tanjug, b92, srna, nezavisne novineasns.rs/wp-content/uploads/2018/12/18-12-2018.pdf · 18....
TRANSCRIPT
-
18. decembar 2018. godine
Tanjug, B92, Srna, Nezavisne novine
Širom planete radna nedelja od 4 dana, može li u
Srbiji 6h dnevno?
Kompanije širom sveta počinju da smanjuju radnu sedmicu na četiri radna dana jer je primećena bolja
produktivnost, motivisanije osoblje i manje iscrpljenosti na poslu.
"Mnogo je zdravije i radimo bolje svoj posao", rekao je Jan Šulc-Hofen, osnivač softverske kompanije
"Planio" sa sedištem u Berlinu, koja je uvela četvorodnevnu radnu sedmicu za svojih deset radnika.
Osiguravajuća kompanija "Perpečual gardijan" na Novom Zelandu beleži manje stresa i veću angažovanost
radnika nakon što su početkom godine smanjili broj radnih dana na četiri, navodi Srna, prenose Nezavisne
novine.
Čak i u Japanu, vlasti ohrabruju kompanije da uvedu slobodan ponedeljak, iako su akcije tog tipa u ovoj
radoholičarskoj zemlji prilično bezuspešne.
Kongres britanskih sindikata (TUC) zagovara uvođenje četiri radna dana sedmično u celoj zemlji do kraja
veka, što podržava i opoziciona Laburistička stranka.
TUC tvrdi da bi kraća radna sedmica omogućila radnicima da podele bogatstvo nagomilano u smislu novih
tehnologija kao što su robotika i mašinsko učenje, jednako kao što su isposlovali slobodne vikende tokom
industrijske revolucije.
Prema nedavnom istraživanju na uzorku od 3.000 ispitanika u osam zemalja, uključujući SAD, Britaniju i
Nemačku, utvrđeno je da skoro polovina smatra da bi mogli lako da završe svoje zadatke za pet sati tokom
dana da nemaju prekida.
Mnogi premašuju 40 radnih sati sedmično, u čemu prednjače SAD, gdje 49 odsto radnika kažu da rade
prekovremeno.
Skraćenje sa 8 na 6 sati rada u Skupštini Srbije
U Srbiji je Pokret obnove Kraljevine Srbije podneo Skupštini Srbije Predlog izmena Zakona o radu kako bi
se radno vreme skratilo sa 8 na 6 sati, a nadležni, predstavnici sindikata i poslodavaca, ali i stručnjaci
smatraju da načelno inicijativa nije loša, ali da još uvek nije primenljiva u Srbiji, te da je potrebna detaljnija
analiza o tome.
Takođe ističu da bi trebalo rešiti i druge stvari i probleme u oblasti rada, pa tek onda razmatrati skraćenje
radnog dana.
Predsednik Unije poslodavaca Srbije Miloš Nenezić kaže da Srbija još nije na tom stepenu razvoja da bi
moglo da se ražmislja o tome da se "priušti" šestočasovno radno vreme.
"To je teško u ovom trenutku, i najrazvijenije zemlje sveta koje mogu da razmišljaju o tom modelu i same se
https://www.nezavisne.com/ekonomija/privreda/Sve-vise-kompanija-uvodi-cetvorodnevnu-radnu-sedmicu/513622https://www.nezavisne.com/ekonomija/privreda/Sve-vise-kompanija-uvodi-cetvorodnevnu-radnu-sedmicu/513622
-
nisu opredelile definitvno za tako nesto", kaže Nenezić.
Kako kaže, za tako nešto treba mnogo stvari da se "poklopi". Kao primer navodi da se dosta vremena gubi u
samom odlasku na posao, a i sam proces proizvodnje treba dobro prilagoditi i osmisliti te da je potrebna
opširnija analiza koja će opravdati inicijativu.
Predsednica ASNS Ranka Savić takođe smatra da bez prethodne analize ili dobre studije u Srbiji
ne može da se uvede takav model rada.
Ona ipak podseća da je u staroj SFRJ bilo nekoliko fabrika koje su eksperimentalno uvele
šestočasovno radno vreme, a rezultati su, ističe, bili odlični. Takvo radno vreme bilo je uvedeno u
oblasti drvne industrije i produktivnost je zbog toga povećana za skoro 30 odsto, a i radnici su bili
zadovoljniji, kaže Savićeva.
Kraće radno vreme nosi brojne prednosti, smatra ona, a takav model rada imalo bi smisla uvesti
naročito u oblastima u kojima postoji velika potreba za angažmanom radne snage, poput
zdravstva.
Takođe, dodaje, i u oblastima poput građevine gde je fizičkom radniku teško da izdrži
osmočasovno radno vreme.
"Ipak, ako skratite rano vreme za dva sata onda se nameće potreba da zapošljavate novu radnu
snagu, pogotovo na primer, u zdravstvu".
Ipak, kaže, kao predsednik sindikata, podržala bi takvu ideju, ali bi u tom slučaju bilo važno da se
sistem uredi tako da radnik dobije istu platu za šest sati rada kao i kad radi osam časova. "Srbija
je, ipak miljama daleko od toga", rekla je Savić.
Ukazuje da su zemlje u kojima je uvedeno radno vreme od šest sati imale benefite od toga.
S druge strane, mišljenja je da u Srbiji moraju da se prvo reše brojna pitanja u oblasti rada, pa
tek onda da se razmišlja o ovakvim idejama.
Važno je da se plate redovno isplaćuju, da od njih može pristojno da se živi, da se reši mobing na
poslu, da se izborimo za to da nedelja bude neradan dan, da se poveća minimalna zarada. . . ",
nabraja Savićeva.
"Prvo treba za to da se izborimo, pa onda da razmišljamo o onome što postoji u visokorazvijenim
zemljama".
