TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 4 (2744) • Godina LXI. Zagreb, 26. sijeËnja 2010.

tema broja: DrÆaVNa matUra

Ispit zrelosti hrvatskoga školstva

Svrha uvođenja državne mature očituje se u sustavnome unaprjeđivanju i osiguravanju kvalitete obrazovanja. Njezinim provođenjem podiže se razina odgovornosti svih dionika sustava odgoja i obrazovanja. I dok njezini zagovornici tvrde da time vrjednovanje školskih posti-gnuća učenika postaje pouzdanije, objektivnije i pravednije, ima i onih koji ju i dalje osporavaju. Vrijeme će pokazati tko je (bio) u pravu Stranice 15 − 18

održana 14. smotra sVeučILIšta

U znaku državne mature str. 4-5

U ovom broju za Školske novine pišu i govore

Želimir Janjić, dr. Vedran Mornar, Goran Sirovatka, Ljiljana Đepina,

Valentina Vrhovac Matijašević,

Anica Sopek, Milijana KOvačević,

Anica Šmit

nasILje

Probu-dite

se, učinimo

nešto!

str. 8

PredškoLskI odGoj

Za dijete je bolje da se

roditelji rastanu nego da žive u nesređenom

brakustr. 7

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.2

UVoDNIKpiše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr

Kad u medijima ponestane novih detalja o nestaš-nim dječacima ulovljenima s prstima u pekmezu, od-nosno kad nam - nakon morbidnih priča o svim onim laureatima godišnjih nagrada za menadæera godine koji su nedugo nakon preuzimanja vrijedne nagrade

gotovo listom završili u nadaleko poznatom remetinečkom rekreacij-skom centru zatvorenog tipa - više nije ni do čega, visokotiražni mediji nam plasiraju još barem jednu priču vezanu za skandale u školstvu. Ui-stinu suosjećam s kolegama koji se nemilice svakodnevno moraju boriti za čitanost, gledanost i, konačno, profit vlasnika tiskovine u kojoj zara-đuju svoj kruh, međutim nije dobro - u ime čitanosti - iritirati javnost sen-zacionalističkim pričama o događa-njima u našim školama, pogotovo ne onda kad u tim pričama nema ništa senzacionalno.

Pokušalo se tako i prošloga tjedna prouzročiti buru u čaši vode plasiranjem priče o tobožnjem skandalo-znom postupku ravnatelja gimnazije u južnoj Hrvatskoj, koji je ne samo na vanjske zidove škole nego i u hod-nike i u učionice dao postaviti kamere za videonadzor. Vijest o tome odmah se intonira najmračnijim tonovi-ma, počinju usporedbe s Orwellom, Big Brotherom, s velikim okom koje učenike prati iz sekunde u sekundu. Animiraju se eksperti za ljudska prava i uvijek spremni uglavnom isti stručnjaci iz obrazovnih krugova, koji ustaju protiv takvog načina rješavanja problema s ko-jima se suočio ravnatelj iz Imotskoga. Prigovaraju mu da je postavljanjem videonadzora u učionicama naru-šio ustavno pravo učenika i učitelja na intimu i privat-nost, da je time školu pretvorio u kaznionicu, da će se na snimkama vidjeti kad neki učenik kopa nos ili kad se dvoje zaljubljenih drže za ruku. Prigovaraju mu da se videonadzorom ne mogu rješavati problemi nasilja ili discipline, a bogme ni vandalizam, zbog kojega je u školi sporni videonadzor i postavljen.

A ravnatelj je posegnuo za jedinim djelotvornim rje-šenjem, jer drukčije nije mogao stati na kraj uništa-vanju školske imovine. Naime, školsku zgradu koriste

čak četiri srednje škole i samo prošle školske godine nepoznati vandali, ali očito učenici koje nitko nije mo-gao identificirati niti pojedinačno kazniti, uništili su oko 300 stolaca, 50 školskih klupa i čak 30 vrata. Sve to valjalo je platiti iz školske blagajne ili svim učenicima uzeti poneku kunu, a to nije pošteno. Sada se uz vi-deonadzor može točno utvrditi tko je uništavao imovi-nu i štetu plaća isključivo počinitelj, a na čuđenje svih skeptika rušilačkih pohoda je puno manje pa se novac namijenjen obrazovanju sada troši na nabavu informa-tičke i ine opreme, a ne za krpanje rupa u srušenim školskim zidovima.

Zanimljivo je da je od ovog događaja gotovo isfabri-ciran skandal na državnoj razini, a da u prvi mah nitko nije pitao ni učenike ni njihove profesore kako se oni osjećaju i smeta li im spoznaja da imaju kameru u ra-zredu. Kad ih se konačno pitalo, učenici su rekli da im kamere ne smetaju, osim što znaju da ne smiju prepi-sivati na testovima, jer u slučaju nekih sumnjivih rezul-tata profesor uvijek može pregledati snimku razreda u tom vremenskom intervalu i utvrditi tko je muljao, a tko doista pokazao znanje. Ni profesori se ne bune, a neki kažu da bi bilo bolje da su kamere postavljene i prije, jer bi se vjerojatno sačuvalo od uništavanja sve one televizore, videouređaje i grafoskope kojih danas nema pa učionice zjape prazne. I tako, jednodnevna bura u čaši vode je prošla, no valja se zapitati zašto se gotovo uvijek obrazovanje pretvara u poligon za proi-zvodnju afera kojih zapravo i nema.

Pored toga i u komentarima ovog slučaja nepotreb-no se lamentiralo o pravima i slobodi djece, o njihovu pravu na privatnost, koje doista nitko ne osporava. Međutim, treba reći da je škola javna ustanova, da je učionica javni prostor na kojemu nema privatnosti, jer podrazumijeva se da se u učionici izvodi nastava, a ne nešto duboko intimno i privatno. Trebala bi to škola jednom za svagda reći i u svom kućnome redu kako se učenici ne bi uskoro počeli buniti zbog inzistiranja na tome da prisustvuju nastavi, da pišu domaću zada-ću, da se pristojno odijevaju i da ne koriste mobitele za vrijeme nastave. I kad im netko na to skrene pažnju da se ne čude kao Mujo iz vica, koji je na pitanje ko-nobara što će pojesti i popiti odgovorio: “Kako me možete pitati tako intimne stvari!?“

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr)

UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr) Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr)Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr) i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr)

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3000 KN, 1/4 str. 2000 KN, 1/8 str. 1500 KN

IZ SaDrŽaja

IstraživanjeLOŠA HRANA IZAZIVA PAD KONcENTRAcIjE I UMOR str. 6

Iz dnevnika školskog psihologaHOĆU PETIcU!str. 9

OdgojKRIZA MORALA I sUsTAVA VRIjEDNOsTIstr. 10

260 godina OŠ Đure Deželića u Ivanić GraduUČIMO DjEcU KAKO VOLjETI OKOLIŠ str. 20-21

PoDCrtaNo

GoVor StatIStIKe

Trebamo se složiti u koje vrijednosti vrijedi ulagati. Nije dovoljno reći: djeco, morate učiti, a nemojte igrati nogomet. Država doista mora stati iza znanja i izvrsnosti. O tome se,

uostalom, puno priča, ali je rezultat upitan. Poduzetnike moramo uvjeriti da svoje resurse ne fokusiraju samo, recimo pojednostavljeno, na neki NK, nego i na privatna sveučilišta, institute, znanost, obrazovanje i kulturu jer će tako obogatiti društvo i unaprijediti upravo ono zašto se oni bore - tržišta rada, biznis, poduzetništvo. Moramo senzibilizirati to poduzetničko društvo da se is-

plati ulagati u ta područja, što je praksa itekako prisutna u svijetu.Dr. Ivo Josipović, novi hrvatski predsjednik

Radio Sljeme, 23. siječnja 2010. (Jutarnji list, 25. siječnja 2010.)

Veliki brat vas promatra

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. 3aktualno

jo© jeDaN tjeDaNKoliko puta, u zagrljaju nimalo nježne medijske

Hrvatske, izgubimo dah, zaboli nas glava, u želucu mučno… Bože, kakvo je to društvo? Podmitljivci i mitomani, spletkari, muljatori i prevaranti, bolesni egoisti i opasni nasilnici, ološ svake vrste… Zar ih toliko ima? I koliko može trajati njihovo razotkri-vanje, medijsko i redarstveno, pravosudno. Nema, kažu, dovoljno mjesta u zatvorima. A u drugim ustanovama, onim medicinskim (pučki: ludnica-ma, da oprostite)?

Za neke od njih, ali i za tankoćutnija ljudska bića koja bi mogla puknuti zbog naplavina takve, ne samo medijske Hrvatske nego i one stvarne Hrvatske, u kojoj prebivaju i borave tolike mase... ljudi. Ma ljudi nahvao! Ima ih i u obrazovanju, još više oko njega, nemojmo se zavaravati da ih nema. Nasreću, daleko je više onih drugih, dionika bolje Hrvatske. Nazočni no tihi i nenametljivi, osjećajni i razboriti, udruže se i postanu snaga koja vraća optimizam, prije-ko potreban osobito u kriznim vremenima, rub-nim situacijama. Najčešće nesreća, teška nesre-ća pojedinačna ili kolektivna, bude povodom da se oglase i djeluju ljudi dobri, plemeniti i soli-darni. Ljudi nazbilj. Za stradalnike u nesreći Haićana, globalno. Lokalno pak, eno ih, prošlo-ga tjedno, više od četrdeset tisuća na Facebooku, uz Ivana iz Bjelovara, učenika koji je dugo trpio i patio zbog vršnjačkog zlostavljanja u školi. Evo ih i da pomognu Dariji iz Zadra.

Darija, nisi sama!S Darijom nas je prije nekoliko dana upoznala

Slobodna Dalmacija. Odlična studentica, apsol-ventica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Darija dane i noći proljeća svoje mladosti živi vezana za postelju. Najprije multipla skleroza, potom − usli-jed pada − teška ozljeda kralježnice. Sada u Zadru, u podstanarskom stanu, bez novca za lijekove i adekvatnu terapiju, nada se da će ozdraviti i diplo-mirati. Živjeti. Uz brižnu majku koja je preživjela dva moždana udara i operaciju vratne kralježnice, nakon tri godine patnje Darija ne gubi nadu. Za kontakt sa svijetom ima internet.

Upišeta li u internetsku tražilicu Darija Šimunov, odete li na Facebook, lako Êete do Darije i njene æivotne priËe. Ona sada okuplja tisuće dobrih ljudi koji joj žele pomoći. Iznenađena, okrijepljena i zahvalna, sama Darija kaže nije u mom stilu biti emo i necemo patetizirati, lose sam i treba mi pomoc i neugodno mi je sto ste svi saznali za ovo na ovakav nacin ali eto... mozda ce zvucati bizarno ali ako sam morala doci u ovo stanje da bi iskusila osjecaj kad mogu s ponosom dignut glavu i reci JA IMAM PRIJATELJE vjerujte mi, vrijedilo je. jer osjecaj je ludilo i extra :) hvala vam, iz dubine mog malog crnog srca na svakoj rijeci podrske, na sva-koj toploj rijeci, na svakoj dobroj zelji i na vasoj iskrenosti! beskrajno sam zahvalna svima…

Pročitati makar dio poruka podrške Dariji, osje-titi duše i srca koja kucaju za nju ‡ eto kako se može vidjeti dio one bolje Hrvatske, pretežito mlade ljude pune empatije i neskrivene želje da priskoče u pomoć, na način kako to već radi dot.com-genaracija (ali i drukčije), ne bi li se probudi-le uspavane ili zakržljale svijesti i savjesti kad je u pitanju dobro bližnjega, jednako kao i opće dobro.

Držimo Dariji palčeve!I nadajmo se da nam pametna i humana uporaba

medija danas može pomoći, i da će pomoći u pre-vladavanju mnogih problema. Pa i dijela onoga što nas tišti kad razmišljamo o problemima današnje mladeži, njihovom odgoju i obrazovanju.

A. Jelin

ZaGreb

Privremena dekanica Melita KovačeviÊ

Nakon prošlotjedne sjednice Senata zagrebačkog Sveuči-lišta rektor Aleksa Bjeliš pot-

vrdio je svoju prošlomjesečnu odluku o suspenziji Darka Tipurića, dekana Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Privremenom dekanicom odnosno obnašateljicom dužnosti imenovana je Melita Kovačević, prorektorica za znanost i tehnologiju.

Prema Bjeliševim riječima, odluka o suspenziji donesena je na temelju uočenih nepravilnosti u radu Međuna-rodne ljetne škole Ekonomskog fakulteta. U obrazloženju odluke stoji da je polaznicima Ljetne škole omo-gućeno polaganje ispita izvan redov-nih ispitnih rokova, a što je uvjetova-no dodatnim plaćanjem 2000 kuna po kolegiju. Budući da to studente koji si ne mogu priuštiti takvu privile-giju stavlja u neravnopravan položaj, postala je upitna osnovanost odno-sno legalnost rada Međunarodne ljet-ne škole, čiji je rad postao i predme-tom proučavanja Etičkog savjeta Sveučilišta.

Budući da se Ljetna škola održava već tri godine zaredom, zanimalo nas je zbog čega rektor nije reagirao rani-je na ovakav način. Bjeliš je kazao da ranije nije bilo potrebe za intervenci-jom, jer su tek prošle godine Sveučilištu počele stizati anonimne dojave studenata i njihovih roditelja o tome što se i kako zapravo radi na

Međunarodnoj ljetnoj školi. Istaknuo je i da je pomalo čudna vrlo visoka prolaznost na rokovima održanima tijekom Ljetne škole. Ukratko, dekan Tipurić suspendiran je zbog etičke upitnosti i osnovanosti Međunarodne ljetne škole, kojom su očito kršeni statut i pravni akti Sveučilišta. Senat je prihvatio Bjelišev prijedlog i o njemu će se odlučivati u roku 30 dana od početka suspenzije.

Dan kasnije, prije početka 14. smo-tre Sveučilišta, dobili smo izjavu i obnašateljice dužnosti dekanice

Ekonomskog fakulteta Melite Kovačević. Objasnila nam je da je primopredaja dužnosti protekla u redu, prema očekivanjima i bez inci-denta, na akademskoj razini:

- Prihvatila sam ovu zadaću, jer je to prvenstveno pitanje odgovornosti. Ne bojim je se, ali situacija je sigurno neugodna za sve uključene, zbog okolnosti u kojima se smjena dogodi-la. To sam naglasila i na sastanku s prodekanima Ekonomskog fakulteta i pročelnicima katedri, jer je situacija takva kakva jest, nitko je nije priželj-kivao. No, smatram da je ovo idealna prilika da se naprave određene kvali-tativne promjene u radu fakulteta. Ne znam koliko ću dugo biti obnaša-teljica dužnosti, već sam fakultetu ponudila da se čim prije izabere obnašatelj dužnosti iz redova Fakultetskog vijeća. Međutim, oni su sami shvatili da treba stati na loptu, ne treba žuriti, i predložili su da usporimo dok se ne sredi situacija na fakultetu. No, kada god fakultet osje-ti da je spreman za izbor dekana iz svoje zajednice, uprava Sveučilišta to je spremna podržati!

Kovačević nam nije mogla reći kakva je sudbina Međunarodne ljet-ne škole, jer se o tome tek mora početi raspravljati. Potvrdila je da neke stvari nisu bile u redu, ali je prenijela stav Sveučilišta da su takve ljetne škole potrebne, na svim fakul-tetima, ne samo Ekonomskom. Samo, dakako, u skladu s etičkim propisima i bez privilegija koje se kupuju novcem. Branko Nađ

Dugo najavljivani prijedlog Zakona o sveučilištima članovi-ma Rektorskog zbora visokih učilišta trebao bi biti predstav-ljen na idućoj sjednici 25. veljače ove godine. Predsjednik zbora i rektor Sveučilišta u Splitu Ivan Pavić kazao je da je ovaj zakon važan prvenstveno jer bi trebao regulirati pitanje besplatnog ško-lovanja odnosno uvjete upisa studenata i financiranje.

Izvijestio je i o detaljima izvje-šća koje je zboru podnio Žarko Puhovski, predsjednik Povjerenstva za izradu novog

modela financiranja sveučilišta: - Rektorski zbor suglasan je da

se od iduće akademske godine svi studenti upisuju besplatno u prvu godinu studija. Međutim, kriteriji i uvjeti participiranja sukladno postignutim ETCS bodovima na višim godinama studiranja nisu dovoljno jasni i transparentni, kazao je Pavić.

Nakon upoznavanja Rektor-skog zbora s prijedlogom zako-na, započela bi javna rasprava, odnosno zakon bi bio upućen u saborsku proceduru.

B. Nađ

Suspendiran dekan Ekonomskog fakulteta

reKtorSKI Zbor Zakon o sveučilištima

O prijedlogu MZOŠ-a 25. veljače

Melita Kovačević preuzela je vođenje Ekonomskog fakulteta u kranje neu-godnim okolnostima

Izbor novog rektora u svibnjuSenat je donio i odluku o pokretanju postupka izbora rektora Sveučilišta u

Zagrebu. Imenovano je sedmeročlano povjerenstvo za provedbu postupka izbora rektora na čelu s akademikom Ivicom Kostovićem. Prijedlozi će se izbornom povjerenstvu dostavljati od 10. veljače do 10. ožujka, a najkasnije do 15. ožujka sve pristigle kandidature trebaju biti analizirane ispunjavaju li zakonom propisane uvjete. Kandidati će se Senatu predstaviti početkom travnja, a novi rektor birat će se u svibnju. (bn)

MZOŠ mora refundirati školarine!Zagrebačko Sveučilište još nije odredilo upisne kvote za iduću aka-

demsku godinu, jer i dalje nisu jasni financijski kriteriji za upise stude-nata. Budući da je jasan prijedlog odnosno odluka Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa da najesen svi redovni brucoši akademsku godinu 2010./2011. upisuju besplatno, rektor Aleksa Bjeliš objasnio je da ostaje nepoznanica kako će se ispuniti financijska rupa u proračunu Sveučilišta.

