SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

VALNEA MERLIĆ

POTICANJE ZDRAVSTVENOG TURIZMA U OKVIRU POLITIKA EU

Diplomski rad

RIJEKA, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

POTICANJE ZDRAVSTVENOG TURIZMA U OKVIRU POLITIKA EU

Diplomski rad

Kolegij: Strukturna politika EU

Mentor: prof.dr.sc. Andrej Kumar

Studentica: Valnea Merlić

Jmbag: 0081114045

Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije

E-mail: valneaa@gmail.com

Rijeka, rujan 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja ........................................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza ................................................................................................................... 2

1.3. Svrha i cilj istraživanja ....................................................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode ............................................................................................................. 2

1.5. Struktura rada ..................................................................................................................... 2

2. ZNAČAJ TURIZMA ZA GOSPODARSTVO EU ............................................................... 4

2.1. Vrste turističkih usluga i zdravstveni turizam EU .............................................................. 8

2.2. Europska kohezijska politika na području zdravstva ....................................................... 14

3. RAZVOJ I ZNAČAJ ZDRAVSTVENOG TURIZMA U EU ................................................ 19

3.1. Determinante zdravstvenog turizma u EU ....................................................................... 19

3.2. Trendovi u zdravstvenom turizmu EU ............................................................................. 21

4. ZDRAVSTVENI TURIZAM U REPUBLICI HRVATSKOJ ................................................ 23

4.1. Značenje zdravstvenog turizma i mogućnosti njegovog razvoja u Hrvatskoj .................. 23

4.2. Vrste zdravstvenog turizma u RH .................................................................................... 32

4.3. Razvoj zdravstvenog turizma u RH ................................................................................. 35

4.4. Unapređivanje zdravstvenog turizma u RH ..................................................................... 36

5. ZDRAVSTVENI TURIZAM U RH NAKON PRISTUPANJA EU .................................. 40

5.1. Usklađivanje regulative Republike Hrvatske s regulativom EU ...................................... 40

5.2. Programi EU za razvoj turizma ........................................................................................ 44

5.3. Poticanje razvoja zdravstvenog turizma kroz EU fondove .............................................. 45

6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 49

LITERATURA ............................................................................................................................ 51

POPIS GRAFIKONA ................................................................................................................. 53

1

1. UVOD

1.1. Problem i predmet istraživanja

Istraživanje se odnosi na suvremene trendove u razvoju turizma u Europskoj Uniji kao i

njihove implikacije na razvoj turizma u Republici Hrvatskoj jer je Europska unija, kao

najveća regionalna integracija u svijetu, sa svojim turističkim tržištem, ali i sa svojim

ekonomskim potencijalima postala najveća i najznačajnija regionalna ekonomska

zajednica koja bitno utječe na razvoj turizma u RH. Europska unija kao institucija imala

je veliko značenje za razvoj turizma u RH koja ima svoje prirodne, kapitalne i ljudske

potencijale, kroz pred-pristupne fondove te može utjecati na razvoj turizma odnosno

zdravstvenog turizma preko strukturnih fondova sada kad je Hrvatska postala članicom.

Afirmacija RH kao materinske tradicionalne turističke destinacije, što znači afirmacija

svih prirodnih, kulturnih, povijesnih, kapitalnih i ljudskih potencijala, trenutno čini RH

jednom od najpoželjnijom turističkom destinacijom u Europi i svijetu (Vuković, 2006,

str. 35).

Često spominjan, ali u RH još nedovoljno razvijen zdravstveni turizam, prilično je teško

postaviti u jasne okvire. Zdravstveni turizam jedan je od najstarijih specifičnih oblika

turizma unutar ukupnog područja razvoja i prodaje turističkih usluga u nacionalnom

gospodarstvu. Umjesto prakse, o zdravstvenom turizmu često se govori kao o još

jednom nedovoljno iskorištenom potencijalu turizma i medicine, donose se strategije i

pokreću akademski programi, a nedavno donesena „Nacionalna strategija razvoja

zdravstva 2012-2020“ Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske, kao njegove

nedostatke na kojima treba raditi navodi nedovoljnu konkurentnost, nedostatak

normativnih akata o zdravstvenim uslugama u turizmu te nedostatak stručnog kadra.

Problem ovog rada očituje se u rješavanju navedenih problema i nedostataka i poticanju

zdravstvenog turizma kroz programe i fondove Europske unije. Predmet rada

predstavlja analiza zdravstvenog turizma u Republici Hrvatskoj s naglaskom na razvoj

kroz EU fondove.

2

1.2. Radna hipoteza

Iz problema i predmeta istraživanja proizlazi hipoteza koja glasi: zdravstveni turizam,

kao specifični oblik turizma u Republici Hrvatskoj ima svoje, izuzetno dobre ali

neiskorištene, temelje za daljnju izgradnju i razvoj a kroz efikasnu upotrebu fondova

Europske unije taj je razvoj moguće ubrzati i pospješiti.

1.3. Svrha i cilj istraživanja

Svrha istraživanja je ukazati na važnost primjene strategije razvoja zdravstvenog

turizma kao specifičnog oblika turizma za gospodarstvo EU i RH.

Temeljni cilj ovog rada je istražiti kako iskoristiti članstvo RH u EU za jači i efikasniji

razvoj zdravstvenog turizma u RH.

1.4. Znanstvene metode

U znanstvenom istraživanju, formuliranju i prezentiranju ovog diplomskog rada

korištene su u odgovarajućim kombinacijama brojne znanstvene metode: induktivna

metoda, deduktivna metoda, metoda deskripcije, metoda klasifikacije, komparativna

metoda, metoda analize i sinteze te metoda kompilacije.

1.5. Struktura rada

Rezultati istraživanja prezentirani su u šest dijelova.

Uvodom su definirani problem i predmet istraživanja, radna hipoteza, svrha i cilj

istraživanja, iznesena je glavna struktura rada i navedene su znanstvene metode

korištene pri izradi rada.

U drugom dijelu, pod nazivom Zdravstvena politika Europske unije, riječ je o važnosti

turizma za gospodarstvo EU te kako Europska unija kohezijskom politikom djeluje na

području zdravstva.

3

Treći dio, Razvoj i značaj zdravstvenog turizma u EU, govori o razvoju i prioritetima

razvoja zdravstva u EU te o nastanku i trendovima u zdravstvenom turizmu Europske

unije.

Zdravstveni turizam u Republici Hrvatskoj, naslov je četvrtog dijela koji obuhvaća

povijest zdravstvenog turizma u RH, vrste i značenje zdravstvenog turizma u RH, te

govori na koji način Hrvatska koristi svoje resurse i kako unapređuje tu vrstu turizma.

U petom dijelu, s naslovom Zdravstveni turizam u RH nakon pristupanja EU, riječ je o

usklađivanju regulative Republike Hrvatske s regulativom EU, programima EU u

području zdravstvenog turizma te o poticanju razvoja zdravstvenog turizma.

U posljednjem dijelu, Zaključku, dana je sinteza rezultata istraživanja kojima je

dokazana postavljena hipoteza.

4

2. ZNAČAJ TURIZMA ZA GOSPODARSTVO EU

EU je jedinstvena nadnacionalna integracija europskih demokratskih zemalja okupljenih

s ciljem zajedničkog promicanja mira i prosperiteta (Entereurope, 1.6.2013.) Europska

unija obuhvaća 28 najrazvijenijih zemalja Europe koje čine gotovo najveće turističko

tržište, a istodobno sa svojim ljudskim, kulturno povijesnim, kapitalnim te prirodnim

resursima, imaju najbolje uvjete za razvoj turizma u svjetskim razmjerima. U tom

kontekstu treba istaknuti da EU ima više od 500 milijuna stanovnika te da je po stupnju

ekonomske razvijenosti jedna od vodećih ekonomskih grupacija u ekonomskom i

turističkom razvoju.

Turizam kao gospodarska i socijalna, te kulturna djelatnost jedna je od najznačajnijih

djelatnosti suvremenog društva i gospodarskog razvoja u svjetskim razmjerima, a

osobito je postao značajan u zemljama Europe (Vuković, 2006, str. 37). Europski

turizam ima dugu tradiciju i on se razvija više od dvije stotine godina, a u svojem

povijesnom je razdoblju prošao nekoliko faza (Vuković, 2000, str. 192). Prva faza

trajala je od početka sedamdesetih godina 18. st. do početka šezdesetih godina 20.

stoljeća. Druga faza trajala je od šezdesetih do kraja osamdesetih godina 20. stoljeća. U

tom je razdoblju došlo do znatnog razvoja turizma u Europi te se stoga ta faza zove faza

masovnog turizma. Treća faza traje od devedestih godina 20. stoljeća i nju karakterizira

individualni turizam. U svakoj fazi potrebe i zahtjevi stanovnika pojedinih zemalja

Europe bili su različiti, a pratili su tempo i dinamiku ekonomskog, političkog i

kulturnog razvoja pojedinih zemalja što se odrazilo i u području turizma. Krize u

gospodarstvu i politici pojedinih zemalja utjecale su i na krize u turizmu. Za vrijeme

Prvog i Drugog svjetskog rata, zatim Zaljevskog rata, ekonomske recesije osamdesetih

godina i političke krize devedesetih u jugoistočnoj Europi krize su bile najjače.

Međutim početak europskih integracija intenzivira razvoj europskog gospodarstva i

turizma. Danas je turizam jedna od vodećih gospodarskih djelatnosti Europe (Vuković,

2000, str. 193).

Predviđa se da će u budućnosti broj turističkih putovanja iz Unije i u njenim okvirima

rasti i to prije svega kao posljedica dogradnje integracijskih procesa, pojednostavljenja i

5

pojeftinjenja samih putovanja i socio-demografskih promjena u društvu. Povećat će se

putovanja turista treće dobi, mladi će se početi sve ranije osamostaljivati, žene će se

češće zapošljavati te će se povećati njihova turistička aktivnost. Uslijed tehničko-

tehnološkog napretka poboljšat će se uvjeti života i rada (Vuković, 2006, str. 38). WTO

predviđa da će turizam nastaviti rasti po umjerenoj stopi od 4% prosječno godišnje te da

će 2020. godine u svijetu realizirati 1,6 milijardi dolaska inozemnih turista. Od čega 717

milijuna u Europi. Od toga bi 430 milijuna trebalo otpasti na EU te će stoga i globalna

važnost EU biti još veća. Sljedeći grafikon prikazuje broj turističkih posjeta na području

Europske unije i Eurozone sa najmanje 4 noćenja u posljednje četiri godine.

Grafikon 1. Broj turističkih posjeta EU-27 i Eurozoni, 2008.-2011., u tisućama

Izvor: Eurostat, preuzeto 1.6.2013.,

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=ti

n00046&plugin=1

Grafikon podrazumijeva turiste koji ulaze u Europsku uniju u Euro zonu i vidljiva je

visoka stabilnost broja posjeta. Međutim, kao posljedica ekonomske krize u EU-27

smanjivao se broj posjeta od 2008. do 2010. godine, iako u Euro zoni to nije slučaj. U

Eurozoni do pada posjeta dolazi tijekom 2010. godine, ali kao i u EU-27 nakon 2010.

godine, odnosno u 2011. godini dolazi do porasta što se može protumačiti kao

posljedica ekonomskog oporavka.

6

Turist je svaka osoba koja u mjestu izvan svog prebivališta provede najmanje jednu noć

u ugostiteljskom ili drugom objektu za smještaj gostiju radi odmora ili rekreacije,

zdravlja, studija, sporta, religije, porodice, poslova, javnih misija i skupova. Strani

(inozemni) turist jest svaka osoba s prebivalištem izvan Hrvatske koja privremeno

boravi u Hrvatskoj i provede najmanje jednu noć u ugostiteljskom ili drugom objektu za

smještaj gostiju (Statistički ljetopis, 2011, str. 414). Sljedeći grafikon prikazuje broj

inozemnih turista u Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do 2011. godine.

Grafikon 2. Broj inozemnih turista u Hrvatskoj, 2007.-2011., u tisućama

Izvor: Eurostat, preuzeto 1.6.2013.,

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=ti

n00045&plugin=1

Broj inozemnih turista u Hrvatskoj nakon pada u 2008. godini, u porastu je 2009.

godine nakon čega slijedi rast i u 2010. godini. 2011. godine vidljiv je značajan pad

broja turističkih posjeta što se logično može pripisati i globalnoj krizi odnosno njenim

posljedicama koje su zahvatile i Hrvatsku. U 2012. godini već dolazi do porasta što

može značiti i daljnji porast u 2013. godini, zahvaljujući bogatijoj turističkoj ponudi.

U razdoblju do 2020. godine očekuje se daljnji porast posjeta i turista. Promjenjivi

gospodarski uvjeti, izmijenjeno ponašanje potrošača i nove tehnologije uzrokovat će

7

nastanak novih tržišta. Promijenit će se sastav turističke populacije. Povećat će se udio

starijih osoba u turističkim kretanjima, veći naglasak stavljat će se na individualne

godišnje odmore te na obrazovni odmor i aktivnu rekreaciju. Rastuća svijest o potrebi

očuvanja okoliša utjecat će na politiku planiranja i turističku potražnju, a priroda, koja

predstavlja glavni turistički resurs, sve će više nestajati i biti sve osjetljivija. Zahtijevat

će se ekološki, dugoročni pristup planiranja turizma.

Akcije u turizmu EU uglavnom su sufinancirane u okviru Poduzetništva i inovacija. Za

razdoblje 2014. do 2020., u sklopu Programa poslovne konkurentnosti i malih i srednjih

poduzeća koji je Komisija predložila, Komisija također predviđa odgovarajući budžet za

turistička djelovanja (predložen je proračun od 131 milijun eura za sedmogodišnje

razdoblje).

Kako bi se EU adekvatno suočila s izazovima 21. stoljeća i omogućila nesmetani i

održivi razvoj, turizam je prepoznat kao jedan od ključnih sektora poslovanja koji može

pridonijeti ciljevima Lisabonske strategije (rast i zapošljavanje) i održati visok stupanj

konkurentnosti EU gospodarstva. Današnja strategija Europa 2020 također prepoznaje

turizam kao sektor koji bi mogao pomoći u postizanju zadanih ciljeva te podići razinu

konkurentnosti Europske unije. Uz sam turizam postoje brojne mogućnosti razvoja

pratećih usluga, obrta i pojedinih industrija. Znatne su mogućnosti zapošljavanja,

posebno mladih, ali i manje školovanih kadrova, i to ponajprije u ruralnim sredinama,

čak i starijeg stanovništva. Brojna europska poduzeća uključena su u turizam, pri čemu

najveći dio (više od 90%) otpada na mikropoduzeća s manje od 10 zaposlenih. Većina

tih poduzeća nalazi se u starim članicama, i to ponajviše u velikim članicama koje

obuhvaćaju oko 2/3 cijelog sektora EU, a među novim članicama najznačajnije su

Poljska i Češka (Kandžija, Cvečić, 2010, str. 808).

