada na vrijednost zemljišta.
Drugi je prilog pod naslovom U ŠUMI: TRIDESET GODINA JOŠ JE DOBA DJETINJSTVA, a sadrži fotografije sastojina bukve i smreke i običnog bora u dobi 30, 60 i 90 godina za smreku, 30, 60, 120 i 150 godina za bukvu a 30, 60, 120 i 160 godina za obični bor (kod kojeg su međutim slike pomiješane) i kratak tekst. U tekstu se kaže, da će možda »ove slike pomoći, da se uoči izuzetno dugo vrijeme rasta drveća i strepnjii uzgajivača« i da je »do zrelosti potrebno još mnogo strpljenja, dugoročnih ulaganja i prihvaćanja neizvjesnosti«. Također »stablo treba sunca, vode i plodnog tla ali i povjerenja i štednje uzgajivača«.
519
3. Iz prikaza M. BONNEAU-a, direktora istraživanja u Nacionalnom centru za šumarska istraživanja (Centre National de Recherches Forestieres) PRIHRANJIVANJE I ŠUMSKA PROIZVODNJA U FRANCUSKOJ 1980. između ostalog saznajemo, da se od unazad 25 godina, kako su počeli prvi radovi — pokusi, prihranjivanje šumskih kultura primjenjuje samo u pokrajinama Landes, Massif Central i la Bretagne. U pokrajini Landes de Gascogne redovno se kod sjetve primorskog bora dodaje 60 do 80 kg P-jOg po obrađenim prugama (koje su široke 3 — 4 met.). Procjenjuje se, da se gnojenjem postiže veći prirast od 3 ms /ha'god., što uz trošak gnojenja od 450 F/ha i uz kamatu od 4% opterećuje 1 m3 drva prosječno s 22 F (a cijena na panju 1 ms oblovine promjera od 19 do 26 cm kreće se oko 70 F). Ali »drvo primorskog bora iz gnojenih sastojina gubi nešto na gustoći i randmanu celuloze, što se međutim dade popraviti dodavanjem pota-še«. U Centralnom masivu s gnojenjem PKCa visinski prirast 10-godišnjih smreka povećan je za 53% tj. dok su gnojene biljke postigle visinu od 4,07 m negno-jene su bile visoke svega 2,65 m.
4. Bilježimo i drugi dio članka (prvi dio izašao je a br. 247) D. ALEXAN-DRIAN-a: POTENCIJALNA BERBA I KO-RISĆENJE ŠUMSKE BIOMASE S PODRUČJA MEDITERANA, u kojem izlaže tehniku kompostiranja i korišćenja kom-posta u poljoprivrednoj proizvodnji. To je biomasa ne samo drvenastih vrsta makije i gariga nego i trajnica kao bušina (Cistus sp.), majčine dušice (Thymus sp.) i đr. Radi se o industrijskom načinu kompostiranja uz pomoć određenih bakterija, pa i dodatkom stajskog gnoja. Naime stajski gnoj povećava udio hranidbenih elemenata, jer dok kompost bez. dodatka stajnog gnoja sadrži dušika 0,4 — LS0/«, fosfora (P203) 0,1 do 0,4% a kalija (K20) 1,5 do 2,5»/n uz dogatak gnojiva
520
njihove količine povećavaju se na 2£ — 1,3 i 2,8*/«. Kompost bez gnoj ive sadrži i 0,1 do 0,8»/« magnezija (MgO) i 2,0 — 10,0Vo kalcija (Ca 0). Za ovo kompostno gnojivo posebno je značajno da poboljšavaju fizikalna svojstva tla odnosno ae-raciju i zadržavanje vlage (vode).
Ovaj način iskorišćivanja biomase s površina koje nisu sposobne za poljoprivrednu pa ni voćarsku ili maslinarsku proizvodnju ni za proizvodnju drva svakako je zanimiv i za naše mediteransko područje odnosno područje kamenjara, šibljaka, makije ili gariga. S jedne strane iskorišćavala bi se biomasa (i omogućilo zapošljavanje određenog broja radnika) koja ostaje neiskorišćena a s druge strane osiguralo dio gnojiva i za poljoprivrednu i za šumarsku proizvodnju Osigurao bi se dio organskog gnojiva, koje je i u suvremenoj proizvodnji nužno,' a u mediteranskom području to više, što ono poboljšava prozraku (a mnoge crvenice su ilovaste do glinaste) te osigurava povoljniji režim vlažnosti. Što više to bi bila i meliorativna mjera u makijama i šibljacima. tj . sastojinama šumskog drveća u kojem je visinski, a i debljinski, prirast ograničen na male dimenzije, jer bi se time postigla rege-neracija panjeva i žilja, a posebno, kada bi se sječa izvršila i razbijanjem odnosno odvajanjem panja od žilja.2 Time bi se ne samo održala nego i povećala zaštitna funkcija takve vegetacije, je r bi bila bujnija od pretJjodne, stare.
O. PiSkorlć
1) »Ratar bi se morao boriti za veći broj krava po hektaru, kako bi se obavljala i stajska gnojidba, koja bi popravila svojstva tla. Mi u m j e t n i m g n o j i v i m a r a u b u j e m o z e m l j u i zbog toga stagniramo s prinosima« izjavio je V. V i d e nv š e k, generalni direktor PIK »Belje« u zagrebačkom »Vjesniku« od 16. 01. 1982.
2) Vidi i: 1. O. Piskorič: Dinamika visinskog pristupa izbo-
jaka iz panjeva česmine (Quercus iJex L.), Šumarski list, 1963, br. 3—»,
2. 0 . Piškorić: Dinamika prirasta izdanaka crnog jasena i medunca, Narodni šumar, 1965. br. 5—6.
DRUŠTVENE VIJESTI
U KALNIČKIM I ŽUMBERAČKIM ŠUMAMA Ekskurzije članova Društva ITŠDI Zagreb
U jesenjim danima, 2. listopada 1980. Šumarija Krašić (Šum. gospodarstvo Karlovac, OOUR Šumarija Krašić) a 16. listopada 1981. Šumarija Križevci (Šum. gospodarstvo »Mojica Birta« u Bjelovaru, OOUR Šumarija Križevci) prihvatile su ekskurzije članova Društva ITŠDI Zagreb. Osnovni motiv tih ekskurzija bio je obilazak glavnih kompleksa šuma tih Šumarija t j . Šumarije u Krašiću na području Žumberka, a Šumarije u Križevcima na području Kalnika. Te šume bile su još od prestanka Vojne Krajine državne i prema tome su u neznatnoj mjeri korišćene za podmirenje na drvu lokalnog stanovništva i obrta a glavnina je sječena industrijskom eksploatacijom t j . za najšire tržište. Međutim, dok je veći dio šuma krašićke Šumarije sječen u naše doba, industrijska sječa na šumama na Kalniku počela je pred više od 100 godina.
