Korištenje teoretskog multimedijskog okvira za taksonomiju

RACHELLE S. HELLER, C. DIANNE MARTIN, NUZI HANEEF i SONJAGIEVSKA-KRLIUThe George Washington University

1. UVOD: ŠTO JE MULTIMEDIJA?

Multimedija (MM) je višeznačan termin – termin sa više definicija, a u ovom slučaju, i više korijena. U ovom članku, multimedija se definira kao nerazlučiva integracija dvaju ili više medija. Ako se dva ili više medija međusobno spoje, ali na način da se vidi da su spojeni iz različitih izvora, nazivamo ih višestrukim medijima (eng. "multiple media"). Ovisno o korijenu, multimedija poprima različite karakteristike. Ukoliko je korijen obrazovanje, onda je fokus multimedijske rasprave dostava obrazovnih sadržaja i analizira se učinkovitost te dostave sadržaja. Ukoliko je korijen ljudska interakcija s računalima, u fokusu je sučelje i navigacija tokom korištenja medija. Slično, ukoliko je korijen računalna grafika, onda se svi problemi vezani uz računalnu grafiku – broj sličica u sekundi, osvježavanje, osvijetljenost – primjenjuju na tu multimediju. Svaki predak donosi svoj zahtjev, unoseći veću kompleksnost i otežavajući rad. Svaki dizajner želi izgraditi visokokvalitetni sustav, no to učiniti i procijeniti su teški zadaci zbog višeznačnog konteksta.

Predlažemo multimedijsku taksonomiju kako bi pomogli organizirati disciplinu baziranu prethodne medijske taksonomije [Heller and Martin 1995.]. Taksonomija pomaže klasificirati prostor zvan "multimedija" i pomaže skrenuti pozornost na veće probleme. Iako je multimedija područje u nastajanju, činjenica da možemo napraviti taksonomiju pokazuje da je došla do određene razine stabilnosti i zrelosti. Zbog našeg pogleda na to, možemo vidjeti smjerove koje su mnogi korijeni postavili za ovo polje. Klasificirajući ga, možemo krenuti naprijed prema dubljoj analizi.

2. TAKSONOMIJA

Multimedijska taksonomija se može predočiti kao trodimenzionalna matrica (slika 1). Tip medija se odnosi na razne medije u upotrebi: tekst, zvuk, slike, pokret i multimediju. Medijski izraz, tj. elaboracija, reprezentacija i apstrakcija, se odnosi na razinu apstrakcije pri upotrebi medija. Kontekst, treća dimenzija, otkriva razne korijene multimedije: discipline, interaktivnost, publiku, estetiku, kvalitetu i korisnost. Tip medija je složen kao niz pojedinačnih medija sa sve većom kompleksnosću (tj. prostorom koji zauzima). Razni mediji bi trebali biti jasni. Tekst je prikaz informacija koristeći abecedni sustav simbola. Ovo uključuje prozu na raznim jezicima kao i prikaz u oblicima kao što je matematika ili drugi sustavi simbola. Zvuk uključuje izgovorene riječi kao i tonove koji formiraju glazbu ili druge auditivne sadržaje. Slike uključuju fotografije i rukom nacrtane slike, dok pokret mogu biti filmovi ili animacije. Multimedija, kao što je već definirano, može biti kombinacija bilo koja dva (ili više) navedenih elemenata.

1

Slika 1 – Izvorna multimedijska taksonomija

Kategorije medijskog izraza zahtijevaju objašnjenje. Kreću se od konkretnih prema apstraktnima. Kod elaboracije se nijedna informacija ne izbacuje. Dakle, ako pregledavamo tekstualnu prezentaciju ili govor, elaborirana prezentacija bi uključivala taj govor u potpunosti. Slika bi bila potpuna slika nečega poput sobe sa svim detaljima. Elaborirane prezentacije su najkonkretnije i zahtijevaju najmanji napor od strane korisnika pri dekodiranju seta simbola. To ne znači da je nivo informacija jednostavan, nego da medij ne sakriva ili podrazumijeva bilo kakve informacije. Repezentacijske kategorije sadrže izabrane informacije ili elipse informacija. Na primjer, u tekstualnoj kategoriji, spomenuti govor se može prikazati kao niz natuknica ili slajdova u PowerPointu, dok bi slika mogla biti nacrt sobe. Nastaje pitanje: Kako klasificirati komprimiranu sliku? Je li to elaboracija ili reprezentacija? Jedan mogući odgovor je usporediti to pitanje sa onim o kompresiji sa i bez gubitaka. Na kraju, kategorija apstrakcije je apstraktna prezentacija informacije, često u obliku ikona. Ova kategorija se može usporediti sa metaforom. Na primjer, ako je govor o kiselim kišama, tekst kao apstrakcija bi mogao biti napisan kao kapljice kiše u stilu francuskog pjesnika Apollinairea. Takva upotreba teksta nije nova – rukopisi iz doba prosvjetiteljstva su čestko koristili mikrografiju za prikaz informacija kao tekst koji je bio oblikovan u određene oblike. Informacije o sobi bi se mogle prikazati ikonom koja pokazuje samo skice sobe.

Posljednja dimenzija, kontekst, je pokušaj odgovora na činjenicu da interaktivne multimedijske aplikacije ne postoje u vakuumu. To su izražaji namijenjeni korištenju od strane publike unutar neke teme ili discipline, i može ih se ocijeniti prema kriterijima korisnosti, kvalitete i estetike. Ovi kriteriji izražavaju višeznačnu prirodu multimedije. Obrazovanje koristi multimediju tako da namjena, interaktivnost i učenje postanu njezinim sastavnim dijelom; a pošto i umjetnost koristi multimediju, dodana je estetika. Multimediju koriste i tehnička polja, kao što je obrada signala i

2

računalstvo, pa su uključena i pitanja kvalitete. Na primjer, kategorija "kvaliteta" se odnosi na tehničke aspekte dostave informacija i može se opisati sa atributima kao što su jasnoća prezentacije ili vjernost reprodukcije. Problemi u ovoj kategoriji uključuju jasnoću znakova na ekranu te tehničke sinkronizacije između dva medija. Također, koristeći atribute unutar ove kategorije kao dio protokola ocjenjivanja, ocjenjivač će postavljati pitanja poput: "Je li pokret usana sinkroniziran sa govorom?" Tablica 1 sadrži primjere pitanja koja bi se mogla pojaviti pri ocjenjivanju kvalitete u taksonomiji multimedije.

