sustavi za stvaranje slike

Opa dentalna radiografija i radiologija

SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE I FILMIRANJE

Prof. dr. sc. Stipan Jankovi

PREDAVANJE 4 2012./2013.

SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE

Elektronsko pojaalo je ureaj koji rentgenske zrake umanjene energije nakon prolaska kroz snimani (ili dijaskopirani) dio tijela pretvara u svjetlosne te se nastalu sliku (svjetliju i do 5.000 puta) moe registrirati fotografskom ili televizijskom kamerom.

predstavlja jedan od najveih napredaka u suvremenoj radiologiji, jer je omoguen prijenos slike na velike udaljenosti i razvoj digitalnih tehnika u radiologiji

primjenom elektronskog pojaala radioloki se pregledi mogu obavljati pri dnevnoj svjetlosti i uz smanjeni intenzitet zraenja


Klasino elektronsko pojaalo je vakumska staklena ili metalna cijev duine oko 50 cm, krukolika oblika, s veim prednjim i znatno manjim stranjim zaslonom.


prednji (primarni) zaslon je graen od tanke (0,5 mm) aluminijske ploe iza koje se nalazi fluorescentni sloj graen od cezijeva jodida, a u najnovijim ureajima od cezij-jodid-natrijskih kristala u kojima se odvija apsorpcija i pretvaranje prolaskom kroz tijelo bolesnika oslabljenih rentgenskih zraka u svjetlosne

uz fluorescentni zaslon nalazi se fotokatoda graena od cezija i antimona, a na kojoj se pod djelovanjem svjetlosnih zraka s fluorescentnog zaslona oslobaaju elektroni u procesu zvanom fotoemisija. Broj elektrona koji nastaju na fotokatodi izravno je proporcionalan intenzitetu svjetlosnih zraka koje na nju dolaze s fluorescentnog zaslona

na drugom kraju ureaja se nalazi stranji (sekundarni) zaslon, znatno manji od prednjeg, a graen je od tanke (svega 0,2 mikrometra) aluminijske ploice na kojoj je fluorescentni nanos u obliku sitnih kristala kadmij-sulfid-srebra i na njemu se elektronska slika pretvara u zelenu svjetlost


elektronsko pojaalo nalazi se pod naponom od 0 kV na primarnom zaslonu do 25-35 kV na sekundarnom zaslonu, koje stvara elektrostatsko polje koje ubrzava elektrone nastale na fotokatodi prednjeg zaslona, a fokusirajue elektronske lee usmjeravaju taj roj elektrona prema sekundarnom zaslonu

tako na sekundarnom zaslonu nastaje znatno svjetlija i obrnuta slika objekta, a svjetlina se jo dodatno pojaava smanjenom veliinom ovog zaslona

na sekundarnom zaslonu (ekranu) sliku se moe promatrati sustavom lea i zrcala (optiko-zrcalni sustav) ili je snimati izravno televizijskom kamerom (najee tipa Vidicon ili Plumbicon)


televizijska kamera pretvara svjetlosnu sliku sa sekundarnog ekrana pojaala u elektroniki video signal koji ide na TV monitor, a na ekranu monitora slika se pretvara u stvarnu rentgensku sliku objekta

digitalizacijom elektronikog video signala mogua je raznovrsna raunalna obrada slike

prednosti koritenja TV lanca u radiologiji su mnogostruke: sliku s TV ekrana moe pratiti vei broj osoba (studenata npr.) izvan dijagnostike rentgenske prostorije, moe se po elji mijenjati kontrastnost slike bez promjene kvalitete rentgenskih zraka itd.