Kompanija "Tojota" je, dodaje, pre 14 godina uvela šestočasovno radno vreme što je dalo odlične
rezultate u pogledu profita, a uticalo je i na povećano zadovoljstvo među radnicma.
U Ministarstvu za rad objašnjavaju da Zakon o radu sadrži odredbe o radnom vremenu koje su usklađene sa
međunarodnim standardima i koje, navode, obezbeđuju zaštitu zaposlenih u ovoj oblasti.
"Zakonsko skraćivanje radnog vremena imalo bi velikog uticaja na privredu, vanprivredne delatnosti,
posebno na javni sektor i sektor usluga, a naročito sa stanovišta obezbedjivanja kontinuiteta pružanja usluga
i održavanja proizvodnje tamo gde je to neophodno, a imalo bi uticaja i na zaposlene i njihov životni
standard".
Za razmatranje inicijative za zakonsko skraćivanje radnog vremena, kažu, neophodno je da se prethodno
izvrši sveobuhvatna analiza efekata skraćivanja radnog vremena.
-
"Kako je visina zarade uslovljena brojem časova provedenim na radu, treba imati u vidu da bi se
smanjenjem časova rada zaposlenima smanjila zarada, što bi se nepovoljno odrazilo na njihov životni
standard. Pored toga, smanjenje casova rada na dnevnom i nedeljnom nivou može poslodavcima povećati
troškove poslovanja, izmedju ostalog zbog potrebe povećanja broja zaposlenih", kažu u ministarstvu.
Posebno treba razmotriti, dodaju, posledice skraćenja radne nedelje u delatnosti trgovine ili uslužne
delatnosti.
Sociolog, naučni saradnik u Institutu društvenih nauka u Beogradu Nada Novaković kaže da je ideja o
skraćenju radnog dana u Srbiji nerealna i "više je populistička nego teorijski i empirijski utemeljena".
"Na prvi pogled reč je o zalaganju za manje radnih časova, veću motivaciju radnika i njihovo zadovoljstvo.
Na drugoj strani su stvarni interesi kapitalista da smanji troškove po radniku", kaže Novaković.
Naime, kaže, kraći radni dan znači i manju zaradu. "To odmah poslodavcu donosi korist. Kraći radni dan ne
obavezuje poslodavca da uposli nove radnike. Ni u Švedskoj se to nije isplatilo pa se od toga odustalo".
Za razliku od Švedske, u Srbiji se radno vreme određuje od slučaja do slučaja, dodaje ona i podseća da je
"model" da poslodavac formalno sklapa ugovor na osmočasovno radno vreme ali ga najcešce ne poštuje.
"Isto bi se desilo i sa kraćim radnim danom", smatra Novaković.
"Realna je situacija da se radnici maksimalno i na razne načine eksploatišu neplaćanjem prekovremenog,
noćnog, smenskog i rada praznicima".
Zato, smatra da je ideja o kraćem radnom vremenu u sadašnjim uslovima u Srbiji, u kojoj se, kaže, radnici
neredovno plaćaju za radni dan koji često traje i 10 časova, posebno kod privatnika, samo pusti san.
Produktivnost rada, ukazuje, ne zavisi samo od dužine radnog vremena. "To je zabluda koju je demantovla i
ekonomska nauka i praksa. Bitni su i tehnologija i uslovi u kojima se radi, organizacija rada i sve bitniji
ljudski faktor. Nekada optimisticka vizija o skraćenju radnog dana a porastu slobodnog vremena zbog
uvodenja novih tehnoloških rešenja, pokazala se nerealnom".
Novaković smatra da bi sigurno u delatnostima u kojima su uslovi rada teški, na primer, u rudarstvu, dobro
došlo skraćenje radnog dana.
"Na taj način sačuvalo bi se zdravlje radnika, a poboljšala njihova radna motivacija. Ovo bi imalo smisla
samo u slučaju da se rudarima ne smanjuju ionako niske zarade".
-
Минималац ће догодине некако догурати до
28.000 динара
Од почетка следеће године минимална зарада у Србији биће виша 8,6 одсто јер је толико је увећана
минимална сатница.
Да ће наредне године минималац бити виши за тај проценат познато је од септембра, када је донета
одлука да се минимална сатница са 143 динара повећа 12 динара и износи 155 динара. Повећање
минималне сатнице је компромис између захтева
синдиката, који су тражили да повећање буде веће, и
послодаваца, који су сматрали да раст треба да буде
мањи.
То значи да ће радници који у Србији раде за
минималац – а процењује се да их је више од 350.000 –
зарађивати више него ове године, а у ковертама ће се, у
просеку, наћи око 2.000 динара више. Уз повећање које
ће уследити од почетка године, најнижа месечна
минимална зарада биће око 25.000 динара, а највиша ће
премашити 28.000.
Будући да се минимална зарада обрачунава на основу броја радних сати у месецу, познато је колико
ће износити минимална зарада наредне године. У месецима у којима има најмање радних сати – 160,
минимална зарада биће око 24.800 динара, док је за исти број радних сати у месецу ове године
износила око 22.800 динара. Наредне године ће највиша минимална зарада, у месецима када се ради
184 сата, достићи око 28.550 динара, док је за исти број радних сати ове године минималац био око
26.300. У месецима у којима има 168 радних сати минимална зарада која ће бити исплаћивана
следеће године износиће око 26.000 динара, за разлику од садашњег минималца у тим месецима која
износи 24.000. Коверта с минималном зарадом ће у месецима у којима има 176 радних сати наредне
године имати око 27.300 динара, за разлику од оне која је ислаћивана ове године и имала око 25.160
динара.
За пет година минималац већи око 7.000 динара
Разлика у висини минималне зараде која је исплаћивана 2014. године и оне која ће бити исплаћивана
од почетка наредне износи око 7.000 динара. Наиме, пре пет година је најнижи износ минималца био
18.400 динара, па ће најнижа минимална зарада наредне године, у месецима у којима има 160 радних
сати, бити око 6.400 динара виша.