Tip medija Elaboracija Reprezentacija Apstrakcija

TekstJasan/nejasan izbor riječi Matematičke funkcije

jasne; Font za bold i italic čitljiv

ZvukGovor snimljen bez zastajkivanja

Zvučni efekti prepoznatljivi

Grafika

Jasni detalji slike Kvaliteta slike (niska – visoka); Veličina slike (prevelika/premalena, dobra)

Ikone su jasne; Ikonska metafora je razumljiva

PokretKvaliteta pokreta (trzav – gladak)

MultimedijaTehnička sinkronizacija medija

3. KORIŠTENJE TAKSONOMIJE

Multimedijska taksonomija se može koristiti za dizajn i procjenu multimedijskih proizvoda i aplikacija. Taksonomija pomaže u smišljanju ideja. Koristeći je pri dizajnu, dok razvijaju nove materijale, korisnici imaju priliku uzeti u razmatranje dostupne medijske oblike i formate. Dizajneri često razmatraju pitanja metafore, interakcije, kognitivne pristupljivosti i korištenja medija. Na primjer, u prezentaciji posvećenoj posjetu otoku Goa (otočna zajednica u Indiji), dizajner je želio prikazati većinu informacija koristeći tekst. No, tekstualne prezentacije su često dosadne i neatraktivne za korisnika, posebno za nekoga tko mora pregledati puno materijala. Koristeći multimedijsku taksonomiju, postaje jasno da se tekst ne mora sastojati od punih rečenica. Može se prikazati kao dnevnik sa isprintanim bilješkama i nizom samoljepivih papirića, podcrtanih riječi i natuknica na rubovima koje pokazuju dodatne ideje. Takav dnevnik je življi, a informacije su prikazane u cijelosti (slika 2). U drugoj prezentaciji, pokušavajući prikazati povijest jedne od najstarijih crkvi u Detroitu, imamo kombinaciju crkvenih zvona, zborne glazbe i govorene riječi sa jekom koje podsjećaju na vatrenog propovjednika. U prezentaciji posjeta kulturi Maja, korištenje grafičke karte kao navigacijskog vodiča te slike majanskog vođe kako bi se pokazao izvor informacija omogućuje dizajneru da korisniku omogući višestruk pristup informacijama. U prezentaciji za Cite d'Arte (uključenoj u ovom članku), njezin tvorac korsti metaforu časopisa kako bi predstavio mjesto koje se zove Pariz. Koristi razne oblike teksta kako bi prenio svoju metaforu, uključujući pun tekstualni opis i reprezentacijski tekst za kazalo sadržaja i skraćene opise pravljenja vina. Iako mu grafika nije visoke umjetničke kvalitete, njegovi tekstovi o pravljenju vina koriste tri jednostavna reprezentacijska crteža kako bi prikazali proces. Iako je mogao upotrijebiti video-snimke kako bi prikazao proces, odabrao je animaciju. Također, koristi razne zvukove, govor i glazbu. Uvodna sekvenca CD-a uključuje glazbu nalik

3

na valcer sa animiranim tekstom. Sve u svemu, tvorac koristi razne aspekte taksonomije kako bi pružio raznoliku medijsku prezentaciju i istodobno osigurao konzistentnost poruke.

Slika 2 – Korištenje teksta baziranog na taksonomiji.

Kako bi koristili taksonomiju kao pomoć pri ocjenjivanju, najbolje je gledati na proces ocjenjivanja kao na razlog za korištenje taksonomije. Eksperimentalne prilike, terenske procjene, testiranja sustava, komparativna testiranja, stručne procjene itd. su tipična formativna iskustva kod ocjenjivanja. Svako od tih se može poboljšati korištenjem oblika i formata multimedijske taksonomije. Kontrolirani eksperimenti se mogu poboljšati pitanjima o određenim medijskim izrazima, primjerice "je li ova boja bolja (ili lošija) od one boje?" U otvorenijim terenskim ocjenjivanjima možemo koristiti taksonomiju da nam pomogne razviti pitanja u vezi namjene ili korisnika. Wu i Martin [1997.] su koristili taksonomiju u njihovom terenskom ispitivanju medijskih preferencija. Promatrajući kategorije taksonomije, napravili su eksperiment u kojem su pitali kupce u trgovačkom centru o tome na koji način najviše vole primati informacije. Reeves i Harmon [1993.] su napravili popis za multimedijsko ocjenjivanje koji se dobro poklapa sa taksonomijom, a pomoću taksonomije se može proširiti ili učiniti više specifičnom. Što se estetike tiče, nude raspon analize od "ugodne" prema "neugodnoj" kao način ocjenjivanja. Taksonomija predlaže niz dodatnih kategorija za estetsko ocjenjivanje.

Pri korištenju taksonomije kao alata za ocjenjivanje, multimedijska kategorija je najbogatija. Omogućava nam da se osvrnemo na teška pitanja sinkronizacije. Primjerice: Da li su tekst i slike sinkronizirani vremenski i prostorno, ali i kognitivno? Da bi se dva medija sinkronizirali vremenski, želimo pitati da li su namješteni tako da se pojave u pravom trenutku. Tekst se može pojaviti prije, istovremeno ili nakon slike (ovisno o dizajneru). Prostorna sinkronizacija uključuje pitanja o fizičkom rasporedu

4

dvaju ili više medija: Je li tekst točno postavljen desno (ili lijevo, iznad ili ispod) od slike? Pozicija može biti u vezi sa stilom, što može biti uvjet nekog vanjskog izvora ili da bi se olakšalo čitatelju koji čita s lijeva nadesno, ili obrnuto. Kognitivna sinkronizacija se može shvatiti kao provjera koliko se dobro poklapa intelektualna razina prezentacije sa sposobnostima publike.

Izvorno je taksonomija imala samo tri kategorije medijskog izražavanja. Na početku ocjenjivanja, primijećeno je da se pitanja često ponavljaju, bez obzira o obliku medija ili medijskom izrazu. Na primjer, pitanja o veličini teksta su opravdana bez obzira o medijskom izrazu. Zbog ovakvih primjedbi, taksonomija se proširila kako bi ponudila općenitu kategoriju formata. Ova kategorija se koristi za pitanja koja se pojavljuju u cijelom prostoru formata. Novoproširena taksonomija tako postaje pod, a ne strop, za niz pitanja o aplikaciji. Kategorije koje se ne mogu primijeniti na određeni proizvod koji se ocjenjuje se mogu eliminirati. Pitanja se mogu formulirati ili kao Likertova ljestvica sa pet ocjena ili kao otvorena pitanja koja zahtjevaju korisnikov odgovor njegovim vlastitim riječima. Na primjer, kako bi ocijenili korištenje boje, možemo postaviti pitanje kao što je:

Zadovoljavajuće Nije zadovoljavajućeKorištenje boje: 1................2............... 3............... 4.............. 5

Ovdje razmatramo disciplinski aspekt konteksta. Odabir medija i tehnike prezentacije poprilično ovise o informacijama koje želimo prenijeti. Znajući koji je kontekst informacija, dizajnerov je posao da odabere najučinkovitinji način da prenese važne poruke multimedijskog proizvoda. Sadržaj se može kategorizirati, analizirati i predstaviti na razne načine za razne svrhe. Često ima više metoda za predstavljanje određenog tipa informacija, no nema općeg pravila koje će pomoći dizajnerima da odaberu medije. Drugim riječima, bolje razumijevanje karakteristika informacija, njihovih veza sa karakteristikama medija te prepoznavanje korisnika i zadataka će pomoći dizajnerima u donošenju ključnih odluka. Primjerice, dizajn prezentacije će varirati, ovisno o tome da li se bavimo fizičkim entitetima u trodimenzionalnom prostoru, ili sa apstraktnim odnosno logičkim entitetima u proizvoljnom, kognitivnom prostoru. Što bi bio dizajnerov izbor ako bi odnosi između danih podataka bili vremenski, prostorni, ili neke posebne vrste semantičkih odnosa? Kategorizacija (bazirana na istraživanjima) raznih tipova podataka u mnogim disciplinama je nastala kako bi pomogla dizajnerima, developerima i ocjenjivačima multimedijskog softvera. Takva kategorizacija mora prepoznati karakteristike podataka koje mogu utjecati na učinkovitost sa kojom određeni medij izražava informacije. Sustav bi trebao biti što je više moguće razumljiv, tako da bilo koje druge kategorije mogu stati u njega.