Shematski prikaz televizijskog lanca u radiologiji


TELERADIOLOGIJA - PRIJENOS SLIKA NA DRUGE UADALJENE LOKACIJE

razvojem telekomunikacija i njihovim prelaskom s analognih ureaja na digitalne, omoguen je prijenos elektronskih podataka preko javnih telekomunikacijskih sustava

s obzirom na naine prijenosa koji se danas koriste govorimo o teleradiologiji s prijenosom uz pomo:

- modema

- ISDN (eng. Integrated Services Digital Network) mree

- izravnim optikim vezama

- prijenos uz pomo izgraenih internih mrea unutar medicinskih ustanova


Shema mree teleradiologije


je fotografski materijal koji na jednoj ili obje strane podloge od acetilceluloze ili poliestera sadri fotonanos osjetljiv na djelovanje rentgenskih zraka

on predstavlja najei i najjednostavniji medij za koritenje dijagnostikih informacija koje dobivamo nakon ekspozicije rentgenskim zrakama nekog dijela tijela

naziva se jo i receptorom slike, jer se nevidljiva (latentna) slika snimanog objekta u rentgenskom filmu nakon fotografske obrade pretvara u vidljivu koja se moe trajno pohraniti

Rentgenski film


Rentgenski film je graen od dva osnovna dijela: potpornog sloja (podloge, baze) od acetilceluloze ili poliestera, koji je fleksibilan i tanak (0,18 do 0,25 mm), te fotosloja (ili fotonanosa) koji je graen od posebno preparirane elatine u kojoj su homogeno raspreni sitni kristali srebrenog bromida (promjera 1,0 do 1,5 mikrona) uz dodatak male koliine kristala srebrenog jodida (1-10%) i organskih sumpornih spojeva.


fotosloj debljine 0,013 do 0,020 mm vezan je na podlogu vezivnim slojem elatine, a na njegovoj povrini sa svake strane filma nalazi se tanki zatitni sloj elatine.

prema tome, dvoslojni rentgenski film ima ukupno sedam slojeva.

danas je u uporabi preko 25 vrsta rentgenskih filmova, a ponajee se upotrebljava tzv screen film uz obvezatnu primjenu folija (folijski film).

folijski filmovi imaju karakteristinu kontrastnost, brzinu (ili senzitivnost) i sposobnost apsorpcije svjetla.

glede kontrastnosti, filmovi mogu biti srednje, velike i izrazito velike kontrastnosti, a to ovisi o veliini i rasporedu kristala srebrenog bromida u fotosloju filma.


suvremeni su filmovi osjetljivi na zeleno svjetlo (filmovi zelenog vala), te se obvezatno moraju koristiti uz primjenu folija elemenata rijetkih zemalja koje emitiraju zeleni spektar svjetla

nazivaju se i ortokromatskim (nekriajuim filmovima, anticrossover film), to predstavlja daljnji napredak u razvoju filma zelenog spektra. Naime, prolaskom rentgenske zrake kroz foliju s elementima rijetkih zemalja, folija emitira (svjetluca) zeleno svjetlo koje se apsorbira na povrini kockastih kristala srebrenog bromida, te ne dolazi do prolaska svjetla na fotonanos druge strane podloge filma

prednosti uporabe ovih filmova su: zbog vee osjetljvosti krae je vrijeme ekspozicije, smanjena je doza zraenja bolesnika, poveana otrina slike te poveana trajnost i uinkovitost rentgenskog ureaja


rjee se koristi druga vrsta filmova, bez folija (nefolijski film), izravnim izlaganjem filma rentgenskim zrakama

oni se koriste uglavnom u:

ovi filmovi imaju deblji sloj fotonanosa i u njemu veu koliinu kristala srebrenog bromida u odnosu na folijske filmove

pojedinano su smjeteni u kartonske ili papirnate kasete, a mogu biti jednoslojni i dvoslojni

dentalnoj radiografiji

mamografiji

kinoradiografiji

supstrakcijskoj radiografiji itd.


to se dogaa u rentgenskom filmu izloenom djelovanju rentgenskih zraka?

nakon izlaganja filma rentgenskim zrakama, u fotosloju nastaje fotoelektrika interakcija s kristalim srebrenog bromida. Ovisno o energiji rentgenskih zraka, razliito oslabljenih prolaskom kroz dijelove tijela razliite gustoe (meka tkiva, vezivna tkiva, kosti itd.), dolazi do bre ili sporije redukcije iona srebra i broma u elementarne atome, uz prisutnost srebrnog sulfida (fotoliza).

nakupine elementarnog srebra u dijelovima filma izloenih djelovanju rentgenskih zraka (odnosno svjetla) predstavljaju nevidljivu (latentnu) sliku objekta. Posebnim fotokemijskim procesom, u tijeku postupka fotografske obrade filma latentna slika postaje vidljiva.