Највиша минимална зарада, у месецима у којима има 184 сата, од почетка следеће године биће око
7.500 динара виша него пре пет година, када је у коверти с највишим минималцем било око 21.100.
Треба рећи и да је минималана цена рада у последњих пет година, односно од 2014. до 2018. године,
повећана 28 динара, а да ће уз повећање које ће уследити наредне године, минимална сатница бити
40 динара виша. Највеће повећање минималне сатнице било је прошле године – 13 динара, а две
године је била иста. Тако је 2014. године минималац обрачунаван уз сатницу од 115 динара, а у 2015.
годину стартовало се са 121 динаром, односно шест динара више. Минимална сатница, а ни зарада,
нису се мењале 2016. године, а 2017. године је повећана девет динара и износила је 130, док је ове
године минималац исплаћиван уз минималну сатницу од 143 динара.
-
Za hranu, kućne potrepštine i sredstva za ličnu
higijenu mesečno 254 evra
Indeks poverenja potrošača u zemljama Adriatik regiona najveći je od kad se meri i potpuno se približio
nivou optimizma potrošača u Evropskoj uniji, rečeno je na konferenciji Shopper trends 2018, koju je
organizovala kompanija Nielsen Adriatic.
Ivan Šašić, Senior Sales Effectiveness Consultant kompanije
Nielsen Adriatic, osvrnuo se na ulazak Lidla na tržište Srbije i
njegov uticaj na konkurenciju. On je izneo podatak da je
vrednosna prodaja vodećih proizvođača u objektima koji se
nalaze u blizini Lidlovih u oktobru opala za 9,42 odsto u odnosu
na isti mesec prethodne godine.
Govoreći o razvoju onlajn trgovine, Šašić je naglasio da Srbija
na tom polju sporo raste, iako podaci govore da srpski kupac
sve više vremena provodi na aplikacijama i društvenim
mrežama. On predviđa da će onlajn kupovina robe široke potrošnje sigurno rasti, ali smatra da nije za
očekivati da će doživeti bum u narednim godinama.
Prosečan srpski potrošač za hranu, kućne potrepštine i sredstva za ličnu higijenu mesečno izdvaja 254 evra
(29.690 dinara), što predstavlja porast u odnosu na prethodnu godinu, istakla je Marija Đorđević, Consumer
Insight Senior Consultant u kompaniji Nielsen Adriatic, dodajući da na nivou Evrope taj prosek iznosi 306
evra mesečno.
"Promene su zabeležene i kod učestalosti kupovine, pa tako srpski potrošač glavne nabavke najčešće obavlja
dvonedeljno i nedeljno, dok je prošle godine primat u tom segmentu imala mesečna kupovina. Takođe,
kupac u Srbiji za četiri nedelje poseti 3,2 prodavnice, što predstavlja rast u odnosu na prethodnu godinu",
naglasila je Marija Đorđević.
Osim toga, rezultati istraživanja pokazuju i da je prosečan srpski kupac u 2018. spreman da kupuje vise
premium proizvoda, da mu iskustvo kupovine i usluga postaju sve važniji, da zahteva širok asortiman i da
štedi novac kada ima višak.
Promene u obračunavanju poreza na imovinu: Da
li realnije znači i jeftinije?
-
Rok za plaćanje poslednje rate poreza na imovinu za ovu godinu je istekao, podseća N1 i ujedno pokušava
da dokuči kako će u praksi izgledati najavljene izmene u obračunu ove takse.
Trenutno se porez naplaćuje po zonama, i to tako što se u svakoj zoni
uzme promet nekretnina do 30. septembra i onda se izračuna prosek, na
osnovu čega se određuje porez. On je umanjen za jedan odsto za svaku
godinu starosti objekta, a dodatno umanjenje dobijaju građani koji žive u
stanovima. Taj sistem obračuna će, najavljuju u gradskoj upravi, uskoro
biti promenjen.
Ova godina možda bude i poslednja u kojoj plaćamo zonski porez na
imovinu. Nov način obračunavanja tog poreza koji najalvjuju gradske vlasti biće pošteniji i više će
odgovarati pravom stanju na terenu. Dosadašnji sistem je za mnoge bio nepravedan, kaže zamenik
gradonačelnika Goran Vesić.
“Zato što vam se dešava da u jednoj ulici imate nove zgrade koje imaju svu infrasteukturu, a dve ulice dalje
ljudi nemaju kanaluzaciju ni vodovod, i oni plačaju isti porez. Imate takav slučaj na Dedinju gde ljudi koji
žive u vilama plaćaju isti porez kao i oni koji dve ulice dalje žive u stambenim zgradama, i to zaista nije
pravedno ali tako je po zakonu”, naveo je Vesić.
Pravednije određivanje osnovice za oporezivanje treba da obezbedi Republički geodetski zavod. Rukovodeći
se iskustvima većine evorpskih zemalja, za osnov nove poreske računice uzimaće masovnu procenu
vrednosti nepokretnosit, koja se temelji na podacima sa tržišta nekretnina.
“Masovna procena znači da će se svaka zgrada posebno procenjivati. To znači ako u uilci nemate
kanalizaciju, imaćete manji porez za 20 odsto, ako nemate vodovod, još toliko, ako nemate uređenu ulicu
imate dodatno umanjenje. Kako dobijate tu infrastrukturu onda vam se povećava porez”, objasnio je Vesić.
Podaci sa tržišta nekretnina kojji su osnova masovne procene biče višestruko kontrolisani, najavljuje Marija
Rašković iz Republičkog geodetskog zavoda.
“Vrši se kontrola šta je bilo u prometu, da li je transakcija čista u smislu da li se može upotrebiti za analize,
da li se odnosi na jednu nepokretnost, da li je u pitanju novi objekat ili novi stan, te transakcije se
isključuju”, istakla je Rašković.