- Ako najesen neće biti školarina, a MZOŠ iz proračuna ne refundira taj novac, ne znamo kako će izgledati financijska slika poslovanja Sveučilišta u idućoj godini. Još ne znamo na koji ćemo način zatvoriti financijsku kon-strukciju, ali je jasno da ćemo morati rezati troškove i dovesti u pitanje provedbu nekih zacrtanih planova. (bn)

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.aktualno4

Tradicionalna smotra Sveuči-lišta u Zagrebu ranijih je godi-na održavana krajem ožujka

odnosno početkom travnja. No, budući da ove godine srednjoškolci moraju izabrati predmete koje će polagati na državnoj maturi, 14. po redu Smotra održana je krajem prošlog tjedna. Standardne prostore Studentskog centra u ta je tri dana prošlo oko 20 tisuća posjetitelja, među kojima većinom učenici završnih razreda srednjih škola iz cijele Hrvatske.

Najesen još jedna smotra A imali su i što vidjeti. Na prigod-

nim infoštandovima u tri prostorije SC-a - Klubu studenata, izložbenom šatoru i prizemlju glavne zgrade, na ukupno 1600 četvornih metara - dočekivali su ih i promotivne im letke darivali predstavnici 33 fakul-teta i akademija Sveučilišta u

Zagrebu te pedesetak veleučilišta, visokih škola i ostalih sudionika iz Hrvatske i inozemstva - ukupno oko 85 izlagača.

Nakon pozdravnoga govora pro-rektorice za studije i upravljanje kvalitetom Ljiljane Pinter, rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš

StUDeNtSKI CeNtar ZaGreb

Ministar Radovan Fuchs zahvalio je Sveučilištu na daljnjem unaprjeđenju Bolonjskog procesa, a istovjetne napore i nastojanja očekuje i od rektora ostalih hrvatskih sveučilišta, da se provede revizija i restrukturiranje postojećih studijskih programa

Edukacijski program Akademija za održivi razvoj

ZAGREB - Akademija za održivi razvoj Zelene akcije novi je edukacijski program koji je namije-njen studentima zainteresiranima za koncept suži-vota čovjeka s okolišem na području energetike, klimatskih promjena, urbanizma, okoliša, zaštite prirode, voda i gospodarenja otpadom. U okviru programa bit će održan dvodnevni seminar, na kojem će govoriti stručnjaci iz različitih područja relevantnih za održivi razvoj. Polaznici edukaci-je posjetit će i reciklirano imanje u Vukomeriću, a tom će prilikom moći čuti više o energetskoj učinkovitosti, sustavu gospodarenja otpadom, permakulturi, održivom transportnom sustavu, itd. Financijsku je potporu u ovom projektu Zele-noj akciji pružilo Ministarstvo znanosti, obrazova-nja i športa. Rok za prijave je 20. veljače.

Gospić provodi akciju Grad - prijatelji djece

GOSPIĆ - Grad Gospić još je 2002. godine pristupio akciji Gradovi/općine - prijatelji djece, kojom se promiču aktivnosti promicanja prava i interesa djece kroz suradnju svih službi, ustano-va za djecu, udruga, gospodarstvenih subjekata, djece i roditelja. Gospić je kroz dosadašnje akci-je postigao da se imenuje Koordinacijski odbor, koji je zadužen za provedbu akcije do stjecanja počasnog naziva Grad - prijatelj djece. Kako bi se ostvario taj cilj treba udovoljiti zahtjevima iz deset programskih područja te zadovoljiti zahtje-ve iz područja Dijete u sigurnom i zdravom gra-du, Odgoj i obrazovanje djece, Zdravlje djece, Socijalna skrb djece, Kultura i šport djece, itd. Sam proces stvaranja gradova, odnosno općina prijatelja djece predstavlja provedbe Konvencije o pravima djeteta na razini lokalne uprave. Za cilj ima poboljšanje životnih uvjeta djece. Ova se ak-cija u Hrvatskoj provodi od 1999. godine.

Donacija države osječkom sveučilištu

OSIJEK - Sveučilište u Osijeku u skoroj bu-dućnosti neće imati problema s prostorom. Naime, potpisivanjem ugovora o darovanju ne-kretnina država je u vlasništvo Sveučilištu dala zemljište površine 75.280 četvornih metara i 16.520 četvornih metara zgrada koje trebaju ob-novu. Ukupna se vrijednost tih nekretnina pro-cjenjuje na 49,9 milijuna kuna, a služit će u svrhu realizacije budućeg Tehnopolisa Osijek. Kako je kazala rektorica Sveučilišta Gordana Kralik, radi se o zemljištu u Ulici Josipa Reichla Kira, odno-sno Tenjskoj cesti, gdje su tijekom Domovinskog rata potpuno devastirane zgrade nekadašnjeg Poljoprivrednog i Prehrambeno-tehnološkog fakulteta. Potpisivanju ugovora bili su nazočni i potpresjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs i potpresjednik Vlade RH Slobodan Uze-lac.

sveučilište u Rijeci bez povećanja školarina

RIJEKA - Za riječke studente školarine će i u idućoj akademskoj godini ostati na istoj razi-ni kao i prošle. Tako je odlučio Senat riječkog Sveučilišta te je usuglašena i kvota po kojoj će u idućoj akademskoj godini biti otvoreno 4239 upi-snih mjesta. O svim ostalim podacima studen-ti će dobiti potpune obavijesti na tradicionalnoj smotri Sveučilišta u Rijeci, koja će biti održana 26. i 27. siječnja u Dvorani mladosti. Senat je podržao i projekt cjelonoćnog rada Sveučilišne knjižnice. Krajem mjeseca počinje i svakodnevno emitiranje studentske emisije na Radio Rijeci, čiji je naziv Radio Sova. Emisija će biti emitirana u terminu od ponoći do 2 sata, a već je sada na educiranju na Radio Rijeci dvadesetak studenata koji će raditi na emisiji. U planu je da emisija pre-raste u cjelonoćni program namijenjen studenti-ma i svima kojima će se takav sadržaj sviđati.

I. B.

UKRATKO U znaku državne mature

Zašto doći na naš faks?

Kristina Gavran studentica je dramaturgije na Akademiji dramskih umjetnosti i rekla nam je kako veći-na posjetitelja ne zna da ADU nudi puno više programa osim glume. Ovdje studenti mogu učiti montažu, snimanje, režiju, produkciju. Veliki je interes za studiranje, jer se ovdje na kvalitetan način spajaju teorija i prak-sa, a nastava je ispunjena kreativnim zadacima koje je zanimljivo obavljati. Godišnje se prima šezdesetak bru-coša, a interes je puno veći, otprilike šest maturanata na jedno mjesto. Potrebno je imati talent, trud i spre-mnost na rad, dodao je njezin kolega Borna Elvazir.

Ante Bešlić student je druge godine Stomatološkog fakulteta i kazao nam je da njihova diploma pruža mnoge mogućnosti u životu, prvenstveno lakše zapošljavanje, ali i status koji zubari imaju u društvu. Nastava je kvalitetna i zanimljiva, a široj javnosti svakako treba reći da je stomatološka tehnologija toliko napredovala da više nema nikakvog temelja onom klasičnom strahu od

zubara. Godišnje primaju stotinjak studenata, a interes je otprilike tri kandidata na jedno mjesto.

Hrvoje Karaula svoj Veterinarski fakultet smatra najboljim na Sveu-čilištu, prvenstveno zbog opreme-ljenosti, organizacije i provođenja nastave. Tko voli životinje svakako

bi trebao upisati ovaj fakultet, kazao je Hrvoje. Godišnje primaju 150 bru-coša, a i ovdje vlada puno veći inte-res nego što su fakultetski kapacite-ti. Ipak, kroz šalu buduće studente upozorava da bi trebali imati dobar želudac. A i puno se radi, ne može se samo tako provlačiti kroz ispite i godine.

Ivan Budimir student je Prehram-beno-biotehnološkog fakulteta, i svojim budućim kolegama pričao je o nastavnim sadržajima i atrakcijama ovog fakulteta. Ovdje mogu upisati tri smjera - prehrambenu tehnolo-giju, biotehnologiju i nutricionizam. Sva su tri smjera vrlo važna u da-našnjem društvu, smatra Budimir, jer se sve više okrećemo proizvod-nji hrane, zdravoj ishrani i kvalitet-nijim prehrambenim navikama, kroz izučavanje nutricionizma. Čak su i neke bolesti izlječive putem zdrave prehrane, ne samo lijekovima. Go-dišnje upisuju 180 studenata, dok je zainteresiranih gotovo u pravilu četiri puta više. B. Nađ

REKLI sU...

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. 5aktualno

kazao je dao su čak i uz ovaj uranjeni termin zakasnili s održavanjem Smotre, jer uskoro istječu rokovi u kojima se srednjoškolci moraju odlučiti na koje bi fakultete željeli ići. Naime, prema kalen-daru državne mature, rok za prijavu predmeta je 1. veljače i dotad bi svi tre-bali odabrati ispite i koju razinu ispita žele polagati, jer će o tome u konačnici ovisiti na koji se željeni fakultet uopće mogu upisati.

- Ove bi godine, prvi put u povijesti, Smotra mogla biti jedinstvena po mogućnosti da se održi još jedna, i to u listopadu, dakle dvije smotre u jednoj godini, istaknuo je Bjeliš. Dodao je da posjetitelji smotre, budući potencijalni studenti, ovdje zaista mogu upoznati sve studijske programe i, što je još važ-nije, čuti živu riječ, osobna iskustva brojnih studenata koji predstavljaju svoje fakultete. U Hrvatskoj ove godine srednjoškolsko obrazovanje završava oko 32 tisuće maturata, a Bjeliš smatra da bi listopadski termin bio najadekvat-niji za održavanje smotre, jer bi, rekao je, srednjoškolcima dao još više vreme-na za razmišljanje o odabiru studija.

Ministar znanosti, obrazovanja i špor-ta Radovan Fuchs istaknuo je da bez

obzira na recesiju i stanje u proračunu nije sve tako crno kada je riječ o finan-ciranju sektora obrazovanja.

Nije sve tako crno?! - Maksimalno ćemo nastojati zadržati

i potaknuti daljnje unaprjeđenje viso-koškolskog sustava, a samo iz državnog proračuna predviđeno je 40 milijuna kuna za kapitalne investicije. Određena sredstva bit će nam dostupna i iz predpristupnih i strukturnih fondova, iz kojih tijekom ove godine možemo oče-kivati oko 30 milijuna kuna za unaprje-đenje standarda života studenata s posebnim potrebama, što je prvenstve-no civilizacijska potreba. Fuchs je zahvalio Sveučilištu na daljnjem unapr-jeđenju Bolonjskog procesa, a istovjet-ne napore i nastojanja očekuje i od rektora ostalih hrvatskih sveučilišta, da se provede revizija i restrukturiranje studijskih programa, ne bi li bili kvali-tetniji i uspješniji.

Ministar je najavio da će idućeg mje-seca Rektorskom zboru hrvatskih viso-kih učilišta biti predočen konačni pri-jedlog novoga zakona o sveučilištima, za što vjeruje da će pridonjeti boljitku

obrazovanja te pouzdanijem i jasnijem financiranju sveučilišta u Hrvatskoj. Najavio je i donošenje zakona o znano-sti, zakona o visokom školstvu te napo-sljetku zakona o nacionalnoj zakladi za znanosti i tehnologijski razvoj, koja bi trebala preuzeti financiranje znan-stveno-istraživačkim projekata. Na posebno pitanje novinara o državnoj maturi, Fuchs je izrazio uvjerenost da se zbog nje iduće akademske godine neće smanjiti broj studenta, nego upra-vo suprotno, povećati.

Novost u održavanju 14. smotre Sveučilišta u Zagrebu bila je što su se sva tri dana predstavljali svi fakulteti odnosno sastavnice sveučilišta, kako bi i posjetitelji iz udaljenijih hrvatskih kra-

jeva, a koji su u Zagrebu samo jedan dan, dobili potpunu sliku svih programa koje im zagrebački fakulteti nude. Dakako, kao i ranijih godija, bio je tiskan i Vodič za buduće studente, koji se dijelio posjetiteljima, a koji je sada dostupan i na internetskoj stranici Smotre.

Na svečanom otvaranju izveden je program pod nazivom Slike iz povijesti Sveučilišta u Zagrebu kojeg su zajednič-ki pripremili studenti Muzičke akademi-je i Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Nastupili su i studenti Akademije dram-ske umjetnosti s Etidama iz scenskog pokreta te dvije skupine plesnog studija Step by Step.

Branko Nađ

Održana 14. smotra Sveučilišta

U znaku državne mature

Priznanja najboljimaNajuspješnijim u kategoriji originalnost u predstavljanju proglašen je Geološki

odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, dok su drugo i treće mjesto os-vojili Akademija likovnih umjetnosti i Fakultet elektrotehnike i računarstva. Prvo mjesto u kategoriji izložbenog prostora osvojio je Agronomski fakultet, za kojim slijede Grafički i Građevinski fakultet. Temeljem odluke Povjerenstva, najuspješnije tiskane promidžbene materijale pripremili su Grafički i Šumarski fakultet, a priznanje za cjelokupni dojam na Smotri osvojio je Fakultet organizacije i infor-matike u Varaždinu. Prvo mjesto u kategoriji najboljeg promotivnog filma osvojio je Kineziološki fakultet, a drugo i treće mjesto Filozofski fakultet družbe Isusove i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

Mariju Furčiću i Marko Padovanu, studentima Arhitektonskog fakulteta, rektor Aleksa Bjeliš i prorektorica Ljiljana Pinter dodijelili su priznanje za poseban do-prinos u pripremi Smotre, dok je BHV Education proglašen najboljim u kategoriji ostalih sudionika. (bn)

U spomen na pisca koji je na hrvatskom jeziku ispisao najljepše i do danas nenadmašene

stranice o djetinjstvu i školovanju pokrenuti su DANI ANTE KOVAČIĆA. Najstarija međudržavna manifestacija u nas, pokrenuta 1984. ove godine održava se 26. put, a uz učenike osnovnih škola iz Hrvatske sudjelovati mogu i učenici iz Bosne i Hercegovine te iz Vojvodine.

Glavni pokrovitelj ove međudržavne manifestacije je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, a supokrovi-telji su Zagrebačka županija, Grad Zaprešić, Grad Zagreb i Općina Marija Gorica, a sponzori i darovatelji knjiga uz Školske novine su Školska knjiga i Društvo Naša djeca.

Pozivaju se literarne i novinarske družine osnovnih škola iz Republike Hrvatske, BiH i Vojvodine da do 31. ožujka pošalju radove o djetinjstvu i

školovanju napisane na hrvatskom standardu, na kajkavskom ili čakav-skom narječju. Manje škole smiju slati do 5 literarnih i 5 novinarskih, a veće do 10 literarnih i 10 novinarskih rado-va, u 4 primjerka. Sve tekstove i priloge treba obavezno poslati i elektronskom poštom na adresu: matica.hrvatska.zapresic@zg.t-com.hr. Uz svaki rad mora biti potpis, naznačen autor, razred, voditelj-mentor, telefon i adre-sa škole te elektronska pošta škole. Ukoliko se ne natječe njegova škola, pojedini učenik, smije poslati najviše 2 svoja rada.

Adresa: Matica hrvatska Zaprešić (natječaj: Ivica Kičmanović) 10290 ZAPREŠIĆ

Osim ispisa radova u 4 primjerka, svaka pošiljka treba imati popis lite-rarnih i popis novinarskih radova.

Učenici i učitelji-mentori mogu priloži-ti svoje dojmove o dosadašnjim susre-tima ili prijedloge za organizaciju 26. Dana Ante Kovačića koje ćemo objavi-ti u Zborniku. Svaka škola treba pred-ložiti ime književnika s kojim bi njeni učenici željeli razgovarati na novinar-skoj radionici. (Ne mogu se predlagati književnici koji su već bili gosti, a to su: P. Kanižaj, I. Kušan, M. Gavran, S. Pilić, B. Prosenjak, V. Stahuljak, B. Primorac, P. Pavličić, S. Šesto i Ž. Horvat-Vukelja.)

Prosudbeni odbor, sastavljen od predstavnika Matice hrvatske, Školske knjige, Školskih novina i Naše djece, pregledat će prispjele radove, a na završni program 24. susreta Ivica Kičmanović - koji se održava 1. i 2. lipnja - pozvati nagrađene i pohvaljene učenike sa njihovim mentorima. Nagrađeni i pohvaljeni radovi bit će objavljeni u Zborniku, a podijelit će se

ukupno 200 nagrada i pohvala za uče-nike te još 30 pohvala i nagrada za škole i učitelje-mentore. Prvoga dana predstavit će se Zbornik nagrađenih/pohvaljenih radova, prirediti recital, podijeliti nagrade, održati novinarska radionica, posjetiti Zaprešić i Kovačićev rodni kraj, a drugoga dana obići grobo-ve hrvatskih velikana na Mirogoju i Šestinama. Mjesec dana nakon manife-stacije organizator će izdati DVD sa četverosatnim sažetkom ovogodišnjeg programa ove manifestacije.

Nepotpune pošiljke Prosudbeni odbor neće uzimati u obzir.

Organizator:Matica hrvatska Zaprešić (natječaj: Ivica Kičmanović)10290 ZAPREŠIĆ / Hrvatskatel. 01/33 14 226, faks 33 14 342el. pošta: matica.hrvatska.zapre-

sic@zg.t-com.hr

Matica hrvatska Zaprešić

26. dani Ante KovaËiÊa

ogla

s

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.6 aktualno

Mnogo je čimbenika koji utječu na ponašanje i uspjeh u školi, a stručnjaci se

slažu da je jedan od njih izbor hrane i prehrambene navike mladih. Pravilnom se prehra-nom u organizam unose tvari važne za izgradnju tkiva (bjelančevine, masti, željezo, kalcij), energija za metabolizam i tjelesnu aktivnost (masti i ugljikohidrati) te nutrijenti potrebni za fiziološke funkcije organizma (vitamini i minerali). Raznovrsnim i kvalitetnim izborom hrane održava se zdrav-lje te mentalne i tjelesne spo-sobnosti. Prema podacima Svjetske zdravstvene orga-nizacije, danas je u svijetu više od milijarde pretilih odraslih osoba, a kao najčešći razlozi tome navode se nepravilna prehrana i nedovoljna tjelesna neaktivnost.