Brojni su izazovi za EU turizam. Krucijalno je omogućiti jačanje turističke industrije

kao visokokvalitetnog uslužnog sektora u EU, pa je baš zato od iznimne važnosti staviti

veći naglasak na potrebe potrošača i nadogradnju turističke infrastrukture. Bitno je

ostvariti bolju poziciju EU-a kao vodećeg svjetskog odredišta i privući turiste iz

8

neeuropskih zemalja te povećati vrijednosti ostvarene iz raspoloživih resursa (Kandžija,

Cvečić, 2010, str. 808).

U posljednje vrijeme sve se više spominje zdravstvena sfera turizma i radi se na razvoju

zdravstvenog turizma u skladu s potrebama i potražnjom turista. Industrijska i

internetska revolucija i globalizacija donose i određene, nove potrebe kako za zabavom

tako i za relaksacijom, a danas se posebno stavlja naglasak na oblik turizma koji u ovo

hektično vrijeme pruža mir, zdravlje i uživanje u očuvanoj prirodi. U daljnjem tekstu

riječ je o zdravstvenom turizmu Europske unije.

2.1. Vrste turističkih usluga i zdravstveni turizam EU

Izrazita segmentacija turističkog tržišta kontinuirano potiče diverzifikaciju i inovaciju

turističkih proizvoda otvarajući nove prilike za turistički razvoj. Brojna istraživanja i

prognoze predviđaju da će se, uz „sunce i more“ kao i dalje globalno dominirajući

turistički proizvod, i dalje naročito brzo razvijati cijeli niz proizvoda posebice iz

domena odmorišnog, poslovnog, zdravstvenog, sportskog i avanturističkog, nautičkog i

kulturnog turizma te turizma posebnih interesa.

Proizvod ‘sunce i more’ moguće je definirati kao putovanja motivirana odmorom u

destinacijama uz morsku obalu u vrijeme kada je ugodno i poželjno rekreacijsko

korištenje mora kao ključne atrakcije toga proizvoda. Tradicionalno, danas i dalje

vodeće svjetske ‘sunce i more’ destinacije uključuju mediteranske zemlje, Karibe i

Havaje iako broj novih destinacija diljem svijeta koje ulaze na ovo tržište kontinuirano

raste. S obzirom na enormnost ‘sunce i more’ ponude i, ujedno, relativno laku

mogućnost supstitucije odredišta, riječ je o turističkom proizvodu koji danas

karakterizira izuzetno žestoka konkurencija. Potražnju za proizvodima ‘sunca i mora’

karakterizira rastuća razina tehnološke i informatičke pismenosti, bitno pojačana

ekološka svijest, veća usmjerenost na zdravlje i, posebice, briga za ‘zdravom

prehranom’, izražena potreba za fizičkom aktivnošću te sve više zainteresiranost za

upoznavanjem različitih aspekata destinacije i općenito novi stav prema odmoru kao

vremenu za učenje, sudjelovanje, osobni razvoj i zajedništvo. Iako osjetljiv na

9

gospodarske prilike te podložan cikličkim kretanjima, odmor na ‘suncu i moru’ i dalje

će rasti. Izrazita segmentacija tržišta, ‘nove’ vrijednosti i rastuća sofisticiranost kupaca

utjecat će na daljnju diverzifikaciju proizvoda, uključujući rastuću ponudu destinacija,

sve veću raznolikost sadržaja, aktivnosti i usluga u destinaciji, širenje oblika smještajne

ponude i rast ‘kombiniranih’ odmora ‘sunca i mora’ s drugim turističkim proizvodima

(Ivandić, et al, 2011, str. 29).

Ruralni turizam odnosi se na odmorišna putovanja motivirana boravkom u ruralnom

prostoru te doživljajem fizičkih i kulturnih atributa ruralne sredine. Obuhvaća podvrste

kao što su agroturizam i turizam na seljačkim gospodarstvima, izrazitije međutim

usmjerenima na iskustvo boravka na selu i aktivnom seljačkom imanju, te se također

nerijetko preklapa s drugim nišnim, a posebice proizvodima sporta koji se također

odvijaju u ruralnom prostoru (npr. ribolov, cikloturizam i sl.). Doživljava značajnu

ekspanziju u Europi tijekom proteklih dvadesetak godina zahvaljujući mjerama EU

namijenjenima oživljavanju i održanju ruralnih područja. Francuska, Austrija i Velika

Britanija države su s najdužom tradicijom u ruralnom turizmu koji se također aktivno

razvija i u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj i Sloveniji. Procjenjuje se da je oko 3%

međunarodnih odmorišnih putovanja motivirano boravkom u ruralnom prostoru uz

iznadprosječni godišnji rast od 6%. Daleko najveći udio potražnje za ruralnim turizmom

generira domaće stanovništvo iz urbanih područja (Ivandić, et al, 2011, str. 29).

Ekoturizam podrazumijeva odmorišna putovanja u prirodno osjetljiva i očuvana

područja na način koji je ekološki i društveno odgovoran. U tom kontekstu veliki se

naglasak stavlja na minimiziranje negativnih utjecaja na prirodu i kulturu, na poslovanje

koje maksimizira ekonomske koristi za lokalnu zajednicu unoseći one promjene koje je

sama spremna prihvatiti te je, nadalje, vrlo izražena edukacijska komponenta putovanja

odnosno upoznavanje posjetitelja s temama zaštite okoliša i lokalnog načina života.

Poslovni turizam podrazumijeva pružanje ugostiteljskih i specijaliziranih poslovnih

usluga učesnicima poslovnih sastanaka, konferencija, kongresa, izložba i sajmova te

također ugošćivanje sudionika insentiv ili poticajnih putovanja. Uobičajeno se također

naziva MICE segmentom, što je engleska kratica za ‘meetings, incentives, conferences,

10

exhibitions’. Unutar svake od ovih domena moguće su velike varijacije, prije svega u

odnosu na broj sudionika, međunarodni ili domicilni karakter događanja, sektorsku (npr.

javni, privatni, NGO) i stručnu (npr. medicina, kultura, IT industrija) pripadnost.

Poslovna potražnja tipično su visoko kvalitetni gosti, iznadprosječnog obrazovanja i

platežne sposobnosti. Osim za samo poslovno događanje, izrazito su zainteresirani za

destinacijske atrakcije, gastronomsku, sportsku (uključivo golf i jahting), wellness i

zabavnu ponudu.

Veličinu međunarodne potražnje za sportskim turizmom, odnosno specifično za

proizvodima planinarenja i hodanja, biciklizma, ronjenja i adrenalinskih sportova, nije

moguće precizno defi nirati. Općenito se to smatra još uvijek malim, ali brzo rastućim

segmentom. Procjene temeljene na različitimm izvorima podataka tako ukazuju na rast

biciklizmom motiviranih putovanja u Europi za 6% do 12% u sljedećih deset godina, na

godišnju stopu rasta brdskog biciklizma od čak 10%, na rast potražnje za adrenalinskim

sportovima do 30% godišnje. Snažan i rastući interes za sportom motiviranim

putovanjima podržan je orijentacijom ka zdravom životu, boravcima u prirodi i

putovanjima koja su ‘odgovorna’ u smislu da ne zagađuju okoliš (Ivandić, et al, 2011,

str. 36).

Nautički turizam segment je turizma koji se djeli na jahting turizam i kruzing turizam.

Jahting turizam u užem smislu podrazumijeva plovidbu (vlastitom ili iznajmljenom)

jedrilicom ili motornim brodom. U širem smislu jahting također obuhvaća dodatne

aktivnosti poput natjecanja, tečajeva i/ili škola i jednodnevnih izleta (npr. ponuda

razgledavanja, promatranja životinja, ‘big game’ ribolov). Jahting je jedinstven

turistički proizvod s obzirom na to da zahtijeva vlastitu, specifičnu infrastrukturu koja

omogućuje njegovo funkcioniranje (npr. marine, vezovi s priključcima za vodu i struju,

specijalizirani servisi, organizacija čartera). Više od svih drugih turističkih proizvoda,

jahting nije samo oblik odmora, već i stil života. Kruzing podrazumijeva krstarenja

velikim putničkim brodovima prema unaprijed utvrđenom itinereru s dvostrukim ciljem

doživljaja plovidbe i posjete atraktivnim obalnim destinacijama na odabranoj ruti.

Kruzing na moru intenzivno se razvija od 1980.-tih, a u novije vrijeme sve je

popularniji i riječni kruzing. Brodovi su opremljeni smještajnim kapacitetima, vrlo

11

raznolikom ugostiteljskom ponudom, zabavnim, trgovačkim, wellness i sportskim

sadržajima predstavljajući ‘ploveće destinacije’. Ponuda obuhvaća veliki raspon plovila,

od btik brodova maksimalnog kapaciteta 200 putnika do mega kruzera za 2400 putnika i

više. Suvremena ponuda jednako tako obuhvaća i vrlo velik raspon destinacija, od

tradicionalno najpopularnijih Kariba i Mediterana, odnosno u slučaju riječnog kruzinga

Dunava i Rajne, do Aljaske, Južnog pola i Amazone (Ivandić, et al, 2011, str. 41).

Kulturni turizam obuhvaća putovanja pretežito motivirana upoznavanjem kulturne

baštine odnosno povijesti, umjetnosti ‘kulture života’ neke društvene zajednice. S

rastom turističke aktivnosti, sofisticiranosti turističkog tržišta i specijalizacijom

posrednika, kulturni turizam danas se dijeli u stalno rastući broj varijacija proizvoda

uključujući, primjerice, kulturne ture, gradski turizam, posjete događanjima, festivalima

i manifestacijama, gastronomiju, hodočašća, a sve više i nišne, visoko kreativne

proizvode, kao što su razni edukativni tečajevi ili programi volontiranja, koji

podrazumijevaju aktivno sudjelovanje gostiju. Zapadna Europa, a posebice Francuska,

Italija, Velika Britanija i Španjolska, i dalje predstavljaju vodeća odredišta kulturom

motiviranih putovanja iako se broj poželjnih destinacija bitno širi kako uslijed potrebe

kupaca za sve raznovrsnijim iskustvima, tako i zbog nastojanja zemalja diljem svijeta da

isticanjem upravo svojih kulturoloških specifičnosti afirmiraju vlastite jake

destinacijske brendove.

Zdravstveni turizam je priznat kao zaseban segment turističke ponude, čiji se razvitak

temelji na kvaliteti prirodnih, ljudskih i organizacijskih resursa turističkih destinacija.

Putovanje iz zdravstvenih razloga odavno je pripisano privlačenju posjetitelja na

termalne izvore i obalna mjesta. Zdravstveni turizam postaje komercijalni fenomen

industrijskog društva koji uključuje prekonoćno putovanje osoba daleko od kućnog

okruženja, izražavanje koristi i održavanja i poboljšanja zdravlja i ponudu i promicanje

objekata i destinacija koje nastoje osigurati takve prednosti (Peršić, Janković, 2012, str.

89).

Zdravstveni turizam oblik je odmora s ciljem unapređenja zdravlja i poboljšanja

kvalitete života. U užem smislu podrazumijeva primjenu određenih medicinskih

12

postupaka pod liječničkim nadzorom, dok u širem smislu obuhvaća široku lepezu

preventivnih sadržaja uključujući, primjerice, vježbanje, kozmetiku, masaže ili

programe pravilne prehrane koji se odvijaju pod stručnim, ali ne nužno liječničkim

vodstvom. U tom smislu, glavni oblici zdravstvenog turizma obuhvaćaju medicinski

turizam, termalizam (spa), talasoterapiju i wellness. Zdravstveni turizam vrlo je često

povezan s korištenjem prirodnih ljekovitih činitelja (npr. klima, zrak, more, termalne

vode) te se uobičajeno odvija u prikladno opremljenim centrima lociranim u blizini ili u

sklopu smještajnih objekata. Prisutan još od antičkih vremena, zdravstveni turizam

doživljava svoj procvat tijekom 18. i 19. stoljeća u elitnim europskim termama kao što

su Bath, Baden-Baden i Karlovy Vary te ponovno u današnje vrijeme kada je briga o

zdravlju postala jedna od temeljnih vrijednosti suvremenog društva.

Početni koncept razvoja proizvoda zdravstvenog turizma znatno se promjenio tijekom

vremena kao i potražnja za tim proizvodom. Zajedno s razvojem turizma specijalnih

interesa, zdravstveni turizam također je evoluirao u nekoliko osnovnih pojmova

pružanja zdravstvene usluge, uz potporu mnogih proizvoda koji su dizajnirani za svaku

usku skupinu potrošača (Kesar, Rimac, 2011, str. 113).

Starenje populacije, rastuća razina stresa u poslovnom okruženju, smanjenje potpora

državnih zdravstvenih osiguranja te pojačana svijest i briga o zdravlju ključni su faktori

koji utječu na eksponencijalni rast zdravstvenog turizma po stopi od 20% do 30%

godišnje na globalnoj razini. Procjenjuje se da je oko 15% u Europi danas generiranih

putovanja motivirano zdravstvenim razlozima, pri čemu Njemačka, zatim Francuska,

Nizozemska, Velika Britanija i Austrija predstavljaju najvažnija emitivna tržišta. No,

činjenica je da je potražnja za uslugama zdravstvenog turizma i bitno veća s obzirom da

je riječ o proizvodu koji se sve češće javlja kao komplement u sklopu cijelog niza

drugim motivima poticanih putovanja od „sunca i mora“ do „poslovnog turizma“. Iako

najveći segment potražnje za zdravstvenim turizmom čini populacija srednje i starije

dobi (45+) i to posebice žene, zanimanje za zdravstveno odmorišnom ponudom raste i

među pripadnicima, naročito parovima, mlađih ‘X’ i ‘Y’ generacija. Obuhvaćajući

različite dobne skupine, potražnja je danas također obrazovno i platežno sve

heterogenija. Općenito govoreći, danas dolazi i do pomaka od pasivnih ka aktivno

13

uključenim kupcima, odnosno sve se manje traže usluge relaksacije i one koje smjeraju

„razmaziti“ gosta u korist učenja i stjecanja znanja o kvalitetnijem stilu života koja je

moguće primijeniti i kod kuće. Segment posjetitelja koji koriste usluge zdravstvenog

turizma moguće je podijeliti u manje niše ovisno o mjeri u kojoj je njihovo putovanje

motivirano zdravljem: „intenzivni korisnici“ koji putuju radi obavljanja manjeg

medicinskog zahvata (zahtijevaju specijalizirane ustanove u blizini hotela i oporavku

prilagođene usluge hotela); „zahtjevni korisnici“ koji žele unaprijediti zdravlje (očekuju

vrhunsku medicinski utemeljenu ponudu vježbanja, masaža, prehrane, radionica i sl. u

specijaliziranim centrima u sklopu ili uz hotel); ‘povremeni korisnici’ koji se žele

osjećati bolje (zainteresirani za korištenje „hardware-a“ u centru poput bazena, sauna,

sprava); „rekreativci“ koji koriste bazene i sportsku ponudu u svrhu rekreacije.

