e k s k l u z i v n o

SVJETLOST - LIJEK BUDUĆNOSTI RAZGOVOR SA JACOBOM L I B E R M A N O M , PISCEM KOJI JE RIJEDAK SPOJ LIJEČNIKA Z A P A D N O G OBRA­

ZOVANJA I MISTIKA. ON JE I IZUMITELJ NAPRAVE KOJA U KRATKOM V R E M E N U POPRAVLJA VID, A SVOJ

RAD I KAO PISCA I KAO LIJEČNIKA S A M JE SAŽEO U JEDNU REČENICU - P R O M J E N O M VIDA PROMIJENIT

ĆETE SVOJ ŽIVOT Razgovarao: Krešimir Mišak

ćnosti", doživio kao rijedak spoj liječnika

zapadnog obrazovanja i mistika, u smislu

osobe vođene intuicijom i u potrazi za du­

bljim smislom stvarnosti - iz čega, u kona-

čnici, izlaze i sasvim praktična rješenja za

život ili određene probleme i zapreke.

Autor j e b a r e m tr i knj ige za koje ja

z n a m (zapravo ih i i m a m j e r mi ih je

on darovao) . Prvu s a m već s p o m e n u o ,

druga je „Take O f f Your Glasses and

See", a t reća „ W i s d o m F r o m an E m p t y

Mind" .

Jacob Liberman nije najpoznatiji autor na

svijetu. Zapravo, on je prije svega liječnik,

oftamolog, ali nakon cijelog njegova ži­

votnog puta teško je zapravo razlučiti što

je on prvo, a što drugo. Ja sam ga, čitaju­

ći njegovu knjigu "Svjetlost - lijek budu-

O n a koja me dovela do njega jest ona

prva, „Light - Medic ine of the Future".

Prije tri-četiri godine, na siteu Hira Ra-

tan Maneka, Indijca koja živi samo od

sunca, naišao sam na preporuku za dvije

knjige o suncu i svjetlosti te ih nabavio

kako sam u t o m trenutku znao i umio

- u fotokopijama. I dok je j e d n a od njih

davala tek medicinski pregled zdrav­

stvenih dobrobiti sunca, druga je nudila

puno više - kroz povijest helioterapije,

kako onu prastaru tako i noviju, iščita-

vao se i unutarnji put autora. Nije to bio

tek pregled helioterapije, nego i pregled

promjene percepcije j ednog čovjeka. Po­

tpuno nezasluženo, ta istinski uzbudljiva

knjiga nije bila član obitelji bestsellera s

prvih mjesta top lista, možda i zbog (po

m o m s k r o m n o m mišljenju) nedovoljno

atraktivne naslovnice koja nikako nije

bila u skladu sa b o j a m a sadržaja stranica

knjige, ali s prodanih dvjesto tisuća pri­

mjeraka od 1 9 9 1 . kad je objavljena (ako

sam dobro zapamtio brojke iz Jacobovog

odgovora), ne treba zanemariti njen ko-

Većina ljudi misli da se vid odnosi na kvalitetu vida, na sposobnost da možete pročitati kartu za testiranje vida. No, otkrio sam da je vid puno više od toga. Ne radi se samo o tome što vidite, već o tome kako tumačite to što vidite

mercijalni potencijal. U ovom slučaju

(nego kao u slučaju senzacionalističke

literature), kao pokazatelj prave vrije­

dnosti sadržaja.

Primjećujete da sam dr. L ibermana na­

zvao i m e n o m . Doista sam se s n j im od

prvog trenutka tako i osjećao, kao sa sta­

r i m znancem. Nakon iskustava u S A D -

u, m o g u reći da je taj čovjek odudarao

od dominantnih vri jednosti kulturne

okoline u kojoj živi, što s m o (u našoj

maloj tročlanoj ekipi Hrvatske televizi­

je) pripisali njegovu (geografski gledano,

očito ne prez imenom) slavenskom po­

drijetlu. Ako se ne varam, rekao n a m je

da su njegovi roditelji kao mladi emigri­

rali iz Rusije. Jedan dio slavenske duše

nikad se nije izgubio iz Jacoba. Ostalo

ipak pripisujem njegovom unutarnjem

potencijalu u razvoju. O t o m e m o g u još

bolje svjedočiti druge dvije knjige, ali in­

tervju koji je pred vama napravljen je na

temelju knjige o (staroj i novoj) znanosti

o svjetlosti. Posebno originalnim mi se

čini to što je Jacob, (za razliku od rec imo

fizičara) do svojih (pa i mis t ičnih) pro­

mišljanja o svijetu došao proučavajući

- vid. Oči to je , svi putovi vode u R i m .

Kako ste počeli svoju istragu i istraživanje o svjetlosti. J A C O B : Ja sam, inače, okulist i bavim

se v idom od 1973. godine. Tada sam još

nosio naočale, od 1966. godine i n i sam

dobro vidio bez njih. Zanimalo me je l i

moguće poboljšati vid. Za vri jeme ško­

lovanja naučio sam da to nije moguće.

Opazio sam da ljudi koji nose naočale

svake godine moraju uzeti naočale sa

sve v e ć o m dioptri jom, a vid im se nikad

ne poboljša. Ako odete l i ječniku i kaže­

te mu da ste ozlijedili koljeno, a on vam

kaže da do kraja života morate hodati

na štakama, htjet ćete drugo mišljenje.

No, kad vam okulist kaže da morate no­

siti naočale do kraja života i da će vam

se dioptrija svake godine povećavati,

potpuno mu vjerujete. Ista se stvar do­

godilo i meni . Stoga sam se u p o č e c i m a

svojih istraživanja, oko 1975. godine,

odlučio na jedan pokus. Zanimalo me

što bi se dogodilo kad bih p o č e o vježbati

svoj vid, a istovremeno, malo po malo,

smanjivati dioptriju, znači suprotno od

onoga što su me učili. Tako sam p o č e o

nositi naočale sa sve m a n j o m dioptri­

j o m i is tovremeno sam radio vježbe za

opuštanje, za gledanje bez napora te sam

počeo vježbati funkcije očiju: kako cilja­

ju, kako se p o m i č u i fokusiraju te kako

surađuju. Na k o n c u sam otkrio nešto o

vidu. Većina ljudi misli da se vid odno­

si na kvalitetu vida, na sposobnost da

možete pročitati kartu za testiranje vida.

No, otkrio sam da je vid puno više od

toga. Ne radi se samo o t o m e što vidite,

već o tome kako tumačite to što vidite.

Uzmimo, na primjer, igrača bejzbola s

odl ičnim vidom. Nije stvar u tome da

on vidi lopticu koja leti prema njemu,

već da je u pravi trenutak udari pal icom.

Ako je udari kako treba, postići će po­

godak. To je savršen vid. Promatrao sam

vid na sasvim drugačiji način. Jedna od

stvari koja me zanimala je funkcija vida

kad cil jamo očima. Uzmimo, na primjer,

nas dvojicu. Razgovaramo i obraćamo

pažnju jedan na drugoga. Kako to zna­

m o ? G l e d a m o jedan u drugoga. Jedno

od temelja vida jest da kad n a m nešto

uđe u vidno polje, oči se okreću prema

tome, bez ikakva napora. Tada obra­

ć a m o pažnju. Zato se kod meditacije,

bez obzira imate li zatvorene oči ili ne,

fokusiramo na nešto, bilo na treće oko,

na mantru ili nešto treće. Kad oči ciljaju,

mi o b r a ć a m o pažnju, a istovremeno se i

fokusiraju. Kad s p o m e n e m o „fokusira-

nje", uvijek pomis l imo na optičku leću.

No, fokusiranjem se slika izoštrava. Ako

su stvari jasne, m o ž e m o ih razumjeti.

U Americ i i m a m o izraz: „Vidim.", a to

zapravo znači „Razumijem." Vidjeti, fo-

kusirati i razumjeti zapravo su s inonimi.

Naravno, u životu se sve mijenja. Svaki

put kad se dogodi neka promjena, mije­

nja se i položaj očiju. Prvo ciljaju, zatim

fokusiraju kako bi se slika izoštrila. O č i

se stalno kreću.

Posljednja funkcija vida jest što i m a m o

dva oka, a ne samo jedno. Dva oka daju

dubinu o n o m e što vidimo, t ime dobi­

vamo jednu potpuno novu dimenziju.