Kada se prikupe ti podaci, onda se utvrde i parametri koji utiču na vrednost nekretnine.
“U prvom koraku masovna procena ide na jednostavan sistem, upotrebiće se nekoliko parametara koji su
najznačajniji, to su površina, spratnost, starost objekta”, precizirala je Rašković.
Da li sve ovo znači i da će porez na imovinu biti veći? U Geodetskom zavodu uvereni su da neće, ali
napominju i da sve zavisi od fiskalne strategije, odnosno od poreske osnovice i njenih mogućih umanjenja.
http://rs.n1info.com/Biznis/a444884/Porez-na-imovinu-bice-pravedniji-ali-se-ne-zna-hoce-li-biti-jeftiniji.html
-
Metalac kupio imovinu modne konfekcije Rudnik
za 1,3 miliona evra
Kompanija Metalac iz Gornjeg Milanovca postala je vlasnik 18.000 m2 proizvodnog, skladišnog i
poslovnog prostora nekadašnje Modne konfekcije Rudnik, kao i 6 hektara zemlje, nakon što je 13. decembra
na aukciji prihvaćena ponuda od 1,3 mil EUR.
Nakon adaptacije građevinskih objekata u novom prostoru će biti smeštena trgovinska preduzeća Metalac
market i Metalac trade, sa objedinjenim skladištem robe. Obezbeđen je prostor i za buduće nove programe,
prenosi eKapija.
- Fizička blizina fabričkog kruga MK Rudnik i njeni ukupni kapaciteti opredelili su nas na kupovinu ove
imovine u Gornjem Milanovcu. Nakon licitacije i potpisivanja ugovora Metalac i formalno postaje vlasnik
18.000 m2 skladišnog i poslovnog prostora, sa restoranom i dve trafostanice, na ukupno šest hektara -
saopšteno je iz Metalca.
Uz neophodna prioritetna ulaganja od još najmanje 500.000 EUR u 2019. godini, na ovoj lokaciji će biti
organizovano skladište površine 6.000 m2, dok će u delu upravne zgrade biti smeštena administracija
trgovačkih preduzeća Metalac market i Metalac trade. Ostatak prostora, u kojem su poslovni subjekti pod
zakupom, ostaće u istoj nameni. Konačno, celih 8.000 kvadrata dugoročno je namenjeno uvođenju novih
programa, koje će Metalac izvesno imati u budućnosti, prenosi eKapija.
Zorka Keramika ulaže 15 mil EUR u povećanje
proizvodnje - Posao za još 100 ljudi
Vlasnici fabrike keramičkih pločica Zorka Keramika u Šapcu najavili su investicije od 15 mil EUR u
povećanje proizvodnih kapaciteta i zapošljavanje novih radnika. Ova kompanija jedan je od najvećih
proizvođača keramičkih pločica u Srbiji, sa godišnjom proizvodnjom od 4,2 miliona kvadratnih metara.
Šabačku fabriku posetila je u ponedeljak (17. decembra 2018.
godine) predsednica Narodne skupštine Srbije Maja Gojković,
koja je tom prilikom istakla da je Zorka Keramika dobar
primer moderne kompanije koja ide u korak sa trendovima i
spremna je da primenjuje nove tehnologije, kao i da
kompanija ima veliki značaj za Srbiju, jer je našla tržište i
izvan granica naše zemlje, i to ne samo u regionu, već i na
veoma zahtevnim i konkurentnim tržištima EU.
- Zorka Keramika je najveća fabrika keramičkih pločica u
Srbiji i jedina fabrika u zemlji koja ima tehnologiju
rektifikacije pločica. Takođe, proizvodimo kvalitet "gres - porcellanato", koji podrazumeva poseban način
obrade i proizvodnje keramičke pločice. U poslednje dve godine proizvodimo premijum brend "Tilezza"
najsavremenijeg dizajna i formata, za koji postoji velika potražnja na tržištu, posebno za stambene projekte
u Srbiji, ali i za izvoz. Zbog toga je doneta odluka da se izgrade novi proizvodni kapaciteti. Investicija od 15
mil EUR omogućiće povećanje proizvodnje od 3 miliona metara kvadratnih, ali i novih 100 radnih mesta -
rekao je Markus Bogdanović, jedan od vlasnika fabrike Zorka Keramika.
Fabriku keramičkih pločica Zorka Keramika u Šapcu i fabriku opekarskih proizvoda Zorka-Opeka u
https://www.ekapija.com/news/2343228/kompanija-metalac-kupila-imovinu-modne-konfekcije-rudnik-za-13-mil-eur
-
Koceljevi kupio je 2004. godine austrijski konzorcijum u okviru privatizacije industrijskog kompleksa Zorka
Šabac. Fabrika keramičkih pločica danas zapošljava 300, a fabrika opeke 60 ljudi.
Čak 50% proizvoda plasira se na inostrano tržište, prvenstveno u Mađarsku, Slovačku, Hrvatsku,
Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Italiju.
Vlasnik fabrike je konzorcijum austrijskih biznismena, koji se generacijama unazad bave proizvodnjom
građevinskih materijala.
Insajder: Er Srbiji nije stigao nijedan od četiri
nova aviona
Er Srbija je do kraja septembra ove godine trebalo da dobije dva nova aviona i još dva do kraja godine,
međutim okosnicu flote nacionalnog avioprevoznika i dalje čine iznajmljeni avioni stariji od 10 godina, piše
danas Insajder.
U ugovoru između Er Srbije i Etihada iz Ujedinjenih Arapskih
Emirata, do kojeg je došao Insajder, precizirano je da prva četiri
aviona stignu već do kraja ove godine, a još šest do kraja 2020.
Isporuka tih aviona dogovorena je u okviru strateškog partnerstva sa
Etihadom koji je od 2014. vlasnik 49 odsto nacionalnog
avioprevoznika, naslednika Jat ervejza.