Putovanja se pretežito odvijaju tijekom proljeća, jeseni i zime (Ivandić, et al, 2011, str.

35).

U posljednjih pet godina broj turističkih putovanja Nijemaca u wellness i spa resorte i

hotele porastao za čak 30 posto, dok je istodobno za čak 18 posto pao broj broj

njemačkih klijenata u lječilišnim toplicama u inozemstvu, pokazalo je istraživanje

World Travel Monitora, analitičke službe najvećeg svjetskog turističkog sajma ITB

Berlin koja cijele godine prati globalna turistička kretanja i trendove. S ukupno 3,3

milijuna inozemnih putovanja kako bi se uživalo u blagodatima zdravstvenog turizma,

što je oko 4,6 posto od ukupnog broja inozemnih putovanja njemačkih građana, Nijemci

su znatno više od svojih europskih susjeda zainteresirani za takav vid turizma. Za

usporedbu, čitava Europa realizirala je u prošloj godini 9,4 milijuna putovanja u

zdravstvenom turizmu, što je 2,4 posto od ukupnog broja putovanja u inozemstvo.

Doduše, u cijeloj Europi sve je više putnika koji na svom putovanju žele nešto napraviti

za poboljšanje zdravlja jer su takva putovanja porasla za 38 posto, pokazalo je

istraživanje. Martin Buck, direktor Centra za putovanja i logistiku ITB Berlina ističe da

je sve veći interes za zdravstveni turizam velika šansa za organizatore putovanja, hotele

i destinacije za širenje poslovanja i povećanje prihoda od zdravstvenog i medicinskog

turizma. Osim Nijemaca, velik interes za zdravstveni turizam pokazuju Rusi, Francuska

je treće emitivno tržište zdravstvenih turista po veličini, a Nizozemci dijele treće mjesto

po korištenju usluga medicinskog turizma. Najpopularnija destinacija za zdravstveni

14

turizam za njemačke goste je Španjolska, slijede Italija i Austrija, a lideri medicinskog

turizma ne samo za Nijemce nego za sve građane Europske unije u Mađarska, Poljska,

Češka te upravo Njemačka. Iako zbog prirodnih resursa i pojedinačnih privatnih

investicija u zdravstvenom turizmu Hrvatska u toj niši ima velik potencijal, Hrvatska se

za sad nije našla ni na jednom popisu World Travel Monitora. Prema nekim podacima,

u ukupnom turističkom prihodu Hrvatske zdravstveni turizam zauzima manje od jedan

posto. Obzirom da je Njemačka glavno emitivno tržište podatak da Nijemci traže tu

vrstu usluge trebao bi biti zanimljiv hrvatskim turističkim djelatnicima (Poslovni

dnevnik, 1.6.2013.).

Zdravstvo i zdravstveni turizam postaju okosnica europskog turizma sa tendencijom

porasta u Hrvatskoj. No, da bi se došlo do visokog stupnja razvoja zdravstvenog

turizma, vrlo je bitna europska kohezijska politika u području zdravstva. O tome je riječ

u sljedećem dijelu.

2.2. Europska kohezijska politika na području zdravstva

Od osnivanja Europske zajednice za ugljen i čelik, u Europi postoje značajni napori u

cilju produbljivanja ekonomske integracije. Ugovorom iz Rima 1957. godine

uspostavljeno je zajedničko tržište i princip supsidijarnosti. Što se tiče zdravstvene

zaštite, članak 152 (5) Ugovora iz Rima navodi da akcije zajednice u području javnog

zdravstva moraju u potpunosti poštivati odgovornosti zemalja članica za organizaciju i

pružanje zdravstvenih usluga. Ugovorom iz Maastrichta europske zemlje uspostavile su

dodatne sfere za zajedničke europske akcije na međudržavnoj osnovi te je

pretpostavljena veća ulogu EU-a u razvoju zdravstvene politike Europe. Članak 129

toga Ugovora dao je mandat EU-u za ohrabrivanje suradnje među zemljama članicama

te ako je potrebno, davanje potpore njihovim akcijama što se tiče javnog zdravstva.

Dodatno, članak 129 daje EU-u moć trošenja novca na europskoj razini na zdravstvene

projekte, ali zabranjuje donošenje zakona u smislu harmoniziranja mjera javnog

zdravstva u zemljama članicama (Vlada Republike Hrvatske, 2012, str. 344).

Kasnije, 1997. godine Ugovorom iz Amsterdama, člankom 152 potvrđuje se afirmativna

odgovornost EU-a kako bi se osigurala visoka razina zaštite ljudskog zdravlja u

15

definiciji i implementaciji svih politika i aktivnosti te suradnje sa zemljama članicama

kako bi se poboljšalo javno zdravstvo, spriječile bolesti i smanjili izvori opasnosti po

ljudsko zdravlje. Nadalje, Ugovor iz Amsterdama ističe potrebu razvoja zdravstvene

politike na nadnacionalnoj razini EU-a.

Strategija Europske komisije iz područja zdravstva poznata pod nazivom „Zajedno za

zdravlje“ (engl. Together for health: A Strategic Approach for the EU 2008-2013) ima

za cilj povećati sigurnost pacijenata, blagostanje i solidarnost građana te poticati znanje

i širenje informacija o zdravlju. Strategija naglašava važnost razvoja takvog sustava

zdravstva koji će se temeljiti na zajedničkim vrijednostima i načelima, smanjivati

nejednakosti, koji će uz politiku zdravstvene zaštite uključiti i ostale povezane politike

kao što su politika zaštite okoliša, politika poticaja istraživanja i razvoja, politika

regionalne suradnje, politika lijekova i druge politike te kojim će se naglasiti potreba

jačanja glasa EU-a na globalnoj razini kroz suradnju s međunarodnim organizacijama.

U skladu s navedenim, ključna načela na kojima se treba temeljiti zdravstveni sustav i

šira strategija zdravstva uključuju (Vlada Republike Hrvatske, 2012, str. 345):

strategija temeljena na zajedničkim vrijednostima

isticanje zdravlja kao najvećeg bogatstva

integracija zdravlja u sve politike

jačanje glasa EU-a na području zdravlja i zdravstva na globalnoj razini.

Nastoje se pronaći novi i održivi načini financiranja te istaknuti zdravstvo kao

prioritetno područje za ulaganja, poticati jednakost i prevenciju među građanima EU-a.

U okviru Europskog programa zdravlja za razdoblje 2008.-2013 (engl. Health

Programme 2008.-2013.) promiče se prevencija bolesti i briga o zdravlju putem

različitih inicijativa kojima se nastoji podići svijest, širiti informacije i iskustva. Za

ispunjavanje ciljeva ovog programa izdvojena su sredstva u iznosu od 321,5 milijuna

eura. Program predstavlja glavni instrument Europske komisije za provođenje strategije

na području zdravstva.

16

U studenom 2011. godine prihvaćen je prijedlog novog programa na području zdravstva

za razdoblje 2014.-2020. pod nazivom „Zdravlje za rast“ (engl. Health for Growth) koji

bi trebao nastaviti s promicanjem zdravlja kao sastavnog dijela održivog i uključivog

ekonomskog rasta, a u skladu sa širom strategijom razvoja EU-a. Novi je program

usmjeren na četiri cilja putem kojih se može pozitivno utjecati na ekonomski razvoj i

bolje zdravlje stanovništva (Vlada Republike Hrvatske, 2012, str. 345):

1. rješavanje problema manjka financijskih i ljudskih resursa te poticanje inovacija

kako bi se osigurali inovativni i održivi zdravstveni sustavi,

2. omogućavanje pristupa informacijama i medicinskoj ekspertizi unutar i izvan

nacionalnih granica kako bi se osigurao pristup boljoj i sigurnijoj zdravstvenoj

zaštiti svim građanima EU-a,

3. prepoznavanje, širenje i promicanje najboljih iskustava na području prevencije

kako bi se spriječilo širenje bolesti i promicalo dobro zdravlje i

4. razvijanje zajedničkih pristupa za bolju pripravnost i koordinaciju u hitnim

slučajevima kako bi se zaštitili građani od prekograničnih prijetnji zdravlju.

Novim se programom planira pomoći zemljama EU-a u pogledu učinkovitog

suočavanja s demografskim i ekonomskim izazovima te stvaranja okruženja u kojem se

promiču suradnja, koordinacija i inovativna rješenja za unapređenje kvalitete,

djelotvornosti i održivosti zdravstvenih sustava. Predviđeni proračun programa

„Zdravlje za rast“ jest 446 milijuna eura. U krovnoj europskoj strategiji razvoja „Europe

2020“ zdravstvo je neizravno zastupljeno kroz nekoliko različitih inicijativa. Osobito se

ističe poticanje inovacija proizašlih iz aktivnosti istraživanja i razvoja, poticanje i razvoj

telemedicine i sličnih usluga te poticanje personalizirane medicine koja bi omogućila

pacijentima bolju njegu i nadzor nad zdravljem.

Europska kohezijska politika ima za cilj smanjiti regionalne nejednakosti odobravanjem

sredstva iz strukturnih fondova. Zdravlje i sustav zdravstva su prepoznati kao važne

odrednice blagostanja i konkurentnosti te su uključeni u programe regionalnog

financiranja. Izdvojena su tri prioritetna područja ulaganja, s time da se dva odnose na

izravna i neizravna ulaganja u zdravstvo, a treće se područje odnosi na ulaganja izvan

17

zdravstvenog sektora, ali na neki način povezana s ovim sektorom. Prva dva područja

uključuju ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu, e-zdravstvo, omogućavanje pristupa

zdravstvenoj zaštiti najranjivijim skupinama, hitnu medicinu, medicinsku opremu,

zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, promociju zdravlja i prevenciju bolesti te u

obrazovanje i usavršavanje zdravstvenih djelatnika. Ostala ulaganja odnose se na

ulaganja u informacijsku tehnologiju, prekograničnu suradnju i slično. Djelotvorno

korištenje strukturnih fondova za poboljšavanje vještina i kompetencija radne snage u

zdravstvu te razvoj zdravstvene infrastrukture mogu pridonijeti poboljšanju radnih

uvjeta i rastu kvalitete zdravstvenih usluga, smanjujući zdravstvene razlike i jačajući

koheziju između zemalja članica EU-a (Vlada Republike Hrvatske, 2012, str. 347).

Programi financiranja u okviru kohezijske politike moraju pridonijeti ostvarenju ciljeva

strategije razvoja EU-a u vidu osiguravanja novih i boljih radnih mjesta; moraju biti

usklađeni s regionalnim i nacionalnim politikama i sustavom financiranja te moraju

pridonijeti ne samo ostvarivanju ciljeva regionalne politike, nego i ostvarenju ciljeva

širih regionalnih strategija. Tri su glavna fonda u okviru europske kohezijske politike od

koristi za zdravstveni sustav (Vlada Republike Hrvatske, 2012, str. 348):

Europski fond za regionalni razvoj koji je uglavnom usmjeren na financiranje

ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu i medicinsku opremu, ali može financirati

i ulagačke projekte na području energetike, ulaganja u jačanje institucionalne

infrastrukture i drugo.

Europski socijalni fond najčešće financira zdravstvene projekte povezane s

nacionalnim strateškim prioritetima kao što su: povećanje zaposlenosti,

smanjenje bolovanja, promocija zdravlja i drugo.

Kohezijski fond je jedan od strukturnih instrumenta za smanjenje regionalnih

ekonomskih i društvenih razlika između zemalja članica. Iz ovog se fonda mogu

financirati projekti koji su neizravno povezani uz sustav zdravstva, poput

projekata izgradnje cesta, projekata zaštite okoliša i slično.

U razdoblju od 2007.-2012. izdvojeno je 5 milijardi eura iz Europskog fonda za

regionalni razvoj za ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu. Iz Europskog socijalnog

18

fonda financiraju se aktivnosti vezane uz područja e-zdravstva, promociju zdravlja i

slična prioritetna područja. S ciljem usmjeravanja zemalja članica i pružanja pomoći pri

strateškom planiranju na području financiranja, a u skladu s kohezijskom politikom,

Europska je komisija pripremila Zajednički strateški okvir (engl. Common Strategic

Framework - CSF) za razdoblje 2014.-2020. Dokument se sastoji od smjernica za

planiranje financiranja koje bi trebale pridonijeti što boljem iskorištavanju raspoloživih

sredstava i maksimiziranju učinaka ulaganja (Vlada Republike Hrvatske, 2012, str.

348).

EU nema utjecaj na unutarnji sustav socijalne sigurnosti pojedine države članice te se

njezina nadležnost u području zdravstvenog osiguranja očituje isključivo kada osigurana

osoba jedne države članice koristi zdravstvenu zaštitu na području druge države članice

EU-a.

19

3. RAZVOJ I ZNAČAJ ZDRAVSTVENOG TURIZMA U EU

Europa je vodeće turističko mjesto svijeta. Pariz i London najposjećeniji su gradovi na

svijetu (s oko 15 milijuna posjetitelja godišnje), a Francuska, Španjolska, Italija i Velika

Britanija spadaju među šest najposjećenijih zemalja na svijetu. Što se tiče zarade,

odnosno međunarodnog turističkog novčanog priljeva, stanje je također slično jer pet

najvećih članica EU-a ujedno spadaju među sedam vodećih turističkih sila svijeta.

Nijemci su najveći svjetski turistički potrošači i gotovo 2/3 stanovništva običava

praznike provesti u inozemstvu, Britanci su treći, a Francuzi četvrti (Kandžija, Cvečić,

2010, str. 803). Kao što je već napomenuto, Nijemci su vodeći i u potražnji za uslugama

zdravstvenog turizma kao sve popularnijeg oblika turizma.

3.1. Determinante zdravstvenog turizma u EU

Rast potražnje za uslugama medicinskog turizma u svijetu generira prije svega kriza u

zdravstvenim sustavima razvijenih zemalja, visoke cijene zdravstvenih usluga, duge

liste čekanja, te općeprisutan trend starenja stanovništva.

Ključan čimbenik u odabiru neke destinacije, osim same cijene, je prije svega standard

medicinske usluge, visoka stručnost i opremljenost bolnica koje se bave ovakvim

uslugama te atraktivnost lokacije u turističkom smislu. Sljedeći podaci ilustriraju

današnje stanje medicinskog turizma u svijetu (Institut za međunarodne odnose, 2012,

str. 13):

Procjenjuje se rast tržišta ovih usluga od 20 do 25% godišnje zbog starenja

svjetske populacije.

U strukturi sadašnjeg ukupnog obujma medicinskog turizma, 41% otpada na

stomatološke usluge, 40% na ortopediju, kardiologiju, kardiokirurgiju i

neurokirurgiju, a 19% na estetsku kirurgiju.

Amerikanci su 2007. godine potrošili 17 milijardi dolara na zdravstvene usluge

izvan SAD-a.