U Hrvatskoj ima oko 11 posto pretilih i 27 posto osoba s povećanom tjelesnom masom. Liječnici sve češće upozoravaju da je pretilost naše mladeži poprimilo razmjere epidemije, a da su najčešći uzroci tome industrijska hrana loše kakvoće i nedostatak aktivnosti. Velik broj etioloških čimbenika utječe na zdravlje. Na one nasljedne ne može se utjecati, ali na preh-rambene navike svakako može. Pravilna prehrana utječe na raz-voj, zdravlje i kvalitetno djelo-vanje organizma kao cjeline pa će prehrambene navike, shodno tome, imati učinak i na učenje, pamćenje i ponašanje škola-raca.

sve više se jede brza hrana

Ako je tome tako, postavlja se pitanje kakve su prehrambene navike mladih i koliko su se promijenile u zadnje četiri godine. U tom je razdoblju ispi-tan podjednak broj učenika i učenica (oko 150) prvih i drugih razreda srednje škole, kako bi se saznalo koliko su se promije-nile prehrambene navike tinejdžera. Rezultati istraživanja pokazuju da, u odnosu na prije četiri godine, manje učenika svakodnevno doručkuje i ruča, a više ih večera. Znatno se povećao broj učenika koji često jedu brzu hranu, grickalice i slatkiše, a smanjio se broj učenika koji jedu svježe voće. Tinejdžeri više piju slatke kupovne sokove i gazirana pića nego vodu, a konzumiranje kave i alkohola u velikom je porastu.

Čak 42 posto učenika povre-meno ili uopće ne doručkuje. Doručak je prvi obrok i ener-getski temelj za cijeli dan, a naročito je važan učenicima, jer ih priprema za školske psihofizičke aktivnosti kao što su mišljenje, pamćenje, učenje i tjelesne aktivnosti. Posljedice preskakanja doručka mogu se kod učenika iskazati kao mrzo-

voljnost, pospanost, otežana koncentracija, općenito sman-jena energija i psihotjelesna aktivnost. Tijekom četiri godine smanjio se broj učenika koji svakodnevno ručaju, a povećao broj učenika koji večeraju. I dok su se nekad tri glavna obroka uglavnom pripremala i kon-zumirala kod kuće, zbog zapos-lenosti roditelja, svi se obroci sve češće jedu izvan obitelji i uz to su i nekvalitetni - siromašni vitaminima i mineralima, a bogati kalorijama, odnosno energijom.

Brzu hranu (hamburger, pizza, sendvič) tri i više puta tjedno konzumira svaki drugi učenik. Problem je što takvom prehra-nom mladi u organizam unose previše zasićenih masnih kiseli-na, koje za posljedicu mogu imati pad koncentracije te poja-vu umora, pospanosti i depre-sivnog osjećaja. Za adolescente velik su problem i međuobroci, jer u srednjim školama nema školske kuhinje, ali ima automa-ta s grickalicama, čokoladicama i slatkim gaziranim napicima, što je sve nezdrava i nekvalitet-na hrana s prekomjernim ener-getskim sadržajem. Broj učenika koji često konzumiraju grickal-ice i slatkiše, u četiri godine, povećao se s 37 na 47 posto. Takvim obrokom adolescenti u organizam unose previše zasićenih masnih kiselina i jed-nostavnih ugljikohidrata, koje za posljedicu mogu imati pretilost, bolesti krvnih žila i srca (visok tlak, infarkt), mozga (inzult, demencija) te velike oscilacije u koncentracijama glukoze i inzulina u krvi, koji će sigurno negativno djelovati na zdravlje, ponašanje i školski uspjeh.

Previše onih koji piju kavu i alkohol

Kad se usporede prehram-bene navike učenika pušača i nepušača, uočava se da nepušači u većem postotku doručkuju i ručaju, a pušači večeraju, da brzu hranu više konzumiraju pušači nego nepušači, dok slane grickalice i slatkiše u puno većem postotku jedu nepušači. Poražavajući je podatak da voće jede manje tinejdžera nego prije četiri godine, a još je veći prob-lem što sve manje učenika pušača jede voće.

Valja reći da nikotin, osim drugih dijelova tijela, oštećuje periferne i vegetativne živce, moždinu, kralježnicu i mozak, a posljedice mogu biti slabljenje osjetila, koncentracije, pamćenja, usporene refleksne radnje i mnogi drugi problemi.

Medicinska je preporuka piti litru i pol tekućine dnevno, a najbolje je piti običnu vodu. Istraživanje pokazuje da mladi piju previše gaziranih pića i slat-kih sokova. Gazirana pića i kupovne voćne sokove tri i više puta tjedno pije 43 posto

učenika, a prije četiri godine to je činio 31 posto učenika. I dok bez hrane ljudski organizam može izdržati četrdeset dana, bez vode ne može dulje od neko-liko dana. Važno je konzumirati dovoljno tekućine, jer znojen-jem tijelo gubi važne minerale i elektrolite. Za nadoknadu tekućine u tijelu nužna je obična voda koja je potrebna za održavanje svih fizioloških pro-cesa u organizmu i najbolje čisti organizam od štetnih tvari, otro-va i metabolita. U posljednje četiri godine samo trećina anke-tiranih učenika pije dovoljno vode, ali zato jako raste broja učenika prvih i drugih razreda koji piju kavu i alkohol.

Danas kavu pije 39 posto učenika, dok ih je to prije četiri godine činilo samo 22 posto, a to čini čak 67 posto učenika pušača i 32 posto učenika nepušača. Konzumacija alkoho-la također se povećala u zadnje četiri godine, jer je čak 18 posto učenika izjavilo da alkohol pije više puta tjedno, a učenici pušači u većem postotku (44) piju alkohol u odnosu na nepušače (12 posto).

Tinejdžerima treba minimalno osam sati sna. Srednjoškolci spavaju manje od osam sati i imaju ozbiljan manjak sna, a pokušaj da tjedni manjak sna nadoknade vikendom spavan-jem i po dvanaest sati je pogrešan, jer se tako ne nadoknađuje nedostatno spav-anje niti procese koji se odvijaju za vrijeme sna. Pospanost,

razdražljivost, smanjena kon-centracija i brzina reagiranja učenika na nastavi mogu biti posljedice kroničnog nedostat-ka sna, a dugoročna neispav-anost može dovesti do loših ocjena, depresije, emocionalne nestabilnosti i poremećaja u ponašanju.

Dok se u osnovnim školama mnogo učenika bavi sportom, upisom u srednju školu slobod-no vrijeme adolescenata postaje sve kraće, sjedenje u školi i kod kuće sve dulje, a nastavu tjele-sne i zdravstvene kulture učenici često izbjegavaju. Među anketi-ranima, organizirano se spor-tom bavi samo 35 posto učenika, povremeno 50 posto, a 15 posto učenika uopće se ne bavi tjele-snim aktivnostima. Redovita tjelesna aktivnost koristi mladi-ma u razvoju i održavanju jakih kosti, mišića i zdravih zglobova, sprječava pojavu visokog tlaka i pojavu dijabetesa, smanjuje teškoće s težinom i pretilošću te potiče stvaranje navike bavljen-ja tjelesnim aktivnostima. Tjelovježba smanjuje tjeskobu, zabrinutost i stres, razmišljanje čini jasnijim, a povećava i osjećaj samopoštovanja.

Pedagoški standard promovira i zdrave navike

Tijekom adolescencije mladi se osamostaljuju, sve više vre-mena provode izvan kuće i češće konzumiraju hranu izvan kuće, imaju neredovite obroke i

sve češće jedu hranu bogatu energijom, a siromašnu zaštitnim tvarima. Poremećaj prehrane obično se javlja u ranoj adoles-cenciji i jedan je od ozbiljnih zdravstvenih problema mladih, jer se broj bolesti povezanih s prehranom iz godine u godinu stalno povećava (pretilost, neuhranjenost, slabokrvnost, karijes, anoreksija, bulimija).

Odnos prema hrani ne ovisi samo o individualnim (genskim, fiziološkim, metaboličkim) karakteristikama nego i o soci-jalnim, kulturalnim, vjerskim i ekonomskim čimbenicima, a najviše čimbenikom ponašanja. Razvijena društva svoja ukupna bogatstva mjere i na temelju zdravlja pojedinca, obitelji, a time i cijele zajednice. Za promjene odnosa populacije prema prehrambenim navikama potrebne su različite aktivnosti društva u cjelini.

U novom pedagoškom stan-dardu uočava se povećana briga za zdravlje mladih. Tako je pro-pisana zdravija prehrana, ali samo u predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama, a srednje se škole ne spominju pa čak ne postoji ni preporuka ili zabrana stavljanja automata s grickalicama, čokoladicama i slatkim gaziranim napicima u školske prostore.

Svakodnevno smo suočeni s nasilnim ponašanjem mladih, a roditelji i učitelji često se žale da mladi ne uče i ne postižu rezultate u školi kakvi se očekuju s obzirom na intelektu-alne, zdravstvene i socijalne uvjete. Možda ove probleme treba sagledati i kroz prehram-bene navike mladih.

Suradnja škole i roditelja može se upotpuniti i ovakvim istraživanjima, a analiza dobivenih podataka koji se konkretno odnose na njihovu djecu najbolji je način da se roditelje podsjeti i upozori na neke pojavnosti te na potrebu zajedničkoga preventivnog ili kurativnog djelovanja.

Biserka Šavora

IStraÆIVaNje Utjecaj prehrane na ponašanje učenika i uspjeh u školi

Loša hrana izaziva pad koncentracije i umor

Pravilna prehrana utječe na razvoj, zdravlje i kvalitetno djelovanje organiz-ma kao cjeline pa će prehrambene navike, shodno tome, imati učinak i na učenje, pamćenje i ponašanje školaraca

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. 7aktualno

Problemi u obitelji zasigurno su jedna od najnegativnijih pojava koje utječu na razvoj djeteta. Za djecu predškolske dobi to je

posebno osjetljivo, jer još ne razumiju potpuno što se oko njih događa. Kako je navedeno na Stručnom skupu Unaprje-đivanje suradnje obitelji i vrtića, u orga-nizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO), u suvremenom društvu svjedoci smo sve češće prisutnih poremećenih odnosa u obiteljima koji nerijetko dovo-de do razvoda brakova, jednoroditeljskih obitelji, kao i rekonstruiranih jednorodi-teljskih obitelji. Istraživanja Socijalnog vijeća grada Zagreba govore da je u tom gradu u 2008. godini 17,7 posto jednoro-diteljskih obitelji.

Iskustva iz odgojne prakse Dječjeg vrtića Zvončić ukazuju na visoku zastu-pljenost obitelji s poremećenim odnosi-ma, a rezultati ankete iz 2008. godine prema saznanjima odgajatelja vrtića pokazuju da je 26 posto takvih obitelji.

Poremećeni odnosi rezultat su netrpeljivosti između roditelja

Važno je naglasiti da razvod braka nije događaj, nego proces koji ponekad traje godinama i u kojem se negativni doživlja-ji samo nadovezuju jedan na drugoga. Roditelji su pod snažnim stresom. Djeca su najčešće dodijeljena majci, koja samim time preuzima glavninu brige i skrbi o djeci, iako je i sama opterećena teškim emocijama, strahovima i egzistencijal-nim problemima.

Kako navodi Ljiljana Džepina, stručna suradnica pedagoginja u DV Zvončić, poremećeni odnosi u obitelji ne nastaju odjednom već su rezultat dulje netrpelji-vosti između roditelja:

“U nekom trenutku ta netrpeljivost dosegne kulminaciju i ugrožava normal-no funkcioniranje obitelji, kada između roditelja nestane komunikacije i potpuno se izgubi nada o nastavku zajedničkog života. U nekim slučajevima situacija eskalira do ugrožavanja fizičkog integri-teta partnera, najčešće žena, pa je prisi-ljena zatražiti zaštitu drugih institucija. U posljednje je vrijeme u praksi sve više slučajeva poremećenih odnosa između roditelja koji završavaju razvodom.“

Na upit kako se ti poremećeni odnosi manifestiraju kod djeteta predškolskog uzrasta, Džepina kaže:

“Posebno u postupku brakorazvoda sama spoznaja kod djeteta gotovo uvijek izaziva osjećaj tuge. Poneka djeca u tom razdoblju mogu postati vrlo tiha i odsut-na. Ponekad mogu biti i zabrinuta ako je jedan roditelj otišao i u silnom strahu da će i drugi roditelj otići i prestati se brinu-ti o njemu. Neka djeca počinju pokaziva-ti regresiju u ponašanju. Ponekad djeca koja se osjećaju povrijeđena, zbunjena i bespomoćna izražavaju svoje frustracije kroz bijes, prkos, a neka kroz agresivno ponašanje. Neka djeca imaju potrebu stalno biti dobra. I roditelji i djeca tije-kom brakorazvoda mogu se osjećati ank-siozno, depresivno, tužno, zbunjeno, pre-plašeno, posramljeno, ljutito, krivo. Važno je naglasiti da su ti osjećaji razu-mljivi kroz cijeli taj proces, ali ako potra-ju dulje dobro je potražiti stručnu pomoć.“

O tome koliko dijete razumije te pore-mećene odnose između roditelja Džepina navodi kako dijete ne razumije, ali osje-ća.

“Već od najranije dobi djeca su svjesna emocionalne klime u obitelji i mogu osje-

titi tugu, uznemirenost i nezadovoljstvo. Djetetova reakcija ovisi o dobi i spolu djeteta, osobinama roditelja te potpori koju dijete dobiva u okruženju. Djeca o roditeljima ne razmišljaju kao o odvoje-nim bićima s vlastitim interesima i potre-bama već o nerazdvojnoj cjelini te im se svaka promjena čini nemogućom“, kaže Džepina.

Izbjegavati svađe pred djecom Na upit kakve su preporuke i na koji

način zaštititi dijete izloženo takvim odnosima Džepina odgovora:

“Budući da se svađe i sukobi između roditelja odvijaju unutar njihova život-nog prostora, naglašavamo roditeljima da se ne svađaju u prisustvu djece. Svakako je kroz razgovor važno podsjeti-ti roditelje i na štetnost međusobnog kritiziranja pred djecom. Često u svojim sukobima žele da dijete zauzme jednu stranu, što je vrlo štetno, jer dijete voli i mamu i tatu. Djetetu je potrebno dati do znanja da ono nije krivo što tata i mama ne funkcioniraju ili više nisu zajedno i da to nema nikakve veze s njime te da ga mama i tata i dalje vole. Roditeljima tre-bamo tumačiti dječje osjećaje, potrebe i prava te im približiti dječji način razmi-šljanja. Jedino je stabilno mjesto u ova-kvim uvjetima za dijete vrtić. Osobito treba roditelje informirati o važnim doga-đajima djeteta iz vrtićkog života, razvoj-nim uspjesima, osobitim doživljajima i djetetovim iskustvima, o njegovim inte-resima, prijateljima“, dodaje Džepina.

Ističe da vrtić kao odgojno-obrazovna institucija surađuje s obitelji djeteta, ali u okvirima koji se prvenstveno odnose na partnerstvo i dobrobit u odgoju djeteta.

“Kada nam roditelji dolaze na razgovor moramo znati koje su granice našeg dje-lovanja suradnje za dobrobit djeteta, a odnose između supružnika svakako pre-pustiti nadležnim institucijama. Iz prak-se, u takvim poremećenim odnosima svaki partner sebe prikazuje u najboljem svjetlu, ocrnjujući onoga drugog. Upućujemo roditelje na institucije nad-ležnih državnih tijela, ustanova i udruga koje pružaju pomoć. Budući da je vrtić djetetu jedino stabilno okruženje u kojem se sve odvija prema stalnoj strukturi dana, odgajatelji će prepoznati, razumjeti i zadovoljiti dječje potrebe u tim specifič-nim životnim okolnostima. Naši su vrtići ekipirani stručnim suradnicima, među kojima su pedagog i psiholog, koji zajed-no s odgajateljima kroz cjelokupno ozračje i planski stvorene situacije poma-žu djetetu“, ističe Džepina.

Žene gube samopouzdanje Džepina dodaje da se preporučuje pla-

niranje svih vrsta aktivnosti u kojima se ulazi u djetetov unutrašnji svijet te izlazi kroz mogućnosti prorađivanja osjećaja i iskustava. Također kaže kako je vrlo važna i stalnost odgajatelja koji se brinu o djetetu. Osobita pažnja i razumijevanje trebaju djetetu kod odvajanja od rodite-lja prilikom dolaska u vrtić.

O tome kako reagiraju roditelji i pojav-

ljuje li se kod njih kakav osjećaj krivnje zbog toga što im je dijete izloženo nesre-đenoj situaciji, naša sugovornica kaže:

“Roditelji uglavnom okrivljuju jedan drugoga, ne osjećaju vlastitu krivnju, smatraju da je onaj drugi odgovoran. Prema njihovim riječima, oni su posve posvećeni samo djetetu i njegovoj dobro-biti. Prava je istina da su roditelji toliko zaokupljeni sami sobom i svaki od njih misli da je on bolji roditelj. Najviše su zaokupljeni podjelom zajedničke imovi-ne i skrbništvu nad djecom. Smatra se da proces razvoda traje oko dvije godine, ponekad i dulje. Žene često izgube samo-pouzdanje, jer nisu uspjele održati vezu i odnos s partnerom, pa to nisko samopo-uzdanje prenose i na roditeljsku ulogu. Mogu osjećati više nesigurnosti i straha u odgoju djece te nastoje ispuniti prazninu kod djeteta zbog odsutnosti drugog rodi-telja. Samohrane majke osjećaju da one sada djetetu moraju biti i mama i tata. Često se nakon razvoda odluče posvetiti samo djeci, zanemarujući potpuno svoje potrebe, kupnjom igračaka, odjeće, obuće. Djeci sve dopuštaju, više nego što bi to radile da su ostale u braku, ne postavljajući im granice.“

Džepina smatra da je bolje da se rodi-telji rastanu ako su svi pokušaji pomire-nja završili neuspješno.

“Ako su ti odnosi toliko poremećeni i ne postoji mogućnost za daljnji zajednič-ki život, bolje je za dijete da živi u jedno-roditeljskoj obitelji. Za dobrobit odgoja djeteta važno je da bude u kontaktu s drugim roditeljem.“

Dijete je u vrtiću zaštićeno Na upit kako druga djeca reagiraju na

dijete koje je izloženo takvim odnosima, ako primijete te odnose, Džepina ističe da je dijete i njegovo pravo na privatnost zaštićeno u vrtićkoj sredini.