Nakupine trodimenzionalnih kristala srebrenog bromida (starija tehnologija)

Nakupine ravnih kristala srebrenog bromida (novija tehnologija)


Filmovi u dentalnoj radiologiji
Filmovi su veliine 22 x 35 mm (veliina 0, za djecu) i 31 x 41 mm (veliina 2, za odrasle), te 57 x 76 mm. Ovo su formati filmova za rutinska snimanja zubi, prve dvije navedene veliine za peripikalne i bitewing snimke, a trea za okluzalne snimke.Intraoralnim retroalveolarnim filmom prikazuje se zub u cijeloj svojoj duini sa prikazom krune, vrata i korijena zuba. Ova tehnika omoguuje detaljnu analizu zuba i okolne kotane strukture.

Filmovi koji se koriste za ovu tehniku snimanja su umotani u svjetlonepropustni papir, a mogu se rabiti i intraoralni digitalni senzori. U uporabi nalazimo dvije vrste elektronikih senzora: CCD (Charge-Coupled Device) senzor i CMOSAPS (Complementary Metal Oxide Semiconductor - Active Pixel Sensor). Uz koritenje digitalnih senzora doza zraenja bolesnika je smanjena za 60% u odnosu na filmove kao receptore slike.

Moderni dentalni rentgenski filmovi (folijski i nefolijski), zahvaljujui suvremenoj tehnologiji izrade, imaju u fotosloju homogeno i pravilno rasprene sferino oblikovane kristale srebrnog bromida. Takav oblik, koliina i raspored kristala srebrenog bromida ini ove filmove izuzetno osjetljivim to omoguava smanjenje doze zraenja bolesnika. Analogno filmsko oslikavanje temelji se na naelu interakcije x zraenja tj. energije fotona rentgenskih zraka i filmske emulzije. Dobiveni analogni radiografski film slui za dijagnostiku informaciju i interpretaciju od strane stomatologa.

su fleksibilne kartonske ili plastine podloge razliitih formata (prilagoenih veliini rentgenskih filmova) premazane fluorescentnim nanosom.

u kaseti, sa svake strane filma nalazi se po jedna folija koja pod djelovanjem rentgenskih zraka fluorescira (svjetluca) i tako nastala svjetlost izaziva na filmu fotografski efekat.

fluorescentni nanos je tanak (150 do 300 mikrometara), a na povrini je prekriven tankim zatitnim slojem (15 do 25 mikrometara magnezijeva oksida ili titanijeva dioksida) koji je propustan za svjetlo, a titi fluorescentni nanos od mehanikih oteenja i statikog elektriciteta.


Folije

Graa folije


je tanka, plosnata i svjetlootporna kutija koja slui za zatitu folija i filma za vrijeme snimanja.

ima prednju i stranju stranu, koje su razliite grae. Prednja je strana (okrenuta prema tijelu bolesnika i rentgenskoj cijevi) graena od materijala niskog atomskog broja (plastika, aluminij, ugljikova vlakna) koji lako i bez stvaranja sjena proputa rentgenske zrake na film u kaseti.

stranja strana (poklopac kasete) je graena od lakog metala na ijoj je unutranjoj povrini tanki sloj olova. Taj olovni sloj apsorbira rentgenske zrake koje prou kroz film te na taj nain titi film od povratnog rasprenog zraenja koje bi smanjivalo otrinu slike.

na stranjoj je strani i mehanizam za otvaranje i zatvaranje kasete koji tijesno priljubljuje film uz foliju, to je takoer vano za otrinu rentgenske slike.


Kaseta

Kasete


Fotografska obrada filma

sloeni fotokemijski postupak koji se odvija u nekoliko faza:

razvijanje

prekid razvijanja

fiksiranje

ispiranje

suenje


Danas je opisani nain fotografske obrade filmova uglavnom zamijenjen strojnom obradom filma u posebnim ureajima za

u ovim ureajima cijeli postupak je automatiziran.

nakon stavljanja eksponiranog filma u tamnoj komori u stroj za obradu, film prolazi sve faze fotografske obrade, koje su poneto izmijenjene, a cijeli postupak je jako ubrzan.

film se tijekom obrade pomie sustavom valjaka od ulaska eksponiranog, do gotovog-trajnog filma, a cijeli postupak traje 90 do 240 sekundi.


automatsku obradu filma.