Slika nije plošna, već ima dubinu. M o ­

žemo pogledati nešto i o d m a h z n a m o

što je najvažnije, što je u prvom planu,

sada ste to vi, a što je u drugom planu,

iza vas. Otkr io sam da je od vida važnija

sposobnost očiju da ciljaju, fokusiraju,

da prate stvari te da surađuju. Kad sam

to otkrio, p o č e o sam vježbati te funkcije

j e r mis l im da bi ljudi uvijek trebali obra­

ćati pažnju i j a sno vidjeti, zato što nas to

vodi u životu. Svaki naš korak ravna se

prema oč ima. Zato sam od vida učinio

novu znanost koja proturječi svemu što

sam do tada naučio. Počeo sam vježba­

ti oči, smanjivati dioptriju i vid mi se

p o č e o poboljšavati. Kad bih u početku

skinuo naočale, mogao sam vidjeti samo

najveće slovo na karti za testiranje vida.

No nakon osam, devet mjeseci vid mi se

uvelike pobolišao. To je bilo prije 32 go­

dine. Od tada ne nos im naočale. U b r z o

ću navršiti 61 godinu. Vidim jako dobro

na daljinu i blizinu. Najvažnija stvar je

da većina ljudi misli da se o č i m a gleda.

Ja sam otkrio da su oči samo mali dio

toga. Kad mi se vid toliko poboljšao, to

se dogodilo bez promjene optičkog živ­

ca. D r u g i m riječima, vid mi se poboljšao

za 3 0 0 % , ali dioptrija mi se nije promije­

nila. Tako sam otkrio da gledamo o č i m a

i u m o m , ali i n a š o m sviješću. Gledamo iz

nekoliko područja. Moja se dioptrija nije

promijenila već 30 godina, no moj je vid

odličan na daljinu i blizinu. Zahvaljujući

istraživanju vida upoznao sam područje

svjetlosti. Kad mi se vid promijenio, pro­

gledao sam. Ne samo da sam vidio jasni­

je, već sam mogao vidjeti i stvari koje su

bile nevidljive za većinu ljudi. Poznati

američki pisac Jonathan Swift rekao je

da je pravi vid sposobnost da se vidi ne­

vidljivo. Pravi vid je sposobnost da vidite

ono što vide vizionari. Primijet io sam da

kad s nekim razgovaram, vidim svjetlost

oko njegove glave i tijela. Ako bih tražio

tu svjetlost, ne bih je vidio, ali ako bih

se opustio, vidio bih je . Ta svjetlost oko

tijela, koju danas zovemo aura, što tada

nisam znao, bila je nešto što prije nisam

vidio i stalno se mijenjala, ovisno o opu­

štenosti ili stresu osobe, ovisno o t o m e

koliko su razmišljali ili bili napeti. U t o m

sam pokusu otkrio da je tijelo stalno u

određenom odnosu sa svjetlošću.

U vašoj knjizi „Svjetlost - lijek budu­ćnosti" krećete od daleke prošlosti. Spominjete helioterapiju koju su stari narodi dobro poznavali. Koji stari narodi i na koji su način koristi­li blagodati Sunca za poboljšavanje zdravlja? J A C O B : Da bih vam otkrio svoja otkri­

ća o upotrebi svjetlosti u antičko doba,

morate znati da je svjetlost neraskidivo

povezana s naš im životima. Iz toga pro­

izlazi da je svjetlost važna. Kad sam se

p o č e t k o m 1970-ih godina zainteresirao

za svjetlost, otkrio sam nešto zanimljivo.

Tada sam radio u jednoj poslovnoj zgra­

di. U vri jeme ručka svi su odlazili na

ručak. Jednog sam dana stajao pred ula­

zom u zgradu i promatrao ljude. Svaki je

od njih, kad je izašao iz zgrade, učinio

isto: odahnuo je . Odjednom mi je po­

stalo jasno. Što je različito između unu­

trašnjosti zgrade i otvorenog prostora?

U zgradi je zrak klimatiziran, a vani je

prirodan zrak. U zgradi postoji elektro­

magnetsko zagađenje, dok vani energija

teče s lobodno. U zgradi i m a m o umjetnu

svjetlost, a vani je sunčeva svjetlost koju

ljudsko tijelo mil i junima godina koristi

kao gorivo. Postalo mi je jasno da je na­

čin na koji reagiramo na svjetlost, j e d n a k

načinu na koji biljka reagira na svjetlost.

Tako sam počeo proučavati povijest.

Zanimljivo je da kad Sunce ujutro sva­

ne, izgleda crvenkasto, narančasto i

žuto. Sve se budi: ljudi, životinje, cvijeće

i biljke se otvaraju i pozdravljaju svje­

tlost. Ako na kraju dana pogledate nebo,

vidjet ćete da mijenja boje: žuta, plava,

ljubičasta, grimizna. Sve se usporava,

a zatim se smrači i svi idu na počinak.

Shvatio sam da svjetlost puni tijela, a u

tami se ona obnavljaju. Zat im sam se

okrenuo povijesti. Drevni su Egipćani

Sunce smatrali bogom. Znali su da sva

energija svijeta proistječe iz te svjetlosti.

Ujutro se sve budi. Mislili su da Sunce,

odnosno bog Ra, kad ujutro svane, otva­

ra svoje oko da bi gledao ljude. Kad je

svanulo, to nije bila samo sunčeva svje­

tlost, već vas je promatralo neko božan-

sko biće. Njihovo se ponašanje ravnalo

prema sunčevoj svjetlosti. To nije bila

obična svjetlost, bila je posebna. Zato su

Egipćani, Grci, Rimljani, američki Indi­

janci , Asteci i drugi smatrali Sunce pose­

bnim. Znal i su da ima ljekovite učinke.

Ujutro ih je budilo, pomagalo im je da

se po noć i odmore. Bolje su se osjećali

kad je Sunce bilo na nebu. Drevni ljudi

nisu nosili odjeću t i jekom dana. Hoda­

li su bez košulja, nosili su samo kratke

hlače. Zbog toga je njihova koža čitavog

dana osjećala sunčevu svjetlost. Ljudi se

tada nisu toliko često razbolijevali, nisu

bolovali od bolesti koje nas danas muče,

zato što ih je svjetlost stalno budila i išli

su spavati kad je više nije bilo. Njihov

je životni r i tam bio usklađen sa svje­

tlošću, kao k o d biljaka i životinja. Kad

ptice zimi lete na jug ne čekaju da prvo

zahladi na sjeveru. Nešto govori nj iho­

vom tijelu da je vri jeme da odlete na jug.

Životinje zimi imaju puno deblju dla­

ku, ali ne čekaju zimu da se to dogodi.

Promjene u svjetlosti govore tijelu da se

promijeni iznutra. Sve se mijenja kako bi

životinja bila spremna za dolazak zime.

Narodi antike, iako nisu imali napredne

znanstvene metode, intuitivno su zna­

li da svjetlost daje život i zdravlje. Ako

možete živjeti u skladu sa svjetlošću, bit

ćete odl ičnog zdravlja.

U ant ic i je pos to jao grad Hel iopol i s ,

grad svjetla. O n d j e ne s a m o da se sun­

čeva svjetlost kor is t i la za l i ječenje, već

su pos to ja le prostor i je sa s t a k l o m u

bo j i u ko je bi ljudi ulazili, skinuli se i

Kad mi se vid promijenio, progledao sam. Ne samo da sam vidio jasnije, već sam mogao vidjeti i stvari koje su bile nevidljive za većinu ljudi. Primijetio sam da kad s nekim razgovaram, vidim svjetlost oko njegove

glave i tijela

legli i spod stakla o d r e đ e n e bo je . S u n c e

bi sjalo k r o z to s taklo i bil i bi iz l i ječeni.

M o ž d a su koris t i l i c rvenu i n a r a n č a s t u

bo ju k a k o bi potakl i t i jelo i dali mu

više energi je, a plavu i l jubičastu bo ju

da smire ti jelo. P r i p a d n i c i drevnih

kultura nisu uvijek bil ježil i sve m e t o ­

de kor iš tenja svjetlosti, ali svjetlost je

bi la sastavni dio n j ihovih života, bi la

je nerazdvojna od života. Ne s a m o da

su uzgajali bil jke i h r a n u p r e m a godi­

šnj im d o b i m a , već su znali da je nji­

hovo zdravlje neraskidivo povezano sa

sv jet lošću i kva l i te tom svjetla. D a n e su

provodil i p o d sv jet lom. Svjetlost tada

nije uzrokovala bolest i , kao danas kad

i m a m o rak kože i s l ično. Tada toga nije

bi lo. Za nj ih je svjetlost bi la neš to što

im je osiguravala kvali tetu zdravlja.

Koris t i l i su je sve do srednjeg vijeka.