“Djeca vrtićke dobi u dosadašnjoj prak-si ne uočavaju posebnost kod djece čiji su roditelji u razvodu. Kao pedagog sma-tram da bi u odgojno-obrazovnom susta-vu trebalo poučiti mlade ljude komunika-cijskim vještina, nenasilnom rješavanju sukoba, razumijevanju, toleranciji kao važnim vještinama za kvalitetno partner-stvo. Mladi ljudi često stupaju u brak nedovoljno pripremljeni za život u slože-nim situacijama za obitelj. Sve je dobro dok ne naiđu problemi koje trebaju zajed-no rješavati. Mnogi se mladi brakovi ras-padnu prije nego što su se uopće uspjeli upoznati. Ne žele se međusobno tolerira-ti, jedan partner želi promijeniti drugog, što je nemoguće. Svatko može mijenjati samo sam sebe. Često zbog nekih nesu-glasica dolazi do bračnih svađa koje se s vremenom produbljuju i postaju sve češće i teže. Suvremen način života, pre-zaposlenost, televizija, računala oduzi-maju previše vremena u obitelji za među-sobno slušanje i razgovaranje u opušte-noj kućnoj atmosferi. Svakako bih spo-menula i nezaposlenost te složenu socio-ekonomsku situaciju u društvu, koja egzistenciju obitelji čini nesigurnom“, zaključuje Džepina.

I. B.

PreD©KoLSKI oDGoj Poremećeni odnosi u obitelji

Za dijete je bolje da se roditelji rastanu nego da žive u

nesređenom braku Svake se godine pojavljuje sve više složenih obiteljskih situacija, kao i razvoda brakova. Smatra se da je to druga najstresnija situacija za dijete, nakon smrti roditelja. Poremećaj niti jednoga drugog odnosa ne ostavlja takve teške posljedice za dijete kao razvod braka

Odgajatelj kao podrška djetetu Kako su naveli u svom radu Suradnja s roditeljima u specifičnom obiteljskim situacijama,

pedagoginje Ljiljana Džepina i Rodana Marcinjaš Lončar sa suradnicima u takvim složenim obiteljskim uvjetima vrtić je jedino sigurno i predvidivo mjesto za dijete. Da bi odgajatelj djetetu mogao biti podrška važno je da poznaje obiteljsku situaciju iz koje dijete dolazi. Kako djeca reagiraju na odnose između roditelja? Mijenja li se njihovo ponašanje? Kako se prilagođavaju novom načinu života? Posebno je važno koristiti komunikacijske vještine te biti suzdržan od pristranosti prema bilo kojem roditelju. Putem dobre suradnje s roditeljima odgajatelj će biti upoznat s obiteljskom situacijom, ali uvijek s djetetova aspekta i u kontekstu što ta situacija za njega znači. Interes odgajatelja i stručnih suradnika usredotočen je na dobrobit djeteta, kao i poznavanja stručne kompetencije vrtića.

Roditeljima valja tumačiti dječje osjećaje, potrebe i prava te im približiti dječji način razmišljanja. Naš je posao posvetiti pažnju djetetu i praćenju kako doživljava novonastalu situaciju u obitelji. Često je potrebno dati prave informacije i motivirati roditelja za obraćanje ustanovama koje se bave poremećenim odnosima unutar obitelji.

Ljiljana Džepina, stručna suradnica pedagoginja u DV Zvončić

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.aktualno8 odgojno-obrazovna praksa

Piše Valentina Vrhovac Matijaševićtajnica jedne osnovne škole

Tek odnedavno radim u školstvu. Prihvatila sam taj posao želeći se maknuti od loših stvari i

neočekivanih namjernih nasilnih i ver-balnih zločestoća što donosi odrasli svi-jet, misleći kako će mi u nekoj osnovnoj školici biti puno ljepše raditi s djecom i učiteljima koji tu istu djecu usmjeravaju na put dobrih namjera.

A onda naglo, nakon samo dvije godi-ne shvatim zabludu i čvrsto udarim gla-vom o zid. Ne kaže uzalud poslovica da je put do pakla popločen dobrim namje-rama….

U školi uvijek očekuješ neku sitnu nepodopštinu, neku zaigranu, nevinu spačku ili nestašluk. Ali to iz mjeseca u mjesec, iz dana u dan, iz svakog škol-skog sata i zvona prerasta u nešto puno

veće, puno gore, postaje strašno, jezovi-to…, kao čudovište iz strašnih horor fil-mova, protiv kojeg ne znaš kako bi se borio, a svakim krivim korakom ono postaje veće i veće. Nemaš načina, nemaš alata, nemaš riječi, pokreta niti glasa.

Sve što pokušaš odbije se u zid, sve češće zid plaća i srama i vrati se kao bumerang u čelo.

A nakon toga boli sve više…I ja sam majka, možda zato mnogo

osjetljivija na sve ono što se događa oko mene, na radnom mjestu, na ulici, na autobusnoj stanici, u tramvaju, pred očima svih drugih ljudi, pred prolaznici-ma… pred vama!

Zar je moguće da vi to ne vidite? Kako se može dogoditi da u pol bijela dana na sred ceste maloljetnik istuče, jednostav-no ubije svog vršnjaka!!!??? Da ga iscipe-lari, da se krv prolije, da neko leži na cesti pored vas, da cvili i moli za pomoć,

a da vi jednostavno prođete pored njega razmišljajući kako to nisu moje stvari, bolje se ne miješati i onako ih ne poznam. To su još djeca, ne radi se o obračunu mafija i naoružanim pljačkašima banke.

Za ime dragog Boga, pa to se sutra može dogoditi vašem djetetu, vašem sinu, unuku, dragom i milom susjedu

kojeg ste do jučer držali u krilu i kupova-li mu lizalicu svaki put kad ste išli po kruh i mlijeko. Zar ćete samo tako prije-ći pored svega?

Zar je normalno da svaki tjedan ode jedan mladi život zbog bahatog ponaša-nja njegovih vršnjaka? Zar je normalno da nekoga stalno zlostavljaju verbalno i

NaSILje Apel roditeljima, bakama i djedovima, učiteljima i ravnateljima, susjedima...

Probudite se, učinimo nešto!Pitam se što je gore - imati dijete nasilnika ili dijete žrtvu? I jedno i drugo je strašno, ali dijete nasilnika ste vi stvorili svojim odgojem i to još uvijek možete popraviti, ako želite, a dijete žrtvu morate otkriti. Osluškujte, promatrajte svoju djecu, pomognite im! Razgovarajte sa svojom djecom, puno i svaki dan

Piše Anica Sopekučiteljica razredne nastave u OŠ Antuna Mihanovića, Petrovsko

Tematsko poučavanje vrlo je dobar i prikladan oblik integriranog učenja. Takvo poučavanje podrazumijeva

samostalno i aktivno učenje učenika koje se organizira s nekom određenom središnjom temom. Pri tome treba imati u vidu ciljeve koje ćemo ostvariti i to ne samo obrazovne nego i niz odgojnih, kao što su podizanje samopouzdanja, razvi-janje znatiželje, kompetentnosti i upor-nosti.

Evo kratkog prikaza projekta koji su proveli učenici 3.a razreda Osnovne škole Antuna Mihanovića, Petrovsko.

Od planiranja do izvedbeProjekt je bio humanitarnog karaktera i

provodio se u mjesecu prosincu na temu Pomoć starim i nemoćnim osobama.

U tom mjesecu u razredu se obrađuju mnogi književni naslovi koji govore o miru, ljubavi, poštovanju i sreći. Nama je kao poticaj za naš projekt bila interpreta-cija pjesme Sreća, autora Ivice Vanje Rorića iz čitanke za treći razred Sretni koraci, Vesne Marjanović i skupine auto-ra.

Nakon analize pjesme i donošenje poru-ke: “Sreća je velika i kada je malena“ odlučili smo i mi nekome je donijeti i razvedriti lice. Da bismo uspješno proveli projektnu nastavu, trebali smo poštovati sve korake, odnosno razdoblja projek-tnog učenja, a to znači početi od dobre i osmislene pripreme učitelja, do prezenta-

cije projekta roditeljima i školi.Budući da smo temu već odredili -

pomaganje starima i nemoćnima, odlučili smo odabrati osobu kojoj bi se posvetili i pomagali joj u mjesecu prosincu, a to je mještanka naša baka Dragica. Ona živi sama, blizu škole, stara je i dobro bi joj došla svaka pomoć.

Osmišljali smo pitanja i načine istraži-vanja problema, kao i davanje naslova našemu projektu - Kad se male ruke slože.

Terenski radMoram napomenuti da su se učenici

svakodnevno odricali svog malog slatkiša (lizaljke ili žvake) kako bi i novčanim prilogom pripomogli našoj baki u kupnji malog dara prilikom posjeta.

Nakon toga započeo je naš terenski rad. Sve zadatke i aktivnosti učenici su

podijelili po skupinama. Uvijek je bilo potrebno nešto istražiti, zapisati, crtati, porazgovarati i fotografirati. Također tre-balo je baki pomoći i u nekim lakšim poslovima. Skupine smo oformili prema mjestu stanovanja učenika kako bi im bilo lakše obavljati zadatke (djeca dolaze u školu iz okolnih sela).

Prema dogovoru prilikom prvog posje-ta baki Dragici (na Dan invalida) dogovo-rili smo sve poslove koje bismo mogli raditi, kao i vrijeme njihova ostvarivanja.

Evo nekih poslova za koje smo bili sigurni da ćemo ih moći obavljati:

- donijeti iz dućana potrebne namirni-ce

- pomesti kuhinju- donijeti drva iz podruma u kuhinju- oprati suđe i donijeti joj lijek iz ambu-

lante- pripremiti nakit i božićno drvceSve te poslove kao i još neke, radili smo

uvijek u dogovoru s bakom.

Pomoć roditeljaO svemu tome morali smo sada obavi-

jestiti i roditelje. To smo zajednički učinili na roditeljskom sastanku. Zamolili smo ih za podršku, suradnju i pomoć. Naš prijed-log roditelji su prihvatili i cijelo vrijeme bili su uz nas i u svemu nam pomagali.

Pomagali su u davanju informacija uče-nicima, omogućavali susrete s bakom i pripomogli u obavljanju nekih lakših fizič-kih poslova.

Ponekad bi baku iznenadili i finim domaćim kolačima.

Vrlo zanimljiva bila je skupina učenika koja je posjetila našu mjesnu liječnicu, Ivančicu Peček i zamolila ju za neke odgovore na njihova pripremljena pita-nja.

Evo nekih od njih:

ProjeKtNa NaStaVa Tematsko poučavanje kao oblik integriranog učenja

Iz razreda u æivot!Najvažnija je vrijednost rada na ovakvim projektima pro-širivanje učeničkog znanja, usvajanje novih vještina i odgojnih navika na jedan nenametljiv način

Baki Dragici trebalo je pripremiti drva za zimu S bakom Dragicom u njezinu domu

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. aktualno 9odgojno-obrazovna praksa

Piše Milijana Kovačević stručna suradnica savjetnica u O© Kman-Kocunar u Splitu

Početak Matejeva petog razreda potvrdio je opravdanost roditeljskih strepnji glede nje-

gove prilagodbe na školovanje u domovini. Prvih mjesec dana dijete se doista jako mučilo. Promjene su bile prevelike za njegovu, već ranjenu dušu. Otpor prema školi polako se pretvarao u strah od dolaska u školu u kombinaciji s psihosomatskim tego-bama. Redovito je prije škole imao mučnine i povraćao je.

Kriza prilagodbeU školi bi se ponekad sukobio s

nekim od netolerantnih dječaka koji bi glasno reagirao na njegovo slabo poznavanje hrvatskog jezika i još ponešto. Činilo se kako se teškoće produbljuju, pa je pomno odabrana i doista brižna razrednica predložila majci da se obrati psihologinji (odno-sno meni) za savjet kako pomoći dje-čaku da što lakše i brže izađe iz krize prilagodbe. Gospođa nije odbila pri-jedlog, ali je zamolila za još malo str-pljenja.

I bili smo strpljivi, a ona je djelova-la. S vremenom su se Matejeve muč-nine i povraćanje prorijedili, s dječa-cima se u školi još neko vrijeme sukobljavao, ali je u praćenju nastave i svladavanju gradiva sve više napre-dovao. Jednom je zgodom nastavnica hrvatskog jezika, koja je bila najzabri-nutija za dječakovo stanje i inzistirala je na stručnoj pomoći, ozareno ušeta-la u zbornicu i s ushitom ispričala svoj doživljaj. Mateju je, naime, indi-vidualiziravši mu pristup, bila zadala da nauči dio gradiva iz književnosti. On je to učinio i, kako se već bio ohra-brio, javio se odgovarati. Odgovorom je učiteljica bila jako zadovoljna, i to je glasno izrekla:

- Bravo Matej! Bilo je jako dobro, dat ću ti četvorku. Da si znao još samo nekoliko sitnica i da si sigurniji u jeziku, dobio bi peticu. Ma, dat ću ti peticu!

Na to je dječak odlučno uzvratio: - Nastavnice, ja hoću peticu, ali

kažite mi što još trebam naučiti da je zaslužim.

Rad i samo rad!To je čast, poštenje, zdrava ambici-

ja! Navikla na učenike koji se nastoje provući i sa što manje rada i znanja dobiti što veću ocjenu, nastavnica je bila oduševljena dječakovim postup-kom, a mi koji smo slušali njezinu priču također. Ovaj događaj kao da je bio presudan. Nakon toga sve je više i brže napredovao u školi.

Mama se nije pojavila na razgovo-ru, ali me je, nedugo nakon epizode na satu hrvatskog jezika susrela na izlasku iz škole. Samo što me nije

izljubila. Tako je glasno izvikivala hvalospjeve na račun škole, stručne službe i učitelja da mi je bilo neugod-no pred ljudima što su na stanici čekali autobus, a uglavnom su to bili naši roditelji, bivši učenici ili bake i djedovi te rodbina naših učenika. I, otkrije meni majka pritom tajnu dje-čakova preporoda. Nije bilo čarob-nog štapića.

- Rad i samo rad! - uzvikivala je sa strašću. Kaže da je sina najprije posa-vjetovala kako će raditi i ponašati se, pa ga pustila samog, ali kad je vidjela da ne ide, da se ne snalazi, problemi u školi se gomilaju, a njemu je sve teže, prihvatila se posla. Učila je s njim svaku lekciju i budno nadgledala izra-du domaćih zadaća. Za hrvatski jezik uzela je stručnu osobu. Puno su radili, a kad bi se Matej umorio, posustao i postao malodušan te se tužio da ne može više, ne bi popuštala:

- Možeš ako hoćeš. Vidjet ćeš, sve će biti dobro! - govorila bi. I doista je bilo.

Ustrajni roditelji i razumni nastavnici

Nije zaboravila dodati da je svaki put, saznavši za sukobe s dječacima u školi, odlazila na razgovor razrednici i predmetnim nastavnicima, sina pomno ispitivala kakva je njegova uloga u nemilom događaju i prikuplja-la podatke od druge djece. Kad bi bila sigurna da nije kriv, zaštitila bi ga, ali ga nije štedjela ako bi utvrdila da je on glavni akter u sukobu. Bila je jasna, odlučna, čvrsta, zaštitnička i topla. Otac je, iz pozadine zvane Njemačka, pružao potporu oboma. Malo pomalo, dječak se počeo uzdiza-ti.

- Ali bez vašeg razumijevanja u školi ništa ne bih napravila. Zato zahvalite svim nastavnicima, spasili su mi dije-te. Posebnu zahvalu uputite nastavni-ci hrvatskog jezika, ona je za njega posebna - dovikivala je za mnom dok sam uskakala u autobus koji je kre-tao.

(Kraj)

Iz dnevnika školskog psihologa (2)

HoÊu peticu!Svaki put kad bi saznala za sukobe s dječacima u školi, odlazila je na razgovor razrednici i predmetnim nastavnicima, sina je pomno ispitivala i kad bi bila sigurna da nije kriv, zaštitila bi ga, ali ga nije štedjela ako bi utvrdila da je on glavni akter u sukobu. Bila je jasna, odlučna, čvrsta, zaštitnička i topla. Malo pomalo, dječak se počeo uzdizati

ISKUStVa

udarcima dok sjedi u školskoj klupi? Zar je normalno da se takve stvari snimaju i stavljaju na internet da bi im se isti takvi klinci smijali? I što je tu smiješno?

Razgovarate li vi u svojim domovima s vašom djecom o tome? Zapitajte se nije li baš vaše dijete jedan od tih nasilnika, snimatelja i nasmiješenih promašaja, vaših promašaja!

Ili je vaše dijete jedna od žrtava pa se u strahu ne usudi povjeriti? Pitam se što je gore? Imati dijete nasilnika ili dijete žrtvu?

I jedno i drugo je strašno, ali dijete nasilnika ste vi stvorili svojim odgojem i to još uvijek možete popraviti, ako želite, a dijete žrtvu morate otkriti. Osluškujte, promatrajte svoju djecu, pomognite im! Razgovarajte sa svojom djecom, puno i svaki dan.

Strka za novcem, poslovni stresovi, kasni dolasci s prekovremenih poslova nisu opravdanja za promašeni život vaše-ga djeteta.

Učinimo nešto, mi to možemo, mi smo roditelji, bake i djedovi, mi smo starate-lji, učitelji, profesori, ravnatelji, pa i susjedi. Nemojmo zatvarati oči pred stvarnim događajima.

Nemojte prekoračiti preko njih, jer oni su dio vaše svakodnevnice, vaše stvarno-sti.

Možda bi Luka Ritz bio živ da je netko samo podigao glas ili pozvao policiju, možda klinac u Bjelovaru ne bi svakod-nevno patio da roditelj i učitelj prepozna-je u njemu žrtvu kojoj treba pomoći. I kazniti one što im je duševna hrana i razlog za smijeh nečija patnja i bol.

U kakvom to svijetu živimo? Zapitajte se što će biti nastavimo li tako s našim unucima, praunucima? Kako ćemo ih štititi?

