SVEUILITE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO MATEMATIKI FAKULTET

BIOLOKI ODSJEK

UMSKI EKOSUSTAVI KRALJEVINE VEDSKE

FOREST ECOSYSTEMS OF THE KINGDOM OF SWEDEN

SEMINARSKI RAD

Petra Patako

Preddiplomski studij znanosti o okoliu

Undergraduate Study of Environmental Sciences

Mentor: izv. prof. dr. sc. Nenad Buzjak

Zagreb, 2015.

Sadraj

1. UVOD ................................................................................................................................. 2

2. UMSKI EKOSUSTAVI ................................................................................................... 3

3. UME ................................................................................................................................. 5

3.1. BOREALNA UMA ....................................................................................................... 6

3.2. UMJERENA UMA ....................................................................................................... 7

3.3. UMSKI TIPOVI SJEVERNE VEDSKE .................................................................... 8

3.4. UMSKI POARI .......................................................................................................... 9

3.5. IVOTINJE ................................................................................................................... 11

3.5.1. SMEI MEDVJED (Ursus arctos) ........................................................................... 11

3.5.2. DERONJA (Gulo gulo) ........................................................................................... 12

3.5.3. VUK (Canis lupus) .................................................................................................... 12

3.5.4. SURI ORAO (Aquila chrysaetos) ............................................................................. 13

3.5.5. RIS (Lynx lynx) .......................................................................................................... 14

4. VLASNITVO I GOSPODARENJE UMAMA U VEDSKOJ ................................... 15

5. ZATITA OKOLIA U VEDSKOJ .............................................................................. 16

6. LITERATURA ................................................................................................................. 21

7. SAETAK ........................................................................................................................ 23

8. SUMMARY ...................................................................................................................... 23

1

1. UVOD

Na sjeveru Europe nalazi se drava slubenog naziva Kraljevina vedska. vedska je

viestranaka, konstitucionalna monarhija sa glavnim gradom Stockholmom. Meu

nordijskim zemljama ima najveu populaciju koja prema popisu stanovnitva iz 2014. godine

broji 9 644 864 stanovnika. Slubeni jezik je vedski, a slubena valuta vedska kruna (SEK).

lanicom Europske Unije postala je 01.01.1995., a od 25.03.2001. je lanica Schengenskog

sporazuma. vedska zauzima jugoistok Skandinavskog poluotoka gdje ima izlaz na Baltiko

more i Botniki zaljev. Na zapadu je od Norveke odvojena Skandinavskim gorjem

(Skanderna), na jugu je s Danskom povezana Oresundskom vezom (resundsfrbindelsen) te

na sjeveroistoku granii sa Finskom. Zahvaljujui svojem geografskom poloaju osim u

sjevernoeuropske ubraja se i u nordijske, fenoskandijske i skandinavske zemlje. vedska

zauzima povrinu od 438 574 km to je ini treom najveom dravom po povrini u

Europskoj Uniji. Od te povrine oko 15% nalazi se sjeverno od Arktikog kruga, otprilike

66% pokriveno je umama te gotovo 9% otpada na vode (European Union 2015).

Budui da umski ekosustavi zauzimaju 2/3 povrine vedske od velike su vanosti za

gospodarstvo, ekonomiju i politiku drave, a posebno je bitna njihova prirodna vrijednost

(Nordic Family Forestry 2008). Ekosustav je osnovna prostorna ili organizacijska jedinica

ivih organizama i neive prirode koji meusobno djeluju na jednome stanitu u kojem je

stalna izmjena tvari i protok energije. To je funkcionalno jedinstvo ivotne zajednice

(biocenoze), koju ine sve biljke (fitocenoza) i ivotinje (zoocenoza), i neivog okolia

(stanita, biotopa) (Hrvatska enciklopedija 2015). Svi ekosustavi zajedno ine biosferu, sve

ivue organizme na Zemlji i njihov fiziki okoli. Biosfera se od ekosustava razlikuje po

tome to ima precizne granice. Ona pokriva cijelu povrinu Zemlje, poinje ispod zemlje, a

protee se u najvie predjele atmosfere (Robinson 2002).

S obzirom na geografski poloaj vedske, umske ekosustave karakterizira raznolikost

uma s obzirom na raznolikost biljnih i ivotinjskih vrsta, klimatske uvjete, geomorfologiju

terena i sl. Postoji vie podjela uma, ovisno u koju svrhu i prema kojim kriterijima su ih

autori napravili.

2

2. UMSKI EKOSUSTAVI

Ekosustav je, kao to je ve spomenuto, skup svih biotikih i abiotikih imbenika.

Biotiki imbenici openito ukljuuju predstavnike nekoliko trofikih razina; primarni

producenti (autotrofi, veinom zelene biljke), makropotroai (heterotrofi, veinom ivotinje)

koji se hrane ostalim organizmima ili esticama organskih tvari, mikropotroai (saprofiti,

ponovno heterotrofi, veinom bakterije i gljive) koji razgrauju kompleksne organske spojeve

po smrti organizama iz prethodnih skupina, otputajui nutrijente u okoli za ponovnu

uporabu primarnih producenata (Abercrombie 1990). Potroae je mogue podijeliti na

primarne i sekundarne i oni se nalaze na razliitim trofikim razinama. U hranidbenoj mrei

organizmima se dodjeljuju trofike razine, ovisno o tome otkud dobivaju energiju. Biljke,

koje svoju energiju dobivaju direktno od Sunca, su na prvoj trofikoj razini. Herbivori, koji

svoju energiju dobivaju od biljaka, su na drugoj, a karnivori, koji se hrane herbivorima, na

treoj trofikoj razini. Predatori koji jedu karnivore bi bili na etvrtoj trofikoj razini, ali

predatori se mogu nalaziti na vie od jedne trofike razine ovisno o tome to jedu. Brojnost i

biomasa jedinki smanjuju se prema kraju hranidbenog lanca. Iz svake trofike razine na iduu

prelazi svega oko 10 % energije te upravo zbog toga ekosustavi imaju tako mali broj trofikih

razina i tako malo jedinki na najvioj trofikoj razini. (Robinson 2002). umski ekosustav

takoer karakterizira vertikalni raspored biocenoza pa je tako mogue da u umi postoji i do

pet slojeva ili katova (zeljaste biljke, grmolika vegetacija, nisko drvee, vie drvee i visoko

drvee).