1.
Petnaestak sudionika ekskurzije do Jastrebarskog dovezli se vlakom, a odavde u Krašić kombijem Šumarije. I obilazak terena obavljen je kombijem, kojim su ekskurzisti na povratku prevezeni u Samobor odakle su se vratili u Zagreb redovnom autobusnom linijom.
U sjedištu OOUR-a u Krašiću, nakon osvježenja, direktor Šumarije drug Bozo R a d e č i ć iznio je plastičnu sliku područja i trajne rezultate svog dugogodišnjeg rada i rada svojih suradnika. U toku ekskurzije drug Radečić informirao nas je i o nekim povijesnim činjenicama iz dalje i bliže prošlosti (NOB-a) kao i o istaknutijim ličnostima našeg političkog i kulturnog života, koje su rođene u Žumberačkom kraju.
Površina šuma Šumarije Krašić iznosi 9000 ha, od čega na degradirane sastojine (šikare) otpada cea 2000 ha ili 22'°/o. Područje Šumarije Krašić nalazi se u vrlo razgranatom slivu potoka Sošice s mnoštvo sporednih jaraka, dosta bogatih vodom. U nižim dijelovima prevladava dolomitno stijenje, a u višim vapnenačno s mnogim kraškim karakteristikama. Orografski u istočnom, i nižem, dijelu prevladavaju strme strane s plitkim tlima, danas obraslih uglavnom šikarastim sastojinama a u zapadnom, višim dijelovima ovog brdovitog područja, razvijen je brežuljkasto talasasti reljef s kraškim uvalama, oskudan vodom ali obrastao s vrlo kvalitetnim sastojinama bukve i grupama smreke. To je i granično područje prema SR Slovenije (pa se još i danas nalaze granični stupovi postavljeni za vrijeme Vojne Krajine).
Ozbiljniji stručni rad na području ove Šumarije počeo je 1960. godine, odnosno osnivanjem Šumskog gospodarstva Karlovac. To se posebno odnosi na šumsko područje Blaževo brdo kao najizraženiji predjel velike šumske cjeline. Početak intenzivnijeg gospodarenja počinje gradnjom cestovne mreže, kojom je omogućeno
521
postupno otvaranje ovog brdskog područja. Ove bukove šume bile su i prije eksploatirane dosta jakim zahvatom oplodnih sječa, ali se drvna masa tada transportirala zemljanim točilima i vlakama, jer je tada to bio jedini mogući način izvoza. Kako su poslije toga sječine ostale izvan uzgojnih zahvata naselio se korov, razvilo se gusto grmlje i prizemno rašće i onemogućena je prirodna obnova šume. Stoga se pristupilo u prezrelim bukovim sastojinama kombiniranom načinu pomlađivanja tj. prirodnim, gdje su to dozvoljavati uvjeti tla, i umjetnom sjetvom jelovog sjemena i sadnjom smrekovih biljaka. Smreka je unošena uglavnom u vrtače, gdje je zakorovljenje bilo najjače, ali i tlo najdublje i najbolje, pa se mogao očekivati i dobar uspjeh. Tako su se dobile sastojine s 0,7 bukve i 0,3 četinjače, koje se nalaze kao oaze unutar bukovih sastojina.
Ovaj način pomlađivanja starih sastojina na ovom području izazvao je među prisutnima živu polemiku koja je završila zaključkom, da on najbolje odgovara tamošnjim prilikama i da treba i ubuduće nastaviti takvim radom.
Šumarija radi i na regeneraciji i konverziji degradiranih sastojina, pa su uz ostalo, uzgojene i sastojine crnog bora. S tim zahvatima trebalo bi sistematski nastaviti, ali bi i šira društvena zajednica trebala osiguravati sredstva, jer šuma na tom strmom području, plitkog tla i kamenih inkrusta, ima specifičnu ulogu.
Eksurzisti su pogledali u Slapnici — Čunkovoj uvali kamenolom u kojem Šumarija godišnje izradi oko 400000 ms tučenca.
Ovo područje nekadanje krašićke komune s naseljima Pribić i Kalje te brojnim zaseocima još je nerazvijeno područje. No povezanost prometnicama, provedena elektrifikacija pružaju i veću mogućnost zaposlenja a na pragu je i preorijentacije poljoprivredne proizvodnje. Određenu ulogu ima i suradnja sa susjednom Slovenijom.
Nakon zadržavanja, uz zakusku, u predjelu Vodice, gdje je i planinarski dom, ekskurzija je završila ručkom u Kalju, prvom sjedištu šumarije za ovo područje, gdje smo se rastali s domaćinima kao i predstavnicima Šumskog gospodarstva Karlovac Mr Ivom M r z i j a k o m i Ing. Zdravkom N o v a k o m te ing. Matom Č i č k o m , direktorom OOUR-a Šumarija u Jastrebarskom, prijašnjim šumarskim inspektorom Općine Jastrebarsko.
2.
Na ekskurziji u Križevce sudjelovalo je dvanaest članova Šumarskog društva u Zagrebu. Ekskurziju su dočekali i pratili Ing. Ivo Ž g e 1 a, direktor OOUR-a Šumarija Križevci te inženjeri Ivan Đ u r i č i ć , Mladen R i k a t i i Anđelko S e r -d a r u š i ć.
U prvom dijelu ekskurzije s povijesnim presjekom Križevaca i njegove okoline, što nam je bilo omogućeno susretljivošću i iscrpnim izlaganjem kustosa Gradskog muzeje Vlade S r i m š e k a.
U muzeju razgledali smo zbirku predmeta nađenih na križevačkom području od najranije pojave čovjeka na ovom području, zatim etnografsku zbirku, iz doba ilirizma i dr. Današnji grad nekad se sastojao od dva dijela: naselja unutar zidina, grada, uglavnom vojnog značaja i naselja izvan zidina (gornji i donji), od kojih se svaki zvao Križevac. Ujedinjenjem unutrašnjeg dijela grada s vanjskim i naziv je promijenjen u Križevce, a od do tada dva grba, svaki s po jednim križićem, izrađen je jedan s dva križa. Križevci su u prošlosti bili i značajno političko mjesto,
522
te se u njemu održavali i hrvatski sabori. Od tih nije se izgubio u zaboravu posebno sabor iz 1397. god., »krvavi sabor«, na kojem je kralj Žigmund opozicione sabornike na čelu sa Stjepanom Lackovićem na prijevaru jednostavno pogubio. Ovaj prizor ovjekovječen je na slici Otona Ivekovića u crkvi sv. Križa (skica za ovu sliku nalazi se u gradskom muzeju). U ovoj crkvi nalazi se i barokni oltar iz 1756. godine, djelo ljubljanskog kipara F. Rooba, jedan od bisera baroknog kiparstva.