Nemojte reći: “Baš me briga, mene onda neće biti“, jer to je dio vaše kapljice krvi, vaše suze iz oka koju ste generacija-ma stvarali i koje nosi vaše ime.

Za koliko se pacijenata brinete u našoj općini?

Koliko je starih i nemoćnih? Kako im pomažete? Da li uvijek dajete lijek, ili im ponekad darujete lijepu riječ i topao raz-govor?

Na ovakva i slična pitanja učenici su dobili vrlo vrijedne odgovore kojima su obogatili svoj projekt. Moram napome-nuti i pohvaliti jednu vrlo lijepu gestu naše liječnice koja je nakon razgovora s grupom učenika, svakome poklonila veliku čokoladu.

Prepoznala je njihovu hrabrost i mar-ljivost i tako se i ona uključila u naš projekt, dopunivši ga još mnogobrojnim humanitarnim akcijama kojima se bavi u svoje slobodno vrijeme kako bi pomogla najsiromašnijima. Učenici su je s rado-šću pozvali na prezentaciju projekta i svoj prigodan program.

Osmijeh kao nagradaNa dan prikazivanja rezultata našeg

rada uz naše gošće, baku Dragicu i liječ-nicu Ivančicu, prisustvovali su i roditelji, ravnatelj, učitelji i stručni suradnik škole. Skupljeno iskustvo izložili smo u obliku knjige u kojoj su bili učenički rukopisi, crteži i fotografije. Za naš trud dobili smo veliki pljesak i široki osmijeh koji nam je dao poticaja za daljnji rad i međusobnu suradnju.

Za taj dan učenici su pripremili i prigo-dan program, a roditelji postavili blag-danski stol sa svojim finim domaćim kolačima. Za stolom smo bili kao jedna velika obitelj, a to smo i bili, jer kako bi inače sve ovo mogli privesti kraju.

Sav ovaj rad nije se mogao organizirati u sklopu redovne nastave, pa je najčešće prelazio okvire nastavnog plana i progra-ma.

Ostvarivali smo ga pretežno u svoje slobodno vrijeme. No najvažnija je bila vrijednost rada na projektu, a to je proši-rivanje učeničkog znanja na jedan nena-metljiv način, usvajanje novih vještina i odgojnih navika i pri tome uživati.

Tematsko poučavanje kao oblik integriranog učenja

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.aktualno10 odgojno-obrazovna praksa

Kriza morala i sustava vrijednosti

Razmišljanja jedne učiteljice pred mirovinomoDGoj

Piše Anica Šmitučiteljica razredne nastave u OŠ Dragutina Tadijanovića, Petrinja, PRO Mala Gorica

Bližim se punoj mirovini i sve više razmišljam o situaciji u prosvjeti, i to ne toliko materijalnoj, koliko me muči i zabrinjava sve ovo u

vezi s odnosom učitelj-učenik,učitelj-rodi-telji, djeca-roditelji, sve ovo u vezi s (ne)radom učenika, ocjenjivanjem i uopće cijelim našim sustavom.

Pozitivna nostalgijaNe pišem ovo pod stresom, niti sam ga,

na sreću, ikada doživjela u struci - radije bih rekla da sam, zbog uspjeha koji sam imala u poslu, doživljavala pozitivne stre-sove. Tih lijepih iskustava često se i rado prisjećam, psiholozi bi to nazvali pozitiv-nom nostalgijom, s kojom ću, eto, otići u mirovinu, jer sam veći dio svoga radnoga vijeka odradila u neka bolja vremena.

Znam ja da je ono vrijeme bilo ono vri-jeme i da su sada neka druga vremena, ali ovo što se događa - ne ide u dobrom smje-ru.

Kako ne biti nezadovoljan i skeptičan kada smo svakodnevno bombardirani ovakvim naslovima u tisku: - Hrvatski učenici opet podbacili. Na višoj razini riješili su tek 59,22 posto, a na nižoj 52,82 posto testa, nitko test nije riješio 100 posto;

- Zbog pravopisnog kaosa misle da ne će pogriješiti pa ne uče;

- Tvrtka je oglasila da traži radnike. Dvadeset mladih javilo se na oglas, a poslodavac je zatim doživio šok... Ništa ne znaju!;

- Najvažnija nam je postala laka zarada, a ne znanje i rad;

- Naša glupa neukost gora je nego u vicu;

- Velika grupa ljudi s fakultetskom diplo-mom ne zna gdje je Stradun, a misli da je Sarkozy ruski predsjednik ili ministrica u SAD-u i tako dalje i tome slično...

Uspostaviti jasan sustav kvalitete

Kategorički odbacujem krivnju škole ili fakulteta za to što proizvodimo prazno-glavce čije je neznanje razoružavajuće, jer oni, kako kaže novinar Jurica Pavičić, “nisu petogodišnjaci, nisu mentalno retar-dirani niti su živjeli u izoliranom selu na Velebitu do kojeg drveni šporet transpor-

tira helikopter... Ovo bogohulno neznanje nisu proizveli potkupljeni profesori, to neznanje proizvod je kulturnog konteksta u kojem su javne i relevantne sadržaje pojeli Big Brother, Nives Celzijus i Carpeti svih boja.“

Treba nam nužno reforma koja bi preo-brazila sadašnji loš sustav vrijednosti, odnosno, uspostavila jasan sustav kvalite-te kako bi se svaki posao vrednovao ono-liko koliko uistinu vrijedi, umjesto dosa-dašnjeg vrednovanja na osnovi površin-skih kriterija vanjske atraktivnosti. Što možemo očekivati od mladih (a kako onda i odgojno djelovati) kad je mjeseci-ma prva i udarna vijest na televiziji bila smrt Michaela Jacksona? A taj drogeraš, anoreksičar, kreatura izdeformirana pla-stičnim operacijama itd., upravo je on postao uzor mnogim mladima!

„Danas su popularni i na visokoj cijeni reality showovi kao i sav ostali tv-šund s određenim likovima hrvatske tranzicije u kojoj se pogubio moral te iščezao osjećaj pristojnosti“, kaže Denis Kuljiš.

Talent bez rada - ništa!U medijima se podilazi najnižim ljud-

skim instinktima i mi ne možemo tražiti od djece da prepoznaju ljudske vrijedno-sti ako im ih ne ponudimo. „Ovdašnji mentalitet, kao vrhunac uspjeha u životu, nameće ideju bogatstva bez rada. Glavno pitanje nije što radiš i čime se baviš, nego što imaš. Uspješan je onaj tko vozi dobar autor, kreće se po in mjestima i nosi bran-dove, a izvor prihoda mu je neka imovina koju je naslijedio pa prodao ili iznajmio. U hrvatskom fancy svijetu nitko se ne hvali

time što zna i što radi, nego time što ne radi, a ipak ima. U Hrvatskoj je bolje imati nego raditi i stvarati“ - piše u svom komen-taru u Jutarnjem listu od 26. lipnja prošle godine kolumnistica Branka Stipić

Prof. dr. Slavko Kulić, gostujući u jednoj emisiji „Nedjeljom u 2“, izjavio je: „Stavljeni smo u funkciju profita i sile.“ A mladima je odaslao poruku: „Ako ne mogu pomoći Hrvatskoj i Europi neka joj barem ne budu problem kao što su sada.“

A kad je Goran Milić, u svojoj seriji Idemo u Ameriku upitao jednog Kineza kako je postigao sve to što ima, on je odgovorio: „U pitanju je naporan rad, a ne talent. Ne mislim da smo talentiraniji od drugih, već samo napornije radimo. I tome nas uči obitelj. Uvijek moraš željeti više i raditi više. Ne možeš biti sretna i lijen.“

I tu je, kako se ono kaže - kvaka.

Odlikaši slabog znanjaNaši učitelji danas ne uživaju ni pošto-

vanje, ni podršku, ni suradnju većine rodi-telja jer ni oni ni djeca ne znaju i ne pri-hvaćaju obveze, krajnje neodgovorno se odnose prema školi, osim kad smatraju da su povrijeđena njihova prava.

Roditelji zaboravljaju da se u školi uči, a u obitelji odgaja.

Treba, međutim, i današnje roditelje odgajati, jer oni su odgovorni za svoju malodobnu djecu.

Već nekoliko godina imamo hiperpro-dukciju odlikaša slabog znanja. Sustav nas na to tjera jer pretjerano i olako štiti roditelje i djecu. Data im je prevelika slo-boda, što jedni i drugi debelo koriste.

Nastavnici svakodnevno doživljavaju razne oblike nasilja, osobito u osnovnim školama. Nasilno rješavanje problema jedan je od najvećih problema našega društva. Obitelj jednog maloljetnog i opa-snog delikventa bila je sklona bogatelizi-ranju njegova ponašanja u maniri „takvi su dečki u tim godinama, bolje da on nekoga razbije nego da popije batine“, što je, nažalost, tipična izjava i shvaćanja većine roditelja danas.

U najnovije vrijeme uzburkala se jav-nost zbog istraživanja o dobrobitima fizič-kog kažnjavanja djece: Treba li djeci tu i tamo dati po guzi? Američki znanstvenici tvrde da pokoji udarac po guzi može biti koristan jer globalna kampanja za zakon-sku zabranu fizičkog kažnjavanja djece ionako nije pokrenuta zbog udaraca po stražnjici, nego zbog roditelja koji su svoju djecu okrutno tukli remenjem, šakom, šibama..

Lažni liberalizam u odgojuS mišljenjem američke psihologinje

Marjorie Gunnoe, koja je pokrenula to istraživanje, slaže se djelomično i psiho-log prof. dr. Vladimir Gruden (a ja se sla-žem s njim), koji smatra da je društvo pretjeralo sa zaštitom djece i da je to zapravo lažni liberalizam.

Iako sam se na početku ogradila izjaviv-ši da nisam nostalgičarka, ipak mislim da se treba koji put vratiti i na ono staro jer je bolje i normalnije. Evo, već je odlučeno da se isti udžbenici koriste barem 4 godi-ne, pa možda netko razmisli i o problemu ocjenjivanja i realnijeg računanja općeg uspjeha. Ako već ne mogu ništa promije-niti, mogu to barem toplo preporučiti i kad već preporučujem, onda odlučno kažem NE!, primjerice, besplatnoj podjeli udžbenika svima, a učiteljima treba (vrati-ti) više kompetencije i prava.

U medijima se podilazi najnižim ljudskim instinktima i mi ne možemo tražiti od djece da prepoznaju ljudske vrijednosti ako im ih ne ponudimo. Naši učitelji danas ne uživaju ni poštovanje, ni podršku, ni suradnju većine roditelja jer ni oni ni djeca ne znaju i ne prihvaćaju obveze, krajnje neodgovorno se odnose prema školi, osim kad smatraju da su povrijeđena njihova prava. Roditelji zaboravljaju da se u školi uči, a u obitelji odgaja

Roditeljski mobingProsvjetni radnici su na granici živčanog sloma

zbog mobbinga roditelja, posebno potkraj školske godine, kad se učitelji jednostavno ne mogu odhrvati pritiscima ravnatelja, roditelja, iz škole, iz-van škole, da se poprave i preprave ocjene. Zato i nema ponavljača, ili barem ne onoliko koliko bi ih trebalo biti, iz vjeronauka su redovito ocjene vrlo dobar i odličan, a prema preporuci Ministarstva, ocjena iz tzv. odgojnih predmeta ne smije biti manja od dobar. I kad se sve to lijepo zbroji i podijeli, us-pjeh učenika je fantastičan. Rušimo, eventualno, učenika čijih se roditelja ne treba bojati! Inflacije odlikaša ne bi bilo kad bi se samo promijenio sus-tav ocjenjivanja, odnosno kad bismo opći uspjeh ocjenjivali kao nekada: imaš sedam petica i jednu trojku - prolaziš vrlo dobrim uspjehom

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. aktualno 11svijet

Strategija razvoja sporta u Srbiji od 2009. do 2013. godine bila je središnja

tema konferencije Školski sport u funkciji zdravlja djece i učenika, koja je održana krajem prošle godine na Fakultetu spor-ta i tjelesnog odgoja u Beogradu. Na konferenciji su sudjelovali ministar prosvjete Žarko Obradović, ministrica za mlade i sport Snežana Samardžić-Marković, predsjednik Olimpijskog odbora Srbije Vlade Divac, državni tajnici Ministarstva prosvjete, brojni sportaši, profe-sori i ravnatelji škola. Cilj kon-ferencije je promocija školskog sporta kao važnog elementa u psihofizičkom razvoju djece i učenika te unaprjeđivanje nas-tave tjelesnog odgoja, kako bi se osiguralo bolje zdravlje djece i učenika.

Zajednički angažman za napredak

“Ovo je itekako važno za budućnost Srbije. Obrazovanje je strateška investicija u buduć-nost, a ono ne može biti kvali-tetno ako oni koji su uključeni u proces obrazovanja nisu dovoljno zdravi i tjelesno spre-mni. Mi se kao država hvalimo našom dvostoljetnom tradici-jom visokog obrazovanja, koje ima svoje vrijednosti i kvalite-tu, a činjenica je da mnoge škole danas nemaju ni vlastite dvorane za tjelesni odgoj“, kazao je ministar prosvjete Žarko Obradović.

Stoga napredak u tom područ-ju, koji je predviđen Strategijom razvoja sporta u Republici Srbiji za razdoblje od 2009. do

2013. godine, zahtijeva zajed-nički angažman Ministarstva prosvjete i Ministarstva za mlade i sport, kao i uključiva-nje brojnih sportskih organiza-cija, klubova, poznatih osoba iz svijeta sporta i mnogih drugih.

“Osnovni prioritet ove strate-gije nije poticanje niti jednoga sporta pojedinačno, već djece u sportu“, kazala je ministrica mladih i sporta Snežana Samardžić-Marković.

Vlada je strategiju razvoja sporta za razdoblje od 2009. do 2013. usvojila 2. prosinca 2008. Ovo je prvi put u dugoj povije-sti institucionaliziranog sporta u Srbiji da su planovi u ovom podruËju sistematizirani i izlo-ženi na ovaj način. Izrada stra-tegije proizvod je širokoga konzultativnog procesa u koji su bili uključeni svi sportski subjekti, kako vladinog, tako i nevladinog sektora, kao što su predstavnici mladih, predstav-nici granskih sportskih saveza, lokalnih samouprava, sveučili-šta, kao i vrhunski sportski stručnjaci. Strategija je odgo-vor na pitanje na koji je način i

u koje segmente sporta najefi-kasnije i najprimjerenije uloži-ti proračunska sredstva i tako na osnovu tog ulaganja na naj-bolji mogući način ostvariti javni interes u području spor-ta.

Moderne tehnologije (raču-nala, internet, mobilna telefoni-ja, televizija, videoigrice) i uvje-ti života doveli su do toga da su mladi tjelesno neaktivni. Time je stvoren privid da je sport kao vid igre i zabave suvišan, što je dovelo do upadljivog pada zani-manja djece i mladih za sudje-lovanje u sportskim aktivnosti-ma.

Tjelesna neaktivnost djece i adolescenata negativno utječe na njihov psihofizički razvoj. Zato su osnovni prioritet ove Strategije djeca i mladi u spor-tu. Kako bi se unaprijedio sport kod djece i mladih, nužno je plansko i namjensko ulaganje u razvoj i unaprjeđenje sportske infrastrukture, kao drugi priori-tet. Činjenica je da su sportski objekti u Srbiji uglavnom u lošem stanju i da su zapušteni, što umanjuje mogućnost za

bavljenje djece i mladih spor-tom, kao i mogućnost za razvoj vrhunskog sporta. U skladu s trenutačnom društveno-politič-kom i gospodarskom situaci-jom u državi, strateško je opre-djeljenje obnova postojeće sportske infrastrukture tamo gdje je to moguće, a potom i izgradnja novih sportskih obje-kata.

Ulaganje u razvoj vrhunskog sporta

Poseban prioritet Strategije je ulaganje u razvoj vrhunskog sporta. Sam vrhunski sport identificira se kao snažan moti-vacijski faktor za razvoj cijelog društva. Vrhunski rezultati, kao i odgovorno ponašanje vrhun-skog sportaša, ne samo što imaju nacionalnu reprezenta-tivnost u svijetu već predstav-ljaju i uzor mladima. Osim ta tri prioriteta Strategije, istaknuto je rekreativno bavljenje spor-tom kao općeprihvaćeni model društvenog ponašanja.

Inače, sportsku infrastruktu-ru u obrazovnim ustanovama najbolje ilustriraju podaci iz istraživanja Ministarstva mla-dih i sporta, provedenog u 1533 škole 2008. godine. U tom se istraživanju navodi da 36,5 posto osnovnih i srednjih škola nema veliku dvoranu, dok malu nema 77,6 posto obrazovnih ustanova. Samo 12 škola ima bazen, a 42 teretanu. Stoga su ciljevi Ministarstva prosvjete da se poveća broj djece obu-hvaćen školskim sportom, naročito one koja nisu uključe-na u sportske klubove, ali i broj turnira i različitih natjecanja, kao i da se tijekom ljetnih i zim-skih praznika organiziraju razli-čite sportske aktivnosti.

Planira se i stručno usavrša-vanje u području usavršavanja nastavnika tjelesnog odgoja, kao i stručno usavršavanje u području prevencije nasilja i uključivanje poznatih sportaša u promociju školskog sporta.

Prema Prosvetnom pregledu I. B.

Školski sport u funkciji zdravlja djece i učenika SrbIja

Razvoj sporta je strateška investicija u budućnost

Znanje i ulaganje u znanost trajne su vrijed-nost, a kao i u svakoj državi tako i u Sloveniji tamošnja akademija bila je nositelj tih vrijedno-sti. Slovenski ministar obrazovanja i sporta dr. Igor Lukšič krajem prošle godine otvorio je susret o prirodnim izobrazbama koje je organizi-rala Slovenska akademija znanosti i umjetnosti (SAZU). Susret pod naslovom Znanje kao vrijed-nost: izobrazba za 21. stoljeće održan je u sveča-noj dvorani SAZU-a. Veliki napredak prirodnih znanosti i mogućnosti za upotrebu i korištenje novoga znanja zahtijevaju neprekidno proučava-nje prirodnih znanosti i oblikovanje dugoročne

strategije za poboljšanje valjanosti naobrazbe. S problemima i zadacima lako se na društvenoj sceni suočavamo sa sudjelovanjem znanstveni-ka, učitelja u raznim područjima. Međunarodni savez SAZU-a zato je odlučio da se akademija znanosti aktivno uključi u obnavljanje prirodne izobrazbe, kako na nacionalnoj, tako na regio-nalnoj i svjetskoj razini. Tom se poticaju za orga-niziranje susreta Znanje kao vrijednost: izobraz-ba za 21. stoljeće tako pridružila i Slovenska akademija znanosti i umjetnosti.