Osim ivuih organizama ekosustav jo ine i njegovi abiotiki dijelovi. U njih

ubrajamo fizike tvari kao to su tlo, zrak i voda, sile kao to su gravitacija i vjetar i uvjete

kao to temperatura, intezitet svjetlosti i vlaga. Fizike tvari moemo podijeliti na organske

materijale (biljni i ivotinjski ostaci) i anorganske materijale (minerali, duik i voda,

sveukupni krajolik). Svaki ekosustav je jedinstven, a ipak slini ekosustavi dijele temeljne

osobine. Kao to okoli utjee na organizme tako i organizmi utjeu na okoli. Ekosustavi

nisu zatvoreni, naprotiv granice ekosustava su obino nejasne (Robinson 2002).

Svi ekosustavi u vedskoj dijele vie ili manje istu zajedniku geoloku podlogu i

klimu. Prema Kppenovoj klasifikaciji klima cijelo podruje Skandinavije, pa tako i vedske,

obuhvaa tip klime Dfc, odnosno vlana borealna klima sa svjeim ljetom. Za klimu Dfc

karakteristine su duge, vrlo hladne zime i posve kratka, svjea ljeta. Vrlo dugo trajanje

insolacije ljeti (16-18 sati dnevno) djelomino kompenzira kratkou ljeta, pa je biljni pokrov

relativno dobro razvijen. Vie temperature i manje amplitude posljedica su Golfske struje u

3

Atlantskom oceanu. Godinja koliina padalina varira od 300 do 1500 mm ovisno o kojem se

dijelu drave radi. Ta golema prostranstva karakteriziraju tajge borealne ume i na junoj

periferiji mijeane ume (egota 1988).

Geoloku podlogu vedske ini Baltiki tit. Obuhvaa staro baltiko ispupeno

podruje u kojem prekambrijske stijene dopiru do povrine ili su pokrivene tanjim

pokrivaem koji se uglavnom sastoji od kvartarnih naslaga, a samo su manje prisutni

sedimenti paleozoika, mezozoika i tercijara (Sl. 1.) (Herak 1990).

Slika 1. Glavni tektonski pojasevi Europe (Herak 1990)

Veina vedske ima relativno ravnu topografiju i prosjeno ne prelazi visinu od 300 m

nadmorske visine. Na sjeverozapadu, Skandinavsko gorje dosee visine od 1000 do 2000 m

nadmorske visine te njihovi vrhovi nisu pokriveni planinama. Gornja granica umskog pojasa

varira od 700 m na jugu do 400 m nadmorske visine na sjeveru. umska tla uglavnom su

nastala na morenama nastalih taloenjem ledenjakih nanosa nakon otapanja ledene kape prije

10 000 godina. Veina vedskih uma dio su borealnog crnogorinog pojasa (Sl. 2.). Zbog

slabe sposobnosti vedskog tla da ublai utjecaj atmosferskog zagaenja u cijeloj dravi

postoji problem zakiseljenog tla. Ispiranjem mineralnih hranjivih tvari njihova je razina u pola

smanjena zadnjih desetljea. Kritina optereenja, u pogledu sumporovog dioksida i

duikovog dioksida, su prekoraena. Oneienje zraka predstavlja ozbiljnu prijetnju

umskim ekosustavima i rastu uma (Sweden forests and forestry 2001).

4

Slika 2. Geografska raspodjela bioma (Purves et al. 2003)

3. UME

vedska ima drugo najvee umovito podruje u Europi nakon Rusije. Produktivne

ume vedske zauzimaju 23 milijuna hektara no prema meunarodnim definicijama ta brojka

iznosi 27 milijun hektara. Smreka i bor su daleko najdominantnije vrste vedskih uma i ine

vie od 80% drvnih zaliha. Na sjeveru vedske najei je bor, dok na jugu dominiraju

smreka i breza (Nordic Family Forestry 2008).

Prostorni opseg uma starijih od 150 godina drastino se smanjio. Brojke pokazuju da

se u borealnim umama obujam mrtvih uspravnih stabala smanjio za vie od 90% u zadnjih

100 godina. Broj jedinki obinog bora (Pinus sylvestris) i norveke smreke (Picea abies)

velikog promjera, kakve karakteriziraju netaknute borealne ume, takoer se smanjio za vie

od 80% u istom periodu. Netaknute ume imaju sastav drvea razliite starosti i veliina no

njih su u velikoj mjeri zamijenile jednoline mlade ume. Udio uma starijih od 150 godina je

5

pao sa 43,5% na 7% u posljednjih 80 godina u dravnim umama. Danas se drveu rijetko

dozvoljava da dosegnu zrelost. Prema preporuci Zakona o umama u vedskoj, obino se

sijee drvee starosti 100-150 godina, a ivotni vijek norveke smreke iznosi 250-500 te

obinog bora 300-600 godina (Sweden forests and forestry 2001).

3.1. BOREALNA UMA

Borealne ume su najsjevernije ume na svijetu. To su prostrane ume koje ine 29%

svjetskih uma u pojasu oko sjeverne hemisfere, ukljuujui Skandinaviju, Rusiju i Kanadu.

Nalazimo ih blie ekvatoru u odnosu na tundre i na niim visinama planina umjerenih zona

(Purves et al. 2003). U borealnim umama sjeverne hemisfere dominira vazdazeleno drvee

etinjae (smreke, jele, borovi, arii) (Tab. 1.).