Dry Pix 3000 (prenosivi ureaj za suho razvijanje filma)


su ureaji koji se koriste za pohranjivanje i/ili filmiranje slika s razliitih radiolokih ureaja.

kod ovih ureaja koristi se laser dioda koja sliku s monitora ili raunala prenosi na film u latentnom obliku. Za razvijanje ove slike koristi se komora za automatsku obradu slike.

komora za automatsko razvijanje moe biti vezana za laser kameru, ali isto tako laser kamera moe biti samostalni ureaj koji se moe prikljuiti na vie radiolokih ureaja.


Laser kamere

(DLR) predstavlja jedan od najnovijih sustava za stvaranje slike u radiologiji.

umjesto filma, kao fotoosjetljivi medij koriste se fosforne folije u kaseti.

na fosfornim folijama nastale svjetlosne informacije (latentna slika) oitava digitalni skener (digisken) te ih u digitalnom obliku prebacuje na ekran. U toj fazi mogua je svekolika obrada slike (razliita mjerenja, uveanja, rekonstrukcije, mijenjanje kontrasta itd.), primjerice kao kod CT-ea.

odabrane slike s ekrana mogu se tiskati na papir razliitog formata (A3, A4) te pohranjivati na disk.

prednosti ovog sustava su: nema rentgenskog filma niti postupka razvijanja, kraa je ekspozicija i manja doza zraenja bolesnika, izbjegava se ponavljanje snimanja, slike su odline kvalitete, itd.


Digitalna luminiscentna radiografija

Digitalno oslikavanje
Osim analognih filmova koji se u praksi jo uvijek najvie koriste za razliita snimanja u radiografiji (a konvencionalni radiogrami mogu se uz pomo skenera digitalizirati), sve vie se koriste digitalni receptori slike. Digitalno oslikavanje kod direktnih radiografskih slika uvodi raunalo u snimanje, prikaz, interpertaciju, i digitalno arhiviranje slika. Digitalno dentalno radiografsko snimanje dostupno je vie od jednog desetljea.

Procjenjuje se da 10 -20% stomatolokih ordinacija koristi digitalni dentalni radiografski sustav. Za direktnu digitalnu dentalnu radiografiju potrebno je nekoliko komponenti i to: dentalni RTG ureaj, elektroniki senzor, ADC (Analog Digital Converter) konverter, raunalo (sa min. grafikom rezolucijom 1024 x 768 piksela), monitor, software i pisa.

U uporabi nalazimo dvije vrste elektronikih senzora. CCD (charge-coupled device) senzor i CMOS APS (Complementary Metal Oxide Semiconductor- Active Pixel Sensor). CCD je poluvodiki detektor s matrino poredanim pikselima koji su osjetljivi na X-zraenje ili svjetlo. Nakon ekspozicije, elektroniki senzor prihvaa X zraenje koje je ateniuralo prolaskom kroz snimani zub te se preko ADC konvertera pretvara u digitalnu radiografsku sliku. Dobivenu sliku obraujemo preko raunala uz pomo software-a i po elji ispisujemo na pisa.

CMOS - APS senzor
Novija tehnologija, ijom uporabom skraujemo vrijeme snimanja, produujemo vijek trajanja i pojeftinjujemo proizvodnju. Prostorna rezolucija direktnog digitalnog elektronikog senzora je 8-10 lp/mm.

Photostimulable Phosphor tehnologija (PSP)
Koristi se za intra i extraoralna dentalna radiografska snimanja. Princip je da se fosforna ploa/list eksponira, te tako nastala latentna radiografska slika "oita" u digitalizatoru i pretvori u digitalnu radiografsku sliku.Zbog oitavanja latentne slike u digitalizatoru ovaj nain dobivanja slike zovemo indirektna digitalna dentalna radiografija. Prostorna rezolucija PSP tehnologije je 6 8 lp/mm.

