tanjug, b92, srna, nezavisne novineasns.rs/wp-content/uploads/2018/12/18-12-2018.pdf · 18....

15
18. decembar 2018. godine Tanjug, B92, Srna, Nezavisne novine Širom planete radna nedelja od 4 dana, može li u Srbiji 6h dnevno? Kompanije širom sveta počinju da smanjuju radnu sedmicu na četiri radna dana jer je primećena bolja produktivnost, motivisanije osoblje i manje iscrpljenosti na poslu. "Mnogo je zdravije i radimo bolje svoj posao", rekao je Jan Šulc-Hofen, osnivač softverske kompanije "Planio" sa sedištem u Berlinu, koja je uvela četvorodnevnu radnu sedmicu za svojih deset radnika. Osiguravajuća kompanija "Perpečual gardijan" na Novom Zelandu beleži manje stresa i veću angažovanost radnika nakon što su početkom godine smanjili broj radnih dana na četiri, navodi Srna, prenose Nezavisne novine. Čak i u Japanu, vlasti ohrabruju kompanije da uvedu slobodan ponedeljak, iako su akcije tog tipa u ovoj radoholičarskoj zemlji prilično bezuspešne. Kongres britanskih sindikata (TUC) zagovara uvođenje četiri radna dana sedmično u celoj zemlji do kraja veka, što podržava i opoziciona Laburistička stranka. TUC tvrdi da bi kraća radna sedmica omogućila radnicima da podele bogatstvo nagomilano u smislu novih tehnologija kao što su robotika i mašinsko učenje, jednako kao što su isposlovali slobodne vikende tokom industrijske revolucije. Prema nedavnom istraživanju na uzorku od 3.000 ispitanika u osam zemalja, uključujući SAD, Britaniju i Nemačku, utvrđeno je da skoro polovina smatra da bi mogli lako da završe svoje zadatke za pet sati tokom dana da nemaju prekida. Mnogi premašuju 40 radnih sati sedmično, u čemu prednjače SAD, gdje 49 odsto radnika kažu da rade prekovremeno. Skraćenje sa 8 na 6 sati rada u Skupštini Srbije U Srbiji je Pokret obnove Kraljevine Srbije podneo Skupštini Srbije Predlog izmena Zakona o radu kako bi se radno vreme skratilo sa 8 na 6 sati, a nadležni, predstavnici sindikata i poslodavaca, ali i stručnjaci smatraju da načelno inicijativa nije loša, ali da još uvek nije primenljiva u Srbiji, te da je potrebna detaljnija analiza o tome. Takođe ističu da bi trebalo rešiti i druge stvari i probleme u oblasti rada, pa tek onda razmatrati skraćenje radnog dana. Predsednik Unije poslodavaca Srbije Miloš Nenezić kaže da Srbija još nije na tom stepenu razvoja da bi moglo da se ražmislja o tome da se "priušti" šestočasovno radno vreme. "To je teško u ovom trenutku, i najrazvijenije zemlje sveta koje mogu da razmišljaju o tom modelu i same se

Upload: others

Post on 29-Dec-2019

2 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

  • 18. decembar 2018. godine

    Tanjug, B92, Srna, Nezavisne novine

    Širom planete radna nedelja od 4 dana, može li u

    Srbiji 6h dnevno?

    Kompanije širom sveta počinju da smanjuju radnu sedmicu na četiri radna dana jer je primećena bolja

    produktivnost, motivisanije osoblje i manje iscrpljenosti na poslu.

    "Mnogo je zdravije i radimo bolje svoj posao", rekao je Jan Šulc-Hofen, osnivač softverske kompanije

    "Planio" sa sedištem u Berlinu, koja je uvela četvorodnevnu radnu sedmicu za svojih deset radnika.

    Osiguravajuća kompanija "Perpečual gardijan" na Novom Zelandu beleži manje stresa i veću angažovanost

    radnika nakon što su početkom godine smanjili broj radnih dana na četiri, navodi Srna, prenose Nezavisne

    novine.

    Čak i u Japanu, vlasti ohrabruju kompanije da uvedu slobodan ponedeljak, iako su akcije tog tipa u ovoj

    radoholičarskoj zemlji prilično bezuspešne.

    Kongres britanskih sindikata (TUC) zagovara uvođenje četiri radna dana sedmično u celoj zemlji do kraja

    veka, što podržava i opoziciona Laburistička stranka.

    TUC tvrdi da bi kraća radna sedmica omogućila radnicima da podele bogatstvo nagomilano u smislu novih

    tehnologija kao što su robotika i mašinsko učenje, jednako kao što su isposlovali slobodne vikende tokom

    industrijske revolucije.

    Prema nedavnom istraživanju na uzorku od 3.000 ispitanika u osam zemalja, uključujući SAD, Britaniju i

    Nemačku, utvrđeno je da skoro polovina smatra da bi mogli lako da završe svoje zadatke za pet sati tokom

    dana da nemaju prekida.

    Mnogi premašuju 40 radnih sati sedmično, u čemu prednjače SAD, gdje 49 odsto radnika kažu da rade

    prekovremeno.

    Skraćenje sa 8 na 6 sati rada u Skupštini Srbije

    U Srbiji je Pokret obnove Kraljevine Srbije podneo Skupštini Srbije Predlog izmena Zakona o radu kako bi

    se radno vreme skratilo sa 8 na 6 sati, a nadležni, predstavnici sindikata i poslodavaca, ali i stručnjaci

    smatraju da načelno inicijativa nije loša, ali da još uvek nije primenljiva u Srbiji, te da je potrebna detaljnija

    analiza o tome.

    Takođe ističu da bi trebalo rešiti i druge stvari i probleme u oblasti rada, pa tek onda razmatrati skraćenje

    radnog dana.

    Predsednik Unije poslodavaca Srbije Miloš Nenezić kaže da Srbija još nije na tom stepenu razvoja da bi

    moglo da se ražmislja o tome da se "priušti" šestočasovno radno vreme.

    "To je teško u ovom trenutku, i najrazvijenije zemlje sveta koje mogu da razmišljaju o tom modelu i same se

    https://www.nezavisne.com/ekonomija/privreda/Sve-vise-kompanija-uvodi-cetvorodnevnu-radnu-sedmicu/513622https://www.nezavisne.com/ekonomija/privreda/Sve-vise-kompanija-uvodi-cetvorodnevnu-radnu-sedmicu/513622

  • nisu opredelile definitvno za tako nesto", kaže Nenezić.