Tablica 1. Popis najeih vrsta etinjaa u vedskoj (Skogsstyrelsen Swedish Forest Agency 2015)

umsko tlo je obino prekriveno mahovinama i brojnim vrstama zeljastog bilja.

Istaknute klimatske znaajke su duge i vrlo hladne zime s pet do sedam mjeseci snijega i

kratka topla ljeta (Robinson 2002). Dominantne ivotinje kao to su losovi i zeevi hrane se

liem,a sjemenke u eerima etinjaa prehranjuju faunu glodavaca i ptica (Purves et al.

2003). Borealne ume prema znaajkama i geografskoj rasprostranjenosti moemo podijeliti u

junu i sjevernu zonu. June borealne ume imaju veliku gustoa stabala visine 15-30 metara

te su dovoljno produktivna za proizvodnju drva i vlakana za papirnu masu (pulpu). Sjeverne

borealne ume javljaju se na trajno smrznutom tlu pa je drvee male gustoe i visine 6-15

metara. Takve ume, koje nazivamo jo i tajga, imaju debele tepihe vodom natopljenih

mahovina i gore rijetko. Biljke borealnih uma imaju ire ekoloke nie od onih u umama

umjerenih i tropskih predjela (Robinson 2002).

6

3.2. UMJERENA UMA

Listopadne ume umjerenih irina prevladavaju na sjevernoj hemisferi i mijenjaju se s

godinjim dobima. Takve biome nalazimo na istoku Sjeverne Amerike, Azije i u Europi.

Ljetne i zimske temperature u tim krajevima dramatino osciliraju, a padaline su relativno

ravnomjerno distribuirane kroz godinu. Listopadno drvee, koje dominira takvim umama,

gubi svoje lie tijekom hladnih zima i ponovno prolista i fotosintetizira tijekom toplih i

vlanih ljeta. Broj vrsta drvea mnogo je vei nego u borealnim umama (Purves et al. 2003)

(Tab. 2.).

Tablica 2. Popis najeih vrsta listopadnog drvea u vedskoj (Skogsstyrelsen Swedish Forest Agency 2015)

este su ugroze poput poara i vjetra. Mnoge vrste drvea mogu potjerati mladice iz

panjeva nakon ruenja zbog nevremena. Takoer, sadnice vrsta tolerantnih na hladovinu

prisutne na umskom tlu dobivaju prostor za rast nakon to vjetar porui vea stabla iznad

njih. Vrlo su este male praznine uzrokovane ruenjem pojedinanog ili malih skupina stabala

za vrijeme nevremena. One su vane za odravanje raznolikosti vrsta drvea u umi. Ove

ume su poznate po raznolikosti niih slojeva u kojima dominira poljsko cvijee i proljetnice,

dok su karakteristine ivotinjske vrste jelen, los, vjeverice i crni medvjed. Sjea u ovakvim

umama je selektivna i obino se radi o manjim skupinama drvea. Drvo trenje, oraha, hrasta

i javora koristi se za namjetaj, stolariju i podove (Robinson 2002).

7

3.3. UMSKI TIPOVI SJEVERNE VEDSKE

vedske ume pripadaju sjevernoeuropskoj regiji uma etinjaa bez hrastova, dijelu

tajga sjeverne hemisfere. ume ine zajednice mnogih biljnih vrsta u razliitim slojevima. No

dominiraju samo 2 glavne vrste drvea, obini bor Pinus sylvestris i smreka Picea abies, u

otprilike jednakim udjelima. Javlja se i nekoliko vrsta listopadnog drvea, uglavnom dvije

vrste breza Betula pendula i Betula pubescens. Spomenuti se mogu i dvije egzotine vrste

etinjaa Larix sibirica i Pinus contorta iz zapadne Kanade. Gustoa stabala u umi je

dovoljno mala da je mogu rast biljaka u donjim slojevima ume. Biljne zajednice donja dva

sloja, a ne drvee, ine osnovu za podjelu uma na tipove.

Od kraja 19. stoljea rastua ekonomska vanost uma sjeverne Fenoskandije

inspirirala je botaniare da proue i klasificiraju prostrane ume. Jedan od pionira tih

istraivanja je bio vedski botaniar Axel Lundstrm. Profesor A. K. Cajander iz Finske je

prvi pokuao klasificirati ume prema vegetaciji donja dva sloja s ciljem da podjela ima

praktinu uporabu u umarstvu. U vedskoj, Olof Eneroth, profesor gospodarenja umama, u

shemu je dodao jo dva vana imbenika: nutrijente i vodu. Shema, koju je u svom estom

izdanju finalizirao Arnborg 1964. godine, bila je desetljeima u uporabi (Tab. 3.).

Tablica 3. Kopija autorove originalne skice 6. izdanja sheme umskih tipova (Arnborg 1990)

8

Tipovi uma odgovaraju kategorijama koliine nutrijenata i vlage. Glavne kategorije

uma u sjevernoj vedskoj su ume s vrijesom, ume s livadama i ume s movarama. S

obzirom na dostupnost nutrijenata, razlikuju se etiri skupine: 'ris-serien' (skupina grmlja

patuljastog rasta), 'ekbrke-ris-serien' (umske paprati roda Dyopteris), 'rt-ris-serien'

(mjeavina biljaka koje nemaju trajne dijelove iznad zemlje i grmlja patuljastog rasta) i 'rt-

serien' (biljke koje nemaju trajne dijelove iznad zemlje). Navedene etiri skupine se javljaju

na tlima koja se procijenjuju s obzirom na koliinu nutrijenata kao oskudna (loa), dobra,

bogata i vrlo bogata tla. S obzirom na razliite zahtjeve vlage, biljne zajednice se mogu

klasificirati prema dostupnoj vodi u tlu u pet kategorija: 'skarp' (vrlo suho), 'torr' (suho), 'frisk'

(umjereno vlano), 'fuktig' (vlano) i 'vt' (mokro). Razlike izmeu ovih kategorija posebno se

manifestiraju u vegetacijama mahovina i liajeva (Arnborg 1990).