Odabir načina prenošenja informacija ne ovisi samo o tipu informacija. U slučajevima gdje se mogu koristiti više od jednog medija i više od jedne prezentacijske tehnike, drugi faktori će odrediti konačnu odluku. Svrha komunikacije, karakteristike korisnika i zadaci za koje su prezentacije dizajnirane su također bitni faktori. Na mnoge odluke o dizajnu će utjecati faktori poput hardverskih i softverskih karakteristika, konflikti u koordinaciji zbog više tipova medija te vremensko-prostorna ograničenja u okruženju u kojem će se interakcija odvijati. Detaljnije analize su potrebne kako bi pronašli odgovore za mnoge procese donošenja odluka pri dizajnu (npr. odabir medija, način prezentiranja i odabir sadržaja), uzimajući u obzir sve bitne probleme i njihovu međusobnu ovisnost.

5

4. KARAKTERISTIKE SADRŽAJA

Velik je izazov prepoznati općenite karakteristike informacija koje su kritične za multimedijski dizajn. Kako možemo definirati i karakterizirati jedinstvena svojstva raznih tipova informacija u mnogim disciplinama i aplikacijama? Postoji li klasifikacija koju možemo koristiti za razvoj multimedije? Da li bismo trebali imati holistički pristup sadržaju, ili pokušati kategorizirati manje sadržajne jedinice ili čak podatkovne entitete? Paralela između multimedijskih dizajnera i slikara, dana u Reiseru i Reiseru [1995.] bi mogla biti odgovor. Slikari gledaju na svaki detalj odvojeno i odmiču se kako bi pogledali kompoziciju kao cjelinu. Dizajnerima, baš poput slikara, može biti teško ne usredotočiti se na detalje i tako zaboraviti smisao tih detalja, a to je da prenesu poruku kao cjelina. Prema tome, opis mora prepoznati općenite kategorije podatkovnih objekata, ali i veza između njih koje bi mogle utjecati na proces donošenja odluka.

Pregled klasifikacijskih sustava koji već postoje bi mogao iznijeti neke karakteristike informacija koje se treba uzeti u razmatranje. Nekoliko područja istraživanja se osvrću na problem klasifikacije informacijskog sadržaja. Možda su najsustavniji, u terminima korisnosti za razvoj multimedije, sustavi sa umjetnom inteligencijom (AI). Karakterizacija informacija je preduvjet za definiranje izražajnosti prezentacijskih tehnika i automatizacije procesa odabira tehnike u inteligentnim multimedijskim korisničkim sučeljima [Feiner 1991; Feiner and McKeown 1993; Maybury 1992; Roth et al. 1993]. Tip informacija ili priroda sadržaja su navedeni kao neke od karakteristika važnih za proces odabira medija. Predlagane su razne klasifikacije tipova informacija [Andre et al. 1993; Roth et al. 1993; Arens et al. 1991], ali nema općenite klasifikacije koja bi se mogla koristiti u raznim disciplinama i aplikacijama. Neke od razlika u kategorijama sadržaja u ovim sustavima postoje zbog karakteristika određene discipline odnosno informacija specifičnih za neku domenu sa kojima su istraživači bili zabrinuti. Razlike u klasifikacijskim sustavima su također bile uzrokovane različitim aplikacijama odnosno zadacima za koje su sustavi bili osmišljeni. Mnoge kategorije predložene u literaturi o AI-ju se prilično dobro uklapaju u kategorije naše taksonomije, iako se činilo da ih je nekoliko bilo samo primjeri jedne kategorije. Iscprna literatura o sadržaju se može naći i u polju instrukcijskog dizajna. Ovdje se analiza sadržaja orijentira više prema obrazovnim zadacima. Struktura sadržaja i organizacija se gledaju u terminima stvaranja interaktivnih i učinkovitih okolina za učenje koje mogu pristajati različitim stilovima učenja i pristupima podučavanja, a utjecaj na strukturu sadržaja i organizaciju, kad se primjeni na instrukcijski dizajn, u ovom slučaju strukturu sadržaja, je nastao zbog aplikacije i same discipline [Jonassen 1988.; 1991.; Mayer and Sims 1994.]. Teorija učenja je donijela puno pozornosti kognitivnim procesima kod primanja i organizacije informacija [Tennyson 1977.; Gregg and Farnham-Diaggory 1975.]. Implikacije ovog istraživanja su bitne za buduće opsežne analize multimedijske taksonomije, u kojima će se analizirati složena međusobna povezanost mnogih kategorija i atributa (npr. tip sadržaja, problemi percepcije, kognitivne sposobnosti i ograničenja korisnika, njihovo predznanje sadržaja o kojem se govori, njihovi ciljevi, namjere, te komunikacijsko okruženje).

6

5. TAKSONOMIJA TIPA INFORMACIJA

Tip informacija je potrebna, ili barem korisna, dimenzija kod kategorizacije sadržaja informacija. Predložena kategorizacija bi se trebala uzeti kao prvi korak kod razvoja taksonomije sadržaja. Taksonomija tipa informacija je prikazana u tablici 2. Kao kod svakog aspekta neke taksonomije, ova tipa informacija se može proširiti sa korištenjem.

Općenita je i primjenjiva na različite jedinice informacija – od jediničnih podatkovnih objekata do setova sa različitim vezama, klasa ili čak sustava. Izgrađena je na temeljima jezika (tj. objektima, glagolima itd), zdravorazumskom pogledu na nekoliko domena aplikacije, te već postojećim klasifikacijama iz literature. U pokušaju da se pronađe prikladan način za predstavljanje veze između tipa informacija i medijske taksonomije, ljestvica od tri boda (*, ** i ***) se koristi za ocjenjivanje pogodnosti različitih medija za prikaz različitih tipova informacija [Heller and Martin 1995.; 1998.].

Učinkovitost sa kojom svaki medij postiže svoju namjenu je promjenjiva. Svaki medij koristi različite vještine i sposobnosti. Grafika je poželjnija od teksta kad se predstavljaju konkretne informacije koje sadrže fizičke objekte, osobe ili mjesta sa određenim vizualnim svojstvima kao što su oblik, veličina ili boja. Slike prenose informacije na načine različite, odnosno suplementarne, u odnosu na tekst.

Dobro je znana činjenica da je tekst najprikladniji medij za prikaz apstraktnih koncepta i logike [Berinstein 1997.; Roth et al. 1993.]. Svejedno, ima nekoliko dobro prihvaćenih simbola i ikona koje izražavaju apstraktne informacije i mogu se koristiti za neke apstraktne objekte ili termine.