    Kako kaže, za tako nešto treba mnogo stvari da se "poklopi". Kao primer navodi da se dosta vremena gubi u

    samom odlasku na posao, a i sam proces proizvodnje treba dobro prilagoditi i osmisliti te da je potrebna

    opširnija analiza koja će opravdati inicijativu.

    Predsednica ASNS Ranka Savić takođe smatra da bez prethodne analize ili dobre studije u Srbiji

    ne može da se uvede takav model rada.

    Ona ipak podseća da je u staroj SFRJ bilo nekoliko fabrika koje su eksperimentalno uvele

    šestočasovno radno vreme, a rezultati su, ističe, bili odlični. Takvo radno vreme bilo je uvedeno u

    oblasti drvne industrije i produktivnost je zbog toga povećana za skoro 30 odsto, a i radnici su bili

    zadovoljniji, kaže Savićeva.

    Kraće radno vreme nosi brojne prednosti, smatra ona, a takav model rada imalo bi smisla uvesti

    naročito u oblastima u kojima postoji velika potreba za angažmanom radne snage, poput

    zdravstva.

    Takođe, dodaje, i u oblastima poput građevine gde je fizičkom radniku teško da izdrži

    osmočasovno radno vreme.

    "Ipak, ako skratite rano vreme za dva sata onda se nameće potreba da zapošljavate novu radnu

    snagu, pogotovo na primer, u zdravstvu".

    Ipak, kaže, kao predsednik sindikata, podržala bi takvu ideju, ali bi u tom slučaju bilo važno da se

    sistem uredi tako da radnik dobije istu platu za šest sati rada kao i kad radi osam časova. "Srbija

    je, ipak miljama daleko od toga", rekla je Savić.

    Ukazuje da su zemlje u kojima je uvedeno radno vreme od šest sati imale benefite od toga.

    S druge strane, mišljenja je da u Srbiji moraju da se prvo reše brojna pitanja u oblasti rada, pa

    tek onda da se razmišlja o ovakvim idejama.

    Važno je da se plate redovno isplaćuju, da od njih može pristojno da se živi, da se reši mobing na

    poslu, da se izborimo za to da nedelja bude neradan dan, da se poveća minimalna zarada. . . ",

    nabraja Savićeva.

    "Prvo treba za to da se izborimo, pa onda da razmišljamo o onome što postoji u visokorazvijenim

    zemljama".

    Kompanija "Tojota" je, dodaje, pre 14 godina uvela šestočasovno radno vreme što je dalo odlične

    rezultate u pogledu profita, a uticalo je i na povećano zadovoljstvo među radnicma.

    U Ministarstvu za rad objašnjavaju da Zakon o radu sadrži odredbe o radnom vremenu koje su usklađene sa

    međunarodnim standardima i koje, navode, obezbeđuju zaštitu zaposlenih u ovoj oblasti.

    "Zakonsko skraćivanje radnog vremena imalo bi velikog uticaja na privredu, vanprivredne delatnosti,

    posebno na javni sektor i sektor usluga, a naročito sa stanovišta obezbedjivanja kontinuiteta pružanja usluga

    i održavanja proizvodnje tamo gde je to neophodno, a imalo bi uticaja i na zaposlene i njihov životni

    standard".

    Za razmatranje inicijative za zakonsko skraćivanje radnog vremena, kažu, neophodno je da se prethodno

    izvrši sveobuhvatna analiza efekata skraćivanja radnog vremena.

  • "Kako je visina zarade uslovljena brojem časova provedenim na radu, treba imati u vidu da bi se

    smanjenjem časova rada zaposlenima smanjila zarada, što bi se nepovoljno odrazilo na njihov životni

    standard. Pored toga, smanjenje casova rada na dnevnom i nedeljnom nivou može poslodavcima povećati

    troškove poslovanja, izmedju ostalog zbog potrebe povećanja broja zaposlenih", kažu u ministarstvu.

    Posebno treba razmotriti, dodaju, posledice skraćenja radne nedelje u delatnosti trgovine ili uslužne

    delatnosti.

    Sociolog, naučni saradnik u Institutu društvenih nauka u Beogradu Nada Novaković kaže da je ideja o

    skraćenju radnog dana u Srbiji nerealna i "više je populistička nego teorijski i empirijski utemeljena".

    "Na prvi pogled reč je o zalaganju za manje radnih časova, veću motivaciju radnika i njihovo zadovoljstvo.

    Na drugoj strani su stvarni interesi kapitalista da smanji troškove po radniku", kaže Novaković.

    Naime, kaže, kraći radni dan znači i manju zaradu. "To odmah poslodavcu donosi korist. Kraći radni dan ne

    obavezuje poslodavca da uposli nove radnike. Ni u Švedskoj se to nije isplatilo pa se od toga odustalo".

    Za razliku od Švedske, u Srbiji se radno vreme određuje od slučaja do slučaja, dodaje ona i podseća da je

    "model" da poslodavac formalno sklapa ugovor na osmočasovno radno vreme ali ga najcešce ne poštuje.

    "Isto bi se desilo i sa kraćim radnim danom", smatra Novaković.

    "Realna je situacija da se radnici maksimalno i na razne načine eksploatišu neplaćanjem prekovremenog,

    noćnog, smenskog i rada praznicima".

    Zato, smatra da je ideja o kraćem radnom vremenu u sadašnjim uslovima u Srbiji, u kojoj se, kaže, radnici

    neredovno plaćaju za radni dan koji često traje i 10 časova, posebno kod privatnika, samo pusti san.

    Produktivnost rada, ukazuje, ne zavisi samo od dužine radnog vremena. "To je zabluda koju je demantovla i

    ekonomska nauka i praksa. Bitni su i tehnologija i uslovi u kojima se radi, organizacija rada i sve bitniji

    ljudski faktor. Nekada optimisticka vizija o skraćenju radnog dana a porastu slobodnog vremena zbog

    uvodenja novih tehnoloških rešenja, pokazala se nerealnom".

    Novaković smatra da bi sigurno u delatnostima u kojima su uslovi rada teški, na primer, u rudarstvu, dobro

    došlo skraćenje radnog dana.

    "Na taj način sačuvalo bi se zdravlje radnika, a poboljšala njihova radna motivacija. Ovo bi imalo smisla

    samo u slučaju da se rudarima ne smanjuju ionako niske zarade".