3.4. UMSKI POARI

Vatra, odnosno poar, je jedna od vodeih prirodnih sila koja je utjecala na sve

terestrike (kopnene) ekosustave posljednjih nekoliko tisua godina. Poari mogu biti

uzrokovane prirodno munjama ili od strane ljudi sluajno ili namjerno u svrhu upravljanja

ekosustavima ili zbog nesrea i nehata. Neke biljne vrste su stekle prilagodbe pomou kojih

preivljavaju i razmnoavaju se nakon poara. Prilagodbe za preivljavanje ukljuuju

sposobnost nicanja iz podzemnog korijenja (topole, trave), nicanje iz panjeva (breze, hrastovi)

i rast debele kore koja izolira drvee od vatre (mnoge vrste borova i hrastova). Prilagodbe

koje dovode do razmnoavanja nakon poara se oituju u obliku eera koje samo vatra

otvara kako bi ispustili sjeme. Zakopano sjeme nekih vrsta preivljava u umskom tlu dok

kronje ne izgore i ne dobe dovoljnu koliinu suneve svjetlosti za stimulaciju klijanja. Tipovi

prirodne vegetacije u svijetu karakterizira nekoliko 'reima poara' ili karakteristine pojave

vatre u smislu uestalosti i inteziteta poara. Uestali poari niskog inteziteta koji se

ponavljaju svakih 10 do 40 godina ine 'reim poara' u mnogim umama umjerenih predjela i

borealnim umama u kojima dominiraju vrste drvea s debelom korom, pogotovo hrastovi i

borovi. Poari ubijaju invazivne vrste drvea s tankom korom dok hrastovi i borovi

preivljavaju (Robinson 2002). Posljedice poara iz 1990-ih danas su dio atrakcije u

nacionalnom parku Tyresta (Sl. 3.) (Sweden's national parks 2015).

9

Slika 3. Posljedice poara u nacionalnom parku Tyresta (Sim1 Travels 2011)

Poari ubijaju relativno mali broj divljih vrsta ivotinja direktno. Veliki utjecaj poara

na divlje ivotinje lei u promjeni njihovog stanita. Bilo koja znaajna promjena u stanitu

sigurno e na neke vrste utjecati pozitivno, a na neke negativno. umski poari obino

konzumiraju 10-20 % drveta u deblu, ostavljajui tako mnogo mrtvih uspravnih debala. Takva

debla su dobro stanite za djetlie koji trae kukce koji ive u mrtvom drveu i ptice koje se

gnijezde u upljinama koje su izdubili djetlii. Jelen i los takoer preferiraju mlade ume

nakon poara. Idealno bi bilo kada bi se redovito javljali relativno mali poari te bi na taj

nain uvijek postojala mjeavina mladih, srednjovjenih i zrelih stanita sa prisutnim svim

vrstama koje se mogu javiti na tom stanitu (Robinson 2002). Naalost, od 19. stoljea kroz

upravljanje umama mrtva su stabla odstranjivana, a danas osim to se takva stabla i dalje

uklanjaju, najvaniji je faktor gotovo potpuni prestanak poara uslijed aktivne zatite od

poara. Takvo upravljanje umama dovelo je do ozbiljnog problema s obzirom da opstanak

mnogih vrsta, ukljuujui rijetke vrste ptica, kukaca, liajeva i gljiva ovisi na dostupnosti

ovakvih vrsta stanita (Sweden forests and forestry 2001).

10

3.5. IVOTINJE

Iz bogatog ivotinjskog svijeta uma izdvojit emo vedskih "Velikih 5": smei

medvjed, deronja, vuk, suri orao i ris. Po uzoru na afriku petorku i ove se ivotinje moe

vidjeti kroz safari turizam. Iako su oni vrh hranidbenog lanca nisu najopasnije ivotinje za

ljude u vedskoj. Ta titula pripada osi. Ona ubija vie nego ijedna druga ivotinja u vedskoj,

otprilike jednog ovjeka godinje. Ugriz najotrovnijeg pauka u vedskoj je ovjeku tetan

otprilike koliko i ugriz komarca. Jedina otrovna zmija je takoer prilino bezopasna osim u

sluaju alergije (The official site of Sweden 2015). Prema podacima Swedish Species

Information Centre-a, u vedskoj se 4127 vrsta nalazi na crvenim listama od ega je 2131

umska vrsta (Skogsstyrelsen Swedish Forest Agency 2015).

3.5.1. SMEI MEDVJED (Ursus arctos)

Smei medvjedi, koji nastanjuju ume i planine vedske, danas su zatiena vrsta. U

divljini, mujak moe dosei teinu do 350, a enka 240 kg (Sl. 4.). Smei medvjed je

srameljiva, tajnovita i vrlo rijetko viena ivotinja. Smei medvjedi su iroko rasprostranjeni

u sjevernom dijelu drave, a postoje i naznake da se njihovi areali ire. Studija iz 2004.

godine procjenjuje vedsku populaciju izmeu 1635 i 2840 jedinki, sa godinjim rastom

populacije od 4,7%. Ista studija je dala podatke o raspodjeli populacije u dravi . Medvjedi su

svejedi koji hiberniraju u jazbini gdje tijekom zime na svijet dolaze mladunci u leglima od 1-4

jedinki. Mladunci su slijepi, bespomoni i tee 300-400 g, ali brzo rastu zahvaljujui prehrani

bogatim mlijekom pa su sa 6 mjeseci spremni za samostalan ivot (Nature Travels: Outdoor

Holidays in Sweden, Norway & Finland 2015).