Bi la je sastavni dio zdravog života. K a d

se ljudi nisu dobro os jećal i , n isu osta­

ja l i u kući već su išli van. Nisu m o r a l i

bi t i vani po n a j j a č e m suncu, ali znali su

da je svjetlost i z n i m n o važna. I da ne

ulazi s a m o kroz kožu, već je povezana i

s o č i m a . D r e v n i su m u d r a c i govori l i da

su „prosvijetl jeni". A k o pogledate slike

ili cr teže t ih drevnih ljudi, bi lo da se

radi o Isusu, Budi ili n e k o m d r u g o m

svecu, vidjet ćete da uvijek imaju auru

o k o sebe. Tako su ljudi m o g l i vidjeti

da n j ihovo ti jelo odašil je svjetlost. Isto

Drevni su Egipćani Sun­ce smatrali bogom. Mi­slili su da Sunce, odno­sno bog Ra, kad ujutro svane, otvara svoje oko da bi gledao ljude. Kad je svanulo, to nije bila samo sunčeva svjetlost, već vas je promatralo neko božansko biće

svjetlo v i d i m u svakom čovjeku n a k o n

što mi se p r o m i j e n i o vid. Tada s a m

shvatio da s m o neraskidivo povezani

sa sv jet lošću. Narodi ant ike su otkr i l i

da t i j ekom dana dolazi do p r o m j e n a u

spektru, o d n o s n o da razl ičite bo je ra­

zličito ut ječu na ti jelo. To je trajalo sve

do srednjeg vijeka.

PONOVNO OTKRIVANJE ZNANOSTI 0 SVJETLU Stara znanost helioterapije tijekom srednjeg je vijeka nestala, bila je za­boravljena i potom u novije vrijeme, razvojem znanosti, opet se pojavila na raznim mjestima. Koji je bio, po­vijesno gledano, sljedeći korak u razvoju helioterapije, otkriću efekta boja na zdravlje i tko su bili ti ljudi koji su udarili temelje helioterapije u suvremeno doba?

pobuđivale su tijelo jer su to boje jutra.

Zelena se nalazi u središtu spektra i ona

održava ravnotežu. To je bila boja zemlje.

Plava, indigo i ljubičasta su na plavom

kraju spektra i one hlade, odnosno smi­

ruju. Ljudi su počeli koristiti razne boje.

General Pleasenton, imao je sobe sa sta­

klom u raznim bojama. Ako su biljke bile

u sobi s plavim staklom, puno su brže ra­

sle i više su narasle od biljaka koje su bile

pod bezbojnim staklom. Liječnik, doktor

Seth Pencost, proučavao je crvenu i plavu

J A C O B : Kad s m o shvatili da sunčeva

svjetlost ima tako globalni utjecaj na sve,

ljudi su primijetili da se svjetlost, kad

prođe kroz prizmu, lomi na sedam boja:

crvenu, narančastu, žutu, zelenu, plavu,

indigo i ljubičastu. Došli su do zanimlji­

vog otkrića. Ako pogledate Sunce, ono je

žuto, crveno i narančasto i odašilje topli­

nu. Ako pogledate zemlju, uglavnom je

zelena, a ako pogledate ocean, on je plave

boje i hladan je. Kad bi se ljudi razboljeli,

njihovo bi tijelo isijavalo toplinu. Ljudi su

otkrili da ako upotrijebe nešto hladno,

poput leda ili vode, smanjit će toplinu

u tijelu. Ako su ljudi bili dugo bolesni,

izgubili bi boju, kao da bi poplavili. Ako

bi se upotrijebila toplina, tijelo bi se po­

budilo i lakše ozdravilo. Ljudi su razvili

model o svjetlosti. Crveni kraj spektra,

odnosno crvena, narančasta i žuta boja,

boju budući da su to krajnje boje spektra.

Jedna je pobuđivala tijelo, a druga ga je

smirivala. Postavio je neke opće zakone:

ako je tijelo bolesno i bez energije, treba

upotrijebiti crvenu boju da se podigne

energija tijela. Ako tijelo ima upalu, treba

upotrijebiti plavu boju da se tijelo smiri i

suzbije upalu. Doktor Edwin Babitt u isto

je vrijeme počeo koristiti različite boje

svjetlosti za liječenje ljudi, bez obzira što

je bio obrazovani liječnik. Uz to je razvio

neke od prvih instrumenata za usmjera­

vanje svjetlosti na tijelo, ali i u oko.

General Pleasenton, doktor medicine

Seth Pencost i doktor Edwin Babbitt bili

su pioniri s kraja 17. i početka 18. stoljeća

koji su primijetili da određene boje svje­

tlosti imaju posebne učinke. Promatrali

su plavu i crvenu boju. Crvena pobuđuje,

a plava smiruje.

Krajem 19. stoljeća i Indijac Dinsah P.

Ghadiali je razvio zanimljiv sustav. Ot­

krio je da e lementi i mineral i isijavaju

svjetlost kad ih zagrijavamo. Ta je svje­

tlost bila raznih boja. Učinke tih minera­

la na tijelo potvrdila je njihova svjetlost.

Razvio je vrlo širok sustav liječenja. Za

razne bolesti koristio je razne boje. Ako

ste, na primjer, paralizirani, ako vam je

dio tijela paraliziran, na taj je dio tijela

trebalo usmjeriti crvenu i narančastu

boju i paraliza bi nestala. Bio je poznat

po tome što je p o m o ć u svjetlosti liječio

opekline. Ljude koji su imali opekline po

čitavom tijelu, mogao je „tonirati", odno­

sno usmjeriti svjetlost na tijelo i tako bi

opekline puno brže nestale. Razvio je

sustav Spektro-Chrome koji je koristio

razne boje za razne učinke.

Zelena je služila za fiziološku ravnotežu.

O n a bi sve u tijelu vratila u ravnotežu.

Ako biste otišli na žutu stranu spektra

i odabrali žuto-zelenu boju, ona bi vra­

tila tijelo u ravnotežu ako je ravnoteža

bila blago narušena i ako je tijelu treba­

la mala doza energije. R e c i m o da ste se

razboljeli i imate vrućicu. Otkri l i su da

tirkizna boja - to je zapravo zelena boja

iz središta spektra koja se kombinira s

plavom b o j o m pa nastaje tirkizna boja,

boja oceana - m o ž e smanjiti vrućicu ili

upalu. M o ž e vratiti tijelo u ravnotežu

ako imate akutno stanje, znači nešto što

se nedavno pojavilo. Ako dugo vreme­

na imate neki problem i imate vrlo malo

energije, tada bi uzeli ljekovite osobine

zelene boje i kombiniral i je s pobuđiva-

č k i m osobinama žute boje kako bi tijelo

dobilo energije. Ako je netko bio dugo

bolestan i bez energije, cijelo bi tijelo

bilo prožeto žuto-zelenom b o j o m kako

bi dobilo energije, ali i kako bi se povra­

tila fiziološka stabilnost tijela. Rekao je

da ako spojite dva kraja spektra, crvenu

koja iznimno pobuđuje i ljubičastu koja

iznimno smiruje, i usmjerite ih na tijelo,

uspostavit će se ravnoteža m e đ u emoci­

jama. Znači, zelena vraća fiziološku ra­

vnotežu, a grimizno-ljubičasta, odnosno

kombinaci ja crvene i ljubičaste, stvara

ravnotežu m e đ u emoci jama. Te je boje

koristio na ci jelom tijelu. Nikad nije spo­

minjao upotrebu svjetlosti isključivo na

oči, samo na tijelo. Usmjeravao je te boje

na različite dijelove tijela, ali i na cijelu

prednju ili stražnju stranu tijela. Bio je

iznimno uspješan i m n o g i su ljudi kori­

stili Spektro-Chrome sustav za liječenje.

Na žalost, budući da se to nije smatralo

medic inskim pristupom, krajem 1880-

ih i p o č e t k o m 1890-ih godina, medicina

se više okrenula li jekovima i napuštala je

prirodna rješenja. Pripadnici vlade došli

su u zgradu u kojoj su se nalazili Dinsa-

hovi instrumenti, strojevi i knjige i spa­

lili su je do temelja. Sve su mu zaplijenili

i oduzeli su mu instrumente. Htjeli su

uništiti njegov poseban način liječenja.

Medic ina je počela napuštati prirodne

načine liječenja koje su ljudi koristili

t isućama godina i zamijenila ih je lije­

kovima. Bilo je to zanimljivo razdoblje.