20

Glavni „igrači“ na tržištu su azijske zemlje - Indija, Singapur, Tajland, Malezija

i Filipini, koji su prema procjenama u 2007. god. ostvarili prihod u iznosu od 3,4

milijarde dolara i drže 12,7% svjetskog tržišta. Predviđa se da će od

medicinskog turizma do 2013. ostvariti 8,5 milijardi USD.

U Sjevernoj Americi su to Meksiko i Kuba, u Južnoj Americi Brazil, Venezuela,

Argentina i Kolumbija, a u Africi Južnoafrička republika i Egipat.

Europski primat drže Mađarska, Poljska, Belgija, Španjolska, Švicarska.

Zamjetan je ulazak novih „igrača“ poput novih azijskih zemalja, Koreje, Kine,

Libije, Irana, zemalja karipskog područja i Južne Amerike usmjerenih

prvenstveno na tržište SAD-a.

Uočava se povezivanje službene medicine s tradicionalnim tehnikama i

metodama liječenja.

Dolazi do daljnjeg jačanja i razvoja multinacionalnih bolnica (korporacija) kao

pružatelja usluga, koje vođene troškovnom efikasnošću ulažu u razvoj usluga u

zemljama trećeg svijeta.

Sve je veći broj korisnika s novih bogatih tržišta kao što su Rusija i arapske

zemlje, koji imaju dovoljno sredstava da im cijena neće biti limitirajući faktor,

što vodi ka specijalizaciji u „ekskluzivnosti“.

Za očekivati je uključivanje osiguravajućih društava u ponudu medicinskog

turizma uz napomenu da su ograničavajući faktori rizik kontinuirane njege i

rizik odgovornosti za nestručno liječenje.

Uočava se mogućnost da čak i vlade pojedinih država zdravstvene usluge

organiziraju prema načelima outsourcinga, tj. da dio svojih zdravstvenih

proračuna potroše u trećim zemljama (Medicinski turizam).

Politike EU vezane uz zdravstveni turizam prvenstveno su vezane za medicinsku skrb

koju ljudi zapadnoeuropskih zemalja dobivaju po nižoj cijeni u istočnoeuropskim

zemljama. Početkom 2011., Europski parlament odobrio je tzv. Direktivu o

prekograničnoj o zdravstvenoj skrbi (engl. Cross-Border Healthcare Directive) koja

građanima olakšava putovanja u zemlje članice Europske unije kako bi dobili

odgovarajuću zdravstvenu skrb. Taj zakon propisuje niz pravilnika za slobodno kretanje

pacijenata, politike plaćanja i upravljanja pacijentima istovremeno podržavajući

21

zdravstvena prava građana. Pored olakšavanja pristupa specijaliziranim zdravstvenim

centrima, zakon pomaže i onima koji žive u graničnim područjima omogućavajući im

lakše putovanje i plaćanja. Tekst Direktive, međutim, izričito naglašava kako nema

namjeru poticanja zdravstvenog turizma već omogućavanja njegove dostupnosti,

sigurnosti i kvalitete kada je potrebna odnosno kada se koristi. S progresivnim

uvođenjem Europske kartice zdravstvenog osiguranja 2004. Godine, građani Europske

unije dobili su mogućnost osnovnih medicinskih tretmana u vrijeme privremenog

boravka u inozemstvu odnosno pravo na bolju kvalitetu i pravovremenost skrbi u drugoj

državi članici ukoliko ih liste čekanja prisiljavaju na alternativni tretman u inozemstvu.

Troškovi se vraćaju u skladu s tarifama koje se primjenjuju u dotičnoj državi članici.

Iako je pravo na sigurnost i kvalitetu skrbi zajamčeno nacionalnom zdravstvenom skrbi

u skladu s člankom 22.2 Uredbe Europske komisije 1408/71 (engl. EC Regulation

1408/71) te Sudom pravde, pitanje je njihove provedbe u praksi. Iskustvo pojedinih

europskih regija s velikim turističkim priljevom (npr. Regija Veneto u Italiji) pokazuje

opseg fenomena turizma što podrazumijeva akcije na različitim razinama (regionalnoj,

nacionalnoj i Europskoj) implicirajući određene zakonske, organizacijske i regulatorne

pristupe (Institut za međunarodne odnose, 2012, str. 15).

3.2. Trendovi u zdravstvenom turizmu EU

Istraživanja koja su u svom obuhvatu šira te podrazumijevaju programe općeg psiho-

fizičkog zdravlja, radio je SRI International za Global Spa Summit. Prema njihovim

podacima, na globalnoj razini klastera zdravstvenog turizma dominira segment od oko

300 milijuna wellness korisnika orijentiranih na korištenje različitih programa

prevencije, usmjerenih na unapređenje kvalitete života. Najveći dio prihoda ostvaruje se

od ponude tretmana ljepote i anti-aginga, programa zdrave prehrane, nutricionizma i

dijeta, sadržaja vezanih za usluge fitnessa, wellness ponude ili kroz sofisticirane

sadržaje kojima se istovremeno djeluje na balans uma i tijela. Vrijednost tog tržišta

procjenjuje se na gotovo $2 bilijarde. Procjenjuje se da najveću vrijednost u okviru tog

klastera imaju programi ljepote i anti-ageinga; slijedi fitness i programi za duh i tijelo;

zdrava hrana i programi mršavljenja; preventivno personalizirano zdravlje;

22

komplementarna i alternativna medicina; wellness turizam; toplice; medicinski turizam;

te wellness na radnom mjestu.

Najveće promjene na području wellnessa je doživio segment prehrane koji je od 1992.

do 2004. godine porastao za više od 300%, dok su segmenti zdravlja i ljepote porasli za

cca. 50% i segment fitnessa cca. 100%. Istraživanje TUI-ja je pokazalo da je u 2010.

godini 4,2 milijuna putovanja u Njemačkoj imalo veze sa zdravljem, od toga je 49%

bilo vezano uz medicinski wellness (prevencija), 37% uz obični wellness (razonoda),

8% uz ljepotu i 6% uz anti-aging. U Njemačkoj su 2011. provedena i istraživanja

potrošnje vezane uz putovanja čiji su rezultati pokazali da će u periodu 2011.-2013.

20,8% stanovništva Njemačke sigurno, a 48% vrlo vjerojatno ići na putovanje koje ima

veze sa zdravljem.

Europska udruga toplica (European Spas Association) iznijela je podatke o kretanju

medicinskog i zdravstvenog turizma u Europi, te predviđanja istoga do 2020. godine. Ti

podaci govore da je 2002. godine 4 milijuna ljudi putovalo iz medicinskih razloga, 0,5

milijuna zbog anti-aginga, 3,9 milijuna zbog wellnessa, te 2 milijuna zbog ljepote. U

2007. godini zbog zdravlja je putovalo 5,8 milijuna ljudi, zbog anti-aginga njih 3

milijuna, zbog wellnessa 6 milijuna (od toga 4,5 milijuna medicinski i 1,5 milijuna

pasivni) i zbog ljepote 3,8 milijuna. Povećanja su, tako, vidljiva u svakom segmentu pa

se trendovi prenose i u budućnost: predviđanja za 2020. godinu idu u smjeru povećanja

putovanja radi zdravlja 8,1 milijuna, anti-aginga 5 milijuna, wellnessa 12 milijuna (od

toga 9,5 milijuna medicinski i 2,5 milijuna pasivni) i ljepote 6 milijuna (Institut za

međunarodne odnose, 2012, str. 14).

23

4. ZDRAVSTVENI TURIZAM U REPUBLICI HRVATSKOJ

Mnogobrojni su pokušaji definiranja zdravstvenog turizma i njegovih temeljnih

postavki. Prema jednoj od najranije objavljenih definicija, zdravstveni turizam je

„granično područje medicine i turizma, u kojem gospodarski subjekti iz područja

turizma i zdravstvene ustanove organiziraju boravak turista u klimatskim i lječilišnim

mjestima prvenstveno radi prevencije oboljenja, rehabilitacije, ali i liječenja uz pomoć

prirodnih činitelja“. Organizacija boravka i načini provođenja programa zdravstvenog

turizma brojni su, ali izdvajaju se dva najčešća: stacionarni oblik zdravstvenog turizma,

koji se ekskluzivno provodi u zdravstvenim ustanovama, i poliklinički oblik

zdravstvenog turizma, koji je karakteriziran smještajemu ugostiteljsko-turističke objekte

uz primjenu medicinskih usluga u zdravstvenim ustanovama. Stimuliran zakonima

ponude i potražnje, zdravstveni turizam je izašao iz početnih okvira i sve više u sebi

uključuje raznorodne usluge, kao što su centri za masažu, klubovi i centri zdravlja,

fitnessa, morske terapije, dijetalne terapije, psihoterapije, antistres terapije, tretmana

ljepote, detoksikacijskih tretmana, sporta, rekreacije, obrazovanja vezanog uz zdravlje,

tehnika relaksacije i sl. Tako je nastao i termin wellness turizma, koji predstavlja skup

postupaka za postizanje tjelesne i duhovne dobrobiti, a provodi se u posebno

koncipiranim turističko- ugostiteljskim objektima, čiji je broj i u Hrvatskoj sve veći

(Bagat, Sekelj-Kauzlarić, 2004, str. 121).

4.1. Značenje zdravstvenog turizma i mogućnosti njegovog razvoja u

Hrvatskoj

S obzirom na konstantno opadajuću kvalitetu suvremenog života uzrokovanu stresom i

zagađenjem, zdravstveni turizam poprima sve značajniju ulogu u revitalizaciji

psihofizičkih sposobnosti čovjeka. U lječilištima se nudi uravnotežena prehrana,

isključenost od buke i zagađenja zraka, tjelovježbe, društveni i duhovni programi.

Zdravstvena kultura modernog društva podrazumijeva postojanje složenog sustava s

nizom zdravstvenih institucija koje se između ostalog bave i određivanjem načina

korištenja slobodnog vremena ili pak liječenja kroz aktivni vid rekreacije koja je sve

značajniji dio turističkih sadržaja. Nivo zdravstvene kulture određuje kvantitetu

24

turističkih kretanja, njegove prostorne dimenzije, vremensku distribuciju pa čak i sam

vid turističke aktivnosti, vrstu smještajnog kapaciteta i način korištenja prirodnih i

drugih ljekovitih faktora. Tako se zdravstveni turizam, kao selektivni oblik turizma u

sve većoj ekspanziji, locira u širokoj lepezi, od rekreativnih oblika wellness turizma do

bolničkog turizma u organizaciji ugostiteljskih tvrtki, odnosno zdravstvenih ustanova

koje pružaju zdravstveno turističke usluge. Značenje zdravstvenog turizma tim je veće

ako se spoznaju aktualni europski trendovi gdje više od 10% klijenata putuje na različite

zdravstvene tretmane u inozemstvo.

Razvijene europske turističke zemlje, uključujući i mediteranske, imaju bogato gotovo

dvostoljetno iskustvo u korištenju prirodnih čimbenika, a posebice u topličnim,

talasoterapeutskim i balneoterapeutskim centrima koji su namijenjeni pretežito

domaćim klijentima u okviru sustava zdravstvenog i socijalnog osiguranja, ali sve više i

inozemnoj potražnji. Prema podacima iz literature, od više od tisuću toplica, odnosno

hidrotermalnih mjesta diljem Europe, gotovo jedna trećina locirana je u Njemačkoj,

10% u Francuskoj, a značajan broj postoji u Italiji, Austriji te Švicarskoj koji danas čine

značajan segment turističke ponude u obliku zdravstvenog turizma. Hrvatska obiluje

prirodnim resursima koji predstavljaju veliki potencijal za razvitak zdravstvenog

turizma na moru i u kontinentalnom djelu. Prema dosad publiciranim podacima, u

Hrvatskoj postoji 222 lokaliteta s povoljnim potencijalnim uvjetima za razvoj

zdravstvenog turizma, od kojih je tek 10% u eksploataciji u okviru 18 organiziranih

lječilišnih centara. Kao i druge mediteranske zemlje, tako je i Hrvatsku zahvatio val

wellness centara koji nude medicinske i druge tretmane za njegu i čuvanje zdravlja pa se

2005. godine čak 80 hrvatskih hotela deklariralo kao wellness hoteli.

25

Grafikon 3. Smještajni kapaciteti u turizmu, sobe, 2007.-2011.

Izvor: Državni zavod za statistiku, Statistički ljetopis 2012.

Prema gornjem grafikonu smještajni kapaciteti naglo su pali 2010. godine što je između

ostalog uzrokovala ekonomska kriza. Unatoč većem broju turističkih posjeta iste

godine, smještajni kapaciteti nisu pratili taj trend. 2011. godine broj soba za turistički

smještaj ponovo je u porastu što nužno ne obilježava i pozitivniju turističku sezonu. Što

se tiče smještajnih kapaciteta u zdravstvenom turizmu, situacija je nešto drugačija.

Grafikon 4. Smještajni kapaciteti u zdravstvenom turizmu, 2007.-2011.

Izvor: Državni zavod za statistiku, Statistički ljetopis 2012.

26

U odnosu na ukupan broj smještajnih kapaciteta u turizmu, smještajni kapacitet

zdravstvenog turizma izuzetno je nizak. Ponuda zdravstvenog turizma temelji se na

prirodnim lječilišnim činiteljima koji su poveznica različitih oblika medicinskih,

preventivnih i wellness programa prilagođenih potrebama pojedinih skupina turista. U

ovom segmentu turističke ponude Hrvatska nudi oko 1 345 soba odnosno 6 000 postelja

u 18 lječilišnih ustanova. Broj turista i noćenja iz godinu u godinu raste. Godine 2007.,

prema podacima DZS, lječilišta su posjetila 38 904 turista ili 41% više nego prethodne

godine, a ostvareno je 278 397 noćenja, što je 32% više nego prethodne godine. Od

ukupnog broja turista 2007. godine 18 680 (ili 48%) bili su strani turisti, a ostvarili su

120 296 noćenja ili 38% više nego u istom razdoblju prošle godine. U isto vrijeme broj

domaćih turista je bio 20 224 ili 42% više nego prethodne godine, a ostvarili su 158 101

noćenja ili 28% više nego u istom razdoblju prethodne godine. Prema anketama u

kontinentalnim je lječilištima više od 90% domaćih turista, a u morskim lječilištima,

ovisno o lječilištu, udio stranih turista kreće se od 30 do 45%, a prosječni boravak

turista u lječilištima – prema podacima DZS - je 14 dana. U prvih devet mjeseci 2008.

godine, broj dolazaka domaćih turista u hrvatska lječilišta je porastao na 16 629 u

odnosu na 15 668 u prvih devet mjeseci u 2007. godini s indeksom od 106. Broj

dolazaka stranih turista je 13 485 te je ukupno bilo 30 114 dolazaka u hrvatska lječilišta

od siječnja do rujna 2008. godine (Hrvatska gospodarska komora, 2009, str. 8). Rast

broja turista u zdravstvenom turizmu u skladu je s rastom broja smještajnih kapaciteta

do 2010. godine. Broj soba u lječilištima u padu je 2010. godine kao i u ukupnom

smještajnom kapacitetu u turizmu, iz već navedenih razloga. Godine 2010., prema

podacima DZS, lječilišta su posjetila 27 788 turista ili 4% manje nego prethodne

godine, a ostvareno je 197 375 noćenja, što je 7% manje nego prethodne godine. Od

ukupnog broja turista 2010. godine 12 963 bili su strani turisti, a ostvarili su 79 463

noćenja ili 5% više nego u istom razdoblju prošle godine. U isto vrijeme broj domaćih

turista je bio 14 825 ili 11% manje nego prethodne godine, a ostvarili su 117 912

noćenja ili 15% manje nego u istom razdoblju 2009. godine (Hrvatska gospodarska

komora, 2011, str. 10). Dok u 2011. godini ukupni smještajni kapacitet raste, u

lječilištima dolazi do blagog pada što upućuje na nužnost bolje promidžbe i unapređenja

zdravstvenog turizma u Hrvatskoj, odnosno efikasnijeg iskorištavanja izuzetno velikog

potencijala koji već postoji.