Slika 4. Smei medvjed u vedskoj (The official site of Sweden 2015)

11

3.5.2. DERONJA (Gulo gulo)

deronje ili gorske kune su najmanje poznati i najtajnovitiji veliki predatori vedske,

a spadaju u porodicu kuna zajedno s jazavcima i vidrama. Nazivali su ih "hijenama sjevernih

planina" s obzirom da su veinom strvinari te prilino loi predatori. Populacija u vedskoj

broji oko 650 jedinki i iako obino obitavaju u sjevernoj vedskoj, u potrazi za hranom u

posljednje se vrijeme ire na jug (Sl. 5.) (The official site of Sweden 2015). Jedinke ove vrste

obino narastu 70-85 cm duine sa repom duine 20 cm, a odrasli tee gotovo 20 kg. Parenje

se odvija od travnja do kolovoza, a u veljai ili oujku na svijet dolazi 1-4 mladunca. Zimi se

hrane sobovima, a ljeti malim glodavcima, pticama i biljem. Najaktivniji su nou te u sumrak

i zoru. Zatiena su vrsta. Od 1993. godine provodi se projekt, ija je svrha prouavanje vrste

unutar i u okolici nacionalnog parka Sarek u Laponiji, velikog planinskog podruja esto

zvanog 'posljednja divljina Europe', s ciljem zatite vrste. U istu je svrhu ukupno uhvaeno

168 jedinki i opremljeno s radio odailjaima kako bi se znanstvenicima omoguilo da prate

njihovo kretanje i ponaanje (Nature Travels: Outdoor Holidays in Sweden, Norway &

Finland 2015).

Slika 5. deronja u vedskoj (Wild Sweden 2015)

3.5.3. VUK (Canis lupus)

Nakon stoljea progona, vuk je u vedskoj izumro 1970-ih no 1977. godine ponovno

su se pojavili, a DNK analiza je pokazala da su doli iz Finske i Rusije. Od tada populacija se

postupno poveala, pogotovo u srednjoj vedskoj te je 2005. godine procijenjena na 150

12

jedinki. Prema podacima iz 2015. broj im je porastao na oko 250 jedinki (The official site of

Sweden 2015). Unato tome i dalje su zatiena vrsta (Sl. 6.). Vukovi su drutvene ivotinje i

ive u oporima koje ine par roditelja, poznati i kao alfa par, i njihovi potomci. Veina

potomaka naputa opor prije zrelosti no neki ostaju i imaju ulogu dadilja. Teritorij opora,

koji je obino veliine 800-1000 km, obiljeava samo alfa par. Borbe oko teritorija meu

oporima nisu rijetkost i ponekad zavravaju smru (Nature Travels: Outdoor Holidays in

Sweden, Norway & Finland 2015). Uglavnom se hrani losom te jedan opor vukova godinje

ubije otprilike 120 jedinki losa (The official site of Sweden 2015).

Slika 6. Vuk u vedskoj (Wild Sweden 2015)

3.5.4. SURI ORAO (Aquila chrysaetos)

Suri orao poznat je kao "Kungsrn" (kraljevski orao) i druga je najvea ptica

grabljivica u vedskoj. Duljina tijela mu moe dosei jedan metar, a raspon krila mu prelazi

dva metra (Sl. 7.). Najee obitavaju na sjeveru vedske s obzirom da preferiraju

nenaseljenja i nenaruena podruja. Hrane se glodavcima i pticama, a kada je hrana oskudna i

strvinama. Pomou jakih kanda mogu loviti i vee ivotinje poput mladih jelena i sobova ili

potpuno odraslih lisica. Ponekad surauju i love u parovima. Suri orlovi mogu doivjeti 50

godina starosti, a sa partnerom ostaju cijeli ivot. Najee se gnijezde u starim borovim

umama, a na sjeveru vedske preferiraju borove starije od 250 godina (Nature Travels:

Outdoor Holidays in Sweden, Norway & Finland 2015).

13

Slika 7. Suri orao u letu; ume u okolici Kalvtrska, vedska (Lensman Lennart Hessel Photography 2015)

3.5.5. RIS (Lynx lynx)

Ris je najvea vrsta divlje make u Europi "tigar sjevera". Procjene populacije

variraju, ali od ukupne skandinavske populacije od oko 2000 jedinki, otprilike 1500 ih ivi u

vedskoj (Nature Travels: Outdoor Holidays in Sweden, Norway & Finland 2015). Veinom

nastanjuju sjeverne i srednje dijelove vedske, ali ponovno ire svoj teritorij prema jugu kako

bi osvojili svoja stara stanita. Uglavnom se hrane sobovima ili jelenima, a izgladnjivanje je

najei uzrok smrti kod mladunadi (Sl. 8.) (The official site of Sweden 2015).

Slika 8. Ris sa mladuncima u vedskoj (Rovdjurscentrum & Designtorg Tr och Orsa Rovdjurspark 2015)

14

4. VLASNITVO I GOSPODARENJE UMAMA U VEDSKOJ

Raspodjela produktivnog umskog zemljita prema vlasnitvu u 2007. godini je

prikazana na sl. 9. Iz dijagrama je vidljivo da:

51% individualni vlasnici

25% privatna poduzea

14% dravna poduzea

6% ostali privatni vlasnici

3% drava

1% ostali javni vlasnici

Slika 9. Raspodjela produktivnog umskog zemljita prema vlasnitvu iz 2007. gdje zelene nijanse oznaavaju

razliite klase vlasnika (Nordic Family Forestry 2008)

U 2012. godini bilo je 329 541 vlasnika uma, od ega 38% ena i 61% mukaraca te

229 802 subjekata (umskih zemljita) u vlasnitvu individualnih vlasnika.