PSP tehnologija indirektne digitalne dentalne radiografije

(FD sustav) je najnoviji sustav za stvaranje slike u digitalnoj radiologiji.

primjenom FD sustava slika nastaje izravno na detektorskoj ploi premazanoj mjeavinom cezij-jodida i amorfnog silicija, te se istovremeno i obrauje (preskae se analogno-digitalno pretvaranje) i prebacuje na ekran koji je smjeten na operatorskom mjestu.

cijeli postupak je veoma kratak i traje svega 20 sekunda. S ekrana slika se moe prenijeti na film, papir ili u digitalnu mreu (arhiva).

prednosti ove tehnologije su veoma pojednostavljen proces stvaranja rentgenske slike (nema kaseta, folija, filmova, tamne komore itd.) i veoma brzi postupak obrade bolesnika. Pored toga, smanjena je doza zraenja bolesnika, a dobivene slike su visoke dijagnostike kvalitete, bolje nego primjenom konvencionalnog radiolokog sustava.


Flat Panel X-Ray Detector

FD ravni detektori

koritenje digitalnih tehnologija u radiologiji, prvenstveno u dijaskopiji, danas se proirilo i na klasinu radiologiju.

razvoj digitalne radiologije ima nekoliko koraka a uvijek ima za cilj film less radiologiju ili radioloke odjele koji ne koriste film kao medij za dobivanje slike.

koritenje fosfornih ploa na kojima nastaje latentna radioloka slika, koja se oitava i digitalizira u posebnim ureajima (digitalizatorima) danas omoguava rad na radiologiji bez koritenja filma.

u novije vrijeme razvili su se FD (flat detector) ravni detektori dimentija 35 x 43 cm koji se ugrauju u klasine ureaje.


nain rada FD-a je takav da ravni detektori koji se koriste umjesto filma detektiraju zraenje kojem je izloen pacijent za vrijeme snimanja, te obraene podatke alju na radnu stanicu kao gotovu digitalnu sliku snimanog dijela tijela pacijenta. FD se u osnovi sastoje od scintilacijske ploe (Cezijev jodid) na kojoj se rtg zraenje pretvara u svjetlost. Ispod scintilacijske ploe je matrica detektora koju nastalu svjetlost detektiraju i pretvaraju u podatke koji se obrauju i alju na sliku monitora radne stanice operatera.

ureaji sa FD su umreeni sa radnim stanicama na kojima radiolozi obrauju i oitavanju snimke sa raznih radiolokih ureaja a ne samo sa ureaja koji ima ravne detektore.


IMBENICI KOJI UTJEU NA KVALITETU RENTGENSKE SLIKE

Prof. dr. sc. Stipan Jankovi

PREDAVANJE 4 2010./2011.

IMBENICI KOJI UTJEU NA KVALITETU RENTGENSKE SLIKE

pod pojmom kvalitete rentgenske slike podrazumijeva se vjernost (preciznost) prikaza stvarnih anatomskih struktura i patolokih promjena na rentgenskoj slici.

ako je na slici postignuta precizna reprodukcija stvarnih tjelesnih struktura, kaemo da je slika visokokvalitetna.

u radu se uvijek tei postizanju snimaka visoke kvalitete, jer od toga ovisi mogunost postavljanja tone dijagnoze.

loa kvaliteta rentgenske snimke dovodi do ponavljanja snimanja, veeg zraenja bolesnika i utroka materijala te mogue pogrene dijagnoze, to se nepovoljno odraava na tijek lijeenja bolesnika.

KVALITETA RENTGENSKE SLIKE

Na kvalitetu snimke utjee vie imbenika, a najznaajniji su:

rentgenski film i fotografska obrada filma

fizikalni uvjeti u nastajanju slike i znaajke snimanog objekta

geometrijski uvjeti u nastajanju slike


Rentgenski film znaajno utjee na kvalitetu slike zbog razliite gustoe sjena, kontrastnosti i senzitivnosti.

neeksponirani razvijeni film je proziran poput mlijenog stakla, osim nekriajuih filmova koji su potpuno prozirni.

eksponirani i razvijeni film pokazuje tamna i svijetla podruja, a to je jae eksponiran to je vee zacrnjenje (optika gustoa ili prozirnost), film je tamniji-manje proziran.

optika gustoa zacrnjenja filma razmjerna je ukupnoj apsorbiranoj koliini i energiji svjetla za vrijeme ekspozicije.