Ljudi su u Europi znali da je svjetlost

i znimno m o ć n a . Kad su bili vrlo bolesni,

odveli bi ih na najvišu planinu i gole bi

ih polegli na sunce kako bi izliječili sve

i svašta. P o č e t k o m 2 0 . stoljeća Niels Fi-

ensen dobio je Nobelovu nagradu zato

što je uspio izliječiti tuberkulozu kože

p o m o ć u sunčeve svjetlosti i UV zra­

ka. Ljudi bi legli na sunce bez odjeće i

iskoristili vidljive boje spektra, ali i nevi­

dljive, poput UV i IC zraka koje postoje

na Zemlji. Otkri l i su da su one iznimno

ljekovite. Prije upotrebe antibiotika i an-

tibakterijskih agensa, UV zrake koristile

su se u b o l n i c a m a za sterilizaciju opera­

cijskih sala. Svjetlost ima vrlo zanimljivu

povijest, počevši od antike, kad su ljudi

intuitivno znali da svjetlost donosi život,

ali i održava odl ično zdravlje. U 18., 19.,

i 20 . stoljeću ljudi su shvaćali da razne

boje svjetlosti imaju snažan učinak na ti­

jelo. Idući je korak bio otkriti kako svje­

tlost utječe na tijelo ako ulazi kroz oči.

Ljudi su prije mislili da oči služe samo

za gledanje. No otkriveno je da oči ima­

ju dvojaku ulogu: služe za gledanje, ali i

kao prolaz za svjetlost da uđe u tijelo i

izliječi ga.

SVJETLOST U OČI Tko su bili ljudi koji su napravili istraži­vanja u tom smjeru i što su zaključili? J A C O B : To je zanimljivo, prvo s m o

utvrdili da sunčeva svjetlost liječi. Zat im

su ljudi počeli proučavati boje svjetlo­

sti. U početku su čitavo tijelo obasjava­

li svjetlošću pa su vjerovali da u tijelo

ulazi kroz kožu. Zat im se primijetilo

da svjetlost i m a snažan učinak ako uđe

kroz oči. Krajem 19. stoljeća nekoliko je

znanstvenika počelo nagađati da posto­

ji neurološki put i da kad svjetlost uđe

u oko ne ulazi u dio mozga povezan

s vidom, već u dio mozga koji su zvali

„mozgov mozak", odnosno hipotala-

mus, mjesto koje upravlja svim životnim

funkcijama čovjeka. Ljudi s kraja 19. sto­

ljeća i početka 2 0 . stoljeća počeli su pro­

učavati učinak svjetlosti koja ulazi kroz

oči. Jedan od ljudi koji se t ime bavio

bio je dr. Harry Riley Spitler. P o č e t k o m

20. stoljeća razvio je teoriju da svjetlost

ima toliko snažan učinak na tijelo zato

što prvenstveno ulazi kroz oči. Izvršio je

vrlo zanimljivo istraživanje na zečevima.

Uzeo je skupinu zečeva iz iste obitelji.

Neki su živjeli u kavezima prekrivenim

crvenim k o m a d o m stakla, neki sa žutim,

neki sa zelenim, a neki s plavim i ljubiča­

stim k o m a d o m stakla. Primijet io je ne­

što vrlo zanimljivo. Bo ja stakla u kavezu

u kojem su živjeli utjecala je na njihov

razvoj i fiziologiju.

Neke su životinje, bez obzira što su svi

bili iz iste obitelji, narasle vrlo velike.

Neki su zečevi ostali vrlo mali, puno

manji nego što možete zamisliti. Kosti su

kod nekih iznimno narasle, a kod drugih

ne. Neki su bili i zn imno dlakavi, dok su

drugi bili gotovo bez dlake. Neki su se

razboljeli i dobili mrene, a drugi su bili

sasvim zdravi. Tako je postavio teoriju

da boja koja ulazi kroz oči tih životinja,

izravno utječe na njihovu fiziologiju i ra­

zvoj. Tada je to bila vrlo zanimljiva teori­

ja j e r do tada nitko nije govorio o učinku

svjetlosti koja ulazi kroz oči. Svi su go­

vorili samo o učinku svjetlosti na kožu.

Dinsah nije uopće spominjao učinak

boja koje ulaze kroz oči. Spitler je smi­

slio vrlo složenu novu teoriju i razvio je

novi sustav, vrlo sličan Dinsahovom, ali

nije koristio svjetlost na koži. Teorija je

bila gotovo identična, ali svjetlost je ula­

zila kroz oči. Rekao je da svjetlost koja

U antici je postojao grad Heliopolis, grad svjetla. On dje ne samo da se sunčeva svjetlost koristila za liječe­nje, već su postojale prostorije sa staklom u boji u koje bi ljudi ulazili, skinuli se i legli ispod stakla određene

boje. Sunce bi sjalo kroz to staklo i bili bi izliječeni

ulazi kroz oči utječe na hipofizu, glavnu

žlijezdu u tijelu, te na središnji živčani

sustav i autonomni živčani sustav. I m a o

je vrlo zanimljivu novu teoriju za koju je

imao m n o g o znanstvenih dokaza.

Harry Riley Spitler bio je l i ječnik i imao

je četiri doktorata. Nije bio samo doktor

medicine, imao je doktorat iz oftalmo­

logije i znanosti. Razvio je novu teoriju

o upotrebi boja na oči kako bi u tijelu

uspostavio fiziološku ravnotežu i čitavu

znanost zvanu sintonika.

Sintonika dolazi od riječi ,,syntony", što

znači dovesti u ravnotežu. Razvio je te­

oriju prema kojoj obojana svjetlost koja

ulazi kroz oči uspostavlja ravnotežu u

tijelu. Njegova se teorija razlikovala od

Dinsahove samo po tome što je svjetlost

ulazila izravno u oči, a nije se raspršivala

po tijelu. U isto to vrijeme, t o k o m 1920-

ih godina, neki su istraživači otkrili da

postoji neurološki put koj im je oko po­

vezano s hipotalamusom. O tome se te­

oretiziralo j o š krajem 19. stoljeća, no tek

je 1920-ih potvrđeno. Ljudi su to prou­

čavali sve do 1950-ih ili 1960-ih. Tada

Crveni kraj spektra, odnosno crvena, naran­časta i žuta boja, pobu­đivale su tijelo jer su to boje jutra. Zelena se na­lazi u središtu spektra i ona održava ravnotežu. To je bila boja zemlje. Plava, indigo i ljubičasta su na plavom kraju spek­tra i one hlade, odnosno smiruju

su, napokon, p o m o ć u elektroničkog

mikroskopa i eletkronsko-radiografske

tehnike m o g l i dokazati da svjetlost koja

ulazi u oči putuje neuro lošk im putem

do hipotalamusa, o d n o s n o „mozgova

mozga". Svjetlost ulazi u dio hipota­

lamusa u k o j e m se nalazi biološki sat.

K a o što n a m ručni sat govori koje je

doba dana, tako i ti jelo u sebi i m a svoj

sat koji mu govori kada da se probudi,

kada da ide spavati, a kada da jede. Sve

te funkcije mora ju biti s inkronizirane s

ma jkom pr i rodom. Znanstvenici su do­

kazali da svjetlost ulazi u onaj dio mozga

koji regulira sve fiziološke radnje tijela.

U 1940- im i 1950- ima je poznati nje­

mački li ječnik, profesor s tri doktorata,

Fritz Hollwitch - sada je preminuo, ali ja

sam ga upoznao - napisao knjigu pod

naslovom „Utjecaj okularne percepcije

svjetlosti na metabol izam čovjeka i ži­

votinja". Knjiga govori o utjecaju svjetlo­

sti koja ulazi kroz oko na metabol izam

čovjeka i životinja. Primijet io je neke

zanimljive stvari. Uzeo je primjer zatvo­

renika. Ako ste im doista htjeli zagorčati

život, trebali ste ih staviti pod zemlju j e r

ondje nije bilo svjetlosti. Ljudi su otkrili

da je zatvorenicima posebno teško pod

zemljom i bez svjetlosti. Bilo im je teško

na duhovnoj i fiziološkoj razini zato što

tijelo nije znalo je li dan ili noć . Sve fun­

kcije tijela, bilo fiziološke bilo duhovne,

našle su se u rasulu. Holhvitch je proveo

pionirske pokuse ko j ima je dokazao da

kad svjetlost ulazi kroz oko, dijelom ide

vizualnim putem do stražnjeg dijela m o ­

zga, odnosno centra za vid, a dijelom ide

energetskim putem do hipotalamusa i

od tamo regulira životnim funkcijama

tijela. Hipotalamus upravlja autono­

m n i m živčanim sustavom, ali i endokri­

n i m sustavom, počevši od glavne žlije­

zde u tijelu, hipofize. U hipotalamusu

se skupljaju i sve informacije o tome što

se događa u tijelu: informacije dobivene

osjetilima, o imunološkom i emot ivnom

sustavu. U njemu se sve skuplja i zato se

zove „mozgov mozak". Veći dio svjetlo­

sti koja ulazi kroz oko, oko 7 5 % , odlazi u

hipotalamus, na mjesto na ko jem se na­

lazi tjelesni biološki sat i od tamo upra­

vlja a u t o n o m n i m živčanim sustavom

i endokr in im sustavom. Hipotalamus

informaciju o svjetlosti predaje drugom

dijelu mozga zvanom epifiza. Epifiza je

vrlo zanimljiv dio mozga. U prošlosti su

je zvali treće oko, središte duše, središte

svijesti. Drevni Grci su je zvali „sfinkte-

rom misli", mjesto na ko jem se nalazi

svijest. Mi je zovemo treće oko, epifiza,

a danas se zove epifizni organ. Hipotala­

mus su zvali „mozgov mozak", ali epifizu

su zvali „regulatorom regulatora". O n a

regulira sve u tijelu.