U gradu obišli smo i mjesto, na kojem je 1860. godine počelo hrvatsko šumarsko školstvo t j . mjesto tada osnovanog Gospodarsko-šumarskog učilišta. Danas se tu nalazi Poljoprivredni institut koji se sastoji od Zavoda za poljoprivredna istraživanja te više i srednje poljoprivredne škole. Okolni park je gotovo bez drveća, koje je bilo srušeno ili teško oštećeno orkanom, koji je zahvatio Križevce ovog ljeta.
Na putu za kalničke šume, g. j . Kalnik-Kolača, zaustavili smo se u selu Kalniku te u planinarskom domu Kalnik. U selu Kalnik obišli smo tamošnji vinar-ski podrum, kojeg su prije cea 45 godina osnovali kalnički vinogradari. Kalnički planinarski dom nalazi se ispod ostatka Kalnik-grada. S terase ispred doma pružaju se prekrasni vidici prema istoku i jugu na pitomi, brežuljkasti, kalnički kraj .
Nastavili smo prema lokalitetu Vratno, gdje se nalazi lugarnica u sklopu koje se nalazi i oveća prostorija — dvorana i u kojoj se, kao i u spomenutom planinarskom domu, također može noćiti. Uz autohotne vrste bukve, graba, hrasta livadica ispred lugarnice okružena je i crnogoričnim drvećem. Uz dobar lovački ručak i dobru kalničku kapljicu razvio se nevezan drugarski razgovor o problemima šumarstva ovog kraja. Saznali smo i to, da Šumarija veći dio svog lovišta namjerava ograditi u cilju uzgoja jelena, običnog i lopatara, srna i divljih svinja za komercijalni lov. I danas već dolaze strani lovci na visoku divljač, ali zbog otvorenosti lovišta dogodi se da komadi namijenjeni odstrelu odu u susjedna lovišta, u kojima počesto i zaglave. Ograđivanjem lovišta to bi se izbjeglo, zainteresiranom lovcu osigurao odstrel željenog komada, a Šumariji sigurniji prihod od lova.
Nakon toga obišli smo samu gospodarsku jedinicu, posebno da vidimo posljedice ranog snijega u studenome prošle t j . 1980. godine. U pojedinim dijelovima ove gospodarske jedinice sastojine su decimirane. Od oštećenih stabala za sada je za sječu doznačena masa od oko 30000 ms. Ovom doznakom obuhvaćena su ona stabla, koja su bila toliko oštećena da svako čekanje predstavlja čisti gubitak i drvne mase i prihoda. Svako stablo makar i jače oštećene krošnje, ali sa zelenim granama ostavljeno je da nastavi s rastom ili vegetiranjem t j . sjeći će se kada se pokažu znakovi njegovog odumiranja. I ovo je bio jedan od razloga, da su u neotvorene dijelove ove šume građeni putevi. Za sada je otvoreno pitanje obnove oštećenih sastojina, jer će jedan dio svakako trebati ručno pomladiti. Dakle i u obnovu trebat će ulaganja ne samo rada nego i novčanih sredstava.
Povratak u Križevce uslijedio je pokraj partizanske bolnice iz NOB-e preko starog krajiškog sela Vojakovac.
Tajnik DITŠDI Zagreb Franjo Petrović, dipl. ing.
52.3
IN MEMORIAM
Prof, dr MIHOVIL GRAČANIN
I
U Zagrebu je 27. siječnja 1981. god. umro u 80. godini života sveučilišni profesor dr MIHOVIL GRAČANIN, hrvatski pedolog i biljni fiziolog. U smiraju prohladnog zimskog dana pokopan je 30. siječnja na zagrebačkom groblju Miro-goj. Na pogrebnom skupu bilo je mnogo agronoma, šumara i botaničara, njegovih studenata i odanih poštovalaca. Pred mrtvačnicom na Mirogoju pjevao je zbor Visoke poljoprivredne škole u Križevcima s kojom je pokojnik dugo surađivao i kojoj je ostavio svoju vrijednu znanstvenu knjižnicu. Nad grobom se od pokojnika oprostio profesor Radovan Grg e č , sažeto oslikavši moralni lik tog intelektualca i znanstvenika svjetskog glasa.
Mihovil Gračanin se rodio 11. svibnja 1901. u Skelanima na Drini, u obitelji sa sedmero djece. Otac mu Đuro, carinski činovnik, bio je porjeklom iz Josip-dola kod Ogulina, a majka Rozalija iz
Dubrovnika. Osnovnu školu i realna gimnaziju završio je godine 1919. u Sarajevu. Iste godine se upisao na Poljoprivredni fakultet u Pragu, gdje 1923. godine stječe naslov inžinjera agronomije. Godine 1922. upisao je na Prirodoslovnom fakultetu Karlova Univerziteta botaniku te organsku d fizikalnu kemiju. Godine 1925. postiže naslov doktora prirodnih nauka. U to vrijeme (1924—1926) već radi kao znanstveni suradnik u Biokemijskom institutu u Pragu i objavljuje svoje prve i zapažene znastvene radove. Godine 1926. M. Gračanin odaziva se pozivu Ministarstva poljoprivrede u Beogradu i prima dužnost šefa Agroke-mijskog odsjeka Poljoprivredne stanice, najprije u Topčideru a malo zatim u Osijeku. Kada je t. zv. kontrolni rad u Poljoprivrednoj stanici počeo ugrožavati njegov naučni rad, molio je prijelaz Ministarstvu prosvjete i po vlastitoj molbi imenovan je 1927. god. asistentom Poljo-privredno-jšumarskog fakulteta u Zagrebu.
Po smrti prof, dr Seiwertha godine 1928, povjerena su mu predavanja iz pedologije za agronome i šumare, a već godine 1929. izabran je za docenta na temelju habilitacijskog rada »Pedološka studija fakultetskog dobra Maksimir«. Kada mu je godine 1930. povjerena i nastava iz hranidbe bilja, Fakultetsko vijeće, na njegov prijedlog, osniva Laboratorij za hranidbu bilja, prvu znanstvenu ustanovu te vrste u našoj zemlji. Od tog vremena istraživanja profesora Gračanina odvijaju se usporedo u Tloznanstvenom zavodu i Laboratoriju za hranidbu bilja, j e r mu je povjerena uprava obaju zavoda. Tom je
524
okolnošću bila određena i njegova dalja znanstvena aktivnost kao pedologa, ekologa i fiziologa od 1928. do 1952. godine.