Konceptualni grafovi su dobar način za prikazivanje apstraktnih koncepta i logike. Tekst bi se trebao koristiti za prenošenje kvantitativnih i relacijskih činjenica, iako se neki grafički izražaji, kao što su grafikoni i tablice, mogu koristiti za velike količine takvih činjenica.

Prostorne informacije pokazuju gdje se stvari nalaze jedna u odnosu na drugu u prostoru, ili objašnjavaju kako možemo doći od jednog mjesta do drugog. Lokacijske informacije i sastav predmeta se najbolje prikazuju slikama i kartama [Andre et al. 1993]. Akcije i pokreti obično također imaju prostorne atribute. Tekst ili zvuk se mogu dodati radi potpunosti.

Vremenske specifikacije i odnosi između stanja, događaja ili akcija se mogu prenijeti tekstom. Sekvencijalna priroda teksta se koristi u pričanju priča i povijesti događaja. Grafika se također može koristiti za vremenske informacije, ali ima ograničenu primjenu. Događaji koji se preklapaju i određene vremenske specifikacije (npr. "uglavnom", "povremeno" i "ubuduće") se mogu teško izraziti koristeći samo grafiku [Andre et al. 1993]. Organizacijska shema može prikazivati razne tipove funkcionalnosti, kao što su karakteristike zadatka, odnosi znanja unutar domene, ili logički poredak i veze, kako bi pomogla korisničkim i dizajnerskim ciljevima. Nadalje, mnoge jedinice se mogu rastaviti na manje entitete koji ne moraju nužno pripadati istoj shemi. Primjerice, informacije o Sjedinjenim Državama se mogu podijeliti geografski (tj. istočna i zapadna obala) i onda prikazati abecednim redom (tj. prema imenima) ili numeričkim redom (prema površini).

7

Različite semantičke veze između podatkovnih objekata (tj. uzrok/posljedica, logički poredak, problem/rješenje) koje se moraju prikazati kao jedna jedinstvena informacija zovu se kovarijantne informacije (eng. covariant information). Kod njih, odabir medija ovisi o prirodi podataka s kojima se bavimo, te njihovim vezama. Neki dijelovi informacija mogu upasti u više od jedne kategorije. Na primjer, neki tipovi kovarijantnih podataka (uzrok/posljedica i radnja/rezultat) imaju prostorne i/ili vremenske atribute. Postalo je očigledno, kad se pokušalo staviti određene tipove informacija u medijsku taksonomiju, da su neke njihove karakteristike bile opisane drugačije. Zbog toga, ova klasifikacijska shema sadrži nekoliko ne-isključivih kategorija. Prikaz umjetničkih tipova podataka (tj. pjesama, filmova, predstava, baleta, performansa, kiparstva i slikarsva) obično ovisi o izvornom mediju. Mogu se prikazati kao odvojena kategorija, ili staviti u jednu od postojećih (npr. slika je konkretna, balet je prostorni, pjesma je apstraktna).

Tablica 2: Taksonomija tipa informacijaTip informacija

Tip medija

KonkretanFizički predmeti, osobe, mjesta

ApstraktanApstraktni koncepti

ProstorniLokacija, prostorne veze među predmetima

VremenskiVremenske veze

KvantitativanKvantitativne informacije, relacijske činjenice

KovarijantanSemantilčka veza među različitim informacijama

Tekstprimjeri

*Opis predmeta

**Definicija psihologije

***Vremenski tijek događaja

***Udaljenost između mjesta [km]

**Matematički problem i rješenje

Zvukprimjeri

*Opis predmeta

***Govornik govori definiciju

***Govornikov izvještaj

Govornik priča o rastu proizvodnje

**Govornik priča o uzorcima i posljedicama ekološke katastrofe

Grafikaprimjeri

**Slika predmeta

***Karta područja, slika opremljene sobe

**Slike događaja, stanja prikazana od vrha prema dnu

**Grafikon udaljenosti između gradova

**Slika mjesta prije i nakon nekog događaja

Pokretprimjeri

**Video snimka predmeta, osobe ili mjesta

***Video snimka sobe sa zumiranjem na svaki predmet

**Snimka koja pokazuje kronološki slijed

Animirani grafovi rasta proizvodnje ili proizvoda

**Video snimka neke radnje i njezinih posljedica

Multimedijaprimjeri

***Kombi- nacija grafike i teksta

***Kombi- nacija grafike i teksta ili zvuka

***Kombi- nacija grafike i teksta ili pokreta i zvuka

***Bilo koja pogodna kombi-nacija

***Kombinacija grafike i teksta

***Bilo koja pogodna kombi-nacija

Pogodnost: niska * srednja ** visoka ***

8

Kad se radilo na CD-u za Cite d'Arte, tipovi informacija opisani u taksonomiji su pružali pomoć kod prezentacije. Ta prezentacija uključuje konkretne i apstraktne informacije o životma slikara te njihovim motivima. Reference na vinske pokrajine Francuske koje imaju veze sa prostornim i vremenskim informacijama su se našle u dijelu o proizvodnji vina. Pokušalo se, pod vodstvom taksonomije, predstaviti kovarijantne informacije o upravljanju izborom vina.

6. ORGANIZACIJA SADRŽAJA

Ljudi organiziraju informacije kako bi razumjeli, objasnili ili upravljali prezentacijama. Struktura sadržaja i organizacije utječe na način na koji ljudi shvaćaju infromacije koje im se prezentiraju [Rosenfeld and Morville 1998.]. Strukturiranje (tj. segmentacija ili "raskomadanje") se odnosi na particioniranje sadržaja u diskretne jedinice koje su povezane u svrhu prezentacije. To se radi odabirom načina na koji će se sadržajne informacije podijeliti na manje jedinice. Heterogena i višeznačna priroda multimedije otežava primjenu visoko-strukturiranih sustava na sadržaj. Važno je odrediti atribute podatkovnih elemenata koji će se koristiti za particioniranje odnosno spajanje po nekoj dimenziji.

Organizacija sadržaja

Tip medijaAbecedni / numerički

Geografski / prostorni

Kronološki / vremenski

Logički / (tj. kauzalni)

Tematski / (tj. prema temi)

Tekst Tekstualne informacije o SAD-u po abecednom redu

Informacije o državama SAD-a podijeljene na istočnu i zapadnu obalu

Kronologija događaja

Upute za pripremanje jela

Različita poglavlja neke lekcije

Zvuk Govornik predstavlja informacije po abec. redu

Isto (zvučna verzija)

Govornik predstavlja događaje kronološki

Govornik priča priču

Zvučni isječci kategorizirani po izvođaču ili žanru glazbe

Grafika Slike životinja po abec. redu njihovih imena

Karta geografskog područja sa klikabilnim mjestima

Kronološki poredane slike nekog događaja

Niz slika o instalaciji kuhinjskih uređaja

Slike životinja podijeljene u grupe po regijama

Pokret Filmski glumci po abec. redu

Video snimka interijera kuće, jedna po jedna soba

Video snimka iste lokacije u različitim danima

Video snimka tornada nakon koje ide snimka štete

Filmski isječci podijeljeni prema redatelju

Multimedija Bilo kakva kombinacija

Bilo kakva kombinacija

Bilo kakva kombinacija

Bilo kakva kombinacija

Bilo kakva kombinacija

Kron. Po popularnosti odjela, po broju studenata, po redu otvaranja odjela?Funkcionalna ovisnost između jedinica će utvrditi pogodnost različitih shema. Treba se razmotriti aranžman sadržaja te kako se on poklapa sa perspektivom dizajnera i općenitim planom za predstavljanje tog sadržaja. Nekoliko studija je pokazalo da su promjene u semantičkom sadržaju ili varijacije strukture utjecale na prisjećanje [Last 1998.; Mayer and Sims 1994.]. Organizacijska shema može imati različite tipove funkcionalnosti, kao što su karakteristike zadatka, veze u domeni znanja ili logički poredak i veze koje pospješuju korisničke i dizajnerske ciljeve. Nadalje, mnoge jedinice se mogu rastaviti u manje entitete koji nužno ne pripadaju istoj shemi.