Fritz Holhvitch i drugi otkrili su da kad

svjetlost uđe u oko, većina odlazi u hi­

potalamus, a hipotalamus tu informaciju

dalje šalje do epifize. Epifiza tu informa­

ciju koristi da odredi razinu svjetlosti u

okolini: je li dan ili noć, koje je doba dana

ili godine. Tu informaciju pr ima svaka

stanica u isto vrijeme. Čitavo tijelo isto­

vremeno zna što se događa u prirodi i

stanice onda koriste tu informaciju da se

prilagode i usklade s prirodom. Holhvitch

i drugi su od 1920-ih do 1960-ih, kao i

Spitler, otkrili da učinak koji svjetlost ima

na stimulativne i regulatorne mehanizme

tijela, ulazi kroz oči. Tada su shvatili da

oči nisu samo za gledanje, već da imaju

veliku ulogu u fiziološkoj regulaciji. O k o

je jedini prozirni biološki prozor u tijelo,

jedino mjesto kroz koje svjetlost izravno

ulazi u tijelo. Ta svjetlost ima učinak na

mozak, živčani sustav, endokrini sustav i

sve stanice u tijelu, ali izravno utječe i na

krv u žilicama u žilicama u mrežnici oka.

Kad svjetlost uđe u tijelo, izravno utječe na

njega. Svaka dva sata nova krv koja izlazi

iz srca prolazi kroz oči. Danas znamo da

biljke koriste fotosintezu i da je ona usko

povezana sa svjetlošću. Svjetlost određuje

koliko i kako će biljka rasti, različite boje

svjetlosti također utječu na rast biljaka.

Ista se stvar događa i u ljudskom tijelu,

samo što se to ovdje zove metabolizam.

Znamo da sve što pojedemo ima tzv. ka­

rakteristiku maksimalne apsorbcije, a to

znači da kad ta hranjiva tvar, vitamini ili

minerali dospiju u krv, reagiraju na odre­

đene boje svjetlosti iz okoliša koje dopiru

kroz oči, a sve kako bi tijelo to lakše pro­

bavilo. Možete jesti najzdraviju hranu, ali

ako ne dobivate dovoljno svjetlosti kroz

oči svakog dana, ne samo preko kože,

nećete m o ć i dovoljno probaviti hranu i

nećete dobiti sve vitamine i minerale koji

su vam potrebni.

Znanstvenici 20. stoljeća i Spider sa svo­

j o m sintonikom otkrili su dvije različite

stvari. Spitler je otkrio da se svjetlost koja

ulazi kroz oči može koristiti za liječenje, ali

i da može znatno poboljšati vid. Kad smo

pod stresom, zgrčeni smo, a t ime n a m

se smanjuje i vidno polje. Kad vi gledate

mene, vidite i sve ovo oko mene. Otkril i

smo da se vidno polje uvelike smanjuje

pod stresom. Umjesto da gledamo na svi­

jet i život kao iednu cjelinu, promatramo

to sve kroz malu rupu. Svjetlosti je sve

manje i naša se svijest smanjuje. Spitler

je otkrio da se različitim bojama svjetlo­

sti može uravnotežiti fiziologija tijela, da

se mogu proširiti vizualne funkcije kako

biste više vidjeli i, zahvaljujući svjetlo­

sti, bolje reagirali na život. Znanstvenici

su tada otkrili da svaka tjelesna funkcija

ovisi o svjetlosti i ako ne dobijete dnevnu

dozu svjetlosti razboljet ćete se, fizički i

duhovno. Nećete se osjećati dobro.

To je bilo vrlo važno otkriće jer je postalo

jasno da je jedna od glavnih uloga svje­

tlosti da kaže našoj unutrašnjosti i našoj

svijesti, našem menta lnom i duhovnom

tijelu, što se događa vani. Vanjski i unu­

trašnji okoliš usko su povezani. Mora­

mo biti povezani sa životom. Ako nismo

povezani, razboljet ćemo se i radit ćemo

stvari koje nisu prirodne. Zaboravit ćemo

našu prirodu jer smo odvojeni od majke

prirode. Spitler je razvio čitavu znanost o

svjetlosti koja je preživjela do danas i ko­

riste je tisuće okulista diljem svijeta kako

bi izliječili ljude kroz oči. U isto vrijeme,

drugi znanstvenici, poput Fritza Hollw-

itcha, postavili su temelje teoriji da se sti-

mulacijski i regulacijski učinci koje svje­

tlost ima na ljudsko tijelo, događaju kad

svjetlost ulazi kroz oči. To je sve rezultira­

lo zanimljivim otkrićem jednog bankara,

kasnije snimatelja, Johna Otta.

Rad Johna Otta doista je obiman. Koja su njegova glavna dostignuća na području istraživanja interakcije svjetlosti i organizama? J A C O B : G o d i n e 1972. imao sam za­

dovoljstvo slušati predavanje doktora

Johna Otta, čovjek za kojega do tada

nisam čuo. Govor io je o svjetlosti na je­

dan sasvim drugačiji način. Rekao je da

djeca u učionici koja uče pod umjetnim,

odnosno flourescentnim svjetlom, ne

m o g u učiti s l akoćom. Također je rekao

da ć e m o se, ako n e m a m o pravu vrstu

svjetlosti, razboljeti od tzv. „potsvjetlje-

nosti". Svi su čuli za pothranjenost; ako

se loše hranimo, razboljet ć e m o se. On

je rekao da ako nismo izloženi pravoj vr­

sti svjetlosti i pravoj ravnoteži prirodne

svjetlosti, n e ć e m o m o ć i funkcionirati na

optimalnoj razini i to će utjecati na naše

zdravlje. John Ott je bio bankar, ali vrlo

ga je zanimalo ubrzano snimanje. Znao

je fotografirati život biljaka, kako se cvje­

tovi otvaraju. Jednog se dana u njegovom

laboratoriju dogodilo nešto zanimljivo.

Jedan od izvora svjetlosti se pokvario pa

ga je zamijenio sasvim drugačij im izvo­

rom svjetlosti. Tada je primijetio da ta

svjetlost ima sasvim drugačiji učinak na

biljke. To ga je zaintrigiralo. U o č i o je da

biljke koje rastu pod drugačij im vrstama

svjetlosti drugačije reagiraju. Ako biljka

raste pod određenom svjetlošću, razvit

će se normalno. No ako raste pod druga­

či jom svjetlošću, imat će vrlo sitne plo­

dove ili ih uopće neće imati ili će plod

biti vrlo velik. To je bilo vrlo zanimljivo.

Također je primijetio da će biljka koja se

nalazi u središtu svjetlosti rasti na jedan

način, ali da zračenje koje emitiraju kra­

jevi flourescentne cijevi ima negativan

utjecaj na biljke. Shvatio je da umje­

tna svjetlost m o r a biti sl ična sunčevoj

svjetlosti, ali i da m o r a zaštiti biljke od

zračenja s krajeva flourescentne cijevi.