Prema MŠŠ-u I. B.

Krajem prosinca 2009. godine pročelnik Izdavačkog odjela Ka-toličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović mr. Andrija Anišić uručio je donaciju u obliku knjiga, svih brojeva Zvonika i novog tečaja kalendara Subotička Danica Zavodu za kulturu vojvo-đanskih Hrvata. Ravnatelj Zavoda Tomislav Žigmanov tom je prigo-dom istaknuo da su Institut Ivan Antunović te uredništva katoličkog mjesečnika Zvonik i Subotičke Danice nezaobilazni u povijesti hrvat-skog naroda u Vojvodini, a samim time i u Srbiji.

“Nakon donacije Hrvatske riječi te privatne donacije Đure Lončara, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata postao je vlasnikom kompletnih izdanja Žiga, Glasa ravnice, Zvonika i Hrvatske riječi. To su četiri naj-važnije periodične publikacije koje su se pojavile u hrvatskoj zajednici od 1990. godine do danas. Postali smo vlasnici i časopisa Klasje naših ravni te Subotičke Danice od 1984. godine do danas.“

Na taj su način postavljeni temelji naše zavičajne biblioteke, pod-sjeća Žigmanov. Kod donacija ove vrste najvažnije je da na jednome mjestu budu pohranjene sve publikacije koje se tiču vojvođanskih Hr-vata te da budu dostupne, kaže Tomislav Žigmanov i dodaje:

“Oni koje se bave znanstveno-istraživačkim radom znaju gdje tre-ba potražiti određeni podatak ili ilustraciju ili, pak, pratiti određene procese unutar hrvatske zajednice. Međutim, dosad je bio slučaj da, primjerice, kompletan subotički dvotjednik Žig postoji samo u privat-nom posjedu pojedinaca, da Zvonik postoji unutar crkve, gdje nije postojala institucija koja bi omogućavala njegovu dostupnost, već se moralo odlaziti kod župnika radi pristupa tiskovinama.“

Uz želju da se knjižnica Zavoda što više poveća kako bi zainteresi-rani mogli kvalitetno istraživati knjišku baštinu, vlč. Anišić čestitao je na postignutim rezultatima na području kulture i poželio da bude još više darovatelja knjiga. Zavod će i dalje prikupljati publikacije koje su neposredno navezane na hrvatsku zajednicu u Vojvodini, stručno ih obrađivati, primjereno čuvati i omogućiti dostupnost svima na kori-štenje.

Prema Subotici Danas I. B.

Tjelesna neaktivnost djece i adolescenata negativno utječe na njihov psihofizički raz-voj. Kako bi se unaprijedio sport kod djece i mladih, nužno je plansko i namjensko ulaganje u razvoj i unaprjeđenje sportske infrastrukture

SLoVeNIjaZnanje kao vrijednost

VojVoDINa

Izdanja na dar Zavodu za kulturu

vojvođanskih Hrvata

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.12 svijet

Nikolski na Aljasci... U ovoj dalekoj točci u Aleutskom otočju jedna je mala škola na rubu izumiranja.

Nedostaje joj deset učenika kako bi se i dalje financirala iz državnog proračuna, ali nakon svih napora i potrage po cijeloj Aljasci pronašli su ih samo - devet.

No, škola u Nikolskom, koju je sagra-dio Ured za pitanja Indijanaca još 1939. godine, neće biti posljednja zatvorena na Aljasci. Već su četiri ove jeseni zatvo-rile svoja vrata, a ugroženo ih je čak tri-deset zbog smanjenog broja upisanih učenika. Jedna je škola na jugoistoku Aljaske preživjela samo zbog promišlje-nog oglašavanja i promoviranja.

“Svake godine izgubimo školu ili dvije“, rekao je Eddy Jeans, ravnatelj školskih financija u aljaškom Ministarstvu prosvjete i ranog razvoja.

Urođenici napuštaju sela I dok Aljaska slavi 50. obljetnicu držav-

nosti usred novih političkih prominenci-ja i urbane aspiracije, istodobno se suo-čava s nasljeđem gubitka u seoskim zajednicama, koje se potpuno razlikuju od ostalih u Sjedinjenim Državama. Neke od tih zajednica, poput one u Nikolskom, povezane su s najranijim naseljima u Sjevernoj Americi, a sada su u središtu akumuliranog sukoba staroga protiv novog. Urođenici s Aljaske sve više napuštaju ruralna mjesta i sele u gradove. Uglavnom odlaze mlade žene, zbog čega je osjetno pala i stopa rađa-nja, nedostaje i radnih mjesta za mlade ljude koji ostaju, a seoski starješine imaju sve manje sugovornika na svom dijalektu. Također, zbog svega toga poskupljuju gorivo i namirnice, a medi-cinske usluge su minimalne.

Rezultati godišnjeg popisa učenika su poražavajući. Nakon nekoliko desetlje-ća rasta, ukupan broj seoskog stanov-ništva pao je oko četiri posto od 2000. godine, a u nekim je regijama taj posto-tak vrlo visok. U Aleutskom otočju zabi-lježen je pad stanovništva čak 19 posto, sada ih je samo oko 4500. Inače, oko 20 posto od ukupnih 680.000 stanovnika Aljaske živi u ruralnim područjima.

Seoski školski okruzi, očajni u namjeri da opstanu, čak su selili učenike od škole do škole u vrijeme upisa kako bi prividno povećali broj upisanih učenika i “prevarili“ statistiku.

“Bili smo očajni“, rekao je Gordon Chew, čija supruga radi u školi u Tenakee Springsu, gdje su se doselile dvije obite-lji s ukupno šestero djece ranije ove godine, što je i spasilo njihovu malu školu od zatvaranja. Propadanje seoskih škola u srcu je rasprave koja se vodi na Aljasci o očuvanju autohtonih zajednica, koja dominiraju među seoskim stanov-ništvom.

U Aleutskom otočju žive urođenici Unangani ili Aleuti, čiji su korijeni u tom području stari oko 10.000 godina.

Preživjeli su dalek put od Azije, izdržali su nasilje i vjerska preobraćenja ruskih istraživača i, za vrijeme Drugoga svjet-skog rata, prisilnu evakuaciju koju je provodila američka vojska. Sada su suo-čeni s proračunskim rezovima i pritisci-ma moderne Aljaske.

Proračunski rezovi i pritisci moderne Aljaske

“Mjesta poput Nikolskog teško mogu držati korak s urbanim dijelovima Aljaske“, rekao je Byron Mallott, koji je savjetovao nekoliko guvernera Aljaske o zavičajnim pitanjima. “No, Nikolski ne smijemo gledati samo u kontekstu Aljaske, već cijelog SAD-a. To je domo-vina urođenika, a tako nešto moramo očuvati od zaborava i izumiranja.“

Zabrinutost zbog troškova i kvalitete obrazovanja u ruralnim područjima već godinama generira određenu tenziju: može li očuvanje seoskog života biti u ravnoteži s pripremom učenika za svjet-ske izazove? Sudska odredba iz sedam-desetih godina prošlog stoljeća nalagala je da se moraju izgraditi srednje škole u

većini aljaških naselja, što je dovelo do pravog “buma“. No, od 1998. godine odlučeno je da će škole s manje od deset učenika pretrpjeti teške financijske rezove. Tako su u potrazi za boljim obra-zovanjem mnogi roditelji napuštali sela i odlazili u gradove, čime je nastao novi problem, kojeg je svojim prijedlozima pokušao riješiti i Gary Wilken, bivši republikanski senator iz Fairbanksa: “Naša država mora osigurati kvalitetno obrazovanje za sve, a to se ponekad može bolje provesti putem interneta, uz programe školovanja kod kuće ili u regi-onalnim školama internatima.“

Georgianna Lincoln, bivša senatorica koja je do devete godine živjela u Rampartu, selu sjeverozapadno od Fairbanksa, bila je među zastupnicima koji su se borili za podizanje praga financiranja na deset upisanih učenika. Larry Ledoux, povjerenik Ministarstva prosvjete i ranog razvoja na Aljasci, ista-knuo je da je država upravo promovirala novu funkciju - direktor ruralnog obra-zovanja - ali je dodao da to ne znači da će država pokušati spasiti seoske škole.

Za deset učenika 500.000 dolara godišnje

Nikolski, udaljen gotovo 1000 kilome-tara od Anchoragea, posljednje je od 20 domorodačkih naselja na otoku Umnak. Prije nekoliko desetljeća ondje je živjelo 80 ljudi, a sada ih je tek tridesetak. Upis je ondje pao na ispod deset učenika prošle godine, ali je školski okrug aleut-ske regije “rastegnuo“ svoj proračun i vrata škola ostavio otvorenima. Naime, za rad škole s deset učenika potrebno je između 400.000 i 500.000 dolara godiš-nje.

Do prošlog je proljeća broj upisanih dodatno pao, ali stigla je nova nada: Yuki i Maria Iaulualu, rodom iz Američke Samoe, planirali su se iz Seattlea prese-liti u Nikolski sa svoje petero djece škol-ske dobi. U okrugu su čak organizirali plaćanje putnih troškova obitelji Iaulualu, no Yuki je ubrzo ostao bez posla u selu te se s obitelji morao vratiti u SAD. Tako san o seoskoj školi s više od deset učenika nije zaživio...

Prema NY Timesu Priredila Ivana Čavlović

“Ovo je važan, povijesni napredak za našu struku“, kazao je dr. Peter Carter, glavni tajnik fakulteta za medicinske sestre Royal College of Nursing

Sve medicinske sestre u Engleskoj koje su se u jesen 2009. počele

školovati za to zvanje do 2013. godine imat će diplomu, najavi-la je vlada. Taj će potez pomoći medicinskim sestrama da sve složenije potrebe pacijenata zadovolje na sigurniji i učinkovitiji način. U dodatnu

godinu ili dvije školovanja za medicinske sestre, potrebnoga za dobivanje diplome, usredotočit će se na stjecanje iskustva u zdravstvenoj zajed-nici, a taj je potez poduprlo i tamošnje Vijeće medicinskih sestara i primalja (Nursing and Midwifery Council - NMC). To regulatorno tijelo za tu struku razvija nove standarde za obra-zovanje medicinskih sestara, koje planira objaviti sljedeće jeseni.

Trenutačno školovanje medi-cinskih sestara uključuje kom-binaciju teorijskog i praktičnog rada na putu prema diplomi, ali novi standardi, o kojima će se još raspravljati, usredotočit će se na davanje studentima isku-stvo rada u zajednici. Pripravnici će također pratiti rad medicin-skih sestara u školama i domo-vima zdravlja te odlaziti u kućne

posjete zajedno s patronažnim sestrama. Engleska ministrica zdravstva Ann Keen je kazala:

“Medicinske sestre su najve-ća pojedinačna struka unutar

zdravstvenih službi te su pre-sudne za visoku kvalitetu zdrav-stvene zaštite. Nakon donoše-nja nove odluke o stupnju nji-hova obrazovanja, možemo biti

sigurni da će na pravi način moći odgovoriti izazovima sutrašnjice. Diploma će im pomoći da s većom sigurnošću donose važne odluke.“

Inače, u Walesu već od 2004. godine medicinske sestre na kraju školovanja stječu diplo-mu. Dr. Peter Carter, glavni taj-nik fakulteta za medicinske sestre Royal College of Nursing, kazao je kako je ovo važan, povijesni napredak za njihovu struku te da ona zbog toga nije nikome manje dostupna.

“Sve medicinske sestre u sre-dište svoga posla trebaju staviti kvalitetnu skrb, ali im je potreb-no i opsežno znanje te analitič-ke vještine. Ta struka je zahtjev-na i uključuje naprednu razinu prakse i kliničkog znanja.“

Prema BBC.com Priredila Ivana Čavlović

Poražavajući rezultati popisa učenikaaL jaSKa

Ruralne škole na rubu izumiranja Već su četiri seoske škole na Aljasci ove jeseni za-tvorile svoja vrata, a ugroženo ih je čak tride-set zbog smanjenog broja upisanih učenika

Obrazovanje zdravstvenih radnika VeLIKa brItaNIja

Medicinske sestre s fakultetskom diplomom

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. 13tema broja

Tem

a bro

ja: D

ræav

na m

atur

a

Ispit zrelosti hrvatskoga

školstva Priredili Ivan RodiÊ, Marijan ©imeg, Branko Na

Došao je, eto, i taj dan, nema više odgađanja, državna matura nakon niza peripetija koje su

je pratile kroz pripremnu fazu, a sve je kulminiralo prošle škol-ske godine kada je tadašnji ministar prosvjete Dragan Primorac uzmakao pred učenič-kim prosvjedima i odgodio državnu maturu za jednu škol-sku godinu - sada, dakle, držav-na matura napokon ulazi u hrvatski obrazovni sustav.

”Svrha uvođenja državne mature očituje se u sustavnom unaprjeđivanju i osiguravanju kvalitete obrazovanja. Njezinim provođenjem podiže se razina odgovornosti svih dionika susta-va odgoja i obrazovanja. Vrjednovanje školskih postignu-ća učenika postaje pouzdanije, objektivnije i pravednije. Jasno se definiraju ciljevi obrazova-nja, a učenike se usmjerava na stjecanje znanja i kompetencija. Samim time postavljaju se jasni nacionalni standardi za vrjedno-vanje školskih postignuća uče-nika na kraju četverogodišnjega

srednjeg obrazovanja. Znanje i kompetentnost, kao temeljne odrednice obrazovanja, postaju jasne, mjerljive i usporedive vri-jednosti. Državnom maturom stvara se sustav vrijednosti sukladno kojemu se samo vla-stitim zalaganjem i savjesnim učenjem i radom može ostvariti uspjeh u školi i životu. Time se još više naglašava značaj znanja i obrazovanja” - stoji, među ostalim, u uvodu najnovije bro-šure Državna matura 2009./2010. i prijave za upis na studijske programe.

Zajednički su ju objavili Ministarstvo znanosti, obrazo-vanja i športa, Nacionalni cen-tar za vanjsko vrjednovanje obrazovanja i Agencija za zna-nost i visoko obrazovanje. Ova je publikacija praktičan vodič kojemu je svrha detaljno uputiti učenike u postupak polaganja ispita državne mature kao i postupak prijave za upis na stu-dijske programe visokih učili-šta. (Brošura se može naći na mrežnoj stranici Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja www.ncvvo.hr).

Priča o državnoj maturi ovime nije završena. Njezino uvođenje u hrvatski obrazovni sustav sva-

kako će i dalje izazivati prijepo-re i raspre, i dalje će biti onih koji će osporavati njezino zna-čenje i koji će tvrditi da je bilo bolje po starom, bit će naravno i onih koji će je svim silama bra-niti, i dobro je da bude tako jer će se jedino kroz smirenu i argu-mentiranu raspravu moći razlu-čiti što je u državnoj maturi dobro, a što bi eventualno s vre-menom trebalo popraviti.

Na stranicama koje slijede o državnoj maturi govore mr. Želimir Janjić, državni tajnik u Ministarstvu znanosti, obrazo-vanja i športa, Goran Sirovatka, ravnatelj Nacio-nalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazo-vanja, prof. dr. Vedran Mornar, predsjednik Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje i član povjerenstva za provedbu držav-ne mature, Ivan Šutalo, ravna-telj Agencije za strukovno obra-zovanje, te učenici iz jedne zagrebačke srednje strukovne škole koji se pripremaju za pola-ganje državne mature, a donosi-mo i druge informacije za koje smatramo da bi mogle biti zani-mljive i korisne onima kojih se državna matura najviše tiče.

Nastavak na 14. stranici

Svrha uvođenja državne mature oči-tuje se u sustavno-me unaprjeđivanju i osiguravanju kvalite-te obrazovanja. Nje-zinim provođenjem podiže se razina odgovornosti svih dionika sustava od-goja i obrazovanja. I dok njezini zago-vornici tvrde da time vrjednovanje školskih postignuća učenika postaje pouzdanije, objektivnije i praved-nije, ima i onih koji ju i dalje osporavaju. Vrijeme će pokazati tko je (bio) u pravu

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.aktualno14 tema broja

Želimir janjić, državni tajnik za srednje školstvo

Velika korist za sve

Vrijeme koje je pred nama pokazat će sve prednosti vanjskog vrjednovanja u hrvat-skom školskom sustavu

U našem školskom sustavu stan-dardizirani vanjskovrjednovani ispiti provode se od 2006.godine,

pod istim uvjetima za sve pristupnike. Od tada se rezultati mogu uspoređivati u samom razrednom odjelu, među odjeli-ma škole, među školama, županijama i regijama. Mnogima rezultati koje ostva-re posluže kao potvrda onoga što su pretpostavljali, da se u njihovoj sredini postižu dobri rezultati, a drugima otkrije slabe točke. I jednima i drugima rezul-tati su poticaj da poučavanje i dalje poboljšavaju, da poduzmu mjere kako bi bili još bolji, kako bi učenike još bolje pripremili za nastavak uspješnog obra-zovanja.

Od provedbe ovih ispita svi imaju veli-ke koristi. Učenici se za ispite vrlo odgo-vorno pripremaju. Visoko su motivirani da pokažu svoje znanje, da postignu što bolje rezultate jer o tomu, među ostalim, ovisi hoće li upisati željeni studijski pro-gram. Ispite polažu u svojoj školi, sredi-ni na koju su navikli, a time je i strah od ispita manji nego kada ga polažu u sredi-ni u koju prvi put dolaze, nalaze se među ljudima koje prvi put vide. Nastavnici su također motivirani da njihovi učenici pokažu što bolje rezultate i time dokažu da su u suradnom odnosu s učenicima uspjeli, da su učenicima pomogli u tom njihovom putu koji je obilježen stjeca-njem znanja i sposobnosti.