27

Grafikon 5. Devizni prihod od međunarodnog turizma u RH, u milijunima eura, 1999.-

2010.

Izvor: Hrvatska gospodarska komora, Turistički promet u Hrvatskoj, brošura, 2011., str.

7, preuzeto 1.6.2013., http://www.hgk.hr/wp-

content/files_mf/Brosura_Turizam_2008%202011.pdf

Prema gornjem grafikonu devizni prihod od turizma u konstantnom je rastu sve do

2009. godine kad je zabilježen pad prihoda i nastavlja padati i u 2010. godini. Prikazano

je u skladu i sa padom broja turista a tako i smještajnih kapaciteta u turizmu i

zdravstvenom turizmu. Devizni prihod od turizma u uskoj je vezi i s brojem noćenja pa

se tako može procjeniti da je devizni prihod od zdravstvenog turizma u padu od 2008.

godine, u skladu s padom broja noćenja u zdravstvenom turizmu (sljedeći grafikon).

Tržište zdravstvenog turizma bilježi rast od 20 do 25 % godišnje što ga svrstava u

izrazito profitabilnu djelatnost te potencijal. U ovom se turističkom segmentu u

Hrvatskoj ostvaruje oko 200 000 noćenja (Grafikon 6.), dok susjedna Slovenija

ostvaruje više od tri milijuna noćenja. U Hrvatskoj postoje značajne komparativne

prednosti koje se sada polako pretvaraju u konkurentske. Hrvatska je zemlja s iznimno

bogatim prirodnim resursima za razvoj zdravstvenog turizma, od klimatskih do morskih

i topličkih te ima dugu tradiciju zdravstveno – turističke ponude. Istraživanja ukazuju da

u našoj zemlji postoje svi relevantni prirodni i kadrovski resursi (prosječna ocjena 5,6

28

od 7), da imamo i bogatu tradiciju, ali da ove mogućnosti nisu ni izdaleka iskorištene,

jer je zdravstveno-turistička ponuda veoma loše rangirana (ocjena 3,3).

Grafikon 6. Noćenja turista u segmentu zdravstvenog turizma, 2007.-2011.

Izvor: Državni zavod za statistiku, Statistički ljetopis 2012.

Grafikon prikazuje pad noćenja u zdravstvenom turizmu što je sukladno i smanjenju

smještajnog kapaciteta u zdravstvenom turizmu.

29

Grafikon 7. Ukupni broj noćenja u turizmu u RH, 2007.-2011.

Izvor: Hrvatska gospodarska komora, Turistički promet u Hrvatskoj, brošura, 2011., str.

3, preuzeto 1.6.2013., http://www.hgk.hr/wp-

content/files_mf/Brosura_Turizam_2008%202011.pdf

Gornji grafikon prikazuje ukupan broj noćenja u cjelokupnom turizmu koji oscilira iz

godine u godinu kroz promatrano razdoblje. U odnosu na zdravstveni turizam,

posljednjih godina, od 2009. na dalje, ukupan broj noćenja u cjelokupnom turizmu je u

porastu, a od 2010. godine to je u skladu i s porastom smještajnih kapaciteta u turizmu.

Smanjeni brojnoćenja u zdravstvenom turizmu u skladu je i sa smanjenim brojem

smještajnih kapaciteta u zdravstvenom turizmu. Kako su smještajni kapaciteti, broj

noćenja te devizni prihodi od turizma te zdravstvenog turizma usko povezani, može se

zaključiti kako je u Hrvatskoj zdravstveni turizam unatoč povoljnim uvjetima za razvoj

i konkurentnost, zapravo zanemaren i kako bi se adekvatnim iskorištavanjem velikog

potencijala moglo učiniti mnogo u svrhu porasta smještaja, broja noćenja a time i

deviznog prihoda. Promicanje zdravstvenog turizma moglo bi ozdraviti gospodarstvo.

Da je ulaganje u zdravstveni turizam i ekonomski isplativo dokazuje podatak da se u

okviru globalnog klastera zdravstvenog turizma godišnje ostvaruje oko 2 milijarde

dolara i to najviše od pružanja tretmana ljepote i anti-aginga (35%), fitnessa i tretmana

za um i tijelo (24%), programa zdrave prehrane, nutricionizma i dijeta (14%), dok su

30

prihodi od medicinskog turizma još uvijek relativno niski (2,5%) (Poslovni savjetnik,

1.6.2013).

Kao što je već navedeno, zdravstveni turizam u Hrvatskoj pruža vrlo raznoliku ponudu

u morskim (talasoterapijskim) i topličkim lječilištima, te vrhunsku ponudu wellness

usluga, kao dio hotelskih sadržaja, ili u okviru samostalnih wellness centara pri

hotelima te samostalno organiziranih wellnessa. U ponudi su uređena lječilišta na bazi

ljekovitih mineralnih i termalnih izvora. U okolici Zagreba su: Tuheljske toplice,

Krapinske toplice, Stubičke toplice, Varaždinske toplice, Ivanić grad (Naftalan) i

Topusko i Sveti Martin na Muri u Međimurju. Na prostoru Slavonije su Daruvar, Lipik i

Bizovac, a u primorju Vela Luka, Šibenik, Duga Uvala i Istarske toplice.

Thalassotherapia djeluje u Opatiji, Crikvenici, Velom Lošinji, Hvaru i Makarskoj.

Hrvatska je zemlja u kojoj turizam čini jednu od najdominantnijih gospodarskih grana.

Njena bogata i raznolika turistička ponuda obuhvaća brojne specifične oblike turizma

poput kulturnog, ekološkog, vjerskog, sportsko rekreacijskog, nautičkog,

gastronomskog, ali i zdravstvenog. Zdravstveni turizam teško je definirati zbog

raznorodnosti usluga koje obuhvaća. On predstavlja skup svih usluga i aktivnosti koje

se tiču zdravlja, od wellness i spa tretmana, preko stručnog i kontroliranog liječenja

prirodnim ljekovitim tvarima pa sve do usluga, jednostavnijih i kompleksnijih, s

područja stomatologije, ortopedije, plastične kirurgije itd. A ova cjelokupna zdravstvena

ponuda može biti glavni cilj ili popratni sadržaj putovanja u Hrvatsku.

Hrvatska se može pohvaliti izuzetno očuvanim prirodnim potencijalima, poput

kvalitetnog zraka, bujne i raznolike vegatacije, mora, termalnih voda, ljekovitog blata,

koji u kombinaciji s blagom klimom i sunčevom svjetlošću pružaju blagotvoran učinak

na zdravlje. Spomenuta su obilježja bila prepoznata još krajem davnog 19. stoljeća,

otkada seže dugogodišnja tradicija zdravstvenog turizma u Hrvatskoj. Naime, već tada

su primjerice utemeljena lječilišta u Crikvenici, Velom Lošinju, Opatiji i Rovinju.

Nadalje, Hrvatska se ističe kvalitetom svojih medicinskih usluga i stručnog kadra. Ako

se tome pridoda moderna opremljenost te pristupačnost cijena, ne treba čuditi što sve

31

veći broj stranih turista svoj odmor u Hrvatskoj koristi i za zadovoljenje određenih

medicinskih potreba.

Pokretač zdravstvenog turizma leži u današnjem načinu života. Ubrzan i stresan životni

ritam, ekološka zagađenja i nezdrava prehrana naša su svakodnevica. U tim uvjetima

sve je veći zahtjev da suvremeni čovjek svoje slobodno vrijeme i putovanja iskoristi i za

unaprjeđenje svog zdravlja u najširem smislu. Kao dobar primjer navedenog jest

potražnja za sadržajima koja uključuju wellness i spa tretmane, a koja je u stalnom

porastu. Hrvatska prati svjetske trendove rasta potražnje za ovom vrstom odmora, stoga

njeni hotelski i ini sadržaji sve više uključuju korištenje wellness centara, centara za

masažu, morskih i dijetalnih terapija, antistres terapija, detoksikacijskih tretmana,

tretmana ljepote.

Dvije su destinacije koje se svakako preporučuju kada je riječ o zdravstvenom turizmu.

Prva je Lošinj, otok u Kvarnerskom zaljevu, koji nudi blagost svoje mikroklime,

bistrinu i kvalitetu morskog plavetnila i ljekovitost svoje flore, a upravo učinak

navedenih elemenata zaokupio je pažnju svjetske javnosti, te su prije više od stotinu

godina Mali i Veli Lošinj proglašeni klimatskim lječilištima i oporavilištima. U Velom

Lošinju danas djeluje lječilište za bolesti dišnih organa i kože, a nalazi se izvan gradske

jezgre, zaklonjen perivojem egzotičnog mediteranskog bilja, kroz koji vijugaju uređene

šetnice.

Druga destinacija je gradić Crikvenica, gdje se davne 1895. radi vrlo povoljnih

klimatskih uvjeta osnovala ustanova, danas specijalizirana bolnica za respiratorne

bolesti. Ona je preteča današnje talasoterapije, gdje se radi o efikasnim učincima koji se

postižu korištenjem morske vode, primorskog zraka i raznih tvari podrijetlom iz mora,

kao npr. morskih algi koje obiluju hranjivim tvarima. Hrvatska, po svemu navedenom,

ima zavidno dugo iskustvo primjene talasoterapije, pa osim u Crikvenici, lječilišta koja

koriste talasoterapiju, a također s tradicijom iz tog perioda, mogu se naći i u Opatiji,

Rovinju i Velom Lošinju.

32

Opuštati se u Crikvenici može i u novorenoviranom Hotelu Therapia. Zgrada ovog

hotela također je izgrađena u doba Austro – Ugarske, krajem 19. Stoljeća, u prekrasnom

arhitektonskom Jundgenstilu. Zgrada je već tada imala uređen dio za hidroterapiju. Ovaj

hotel s 4 zvijezdice u svojoj ponudi posjeduje neizostavni wellness u kojem je moguće

uživati uz najkvalitetnije vrste masaža, aromaterapija ili pak tretmana ljepote. Među

njima mogu se odabrati i cjeloviti tretmani lica i tijela na osnovi morske vode, soli i

algi.

Još je mnogo destinacija koje Hrvatska nudi. U raznolikosti njenih gotovo

transcedentalnih prirodnih ljepota i sinergijskom djelovanju sunca, ljekovitih voda,

opojnih mirisa i neodoljivih okusa, svaki dio bića doživljava svoju renesansu.

4.2. Vrste zdravstvenog turizma u RH

Zdravlje, odmor i rekreacija temeljni su motivi turizma, a istovremeno, u sustavu

turističkog kretanja nužna je zdravstvena zaštita turista. Zdravlje turista u osnovi je

interakcija turističke populacije (masovnost, mobilnost, sezonalnost, regionalna

ekspanzija, grupiranje u kratkom vremenu i na ograničenom prostoru…), turističkog

ambijenta i okoliša, s mogućnostima i raznovrsnošću usluga koje nudi ili može ponuditi

zdravstveni sustav. Oblici interferencije pojmova i koncepata turizma i

zdravlja/odmora/rekreacije su turistička medicina (medicina turizma) i zdravstveni

turizam.

Turistička medicina (medicina turizma) multidisciplinaran je i kompleksan pristup

turistu u postupku zaštite i unapređenja njegova zdravlja za vrijeme putovanja i boravka

u odredištu, a koji se oslanja na gotovo sve grane medicine. Uključuje izobrazbu,

promociju zdravlja, prevenciju bolesti i zaštitu okoliša, sve usmjereno na izbjegavanje

ili reduciranje zdravstvenih rizika. Većina ovih rizika može se izbjeći ili znatno

reducirati odgovarajućom izobrazbom, promocijom zdravlja, prevencijom bolesti te

zaštitom okoliša, a realizira se kroz sustav medicinskog savjetovanja u području

očuvanja i unapređenja zdravlja prije, za vrijeme i nakon samog putovanja i odmora

turista.

33

Zdravstveni turizam je turizam povezan s putovanjem u lječilišta ili druge destinacije

čija je primarna svrha poboljšanje fizičkog stanja turista, kroz režim fizičkog vježbanja i

terapije te kontrolu prehrambenih i medicinskih usluga relevantnih za održavanje

zdravlja. Vrste zdravstvenog turizma su medicinski turizam, lječilišni turizam i

wellness.

Medicinski turizam podrazumijeva putovanje u druga odredišta radi ostvarivanja

zdravstvene zaštite (radi parcijalnih kirurških zahvata, stomatoloških, kozmetičkih,

psihijatrijskih i alternativnih tretmana, a sve uz pripadajuće usluge njege i oporavka).

Primarna motivacija putovanja na medicinske tretmane je da se uz niže troškove dobije

vrhunska zdravstvena usluga na drugoj destinaciji, nemogućnost da se takvi tretmani

realiziraju u vlastitoj zemlji ili brža realizacija zahvata.

Lječilišni turizam jedan je od najstarijih oblika zdravstvenog turizma, u okviru kojega se

stručno i kontrolirano koriste prirodni ljekoviti činitelji i postupci fizikalne terapije u

cilju očuvanja i unapređenja zdravlja te poboljšanja vrsnoće života. Naglasak je na

revitalizaciji psiho-fizičkih sposobnosti čovjeka u okviru klimatskih, morskih i topličkih

destinacija. U lječilištima se nude kure, posebni programi oporavka, uravnotežena

prehrana i drugi sadržaji.

Wellness podrazumijeva aktivan i odgovoran pristup (gostu) u cilju postizanja tjelesne i

duhovne ravnoteže. U literaturi se nalaze prijedlozi za kategorizaciju šarolikih wellness

usluga, od jednostavnih do medicinskog wellnessa. Prema definiciji Udruge za

medicinski turizam , medicinski wellness je organizirano provođenje zdravstveno-

preventivnih i kurativnih programa uz multidisciplinarni tim koji uključuje liječnika,

nutricionista, kineziologa, psihologa, fizioterapeuta te spa i wellness terapeuta, u svrhu

prevencije bolesti te očuvanja i unapređenja zdravlja. Metode i postupci medicinskog

wellnessa uključuju metode integralne (službene, komplementarne i tradicionalne)

medicine (One Croatia, 1.6.2013.).