M n o g o se bavio ubrzanim snimanjem i

fotografirao je razvoj različitih biljaka i

povrtnica. Njegovi su filmovi nevjeroja­

tni. Možete u s tvarnom vremenu vidjeti

kako neka biljka raste pod pr i rodnom

svjetlošću, kako pod bi jelom svjetlošću,

a kako pod f lourescentnom svjetlošću

koja se koristi u većini učionica. Biljke

koje su bile pod kr ivom vrstom svjetlo­

sti nisu se razvijale kako treba. Zat im se

upitao kako bi svjetlost utjecala na živo­

tinje. Uzeo je štakore i miševe i stavio ih

pod različite vrste flourescentne svjetlo­

sti. Korist io je ružičastu i h ladno bijelu

flourescentnu svjetlost. Primijet io je da

je životni vijek životinja izravno povezan

s vrstom svjetlosti ispod koje se živjeli.

Životinje p o d j e d n i m flourescentnim

svjetlom živjele su šest mjeseci, dok su

životinje pod svjetlošću koja je bila bliska

sunčevoj živjele dvostruko duže. Životni

vijek životinja doslovno se prepolovio

ako su živjele p o d krivom svjetlosti.

Sad se morate zapitati nešto. Naša djeca

idu svakog dana u školu i uče pod svje­

tlošću koje je abnormalna i neprirodna.

Urede osvjetljavaju izvori svjetlosti koji

se potpuno razlikuju od dnevnog svjetla,

a čovjek od svog početka živi pod dne­

vnim svjetlom. Ot t je istraživao učinak

svjetlosti na biljke i na životni vijek živo­

tinja. Također je primijetio da se stanice

neće dijeliti kako treba ako uklonite UV

zračenje iz svjetlosti koja obasjava stani­

ce pod mikroskopom. D r u g i m riječima,

spektralni sastav žarulje imao je vrlo ve­

lik utjecaj na sposobnost organizma da

se razmnožava. Što je umjetna svjetlost

bila bliža dnevnoj svjetlosti, to je razvoj

bio bliži p r i rodnom i n o r m a l n o m razvo­

ju. Ott je došao do j ednog vrlo značaj­

nog otkrića. Otišao je u razrede s hipera-

kt ivnom djecom, s d jecom koja su imala

poteškoća s učenjem. Jedna je skupina

djece bila u učionici s o b i č n o m bijelom

flourescentnom svjetlošću. Zat im su tu

svjetlost zamijenili s flourescentnim ci­

jev ima punog spektra, odnosno, o n i m a

koje su puno bliže dnevnoj svjetlosti.

Hiperaktivnost djece se uvelike smanji­

la. Djeca koja nisu mogla čitati, počela

su učiti poput druge n o r m a l n e djece. Ot t

je primijetio da se broj karijesa značajno

smanjio. Pod t o m „dnevnom svjetlo­

šću" djeca su imala samo petinu karije­

sa u odnosu na djecu pod uobiča jenom

umjetnom svjetlošću. Svjetlost punog

spektra imala je pun sastav vidljivih boja

spektra, ali i malu dozu UV zračenja,

dakle zračenja koje ob ično dobivamo od

Sunca. Njegovo djelo se pojavilo u vrije­

me kad su ljudi shvatili da UV zračenje

također i m a vrlo snažan utjecaj.

UV ZRAČENJE-PRIJATELJ ILI NEPRIJATELJ? Recite nam nešto više o UV zračenju i kako je ono postalo naš suvremeni neprijatelj? J A C O B : Vrlo je zanimljivo što su ljudi u

davna vremena uživali u sunčevoj svje­

tlosti. Ta je svjetlost uključivala vidljivi

spektar, ali i UV spektar. Ranije sam

spomenuo Nielsa Finsena koji je dobio

Nobelovu nagradu zato što je koristio

sunčevu svjetlost, točnije UV zračenje za

liječenje j ednog oblika tuberkuloze kože.

Z n a m o da se 1930-ih godina UV zrače­

nje koristilo kao antibakterijsko sredstvo

u bo ln icama i k l inikama diljem svijeta.

Z n a m o da UV zračenje ima snažan uči­

nak na tijelo jer kroz kožu potiče sintezu

i proizvodnju vitamina D, a to je izravno

povezano s apsorpci jom kalcija u tijelu i

sa čvrst im kostima. UV svjetlost snižava

krvni tlak, poboljšava rad srca. Z n a m o

da je f iz ička aktivnost na otvorenom

dvostruko zdravija upravo zbog priro-

Svjetlost ulazi u dio hipotalamusa u kojem se nalazi bi­ološki sat. Kao što nam ručni sat govori koje je doba dana, tako i tijelo u sebi ima svoj sat koji mu govot i kada da se probudi, kada da ide spavati, a kada da jede. Sve te funkcije moraju biti sinkronizirane s maj­

kom prirodom

dne svjetlosti. UV zračenje značajno

smanjuje kolesterol. Ako pojedete jaje

kokoši koja je uzgojena na zatvorenom,

ono ima 2 5 - 3 0 % više kolesterola od jaje­

ta kokoši koja je trčkarala po prirodnoj

svjetlosti, koja sadrži U V zračenje. U V

zračenje potiče reproduktivni sustav i

seksualne funkcije. UV zračenje ima ne­

brojeno m n o g o pozitivnih učinaka. To

je jedan od biološki najaktivnijih dijelo­

va spektra. To zna svaki znanstvenik.

Danas vam na svakom koraku govore

da uvijek morate nosit i k remu za sun­

ce i sunčane naočale. Č a k i djeca stalno

nose sunčane naočale. N e m a ničeg lošeg

u sunčanim naočalama. Ponekad sunce

doista blješti, piloti zrakoplova obično

nose sunčane naočale kad lete prema

suncu. No ako ih stalno nosite, blokirate

ne samo UV zrake, već i sve druge važne

boje vidljivog spektra koje obično ulaze

kroz oko i pomažu tijelu da probavi hra­

nu i pravilno funkcionira. Kao što auto

treba određenu vrstu goriva da biste ga

mogli voziti, ista je stvar i s l judskim tije­

lom. To „gorivo" čine sunčeva svjetlost,

To je bilo vrlo važno ot­kriće jer je postalo jasno da je jedna od glavnih uloga svjetlosti da kaže našoj unutrašnjosti i na­šoj svijesti, našem men­talnom i duhovnom ti­jelu, što se događa vani. Vanjski i unutrašnji oko­liš usko su povezani

zrak i voda. Ako kroz oko ne ulazi prava

vrsta sunčeve svjetlosti nećete se dobro

osjećati, niti ćete pravilno funkcionirati.

N e m a ničeg lošeg u naočalama, ali ko­

ristite ih samo kad je doista blještavo.

N e m a ničeg lošeg u kremi za sunce, ali

nemojte je koristiti stalno j e r će vam na­

škoditi. Kad je koža izložena suncu, ode-

blja kako bi se zaštitila.

Kad su u početku vršili pokuse s UV

zračenjem, ono je došlo na zao glas zbog

pokusa na životinjama. Držali bi glavu

životinje pred snažnim izvorom svje­

tlosti. Životinja je bila pod narkozom.

Otvorili bi jo j oko, a životinja ga nije

mogla zatvoriti. Zat im bi usmjerili sna­

žnu svjetlost na oko i ona bi ga oštetila ili

uništila. Tada bi znanstvenici samouvje­

reno rekli da UV zračenje ima negativan

učinak na oko. Danas

n a m stalno govore da

se ne b i smo trebali

sunčati j e r ć e m o od

previše UV zračenja

dobiti rak kože. No,

kod ljudi koji rade

u zatvorenom, pod

umjetnom svjetlošću,

ima više slučajeva

m e l a n o m a nego k o d

ljudi koji se sunčaju

na plaži. Mis l im da

je ključ svega umje­

renost.

M o r a m o biti svjesni

da se zbog svih stvari

koje danas proizvo­

dimo i ispuštamo u

atmosferu ozonski

omotač smanjuje.

Z n a m o da na nekim

mjestima postoje

rupe, a na nekim je

mjest ima UV zra­

čenje j ače nego na

drugima. Ja sam ne­

koć živio u Aspenu,

u državi Colorado, na

visini od 2 5 0 0 metara.

Ondje je zračenje osam puta veće nego na

razini mora. Na takvim mjestima morate

biti pažljiviji j e r ljudsko tijelo nije navi­

klo na toliko visoku razinu UV zračenja.

Najvažnije je dobiti prirodnu svjetlost.