Godine 1934. postao je redovni profesor dz pedologije (za šumare i agronome) te iz ishrane bilja i mehaničke obrade tla (za agronome). Bio je tada po godinama najmlađi sveučilišni profesor u Zagrebu. Na žalost, godine 1952, kada je bio u najboljem stvaralačkom naponu, morao je prekinuti svoju djelatnost kao sveučilišni profesor. Jednim pogrešnim administrativnim rješenjem, za koje krivicu ne snose njegove kolege i učenici, prekinut je njegova rad na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Ali učinjena nepravda nije mogla pokolebati prof. Gračanina da nastavi predanim znanstvenim radom. Na poziv Filozofskog fakulteta Univerziteta u Skopju M. Gra-čanin nastupa godine 1955. mjesto redovnog profesora iz fiziologije i ekologije bilja. Na toj dužnosti ostaje do umirovljenja 1965. godine, kada se vraća u Zagreb. I u zasluženoj mirovini M. Gra-čanin nesmanjenim intenzitetom nastavlja svoj znanstveni i pedagoški rad.
Godine 1965. izabran je za honorarnog redovitog profesora na postdiplomskom studiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Istovremeno radi na izgradnji laboratorija za istraživanje plodnosti tla pri Agrokombinatu u Zagreba. Tu, uz znanstvena ekološka istraživanja, mnogo doprinosi i formiranju novih istraživača. Uza sve to, posljednjih godina života, već narušenog zdravlja, završava (u suradnji s prof, d r Lj. Ilijani-ćem). i god. 1977. publicira svoje posljednje opsežno znanstveno djelo » U v o d u e k o 1 o g i j u«.*
Pisati o znanstvenom radu i životu Mihovila Gračanina u nekrologu kao što je ovaj, nije moguće, jer je za to potrebna čitava knjiga. Čitatelji mi zato neće
*) Bibliografija 135 znanstvenih radova objavljena je u Šumarskom listu br. 11—12/1972. god., str. 464—469. U istom broju, na str. 470—471, objavljen je i popis radova u »Spomenici uz 70. obljetnicu Prof. Dr. Mihovila Gračanina«. (UR.)
zamjeriti ako ih uputim na uglednu ediciju »Spomenica uz 70. obljetnicu prof, dr ing. Mihovila Gračanina« izdanu u Zagrebu 1971. godine. U toj Spomenici nalazi se popis i opširan prikaz radova Mihovila Gračanina. Bitno se ipak treba reći. Polazeći od spoznaja da je poljoprivredna i šumarska proizvodnja u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu određena, osim genetskim, u najvećoj mjeri još i vanjskim ekološkim svojstvima, prof. Gračanin je čitav život posvetio pedološkim i fizioekološkim istraživanjima. Njegova pedološka istraživanja obuhvaćaju vrlo širok spektar problema u vezi s genezom, fiziografijom i kvalifikacijom naših tala. Proučavao je naša podzolirana tla, crvenice, smeđe tlo, rendzine, hidro-morfna tla, slanjače itd. Od početka svog rada u zemlji prof. Gračanin je poklanjao veliku pažnju proučavanja šumskih tala. Bavio se proučavanjem plodnosti tla šumskih zajednica, te fiziografskim svojstvima šumskih tala. Na temelju golemog znanstvenog materijala što ga je istraživao na terenu i u laboratoriju, dolazi M. Gračanin do brojnih originalnih spoznaja. Njegova poznata djela — Pedologija (u tri dijela) i Prilog genetskoj klasifikaciji tala, izdana u razdoblju od 1946 — 1951. god. pribavila su m a veliku međunarodnu reputaciju. Njegove rezultate pozitivno ocjenjuju i u svojim radovima koriste i istaknuti evropski pedolozi (Mückenhausen, Scheffer, Manci-ni, Schaufelberger, Kuron, Schachtscha-bel, Kastanis). Neobičnom pronicljivošću i rijetkim istraživačkim talentom iskazao se prof. Gračanin i na području fiziološke ekologije. U svojim radovima istražuje: fiziološko djelovanje cinka na rast zelenih biljaka, katalitička aktivnost biljaka, fiziološki karakter ortofosforne kiseline, utjecaj vanjskih vegetacijskih faktora na sorpciju fosfora i kalija iz prirodnih supstrata, odnose između rasta korijenovog sistema i koncentracije hranjivog supstrata, odnos sorpcije iona i transpiracije, utjecaj svjetla na sorpci-
525
ju soli, klorozu vinove loze, simptome nedovoljne prehrane biljaka magnezijem, kalcijem i sumpornom, problem kalcifi-kacije i fosfatizacije tala, elektivnu sposobnost biljaka, dinamiku dušika a tlu, odnos fosfora u tlu i biljci, utjecaj vlažnosti tla na režim vode u biljci, režim ekološke vode u tlu, veličinu i hod trans-piracije fanerofila, ekološki status dušika u tlu na osnovu analize biljnih organa, vodni deficit biljaka, u t jecaj karbamida na stanje aktivnih spojeva dušika u tlu, problematiku fertilizacije tala i druga pitanja.
Prof. Mihovil Gračanin bavio se više od pola stoljeća znanstvenim, i četiri decenija pedagoškim radom, ostavivši iza sebe 139 objavljenih znanstvenih djela i radova i preko 300 recenzija znanstvenih radova objavljenih u domaćih i stranim časopisima. Mnogi koji su čitali njegove radove morali su se zapitati kako je taj golemi rad obavio kad se zna da je bio nastavnik mnogim hiljadama studenata i da je rukovodio ne malim brojem mlađih ljudi u njihovom znanstvenom radu. U jednoj prilici, kad sam ga za bolesti posjetio, sam je odgovorio na to pitanje rekavši »Od kada sam se počeo baviti naučnim radom nije prošao niti jedan dan da nisam barem nešto učinio za svoju znanost. Ja sam svoj posao volio. Rad koji se vrši s ljubavlja nije težak«.
I zaista profesoru Gračaninu naučno stvaranje nije bilo samo dnevno zanimanje, ono je za njega bilo najviša duševna potreba. Rođen na selu, gdje je proveo prvih 8 godina života, stekao je prvi obiteljski odgoj o tvrdom životu tog vremena. Nije bilo lako ni u srednjoj školi. Austrijski sistem vršio je pritisak na naše ljude s namjerom da ih što manje završi srednju školu. U generaciji prof. Gračanina od 153 đaka došlo je do mature samo 10. Pripadao je generaciji hrvatske omladine koja je srednju školu završavala pred slom Austrougarske monarhije i koja je u sebi nosila ideale
politički kulturno i gospodarski slobodnog hrvatskog naroda u zajednici naših jugoslavenskih naroda. Kako je Austrougarska slomljena, on je, romantičar i idealista, uvjeren da agrologija treba biti jedna od najosnovnijih poluga u podizanju ekonomske snage naroda u oslobođenoj zajednici.