  • Минималац ће догодине некако догурати до

    28.000 динара

    Од почетка следеће године минимална зарада у Србији биће виша 8,6 одсто јер је толико је увећана

    минимална сатница.

    Да ће наредне године минималац бити виши за тај проценат познато је од септембра, када је донета

    одлука да се минимална сатница са 143 динара повећа 12 динара и износи 155 динара. Повећање

    минималне сатнице је компромис између захтева

    синдиката, који су тражили да повећање буде веће, и

    послодаваца, који су сматрали да раст треба да буде

    мањи.

    То значи да ће радници који у Србији раде за

    минималац – а процењује се да их је више од 350.000 –

    зарађивати више него ове године, а у ковертама ће се, у

    просеку, наћи око 2.000 динара више. Уз повећање које

    ће уследити од почетка године, најнижа месечна

    минимална зарада биће око 25.000 динара, а највиша ће

    премашити 28.000.

    Будући да се минимална зарада обрачунава на основу броја радних сати у месецу, познато је колико

    ће износити минимална зарада наредне године. У месецима у којима има најмање радних сати – 160,

    минимална зарада биће око 24.800 динара, док је за исти број радних сати у месецу ове године

    износила око 22.800 динара. Наредне године ће највиша минимална зарада, у месецима када се ради

    184 сата, достићи око 28.550 динара, док је за исти број радних сати ове године минималац био око

    26.300. У месецима у којима има 168 радних сати минимална зарада која ће бити исплаћивана

    следеће године износиће око 26.000 динара, за разлику од садашњег минималца у тим месецима која

    износи 24.000. Коверта с минималном зарадом ће у месецима у којима има 176 радних сати наредне

    године имати око 27.300 динара, за разлику од оне која је ислаћивана ове године и имала око 25.160

    динара.

    За пет година минималац већи око 7.000 динара

    Разлика у висини минималне зараде која је исплаћивана 2014. године и оне која ће бити исплаћивана

    од почетка наредне износи око 7.000 динара. Наиме, пре пет година је најнижи износ минималца био

    18.400 динара, па ће најнижа минимална зарада наредне године, у месецима у којима има 160 радних

    сати, бити око 6.400 динара виша.

    Највиша минимална зарада, у месецима у којима има 184 сата, од почетка следеће године биће око

    7.500 динара виша него пре пет година, када је у коверти с највишим минималцем било око 21.100.

    Треба рећи и да је минималана цена рада у последњих пет година, односно од 2014. до 2018. године,

    повећана 28 динара, а да ће уз повећање које ће уследити наредне године, минимална сатница бити

    40 динара виша. Највеће повећање минималне сатнице било је прошле године – 13 динара, а две

    године је била иста. Тако је 2014. године минималац обрачунаван уз сатницу од 115 динара, а у 2015.

    годину стартовало се са 121 динаром, односно шест динара више. Минимална сатница, а ни зарада,

    нису се мењале 2016. године, а 2017. године је повећана девет динара и износила је 130, док је ове

    године минималац исплаћиван уз минималну сатницу од 143 динара.

  • Za hranu, kućne potrepštine i sredstva za ličnu

    higijenu mesečno 254 evra

    Indeks poverenja potrošača u zemljama Adriatik regiona najveći je od kad se meri i potpuno se približio

    nivou optimizma potrošača u Evropskoj uniji, rečeno je na konferenciji Shopper trends 2018, koju je

    organizovala kompanija Nielsen Adriatic.

    Ivan Šašić, Senior Sales Effectiveness Consultant kompanije

    Nielsen Adriatic, osvrnuo se na ulazak Lidla na tržište Srbije i

    njegov uticaj na konkurenciju. On je izneo podatak da je

    vrednosna prodaja vodećih proizvođača u objektima koji se

    nalaze u blizini Lidlovih u oktobru opala za 9,42 odsto u odnosu

    na isti mesec prethodne godine.

    Govoreći o razvoju onlajn trgovine, Šašić je naglasio da Srbija

    na tom polju sporo raste, iako podaci govore da srpski kupac

    sve više vremena provodi na aplikacijama i društvenim

    mrežama. On predviđa da će onlajn kupovina robe široke potrošnje sigurno rasti, ali smatra da nije za

    očekivati da će doživeti bum u narednim godinama.

    Prosečan srpski potrošač za hranu, kućne potrepštine i sredstva za ličnu higijenu mesečno izdvaja 254 evra

    (29.690 dinara), što predstavlja porast u odnosu na prethodnu godinu, istakla je Marija Đorđević, Consumer

    Insight Senior Consultant u kompaniji Nielsen Adriatic, dodajući da na nivou Evrope taj prosek iznosi 306

    evra mesečno.

    "Promene su zabeležene i kod učestalosti kupovine, pa tako srpski potrošač glavne nabavke najčešće obavlja

    dvonedeljno i nedeljno, dok je prošle godine primat u tom segmentu imala mesečna kupovina. Takođe,

    kupac u Srbiji za četiri nedelje poseti 3,2 prodavnice, što predstavlja rast u odnosu na prethodnu godinu",

    naglasila je Marija Đorđević.

    Osim toga, rezultati istraživanja pokazuju i da je prosečan srpski kupac u 2018. spreman da kupuje vise

    premium proizvoda, da mu iskustvo kupovine i usluga postaju sve važniji, da zahteva širok asortiman i da

    štedi novac kada ima višak.

    Promene u obračunavanju poreza na imovinu: Da

    li realnije znači i jeftinije?

  • Rok za plaćanje poslednje rate poreza na imovinu za ovu godinu je istekao, podseća N1 i ujedno pokušava

    da dokuči kako će u praksi izgledati najavljene izmene u obračunu ove takse.

    Trenutno se porez naplaćuje po zonama, i to tako što se u svakoj zoni

    uzme promet nekretnina do 30. septembra i onda se izračuna prosek, na

    osnovu čega se određuje porez. On je umanjen za jedan odsto za svaku

    godinu starosti objekta, a dodatno umanjenje dobijaju građani koji žive u

    stanovima. Taj sistem obračuna će, najavljuju u gradskoj upravi, uskoro

    biti promenjen.