9

Primjerice, informacije o Sjedinjenim Državama se mogu podijeliti geografski (tj. istočna i zapadna obala) i onda prikazati abecednim redom (tj. prema njihovim imenima) ili numeričkim redom (tj. prema njihovim površinama).

Načini organizacije, kao što su organizacija okrenuta ka zadatku, odnosno okrenuta ka metafori [Rosenfeld and Morville 1998.] se smatraju logičkim načinima organiziranja sadržaja. U ovom slučaju uvijek postoje neki razlog ili logika koji povezuju funkcije, akcije i druge dijelove nekog zadatka. Metafore se također koriste kod organiziranja logičkih načina organizacije sadržaja na intelektualno značajan način.

Organizacija sadržaja je set modula i mogućih puteva kojima korisnici mogu krenuti kako bi pratili sadržaj. Drugim riječima, dizajner određuje koji moduli bi trebali biti sljedeći te kad bi se korisnik trebao prebaciti na idući modul. Domena znanja se pohranjuje u bazi znanja koja je strukturirana prema određenom modelu (npr. model veze entiteta (eng. entity-relationship model), objektno orijentirana paradigma (eng. object-oriented paradigm) ili ekspertni sustav). Podatkovni model definira organizaciju informacija koje se nalaze u bazi znanja. Organizacija definira logičke veze između jedinica sadržaja u bazi znanja.

Postoje tri moguća tipa organizacije sadržaja: sekvencijalni/linearni, hijerarhijski (tj. struktura stabla) te mrežni (tj. nelinearne, asocijativno strukturirane informacije). Sustavi mogu biti statički ili dinamički, gledano po varijabilnosti sadržaja. Interaktivna ekspanzija i promjena organizacije sadržaja je svojstvo generativne organizacije. Jasno je da nakon što usvojimo određeni stil interaktivnosti možemo odabrati i prikladni tip organizacije [Aleem 1997]. Hijerarhijska i mrežna organizacija su pogodne za reaktivni tip interaktivnosti, dok su mrežna i generativna organizacija prirodni izbor za stil produktivne interaktivnosti.

7. MULTIMEDIJSKA TAKSONOMIJA ZA OCJENJIVANJE

Multimedijska taksonomija se najbolje može razumjeti u svojoj primjeni. U evaluacijskim studijama diplomskih razreda studenata računalstva, studenti obično prepoznaju prošireni set pitanja. U tom predmetu [Heller and Martin 1998.], studenti opsežno pregledavaju medijsku taksonomiju, nakon čega su podijeljeni u timove kako bi razvili protokol ocjenjivanja u jednoj od kontekstnih kategorija za određenu aplikaciju kao što je AdaMentor (web-stranica), stranica za učenje Ade na Internetu, ili Cliniqueov promotivni CD. Na primjer, kategorija estetike je rezultirala ovim pitanjima: U općenitom izražaju teksta, možemo se upitati "je li veličina fonta privlačna"? U elaboracijskom izražaju teksta, treba se pitati o literarnom izrazu, kontinuitetu od suhog prema poetskom. U reprezentacijskom izražaju teksta, studenti su pitali da li je osnovni oblik logički dobro izrađen, a gledajući apstraktni izraz u kategorijama estetike, upitali su se da li je tekstualna slika, odnosno ikona, zadovoljavajuća.

Slično, kad su razmatrali pitanja publike za tekst, pitali su se da li su instrukcije bile jasne – u elaborativnim ili reprezentativnim tekstualnim izrazima, postavljali su evaluacijska pitanja o pogodnosti suradnje s publikom i kompatibilnosti između čitalačke razine publike i nivoa izražavanja u opisu. Kategorija korisnosti ih je navela

10

da procijene vrijednost koju dodaje određeni tip medija ili izražavanja. Proširena multimedijska taksonomija je potaknula pitanja o kvaliteti i učinku zvuka.

Tablica 4 – Tipična pitanja za ocjenjivanje estetikeMedijski izraz

Tip medija Općenito Elaboracija Reprezentacija ApstrakcijaTekst Veličina fonta

privlačna?Nema stereotipa (prevelika upotreba medija?)Opći dojamDizajn ekranaProstor na ekranuKorištenje boja

Literarni izraz (suh – poetičan)

Format dobro napravljenPrikladna pozicija poruka

Metafore dosljedne u cijeloj aplikacijiTekstualna slika ili ikona

Zvuk Zvuk (od iritantnog do korisnog)Zvuk (od bučnog do ugodnog)Glasnoća (pretih – dovoljan – preglasan)Što ste mislili o zvuku?

Pozadinski zvuk (ugodan)

Zvučni efekti: neugodni – ugodni;jasni – nejasni

Grafika Slike su privlačne?Korištenje boja je ugodno?

Pozadinske slike (previše blijede)

Ikone zadovoljavajuće?

Pokret Video ili animacija (ugodan – iritantan)

ANIM.

Multimedija Opći dizajn: kaotičan – organiziran;bezbojan – šaren; dosadan – uzbudljiv;mračan – svijetao;hladan – topao

U kategoriji korisnosti, studenti su postavljali pitanja o tome da li je medij poput zvuka bio funkcionalan, pitajući korisnike da ocijene zvuk na Likertovoj ljesvici, od iritantnog prema korisnome. Pripremili su i protokole sa otvorenim pitanjima o tome čega su se korisnici sjećali o zvuku u aplikaciji koju ocjenjuju. Time je novoproširena multimedijska taksonomija postala pod, a ne strop, za niz mjerila koja se mogu koristiti za kreiranje evaluacijskih pitanja o nekoj multimedijskoj aplikaciji. Dijelove taksonomije nebitne za proizvod kojeg se ocjenjuje su studenti preskočili dok su razvijali protokol i instrumente za prikupljanje podataka.

7.1 Estetika

Tablica 4 prikazuje pitanja koja su studenti izradili kod ocjenjivanja estetike, izgleda (umjetnički izgled ili dojam) prezentacije. Pitanja vezana uz dizajn, a ne funkciju, su ovdje u središtu pažnje.

11

Tablica 5 – Tipična pitanja za ocjenjivanje publikeMedijski izraz

Tip medija Općenito Elaboracija Reprezentacija ApstrakcijaTekst Publici je jasno

Kognitivni teret (nepodnošljiv – podnošljiv)Kompatibilnost prostora znanjaPrevelika upotreba medija1

Korisnik kontrolira tempoProgram zanima korisnika kojem je namijenjen?