34

Wellness postaje, u zadnjih dvadesetak godina, jedna od najtraženijih ponuda u turizmu.

Moglo bi se reći da wellness predstavlja odgovor na želje ljudi budući da je to pokret

koji nudi pozitivan način života te sjedinjuje niz aktivnosti usmjerenih održavanju i

unapređenju ljudskog zdravlja. Wellness se bazira na potrebama ljudi za aktivnim

odmorom, relaksacijom, zdravom hranom, njegom i ljepotom, obnovom intelektualnih i

radnih sposobnosti te osobnim razvojem svakog čovjeka. Wellness igra značajnu ulogu

u turizmu, kroz različite sadržaje dolazi do obogaćivanja turističke ponude. Razvojna

dinamika wellnessa rezultat je načina života koji je zaprijetio integritetu čovjeka

izloženog brojnim negativnim utjecajima. Ubrzani životni tempo, nedovoljno kretanje,

ekološko zagađenje, a posebno izloženost stresu ugrozilo je psihičko i fizičko zdravlje.

Izlaz se traži u sadržajima slobodnog vremena, pri čemu je wellness „odgovor“ na

aktualne potrebe modernog turista. U suvremenom turizmu razvio se pojam wellness

turizam koji se definira kao “putovanja s intencijom ostvarivanja ravnoteže i harmonije

mentalnih, emocionalnih, fizičkih i duhovnih vrijednosti čovjeka.“

Hrvatska turistička ponuda ozbiljnije je prepoznala tek prije nekoliko godina inozemni

trend i potražnju za wellness sadržajima te wellness danas predstavlja novi oblik

turizma. Javlja se kao oblik zdravstveno preventivnog turizma koji sofisticirano djeluje

na unapređenje zdravlja turista i to u hotelima više kategorije dok u razvijenim

turističkim zemljama ima vodeću ulogu u turizmu. Hrvatske termalne destinacije nisu

kao drugdje postale okosnica wellness turizma već su izgubile atraktivnost zbog

nedostatka ulaganja u sadržaje. Naspram termalnih destinacija, hoteli su prepoznali

potencijal wellnessa, odnosno mogućnost boljeg iskorištavanja svojih kapaciteta kroz

cijelu godinu, a ujedno su i obogatili turističku ponudu. U Hrvatskoj je tržište wellness

usluga nesređeno. Wellness se koristi vrlo široko i nedefinirano. Doživljava se kao trend

i kao nešto što donosi profit. Stoga su nastali mnogi centri koji su se sami prozvali

wellness centrima bez obzira na činjenicu da ne ispunjavaju određene kriterije. U cilju

razvoja kvalitetne wellness ponude Hrvatska gospodarska komora započela je izradu

smjernica razvoja strategije i standarda hrvatskog wellnessa. Osnovana je Strukovna

grupacija wellness čiji se broj članova neprestano mijenja, odnosno raste. Grupacija je

pokrenula osnivanje marke “Hrvatski wellness” gdje će članstvo biti uvjetovano

poštivanjem wellness standarda kvalitete što bi trebalo stabilizirati wellness kao

35

pokretačku snagu budućeg rasta turizma. Marka „Hrvatski wellness“ trenutno je u

postupku registracije (Gračanin, 2007, str. 6).

Potencijali „Hrvatskog wellnessa“ su prirodni činitelji: aromaterapije, ekstrakti morske

flore, autohtona esencijalna ulja i ekstrakti autohtonih ljekovitih bilja, ljekovite vode te

autohtona zdrava hrana, u kombinaciji s jedinstvenim wellness terapijama

inspiriranim morem i klimom.

4.3. Razvoj zdravstvenog turizma u RH

Svi aspekti složenih interakcija zdravlja i turizma u njihovoj povijesnoj evoluciji mogu

se promatrati i kroz turističku percepciju hrvatskog, a posebice jadranskog prostora. U

samim počecima svjetskih turističkih kretanja, upoznavanje iznimnih klimatskih

pogodnosti pomoglo je promicanju hvarskog turizma pa je 1868. godine utemeljeno

Higijeničko društvo Hvar, prvo turističko društvo u Europi. Turističke destinacije iz 19.

i 20. stoljeća najčešće su prirodna lječilišta vezana uz današnji pojam zdravstvenog

turizma, tj. uz pojam oporavka organizma, odnosno liječenja. Korisnici lječilišnih

odnosno turističkih usluga u to vrijeme su većinom bili stranci iz razvijenijih europskih

zemalja čija razina zdravstvene i opće kulture pretpostavlja poznavanje prirodnih

čimbenika kao značajnih činitelja u očuvanju zdravlja. Godine 1889. Austrijska je vlada

Opatiju službeno proglasila prvim morskim klimatskim lječilištem na Jadranu.

Thalasotherapia Opatija, specijalna bolnica za rehabilitaciju bolesti srca, pluća i

reumatizma, osnovana je 1957. godine. Od 1993. kao Ustanova je u vlasništvu

Primorsko-goranske županije. Rješenjem Ministarstva zdravstva, 1998. godine

Ustanova dobiva status nacionalnog Referentnog centra za zdravstveni turizam i

medicinski programirani odmor, u čijem je programu rada na prvom mjestu stavljena

aktivna uloga u donošenju propisa za reguliranje zdravstveno-turističke ponude kao i

donošenje kriterija za kategorizaciju turističkih destinacija i poslovnih sustava za

Republiku Hrvatsku. Osim Referentnog centra za zdravstveni turizam i medicinski

programirani odmor, treba spomenuti i tijela poput Zajednica zdravstvenog turizma pri

Hrvatskoj gospodarskoj komori te Odbor za zdravstveni turizam i prirodne ljekovite

činitelje koji je kao nasljednik zagrebačkog Balneoklimatološkog zavoda iz 1949.,

36

osnovan pri Akademiji medicinskih znanosti 1994. godine. Svoj je najveći doprinos dao

održavanjem skupova i škola na temu prirodnih ljekovitih činitelja, publikacijom čitave

biblioteke zbornika i tematskih monografija, kao i registracijom lokacija u Hrvatskoj

koje zadovoljavaju uvjete bavljenja prirodnim liječenjem.

4.4. Unapređivanje zdravstvenog turizma u RH

Danas je zdravlje u središtu nacionalnih i međunarodnih politika i strategija razvoja.

Iako je suština mnogih problema vezanih uz zdravlje i šire područje zdravstva u

današnjim uvjetima globalizacije identična onoj u prošlosti, ono što je različito jest

kontekst, odnosno okruženje. Prilikom razvijanja politika zdravstva zemlje sve više

uzimaju u obzir širi međunarodni kontekst. Došlo je do globalizacije zdravlja kao

posljedice jače suradnje na području prevencije i kontrole bolesti i prihvaćeno je

stajalište da globalizacija svjetske ekonomije utječe na razvoj globalizacije zdravlja pa

se tako razvio i novi pojam „globalnog zdravlja“. Suočavanje s problemima zdravstva

na globalnoj razini važno je s aspekta osiguravanja nacionalne sigurnosti, stvaranja

ekonomskog blagostanja i rasta te poticanja razvoja zemalja i regija. Ratovi, javni

nemiri i prirodne katastrofe predstavljaju prijetnju sigurnosti javnog zdravstva. Prisilne

migracije, gubitak doma i osnovnih uvjeta za zdrav život vode do pojave različitih

zaraza i bolesti. Globalna tržišta, globalna komunikacija i razmjena informacija,

globalna mobilnost, globalne ekološke i klimatske promjene ključni su elementi procesa

globalizacije, a koji ujedno predstavljaju i odrednice globalnog zdravlja. Posljednja dva

desetljeća obilježena su intenzivnim razvojem vanjskih politika i diplomatskih odnosa

na području zdravstva uslijed pojave različitih prijetnji zdravlju, uključujući HIV/AIDS,

tuberkulozu, pandemijske gripe i druge bolesti. Političke i ekonomske implikacije

spomenutih prijetnji učinile su nužnim izradu nacionalnih politika i međunarodno

djelovanje (Vlada Republike Hrvatske, 2012, str. 117).

U vidu svega navedenog Republika Hrvatska donijela je brojne reforme u svrhu

unapređenja zdravstvenog sustava te zdravstvenog turizma koji se razvio kao rezultat

37

globalizacijskog procesa i promjena u zdravlju stanovništva te i u dobnoj strukturi

stanovništva. Međutim, postoje i određeni problemi u segmentu unapređenja

zdravstvenog turizma u Hrvatskoj.

Hrvatsku kao destinaciju za zdravstveni turizam izdvaja to što: a) nudi jedinstvo

različitosti u ponudi resursa priobalne, otočne, nizinske i planinske Hrvatske; b)

nastavlja tradiciju povijesnih lječilišnih destinacija (klimato-, hidro-, fito-,

talasotherapije); c) raspolaže visoko kvalitetnim medicinskim osobljem nužnim u

realizaciji ciljnih programa prevencije, rehabilitacije i liječenja; d) ima visoku razinu

usluga u hotelijersko-turističkom sektoru, temeljeno na tradiciji i poštivanju

međunarodnih standarda djelatnosti i kvalitete i e) ima razvijene sve oblike i razine

obrazovanja za turizam i hotelijerstvo. Međutim, u praksi se pokazala potreba da

kadrovima u području „zdravstvenog turizma“ osiguraju relevantna znanja iz područja

zdravstva, ekonomije, turizma i kvalitete komuniciranja. U dosadašnjem sustavu

obrazovanja nije bila osigurana mogućnost da se na svim razinama obrazovanja stječu

znanja kroz koja bi kadrovi bili osposobljavani za djelatnost turizma, hotelijerstva,

medicine, zdravlja i kulture, komuniciranja, organizacije i menadžmenta. Pokretanjem

poslijediplomskog interdisciplinarnog specijalističkog studija kojeg zajednički vode

Medicinski i filozofski fakultet u Rijeci te Fakultet za menadžment u turizmu i

ugostiteljstvo u Opatiji, sve članice Sveučilišta u Rijeci, tržištu se nastoje ponuditi ona

znanja koja su u dosadašnjem obrazovanju nedostajala, a neophodna su za

unapređivanje zdravstvenog turizma u Hrvatskoj.

Osim nedostatnog obrazovanja, nepovoljna okolnost za unapređenje zdravstvenog

turizma pravno su neregulirani propisi iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o

pružanju usluga u turizmu. Neusklađenost već navedenih Zakona pojavljuje se i u

Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, koji u čl. 3 navodi da se samo lječilišta mogu baviti

pružanjem ugostiteljske usluge, a ne spominje specijalne bolnice. Nasuprot tome, Zakon

o ustanovama kaže da Ustanove mogu obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju

djelatnosti upisane u sudski registar ustanova ako se u manjem opsegu obavljaju uz

upisanu djelatnost. Nadalje, Ministarstvo turizma donijelo je Pravilnik o razvrstavanju,

kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli, iz kojeg

38

su izostavljeni svi objekti koji pružaju usluge zdravstvenog turizma, npr. specijalne

bolnice, lječilišta i wellness centri.

Imajući na umu Hrvatske resurse, a i dugogodišnju tradiciju, zdravstveni se turizam

neminovno nameće kao jedan od potencijalno ključnih proizvoda Hrvatske u

budućnosti. Stoga su ocjene njegove sadašnje konkurentske pozicije dragocjene

informacije. Institut za turizam i Hrvatska gospodarska komora u srpnju 2005. godine

objavili su izvještaj koji je za cilj imao odrediti poziciju i konkurentsku sposobnost

Hrvatskog zdravstvenog turizma u odnosu na neposredne konkurente srednjoeuropskog

destinacijskog kruga: Sloveniju, Austriju i Mađarsku. Autori studije smatraju da su

ključni čimbenici uspjeha na razini zdravstvenog turističkog kompleksa: stručnost

osoblja, kontinuirano inoviranje proizvoda, kontinuirano osuvremenjivanje opreme,

poznavanje potreba gostiju, ambijent, posebnost i ustaljena kvaliteta. Kao čimbenici

uspjeha na destinacijskoj razini izdvojeni su: odgovarajući karakter i razvojna

koncepcija destinacije, opremljenost destinacije te dokazana i poznata ljekovita svojstva

prirodnih činitelja u destinaciji. Ovo zadnje ne odnosi se na wellness, jer se wellness

centri mogu uspješno razviti i na destinacijama koje se ne odlikuju ljekovitim prirodnim

činiteljima. Kao što je i gore spomenuto, obavljanje djelatnosti zdravstvenog turizma u

Hrvatskoj još uvijek nije pravno regulirano zakonskom regulativom. Autori ove studije

smatraju da ključna ograničenja daljnjeg razvoja zdravstvenog turizma u topličkim

destinacijama proizlaze iz institucionalnog statusa specijalnih bolnica koje uslijed

postojeće pravne regulative vlasničkog statusa i tradicionalnih uvjerenja, nisu dovoljno

usmjerene na valoriziranje mogućnosti koje pruža zdravstveni turizam. U zaključku

navedene studije iz 2005. godine navodi se da kontinentalna zdravstveno turistička

ponuda tradicionalnih lječilišta Hrvatske, uz poneke izuzetke, kvalitetom zaostaje za

ponudom analiziranog konkurentskog kruga destinacija. Cijenom jeftinijih Hrvatskih

destinacija, usprkos kvaliteti prirodnih činitelja i kvaliteti raspoloživog medicinskog

kadra, a uslijed nerazriješenog institucionalnog statusa ne korespondiraju kretanjima na

konkurentskim tržištima. Hotelska wellness ponuda u primorskim destinacijama

konkurentna je i prema kriterijima kvalitete i prema kriterijima cijena u međunarodnom

okruženju. Međutim, wellness ponuda uglavnom predstavlja važan, ali samo jedan od

39

standardnih sadržaja objekata, bez osiguravanja prepoznatljivosti kao zdravstveno

turističkih objekata (Vlada Republike Hrvatske, 2012, str. 341).

Važnost razvoja zdravstvenog turizma potvrđuje se isticanjem ove djelatnosti u

dokumentu o strategiji razvoja hrvatskog zdravstva u 21. stoljeću: „Cilj je razvijati

zdravstveni turizam unutar postojećih zdravstvenih ustanova koje koriste prirodne

ljekovite činitelje. Razvijati opće turističke usluge u sklopu lječilišta i osigurati

promidžbu zdravstvenog turizma unutar opće turističke ponude Hrvatske.U suradnji

turističke i zdravstvene gospodarske djelatnosti povećati broj profitnih zdravstvenih

ustanova koje koriste prirodne ljekovite činitelje. Postojeće ustanove orijentirati u

većem omjeru na poslovanje po tržišnom principu“. Potvrdu da je Hrvatska zanimljiva

destinacija zdravstvenog turizma daje sve veći interes stranih agencija koje žele svoje

osiguranike dovesti u Hrvatsku radi provođenja kvalitetne medicinske rehabilitacije uz

uporabu prirodnih ljekovitih činitelja (Bagat, Sekelj-Kauzlarić, 2004, str. 123).