To je najbolja stvar koju možete učiniti

za vlastito zdravlje. Naravno, ako ste pre­

više izloženi svjetlosti, kao i kod previše

alkohola, učinak će biti negativan, pogo­

tovo danas kad je ozonski omotač ošte­

ćen, barem na nekim mjestima. Treba biti

umjeren. Ako ste vani, dopustite oč ima

da upiju puni spektar svjetlosti, uključu­

jući i UV zrake. Dopustite i koži da upije

svjetlost. No ako ste na brodu ili se skijate,

onda stavite sunčane naočale i kremu za

sunce. Ali pod normalnim okolnostima,

UV dio spektra jedan je od biološki na­

jaktivnijih i najvažnijih dijelova, ne m o ­

žemo živjeti bez njega i treba nam dne­

vna doza prirodne svjetlosti, uključujući

i UV zrake. Ključ je umjerenost. Ako ste

previše izloženi svjetlosti ili UV zraka­

ma, naravno da će učinci biti negativni.

Ali svjetlost nam je potrebna. Trebamo

minimalnu dnevnu dozu prirodne svje­

tlosti da bismo se dobro osjećali, ne samo

fizički, već i duhovno. Trebamo dnevnu

svjetlost, a t ime i UV zrake.

NOVA OTKRIĆA O SVJETLOSTI Na području znanosti o svjetlosti, koja su nova otkrića, koja su nova istraživanja i koje su nove primjene? J A C O B : U novije je vri jeme došlo do

naglog razvoja znanosti o svjetlosti i

njezinoj upotrebi. Svi znamo za solar-

nu energiju i kako se iskorištava; napaja

kuće i automobile. No što je s ti jelom?

Spomenuo sam Spitlera i njegov rad.

Njegovim se radom koriste stotine, ako

ne i tisuće okulista diljem svijeta. Liječe

ljude koji imaju problema s vidom, dje­

cu koja zbog problema s v idom imaju

teškoća s učenjem. Ranije sam rekao da

se naše vidno polje smanjuje kad s m o

pod stresom. Pr imjenom svjetlosti kroz

oči, vidno se polje može proširiti i dijete

će, kud god pogleda, primiti više infor­

macija i tako će se povećati njegova spo­

sobnost učenja. Poznato je da se danas

svjetlost koristi u liječenju raka. Postoji

čitavo polje istraživanja koje se zove

PDT, odnosno fotodinamička terapija.

Otkriveno je da se u krvotok čovjeka

nastavak na 63. str.

nastavak sa 48. str.

može ubrizgati porfirinski derivat koji se

rasprši po čitavom tijelu, ali se skuplja u

mal ignom tkivu, tj. ondje gdje se nalazi

karcinom. Zat im, ako crvenu svjetlost

određene frekvencije usmjerite na mje­

sto gdje se porfirinski derivat nakupio,

ona će potaknuti tu kemikali ju i uništiti

karc inom. Ta se terapija ne može koristiti

ako se karc inom nalazi duboko u tijelu ili

kad je raspršen po tijelu, ali je vrlo učin­

kovita kod nekih oblika raka kože, kao i

kod karc inoma unutarnjih organa do ko­

j ih mogu provući c jevčicu i osvijetliti ih.

Pod normalnim okolno­stima, UV dio spektra jedan je od biološki na­jaktivnijih i najvažni­jih dijelova, ne možemo živjeti bez njega i treba nam dnevna doza priro­dne svjetlosti, uključu­jući i UV zrake. Ključ je umjerenost

Fotodinamička terapija danas ima vrlo

široku primjenu na liječenje raka. Ista

se terapija koristi i za liječenje AIDS-a.

Otkriveno je da ako uzmu zaraženu krv,

izvade je iz tijela, provuku kroz stroj i

osvijetle je određenom svjetlošću, ta će

svjetlost uništiti virus HIV-a koji se nala­

zi u krvi. Još nisu otkrili kako da to učine

i u tijelu, ali to pokazuje da svjetlost ima

vrlo snažan učinak. Neki su istraživači

koristili fotodinamičku terapiju kako bi

rastopili naslage kalcija u krvnim žilama

i tako riješili problem arterioskleroze.

Svjetlost se danas koristi u m n o g i m po­

ljima istraživanja. Ako odete zubaru, na­

kon što vam stavi plombu, uzet će j ednu

svjetlosnu spravu i usmjerit će svjetlost

na plombu. Svjetlost djeluje na materijal

koji se koristi za p lombu i brže se stvr­

dne. Svjetlost se primjenjuje na toliko

različitih stvari, ne samo u tehnologiji,

kao, na primjer, za svjetlovode. Danas

se svjetlost koristi kako bi se pokrenule

određene stanične funkcije.

U n jemačkoj postoji jedan doktor, Fritz

Popp, koji će vrlo vjerojatno jednog dana

dobiti Nobelovu nagradu. On se bavi bi-

ofotonima. To je svjetlost koju odašilju

stanice. On tvrdi da stanice ne samo da

odašilju svjetlost, već međusobno ko­

municiraju svjetlosnim signalima. M o ž e

izmjeriti te biofotone. U nadolazećim

ć e m o godinama doista zakoračiti u svje­

t losno doba. Ne samo da će se svjetlost

koristiti u tehnologiji i medicini, već

ć e m o otkriti da se svjetlost može koristiti

da povećamo receptivnost života. Znate

da se danas govori da su m n o g e bolesti

zapravo uzrokovane stresom. Zbog čega

smo pod stresom? Ja vjerujem da po­

stoje određeni dijelovi života u koj ima

se ugodno os jećamo i dijelovi u koj ima

se os jećamo neugodno. Kad dođemo do

neugodnog dijela života, dobi jemo aler-

gijsku reakciju. Kad se to dogodi, pod

stresom smo. Isto se događa kad se bivši

supružnici ne slažu ili kad se ne slažemo

s roditeljima. Htio bih vam reći nešto o

svojim otkr ić ima i upotrebi određenih

boja koje pomažu u širenju svijesti kako

bismo bolje i lakše prihvatili život.

Svakako bi bilo zanimljivo čuti koja su to otkrića. J A C O B : Ta su mi otkrića bila vrlo zani­

mljiva. Kad sam se tek počeo baviti bo­

jama, ljudi su mi rekli da svaka boja ima

poseban učinak. Ranije smo razgovarali i

rekli ste da je zanimljivo kako različiti ljudi

različito reagiraju na lijekove. Kad hodate

ulicom i vidite nekoga tko vam se sviđa,

netko drugi će reći da mu je ta osoba an­

tipatična. Otkrio sam da s\ietlost utječe

na sve ljude, ali njezin je učinak povezan

s našim odnosom, tj. našom receptivnosti

svjetlosti. Krajem 1970-ih godina počeo

sam s pr imjenom svjetlosti na oči i pri

tome sam promatrao fiziologiju ispita­

nika. Kako reagira živčani sustav? Kako

reagiraju mišići? Je li ispitanik u strahu ili

sve normalno prihvaća? Je li im boja koju

sam upotrijebio donosila mir ih stres? Ot­

krio sam nešto vrlo zanimljivo. Svi imaju

boje koje vole i boje koje ne vole. Tijelo

fiziološki vrlo dobro reagira na boje koje

voli, smireno je. No kad je izloženo boji

koju ne voli, tijelo se nađe pod stresom,

kao da je alergično na tu boju. Ne radi se

samo o emotivnoj alergijskoj reakciji, već

i fiziološkoj alergijskoj reakciji.

Imao sam pacijente s astmom. Kad su

pod stresom, ne mogu disati. Kad bih im

pokazao boje koje ne vole, odjednom bi

počeli otežano disati. Ako bih tada po­

kazao boju koju vole, disanje bi se ubrzo

vratilo u normalu. Neki su ljudi, kad bih

im pokazao boje koje ne vole, dobili go­

leme osipe po rukama. No, ako bih im

pokazao boju koju vole, tijelo bi se smi­

rilo. Čitavo sam svoje istraživanje uteme­

ljio na biološko-emotivnoj receptivnosti.

Umjesto da sam liječio bolesti, pomagao

sam tijelu da se ugodnije osjeća pod o n i m

dijelovima svjetlosnog spektra koji su mu

ranije smetali. Pokušajte se prisjetiti svega

što vas je smetalo u životu. Što bi se dogo-

da su prihvatili te boje jer sam pratio nji­

hovu fiziologiju: disanje, napetost mišića,

reakciju živčanog sustava. U početku su

bili pod stresom kad bih im pokazao boju

koju ne vole, no kad su prošli kroz čitav

proces, mogli smo im pokazati bilo koju

boju i tijelo bi ostalo cijelo vrijeme smi­

reno. Nakon toga, njihov se život uvelike

dilo da ste se priviknuli na sve to? Upravo

tako! To bi bilo fantastično.