    Ova godina možda bude i poslednja u kojoj plaćamo zonski porez na

    imovinu. Nov način obračunavanja tog poreza koji najalvjuju gradske vlasti biće pošteniji i više će

    odgovarati pravom stanju na terenu. Dosadašnji sistem je za mnoge bio nepravedan, kaže zamenik

    gradonačelnika Goran Vesić.

    “Zato što vam se dešava da u jednoj ulici imate nove zgrade koje imaju svu infrasteukturu, a dve ulice dalje

    ljudi nemaju kanaluzaciju ni vodovod, i oni plačaju isti porez. Imate takav slučaj na Dedinju gde ljudi koji

    žive u vilama plaćaju isti porez kao i oni koji dve ulice dalje žive u stambenim zgradama, i to zaista nije

    pravedno ali tako je po zakonu”, naveo je Vesić.

    Pravednije određivanje osnovice za oporezivanje treba da obezbedi Republički geodetski zavod. Rukovodeći

    se iskustvima većine evorpskih zemalja, za osnov nove poreske računice uzimaće masovnu procenu

    vrednosti nepokretnosit, koja se temelji na podacima sa tržišta nekretnina.

    “Masovna procena znači da će se svaka zgrada posebno procenjivati. To znači ako u uilci nemate

    kanalizaciju, imaćete manji porez za 20 odsto, ako nemate vodovod, još toliko, ako nemate uređenu ulicu

    imate dodatno umanjenje. Kako dobijate tu infrastrukturu onda vam se povećava porez”, objasnio je Vesić.

    Podaci sa tržišta nekretnina kojji su osnova masovne procene biče višestruko kontrolisani, najavljuje Marija

    Rašković iz Republičkog geodetskog zavoda.

    “Vrši se kontrola šta je bilo u prometu, da li je transakcija čista u smislu da li se može upotrebiti za analize,

    da li se odnosi na jednu nepokretnost, da li je u pitanju novi objekat ili novi stan, te transakcije se

    isključuju”, istakla je Rašković.

    Kada se prikupe ti podaci, onda se utvrde i parametri koji utiču na vrednost nekretnine.

    “U prvom koraku masovna procena ide na jednostavan sistem, upotrebiće se nekoliko parametara koji su

    najznačajniji, to su površina, spratnost, starost objekta”, precizirala je Rašković.

    Da li sve ovo znači i da će porez na imovinu biti veći? U Geodetskom zavodu uvereni su da neće, ali

    napominju i da sve zavisi od fiskalne strategije, odnosno od poreske osnovice i njenih mogućih umanjenja.

    http://rs.n1info.com/Biznis/a444884/Porez-na-imovinu-bice-pravedniji-ali-se-ne-zna-hoce-li-biti-jeftiniji.html

  • Metalac kupio imovinu modne konfekcije Rudnik

    za 1,3 miliona evra

    Kompanija Metalac iz Gornjeg Milanovca postala je vlasnik 18.000 m2 proizvodnog, skladišnog i

    poslovnog prostora nekadašnje Modne konfekcije Rudnik, kao i 6 hektara zemlje, nakon što je 13. decembra

    na aukciji prihvaćena ponuda od 1,3 mil EUR.

    Nakon adaptacije građevinskih objekata u novom prostoru će biti smeštena trgovinska preduzeća Metalac

    market i Metalac trade, sa objedinjenim skladištem robe. Obezbeđen je prostor i za buduće nove programe,

    prenosi eKapija.

    - Fizička blizina fabričkog kruga MK Rudnik i njeni ukupni kapaciteti opredelili su nas na kupovinu ove

    imovine u Gornjem Milanovcu. Nakon licitacije i potpisivanja ugovora Metalac i formalno postaje vlasnik

    18.000 m2 skladišnog i poslovnog prostora, sa restoranom i dve trafostanice, na ukupno šest hektara -

    saopšteno je iz Metalca.

    Uz neophodna prioritetna ulaganja od još najmanje 500.000 EUR u 2019. godini, na ovoj lokaciji će biti

    organizovano skladište površine 6.000 m2, dok će u delu upravne zgrade biti smeštena administracija

    trgovačkih preduzeća Metalac market i Metalac trade. Ostatak prostora, u kojem su poslovni subjekti pod

    zakupom, ostaće u istoj nameni. Konačno, celih 8.000 kvadrata dugoročno je namenjeno uvođenju novih

    programa, koje će Metalac izvesno imati u budućnosti, prenosi eKapija.

    Zorka Keramika ulaže 15 mil EUR u povećanje

    proizvodnje - Posao za još 100 ljudi

    Vlasnici fabrike keramičkih pločica Zorka Keramika u Šapcu najavili su investicije od 15 mil EUR u

    povećanje proizvodnih kapaciteta i zapošljavanje novih radnika. Ova kompanija jedan je od najvećih

    proizvođača keramičkih pločica u Srbiji, sa godišnjom proizvodnjom od 4,2 miliona kvadratnih metara.

    Šabačku fabriku posetila je u ponedeljak (17. decembra 2018.

    godine) predsednica Narodne skupštine Srbije Maja Gojković,

    koja je tom prilikom istakla da je Zorka Keramika dobar

    primer moderne kompanije koja ide u korak sa trendovima i

    spremna je da primenjuje nove tehnologije, kao i da

    kompanija ima veliki značaj za Srbiju, jer je našla tržište i

    izvan granica naše zemlje, i to ne samo u regionu, već i na

    veoma zahtevnim i konkurentnim tržištima EU.

    - Zorka Keramika je najveća fabrika keramičkih pločica u

    Srbiji i jedina fabrika u zemlji koja ima tehnologiju

    rektifikacije pločica. Takođe, proizvodimo kvalitet "gres - porcellanato", koji podrazumeva poseban način

    obrade i proizvodnje keramičke pločice. U poslednje dve godine proizvodimo premijum brend "Tilezza"

    najsavremenijeg dizajna i formata, za koji postoji velika potražnja na tržištu, posebno za stambene projekte

    u Srbiji, ali i za izvoz. Zbog toga je doneta odluka da se izgrade novi proizvodni kapaciteti. Investicija od 15

    mil EUR omogućiće povećanje proizvodnje od 3 miliona metara kvadratnih, ali i novih 100 radnih mesta -

    rekao je Markus Bogdanović, jedan od vlasnika fabrike Zorka Keramika.