I jedni i drugi u cilju postizanja što boljih rezultata znaju da su jedni na druge upućeni, da je potrebno razviti partnerski odnos, da rezultat ne ovisi samo o nastavniku nego i o učeniku i da je zato komunikacija među njima jako važna. Vanjskovrjednovane ispite ne ocjenjuje njihov nastavnik nego netko drugi. Stoga njihov odnos nije obilježen strahom od nastavnika koji će mu možda dati lošiju ocjenu, nastavnik je taj koji će mu pomoći da što bolje uči, a na učeni-ku je da tu pomoć i prihvati, da traži objašnjenja za ono što nije dobro svla-dao. Oba trebaju biti zainteresirani za što bolji rezultat.

Škola će od takvoga pristupa nastavni-ka i učenika imati velike koristi. Potvrdit će se kao mjesto na kojem se postižu dobri rezultati. Ako uoči manjkavosti, brzo će poduzeti potrebne mjere da ih ukloni. Učenici će se u takvu školu rado upisivati, jer će u njezinim rezultatima imati jamstvo da će i oni uspjeti. Naravno da ni sredina u kojoj se škola nalazi neće biti ravnodušna na činjenicu da se u njoj

postižu dobri rezultati. Visokoškolske ustanove prihvaćaju

polaznike iz srednjih škola i u interesu im je da njihovi studenti studiraju onoli-ko koliko je studijskim programom predviđeno. Ne veseli ih ako se taj rok za nekoliko godina premaši. Stoga su zainteresirani da su im pristupnici dobro pripremljeni, da znaju kako učiti i da s učilišta odlaze kao dobri stručnjaci.

Prosvjetne vlasti kroz ovakav sustav lako mogu pratiti što se u kojem stupnju obrazovanja dešava, dobivaju dragocje-ne egzaktne pokazatelje i mogu lako intervenirati u onom dijelu gdje se za to ukaže potreba. Lako će doći do podata-ka je li program nekoga predmeta preza-htjevan ili su zahtjevi preniski.

Vrijeme koje je pred nama pokazat će sve prednosti vanjskog vrjednovanja u hrvatskom školskom sustavu. U ovom trenutku, s obzirom na to da je to nešto novo, postoji sasvim razumljiv ostjećaj neizvjesnosti, pa i straha od novoga. Taj osjećaj neizvjesnosti ne treba preuveli-čavati, treba ga prihvatiti kao priliku da napravimo novi iskorak u obrazovanju koji će rezultirati višom kvalitetom.

Goran sirovatka, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja

Sve je spremno, svi imaju jednaku šansu Razgovarao Ivan Rodić

Ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja Goran Sirovatka svakako je

najmeritornija osoba za davanje svih potrebnih obavijesti, naputaka, podata-ka i svega što ide uz ovakav značajan

projekt, koji se usto prvi put provodi u Hrvatskoj. Pitamo ga je li sve spremno za provođenje državne mature.

Prijavite se na vrijeme - Što se tiče Nacionalnog centra za

vanjsko vrjednovanje obrazovanja, u ovome trenutku sve je manje-više spre-mno - kaže Sirovatka. - Ispiti su se poče-li tiskati, uskoro počinje pakiranje ispit-nih materijala kako bi bili spremni za distribuciju za prvi ispitni rok 19. velja-če.

Svakodnevno se susrećete s učenici-ma i njihovim roditeljima, s profeso-rima u školama i svima koje na ovaj ili onaj način zanima državna matu-ra. Koja vam pitanja najčešće postav-ljaju?

U zadnjih nekoliko mjeseci najviše ih je zanimao postupak prijavljivanja ispita

državne mature. Bilo je tu nekih proble-ma, posebice kad je riječ o sređivanju podataka koji postoje u e-maticama grada Zagreba, gdje su pohranjene sve ocjene učenika srednjih škola, jer jedan dio tih e-matica nije bio vođen kako treba. No, sada su ti nedostatci uklonje-ni i sve teče normalno.

Želio bih još jednom poručiti učenici-ma i njihovim roditeljima da bez obzira na to što je rok za prijave 31. siječnja ni roditelji ni učenici ne bi trebali biti zabrinuti ako se neki učenik iz bilo kojeg opravdanog razloga ne bude mogao prijaviti do 31. siječnja - da je primjerice završio u bolnici ili da je s roditeljima morao otputovati na neki neodgodiv put, itd. - da to ne znači da ove godine dotični učenik neće moći pristupiti ispitima državne mature. Ako, naime, postoje opravdani razlozi kašnje-nja, kako su opisani u Pravilniku o državnoj maturi, učenik se može naknad-

Državna matura sastoji se od dvaju dije-lova - obveznoga i izbornoga.

U sklopu obveznoga dijela državne mature polažu se ispiti iz triju predmeta - hrvatskoga jezika, matematike i stranoga jezika, osim za učenike klasičnih gimnazija i učenike koji se obrazuju na jezicima na-cionalnih manjina.

Učenici klasičnih gimnazija mogu, pre-ma osobnome izboru, u obveznome dijelu državne mature umjesto ispita iz stranoga jezika, polagati ispit iz latinskoga ili grčko-ga jezika.

Učenici koji se obrazuju na jeziku i pi-smu nacionalnih manjina u sklopu obve-znoga dijela državne mature uz ispit iz hrvatskoga jezika obvezno polažu i ispit iz materinskoga jezika nacionalne manjine na kojemu se školuju, a kao treći ispit u sklopu obveznoga dijela državne mature biraju ispit iz matematike ili iz stranoga jezika. Iznimno, učenici koji se školuju na jeziku i pismu češke nacionalne manjine, mogu odabrati žele li ispite državne ma-ture polagati kao pripadnici nacionalnih manjina ili kao ostali učenici.

Ispiti državne mature u obveznome

dijelu mogu se polagati na dvjema razi-nama - na višoj razini (A) i na osnovnoj razini (B). Uvidom u zahtjeve studijskih programa učenik će se sam opredijeliti za razinu koju će polagati na ispitu dr-žavne mature.

Izborni se dio državne mature sastoji od polaganja onih nastavnih predmeta koje učenik sam odabere. Broj izbornih predmeta nije ograničen. Ta je moguć-nost otvorena ponajprije zbog toga kako bi učenici mogli zadovoljiti upisne zahtje-ve i kriterije koje postavljaju visoka uči-lišta.

Ispiti iz stranih jezika u izbornome dijelu državne mature polažu se na višoj razini. Ispiti iz grčkoga i latinskoga jezika te svih ostalih predmeta u izbornome dijelu dr-žavne mature nemaju razina. Kod izrade rang-lista za upis na visoka učilišta svi se ispiti izbornoga dijela državne mature rav-nopravno boduju.

Sadržaji ispita prema razinama propisu-ju se ispitnim katalozima koji se mogu pro-naći na internetskoj stranici www.ncvvo.hr Nacionalnoga centra za vanjsko vred-novanje obrazovanja.

Gdje potražiti pomoć?Sve informacije koje će učeniku pomoći

pri donošenju odluke koje ispite državne mature ili koje studijske programe izabrati, mogu se pronaći na internetskim stranica-ma:

www.postani-student.hr, Nacionalni in-formacijski sustav prijava

na visoka učilišta (NISpVU),www.ncvvo.hr, Nacionalni centar

za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO),

www.studij.hr, Agencija za znanost i vi-soko obrazovanje (AZVO),

drzavnamatura.skole.hr, informacije o državnoj maturi,

www.skole.hr, Portal za škole,www.azvo.hr/preglednik, Preglednik

studijskih programa, Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO),

www.mzos.hr, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ).

Sve druge informacije učenici mogu naći i na internetskim stranicama visokih učilišta na kojima su objavljeni uvjeti za upis na prvu godinu studija, kao i opisi studijskih programa.

ŠTO ĆE sVE UČENIcI POLAGATI NA DRŽAVNOj MATURI?

Obvezni i izborni predmeti

Nastavak sa 13. stranice

Goran Sirovatka

“Dio visokih učilišta zadržao je pravo provjere nekih znanja, vještina i sposobnosti koje nisu sastavni dio ispita na državnoj maturi, a za koja su visoka učilišta utvrdila da su ključna za određeni studij, no vjerujem da će s vremenom, kad matura zaživi, mnoga visoka učilišta promijeniti mišljenje i da na većini visokih učilišta takvih dodatnih provjera znanja više neće biti

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. aktualno 15tema broja

no prijaviti i nakon 31. siječnja ako uz prijavu priloži i valjano obrazloženje kašnjenja. Nije nam, dakle, cilj isključiti bilo kojeg učenika iz pisanja ispita držav-ne mature, nego želimo to omogućiti svakom učeniku te stoga apeliramo na sve da ne čekaju zadnji dan nego da se na vrijeme prijave.

Visoka učilišta (ne) priznaju državnu maturu Neka su visoka učilišta i dalje zadr-žala pravo da provedu dodatne pro-vjere znanja, sposobnosti i vještina. Jeste li imali kakvih razgovora i pre-govora s visokim učilištima o tome da “popuste“ u nekim svojim stavo-vima?

Visoka učilišta imaju autonomno pravo odlučivati o tome kako će provesti postupak upisa studenata. Nakon vrlo ozbiljnih i argumentiranih razgovora najveći dio visokih učilišta prihvatio je državnu maturu kao zamjenu za dosa-dašnje razredbene postupke, jer su shva-tili da državna matura predstavlja zaista objektivno vrjednovanje znanja, vještina i sposobnosti koje traže od svojih budu-ćih studenata i da im je korisnije i lakše prihvatiti rezultate državne mature, nego da i dalje sami organiziraju razredbene postupke. Bilo je i nekih otpora, ali kad smo im prikazali rezultate nacionalnih ispita i ispita probne državne mature i kad smo to usporedili s rezultatima koje su postizali kandidati na razredbenom ispitu na pojedinoj visokoškolskoj usta-novi zadnjih nekoliko godina, pokazalo

se da su ti rezultati gotovo identični, nakon čega su i fakultetska vijeća, i Senat, i Rektorski zbor prihvatili da državna matura bude jedan od elemena-ta upisa. Naravno, dio visokih učilišta zadržao je pravo provjere onih znanja, vještina i sposobnosti koje nisu sastavni dio ispita na državnoj maturi, a za koja su visoka učilišta utvrdila da su ključna za određeni studij i koja bi trebao imati svaki kandidat koji se kandidira za upis u određeni studijski program. Vjerujem da će s vremenom, kad matura zaživi, mnoga visoka učilišta promijeniti mišlje-nje i da na većini visokih učilišta takvih dodatnih provjera znanja više neće biti, osim kad je riječ o doista specifičnim znanjima, vještinama i sposobnostima, kakve se traže, primjerice, na umjetnič-kim akademijama.

strukovne škole - iskorak u kvalitetu Kad je riječ o strukovnim školama, odnosno mogućnosti da se učenici srednjih strukovnih škola koji to žele mogu prijaviti za polaganje ispi-ta državne mature, ima ih koji tvrde da su ti učenici time oštećeni i da se nalaze u neravnopravnom položaju s gimnazijalcima. Kakvo je vaše mišlje-nje?

Učenici strukovnih škola ne da su time oštećeni nego su zapravo konačno stavljeni u ravnopravan položaj s gimna-zijalcima. I do sada su učenici strukov-nih škola imali isti program kakav imaju i sada i isto su tako morali polagati ispite koji su bili potrebni za upis na određeni fakultet koji su željeli upisati. Na tim ispitima pitalo se upravo ovo gradivo koje se sada ispituje na ispitima državne mature, primjerice ako je to bio tehnički fakultet koji je zahtijevao više znanja iz matematike, nije se ispitivalo minimalno znanje matematika koje se uči u sred-

njoj strukovnoj školi, nego ono za koje postoji pretpostavka da će trebati budu-ćem studentu da uspješno završi studij. Dakle, nikakve razlike nema, nego je sada prvi put učenicima srednjih stru-kovnih škola jasno rečeno da ako žele upisati neki studij, a traženo gradivo nisu učili u školi, moraju to naučiti i svladati.

Ljudi su, međutim, skeptični i pitaju jesu li ove dodatne pripreme za ispi-te državne mature, koje se uglavnom organiziraju subotom, dovoljne da ti učenici savladaju gradivo koje do sada nisu učili, odnosno da dosegnu onu razinu znanja koju imaju gimna-zijalci iz predmeta koji se polažu na državnoj maturi.

Ti će učenici kroz dodatne pripreme svakako nešto naučiti. Učenik će naučiti onoliko koliko je u stanju i mogućnosti naučiti. Ipak, moramo reći da postoje i neke objektivne prepreke i da nisu svi učenici jednaki. Neki će na tim pripre-mama naučiti više, neki manje.

Nema zajamčenog uspjeha za sve

Oni koji budu naučili više bit će bolji i postići će bolji rezultat, oni koji budu naučili manje, bit će manje dobri. Nema zajamčenog uspjeha za sve. U ovom tre-nutku svima je, međutim, pružena jedna-ka šansa, a kakav će rezultat učenik postići ovisi o tome koliko je spreman raditi, odnosno učiti, kao što uostalom nitko ne jamči ni gimnazijalcima da će svaki od njih imati bolju ocjenu na državnoj maturi nego što će ih imati uče-nici iz srednjih strukovnih škola. Čak se na temelju dosadašnjih probnih ispita koje smo provodili zadnjih nekoliko godina, otkako su počele teći pripreme za uvođenje državne mature, pokazalo da ima srednjih strukovnih škola, pose-bice tehničkih, čiji su učenici na ispitima iz matematike postizali bolje rezultate od velikog dijela gimnazijalaca.

Ivan Šutalo, ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje

Privilegirani učenici strukovnih škola S jedne strane stjecanje stru-kovne kvalifikacije te s druge strane stjecanje prava upisa na visoka učilišta privilegij je samo učenika polaznika četverogodišnjih strukovnih programa

Svi učenici strukovnih škola srednjoškolsko obrazovanje završavaju izradbom i obranom

završnoga rada u organizaciji i provedbi škole. U tome se vidi razlika u načinu završavanja srednjoškolskog obrazo-vanja učenika strukovnih škola u odno-su na učenike gimnazija koji srednjoškolsko obrazovanje završavaju polaganjem državne mature.

Iz toga proizlazi da učenici strukovnih škola, da bi završili srednjoškolsko obra-zovanje, ne moraju polagati državnu maturu niti ispite državne mature. Zašto se onda problematizira polaganje ispita državne mature za učenike strukovnih škola? Zašto ih onda strukovnjaci pola-

Ocjenjivački timovi U ovome trenutku raspisan je javni poziv za ocjenjivače. U stude-

nome je u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Nacio-nalnog centra održano nekoliko seminara za profesore hrvatskog jezika, engleskog jezika i matematike, na koje su bili pozvani svi profesore tih predmeta koji predaju u četvrtim razredima. Cilj je bio da dobiju upute o tome kako ocjenjivati testove, u slučaju da se jave za ocjenjivačke timove, te da svojim učenicima kojima predaju mogu reći o čemu trebaju voditi računa i na što posebice trebaju obratititi pozornost na maturi, pogotovo kad je riječ o pisanju eseja - objašnjava Sirovatka - jer je probna državna matura pokazala da su mnogi učenici na ispitu iz hrvatskog jezika postigli slabiji rezultat upravo stoga što nisu znali napisati esej, prema onim zahtjevima koji su postavljeni, za razliku od ispita iz engleskog jezika, gdje su učenici u velikom broju uspješno napisali esej upravo zbog toga što su se tijekom redovne nastave engleskog jezika s time up-oznali, pa stoga nisu imali problema ni na samom ispitu.

Nizozemska iskustva Nešto slično dogodilo se i u Nizozemskoj, u kojoj se državna

matura provodi već viπe od dvadeset godina. Tamošnji pravni fakultet na početku nije prihvaćao rezultate ispita državne mature nego je i dalje samostalno provodio razredbeni postupak pri up-isu, neovisno o rezultatima državne mature, ali kada su nakon tri, četiri godine proveli analizu razredbenih ispita i usporedili ih s re-zultatima koje su ti kandidati postizali na ispitima državne mature, pogotovo kad je riječ o provjeri jezične pismenosti i sposobnosti logičkog zaključivanja, ustanovili su da se gotovo potpuno podu-daraju, nakon čega je dotični fakultet počeo prihvaćati rezultate ispita državne mature i odustao od vlastitoga razredbenog postup-ka koji je do tada provodio.

Učenici izvan Republike Hrvatske

Ono što bi, prema Sirovatkinim riječima, moglo predstavl-jati određeni problem jesu pristupnici koji dolaze izvan školskog sustava Republike Hrvatske i prijavljivanjem za polaganje ispita državne mature zapravo polažu prijamne ispite za upis na neki od visokih učilišta u Hrvatskoj. Računa se da bi takvih kandidata moglo biti od 1000 do 1500. To su uglavnom učenici, hrvatski građani, koji imaju prebivalište u Bosni i Hercegovini. Njima treba

pridodati i pristupnike iz Hrvatske, njih oko 2500, koji su prošle godine završili srednju školu, a nisu se bili upisali na visoka učilišta ili su se pak upisali, ali bi sada sada željeli promijeniti fakultet, odnosno studij. Kad je riječ o tim pristupnicima, mogu se očekivati određene teškoće glede verifikacije njihovih prijava, što zahtijeva malo više vremena, no vjerujem da ćemo sve na vrijeme uspjeti obaviti - naglašava Sirovatka.

Ti kandidati inače ne polažu cijelu državnu maturu, nego samo pojedine ispite državne mature, ovisno o studijskim programima za koje su se opredijelili u svojim prijavama. Svaki ispit morat će platiti 100 kuna, a ispiti će biti organizirani na pojedinim visokim učilištima u Osijeku, Slavonskom Brodu, Zagrebu, Rijeci, Splitu i Opuzenu. U Zagrebu će to najvjerojatnije biti prostorije Katoličkoga sveučilišta na Črnomercu, koje još nije počelo s radom, ali je pot-puno dovršeno pa se tamo može smjestiti velik broj kandidata koji će polagati te ispite.