Zašto jedno od najvažnijih obećanja vlasti i predstavnika Er Srbije, a to je nabavka novih najsavremenijih
"erbas" aviona, nije ispunjeno, za sada nema objašnjenja.
Ta nabavka je važna između ostalog i zbog toga što je direktno vezana za avans od 23,5 miliona dolara koja
je Jat uplatio Erbasu još 1998. godine, podsetio je Insajder i naveo da je te godine potpisan ugovor između
tadašnjeg Jata i Erbasa i da je naručeno osam novih aviona.
Avioni zbog sankcija Srbiji i NATO bombardovanja nikada nisu kupljeni pa je taj novac više od 15 godina
stajao na računima francusko-nemačke kompanije.
Nakon što su potpisani ugovori o strateškom partnerstvu Jata i Etihada i formirana Er Srbija, kako se
ispostavilo, Er Srbija je depozit iz 1998. godine prenela na Etihad, uz ugovor o nabavci novih aviona.
-
Po pisanju Insajdera, u finansijskom izveštaju Er Srbije piše da Etihad raspolaže iznosom od 23, 5 miliona
dolara koji je Jat 1998. platio kao depozit Erbasu. Kako se navodi, Etihad će Er Srbiji vraćati depozit u
delovima odnosno procentualno kako se budu isplaćivali naručeni avioni, a Er Srbija je dužna da Erbasu
isplati ukupnu kupoprodajnu cenu za 10 novih aviona.
Pola miliona radnika u sivoj zoni
Veliki broj preduzeća u Srbiji prešao je poslednjih godina u legalne tokove privređivanja zbog oporavka
srpske ekonomije i poboljšanja uslova poslovanja.
Ali, procena sive ekonomije je sa 21,8 odsto u 2017. ostala takoreći nepromenjena u odnosu na 21,2 odsto u
2014.
Prema istraživanju „Siva ekonomija u Srbiji 2017“ koju su u izdanju Naleda pripremili dr Gorana Krstić i dr
Branko Radulović, u legalne tokove poslovanja prebacuju se registrovana preduzeća gde se u poslednjih pet
godina siva ekonomija smanjila za više od pet procenta. Autori zaključuju kako je to znak da sistemski
pristup rešavanju problema daje rezultate. Efekti su primetni i na polju jačanja poreskog morala – prema
rezultatima istraživanja čak četiri petine privrednih subjekata smatra da poslovanje u sivoj zoni nije
opravdano.
Podatke koje objavljuju pomenuti istraživači, međutim, kako i sami kažu, treba uzeti sa velikom rezervom,
jer su dobijeni anketom među privrednicima. Zato autori te studije zaključuju da je reč o donjoj granici
obima sive ekonomije, a da je realno ipak veća.
Legalizaciji rada doprineo je značajan napredak u poboljšanju poslovne klime koji je ostvaren, pre svega
pojednostavljenjem procedure za otvaranje novih preduzeća, smanjenjem vremena i troškova pokretanja
biznisa, pojednostavljenjem procedure izvršavanja ugovora, reformama u oblasti izdavanja građevinskih
dozvola i inspekcijskog nadzora, ukidanjem parafiskalnih nameta, kao i reformom u oblasti tržišta rada u
cilju smanjenja troškova otpuštanja radnika i pojednostavljenja zapošljavanja.
Masovni odlazak radnika u EU
Kada je reč o podacima po regionima, najveći obim sive ekonomije među registrovanim privrednim
subjektima beleži se u Beogradu – oko 21 procenat, dok je najmanji u Vojvodini 14,8 odsto. Potpredsednik
pokrajinske vlade i pokrajinski sekretar za privredu i turizam Ivan Đoković ocenjuje da su te podatke treba
posmatrati sa velikom rezervom, ali je u jedno siguran.
– Siguran sam da je u Vojvodini udeo sive ekonomije u privredi niži nego u ostatku Srbije. To je posledica
činjenice da se novostvorena vrednost u privredi stvara upravo u Vojvodini; ne samo u poljoprivredi, nego i
u agroindustriji i novim industrijskim pogonima. Dosta kompanija posluje u Vojvodini koje su uređene po
modernim principima, multinacionalne kompanije ne mogu sebi da dozvole luksuz da njihovi zaposleni ili
kooperanti budu u bilo kakvoj sferi sive zone. S druge strane, moramo biti svesni činjenice da je veliki deo
radne snage migrirao ka EU, a među njima je deo onih koji su radili na sivo, pogotovo niskokvalifikovanih
profila, kao što su zanatlije, varioci, građevinci i slično – kaže Đoković za Danas. To su faktori koji su
uticali da u Vojvodini bude najniži nivo sive ekonomije.
-
Predsednik Saveza samostalnih sindikata Vojvodine Goran Milić procenjuje da je obim sive ekonomije još
veoma veliki.
– Bez obzira o kojoj se delatnosti radi, poljoprivredi, trgovini, ugostiteljstvu, zanatstvu, građevinarstvu, pa
čak i zdravstvu, pola miliona ljudi u ovoj zemlji radi bez uplaćenih doprinosa, bez zdravstvenog i penzionog
osiguranja, bez radnog vremena, godišnjeg odmora, bez prava na bolovanje, posebno na trudničko i
porodiljsko bolovanje, bez prava na naknadu za prevoz i topli obrok, regres… uglavnom na minimalcu koji
se isplaćuje na ruke – kaže Milić za naš list.
On podseća da je u vreme izmena Zakon o radu 2014. procenjivano da oko 600 hiljada ljudi radi u sivoj
zoni, a njegovim izmenama rad je učinjen još fleksibilnijim i nesigurnijim. U prvih nekoliko meseci je bilo
nekih rezultata da bi sada došli na isto, ocenjuje Milić.