    Fabriku keramičkih pločica Zorka Keramika u Šapcu i fabriku opekarskih proizvoda Zorka-Opeka u

    https://www.ekapija.com/news/2343228/kompanija-metalac-kupila-imovinu-modne-konfekcije-rudnik-za-13-mil-eur

  • Koceljevi kupio je 2004. godine austrijski konzorcijum u okviru privatizacije industrijskog kompleksa Zorka

    Šabac. Fabrika keramičkih pločica danas zapošljava 300, a fabrika opeke 60 ljudi.

    Čak 50% proizvoda plasira se na inostrano tržište, prvenstveno u Mađarsku, Slovačku, Hrvatsku,

    Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Italiju.

    Vlasnik fabrike je konzorcijum austrijskih biznismena, koji se generacijama unazad bave proizvodnjom

    građevinskih materijala.

    Insajder: Er Srbiji nije stigao nijedan od četiri

    nova aviona

    Er Srbija je do kraja septembra ove godine trebalo da dobije dva nova aviona i još dva do kraja godine,

    međutim okosnicu flote nacionalnog avioprevoznika i dalje čine iznajmljeni avioni stariji od 10 godina, piše

    danas Insajder.

    U ugovoru između Er Srbije i Etihada iz Ujedinjenih Arapskih

    Emirata, do kojeg je došao Insajder, precizirano je da prva četiri

    aviona stignu već do kraja ove godine, a još šest do kraja 2020.

    Isporuka tih aviona dogovorena je u okviru strateškog partnerstva sa

    Etihadom koji je od 2014. vlasnik 49 odsto nacionalnog

    avioprevoznika, naslednika Jat ervejza.

    Zašto jedno od najvažnijih obećanja vlasti i predstavnika Er Srbije, a to je nabavka novih najsavremenijih

    "erbas" aviona, nije ispunjeno, za sada nema objašnjenja.

    Ta nabavka je važna između ostalog i zbog toga što je direktno vezana za avans od 23,5 miliona dolara koja

    je Jat uplatio Erbasu još 1998. godine, podsetio je Insajder i naveo da je te godine potpisan ugovor između

    tadašnjeg Jata i Erbasa i da je naručeno osam novih aviona.

    Avioni zbog sankcija Srbiji i NATO bombardovanja nikada nisu kupljeni pa je taj novac više od 15 godina

    stajao na računima francusko-nemačke kompanije.

    Nakon što su potpisani ugovori o strateškom partnerstvu Jata i Etihada i formirana Er Srbija, kako se

    ispostavilo, Er Srbija je depozit iz 1998. godine prenela na Etihad, uz ugovor o nabavci novih aviona.

  • Po pisanju Insajdera, u finansijskom izveštaju Er Srbije piše da Etihad raspolaže iznosom od 23, 5 miliona

    dolara koji je Jat 1998. platio kao depozit Erbasu. Kako se navodi, Etihad će Er Srbiji vraćati depozit u

    delovima odnosno procentualno kako se budu isplaćivali naručeni avioni, a Er Srbija je dužna da Erbasu

    isplati ukupnu kupoprodajnu cenu za 10 novih aviona.

    Pola miliona radnika u sivoj zoni

    Veliki broj preduzeća u Srbiji prešao je poslednjih godina u legalne tokove privređivanja zbog oporavka

    srpske ekonomije i poboljšanja uslova poslovanja.

    Ali, procena sive ekonomije je sa 21,8 odsto u 2017. ostala takoreći nepromenjena u odnosu na 21,2 odsto u

    2014.

    Prema istraživanju „Siva ekonomija u Srbiji 2017“ koju su u izdanju Naleda pripremili dr Gorana Krstić i dr

    Branko Radulović, u legalne tokove poslovanja prebacuju se registrovana preduzeća gde se u poslednjih pet

    godina siva ekonomija smanjila za više od pet procenta. Autori zaključuju kako je to znak da sistemski

    pristup rešavanju problema daje rezultate. Efekti su primetni i na polju jačanja poreskog morala – prema

    rezultatima istraživanja čak četiri petine privrednih subjekata smatra da poslovanje u sivoj zoni nije

    opravdano.

    Podatke koje objavljuju pomenuti istraživači, međutim, kako i sami kažu, treba uzeti sa velikom rezervom,

    jer su dobijeni anketom među privrednicima. Zato autori te studije zaključuju da je reč o donjoj granici

    obima sive ekonomije, a da je realno ipak veća.

    Legalizaciji rada doprineo je značajan napredak u poboljšanju poslovne klime koji je ostvaren, pre svega

    pojednostavljenjem procedure za otvaranje novih preduzeća, smanjenjem vremena i troškova pokretanja

    biznisa, pojednostavljenjem procedure izvršavanja ugovora, reformama u oblasti izdavanja građevinskih

    dozvola i inspekcijskog nadzora, ukidanjem parafiskalnih nameta, kao i reformom u oblasti tržišta rada u

    cilju smanjenja troškova otpuštanja radnika i pojednostavljenja zapošljavanja.

    Masovni odlazak radnika u EU

    Kada je reč o podacima po regionima, najveći obim sive ekonomije među registrovanim privrednim

    subjektima beleži se u Beogradu – oko 21 procenat, dok je najmanji u Vojvodini 14,8 odsto. Potpredsednik

    pokrajinske vlade i pokrajinski sekretar za privredu i turizam Ivan Đoković ocenjuje da su te podatke treba

    posmatrati sa velikom rezervom, ali je u jedno siguran.

    – Siguran sam da je u Vojvodini udeo sive ekonomije u privredi niži nego u ostatku Srbije. To je posledica

    činjenice da se novostvorena vrednost u privredi stvara upravo u Vojvodini; ne samo u poljoprivredi, nego i

    u agroindustriji i novim industrijskim pogonima. Dosta kompanija posluje u Vojvodini koje su uređene po

    modernim principima, multinacionalne kompanije ne mogu sebi da dozvole luksuz da njihovi zaposleni ili

    kooperanti budu u bilo kakvoj sferi sive zone. S druge strane, moramo biti svesni činjenice da je veliki deo

    radne snage migrirao ka EU, a među njima je deo onih koji su radili na sivo, pogotovo niskokvalifikovanih

    profila, kao što su zanatlije, varioci, građevinci i slično – kaže Đoković za Danas. To su faktori koji su

    uticali da u Vojvodini bude najniži nivo sive ekonomije.

  • Predsednik Saveza samostalnih sindikata Vojvodine Goran Milić procenjuje da je obim sive ekonomije još

    veoma veliki.