Odmjeren nivo težine u strukturi rečenica i vokabularu

Odgovori su primijenjeni publiciUpute su jasne (ne – da)

Zvuk

Grafika Metafora prikladna korisniku?

Pokret Svrha pokreta je jasna

Multimedija

1 U ovoj kategoriji se prevelika upotreba medija odnosi na to da li je publika previše stimulirana korištenjem medija. Primjerice, nekima preveliko korištenje medija odvlači pozornost od poruke.

7.2 Publika

Savjeti za publiku su namjenjeni kako bi se ocijenilo na koji način interaktivna multimedija (IMM) djeluje na publiku te na koji način bi publika mogla procesuirati medijske oblike u određenom formatu. Prije pripremanja protokola ocjenjivanja, ocjenjivač bi trebao znati o kakvoj se publici radi. Primjerice, u elaboracijskom tekstu (tablica 5), nužno je pitati da li je razina čitljivosti teksta prikladna za publiku kojoj je namijenjena. S druge strane, dok reprezentacijski tekst traži od korisnika da čita, kod njega ima manje riječi i gramatičkih konstrukcija, no to u skraćenom obliku možda nije poznato toj određenoj publici.

7.3 Disciplina

Ove smjernice su namjenjene za prepoznavanje materijala sa specifičnim sadržajem u svakom od medijskih oblika unutar određenog medijskog formata (tablica 6). Dok su studenti pripremali pitanja u ovoj kategoriji, koristili su proširenu verziju medijske taksonomije koja je sadržavala rad opisan u sekciji karakteristika sadržaja, opisanoj gore.

Primjerice, za konkretne teme kao što je opis kozmetike Clinique su studenti pitali da li je video-prezentacija bila jasna i dobro napravljena. Pošto je CD sadržavao i logički sadržaj o tome kako koristiti niz proizvoda za čišćenje, studenti su pitali da li je tekstualni popis bio sinkroniziran sa grafičkom prezentacijom.

12

Tablica 6 – Tipična pitanja za ocjenjivanje disciplineMedijski izraz

Tip medija Općenito Elaboracija Reprezentacija ApstrakcijaTekst Bitne činjenice

ostaju u sjećanjuPrimjeren nivo težineProstor znanja je kompatibilan sa svrhomIma previše/ premalo tekstaIzbor medija je neadekvatan

Nedostaju informacijeLako je doći do središnje poanteInformacije su činjenično točneSadržaj informacija (nebitan)Informacije: zbunjujuće; dosadne; ima ih premalo; nedostaje im kredibilitetNejasna prezentacija informacija

Metafora intuitivna s obzirom na cilj

Zvuk Zvuk prenosi previše / premalo informacija

Zvučni efekti prenose informacije

Grafika Ikone prenose informacije

Pokret

Multimedija Integracija medija (nekoordinirana – koodrinirana)Zvuk sa slikama (učinkovito – neučinkovito)Zvuk sa pokretom (učinkovito – neučinkovito)Tekst sa zvukom (učinkovito – neučinkovito)Tekst sa slikama (učinkovito – neučinkovito)Tekst sa pokretom (učinkovito – neučinkovito)

7.4 Interaktivnost

U ovoj kategoriji, ocjenjivači bi trebali razmatrati aspekte upravljanja, navigacije i povezivanja. Aleem [1997] je proširio vezu između atributa interaktivnosti i tipa medija te medijskog izraza. Nadalje, razdijelio je atribut interaktivnosti u četiri kategorije: pasivna, reaktivna, proaktivna i direktivna. Kod pasivne interaktivnosti, korisnik nema kontrolu, nego se sva kontrola nalazi u aplikaciji (npr. automatizirane postavke u PowerPointovoj prezentaciji). Reaktivna interaktivnost pruža ograničen odgovor korisniku sa skriptiranom sekvencom. Proaktivna interaktivnost daje korisniku veliku ulogu u dizajnu i konstrukciji situacija, uglavnom manipuliranjem raznim vrijednostima. Multimedija koja ima interaktivnost na direktivnom nivou

13

dopušta korisniku da započinje i odgovara na akcije unutar aplikacije, te da namješta postavke okruženja kao što su odabir boja, povratne informacije i tako dalje. Tablica 7 (preuzeta iz Aleema 1997., korištena sa dopuštenjem) navodi primjere medijskog izraza unutar svake od navedenih kategorija za medijske tipove teksta i zvuka.

Tablica 7 – Primjeri medijskih izraza u kategoriji interaktivnostiMedijski izraz

Tip medija Pasivni Reaktivni Proaktivni DirektivniTekst Nema korisničke

kontrole, sekvencijalna prezentacija

Okretanje straniceLinearni razmak

Browsanje, hipertekst, fiksirani anchori, putevi po korisničkom izboru

Kreativno pisanje bazirano na dijalogu, procesuiranje teksta

Zvuk Nema korisničke kontrole, sekvencijalna prezentacija

Mogućnost predefiniranih promjena, namještanje glasnoće

Promjena stanica, pjesama, ubrzavanje, ponavljanje

Korisnik kreira zvukove

Grafika Nema korisničke kontrole, sekvencijalna prezentacija

Mogućnost predefiniranih promjena

Korisničke promjene grafike (veličina, oblik, boja, pozicija)

Korisnik kreira grafiku

Pokret Nema korisničke kontrole, sekvencijalna prezentacija

Mogućnost predefiniranih promjena, kao što je putanja ili završna točka gibanja

Korisnik kontrolira pokretanje, zaustavljanje, pauziranje, premotavanje naprijed i nazad

Korisnik kreira animirane sekvence

Multimedija Nema korisničke kontrole bilo koje kombinacije navedenih medijskih tipova

Bilo koja kombinacija gornjih tipova

Bilo koja kombinacija gornjih tipova

Bilo koja kombinacija gornjih tipova

7.5 Kvaliteta

Tablica 8 se odnosi na tehničke, reproduktivne aspekte IMM-a i navodi neka pitanja koja su pripremili studenti kod ocjenjivanja projekta.

7.6 Korisnost

Ova kategorija se odnosi na vrijednost materijala predstavljenog u IMM-u i stupanj lakoće korištenja. Zbog toga što interaktivnost pokriva navigacijska pitanja, a korisnost lakoću s kojom korisnik upravlja opremom potrebnom da se aplikaciju učini korisnom, te dvije kategorije bi se lako mogle zamijeniti. No, postoji razlika. Osim što pita da li korisnik može upravljati potrebnom opremom da aplikacija bude korisna, treba se upitati i da li je aplikacija vrijedna korisnikove pozornosti. Pitanja poput "može li korisnik upravljati kuglicom na trackballu?" i "postoji li potreba da vanjski uređaji upravljaju IMM-om?" su prikladna za kategoriju lakoće korištenja, baš kao i pitanja o vrijednosti aplikacije za korisnika. Tablica 9 uključuje neka od tih pitanja. Studenti su postavljali pitanja o korisnosti aplikacije u odnosu na postignute zadatke.