– Tada je stopa neformalne zaposlenosti bila 23,4 posto, a krajem trećeg kvartala ove godine negde oko 20
posto. Ako uzmemo u obzir koliko je ljudi otišlo iz zemlje, ne znam koliko je zakon uticao da se smanji
nelegalan rad – kaže ovaj sindikalac.
Ivan Đoković ističe da je najopasniji vid sive ekonomije izbegavanje plaćanja poreza.
– Minimalizacija zarada i isplata na crno pogađa pojedinca i porodicu, a s druge strane poreska evazija
dovodi do toga da se stvara deficit u budžetu, a taj deo trebalo je da se usmeri u razvojne projekte, tako da
bez obzira na obim, poresko izbegavanje ima najveći rizik po ukupnu privredu i društvo – dodaje
sagovornik.
Inspektori ažurniji – kazne blage
Na pitanje da li je i koliko smanjenju sive ekonomije doprineo i bolji rad inspekcija, Đoković odgovara:
– Naravno. I pored nezadovoljavajuće starosne strukture inspektora i zastarele opreme, te službe zaslužuju
svaku pohvalu, jer znanjem, dovitljivošću i kreativnošću ljudi u inspekcijskim službama, bez obzira na
predrasude i javne polemike o nivou korupcije, pokazuju zavidne napore da prate kontrolu i sprovođenje
zakona. Upravo na inspekcijskim službama počiva ono što zovemo pravnom državom. Ne na represiji, nego
na preventivi – kaže Đoković.
Goran Milić, pak, ukazuje da niko ne zna prave razmere sive ekonomije u Srbiji. On podseća da je saopšten
podatak da je u prvih osam meseci ove godine utvrđeno da 819 ljudi radi na crno i oni su prevedeni u
legalan radni odnos.
Privrednici se, prirodno, žale na visoke poreze i druge dažbine, te ukazuju da bi njihovo smanjenje uticalo i
na smanjenje sive ekonomije.
– Znajući karakter naših privrednika, verujem da smanjenje poreza ne bi u većoj meri uticalo na smanjenje
sive ekonomije – smatra Đoković i kaže da treba obazrivo i pažljivo primenjivati smanjenje nameta.
Prema istraživanju, poslodavci tvrde da je više od polovine njih inspekcija posetila jednom ili nijednom
godišnje, dok je druge posećivala više i češće. Da li je to pokazatelj potencijalne korupcije, pitamo
Đokovića.
– Ne mogu da ocenim naše inspekcijske organe kao korumpirane – kaže naš sagovornik.
Postoji, dodaje, veliki broj preduzeća koja su iskazala probleme u poslovanju tako da se inspekcija po
prirodi vraća, zanavlja nadzor privrednog subjekta i proverava da li su ispravili i korigovali svoje
poslovanje.
-
– Ne bih mogao da kažem da postoji tendencija ili koruptivni momenata u takvim slučajevima. Verovatno su
to usamljeni slučajevi – uveren je Đoković.
Sto hiljada ljudi radi preko agencija
U pripremi je Zakon o agencijskom zapošljavanju, a Gorana Milića pitamo kakve su primedbe sindikata na
njegove odredbe, šta će on novo doneti i da li će doprineti smanjenju nelegalnog poslovanja.
– Procene su da između 70.000 i 100.000 ljudi u Srbiji radi preko agencija, a do sada nisu bili obuhvaćeni
nikakvim zakonom. Ti ljudi su bukvalno bez ikakvih prava iz rada. Ako znamo da u NIS-u više od pola ljudi
radi preko agencija, da je u EPS-u tako angažovano nekoliko hiljada ljudi, jasno je da ih je najviše u
državnim preduzećima. Naročito sada kada je na snazi zabrana zapošljavanja u javnom sektoru, jer se
radnici angažovani preko agencija ne računaju. Onda se to zloupotrebljava masovno – ocenjuje Milić.
Sindikati su, podseća, imali velike primedbe u javnoj raspravi. Milić navodi da će prema zakonu u Srbiji
svako moći da otvori agenciju bez finansijskog zaloga i garancije.
– U Sloveniji da biste otvorili agenciju treba da imate zalog od 30.000 evra, u Italiji 50.000 evra… Garancija
ne znači da vaš novac treba da stoji negde, nego je garancija ako iznajmite čoveka i poslodavac ga ne plati,
da radnik može da se naplati. LJudi koji su uhvaćeni u malverzacijama i slično takođe mogu da osnivaju
agencije, a jedino je zabranjeno onima koji su kažnjeni zatvorom od najmanje šest meseci – podseća Milić.
Sindikalni lider ukazuje da radnik iznajmljen preko agencija nema otpremninu ako ide u penziju, nema
pomoć u slučaju smrti člana porodice, nema isti status kao stalno zaposleni kod preraspodele radnog
vremena. Podseća da u toku pripreme tog zakona nije prihvaćen predlog sindikata da poslodavac ne može
preko agencije da angažuje radnike u osnovnoj delatnosti, da na taj način ne može da ima stalno više od 10
odsto u odnosu na stalno zaposlene. Ova druga primedba je napola prihvaćena, ali je ostalo da ministar može
da odobri da se taj procenat podigne na čak 30 odsto. Potencijalna je opasnost da će 300-400 hiljada ljudi
biti zaposleno preko agencija do kraja radnog veka.
Najveći profit od zakidanja na zaradama
Privrednici, prema nalazima pomenute studije, smatraju da se preduzetnici odlučuju na izbegavanje plaćanja
dažbina zbog visokih poreza i parafiskalnih nameta, a najviše se izbegava plaćanje poreza i doprinosa na
zarade zaposlenih, poreza na dobit i PDV-a. Kada je reč o Vojvodini svaki deseti poslodavac se odlučuje na
tzv. neformalno zapošljavanje radnika, a skoro 12 procenata im plate isplaćuje u gotovini, 5,3 posto
zaposlenih radi bez ugovora, 7,5 procenata ima ugovor, ali nisu prijavljeni na celokupnu zaradu, dok 15,8
posto prometa se obavi bez plaćanja PDV-a. Od 100 dinara sive ekonomije 62 dinara je suma koju
poslodavci prisvoje od neprijavljenih zarada, a 38 dinara od neprijavljenog profita.