    – Bez obzira o kojoj se delatnosti radi, poljoprivredi, trgovini, ugostiteljstvu, zanatstvu, građevinarstvu, pa

    čak i zdravstvu, pola miliona ljudi u ovoj zemlji radi bez uplaćenih doprinosa, bez zdravstvenog i penzionog

    osiguranja, bez radnog vremena, godišnjeg odmora, bez prava na bolovanje, posebno na trudničko i

    porodiljsko bolovanje, bez prava na naknadu za prevoz i topli obrok, regres… uglavnom na minimalcu koji

    se isplaćuje na ruke – kaže Milić za naš list.

    On podseća da je u vreme izmena Zakon o radu 2014. procenjivano da oko 600 hiljada ljudi radi u sivoj

    zoni, a njegovim izmenama rad je učinjen još fleksibilnijim i nesigurnijim. U prvih nekoliko meseci je bilo

    nekih rezultata da bi sada došli na isto, ocenjuje Milić.

    – Tada je stopa neformalne zaposlenosti bila 23,4 posto, a krajem trećeg kvartala ove godine negde oko 20

    posto. Ako uzmemo u obzir koliko je ljudi otišlo iz zemlje, ne znam koliko je zakon uticao da se smanji

    nelegalan rad – kaže ovaj sindikalac.

    Ivan Đoković ističe da je najopasniji vid sive ekonomije izbegavanje plaćanja poreza.

    – Minimalizacija zarada i isplata na crno pogađa pojedinca i porodicu, a s druge strane poreska evazija

    dovodi do toga da se stvara deficit u budžetu, a taj deo trebalo je da se usmeri u razvojne projekte, tako da

    bez obzira na obim, poresko izbegavanje ima najveći rizik po ukupnu privredu i društvo – dodaje

    sagovornik.

    Inspektori ažurniji – kazne blage

    Na pitanje da li je i koliko smanjenju sive ekonomije doprineo i bolji rad inspekcija, Đoković odgovara:

    – Naravno. I pored nezadovoljavajuće starosne strukture inspektora i zastarele opreme, te službe zaslužuju

    svaku pohvalu, jer znanjem, dovitljivošću i kreativnošću ljudi u inspekcijskim službama, bez obzira na

    predrasude i javne polemike o nivou korupcije, pokazuju zavidne napore da prate kontrolu i sprovođenje

    zakona. Upravo na inspekcijskim službama počiva ono što zovemo pravnom državom. Ne na represiji, nego

    na preventivi – kaže Đoković.

    Goran Milić, pak, ukazuje da niko ne zna prave razmere sive ekonomije u Srbiji. On podseća da je saopšten

    podatak da je u prvih osam meseci ove godine utvrđeno da 819 ljudi radi na crno i oni su prevedeni u

    legalan radni odnos.

    Privrednici se, prirodno, žale na visoke poreze i druge dažbine, te ukazuju da bi njihovo smanjenje uticalo i

    na smanjenje sive ekonomije.

    – Znajući karakter naših privrednika, verujem da smanjenje poreza ne bi u većoj meri uticalo na smanjenje

    sive ekonomije – smatra Đoković i kaže da treba obazrivo i pažljivo primenjivati smanjenje nameta.

    Prema istraživanju, poslodavci tvrde da je više od polovine njih inspekcija posetila jednom ili nijednom

    godišnje, dok je druge posećivala više i češće. Da li je to pokazatelj potencijalne korupcije, pitamo

    Đokovića.

    – Ne mogu da ocenim naše inspekcijske organe kao korumpirane – kaže naš sagovornik.

    Postoji, dodaje, veliki broj preduzeća koja su iskazala probleme u poslovanju tako da se inspekcija po

    prirodi vraća, zanavlja nadzor privrednog subjekta i proverava da li su ispravili i korigovali svoje

    poslovanje.

  • – Ne bih mogao da kažem da postoji tendencija ili koruptivni momenata u takvim slučajevima. Verovatno su

    to usamljeni slučajevi – uveren je Đoković.

    Sto hiljada ljudi radi preko agencija

    U pripremi je Zakon o agencijskom zapošljavanju, a Gorana Milića pitamo kakve su primedbe sindikata na

    njegove odredbe, šta će on novo doneti i da li će doprineti smanjenju nelegalnog poslovanja.

    – Procene su da između 70.000 i 100.000 ljudi u Srbiji radi preko agencija, a do sada nisu bili obuhvaćeni

    nikakvim zakonom. Ti ljudi su bukvalno bez ikakvih prava iz rada. Ako znamo da u NIS-u više od pola ljudi

    radi preko agencija, da je u EPS-u tako angažovano nekoliko hiljada ljudi, jasno je da ih je najviše u

    državnim preduzećima. Naročito sada kada je na snazi zabrana zapošljavanja u javnom sektoru, jer se

    radnici angažovani preko agencija ne računaju. Onda se to zloupotrebljava masovno – ocenjuje Milić.

    Sindikati su, podseća, imali velike primedbe u javnoj raspravi. Milić navodi da će prema zakonu u Srbiji

    svako moći da otvori agenciju bez finansijskog zaloga i garancije.

    – U Sloveniji da biste otvorili agenciju treba da imate zalog od 30.000 evra, u Italiji 50.000 evra… Garancija

    ne znači da vaš novac treba da stoji negde, nego je garancija ako iznajmite čoveka i poslodavac ga ne plati,

    da radnik može da se naplati. LJudi koji su uhvaćeni u malverzacijama i slično takođe mogu da osnivaju

    agencije, a jedino je zabranjeno onima koji su kažnjeni zatvorom od najmanje šest meseci – podseća Milić.

    Sindikalni lider ukazuje da radnik iznajmljen preko agencija nema otpremninu ako ide u penziju, nema

    pomoć u slučaju smrti člana porodice, nema isti status kao stalno zaposleni kod preraspodele radnog

    vremena. Podseća da u toku pripreme tog zakona nije prihvaćen predlog sindikata da poslodavac ne može

    preko agencije da angažuje radnike u osnovnoj delatnosti, da na taj način ne može da ima stalno više od 10

    odsto u odnosu na stalno zaposlene. Ova druga primedba je napola prihvaćena, ali je ostalo da ministar može

    da odobri da se taj procenat podigne na čak 30 odsto. Potencijalna je opasnost da će 300-400 hiljada ljudi

    biti zaposleno preko agencija do kraja radnog veka.