Zdravstveni turizam u Hrvatskoj je proizvod s vrlo izraženom prespektivom razvoja.

Zbog blizine velikim tržištima, prirodne ljepote i povoljne klime, sigurnosti zemlje,

duge tradicije, konkurentnih cijena i općenito dobre reputacije zdravstvenih usluga,

Hrvatska ima komparativne prednosti za razvoj zdravstvenog turizma. Proizvodi

zdravstvenog turizma danas posebno relevantni za Hrvatsku uključuju wellness turizam,

lječilišni turizam i medicinski turizam.

40

5. ZDRAVSTVENI TURIZAM U RH NAKON PRISTUPANJA

EU

Zdravstveni turizam je turizam povezan s putovanjem u lječilišta ili druge destinacije

čija je primarna svrha poboljšanje fizičkog stanja turista, kroz režim fizičkog vježbanja

i terapije te kontrolu prehrambenih i medicinskih usluga. Medicinski turizam

podrazumijeva putovanja u izvan stalnog mjesta boravka radi medicinske zaštite, uz

pripadajuće usluge njege i oporavka (parcijalni kirurški zahvati, stomatološki,

kozmetički, psihijatrijski i alternativni tretmani). Rast potražnje za uslugama

medicinskog turizma u svijetu generira prije svega kriza u zdravstvenim sustavima

razvijenih zemalja, visoke cijene zdravstvenih usluga, duge liste čekanja, te

općeprisutan trend starenja stanovništva. Ključan čimbenik u odabiru neke destinacije,

osim same cijene, je prije svega standard medicinske usluge, visoka stručnost i

opremljenost bolnica koje se bave ovakvim uslugama te atraktivnost lokacije u

turističkom smislu. Turistička atraktivnost Hrvatske, osobito njenog priobalja je

neupitna, a ono što je također neosporno jest da hrvatsko zdravstvo ima vrhunski

medicinski kadar, što predstavlja temelj konkurentske prednosti Hrvatske u pružanju

usluga u medicinskom turizmu. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, u pružanju

zdravstvenih usluga u turizmu, novost je Europska kartica zdravstvenog osiguranja

(EKZO) koja u državama članicama EU omogućava korištenje zdravstvenih usluga koje

su s medicinskog gledišta nužne, uzimajući u obzir prirodu usluga i dužinu očekivanog

boravka, a kod ugovornih pružatelja zdravstvenih usluga. Ulaskom Hrvatske u

Europsku uniju dolazi do usklađivanja regulative RH s regulativom EU, te se radi na

poboljšanju zdravstvenih usluga za turiste kao i na nastojanju da se što efikasnije

iskoriste mogućnosti koje pružaju europski fondovi u svrhu unapređenja konkurentnosti

zdravstvenog turizma.

5.1. Usklađivanje regulative Republike Hrvatske s regulativom EU

Zdravstveni sustav u Hrvatskoj reguliran je zakonskim okvirom koji uključuje tri

ključna zakona: Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o obveznom zdravstvenom

osiguranju te Zakon o zaštiti prava pacijenata. Zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj

financiraju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, županije i Grad Zagreb te

41

korisnici plaćanjem troškova prema posebnim propisima za obavljene usluge. Godine

2011. sklopljen je i novi kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog

osiguranja kojim se uređuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u

zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači Republika Hrvatska ili županija, odnosno

grad i koje obavljaju zdravstvenu djelatnost sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj

zaštiti na temelju sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.

Sadržaj kolektivnog ugovora obuhvaća pitanja poput rješavanja sporova, odluka o

štrajkovima, radnim uvjetima, zaštiti radnika te pravima, obvezama i ovlastima

sindikata i sindikalnih povjerenika. Temeljni cilj zdravstvene politike uključuje

produživanje očekivanog trajanja života i poboljšanje njegove kvalitete (Vlada

Republike Hrvatske, 2012, str. 138).

Nakon proglašenja samostalnosti 1991. godine, Hrvatska je naslijedila fragmentirani,

decentralizirani sustav zdravstvene zaštite koji se suočio s profesionalnom i

financijskom krizom. Pet godina rata (od 1991. do 1995. godine) napravilo je ogromnu

štetu procijenjenu na 37.116.679.000 USD. Oko 20.000 osoba je ubijeno ili prijavljeno

kao nestalo, a više od 30.000 ljudi je u ratu zadobilo neku vrstu invaliditeta. Krajem

1991. godine oko 11,5% stanovnika živjelo je u djelomično ili potpuno okupiranim

područjima. Značajan je bio i priljev izbjeglica iz Bosne i Hercegovine te se između

1992. i 1998. godine broj izbjeglica i osoba bez doma kretao od 430.000 do 700.000. Uz

navedeno, visoka stopa nezaposlenosti i demografska tranzicija dodatno je opterećivala

sektor zdravstvene zaštite. Neadekvatna infrastruktura, zastarjela tehnologija,

neučinkovito upravljanje, neiskorištenost osoblja i resursa doprinijele su neravnotežama

i neučinkovitostima u pružanju zdravstvene zaštite kao i visokim troškovima sustava.

Slijedom navedenog bile su potrebne reforme zdravstvenog sustava koje traju već niz

godina, a s ciljem stvaranja učinkovitog, dostupnog, kvalitetnog i pravednog sustava za

sve građane. Reformom iz 1990. godine centraliziran je prethodno decentralizirani

sustav prikupljanja sredstava i odvojeni su prethodno unificirani regionalni sustavi

upravljanja pružateljima zdravstvenih usluga od prikupljanja obveznog zdravstvenog

osiguranja. Donošenje Zakona o zdravstvu i Zakona o zdravstvenom osiguranju 1993.

godine nagovijestilo je zdravstvene reforme u narednom razdoblju. Dostupnost,

kontinuitet zaštite, uključenost i sveobuhvatnost bili su temeljni principi započete

42

reforme. Decentralizacija je postavljena kao cilj. Nadalje, 2000. godine prihvaćena je

nova strategija i plan reforme zdravstva i zdravstvenog osiguranja u Republici

Hrvatskoj. Postavljena su dva temeljna cilja: rješavanje financijskih problema

zdravstvenog sustava te reorganizacija sustava. Zakonom o zdravstvenom osiguranju

koji je stupio na snagu 1. siječnja 2002. godine smanjio se obujam besplatnih

zdravstvenih usluga i uvedeno je dopunsko zdravstveno osiguranje. S obzirom na

probleme funkcioniranja zdravstvenog sustava i nezadovoljstvo građana, novom

strategijom razvitka zdravstva iz 2006. godine ponovno se pokušala osmisliti cjelovita

vizija zdravstva, ali i riješiti postojeće financijske probleme. U novoj strategiji razvitka

zdravstva kao temeljna načela postavljena su integracija sustava zaštite, centralizacija

politika, standarda i normi, decentralizacija upravljanja i odgovornosti, informatizacija

sustava te usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a. Posljednja provedena reforma

zdravstva započela je 2008. godine, upravo u vrijeme izbijanja gospodarske krize.

Međutim, i nakon provedenih reformi postoje neučinkovitosti na strani ponude u vidu

prevelikog broja zdravstvenih ustanova koje generiraju deficit i u kojima nedostaje

stručni upravljački kadar, neprimjerenog sustava financiranja bolničke zaštite, kao i

neprikladne organizacije i financiranja sustava primarne zaštite. Potrošnja zdravstvenih

usluga i javni izdaci za zdravstvo još su uvijek visoki, a očekuje se da će trend starenja

stanovništva te različiti zdravstveni rizici dodatno povećati teret na javne financije.

Zabilježene su neravnoteže u sustavu financiranja zdravstvene potrošnje jer postoji velik

udio državnog zdravstvenog osiguranja i usporedno malen udio proračunskih sredstva

koja se izdvajaju za financiranje zdravstva. Neznatan je udio privatnih osiguravajućih

društava u financiranju troškova zdravstva. Problem neslužbenih plaćanja u zdravstvu

također predstavlja još jedan od izazova s kojim se suočava hrvatski sustav zdravstva

(Vlada Republike Hrvatske, 2012, str. 150).

Zdravstveni i medicinski turizam do sada nisu posebno definirani u hrvatskom

zakonodavstvu već se oni uklapaju u dosadašnji zakonski okvir koji se tiče velikog

broja različitih zakona iz ostalih područja, izvan zdravstvene zaštite. Riječ je o

ponajviše o sljedećim zakonima (Institut za međunarodne odnose, 2012, str. 9):

Zakon o trgovačkim društvima,

43

Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti,

Zakon o pružanju usluga u turizmu,

Zakon o radu,

Zakon o obrtu,

Zakon o zaštiti potrošača,

Zakon o porezu na dobit,

Zakon o porezu na dohodak,kao i

Zakon o obveznim odnosima.

U tom smislu ne postoji poseban zakon koji bi regulirao medicinski odnosno

zdravstveni turizam. Neprepoznavanje zdravstvenog turizma u hrvatskom

zakonodavstvu odnosno njegova rascjepkanost po ostalim zakonima stvara probleme u

jedinstvenom odnošenju prema toj temi. Najveći je problem neusklađenost Zakona o

zdravstvenoj zaštiti, Zakona o pružanju usluga u turizmu te Zakona o ugostiteljskoj

djelatnosti. Pored toga, zakonski propisi ne reguliraju ovu djelatnost sveobuhvatno i

precizno pa je tako primjerice nejasan djelokrug rada. Tako zakonima nije predviđeno

da se zdravstvene ustanove mogu baviti ugostiteljskom djelatnošću, u ovom slučaju

specijalizirane bolnice za rehabilitaciju. Prema sadašnjoj zakonskoj regulativi,

ugostiteljske usluge mogu se pružati u lječilištima. Pored toga, ključni ograničavajući

faktor razvoja zdravstvenog turizma su administrativne barijere, kao i zakonski propisi

koji otežavaju zapošljavanje medicinskog osoblja u ovom segmentu turizma. Neki od

tih problema adresirani su u netom pripremljenim izmjenama i dopunama Zakona o

pružanju usluga u turizmu koje je predložilo Ministarstvo turizma. Glavni cilj izmjena

je olakšati i pojednostaviti pružanje usluga u turizmu te omogućiti kvalitetnije

obavljanje djelatnosti. Pored ostalih, izmjene detaljnije definiraju pojedine turističke

usluge u zdravstvenom turizmu.

Smatra se da je moguće rješenje zakonske problematike dvojako, a ono se očituje ili u

donošenju Zakona o zdravstvenom turizmu ili u doradi postojećih propisa iz područja

turizma i zdravstva na čijim bi se polazištima donio Pravilnik o zdravstvenom turizmu.

44

5.2. Programi EU za razvoj turizma

Turističku politiku čini ukupnost mjera svjesnog utjecaja države na turizam

posredstvom posebnih instrumenata koji su usmjereni prema razvitku i unapređenju

turizma, održavanju njegove konkurentnosti te ostvarivanju ekoloških i drugih ciljeva.

To je kompleks mjera vanjske politike, kulturne i socijalne politike, gospodarske i

poduzetničke, trgovinske i uslužne, transportne, devizne i financijske te politike zaštite

okoliša. U EU se provodi sukladno načelu supsidijarnosti, pri čemu je ključna

koordinacija između Europske komisije i nacionalnih vlasti te raznih interesnih skupina.

Uvrštavanjem u Ugovor, turizam postaje važna karika koja može pridonijeti ostvarenju

ciljeva Lisabonske strategije rasta i zapošljavanja. Turizam ima veliki potencijal za

ispunjavanje većeg broja glavnih ciljeva EU-a, kao što su održivi razvoj, gospodarski

rast, zapošljavanje te ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija.

Sredinom 1980-ih godina značaj sektora za EU postaje izvjestan te se utvrđuju bitne

odrednice budućeg razvoja sektora. Od 2002. godine Europski turistički forum jednom

godišnje okuplja predstavnike sektora, EU institucija i zemalja članica kako bi se

raspravljalo o relevantinim i aktualnim problemima u turizmu, ali i potaklo

zainteresirane strane na veću suradnju i aktiviranje u rješavanju tih problema. Kroz rad

Foruma, i uz pomoć Radne skupine za održivost turizma, formirane 2004. godine,

Europska komisija inicirala je temelje tzv. Europske agende 21 za turizam, kojoj je

osnovna zadaća definiranje nove i održive Europske turističke politike u skladu s

ciljevima obnovljene strategije rasta i zapošljavanja iz Lisabona (Kandžija, Cvečić,

2010, str. 806).

U EU fondovima turizam je kao rasuti teret, ima ga svuda pomalo, ali nema specifičnog

fonda namijenjenog isključivo turizmu. Jedina iznimka je, program Calypso, relativno

nov i malen program, čiji je cilj osigurati razmjenu turista izvan sezone na razini

socijalnog turizma. Iako se još ne zna koliko će biti operativnih programa i gdje će se u

njima turizam nalaziti, jer smo u procesu programiranja koje bi trebalo biti završeno do

kraja godine, ono što se zna je da će turizam biti važan sektor koji će se obilno

45

financirati. Cijeli je niz fondova i programa u kojima se novac za ovaj segment mogu

naći, a često se kriju tamo gdje bi ih najmanje očekivali.

Calypso je uzbudljiva inicijativa Europske komisije kojom bi se mogla poboljšati

kvaliteta života socijalno ugroženog stanovništva širom Europe. Cilj je ove inicijative

omogućiti ljudima, koji to inače nisu u mogućnosti, putovanje u europska turistička

odredišta, čime bi se istovremeno lokalnim gospodarstvima pomogla prevladati izvan-

sezonska učmalost. Podupiranjem inicijative Calypso, europskom siromašnijem

stanovništvu pruža se prilika za otkrivanje dijelova Europe koji su im do sada bili

nepoznati. Socijalni turizam omogućuje turističko putovanje ljudima kojima bi to inače

bilo neostvarivo. Pilot aktivnost Calypso uključuje četiri grupe socijalno ugroženog

stanovništva: mlađe odrasle osobe starosti između 18 i 30 godina, obitelji pod

financijskim ili drugim pritiskom, osobe s invaliditetom, te osobe starije od 65 godina i

umirovljenike koji si ne mogu priuštiti putovanja ili im organiziranje turističkog

putovanja predstavlja prevelik izazov (Calypso, 1.6.2013.).

Otvaranjem vrata turizma, naročito manje privilegiranim putnicima, i ispunjavanjem

praznine izvan sezone, Calypso bi mogao povećati poslovne rezultate i broj radnih

mjesta u turističkoj industriji, te istovremeno poboljšati kvalitetu življenja europskog

stanovništva.