14

Primjerice, u ocjenjivanju AdaMentora, pitali su da li su reprezentacijske upute pomogle korisnicima da dođu do određenog područja sadržaja.

Tablica 8 – Pitanja vezana uz kvalitetuMedijski izraz

Tip medija Općenito Elaboracija Reprezentacija ApstrakcijaTekst Jasan/nejasan

izbor riječiJe li jasno kako doći do cilja?Podaci su točni (ne – da)Brzina prikladna / neprikladnaGramatika točnaČitanje znakova na ekranu (vrlo teško – vrlo lako)Pravopis točan (ne – da)

Matematičke funkcije točneJe li jasno koji uređaj za unos treba koristiti?

Pozicija ikona i dugmadi na ekranu (neprikladna – prikladna)

Zvuk Kvaliteta zvuka (nejasno – jasno)Brzina zvuka (presporo/prebrzo – dobro)Glasnoća (preglasno/pretiho – dobro)

Grafika Kvaliteta slike (nejasno – jasno)Kvaliteta slike (niska – visoka)Veličina slike (prevelika/premala – dobra)

Pokret Kvaliteta pokreta (trzavo – glatko)

Multimedija

Kao što se može vidjeti iz sljedećih tablica, sva područja unutar trodimenzionalne multimedijske taksonomije nisu još dovršena. Neka od njih se detaljno proučavaju, dok se ostala tek trebaju razviti. Studenti na seminaru multimedijskog ocjenjivanja pri katedri za elektrotehniku i računalstvo na Sveučilištu George Washington [Heller and Martin 1995.] su uspješno dizajnirali protokole ocjenjivanja koristeći multimedijsku taksonomiju kao vodič. Tablica 10 daje primjer komentara formativnog ocjenjivanja AdaMentora, internetske stranice za učenje programskog jezika Ada. Multimedijska taksonomija je pomogla odrediti probleme kao što su "previše obrazaca unutar web-strance" i "nemogućnost korisnika da vidi cijelu stranicu". Bazirano na tome, studenti su predložili da programeri Ada Mentora umanje navigacijske mogućnosti i pojasne funkcionalnost navigacijskih ikona.

15

Tablica 9 – Pitanja vezana uz korisnost mediator ili prezentacija? Uređaji: miš, zvučnici?

Medijski izraz

Tip medija Općenito Elaboracija Reprezentacija ApstrakcijaTekst Jeste li već koristili sustav

(ne – da)Jeste li pogledali cijeli sustav?Koliko njegovih mogućnosti ste upotrijebili?(Jeste li dobili ono što ste željeli?)Općenita funkcionalnost (disfunkcionalan – funkcionalan)Lakoća korištenja (teško – lako)Lakoća dolaska do središnje točke programa (ne – da)Jedinstvenost akcija podržava središnju temu (ne – da)Program ne uzrokuje dezorijentiranost (ne – da)Biste li ponovo koristili sustav?Koliko je prisutnost određenog medija pomogla pri korištenju sustava (jako malo – jako puno)Informacije specifičnog medija (nezanimljive – zanimljive)

Je li metafora bila intuitivna u aplikaciji?

Zvuk Informacije specifičnog medija (nekorisne – korisne)Kojeg specifičnog medija se najviše sjećate?Općenit dojam (zbunjen – jasan; neorganiziran - organiziran)

Grafika

Pokret

Multimedija Integracija medija (nekoordinirana – koordinirana)

16

Tablica 10 – AdaMentor: Odabrani odgovori dobiveni korištenjem taksonomijeKljučna riječ Zamjerke PohvaleTekst Težak za čitanje

Mogao bi biti većiPreviše tehničkih termina

Nema previše riječi

Navigacija Teško se pronalaze vježbeDugmad se ponekad nije učitalaTreba pomaknuti ikone programaPotrebni su bolji opisi dugmadiPoteškoće u vraćanju na prethodna mjesta

Dizajn linkova je učinkovit

Brzina Vječno se učitavaloSporo na ADSL-linijiPresporo da bi se isplatilo čekati

Dizajn ekrana Ne vidi se cijela stranicaVeličina ekrana za vježbe je premalena

Čist dizajnLako se gledaDobar grafički raspored

Interaktivnost Nije puno bolje od knjigeKnjiga se može čitati bilo gdjeVježbe nisu interaktivne

Sadržaj Potrebna su bolja objašnjenjaPreviše tehničkih terminaUključiti sigurnosne informacije samo kad je potrebnoTreba biti zabavnije

Informacije o svakoj temi su bile dovoljne

Iskoristiti riječi u dokumentaciji

8. ZAKLJUČAK

Vjerujemo da je multimedijska taksonomija prilično dobar okvir za organizaciju sadržaja. Mogućnost njezinog proširenja je već demonstrirana činjenicom da podržava Aleemov rad [1997.] i raznim činjenicama u ovom tekstu. Naravno, jasno je da ima još prostora za proširenje, ako se o multimedijskom kontekstu razmišlja na nove načine, kao što je motivacija ili stimulacija. Primjerice, treba razmotriti da li bi se dimenzija konteksta trebala proširiti – moglo bi biti korisno dodati kategoriju za sustav računanja ili prezentacije. Takva kategorija kontekstualne dimenzije bi mogla ocjenjivati da li bi se proizvod trebao prezentirati na web-stranici ili kiosku, i kako bi ta odluka utjecala na ostatak dizajna.

Još jedno moguće proširenje je da se svaku kategoriju gleda kao posebnu kontekstualnu mini-dimenziju i tako odredi vrijednosti. Mogućnost proširenja taksonomije se vidi u mogućnosti uzimanja neke kategorije i izrade nove, detaljnije pod-taksonomije. Primjerice, kategoriju discipline, koja uključuje koncept sadržaja, se može proširiti da razmatra sljedeće uloge koje multimedija ima u multimedijskim proizvodima:

Sadržaj: Informacije koje se predstavljaju, primjerice tijelo web-stranice.

Mehanizam prezentacije: Elementi prezentacije čija je svrha da olakšaju prenošenje sadržaja na korisnika (tj. korisničko sučelje, kontrolni mehanizmi, meta-sadržaj); a to su primjerice navigacijska dugmad na web-stranici i kontrole browsera.

Spoj sadržaja i mehanizma: Integrirani ili spojeni sadržaj i mehanizmi prezentacije, odnosno samo-prezentirajući materijal.