Ćute zbog straha od gubitka posla
Milić primećuje da je strah od gubitka posla veoma veliki i da se ljudi plaše da prijave poslodavce koji
posluju u sivoj zoni. Posebno oni srednjih godina i stariji. Sindikalno rukovodstvo dobije informaciju o tome
tek kada ti ljudi budu otpušteni.
– Oni se plaše da prijave poslodavca. Poslodavac će možda biti kažnjen, a oni će dobiti otkaz. Za poslodavce
koji rade nelegalno predviđene su kazne od 800.000 do dva miliona dinara, a prema informacijama
inspekcija – prosek naplaćenih kazni je 145.000 dinara. To nam govori sve – kategoričan je Milić.
-
Trgovci od danas plaćaju MANJE NAKNADE
BANKAMA za korišćenje kartica: Da li će se to
odraziti na smanjenje cena?
Međubankarske naknade za platne kartice od danas su smanjene sa 2,2 odsto, koliko su maksimalno
naplaćivale pojedine banke, na 0,5 i 0,6 odsto. Tako će banke, i to po novom zakonu, morati da spuste
naknade i do četiri puta. Konkretno, to se odnosi na provizije koje banke naplaćuju od trgovaca kada se
njihova roba plaća karticom.
Smanjenje međubankarskih naknada je posledica
primene Zakona o međubankarskim naknadama koji
je usvojen letos, ali veći deo odredbi ovog zakona
stupa na snagu 17. decembra ove godine. Tako je
predviđeno da se međubankarske naknade ograniče
na 0,5 odsto za platne i 0,6 odsto za kreditne kartice
u narednih šest meseci. Nakon, toga, od polovine
juna 2019. godine, ove naknade biće limitirane na 0,2
i 0,3 odsto.
Naknade se tiču samo odnosa banaka i trgovina
Ono što je ključno kod primene novih provizija je
odgovor na pitanje - da li potrošači sada mogu da očekuju pojeftinjenja robe u prodavnicama s obzirom na to
da su trgovci ove visoke naknade "prebacivali" na kupce jer su ih nadoknađivali povećanjem cena.
Sami trgovci ne vide prostor za bilo kakva pojeftinjenja zbog smanjenja ovih naknada. Predstavnici velikih
trgovinskih lanaca koji posluju na tržištu Srbije ističu da potrošači plaćaju robu karticama, ali i kešom, pa je
nemoguće praviti bilo kakve proračune na ovu temu. Kako navode, ove naknade se tiču isključivo odnosa
između banaka i trgovina, odnosno korišćenja POS terminala i nemaju mnogo dodira sa potrošačima. Prema
njihovim rečima, nema razloga za bilo kakve korekcije cena.
Ima razloga, ali nema volje
Predsednica Centra za edukaciju i zaštitu potrošača Vera Vida takođe naglašava da nije realno da će doći do
pojeftinjenja.
- Iz našeg dosadašnjeg iskustva i rada sa trgovcima i potrošačima kad god su se na višem nivou smanjivale
cene, kao što je slučaj i sa naftom, to se nikada nije odražavalo kod nas u prodaji. Trgovci nikada to nisu u
toj meri preneli. S druge strane, kada imamo obrnut slučaj, a to je skok cena, to se bez problema odrazi i na
naše tržište - navodi Vida.
-
Ona kaže da će i u ovom slučaju cene ostati iste. Na pitanje da li ima prostora da se cene spuste ona tvrdi da
za to apsolutno ima razloga, ali ne i volje.
- Ako se trgovcima smanjuje neka naknada koju plaćaju, logično je da se otvara prostor da ono što oni
prodaju za isto toliko pojeftini. Zašto bi roba u čiju cenu su ukalkulisali više iznose naknada, nakon njihovog
smanjenja, isto koštala. Valjda je logično i da ona pojeftini - objašnjava Vida.
Opet preko leđa potrošača
Da su ceh visokih međubankarskih naknada plaćali potrošači naglasila je i guvernerka NBS Jorgovanka
Tabaković kada je, pre šest meseci, obrazlagala donošenje novog zakona.
- Kada u prodavnici plaćamo račun karticom, banka koja je postavila POS terminal za prijem kartica kod tog
trgovca plaća tzv. međubankarsku naknadu banci koja je izdala karticu potrošaču. U praksi, banka primalac
prevaljuje tu naknadu na trgovce, preko trgovačke naknade, koji taj trošak ugrađuju u cenu robe i usluga.
Tako da u konačnom ishodu, ceh plaćaju potrošači - rekla je Tabaković.
Očigledno da će i nakon smanjenja visokih naknada taj ceh ostati u amanet potrošačima.
NBS očekuje pozitivne efekte primene zakona
Centralna banka Srbije je danas naglasila da se očekuje da će društvo u celosti osetiti pozitivne efekte
primene Zakona kojim se definišu niže međubankarske naknade, odnosno da će se njegovi pozitivni efekti
preneti do krajnjeg potrošača.
- Sa trenutno prosečnih jedan odsto, Zakonom se međubankarske naknade ograničavaju na nivo na kome su
u zemljama Evropske unije, odnosno na 0,2 odsto za transakcije debitnim karticama i 0,3 odsto za
transakcije kreditnim karticama, sa prelaznim periodom od šest meseci, od 17. decembra 2018. godine do
17. juna 2019. godine, kada su međubankarske naknade ograničene na maksimalnih 0,5 odsto za debitne i
0,6 odsto za kreditne kartice - kažu u NBS.