    Najveći profit od zakidanja na zaradama

    Privrednici, prema nalazima pomenute studije, smatraju da se preduzetnici odlučuju na izbegavanje plaćanja

    dažbina zbog visokih poreza i parafiskalnih nameta, a najviše se izbegava plaćanje poreza i doprinosa na

    zarade zaposlenih, poreza na dobit i PDV-a. Kada je reč o Vojvodini svaki deseti poslodavac se odlučuje na

    tzv. neformalno zapošljavanje radnika, a skoro 12 procenata im plate isplaćuje u gotovini, 5,3 posto

    zaposlenih radi bez ugovora, 7,5 procenata ima ugovor, ali nisu prijavljeni na celokupnu zaradu, dok 15,8

    posto prometa se obavi bez plaćanja PDV-a. Od 100 dinara sive ekonomije 62 dinara je suma koju

    poslodavci prisvoje od neprijavljenih zarada, a 38 dinara od neprijavljenog profita.

    Ćute zbog straha od gubitka posla

    Milić primećuje da je strah od gubitka posla veoma veliki i da se ljudi plaše da prijave poslodavce koji

    posluju u sivoj zoni. Posebno oni srednjih godina i stariji. Sindikalno rukovodstvo dobije informaciju o tome

    tek kada ti ljudi budu otpušteni.

    – Oni se plaše da prijave poslodavca. Poslodavac će možda biti kažnjen, a oni će dobiti otkaz. Za poslodavce

    koji rade nelegalno predviđene su kazne od 800.000 do dva miliona dinara, a prema informacijama

    inspekcija – prosek naplaćenih kazni je 145.000 dinara. To nam govori sve – kategoričan je Milić.

  • Trgovci od danas plaćaju MANJE NAKNADE

    BANKAMA za korišćenje kartica: Da li će se to

    odraziti na smanjenje cena?

    Međubankarske naknade za platne kartice od danas su smanjene sa 2,2 odsto, koliko su maksimalno

    naplaćivale pojedine banke, na 0,5 i 0,6 odsto. Tako će banke, i to po novom zakonu, morati da spuste

    naknade i do četiri puta. Konkretno, to se odnosi na provizije koje banke naplaćuju od trgovaca kada se

    njihova roba plaća karticom.

    Smanjenje međubankarskih naknada je posledica

    primene Zakona o međubankarskim naknadama koji

    je usvojen letos, ali veći deo odredbi ovog zakona

    stupa na snagu 17. decembra ove godine. Tako je

    predviđeno da se međubankarske naknade ograniče

    na 0,5 odsto za platne i 0,6 odsto za kreditne kartice

    u narednih šest meseci. Nakon, toga, od polovine

    juna 2019. godine, ove naknade biće limitirane na 0,2

    i 0,3 odsto.

    Naknade se tiču samo odnosa banaka i trgovina

    Ono što je ključno kod primene novih provizija je

    odgovor na pitanje - da li potrošači sada mogu da očekuju pojeftinjenja robe u prodavnicama s obzirom na to

    da su trgovci ove visoke naknade "prebacivali" na kupce jer su ih nadoknađivali povećanjem cena.

    Sami trgovci ne vide prostor za bilo kakva pojeftinjenja zbog smanjenja ovih naknada. Predstavnici velikih

    trgovinskih lanaca koji posluju na tržištu Srbije ističu da potrošači plaćaju robu karticama, ali i kešom, pa je

    nemoguće praviti bilo kakve proračune na ovu temu. Kako navode, ove naknade se tiču isključivo odnosa

    između banaka i trgovina, odnosno korišćenja POS terminala i nemaju mnogo dodira sa potrošačima. Prema

    njihovim rečima, nema razloga za bilo kakve korekcije cena.

    Ima razloga, ali nema volje

    Predsednica Centra za edukaciju i zaštitu potrošača Vera Vida takođe naglašava da nije realno da će doći do

    pojeftinjenja.

    - Iz našeg dosadašnjeg iskustva i rada sa trgovcima i potrošačima kad god su se na višem nivou smanjivale

    cene, kao što je slučaj i sa naftom, to se nikada nije odražavalo kod nas u prodaji. Trgovci nikada to nisu u

    toj meri preneli. S druge strane, kada imamo obrnut slučaj, a to je skok cena, to se bez problema odrazi i na

    naše tržište - navodi Vida.

  • Ona kaže da će i u ovom slučaju cene ostati iste. Na pitanje da li ima prostora da se cene spuste ona tvrdi da

    za to apsolutno ima razloga, ali ne i volje.

    - Ako se trgovcima smanjuje neka naknada koju plaćaju, logično je da se otvara prostor da ono što oni

    prodaju za isto toliko pojeftini. Zašto bi roba u čiju cenu su ukalkulisali više iznose naknada, nakon njihovog

    smanjenja, isto koštala. Valjda je logično i da ona pojeftini - objašnjava Vida.

    Opet preko leđa potrošača

    Da su ceh visokih međubankarskih naknada plaćali potrošači naglasila je i guvernerka NBS Jorgovanka

    Tabaković kada je, pre šest meseci, obrazlagala donošenje novog zakona.

    - Kada u prodavnici plaćamo račun karticom, banka koja je postavila POS terminal za prijem kartica kod tog

    trgovca plaća tzv. međubankarsku naknadu banci koja je izdala karticu potrošaču. U praksi, banka primalac

    prevaljuje tu naknadu na trgovce, preko trgovačke naknade, koji taj trošak ugrađuju u cenu robe i usluga.

    Tako da u konačnom ishodu, ceh plaćaju potrošači - rekla je Tabaković.

    Očigledno da će i nakon smanjenja visokih naknada taj ceh ostati u amanet potrošačima.

    NBS očekuje pozitivne efekte primene zakona

    Centralna banka Srbije je danas naglasila da se očekuje da će društvo u celosti osetiti pozitivne efekte

    primene Zakona kojim se definišu niže međubankarske naknade, odnosno da će se njegovi pozitivni efekti

    preneti do krajnjeg potrošača.

    - Sa trenutno prosečnih jedan odsto, Zakonom se međubankarske naknade ograničavaju na nivo na kome su

    u zemljama Evropske unije, odnosno na 0,2 odsto za transakcije debitnim karticama i 0,3 odsto za

    transakcije kreditnim karticama, sa prelaznim periodom od šest meseci, od 17. decembra 2018. godine do

    17. juna 2019. godine, kada su međubankarske naknade ograničene na maksimalnih 0,5 odsto za debitne i

    0,6 odsto za kreditne kartice - kažu u NBS.