Stupanj zacrnjenja filma je svojstven odreenoj vrsti filma i logaritmu ekspozicije, a krivulja koja pokazuje stupanj zacrnjenja ovisno o ekspoziciji naziva se karakteristina krivulja.

kod odreene ekspozicije zacrnjenje je slabo (poetni, ravni tijek krivulje), a nakon toga s ekspozicijom raste stupanj zacrnjenja (uzlazni krak krivulje), nakon ega slijedi kraniokonveksni (gornji dio krivulje), koji se jo naziva i gama-fotomaterijala, i sasvim na kraju krivulje dolazi do inverzije odnosa stupnja zacrnjenja filma i duine ekspozicije.


takoer znatno utjee na kvalitetu slike, posebice na njenu kontrastnost.

osobito je izraen utjecaj razvijaa: kemijski sastav, vrijeme razvijanja i temperatura razvijaa.

u praksi se treba dosljedno pridravati uputa proizvoaa glede duine vremena razvijanja.

ako se produi vrijeme razvijanja, mijenja se karakteristina krivulja, i to tako da raste zacrnjenje filma, opada kontrastnost slike i pojavljuje se mrena na filmu.

optimalna temperatura razvijaa u klasinoj obradi filma je 18 do 20 oC, a vrijeme razvijanja 5 minuta. Poveanjem temperature razvijaa ubrzava se i proces razvijanja.


Fotografska obrada filma

Fizikalni uvjeti u nastajanju slike i znaajke snimanog objekta

u dijagnostikom snopu rentgenske zrake se ire pravocrtno i pri prolasku kroz razliite dijelove tijela one se jednim dijelom apsorbiraju (potpuna, prava apsorpcija), jednim dijelom raspre (Comptonov rasap) a jednim dijelom prolaze potpuno nepromijenjene.

na stvaranje rentgenske slike utjeu apsorbirane i rasprene zrake.


(koliina tkiva u g/cm3) zbog razliite apsorpcije utjee na gustou rentgenskih sjena.

najmanju gustou rentgenskih sjena imaju organi koji sadre veu koliinu plina (plua, forniks eluca, plinovi u tankom i debelom crijevu), pa sjene koje oni daju na snimkama nazivamo sjenama gustoe zraka (negativne sjene).

slijede organi s veom ili manjom koliinom masnog tkiva (potkono masno tkivo, masna kapsula bubrega) koji daju sjene gustoe masti.

prema intenzitetu sjena, sjene su mekih esti koje imaju miii, srce i parenhimatozni organi, a najintenzivnije sjene su sjene gustoe kosti.


Gustoa tkiva

patoloke promjene daju razliite vrste sjena, ovisno o njihovoj prirodi i koliini dominantnog tkiva. Primjerice, patoloki procesi s visokim sadrajem kalcija daju sjene vapna (ovapnjele ekinokokove ciste, osteomi, osteokondromi, kalcificirane ciste i fibroadenomi u dojkama itd.).

patoloki procesi s veim sadrajem zraka i/ili vode (emfizematozne bule, apscesi, ciste itd.) umanjuju prirodni kontrast tkiva i organa te daju smanjeni intenzitet sjene to nazivamo prozirnostima ili transparencijama.


Prirodne sjene organa ili tkiva mogu se poveati primjenom razliitih kontrastnih sredstava.

pozitivna kontrastna sredstva (kemijski spojevi elemenata s visokim rednim brojem-jod, barijev sulfat) poveavaju apsorpciju rentgenskih zraka te zbog toga daju gustu rentgensku sjenu.