Pošao je s oskudnim sredstvima na visokoškolske studije u Prag. O tome trenutku svog života je napisao: »Prag nas je dočekao otvorena srca. Gijela Če-hoslovačka bila je tada veliko radilište, s bezbrojem oduševljenih pregalaca, na kojem se moglo učiti i naučiti kako treba pomoći domovini. Na sveučilištu smo imali divne profesore, velike prijatelje naših naroda koji su poticali naš prirodni elan i volju za studijem i znanstvenim radom«.
Mihovila Gračanina nije trebalo (poticati. Glavna pažnju obratio je agroeko-giji a kasnije i fundamentalnim nauka-ma Kad poljoprivredni fakultet nije mogao dati sva potrebna znanja za rad u fiziologiji i pedologiji, potražio je pomoć na prirodoslovnom fakultetu, gdje je učio kod poznatog fizikalnog kemičara prof. Heyrovskog (kasnije Nobelovca) i radio je kod glasovitog fiziologa prof. Nemeca. Tako se M. Gračanin u tim uvjetima u svojoj 25. godini života formira ne samo kao odlično školovan znastveni radnik, već i kao čovjek potpuno predan općem dobra naroda. Rad s kojim se bavio bio je u skladu s njegovim idealima u službi narodu d nikad nije zatajio svoje nazore na svijet i život radi ličnih probitaka. Velikih zasluga ima Mihovil Gračanin za međusobno povezivanje i zajedništvo jugoslavenskih znanstvenika. Primao je otvorenog srca stručnjake i kolege iz svih krajeva naše zemlje. Posebno je mnogo uradio na uzdizanju znanstvenog podmlatka za vrijeme svog desetgodišnjeg službovanja u Skopja. Nadaleko poznati i cijenjen u mnogim znanstvenim krugovima, mnogo je doprinio upoznavanju naših stručnjaka
526
sa znanstvenim dostignućima u svijetu. Bio je istaknuti tumač ruske pedološke škole.
O međunarodnoj aktivnosti najbolje govore činjenice. Sudjelovao je aktivno na različitim međunarodnim skupovima, Kao u Pragu (1929), Moskvi (1930), Budimpešti (1934), Oxfordu (1935), Beču (1937), Dresdenu (1939), Amsterdam (1950), Berlinu (1957), Procchio na Elbi (1958), Sevigli (1960). Bio je član različitih međunarodnih znanstvenih organizacija i tijela kao: Međunarodnog pedološkog društva (od 1928), podpredsjednik Komisije za fiziku tla Međunarodnog pedološkog društva za period 1935—1940 (Oxford), podpredsjednik IV Komisije Kongresa Međunarodnog pedološkog društva (Amsterdam 1950), član American Society of Plant Physiologist (od 1957), član Njemačkog botaničkog društva (od 1957), član Socitete Europeenne de Culture. Venecija (od 1960), član Masarykove Akademije Prace, Prag (od 1932), dopisni član Československe Akademie Zemedelske, Prag (od 1936) član Instituta Internacio-nale des recherches betteraviese Broxelles (1932 — 1954), dopisni član Njemačkog pedološkog društva (od 1957) i član redakcije Međunarodnog časopisa Agrochi-mica, Pisa (od 1957).
Bio je aktivan i neumoran također i u radu naših znanstvenih i stručnih organizacija i drugih tijela. Bio je dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (od 1940—1951), predsjednik Jugoslavenske sekcije Međunarodnog pedološkog društva, 1939 — 1940, Urednik Poljoprivredne znanstvene smotre
Zagreb (1941—1952), glavni urednik znanstvenih edicija Poljoprivrednog nakladnog zavoda Zagreb (1947 — 1949), 'urednik Hrvatske enciklopedije za poljoprivredne nauke (do 1945), glavni urednik časopisa Godišen zbornik PMF Skopje, serija Biologija (do 1964), glavni urednik Bulletin scientifique Savjeta akademija nauka SFRJ za SR Makedoniju (1956 — 1964), dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu (1935 — 36), predsjednik Hrvatskog prirodoslovnog društva Zagreb (1943), predsjednik Društva na biolozite, Skopje (1958). Obavljao je i druge dužnosti.
Za svoju znanstvenu, stručna, pedagošku i društvenu djelatnost profesor Gra-čanin dobio je značajna javna priznanja i nagrade. Navodimo Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem, kojim ga je odlikovao Predsjednik Tko (1965) »za naročite zasluge stečene dugogodišnjim radom na polju nauke, kulture i prosvjete i za postignute uspjehe na uzdizanju stFJČnih i naučnih kadrova čime je učinjen doprinos širenju bratstva i jedinstva među našim narodima«, te nagradu za životno djelo Sabora SR Hrvatske.
Mihovil Gračanin jedna je od najizuzetni j ih pojava u naučnom životu Jugoslavije. Njegovo djelo i život imaju povijesni značaj za razvitak prirodnih znanost u Hrvatskoj. Ostavio je trajan primjer, putokaz i poticaj sadašnjim i budućim i istraživačima na području pedologije, ekologije i biljne fiziologije.
VJEČNA MU SLAVA I HVALA!
Dr Jakob Martinović
527
HENRI GAUSSEN
Nedavno je do nas stigla tužna vijest da je u 91. godini života — 29. jula 1981. god. u Toulouse-i umro poznati ekolog, biljni geograf i dendrolog, dopisni član Instituta (Francuske akademije nauka), oficir Legije časti i brojnih drugih odlikovanja, osnivač i dugogodišnji rukovodilac Šumarske laboratorije na Fakultetu znanosti u Toulousi — H e n r i G a u s s e n .
Od njegovih brojnih djela posebno treba istaknuti opsežnu monografsku studiju evolucije četinjarskih vrsta cijelog svijeta, u kojoj je detaljno obradio i naše endemne vrste borova. To je i bio razlog da je, iako već u dubokoj starosti, ali pun snage i elana, učestvovao na dva velika savjetovanja dendrologa u Jugoslaviji — na savjetovanje o molici u Bitoli (1969), i na savjetovanju o muniki u Peći (1972).
Izvan toga njegove su velike zasluge u konstrukciji, rukovođenju i izradi kli-matoloških i šumarskih karata širokih oblasti sjeverne Afrike, te zapadne i cen
tralne Azije. Jednom od tih karata (u izdanju UNESCO—FAO, 1968) u kojoj je obuhvaćeno i cijelo Sredozemlje, dao je i svoje koncepcije o potencijalnoj šumskoj vegetaciji Jugoslavije, odnosno cijelog Balkanskog poluotoka.