Prema Swedish National Forest Inventory ukupna povrina zemljita iznosi 40,7

milijuna hektara, od kojih je:

23,2 milijuna hektara produktivnih umskih zemljita

5,0 milijuna hektara movarnih podruja

1,0 milijuna hektara stijenovitih podruja

6,2 milijuna hektara planinskih crnogorinih podruja

3,4 milijuna hektara farma i panjaka

1,9 milijuna hektara urbanih i drugih zemljita

Ukupan obujam uma na produktivnim umskim zemljitima iznosi otprilike tri

milijarde kubinih metara, od ega 39% otpada na obini bor, 42% na norveku smreku i 12%

15

na brezu (Skogsstyrelsen Swedish Forest Agency 2015). Tradicionalno privatno vlasnitvo

uma se zove "privatno umarstvo", ali na meunarodnoj razini taj pojam takoer ukljuuje

korporativno vlasnitvo. Iz tog razloga udruge vlasnika uma u nordijskim zemljama koriste

rije "obiteljsko umarstvo" za oznaavanje privatnog vlasnitva na obiteljskoj razini.

Prosjena veliina umskih posjeda u vedskoj je 45 hektara. LRF Skogsgarna je nacionalna

organizacija, a etiri regionalne federacije vlasnika uma (Norra Skog, Norrskog, Mellanskog

i Sdra) brinu o operativnom umarstvu i tite obiteljsko umarstvo na manjoj razini. Ukupno

ove etiri udruge vlasnika imaju oko 104 000 lanova koji upravljaju 6,2 milijuna hektara

uma, to je priblino 50% uma u privatnom vlasnitvu (Nordic Family Forestry 2008).

5. ZATITA OKOLIA U VEDSKOJ

Nacionalni parkovi, rezervati prirode i ostala podruja zatite prirode zauzimaju

podruje od 4,2 milijuna hektara. Prvi nacionalni park u Europi bio je u vedskoj, a proglaen

je 1909. Danas je vedska druga u Europskoj Uniji po broju nacionalnih parkova sa njih 29,

odmah iza Finske koja ih ima 37. vedska ima vie od 4000 rezervata prirode, koji zajedno s

nacionalnim parkovima pokrivaju desetinu vedskog kopna ili itavu Dansku (Sl. 10.). 2012.

godine vie od 80% veana ivjelo je unutar 5 kilometara od nacionalnog parka, rezervata

prirode ili podruja neke druge vrste zatite prirode (The official site of Sweden 2015).

Slika 10. Popis nacionalnih parkova i njihov geografski poloaj; zelene boje oznaavaju razliitu vegetaciju

(listopadne i borealne ume), svijetlo plava jezera, a plavo-sive nijanse visoke planinske predjele (The official

site of Sweden 2015)

16

U vedskoj je 1,9 milijuna hektara zatienih uma. U velikoj mjeri, u oko 90% tih

uma su doputene manje intervencije. Udio strogo zatienih uma, gdje nikakve ljudske

intervencije nisu dozvoljene iznosi 0,3% od umskog podruja. ak 60% zatienih uma

nalazi se u sjevernoj vedskoj, a preostalih 21% u sredinjoj vedskoj i oko 19% u junoj

vedskoj (Nordic Family Forestry 2008). Veliina rezervata prirode varira od nekoliko

hektara do nekoliko tisua hektara. Manja stanita sa biljnim i ivotinjskim vrstama, koje

zasluuju zatitu, se mogu ouvati kroz zatitu stanita. Zatita je mogua i ugovorima o

zatiti prirode izmeu drave i vlasnika uma (Skogsstyrelsen Swedish Forest Agency

2015). Oko 800 000 hektara produktivnog umskog zemljita formalno je zatieno kao

nacionalni park, prirodni rezervat, podruja zatite stanita i sporazumima o zatiti prirode. To

je manje od 4% povrine produktivnih umskih zemljita vedske. Podruja zatite stanita

zauzimaju vie od 24 000 hektara, a sporazumi o zatiti prirode obuhvaaju podruje od 35

000 hektara (Skogsstyrelsen Swedish Forest Agency 2015).

vedska i Finska su prve drave u kojima su zakoni o zatiti uma stupili na snagu

1886., odnosno 1903. godine. Njima je propisano da se pokrena podruja trebaju ponovno

poumiti (Sweden forests and forestry 2001).

U vedskoj legislativi o umama zatita okolia jednako je vaan imbenik kao i

proizvodnja. Ona se bazira na suradnji drave i vlasnika uma s ciljem da se dugorono

ostvari odrivo umarstvo, odnosno umarstvo gdje su ekonomski, ekoloki, kulturni i

drutveni interesi uzeti u obzir na uravnoteen nain (Nordic Family Forestry 2008). tovie,

tvrtke drvne industrije su preuzele inicijativu u razvoju novih metoda, koje nadilaze njihove

zakonske obveze, kako bi uinkovito ouvale bioloku raznolikost (Sweden forests and

forestry 2001).

vedska reputacija kao pionira u ekolokim pitanjima poela je s nekoliko proaktivnih

poteza tijekom 1960-ih i 1970-ih. Prepoznavanje gubitka ogranienih prirodnih resursa

uinilo je vedsku prvom dravom koja je osnovala Agenciju za zatitu okolia 1967. godine

(The official site of Sweden 2015).

vedski ogranak nevladine organizacije (NVO) WWF-a (World Wide Fund for

Nature), osnovan je 07.05.1971. U vedskoj, 2000 umskih vrsta, od ptica do raznih vrsta

liajeva, mahovina i gljiva, klasificirano je kao ugroeno. Iako je zemlja postigla veliki

napredak na poboljanju odgovorne sjee uma, loe prakse i dalje postoje. Takoer, veliki

17

dio materijala u drvnoj industriji je uvezen iz istone Europe, gdje baltike drave i Rusija

imaju velike probleme sa ilegalnom i neodgovornom sjeom (WWF 2015).

Godine 1972. vedska je bila domain prve UN-ove konferencije o okoliu, koja je

dovela do pokretanja Programa Ujedinjenih naroda za okoli (UNEP: United Nations

Environment Programme), vodeeg autoriteta za okoli u svijetu do danas (The official site of

Sweden 2015).