Oni napominju da treba imati u vidu da zakonska rešenja prvenstveno štite interese malih trgovaca, zanatlija
i malih radnji koji imaju slabiju pregovaračku poziciju u odnosu sa bankama u pogledu troškova prihvatanja
platnih kartica koji su im nametnuti, čime su destimulisani da omoguće plaćanja platnim karticama na
svojim prodajnim mestima, pa prihvataju samo plaćanja gotovinom.
- Ograničavanjem međubankarskih naknada trgovcima se otvara mogućnost da postavljanjem POS terminala
pod povoljnijim uslovima privuku nove potrošače i bolje se pozicioniraju na tržištu - ističu u NBS.
Nema više zbirnih naknada za sve kartice
Takođe, počevši od danas, u primeni je i pravilo o razdvajanju naknada, prema kome su banke prihvatioci
dužne da, umesto zbirnih naknada za sve kartice, trgovcima ponude trgovačke naknade pojedinačno za
različite brendove i različite vrste kartica, koje se na tržištu značajno razlikuju.
- Isto tako, banke prihvatioci imaju obavezu da trgovcima nakon izvršenih transakcija dostave informacije o
naplaćenoj trgovačkoj naknadi, i to sa posebno prikazanim troškovima međubankarske naknade i naknada
kartičnog sistema. Na osnovu navedenog, trgovci će imati uvid u osnovne komponente trgovačke naknade,
troškove međubankarske naknade, naknade kartičnog sistema i marginu banke i moći će da se upoznaju s
tim koje kartice im generišu više troškove. Trgovci će moći da analiziraju raspoložive podatke i iskoriste ih
za pregovore s bankom o snižavanju trgovačke naknade - objašnjavaju u centralnoj banci.
-
KRIK
KRIK: Iz državne kase 14 miliona evra za "Er
Srbiju"
Krik piše da je aviokompaniji "Er Srbija" iz državne kase poklonjeno 11,7 miliona evra za pokrivanje
prošlogodišnjih gubitaka leta Beograd – Njujork, i još 2,3 miliona evra za gorivo ove godine.
Novinari KRIK-a došli su do kopije zaključka Vlade, koji je u Ministarstvu trgovine, turizma i
telekomunikacija zaveden 7. novembra ove godine, i koji svedoči da se novcem poreskih obveznika pomaže
rad "Er Srbija".
Avioprevoznik "Air Serbia", u kojoj vlasništvo dele arapski "Etihad" sa 49 odsto i Republika Srbija sa 51
odsto, godinama posluje zahvaljujući subvencijama države, navodi KRIK.
Komšija upravnik u dve trećine zgrada
Gotovo sve višespratnice u Srbiji ispunile obavezu registracije stambenih zajednica u skladu sa propisima.
Neznatan pomak u uvođenju reda. Sa licencom 834 profesionalna "šefa"
NAKON gotovo godinu dana otkako je bio zacrtan
prvi rok za registraciju stambenih zajednica, Zakon o
stanovanju konačno je dao rezultate, pa je oko 95 odsto
zgrada evidentirano u registru. Iako su u početku
stanari izbegavali da preuzmu dužnost upravnika,
komšija-upravitelja je dve trećine, dok ostatak
višespratnica drže profesionalci. Međutim, osim
pomaka u vidu evidencije, još se radi na usklađivanju
želja stanara i obaveza upravnika, kao i uvođenja reda
u višespratnice.
Uprkos tome, što su svi zakonski rokovi probijeni, stanarima se donedavno gledalo kroz prste, pa im je
ostavljeno dovoljno vremena da se sami organizuju i registruju. Prema podacima Ministarstva
građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, u Srbiji je registrovano 40.888 zajednica, dok je u Beogradu
19.845.
http://www.novosti.rs/upload/images/2018b/12/16n/novina/07-.jpghttp://rs.n1info.com/journalist160/KRIK-https://www.krik.rs/dokument-vlade-otkriva-kako-je-14-miliona-evra-poklonjeno-air-serbia/
-
- Procenjuje se da oko pet odsto nije još upisano - objašnjavaju u ministarstvu. - Međutim, teško je precizno
proceniti tačan broj, jer je moguće registrovati stambenu zajednicu u nekoj zgradi sa više ulaza. Potrebno je
da se u saradnji sa Privrednom komorom sprovede anketa.
Zbog većeg obima posla predsednika skupštine stanara u odnosu na ranije, u prvi mah, građani se nisu olako
odlučivali da preuzmu upravljanje zgradom. S obzirom na to da im se pokazalo kao isplativija varijanta, a
upravnik-komšija je dostupniji jer ima samo jednu zgradu o kojoj brine, u 27.987 objekata ovaj posao radi
neko iz redova stanara.
- U 13.152 stambene zajednice postavljeni su profesionalni upravnici - navode u ministarstvu. - Ukupno ima
834 upravnika sa licencom, što znači da bi u proseku jedan upravnik trebalo da upravlja u 16 stambenih
zajednica. Međutim, u manjim gradovima, koji nemaju profesionalnog upravnika sa sedištem u svom mestu,
moraju da traže profesionalce u drugim, većim.
Iako na papiru postoje, u mnogim zgradama upravnici ne obavljaju svoj posao kako treba, pa u tehničkom i
bezbednosnom smislu nije bilo poboljšanja. Takođe, nesaradnja između stanara i upravnika zabeležena je u
mnogim slučajeva.
- U manjim gradovima veliki je problem sa tekućim održavanjem, pa tu nije vidljivo mnogo pomaka - kažu
u Udruženju profesionalnih upravnika Srbije.
NOVI SAD
NAJBOLjI rezultati profesionalnog upravljanja, prema podacima Udruženja profesionalnih upravnika
Srbije, zabeleženi su u Novom Sadu, jer je i ranije bila razvijena ova delatnost. - Kada je reč o unutrašnjosti,
u Čačku se od uvođenja zakona, brzo razvio ovaj posao, pa je vidljiv pomak - kažu u udruženju.