Osnivač je i dugogodišnji saradnik botaničkog mjesečnika » M o n d e d e s p l a n t s « , koji predstavlja model publikacije, koja bez velikdh materijalnih u-laganja, stalno razvija i širi nova saznanja o prirodi biljnog svijeta.
Suvremena botanička sistematika, kroz njegovu obradu roda Pinus (u novoj Flori Europe I, 1964) dugo će se vremena oslanjati na njegove koncepte brojnih, vrlo varijabilnih vrsta evropskih borova.
Ime akademika Henri Gaussen-a ostat će zlatnim slovima upisano u knjigu zasluga za unapređivanje suvremenih saznanja o šumama i šumarstvu cijeloga svijeta, a posebno o šumama Sredozemlja.
Akademik Pavle Fukarek
528
SLAVKO DELAČ, dipl . ing. š u m .
Nakon višegodišnje teške bolesti 13. svibnja 1981. godine preminuo je u 86. godini života u Zagrebu S l a v k o D e l a č , dipl. ing. šumarstva i apsolvent prava u zvanju šumarskog savjetnika.
Slavko Delač rođen je 1896. godine u Pitomači (Podravina) u porodici državnog službenika. U rodnom mjestu polazio je i osnovnu školu, a srednju — gimnaziju u Varaždinu, gdje i maturira 1915. god. Nakon mature odmah je mobiliziran i nakon kratke obuke, kao rezervni oficir, u-pućen je na rusko-austrijski front. Na bojištu ostaje kratko vrijeme, jer je obolio na pluća te je vraćen u domovinu na liječenje.. Nakon ozdravljenja upućen je na specijalni inženjerijski kurs u kojem o-staje dvije godine odnosno do svršetka Prvog svjetskog rata. Ubrzo odlazi u Beč i na tamošnjoj Visokoj školi za kulturu tla apsolvira prvu godinu studija. Daljnje studije nastavlja i 1921. godine završava
na novoosnovanom Gospodarsko-šumars-kom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao zaposlen ,u Bos. Novom, studira i apsolvira pravo.
Odmah nakon diplomiranja imenovan je šumarskim pripravnikom u Državnom uredu Ravnateljstva šuma u Zagrebu (1921), a već 1922. god. postavljen je za šefa Šumske uprave u Rujevcu, gdje ostaje do 1936. Iz Rujevca premješten je za šefa Državne šumske režije u Bosanskom Novom, gdje preuzima tu novoosnovanu režijsku upravu od Inž. M. Muj-drice. To je bila druga režijska uprava u Hrvatskoj s godišnjim etatom od 40000 m».
Nakon uspješno provedene organizacije rada državne šumske režije u Bos. Novom 1939. godine premješten je Direkciji šuma na Sušaku, da iste godine pređe u Direkciju šuma u Zagrebu za referenta eksploatacije šuma. Osnutkom Banovine Hrvatske 1940. godine premješten je u Odjel za šumarstvo Banske vlasti u Zagrebu. Nakon kapitulacije stare Jugoslavije radi u Ministarstvu šuma tzv. NDH, a 1945. godine premješten je u Gospić. U Gospiću radi najprije u Okružnom narodnom odboru (1945), zatim u Zemaljskom šumskom poduzeću (1945-1947), Direkciji šuma »Lika« (1947/48) te u Poduzeću za iskorištavanje šuma (1948/49) u kojem kao tehnički direktor organizira šumarstvo i drvnu industriju na području Like.
Iz Gospića prelazi u Karlovac, gdje je 1949/50. godine šef plana u Drvnoj industriji Petrova gora, odakle je premješten u Ministarstvo šumarstva NRH — Glavna uprava za šumarstvo u Zagrebu (1950/52), a od 1953-54. radi u Šumskom gospodar-
529
stvu »Šomarica« u Zagrebu, zatim u svojstvu šumarskog savjetnika u Šumarskom inspektoratu u Zagrebu (1954/56) te, do umirovljenja 1958. godine, u Sekciji za u-ređivanje šuma Ministarstva šumarstva u Zagrebu. Umirovljen je s nešto preko 41 godine mirovinskog staža, od čega 37 godina i 5 mjeseci otpada na efektivni rad u šumarstvu, a 3 godine i 7 mjeseci priznato mu je kao ratne godine iz Prvog svjetskog rata.
Kao priznanje za njegov stručni i savjesni rad bilježimo i izbor 1959. god. za povremenog suca Višeg privrednog suda SRH u Zagrebu.
Za vrijeme studija, a da bi se mogao školovati u Zagrebu, aktivan je član Studentskog pjevačkog društva »Mladost«, kasnije »Lisinskog« i pjeva u kaz. zboru o-pere. Kao penzioner jedno vrijeme radi u poduzeću »Gora« u Zagrebu kao honorarni službenik.
Za sve vrijeme službovanja u struci istakao se kao vrstan i pedantan radnik u sektoru iskorištavanja šuma i drvne industrije kao organizator proizvodnje, a u inspekcijskoj službi kao suradnik, savjetnik ali strog i objektivan nadzorni organ te kao iskusan taksator. Radi na izradi dugoročnih planova gospodarenja i razvoja šumarstva i drvne industrije te kao šumar-pravnik, poznavajući teorets
ku, ali još i više praktičnu stranu šumske proizvodnje i prerade drveta, trgovinu drvom i šumarsko tehničku građevinsku operativu — vrlo uspješno radi na pripremi raznih stručnih propisa, pravilnika i normativa.
Pok. Delač pripadao je onoj poratnoj generaciji šumara koji su preživjeli strahote 2 svjetska rata i ratna razaranja, kad je šumarstvo trebalo nositi najveći teret poratne obnove, a od šumarskih stručnjaka zahtijevalo najveća odricanja i žrtve, a i često donositi i takve odluke, protivne stručnoj savjesti, a sve u cilju zadovoljenja potreba na obnovi opustošene zemlje (na pr. sječa nedozrelih šuma ili sječa elitnih, najkvalitetnijih stabala, izvoz sa manje rentabilnih sredstava i uz štete za mladi naraštaj i obnovu šuma i si.).
Smrću i odlaskom jednog od šumarskih veterana ratnih i poratnih generacija, šumarstvo kao priznata grana proizvodnje od javnog interesa gubi jednog priznatog, istaknutog šumarskog stručnjaka, radi čega mu u ime svih onih koji su ga poznavali i s njim surađivali, najtoplija hvala!
Neka vječno počiva na grudi koju je toliko volio!