Danska, Finska, Norveka i vedska potpisale su 19.02.1974. u Stockholmu konveciju

o zatiti okolia (The Nordic Environmental Protection Convention) (Environmental Treaties

and Resource Indicators (ENTRI) 1974).

Ulaskom u Europsku Uniju vedska se ukljuila u NATURA 2000. To je ekoloka

mrea podruja vanih za ouvanje ugroenih vrsta i staninih tipova unutar Europske Unije

sa ciljem da osigura dugotrajni opstanak najvrijednijih i najugroenijih vrsta i stanita. U

vedskoj postoji oko 3500 podruja unutar mree Natura2000 (The official site of Sweden

2015).

vedska je bila i jedna od prvih nacija koja je potpisala i ratificirala UN-ovu

konvenciju o promjeni klime Kyoto Protocol 1998. godine, odnosno 2002. (The official site

of Sweden 2015).

Stockholmska konvencija je meunarodna konvencija o postojanim organskim

zagaivaima, donesena 2001. (The official site of Sweden 2015). Stupila je na snagu

17.05.2004. zajedno s Baselskom i Rotterdamskom konvencijom, pod upravom Programa

Ujedinjenih naroda za okoli (UNEP) (The official site of Sweden 2015). Konvencija je

odgovor na hitne potrebe za globalnim djelovanjem radi zatite ljudskoga zdravlja i okolia

od postojanih organskih zagaivaa (POZ). To su vrlo otrovne kemikalije, koje se teko

razgrauju u prirodnim uvjetima, nakupljaju se u masnom tkivu ivih organizama

(bioakumulacija) i prenose se na velike udaljenosti. Konvencija zahtijeva zaustavljanje ili

ogranienje proizvodnje i uporabe svih meunarodno proizvedenih POZ-ova (npr.

industrijskih kemikalija i pesticida) i nastavak smanjivanja, a ondje gdje je to mogue konani

prestanak otputanja namjerno proizvedenih POZ-ova poput dioksina i furana. S postojeim

zalihama zahtijeva se sigurno rukovanje i odlaganje na siguran, uinkovit i za okoli

nekodljiv nain (Hrvatska enciklopedija 2015).

vedska je lanica European Forest Genetic Resources Program-a (EUFORGEN).

EUFORGEN je program suradnje meu europskim zemljama koji promie ouvanje i odrivu

18

uporabu umskih genetskih resursa. Zatita podrazumijeva da su vrijedni okolii i osjetljive

vrste zatieni gdje ive i danas. Vanost odreenog podruja, kao stanita za rijetke i/ili

ugroene vrste, je glavni razlog za zatitu (Skogsstyrelsen Swedish Forest Agency 2015).

Swedish Forest Agency radi na identifikaciji kljunih umskih stanita koja su dom

ugroenim vrstama, indikatorskih vrsta koje bi sluile za odreivanje ekosustava koje bi bilo

posebno vrijedno ouvati. Agencija se bavi praenjem (monitoringom) bioraznolikosti te

aktivnim ouvanjem ugroenih umskih vrsta. Swedish Forest Agency surauje na globalnoj

razini s United Nations Forum on Forests (UNFF) i Food and Agricultural Organization

(FAO), europskoj s Forest Europe (Ministerial Conference on the Protection of Forests in

Europe, MCPFE), UNECE Timber Committee (ECETC) i FAO European Forestry

Commission (EFC) i nordijskoj Nordic Council of Ministers i Barents Council

(Skogsstyrelsen Swedish Forest Agency 2015).

Potrebna je meunarodna akcija za smanjenje emisije oneiujuih tvari u zrak, kako

u vedskoj tako i u inozemstvu. Suradnja pod raznim svjetskim konvencijama i direktivama

Europske Unije uvelike smanjuje, na primjer, taloenje sumpora to je uzrok zakiseljavanja

tla. vedska je bila meu prvim zemljama koja je uvela porez na ugljik, kasnije i sumpor te na

taj nain smanjila emisije sumporovog dioksida za vie od dvije treine od poetka 1970-ih.

Unato provedenim mjerama, jedan od najveih ekolokih problema u vedskoj i dalje su

kisele kie, koje degradiraju tlo, oteuju zgrade, zakiseljuju vode i unitavaju lie drvea, i

meunarodnoj suradnji, oneienje zraka veinom potjee od emisija u inozemstvu. Drugi

veliki problem je duik sa farmi koji izaziva teka oneienja i eutrofikaciju, odnosno

nakupljanje nutrijenata, u Sjevernom i Baltikom moru, kao i brojnim jezerima unutar drave.

Kao rezultat eutrofikacije, rast algi se poveao, a ivotinjski svijet smanjio (Land and

Resources, Environmental Issues 2000).

to se tie umskih ekosustava vei je izazov prilagoditi prakse umarstva kako bi

sauvali i razvijali prirodne i kulturne vrijednosti uma, a jo uvijek ostali konkurentni. Stoga

treba znati vie o tome kako umski ekosustavi reagiraju na razliite intervencije te o utjecaju

klimatskih promjena na ume. Svrha odrivih uma jest osigurati da se:

fizika, kemijska, hidroloka i bioloka svojstva i procesi umskog zemljita odravaju

u ravnotei

bioraznolikost uma sauva u svim prirodnim geografskim regijama i da se vrste imaju

priliku iriti unutar svojih prirodnih areala kao dio zelene infrastrukture

19

stanita i vrste koje obitavaju u umama imaju odgovarajuu razinu zatite i dovoljnu

gensku raznolikost unutar i izmeu populacija

ugroene vrste oporave i stanita obnove u umama od velike vrijednosti

strane vrste i genotipovi ne prijete bioraznolikosti uma

genetski modificirani organizmi koji mogu ugroziti bioraznolikost ne unose

prirodne vrijednosti i vrijednosti kulturne batine sauvaju i postave uvjeti za

kontinuiranu zatitu i razvoj

vrijednost uma za rekreaciju uva i odrava (Swedish Environmental Protection

Agency 2015).