Kontrastna sredstva se mogu primijeniti:

intravenski (kontrastnom proetou poveavaju prirodni kontrast snimanog tkiva-organa),

intraarterijski (angiografije krvnih ila) ili utrcavanjem u prirodne upljine tijela (probavna cijev,

subarahnoidalno podruje spinalnog kanala, bronhografije itd.), ili novonastale patoloke upljine i kanale (fistule)

sjene pozitivnih kontrastnih sredstava nazivaju se i sjenama kontrasta


negativna kontrastna sredstva (zrak npr.) uvedena u prirodne upljine organa i/ili organskih sustava umanjuju prirodni kontrast tih anatomskih struktura, jer smanjuju apsorpciju rentgenskih zraka te daju sjene gustoe zraka.

najintenzivnije sjene su sjene metala. Njih susreemo na rentgenskim slikama u obliku metalnih stranih tijela ili kao ugraene metalne nadomjestke ili naprave (endoproteza kuka, koljena, pace macker, metalne klipse itd.).

na rentgenskoj snimci sjena kosti se vidi kao svijetlo podruje koje vjerno ocrtava vanjsku i unutarnju strukturu kosti.

meka tkiva se prikazuju u sivim, a organi koji sadre plin u tamnim tonovima.


fotografskim jezikom kazano, rentgenska slika na filmu je negativ slike koju vidimo na fluorescentnom ekranu rentgenskog ureaja ili TV monitoru.

sjene gustoe vapna i kosti na fluorescentnom ekranu su tamne-neprozirne (to je pozitiv) zbog velike apsorpcije rentgenskih zraka, a na rentgenskom filmu one su prozirne jer nije dolo do fotografskog efekta rentgenskih zraka u tom podruju.


Geometrijski uvjeti u nastajanju slike

Najvaniji geometrijski imbenici koji utjeu na nastajanje slike su:

uveanje slike snimanog objekta

iskrivljeni prikaz oblika objekta

karakteristike arita anode rentgenske cijevi


je izraeno pri svim snimanjima i dijaskopijama, to svakako nije poeljno u radiolokoj praksi, osim kada to inimo namjerno radi boljeg prikaza nekih patolokih stanja (fraktura karpalnih kostiju, mikrokalcifikata dojki itd.), pa takvu vrstu radiografije nazivamo makroradiografijom.

uveanje rentgenske slike objekta ovisi o udaljenosti arita rentgenske cijevi od objekta i objekta od filma.

uveanje sjene objekta je obrnuto proporcionalno udaljenosti arita od objekta, a razmjerno udaljenosti objekta od filma.


uveanje slike snimanog objekta

debljina i oblik snimanog objekta

to je vea debljina snimanog objekta i nepravilniji oblik, to je vie iskrivljena slika tog objekta na rentgenskoj slici.

ako se snimani objekt nalazi u istoj ravnini s rentgenskim filmom (ako su paralelni), nema iskrivljenja njegove slike.

ukoliko su pak objekt i film u meusobno razliitim ravninama, javlja se razliiti stupanj iskrivljenja pa slika objekta nije vjerna njegovom stvarnom izgledu.


prema rentgenskom filmu i centralnoj zraki dijagnostikog snopa zraka

na vjernost prikaza nekog objekta na rentgenskoj slici veoma utjee poloaj objekta u odnosu na sredinju zraku rentgenskog snopa.

za vjeran prikaz nekog objekta centralna zraka treba prolaziti sredinom snimanog objekta i padati okomito na film.


poloaj objekta

Izgled objekta ovisno o poloaju prema sredinjoj zraki RTG snopa


ima veliki utjecaj na kvalitetu rentgenske slike snimanog (ili dijaskopiranog) dijela tijela.

veliko arite zbog divergentnog irenja rentgenskih zraka uzrokuje nastanak vee polusjene (penumbre) snimanog objekta nego manje arite.


arite rentgenske cijevi

neotrine rentgenske slike uzrokovane veliinom arita nazivamo neotrine arita.

neotrinu arita poveavaju jo smanjenje udaljenosti izmeu arita i filma te poveanje udaljenosti izmeu objekta i filma.