Inž. Drago Majer
530
In memoriam IVICU FRANU
29. VII ove godine sahranili smo u Gospiću diplomiranog inženjera šumarstva Ivicu Frana.
Bio je specifična i karakteristična ličnost u šumarstvu Like i za to mu iz srca posvećujem ovih nekoliko redaka. Iako rođen (19. VI) 1921. godine u Vel. Kladuši, bio je od koljena i roda ličkoga i sve što je za svoga vijeka u šumarstvu i struci radio i stvarao, bilo je prožeto izuzetnom ljubavi za dobrobit Like i ličkog šumarstva.
Šumarski fakultet diplomirao je 1949. godine u Zagrebu, potom odmah nastupio na poslove šumarstva u Gospiću i Lici, gdje je praktično i ostao do svoje smrti u šezdesetoj godini života. Trideset i dvije godine pronosio je naš Ivica Fran svijetle ideje razvoja i napretka šumarstva i drvne industrije u Lici.
Sjećam ga se još kao danas sa prvih velikih sastanaka u Šumskom gospodar
stvu »Kapela« Gospić, gdje sam počeo raditi 1951. godine. Pomalo patrijarhalan svojim stilom i srcem, a vrstan poznavalac struke, bio je centar okupljanja svojih kolega šumara i šumarskog osoblja. Poznavao je svoju Liku u detalje, a u pitanjima šumarstva bio je čist, jasan i principijelan — i takav je ostao do svoje smrti.
Ivica nije nosio pisane referate, a nije podnosio ni gušenje struke od birokracije i formalizma koji je sve više bujao. On je svoju struku nosio u glavi i srcu i govorio jednostavno, ali za praktičan rad na terenu jasno kao otvorena knjiga.
Deset godina bio je upravitelj Šumarija u Lovincu, Perušiću i Pazarištu, sedam godina rukovodio je proizvodnim sektorom u Šumskom gospodarstvu Gospić, tri godine bio je direktor Združenog drvnoindustrijskog poduzeća »Lika« Gospić i pet godina direktor DIP-a Perušić. Posljednjih šest godina bio je inspektor za šumarstvo i lovstvo u općini i Zajednici općina u Gospiću.
Volio je šumu — ali posebno se veselio novim pošumljavanjima. Mnoge današnje prekrasne kulture četinjača na ličkoj vrištim i velebitskom području, kao npr. Riđan i Bukovci kod Žira, Oštrac Bok i Marina glava kod Perušića, početak plantaža u Žitniku — i mnoge melioracije niskih šuma u sredogorju — njegovo su djelo zbog kojih mu i šumari i narod toga kraja mogu iskazati i zahvalnost i poštivanje.
Gradio je prve velike poslijeratne ceste u Velebitu: za Klementu, Bovan i Be-govaču, surađivao na razvoju fazanerije u Gospiću, izgradnji magistralnih šum-
531
skih cesta u Kremen-Sarajevo na Plješivici i M. Kapeli. Bio je prisutan svemu što se u struci, na područje Like, u zadnja tri decenija poticalo i stvaralo, u gorljivoj težnji da se sačuva zajedništvo šumarstva Like koje se naočigled sviju počelo naglo osipati i topiti. I koliko mu je bila bliža spoznaja njegove bolesti, koja ga je skončala, toliko je sve više trpio i tugovao nad diasporom šumarstva Like, kojemu je šumarstvu ipak posvetio svoje najljepše, a često i najteže, godine života.
VIJESTI
SASTANAK SEKCIJE ZA UREĐIVANJE SUMA ZAJEDNICE FAKULTETA I IN
STITUTA ŠUMARSTVA I PRERADE DRVETA
U Titogradu je od 28. rujna do 2. listopada 1981. godine održan sastanak Sekcije za uređivanje šuma zajednice fakulteta i Instituta šumarstva i prerade dr-veta.
Domaćin sastanka Sekcije za uređivanje šuma bili su Biro za uređivanje šuma Crne Gore — Titograd i Savez inži-njera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta Crne Gore.
S aktualnom problematikom učesnike sastanka upoznali su slijedeći referenti:
1. dr Dušan Jović i ing. Branko Mijo-vić: »Planiranje unapređenja i optimalnog korišćenja šuma pri izradi prostornog plana Crne Gore«.
2. prof, dr Dragomir Milojković: »Sistemi gazdovanja visokim šumama Pljev-Ijanskog šumsko-privrednog područja«.
3. ing. Branko Mijović: »Osnovne karakteristike nacionalnog parka Durmitor«.
4. dr Dušan Jović i dr Lazar Tomanić: »Planiranje unapređenja i korišćenja potencijala šuma nacionalnih parkova«.
Shrvan teškom bolešću, u posljednjim danima svoje drame, na sterilnim krevetima bolnice Rebro u Zagrebu, žudio je i spominjao da se još jednom nadiše onog zraka i mirisa ličkih šuma i vidi plavetnilo svoga Velebita. I taj divni Velebit, kao simbol njegovog življenja i posljednjih želja, podigao se kao ogromni spomenik nad grobom u koji smo položili mrtvo tijelo našeg vrlog šumara i dragog druga i prijatelja, Ivicu Frana.
Karlo Posavec
Tijekom rada Sekcije održana je i stručna ekskurzija u nacionalne parkove Lov-ćen, Biogradska Gora i Durmitor. Učesnici su još obišli i šumske komplekse Kosanicu, Vezišnicu, Ljubišnju i Crne Pode (ŠIK »Velimir Jakić« — Pljevlja).
Učesnici sastanka Sekcije su posjetili povijesne spomenike Cetinja, Njegošev mauzolej i manastir Morača — zadužbi-nu kneza Stefana, sina Vukanovog iz 1252. godine.
Učesnici sastanka Sekcije su odlučili da se pospješi budući rad Sekcije organizacijom rada u slijedećim radnim grupama:
I Radna grupa za Uređivanje šuma Koordinator: prof, dr Dušan Klepac II Radna grupa za Rast i prirast Koordinator: dr Dražen Cestar I I I Radna za Dendrometriju — Biome-
triku — Informatiku Koordinator: izv. prof, d r Ankica Pra
tt jić Za domaćina slijedećeg sastanka Sek
cije za uređivanje šuma izabran je Šumarski fakultet Zagreb.
Za predsjednika Sekcije izabran je prof. dr Dušan Klepac.
Nikola Lukić, dipl. ing.
532
UPUTE SURADNICIMA ŠUMARSKOG LISTA
Šumarski list objavljuje izvorne stručne i znanstvene članke iz područja šumarstva, drvne industrije i zaštite prirode, prikaze stručnih predavanja i dru-tvcnih zbivanja (savjetovanja, kongresa, proslava i dr.) te prikaze domaće i strane stručne literature i časopisa. Objavljuje nadalje, sve ono što se odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i crtice iz prošlosti šumarstva i drvne industrije te napise o radu terenskih društava.