6. ZAKLJUAK

Gotovo 2/3 povrine Kraljevine vedske prekrivaju osjetljivi umski ekosustavi. Na

ume najvie utjeu drvna industrija, kisele kie i poari. Drvna industrija ima negativan

uinak iz razloga to ume postaju jednoline, odnosno svo drvee je relativno mlado. Poari

su prirodna pojava u umama, kod mnogih vrsta ak dobrodola radi razmnoavanja i

stvaranja novih stanita. Naalost, ljudi kroz upravljanje umama, odnosno uklanjanjem

mrtvih stabala i prevencijom i gaenjem poara, unitavaju potencijalna stanita. Kisele kie

posljedica su oneienja zraka, a u vedskoj su posebno tetne zbog tla koje ih nije sposobno

neutralizirati te se zakiseljava. Vie od 2000 umskih vrsta je na crvenim listama no radi se

sve kako bi se njihove populacije poveale, one stabilne odrale, a neke nestale i ponovno

reintroducirale. vedska je do danas poduzela mnoge mjere u zatiti okolia te je potpisnica

mnogih meunarodnih ugovora koji se odnose na oneienje zraka, bioloku raznolikost,

klimatske promjene, dezertifikaciju, ugroene vrste, opasni otpad, movare i sl. (Land and

Resources, Environmental Issues 2000). Naalost, atmosferska oneienja i neki drugi

negativni utjecaji ne poznaju dravne granice. Zbog toga je vedska, koja poprilino uspjeno

ostvaruje sve ciljeve zatite okolia, bilo da se radi o odravanju populacija vrsta ili smanjenju

emisija oneiivaa, i dalje najglasnija na meunarodnim konvencijama, kada se raspravlja o

zatiti okolia i ekolokim problemima na regionalnoj i globalnoj razini.

20

7. LITERATURA

Abercrombie, M. 1990, The New penguin Dictionary of Biology, 8th ed., Penguin Group,

England.

Arnborg, T. 1990, 'Forest types of northern Sweden', Vegetatio, vol. 90, no. 1, pp. 1-13.

Environmental Treaties and Resource Indicators (ENTRI) 1974, pogledano 11. rujna 2015.,

.

European Union 2015, Sweden, pogledano 31. kolovoza 2015., .

Herak, M. 1990, Opa geologija, 5th ed., kolska knjiga, Zagreb

Hrvatska enciklopedija 2015, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, pogledano 06. rujna

2015., .

Land and Resources, Environmental Issues 2000, pogledano 31. kolovoza 2015.,

.

Lensman Lennart Hessel Photography 2015, pogledano 11. rujna 2015.,

.

Nature Travels: Outdoor Holidays in Sweden, Norway & Finland 2015, pogledano 11.rujna

2015., .

Nordic Family Forestry 2008, Forests in Sweden, pogledano 31. kolovoza 2015.,

.

Purves, W.K., Sadava, D.E., Orians, G.H. & Heller, H.C. 2003, Life: The Science of Biology,

7th ed., Sinauer Associates and W. H. Freeman, USA

Robinson, R. 2002, Biology, Macmillan Reference USA, New York.

Rovdjurscentrum & Designtorg Tr och Orsa Rovdjurspark 2015, pogledano 11. rujna 2015.,

.

Sim1 Travels 2011, Tyresta National Park, pogledano 11. rujna 2015.,

.

Skogsstyrelsen Swedish Forest Agency 2015, pogledano 31. kolovoza 2015.,

.

21

Sweden forests and forestry 2001, pogledano 31. kolovoza 2015.,

.

Sweden's national parks 2015, pogledano 11. rujna 2015.,

.

Swedish Environmental Protection Agency 2015, pogledano 06. rujna 2015.,

.

egota, T. 1988, Klimatologija za geografe, 2nd ed., kolska knjiga, Zagreb

The official site of Sweden 2015, pogledano 06. rujna 2015., .

Wild Sweden 2015, Wildlife watching in Sweden, pogledano 06. rujna 2015.,

.

WWF 2015, WWF Sweden Office, pogledano 31. kolovoza 2015.,

.

22

8. SAETAK

umski ekosustav je sloen sustav svih biotikih i abiotikih imbenika. ume

prekrivaju 2/3 povrine Kraljevine vedske. S obzirom na njen sjeverni geografski poloaj i

borealnu klimu (Dfc), ume su veinom borealne sa tek manjim dijelom listopadnih uma na

jugu. Ovim radom osim ove osnovne podjele obuhvaena je i podjela, koju je izradio

Arnborg, a koja je dugo imala praktinu primjenu u vedskom umarstvu. Takoer, obraena

je tema umskih poara, kao jedne od najvanijih prirodnih pojava u umama. umske

ivotinje, iako velikim brojem ugroene, dobro su zatiene i napredak je vidljiv.

Osim toga u radu su izneeni podaci o vlasnitvu umskih zemljita i njihovom

upravljanju. Nadalje, napravljen je pregled najvanijih odluka koje je vedska donijela, a koji

su zasluni za opisano stanje njenih umskih ekosustava i okolia openito.

9. SUMMARY

Forest ecosystem is a complex system of all biotic and abiotic factors. Forests cover

2/3 of the Kingdom of Sweden. Due to its geographical location and the continental boreal

climate (Dfc), forests are mainly boreal with a smaller degree of deciduous forests in the

south. This paper other than the basic division also includes the division, created by Arnborg,

which has long had a practical application in the Swedish forestry. Also discussed is the topic

of forest fires, as one of the most important natural phenomena in the woods. Forest animals,

although a large number of them vulnerable, are well protected and progress is visible.

In addition the paper presents data on the ownership of forest lands and their

management. Furthermore, there is an overview of the most important decisions adopted by

Sweden, which contributed to the description of the state of its forest ecosystems and the

environment in general.

23