Vjerni prikaz objekta (npr. dijela tijela) postie se:

snimanjem s malim aritem rentgenske cijevi

poveanjem udaljenosti izmeu arita i filma

pribliavanjem objekta to je mogue blie filmu


Projekcijski efekti rentgenskih sjena

Snimani dijelovi tijela su veoma raznoliki po svojoj grai, gustoi tkiva, debljini i obliku, pa prolaskom rentgenskih zraka na filmu nastaju razliite sjene i kombinacije sjena koje se nazivaju projekcijskim efektima sjena. Najei projekcijski efekti sjena su:

sumacijski efekt

efekt oduzimanja ili supstrakcije

efekt prekrivanja ili superpozicije

tangencijalni efekt


se javlja kad se dva anatomska objekta (ili u kombinaciji patoloki supstrat i neki anatomski dio tijela) nalaze jedan iza drugoga u smjeru prolaska rentgenskih zraka te na filmu daju zajedniku sjenu koja je intenzivnija od njihovih pojedinanih sjena.

tako nastaje nova sjena, koja nije odraz oblika nijedne od dvije strukture kroz koje su prole rentgenske zrake.

ta sjena je intenzivnija i ona je zapravo prividna sjena, jer ne odgovara sjeni nikakvog objekta.

primjeri za to su intenzivnije sjene kosti na mjestima ukrtanja rebara ili sumacije glavice femura i acetabuluma koji zajedno daju intenzivniju sjenu kosti.


sumacijski efekat

Sumacijski efekt


ili oduzimanja (smanjenja) sjene snimanog objekta je suprotan sumacijskom efektu.

to se dogaa kada je iza ili ispred objekta koji daje gustu i homogenu sjenu (jetra, slezena npr.) neka upljina ispunjena zrakom, pa nastaje nova sjena manje intenzivna od sjene organa, a intenzivnija od sjene zraka.

to esto vidimo na snimkama trbuha, kada plin u vijugama crijeva oduzima gustou sjene kotanih segmenata, pa neke patoloke promjene na njima neemo prepoznati (metastaze zloudnih tumora npr.).


efekat suptrakcije

Efekt suptrakcije


nastaje pri prolasku rentgenskih zraka kroz vie razliitih organa pa sjena jednog organa prekrije sjenu drugoga.


efekt prekrivanja ili superpozicije

nastaje prolaskom rentgenskih zraka kroz anatomske strukture obla, okrugla ili cilindrina oblika.

u tim sluajevima, u rubnim dijelovima takvih struktura rentgenske zrake zbog rubnog debljeg sloja tkiva budu jae apsorbirane, pa na tim mjestima nastaje intenzivnija rubna sjena organa

primjer za to je snimka lubanje, kod koje vanjski rubovi kostiju daju intenzivnije sjene, ili snimke dijafiza cjevastih kostiju (femura, humerusa, radiusa i ulne), ili pak gusti zaahureni pleuralni izljevi.

u svim navedenim primjerima projekcijskih efekata sjena moe doi do simulacije nepostojeih patolokih promjena ili neprikazivanja postojeih, to moe navesti radiologa na postavljanje pogrene dijagnoze.


tangencijalni efekat

Tangencijalni efekat


Osiguranje kvalitete
Predmnijeva cijeli niz mjera i postupaka usmjerenih na organizaciju rada, edukaciju profesionalnog osoblja, stupanj uvjebanosti u radu, te njihovu profesionalnu odgovornost.

Kontrola kvalitete
Usmjerena je na aktivnosti nadzora fizikalno-tehnikih osobina dentalnih rentgenskih ureaja i pribora za rad, to je regulirano odgovarajuim zakonskim propisima.Vaan timski rad (ing. med. rad., stomatolog, medicinski fiziar).Zakonska obveza u SAD-u i zemljama Europske unije, ali u RH jo nije.

Provjera kvalitete
provjera dentalnih RTG ureaja i pribora za dentalnu radiografiju,provjera tamne komore i ureaja za automatsko razvijanje filmova,provjera kvalitete filma, senzitometrija,provjera kvalitete folija, kazeta i negatoskopa,provjera pojave artefakata,provjera ponovljenih i odbaenih filmova zbog loe kvalitete,provjera doze zraenja pacijenata,provjera uvjeta rada strunog osoblja.

Testiranje radioloke opreme
provjera mehanikih dijelova dentalnih ureaja,provjera elektrinih uvjeta snimanja,provjera izlazne snage rentgenske cijevi,provjera parazitskog zraenja rentgenske cijevi, te zraenja na upravljakoj konzoli,provjera doze ekspozicije pacijenta,provjera poravnanja dijagnostikog snopa rentgenskih zraka i receptora slike.

sustavi za stvaranje slike

Documents