Radovi, i članci koji pišu stručnjaci iz privrede imaju prednost. Doktorske i magistarske radnje objavljujemo samo ako su pisane u sažetom
obliku te, zajedno s prilozima, mogu zauzeti najviše 8 stranica Šumarskog lista. Posebno p o z i v a m o stručnjake iz prakse da pišu i iznose svoja iskustva,
kako uspješnih tako i neuspješnih stručnih zahvata, jer to predstavlja neprocjenjivu vrijednost za našu struku. Veličina rukopisa ne bi trebala prelaziti 10 stranica Šumarskog lista, odnosno oko 15 stranica pisanih strojem s proredom. Ako rad ima priloge (fotografije, crteže, grafikone tušem ih strojem pisane tabele) tada je potrebno za svaku stranicu priloga umanjiti rukopis za 1,5 stranicu.
Radove pišite jasno i sažeto. Izbjegavajte opširne uvode, izlaganja i napomene. Rukopis treba biti napisan pisaćim strojem s proredom i to tako, da redovi budu s lijeve strane uvučeni za 3,5 cm od ruba papira. Uz svaki članak treba priložiti i sažetak i to za hrvatski tekst 1/2 stranice, a za strani jezik može biti i do 1 stranice. U koliko se za sažetak koristi zaključak članka treba ga posebno napisati. Sažeci se u pravilu prevode na engleski jezik. U koliko prijevod ne dostavi autor, prevodi ga Uredništvo. U sažetku na početku članka autor treba iznijeti problematiku i rezultate istraživanja te njihovu primjenu u praksi.
Popis korišćene literature treba sastaviti abecednim redosljedom na kraju članka i to: prezime i početno slovo imena autora, u zagradi godina objavljene knjige ili časopisa, naslov knjige ili časopisa (kod ovoga i br. stranice). Fotografije, crteži, grafikoni i si. moraju biti jasni i uredni, jer se samo takvi mogu kliširati. Fotografije neka budu većeg formata (najmanje 10 X 15 cm), kon-trastne i na papiru visokog sjaja. Kod tabela, grafikona, crteža treba voditi računa, da je najpovoljniji omjer stranica 1:1,5. Legendu treba po mogućnosti u-crtati u sam crtež. Original može biti i većeg formata od tiskanog, a to je i bolje, jer se smanjenjem postiže bolja reprodukcija. Crteži i si. moraju biti rađeni tušem, a tabele mogu i pisaćim strojem, ali s crnom i neistrošenom vrpcom. Papir: paus, crtaći i gusti pisaći.
Rukopise dostavljati u dva primjerka od kojih jedan treba biti original. Objavljeni radovi se plaćaju! Autori koji žele posebne otiske — separate svojih članaka trebaju ih naru
čiti istodobno sa slanjem rukopisa. Separati se P O S E B N O N A P L A Ć U J U po stvarnoj tiskarskoj cijeni, a trošak separata se ne može odbiti od autorskog honorara. Najmanje ce može naručiti 30 separata.
Molimo autore da uz rukopis dostave broj i naziv svojega žiro računa kao i broj bankovnog računa Općine u kojoj autor stalno boravi na koji se uplaćuje porez od autorskih honorara.
UREDNIŠTVO »ŠUMARSKOG LISTA« Zagreb, Trg Mažuranića 11
Telefon: 444-206
EXPtlllTMlVn RADNA ORGANIZACIJA ZA VANJSKU I UNUTARNJU TRGOVINU DRVOM, DRV. NIM PROIZVODIMA I PAPIROM, TE LUČKO SKLADIŠNI TRANSPORT I ŠPE
DICIJU, n. sol. o. 41001 Z a g r e b , Marulićev trg 18, Jugoslavija
telefon: (041) 444-011, telegram: Exportdrvo Zagreb, telex: 21-307, 21-591, p.p. : 1009 Radna zajednica zajedničkih službi:
41001 Z a g r e b , Mažuranićev trg 11, telefon: (041) 447-712 OSNOVNE ORGANIZACIJE UDRUŽENOG RADA:
VANJSKA TRGOVINA, 41001 Zagreb, Marulićev trg 18, pp 1008, tei 444-011, telegram: Exportdrvo-Zargeb, telex: 21-307, 21-591 MALOPRODAJA, 41001 Zagreb, Ulica B. Adžijc 11, pp 142, tel. 415-622. telegram: Exportdrvo-Zagreb, telex 21-865 »SOLIDARNOST«, 51000 Rijeka, Sarajevska 11, pp 142, tel. 22-129, 22-917, telegram: Solidarnost-Rijeka LUČKO SKLADIŠNI TRANSPORT I ŠPEDICIJA, 51000 Rijeka, Delta 11 pp 234, tel. 22-667, 31-611, telegram: Exportdrvo-Rijeka, telex 24-139 OPREMA OBJEKATA — INŽENJERING, 41001 Zagreb, Vlaška 40, tel. 274-611, telex: 21-701 VELEPRODAJA, 41001 Zagreb, Trg žrtava fašizma 7, telefon 416-404
EXPllli§RVO PRODAJNA MREŽA U TUZEMSTVU:
ZAGREB, RIJEKA, BEOGRAD, LJUBLJANA, OSIJEK, ZADAR, ŠIBENIK, SPLIT. PULA, NIS, PANCEVO, LABIN, SISAK, BJELOVAR, SLAV. BROD i ostali potro šački centri u zemlji.
EXPORTDRVO U INOZEMSTVU: Vlastite firme: EUROPEAN WOOD PRODUCTS, Inc. 35-04 30th Street Long Island City — N e w Y o r k 11106 — SAD OMNICO G.m.b.H., 83 L a n d s h u t/B, Watzmannstr. 65 (SRNJ) OMNICO ITALIANA, M i l a n o Via Unione 2 (Italija) EXHOL N. V., A m s t e r d a m, Z. Oranje Nassaullan 65 (Holandija)
Poslovne jedinice: Representative of EXPORTDRVO, 89a the Broadway Wimbledon, L o n d o n , S. W. 19-IQE (Engleska) EXPORTDRVO — P a r i z — 36 Bd. de Picpus EXPORTDRVO — predstavništvo za Skandinaviju, Drottningg, 14/1 POB 16-111 S-103 S t o c k h o l m 16 EXPORTDRVO — M o s k v a — Kutuzovskij Pr. 13. DOM 10-13 EXPORTDRVO — C a s a b l a n c a — Chambre economique de Yougoslavia — 5, Rue E. Duploye — Angle Rue Pegoud, 2eme etage
OOUR OOUR OOUR OOUR OOUR OOUR