    Oni napominju da treba imati u vidu da zakonska rešenja prvenstveno štite interese malih trgovaca, zanatlija

    i malih radnji koji imaju slabiju pregovaračku poziciju u odnosu sa bankama u pogledu troškova prihvatanja

    platnih kartica koji su im nametnuti, čime su destimulisani da omoguće plaćanja platnim karticama na

    svojim prodajnim mestima, pa prihvataju samo plaćanja gotovinom.

    - Ograničavanjem međubankarskih naknada trgovcima se otvara mogućnost da postavljanjem POS terminala

    pod povoljnijim uslovima privuku nove potrošače i bolje se pozicioniraju na tržištu - ističu u NBS.

    Nema više zbirnih naknada za sve kartice

    Takođe, počevši od danas, u primeni je i pravilo o razdvajanju naknada, prema kome su banke prihvatioci

    dužne da, umesto zbirnih naknada za sve kartice, trgovcima ponude trgovačke naknade pojedinačno za

    različite brendove i različite vrste kartica, koje se na tržištu značajno razlikuju.

    - Isto tako, banke prihvatioci imaju obavezu da trgovcima nakon izvršenih transakcija dostave informacije o

    naplaćenoj trgovačkoj naknadi, i to sa posebno prikazanim troškovima međubankarske naknade i naknada

    kartičnog sistema. Na osnovu navedenog, trgovci će imati uvid u osnovne komponente trgovačke naknade,

    troškove međubankarske naknade, naknade kartičnog sistema i marginu banke i moći će da se upoznaju s

    tim koje kartice im generišu više troškove. Trgovci će moći da analiziraju raspoložive podatke i iskoriste ih

    za pregovore s bankom o snižavanju trgovačke naknade - objašnjavaju u centralnoj banci.

  • KRIK

    KRIK: Iz državne kase 14 miliona evra za "Er

    Srbiju"

    Krik piše da je aviokompaniji "Er Srbija" iz državne kase poklonjeno 11,7 miliona evra za pokrivanje

    prošlogodišnjih gubitaka leta Beograd – Njujork, i još 2,3 miliona evra za gorivo ove godine.

    Novinari KRIK-a došli su do kopije zaključka Vlade, koji je u Ministarstvu trgovine, turizma i

    telekomunikacija zaveden 7. novembra ove godine, i koji svedoči da se novcem poreskih obveznika pomaže

    rad "Er Srbija".

    Avioprevoznik "Air Serbia", u kojoj vlasništvo dele arapski "Etihad" sa 49 odsto i Republika Srbija sa 51

    odsto, godinama posluje zahvaljujući subvencijama države, navodi KRIK.

    Komšija upravnik u dve trećine zgrada

    Gotovo sve višespratnice u Srbiji ispunile obavezu registracije stambenih zajednica u skladu sa propisima.

    Neznatan pomak u uvođenju reda. Sa licencom 834 profesionalna "šefa"

    NAKON gotovo godinu dana otkako je bio zacrtan

    prvi rok za registraciju stambenih zajednica, Zakon o

    stanovanju konačno je dao rezultate, pa je oko 95 odsto

    zgrada evidentirano u registru. Iako su u početku

    stanari izbegavali da preuzmu dužnost upravnika,

    komšija-upravitelja je dve trećine, dok ostatak

    višespratnica drže profesionalci. Međutim, osim

    pomaka u vidu evidencije, još se radi na usklađivanju

    želja stanara i obaveza upravnika, kao i uvođenja reda

    u višespratnice.

    Uprkos tome, što su svi zakonski rokovi probijeni, stanarima se donedavno gledalo kroz prste, pa im je

    ostavljeno dovoljno vremena da se sami organizuju i registruju. Prema podacima Ministarstva

    građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, u Srbiji je registrovano 40.888 zajednica, dok je u Beogradu

    19.845.

    http://www.novosti.rs/upload/images/2018b/12/16n/novina/07-.jpghttp://rs.n1info.com/journalist160/KRIK-https://www.krik.rs/dokument-vlade-otkriva-kako-je-14-miliona-evra-poklonjeno-air-serbia/

  • - Procenjuje se da oko pet odsto nije još upisano - objašnjavaju u ministarstvu. - Međutim, teško je precizno

    proceniti tačan broj, jer je moguće registrovati stambenu zajednicu u nekoj zgradi sa više ulaza. Potrebno je

    da se u saradnji sa Privrednom komorom sprovede anketa.

    Zbog većeg obima posla predsednika skupštine stanara u odnosu na ranije, u prvi mah, građani se nisu olako

    odlučivali da preuzmu upravljanje zgradom. S obzirom na to da im se pokazalo kao isplativija varijanta, a

    upravnik-komšija je dostupniji jer ima samo jednu zgradu o kojoj brine, u 27.987 objekata ovaj posao radi

    neko iz redova stanara.

    - U 13.152 stambene zajednice postavljeni su profesionalni upravnici - navode u ministarstvu. - Ukupno ima

    834 upravnika sa licencom, što znači da bi u proseku jedan upravnik trebalo da upravlja u 16 stambenih

    zajednica. Međutim, u manjim gradovima, koji nemaju profesionalnog upravnika sa sedištem u svom mestu,

    moraju da traže profesionalce u drugim, većim.

    Iako na papiru postoje, u mnogim zgradama upravnici ne obavljaju svoj posao kako treba, pa u tehničkom i

    bezbednosnom smislu nije bilo poboljšanja. Takođe, nesaradnja između stanara i upravnika zabeležena je u

    mnogim slučajeva.

    - U manjim gradovima veliki je problem sa tekućim održavanjem, pa tu nije vidljivo mnogo pomaka - kažu

    u Udruženju profesionalnih upravnika Srbije.

    NOVI SAD

    NAJBOLjI rezultati profesionalnog upravljanja, prema podacima Udruženja profesionalnih upravnika

    Srbije, zabeleženi su u Novom Sadu, jer je i ranije bila razvijena ova delatnost. - Kada je reč o unutrašnjosti,

    u Čačku se od uvođenja zakona, brzo razvio ovaj posao, pa je vidljiv pomak - kažu u udruženju.