Otkrio sam da su boje spektra nevidljiva

energija koja čini iskustveni dio našeg

života koji m o ž e m o vidjeti. Mogli bismo

reći da su svjetlost i život dvije strane

promijenio.Kad sam upoznao Fritza Pop-

pa u njegovu laboratoriju u Njemačkoj,

rekao mi je nešto vrlo zanimljivo. Rekao

je da stanica, kad se nalazi u optimal­

nom, zdravom stanju, jednako odgovara

na sve frekvencije svjetlosti. Selektivno

Fotodinamička terapija danas ima vrlo široku primje­nu na liječenje raka. Ista se terapija koristi i za liječenje AIDS-a. Otkriveno je da ako uzmu zaraženu krv, izva­de je iz tijela, provuku kroz stroj i osvijetle je određe­nom svjetlošću, ta će svjetlost uništiti virus HIV-a koji

se nalazi u krvi

jedne medalje. Svjetlost je bezoblična, a

život ima oblik. To nije ništa novo. Kvan­

tni f izičar David B o h m rekao je da je tvar

zapravo zamrznuta svjetlost. Sve što do­

življavamo jest svjetlosna energija koja je

kruta, koja je zamrznuta. Ja sam ljudima

pokazivao sve boje spektra i izložio sam

ih bojama koje ne vole, u početku samo

u mal im količinama, a postupno u sve

većim, sve dok se ne bi ugodno osjećali

s bojama koje su ih prije smetale. Kad se

to dogodilo, ono što ih je nekad smetalo u

životu više ih nije toliko smetalo. Kad su

prihvatili sve boje dugina spektra, prihva-

tili su i sve doživljaje u životu. Z n a o sam

reagira na pojedine frekvencije samo

kad nije u ravnoteži. O n o što je on ot­

kr io na s taničnoj razini, ja sam otkrio

na biheviorist ičkoj i biološkoj razini u

radu s l judima u svojoj kl inici .

UREĐAJ ZA VJEŽBANJE VIDA Napravili ste jednu zanimljivu spravu koja nešto radi sa svjetlošću. Objasni­te nam o čemu se u stvari radi. J A C O B : Ovo je uređaj za vježbanje vida.

Na početku sam rekao da mi se vid uve­

like poboljšao i nije mi se pogoršao 32

godine. G o d i n a m a sanjam da p o m o ­

g n e m svijetu da progleda, ne samo da

p o m o g n e m ljudima da gledaju drugači­

je i učinkovito, već i da p o č n u gledati

dublje. T i j e k o m svog istraživanja radio

sam s 3 0 . 0 0 0 ili 4 0 . 0 0 0 ljudi. Li ječio sam

ih p o m o ć u svjetlosti i koris t io sam vje­

žbe za vid kako bi bili pozorni j i , bol je

čitali i učili, kako bi se ugodni je osjećali

dok čitaju ili rade za računa lom, i kako

bi mogl i dati sve od sebe. Radio s a m sa

sportaš ima koj i su sudjelovali na O l i m ­

pijskim igrama, s profes ionalnim igrači­

ma be jzbola i golfa, č a k i s d j e c o m koja

se bave sportom. O t k r i o s a m da kad

vježbate oči, p r o m j e n o m vida m o ž e t e

promijenit i svoj život, uspjehe, sve što

radite. M o r a t e imati na u m u da nas o č i

vode pri svakom koraku. Ti jelo se kreće

p r e m a p o d a c i m a iz oka i tako određuje

svoju brzinu i kad će stići na cilj. Ti jelo

odgovara na temelju vizualnih poda­

taka. Htio sam stvoriti nešto što bi za

samo deset m i n u t a vježbe dnevno po­

boljšalo vid, a t ime i sve ostalo. Stvorio

sam ovu napravu. Patent irao sam je i to

je prva naprava koju je odobr i la ame­

rička Agencija za hranu i li jekove. To

znači da je ovo medic insko pomagalo

nami jenjeno o b i č n i m l judima.

U z n a n s t v e n i m su č a s o p i s i m a obja­

vl jena čet i r i č lanka koj i pokazu ju da

ako koris t i te ovu napravu deset mi­

nuta d n e v n o i tako tri t jedna, povećat

će v a m se pozornos t , a to je j e d a n od

glavnih p r o b l e m a djece u školi. P o b o l j ­

šava uč inkovi tos t č i tanja i razumijeva­

nja, pobol j šava brz inu fokusiranja oč i­

ju, brz inu p r o m j e n e gledanja s j e d n e

stvari na drugu, uč inkov i tos t dubinske

percepci je . Koris t i l i s m o ovu napravu

u radu s p o l i c a j c i m a k a k o b i s m o im

pobol jša l i s p o s o b n o s t ci l janja, te br­

zinu i kvalitetu reakci je . O v o je vr lo

učinkovi t i n s t r u m e n t . Koris t i l i s m o ga

u d ječ j im b e j z b o l s k i m l igama. N a k o n

tri t jedna, n j ihova s p o s o b n o s t da udare

lopt icu povećala se za 9 0 % . Ta je eki­

pa bi la na zadnjem mjes tu i uspjela je

osvojit i prvenstvo.

Ova je naprava vrlo jednostavna. Na

ovoj se strani nalaze tipke. Kad je upa­

lite, crvena i plava svjetla se na izmjence

pale i gase. Cijelo vam vr i jeme govor im

o uč inku svjetlosti. Z n a m o da crvena

boja pobuđuje, a plava smiruje. Z n a ­

mo da crvena bo ja utječe na j e d a n dio

a u t o n o m n o g živčanog sustava, a plava

na drugi dio. Kor i š ten jem ove naprave,

dolazi do pomican ja u tijelu; dolazi do

širenja i skupljanja. To je poput disanja,

najosnovni jeg t jelesnog pokreta. Kad

oko gleda u crvenu lampicu, m o r a se

prefokusirati kako bi je j a s n o vidjelo.

No to č in i pasivno. D r u g i m ri ječima, to

čini bez ikakva napora. Kad oko gleda u

plavu lampicu, m o r a opustiti fokus. D a ­

kle, kad oko na izmjence gleda u plavu,

pa crvenu lampicu, vježba se na isti na­

čin kao i kad gledate okolo po prirodi.

To se događa bez ikakvog napora i oč i se

podsjećaju da m o g u gledati bez ikakva

napora, da su stvorene za upotrebu bez

napora, stvorene su da se n j ima vidi, a

ne da se gleda. Čitavo oko dizajnirano

je da reagira na svjetlosne podatke, a ne

da ih odašilje. P o m o ć u ove jednostavne

naprave, ako svakog dana napravite pet

vježba od 90 sekundi i tako šest dana u

t jednu kroz tri t jedna, vidjet ćete znako­

vit napredak u svim aspektima: u uče­

nju, pozornost i , učinkovitost i čitanja,

sportu, golfu, tenisu, itd. Ovaj je izum

spoj svjetlosne terapije i vježbanja vida

u j e d n o j napravi koju ljudi m o g u kupiti,

a p o m a ž e im u životu i učenju.

Kako naprava radi? J A C O B : Prvo j e m o r a m programirat i .

Kad je ukl jučim, deset puta će zapiskati

kako bi se kor i sn ik m o g a o pripremiti .

Kad se p o k r e n e program, crvene i plave

lampice na izmjence će se paliti. Za vri­

j e m e vježbe, naprava m o ž e biti okrenu­

ta vodoravno, o k o m i t o i di jagonalno.

D r u g i m r i ječima, o č i prate lampice u

svakom smjeru. M o ž e t e je pris lonit i na

nos i s a m o gledati lampice. Tako vje­

žbate oč i . U č i n a k je vrlo zanimljiv. D o k

ovo radim, a budući da su oči produže­

tak mozga, ovako ne v ježbam samo oči ,

već i o č i mozga. Tako čitav m o z a k bol je

funkcionira. Ova naprava uspostavlja

ravnotežu između dvije m o ž d a n e he­

misfere. O č i su uravnotežene, m o z a k

je uravnotežen i ti jelo je uravnoteže­

no. T i m e se stvara vrlo snažan učinak.

A k o vježbate oči deset m i n u t a dnevno,

pobol jšat ćete pozornost , učinkovitost

čitanja, razumijevanje, dubinsku per­

cepci ju, brz inu fokusiranja i cil janja

očiju, kakvi ste u sportu. B u d u ć i da

oči reguliraju svaki pokret tijela, ako

pobol jšate vid, pobol jšat ćete i ostale

aspekte tijela. K o r i š t e n j e m ove naprave

za kra tko ćete vr i jeme pobol jšat i spo­

sobnost čitanja i učenja, sposobnost

rada za r a č u n a l o m , te sposobnost igra­

nja golfa ili tenisa. P r o m j e n o m vida

promi jeni t ćete svoj život.