5.3. Poticanje razvoja zdravstvenog turizma kroz EU fondove

Kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi u području turizma, EU koristi raspoložive

europske financijske instrumente. U razdoblju od 2007. do 2013. godine to su

Kohezijski fond i strukturalni fondovi EU-a te ostali instrumenti (Kandžija, Cvečić,

2010, str. 807):

za održivi razvoj turizma, u okviru ciljeva Konvergencije, Konkurentnosti i

zapošljavanja te Europske teritorijalne suradnje, EU koristi Europski fond za

46

regionalni razvoj (ERDF), npr. za razvoj ICT-a, prekograničnu suradnju, razvoj

infrastrukture i zaštitu okoliša,

za zapošljavanje i obrazovanje na raspolaganju su sredstva Europskog socijalnog

fonda (ESF),

za ruralni razvoj i ribarstvo (u turističkom kontekstu) Europski poljoprivredni

fond za ruralni razvoj (EAFRD) i Europski ribarstveni fond (EFF),

Sedmi okvirni istraživački program (FP7), program Leonardo da Vinci za

mobilnost, Okvirni program za konkurentnost i inovacije (CIP).

Zdravstveni turizam u Hrvatskoj, njegov razvoj i rast konkurentnosti leži u strukturnim

fondovima Europske unije. Ministarstvo turizma Republike Hrvatske na Danima

hrvatskog turizma 2012. u Dubrovniku najavilo je aktivnosti kojima je cilj pružanje

pomoći za pripremu projekata poslovne turističke infrastrukture za kandidiranje za EU

Strukturne fondove koji će se moći koristiti već u drugoj polovici 2013.g. Riječ je o dva

javna poziva ministarstva (Turistički projekti, 1.6.2013.):

Javni poziv za iskazivanje interesa nositelja prihvatljivih turističkih projekata

radi identifikacije projekata za EU fondove,

Javni poziv za financiranje pripreme dokumentacije za prihvatljive turističke

projekte za apliciranje na natječaje za korištenje EU fondova već u 2013.g.

Javni pozivi odnose se na projekte poslovne turističke infrastrukture, a prihvatljivi

prijavitelji su slijedeći subjekti: Trgovačka društva i obrti registrirani za obavljanje

ugostiteljske i/ili turističke djelatnosti u kategoriji malog i srednjeg poduzetništva

sukladno Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 63/07 i 53/12).

U prihvatljive turističke projekte spada poslovna turistička infrastruktura za razvoj

cjelogodišnjeg turizma i podizanje konkurentnosti destinacija:

smještajni ugostiteljski objekti vrste pansion, hotel, kamp, aparthotel 3*i iznad

(novogradnja i adaptacija postojećih objekata) iznad 40 kreveta sa dodatnim

sadržajima za cjelogodišnje poslovanje,

47

dodatni hotelski sadržaj za razvoj zdravstvenog, kongresnog, sportskog,

kulturnog, zabavnog i drugih oblika turizma: Spa i wellness, sport i

rekreacija,teniski tereni, bazeni i aquaparkovi, igrališta na nogomet, golf

igrališta, objekti kongrese i zdravstvenog turizma i sl.

Da bi se moglo participirati na javnim pozivima, odnosno u prijavama projekata za

financiranje bespovratnim sredstvima putem strukturnih fondova EU projekte je

potrebno pripremiti. Projekti koji otpočnu sa pripremama kada se javni pozivi ili

natječaji objave ne mogu se kvalitetno pripremiti i vjerojatno neće moći koristiti

bespovratna sredstva.

Priprema projekata obuhvaća:

definiranje investicijske ideje (programa razvoja, projektnog zadatka, programa

investiranja, idejnih rješenja i programskih nacrta i sl.)

izrada idejnih i glavnih projekata, tender dokumentacije

izrada feasibility i investicijske studije

rješavanje imovinsko – pravnih odnosa

izrada potrebne prostorno – planske dokumentacije ako već ne postoji

dobivanje lokacijskih i građevinskih dozvola (potvrda glavnoga projekta i

rješenja o uvjetima građenja)

prijevodi osnovnih dokumenata na engleski jezik

Kako je već naglašeno pravovremena priprema projekata od velike je važnosti za

uspješno prijavljivanje projekata i za korištenje bespovratnih sredstava.

U očekivanju izmjene zakonske regulative, ustanove zdravstvenog turizma se

pripremaju za izazove ulaska u EU. Upravo u tome je velika prilika za uzlet

zdravstvenog turizma, zahvaljujući strukturnim fondovima EU-a, putem kojih će

ustanove koje se bave zdravstvenim turizmom imati priliku povući velika sredstva.

Konkretno, Daruvarske toplice planiraju u narednom desetogodišnjem razdoblju u

proširenje kapaciteta i obnovu objekata investirati 20 milijuna eura, te planiraju

48

aplicirati na programe strukturnih fondova EU-a već 1. srpnja 2013. godine. Planirani

investicijski zahvati obuhvaćaju izgradnju novih objekata, poput novog bolničkog

stacionara sa 140 postelja, ali i adaptaciju postojećih objekata iz 18., 19. i 20. stoljeća u

elitne wellness centre, podizanje kategorija smještaja na tri plus i četiri zvjezdice te

uređenje apart hotela s osam elitnih apartmana i klinikom za neplodnost, te uređenje

sportskog hotela. Trenutačno Daruvarske toplice bilježe 85.000 noćenja godišnje, a u

planu je tu brojku izdignuti do 150.000 noćenja. Kao specifičnosti svoje ponude žele

profilirati uslugu rehabilitacije vrhunskih sportaša i program liječenja neplodnosti, te

iskustvo wellnessa u povijesnim građevinama, kao što je Antunova kupka iz 1772.

godine (Zdravstveni turizam, 1.6.2013.).

S obzirom na vrlo nisku konkurentnost zdravstvenog turizma u Hrvatskoj, nužno je

prepoznati i iskoristiti sve mogućnosti koje strukturni fondovi EU pružaju za

unapređenje istog. Kao zemlji s brojnim resursima, strukturni fondovi mogu pomoći u

iskorištavanju tih resursa u svrhu razvoja zdravstvenog turizma čineći Hrvatsku malom

zemljom brojnih turističkih ponuda, brojnih segmenata turizma.

49

6. ZAKLJUČAK

Turizam kao gospodarska i socijalna, te kulturna djelatnost jedna je od najznačajnijih

djelatnosti suvremenog društva i gospodarskog razvoja u svjetskim razmjerima, a

osobito je postao značajan u zemljama Europe. Duga tradicija europskog turizma prošla

je nekoliko faza pa je danas turizam jedna od vodećih gospodarskih djelatnosti Europe.

Brojni su izazovi za EU turizam stoga je krucijalno omogućiti jačanje turističke

industrije kao visokokvalitetnog uslužnog sektora u EU, pa je baš zato od iznimne

važnosti staviti veći naglasak na potrebe potrošača i nadogradnju turističke

infrastrukture.

Zdravstveni turizam oblik je odmora s ciljem unapređenja zdravlja i poboljšanja

kvalitete života. U užem smislu podrazumijeva primjenu određenih medicinskih

postupaka pod liječničkim nadzorom, dok u širem smislu obuhvaća široku lepezu

preventivnih sadržaja uključujući, primjerice, vježbanje, kozmetiku, masaže ili

programe pravilne prehrane koji se odvijaju pod stručnim, ali ne nužno liječničkim

vodstvom.

Europska kohezijska politika ima za cilj smanjiti regionalne nejednakosti odobravanjem

sredstva iz strukturnih fondova. Zdravlje i sustav zdravstva su prepoznati kao važne

odrednice blagostanja i konkurentnosti te su uključeni u programe regionalnog

financiranja. Rast potražnje za uslugama medicinskog turizma u svijetu generira prije svega

kriza u zdravstvenim sustavima razvijenih zemalja, visoke cijene zdravstvenih usluga, duge liste

čekanja, te općeprisutan trend starenja stanovništva. Politike EU vezane uz zdravstveni turizam

prvenstveno su vezane za medicinsku skrb koju ljudi zapadnoeuropskih zemalja dobivaju po

nižoj cijeni u istočnoeuropskim zemljama.

U Hrvatskoj je prepoznat svjetski i europski trend kretanja zdravstvenog turizma, međutim

razvoj i konkurentnost hrvatskog zdravstvenog turizma još su uvijek upitni. Hrvatska obiluje

prirodnim resursima koji predstavljaju veliki potencijal za razvitak zdravstvenog

turizma na moru i u kontinentalnom djelu. Kao i druge mediteranske zemlje, tako je i

Hrvatsku zahvatio val wellness centara koji nude medicinske i druge tretmane za njegu i

čuvanje zdravlja. U Hrvatskoj postoje značajne komparativne prednosti koje se sada

50

polako pretvaraju u konkurentske. Hrvatska je zemlja s iznimno bogatim prirodnim

resursima za razvoj zdravstvenog turizma, od klimatskih do morskih i topličkih te ima

dugu tradiciju zdravstveno – turističke ponude. Ono što Hrvatska već sad nudi je

turistička medicina, zdravstveni turizam, medicinski turizam, lječilišni turizam te

wellness koji postaje, u zadnjih dvadesetak godina, jedna od najtraženijih ponuda u

turizmu. Svi aspekti složenih interakcija zdravlja i turizma u njihovoj povijesnoj

evoluciji mogu se promatrati i kroz turističku percepciju hrvatskog, a posebice

jadranskog prostora.

Imajući na umu Hrvatske resurse, a i dugogodišnju tradiciju, zdravstveni se turizam

neminovno nameće kao jedan od potencijalno ključnih proizvoda Hrvatske u

budućnosti. Potvrdu da je Hrvatska zanimljiva destinacija zdravstvenog turizma daje

sve veći interes stranih agencija koje žele svoje osiguranike dovesti u Hrvatsku radi

provođenja kvalitetne medicinske rehabilitacije uz uporabu prirodnih ljekovitih

činitelja. Zdravstveni turizam u Hrvatskoj je proizvod s vrlo izraženom prespektivom

razvoja. Zbog blizine velikim tržištima, prirodne ljepote i povoljne klime, sigurnosti

zemlje, duge tradicije, konkurentnih cijena i općenito dobre reputacije zdravstvenih

usluga, Hrvatska ima komparativne prednosti za razvoj zdravstvenog turizma.

U EU fondovima turizam je kao rasuti teret, ima ga svuda pomalo, ali nema specifičnog

fonda namijenjenog isključivo turizmu. Jedina iznimka je, program Calypso čiji je cilj

osigurati razmjenu turista izvan sezone na razini socijalnog turizma. Zdravstveni

turizam u Hrvatskoj, njegov razvoj i rast konkurentnosti leži u strukturnim fondovima

Europske unije. U očekivanju izmjene zakonske regulative, ustanove zdravstvenog

turizma se pripremaju za izazove ulaska u EU a u tome je i velika prilika za uzlet

zdravstvenog turizma, zahvaljujući strukturnim fondovima EU-a, putem kojih će

ustanove koje se bave zdravstvenim turizmom imati priliku povući velika sredstva.

Time je dokazana početna hipoteza da ulazak RH u EU povlači za sobom brojne

mogućnosti za razvoj zdravstvenog turizma, odnosno povećanje njegove

konkurentnosti.

51

LITERATURA

Knjige:

1. Kandžija V., Cvečić I., 2010., Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski

fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

Članci:

2. Bagat M., Sekelj-Kauzlarić K., 2004., Mogućnosti razvoja zdravstvenog turizma

u Hrvatskoj, Medix, Specijalizirani medicinski dvomjesečnik

3. Gračanin M., 2007., Wellness u zdravstvenom turizmu Hrvatske, Stručni rad,

Ekonomski fakultet Zagreb

4. Ivandić N., Telišman-Košuta N., Gatti P., Kunst I., 2011., Glavni plan i

strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Ministarstvo turizma

5. Kesar O., Rimac K., 2011., Medical Tourism Development in Croatia, Zagreb

International Review of Economics & Business, Vol. 14, No. 2, p. 107-134

6. Perišić M., Janković S., 2012., The assesment of opportunities and assumptions

of the Croatian health tourism development, Journal of Business Management,

No. 6, p. 88-104

7. Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo zdravlja RH, 2012., Nacionalna

strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.

8. Vuković I., 2000., Međunarodna ekonomija i turizam, Zagreb

Internet:

9. Calypso, preuzeto 1.6.2013.,

http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/tourism/files/docs/calypso/leaflets/leaflet_c

alypso_hr.pdf

10. Entereurope, preuzeto 1.6.2013., www.entereurope.hr

52

11. Eurostat, preuzeto 1.6.2013.,

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&p

code=tin00046&plugin=1

12. Hrvatska gospodarska komora, Turistički promet u Hrvatskoj, brošura, 2011.,

str. 7, preuzeto 1.6.2013., http://www.hgk.hr/wp-

content/files_mf/Brosura_Turizam_2008%202011.pdf

13. One Croatia, preuzeto 1.6.2013., http://onecroatia.info/4seasons/zdravstveni-

turizam/#.UbY_MJz9X5D

14. Poslovni dnevnik, preuzeto 1.6.2013., http://www.poslovni.hr/svijet-i-

regija/europljani-sve-vise-zainteresirani-za-zdravstveni-turizam-187661

15. Poslovni savjetnik, preuzeto 1.6.2013., http://www.poslovni-

savjetnik.com/edukacija/krece-edukacija-za-prve-strucnjake-zdravstvenog-

turizma-u-hrvatskoj

16. Turistički projekti, preuzeto 1.6.2013.,

http://www.bdm.hr/bdmclub/hr/clanak/pripremite-turisticke-projekte-za-

strukturne-fondove-eu/1066

17. Zdravstveni turizam, preuzeto 1.6.2013.,

http://limun.hr/main.aspx?id=811158&Page=3

Ostalo:

18. Hrvatska gospodarska komora, Sektor za turizam, Brošura-Turizam, 2009.,

Zagreb, preuzeto 18.6.2013.

19. Hrvatska gospodarska komora, Sektor za turizam, Brošura-Turizam, 2011.,

Zagreb, preuzeto 18.6.2013.

20. Statistički ljetopis 2012., Državni zavod za statistiku, preuzeto 18.6.2013.

53

POPIS GRAFIKONA

BROJ NAZIV STR.

Grafikon

1.

Broj turističkih posjeta EU-27 i Eurozoni, 2008.-2011., u

tisućama

5.

Grafikon

2. Broj inozemnih turista u Hrvatskoj, 2007.-2011., u tisućama 6.

Grafikon

3. Smještajni kapaciteti u turizmu, sobe, 2007.-2011. 25.

Grafikon

4. Smještajni kapaciteti u zdravstvenom turizmu, 2007.-2011. 25.

Grafikon

5.

Devizni prihod od međunarodnog turizma u RH, u milijunima

eura, 1999.-2010.

27.

Grafikon

6. Noćenja turista u segmentu zdravstvenog turizma, 2007.-2011. 28.

Grafikon

7. Ukupni broj noćenja u turizmu u RH, 2007.-2011. 29.