17

Tablica 11 – Primjeri uloga za svaki tip medijaUloga medija

Tip medija Sadržaj Mehanizam prezentacije Spoj sadržaja i mehanizma Tekst Odlomci knjige

Tekst e-mailaNaslov ili članak u novinama

Brojevi stranica knjigeNazivi polja e-maila (npr. "Pošiljatelj")Napomena o nastavku na kraju odlomka (npr. "Nastavlja se na stranici A4, odlomak 2")

Indeks knjige ili sadržaj2

Zvuk Snimljene informacije o vremenuZvuk u modulu za računalno učenje

Telefonski izbornikZvukovi upozorenjaPrezentacijska napomena u modulu za učenje (npr. "Ovo je kraj lekcije 1")

Obavijest web-aplikacije "Imate e-mail"

Grafika GrafikonSlika iz baze fotografija sa weba

Ikone ili navigacijska dugmadLogo browseraElementi sučelja (npr. traka za pomicanje ili pokazivač miša)

Video-igraKarta (grafička sa linkovima)Hijerarhijski katalog web-knjižnice sa linkovima na katalogizirane stavke

Pokret Video ili animacija gibanja planeta u modulu za učenje o astronomiji

Animirana ikona Netscapea koja pokazuje da je download u tijeku3

Instruktorova glava koja govori u modulu za učenje o astronomiji

Multimedija Modul računalnog učenja sa zvukom, videom i animacijom

(Bilo koji od primjera u ovom stupcu)

Interaktivna lekcijaPrezentacija u virtualnoj stvarnosti

2 Indeksi i katalozi olakšavaju predaju primarnog sadržaja ali i sačinjavaju informacije na svoj način pošto pokazuju strukturu primarnih informacija. 3 U terminima dimenzije tipa medija to je pokret, a u terminima medijskog izraza to je apstrakcija. Kad bi umjesto ovoga imali poruku "download je u tijeku", medijski tip bi bio tekst, a medijski izraz elaboracija. U oba slučaja, uloga mu je mehanizam prezentacije, a ne sadržaj.

Možemo popuniti prostor ove pod-taksonomije koristeći ulogu i tip medija kao njegove dvije dimenzije, kao što je prikazano u tablici 11. U svrhu dizajna i ocjenjivanja, korisno je napraviti razliku između multimedijskih elemenata koji služe kao sadržaj i onih koji služe kao mehanizmi prezentacije. Multimedijska taksonomija je pokušaj stvaranja formalizma koji će pružiti teoretsku i praktičnu pomoć u novom i brzo rastućem polju interaktivne multimedije. Trenutno pokrećemo studije kvalitete korištenja pomoću taksonomije. Točnije, zanima nas da li ocjenjivači mogu koristiti taksonomiju kao vodič za poboljšanje postojećih protokola ocjenjivanja ili im fragmentacija taksonomije smeta odnosno odvlači pozornost od ocjenjivanja. U stalnim nastojanjima da se ustanovi proces ocjenjivanja kvalitete, počinjemo pratiti korištenje objektno orijentiranog dizajna i metafora kao mogućeg formata za ocjenjivanje multimedije. Za početak, razmatramo svaki medij (tekst, zvuk, sliku i pokret) kao specifičan objekt sa svojim specifičnim atributima (veličina, boja, deklaracija oblika, reprezentacija i oblik) te ponašanjima (interakcija). Objekti mogu sačinjavati skupove (klastere, eng. clusters), a ti skupovi mogu imati različite međusobne veze i ovisnosti. Promatranje analize skupova kao metodologije za multimedijsko ocjenjivanje je tek u počecima.

Kao princip organizacije, multimedijska taksonomija predstavljena u tekstu se može koristiti za razumijevanje dizajna i sadržaja. Još jedan korak u budućnosti će biti

18

gledati na taksonomiju u svjetlu raznih studija psiholoških i kognitivnih aspekata multimedijskih aplikacija, kako bi se odredilo da li taksonomija može pomoći rasvijetliti navedena područja. Na pitanja poput "kako poimamo sliku" i "kako je to poimanje drugačije od našeg poimanja teksta" se djelomično može odgovoriti korištenjem taksonomije. Predstavljamo nekoliko primjera učinka taksonomije na dizajn i implementaciju protokola ocjenjivanja za multimedijske proizvode. Još se toga treba učiniti na ovom području.

KORIŠTENA LITERATURA

ALEEM, T. A. 1997. World Wide Web site. http://www.erols.com/aleem/mediatax.html orhttp://www. erols.com/aleem/interact.html,ANDRE, E. ET AL. 1993. WIP: The automatic synthesis of multimodal presentation. InIntelligent Multimedia Interfaces, M. Maybury, Ed. MIT Press, Cambridge, MA, 75–93.ARENS, Y., MILLER, L., AND SONDHEIMER, N. 1991. Presentation design using an integratedknowledge base. In Intelligent User Interfaces, J. W. Sullivan and S. W. Tyler, Eds. ACMPress, New York, NY, 241–258.BERINSTEIN, P. 1997. Moving multimedia: Information value in images. Searcher, 40–49.FEINER, S. 1991. An architecture for knowledge-based graphical interfaces. In IntelligentUser Interfaces, J. W. Sullivan and S. W. Tyler, Eds. ACM Press, New York, NY, 259–279.FEINER, S. K. AND MCKEOWN, K. R. 1993. Automating the generation of coordinatedmultimedia explanations. In Intelligent Multimedia Interfaces, M. T. Maybury, Ed. Amer.Assn. for Artificial Intelligence, Menlo Park, CA, 117–138.GREGG, L. W. AND FARNHAM-DIAGGORY. 1975. Content and Structure in Learning.HELLER, R. S. AND MARTIN, C. D. 1995. A media taxonomy. IEEE MultiMedia 2, 4, 36–45.HELLER, R. S. AND MARTIN, C. D. 1998. Multimedia taxonomy for design and evaluation. InHandbook on Multimedia Computing, B. Fruht, Ed. CRC Press, Inc., Boca Raton, FL.JONASSEN, D. H. 1988. Instructional Design for Microcomputer Courseware. LawrenceErlbaum Associates Inc., Hillsdale, NJ.JONASSEN, D. H. 1991. Hypertext as instructional design. Educ. Technol. Res. Dev. 39, 1,83–92.LAST, D. A. 1998. Effects of prior knowledge and goal strength. In Technology and TeacherEducation Annual. 476–479.MAYBURY, M. T. 1992. Communicative acts for explanation generation. Int. J. Man-Mach.Stud. 37, 2 (Aug.), 135–172.MAYER, R. E. AND SIMS, V. K. 1994. To whom is a picture worth a thousand words? Extensionsof dual-coding theory of multimedia learning. J. Educ. Psychol. 86, 3, 389–401.REEVES, T. C. AND HARMON, S. W. 1993. Systematic evaluation procedures for instructionalhypermedia/multimedia. In Proceedings of the Annual Meeting of the AERA.REISER, H. AND REISER, B. 1995. Aesthetic consideration unique to interactive multimedia.IEEE Comput. Graph. Appl. 15.ROSENFELD, L. AND MORVILLE, P. 1998. Information Architecture for the World Wide Web.O’Reilly & Associates, Inc., Sebastopol, CA.ROTH, S. F. AND HEFLEY, W. E. 1993. Intelligent multimedia presentation systems: researchand principles. In Intelligent Multimedia Interfaces, M. T. Maybury, Ed. Amer. Assn. forArtificial Intelligence, Menlo Park, CA, 13–58.TENNYSON, R. D. 1977. Content structure as a design strategy variable: I content acquisition.ED 137 314.WU, M. H.-P. AND MARTIN, C. D. 1997. An exploratory study of user media preferences in apublic setting. J. Educ. Multimedia Hypermedia 6, 1, 3–21.

Zaprimljeno: kolovoz 2000.; dopunjeno: studeni 2000.; prihvaćeno: prosinac 2000.

19