Sve obavijesti o tome kandidati mogu dobiti na mrežnoj stranici www.postani-student.hr, na kojoj će se i službeno prijaviti za pola-ganje ispita državne mature, s time da kompletnu dokumentaciju s ovjerenim preslicima svjedodžbi, domovnicom i drugim dokumen-tima koji se traže od kandidata moraju poslati u Središnji prijavni ured, na adresu Donje Svetice 38, 10000 Zagreb.

Nastavak na 16. stranici

“Učenici strukovnih škola ne da su ošte-ćeni uvođenjem državne mature, nego su zapravo konačno stavljeni u ravnopravan položaj s gimnazijalcima“

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.aktualno16 tema broja

žu i čemu im služe? Zašto je Pravilnik o polaganju državne mature propisao sadržaj ispita državne mature i za učeni-ke strukovnih škola koji su završili obrazovni program u najmanje četvero-godišnjem trajanju, ako je osnovni cilj koji se želi postići provedbom ispita državne mature podići kvalitetu sred-njoškolskog odgojno-obrazovnog susta-va?

Učenici polaznici četverogodišnjih strukovnih programa svršetkom sred-njoškolskog obrazovanja stječu stru-kovnu kvalifikaciju koja im daje moguć-nost uključivanja na tržište rada te time zadovoljavanja svih svojih profesional-nih i osobnih potreba. Ti isti učenici, međutim, poslije svršetka srednjoškol-skog obrazovanja imaju mogućnost odlučiti se i za drukčiji put svoga profe-sionalnog razvoja. To je put koji ih vodi na visoka učilišta. Da bi izašli na taj put, učenici strukovnjaci moraju položiti ispite obveznog dijela državne mature te izborne ispite koje traže visoka učili-šta na koje se želi upisati. Znači, rezulta-ti ispita državne mature učenike stru-kovnih škola vode na visoka učilišta. Ti ispiti sada njima zamjenjuju ranije prija-mne ispite. Ispite državne mature učeni-ci polažu u svojim školama, u svojim učionicama, u društvu svojih kolega i prijatelja, u potpuno poznatoj sredini, odnosno u sredini u kojoj se vrlo dobro osjećaju.

Kako bi što kvalitetnije pripremile učenika za polaganje ispita državne mature, školama je omogućeno da kroz određene oblike dodatne nastave stvore uvjete da njihovi učenici, pot-puno besplatno, steknu sva ona znanja koja nisu mogli steći pohađanjem svog upisanog nastavnog programa, uglav-nom zbog manjeg broja nastavnih sati. Zbog toga učenici ne moraju pripreme za polaganje ispita državne mature provoditi izvan svoje škole te ne mora-ju ići polagati prijamne ispite, obično u veći grad, na fakultet zvučnog imena, u njegovu veliku dvoranu i u društvo potpuno nepoznatih ljudi. Znači, ne moraju ići u potpuno nepoznatu sredi-nu u kojoj se, s obzirom na to da im je to prvo takvo iskustvo, obično ne osjećaju najbolje. Sve to skupa, uklju-čivo i on-line sustav istodobnih prija-va na 10 studijskih programa i on-line upise na željene studijske programe, a što je sve moguće činiti i iz spavaćih soba i iz internet-caffea, jesu veliki razlozi svakom učeniku strukovnih škola za golemo zadovoljstvo s ova-kvim načinom svršetka srednjoškol-skog obrazovanja, i time stjecanja strukovne kvalifikacije te prava upisa na visoko učilište polaganjem ispita državne mature.

S jedne strane stjecanje strukovne kvalifikacije te s druge strane stjecanje prava upisa na visoka učilišta privilegij je samo učenika polaznika četverogo-dišnjih strukovnih programa.

Prof. dr. Vedran Mornar, predsjednik Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje

Nije problem u državnoj maturi, nego u nama Razgovarao Marijan Šimeg

Dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva prof. dr. Vedran Mornar predsjednik je

Nacionalnog vijeća za visoko obrazo-vanje i član povjerenstva za provedbu državne mature, pa tako i jedan od stručnjaka koji kompetentno može gov-oriti i državnoj maturi sa stajališta visokog obrazovanja, ali i o brojnim dvojbama i problemima vezanima za ovaj projekt Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa koji je pred vrati-ma.

- Mislim da je to jako dobar projekt s kojim je već odavno trebalo krenuti i ne dijelim mišljenje onih koji tvrde da smo s njime uranili, nego zapravo jako kasni-mo - istaknuo je odmah na početku razgovora prof. Mornar. - Naime, argu-mentirati onu prvu tvrdnju - kako držav-nu maturu treba odgoditi - činjenicom da učenici jako malo znaju, nije dobro. Nije državna matura kriva za to, razlozi su puno dublji. Jednostavno, kasnimo s maturom i učenici bi više znali da držav-nu maturu provodimo već godinama, a ne da ju godinama odgađamo. Recimo, Slovenci su uveli državnu maturu čim su se domogli samostalnosti i sumnjam da su se pokajali zbog toga. Uostalom, nije problem u državnoj maturi, nego u nama nakon što smo spoznali istinu koja je dosta bolna. Je li pametno igrati se noja, zabiti glavu u pijesak i skrivati se pred takvom istinom? Kad bismo odgodili državnu maturu zato što učeni-ci ne znaju dovoljno, da im se ostavi dovoljno vremena da se bolje pripreme, to bi bio dobar razlog da se državna matura nikada ne uvede, jer učenici nikad ne bi bili spremni. Jedino bismo mogli dobiti suprotan efekt, a to je da učenici počnu još manje učiti samo zato da nikad ne bi bili suočeni s državnom maturom.

Brojne prednosti državne mature Što za visoko školstvo znači držav-na matura?

Nema dvojbe oko toga da je državna matura završetak srednjeg obrazova-nja. S druge strane, prijamni ispiti i razredbeni postupci koje visoka učili-šta provode zapravo su neka vrsta provjere znanja. Nema razloga i nije mi logično da učenike još jednom na fakultetu provjeravamo, u slučaju FER-a iz matematike i fizike, kad smo ih nekoliko dana ili tjedana prije to isto provjeravali na državnoj maturi. Drugim riječima, zašto ne bismo rezul-tate državne mature iskoristili za ran-giranje učenika. Brojne su prednosti takvog sustava. Iako mnogi prigovara-ju da se sad sve pretvara u centralizi-rani razredbeni ispit, mislim da to nije

loše, jer nema ponovnog ispitivanja istog znanja, nema troškova za učeni-ke koji više ne moraju putovati u nekoliko gradova, jer im državna matura daje mogućnost prijave na više visokih učilišta. Novi je sustav puno jednostavniji i omogućava da se netko istodobno prijavi na puno više studija, pa ako ne uspije upisati primjerice elektrotehniku u Zagrebu ostaje mu mogućnost u Osijeku, Rijeci ili Splitu i sve će se riješiti iz jednoga centra. Prije je to bilo nemoguće, jer su u nekim slučajevima prijamni ispiti na fakultetima bili u isto vrijeme pa je učeniku bilo fizički nemoguće pristu-piti prijamnom ispitu na više mjesta. To je Medicinski fakultet već odavno prepoznao i napravili su jedinstveni centralizirani razredbeni ispit za sve medicinske fakultete u državi. Novom sustavu koji donosi državna matura ne nalazim zapravo niti jednu manu, ali vidim mnoge prednosti.

Što je s nekim nejasnim odred-bama iz pravilnika o državnoj maturi o tome kad učenik zbog izvanrednih okolnosti ne može pristupiti ispitima? Može li mu se računati prosjek ocjena iz svjedodžbe ili ipak mora izaći na ispite?

To je pitanje posve jasno i neće biti nikakvih mogućnosti za manipulaciju. Odredba pravilnika o kojoj govorite izaz-vala je različita tumačenja i dosta bure. Stavljena je u najboljoj namjeri, ali prvo se uzbunila javnost, kao i učenici koji su shvatili da bi mogli pošteno ići na državnu maturu i ne postići najbolji uspjeh, a da istodobno netko tko ima maksimalne ocjene može lažirati liječničku dokumen-taciju, ne polagati ispite i na temelju toga dobiti i maksimalni broj bodova na ma-turi te tako lakše upisati neki fakultet. U uvjetima kad ocjene koje učenici donose iz prethodne razine obrazovanja nisu uvi-jek pravo mjerilo znanja, to bi moglo biti

opasno. Stoga mislim da je Nacionalni centar za vanjsko vrjednovanje obrazo-vanja donio ispravnu odluku da ove godine neće priznavati takve iznimke i iskazivati uspjeh na maturi na temelju prosjeka ocjena. Po svemu sudeći, ta će odluka vrijediti i sljedećih nekoliko godina.

Visoka učilišta to su podržala, jer ne žele nikakvu manipulaciju ocjenama iz srednje škole. Primjerice, na FER su se lani pokušali upisati mnogi kandidati s maksimalnim bodovima ostvarenim na temelju odličnih ocjena, ali čak 40 njih na prijamnom ispitu nije uspjelo prijeći bodovni prag potreban za upis na fakultet. Dakle, iza njihovih ocjena nije stajalo nikakvo znanje. Prema tome, svi koji ne pristupe državnoj maturi u prvom, ići će polagati u jesenskom roku. Osobno smatram da se takvim učenicima kojih će biti jako malo treba izaći u susret. Naime, imali su peh da se u vrijeme mature raz-

bole ili da im se dogodi nešto strašno u životu i bilo bi šteta da zbog toga izgube godinu, odnosno da ne upišu studij. Ja sam protiv toga, mislim da zaslužuju dru-gu priliku, ali moramo spriječiti zloupora-be pa bi možda bilo dobro da se oforme posebne višečlane liječničke komisije koje bi, po mogućnosti u osobnom kon-taktu, verificirale svaki pojedini slučaj. Takvim bi kandidatima visoka učilišta trebala otvoriti mogućnost da se upišu, da polažu ispite državne mature s kat-egorijom učenika koji dolaze iz inozem-stva pa to moraju odraditi u jesenskom roku. Ako postignu barem onoliko bodo-va koliko i posljednji upisani s rang liste u ljetnom roku, trebalo bi i jedne i druge upisati. U doista opravdanim slučajevima treba omogućiti učeniku da se, iako je ispite mature pisao u jesen, kandidira za fakultet koji bi želio, a ne samo na onaj na kojemu je ostalo slobodnih mjesta. No, tu valja biti jako oprezan.

Što s učenikom koji ne može pristupiti državnoj maturi?

“Državnu je maturu već odavno trebalo uvesti i ne dijelim mišljenje onih koji tvrde da smo s njome uranili, nego zapra-vo jako kasnimo. Slovenci su uveli državnu maturu čim su se domogli samostalnosti i sumnjam da su se pokajali zbog toga. Kad bismo odgodili državnu maturu zato što učenici ne znaju dovoljno, pa bi im stoga trebalo ostaviti dovoljno vremena da se bolje pripreme, to bi bio dobar razlog da se državna matura nikada ne uvede - jer učenici nikad ne bi bili spremni...“

Nastavak sa 15. stranice

Ivan Šutalo

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. aktualno 17tema broja

strah od nepoznatog Fakulteti su odlučili priznati rezul-tate s državne mature umjesto vla-stitih razredbenih ispita. Neki pored toga traže i provjeru specifičnih znanja i vještina, što je logično, ali neki možda i nepotrebno inzistiraju na nekim posebnim uvjetima.

Normalno je da neke fakultete pored uspjeha na državnoj maturi zanimaju posebne vještine i sposobnosti budućih studenata pa ih zato žele posebno pro-vjeriti, kao što je stomatologija, umjet-ničke akademije i neki drugi. Kod nekih je to nesporno i nužno, a neki to rade zbog određenog straha od nepoznatoga. Ljudi ne vole promjene, želi imati veću sigurnost u postupku odabira. No, moram reći, ako jedan fakultet treba provoditi test inteligencije, onda bi ga vjerojatno trebali provoditi i svi ostali fakulteti, a ni do sada nisu. Većina je prepoznala da inteligenciju možemo izmjeriti i na postojećim ispitnim zada-cima iz pojedinih predmeta. Mislim da se to može provesti baš na svakom ispi-tu, počevši već s materinskim jezikom, ako se više pozornosti posveti razumije-vanju i pismenosti, a manje činjenicama iz pročitane lektire. Tu je velika odgo-vornost na Nacionalnom centru za vanj-sko vrjednovanje obrazovanja. Ponavljam, s dobro osmišljenim ispiti-ma može se kvalitetno provjeriti sve aspekte inteligencije. To prvenstveno zahtijeva veći broj problemskih zadata-ka, a oni su učenicima, nažalost, uglav-nom najteži.

Jesu li učenici strukovnih škola zakinuti u odnosu na gimnazijalce i je li dovoljno nadoknaditi im rupe u znanju kratkim besplatnim instruk-cijama u srednjim školama?

Mislim da im te instrukcije neće popu-niti baš sve rupe, ali treba znati da je osnovna razina državne mature takva

da je svatko može položiti i to su znanja koja bi svaki budući akademski građa-nin trebao imati, bez obzira na to kojim se područjem u životu bavio. Kao što inženjer elektrotehnike mora poznavati povisilicu i snizilicu, tako bi i umjetnik morao prepoznati i nacrtati funkciju y=2x te izračunati postotak. Govorimo o ljudima koji će imati visoko obrazova-nje i koji moraju imati određenu širinu u svemu. Ako su takve stvari nekome teške, onda on ne zaslužuje biti aka-demski građanin, u kojoj god struci bio.

Učenici neinformirani Kad su strukovnjaci dolazili na prija-

mni ispit prijašnjih godina nitko ih nije pitao kakva je njihova razina znanja i koliko su godina slušali koji predmet nego su morali polagati jedinstveni pri-jemni ispit. Uvijek su svi kandidati rje-šavali isti test. I sad će na državnoj maturi svi imati isti test, a na fakulteti-ma je da imaju mudrosti i pameti napra-viti takve kriterije koji će uzeti u obzir i spomenute specifičnosti. Na FER-u oni koji ne uspijevaju položiti matematiku na višoj razini nisu kandidati za upis studija, jer ne mogu pratiti studij. I prije državne mature nitko učenike nije pitao jesu li imali matematiku dvije ili četiri godine ili u koju su srednju školu išli. Važno je bilo pristupiti prijamnom ispi-tu i položiti ga, prema kriterijima koja postavljaju visoka učilišta. Mi na FER-u uzimamo u obzir rezultate iz matemati-ke na višoj razini, jer je to preduvjet za uspješno svladavanje studijskog pro-grama. Drugima će biti dovoljna i osnov-na razina.

Kao član povjerenstva za državnu maturu, u prilici ste kontaktirati i s budućim maturantima. Što ih najče-šće zanima, koje su njihove nedou-mice vezane za državnu maturu?

Iz kontakata s učenicima mogu zaključiti jedino da su mnogi dosta površni, da ne čitaju brošure u kojima im sve jasno piše niti razumiju to što su površno pročitali. Nije im, recimo, jasna razlika između osnovne i više razine niti kako se množenjem s 1,6 preračunava viša na osnovnu razinu. Standardna su i pitanja kandidata koji su izvan sustava, odnosno onih koji se lani nisu uspjeli upisati na željeni stu-dijski program. Mnogi polaganje ovih

ispita doživljavaju kao poništavanje njihove mature. Pravila su jasna i oni, kao i dosad, moraju položiti neku vrstu prijamnog ispita koji im omogućava da uđu u konkurenciju za upis. Puno nam u ovakvoj komunikaciji pomažu ispitni koordinatori, koji se jako trude i s njima zajedno rješavamo mnoge pro-bleme.

Državna matura i upisi na visoka učilišta u EU

U većini zemalja državna matura glavni uvjet upisa

U Austriji se nakon završenog školovanja pristupa polaganju ispita zrelosti koji odgovara

polaganju mature. Učenici koji završe višu općeobrazovnu školu (viši stu-panj) ili višu školu usmjerenog obra-zovanja izlaze na ispit zrelosti (ovi potonji i na diplomski ispit), nakon čega im se otvara mogućnost upisa studija. Uvjet za upis na sveučilišne studije je položena odgovarajuća vrsta mature (ispit zrelosti, stručni ispit ili diplomski ispit). Za upis u visoke stručne škole, akademije, koledže i visoke pedagoške škole potrebna je položena matura te nekad i dodatne provjere znanja, ovisno o ciljevima programa.

U Engleskoj na kraju obaveznog dijela školovanja učenici s navršenih 16 godina polažu standardizirani ispit na državnoj razini pod nazivom General Certificate of Secondary Education (GCSE), dok nakon sred-nje škole (s navršenih 18 godina) polažu tri ispita: GCE ‘A’ Levels, GCE Advanced Subsidiary qualifications i GCE ‘A’ Levels in Applied Subjects - uspjeh na njima potreban za upis na fakultete. Postoji i nacionalna baza podataka koja daje uvid u napredak učenika, a tijekom upisa na visoka učilišta bitni su rezultati s certificira-nja, dok su na nekim popularnim fakultetima organizirani i prijamni ispiti (uglavnom medicina i veteri-na).

U Francuskoj na kraju srednje škole gotovo svi učenici polažu i dobivaju bakaleurat (baccalauréat), koji nije potreban za završavanje srednjoškolskog obrazovanja, već je standardizirana kvalifikacija za viso-koškolsko obrazovanje ili profesio-nalni život. Za upis na sveučilišne studije potreban je bakaleurat. Uz njega, za neke fakultete natječe se putem prijamnog ispita. Za upis na stručne studije potreban je bakaleu-rat s postignutih minimalno 10 bodo-va; uz to za većinu kratkotrajnih stru-kovnih programa potrebno je nado-dati portfolio učenika ili polagati pri-jamni ispit.

U Irskoj na kraju juniorskoga kruga (otprilike naša osnovna škola) organizirano je polaganje standardizi-ranog ispita na državnoj razini, nakon čega se dobiva certifikat Junior Certificate. Na kraju seniorskoga kruga (otprilike naša srednja škola) također je organizirano polaganje standardiziranog ispita na državnoj razini, nakon čega se dobiva jedan od tri certifikata o uspješnom polaganju, ovisno o tome koji je program učenik pohađao. Tako postoje tri certifikata Leaving Certificate, Leaving

Certificate Vocational Programme i Leaving Certificate Applied. Također, učenici trebaju imati Leaving Certificate kako bi se mogli upisati na fakultet, a neki od studija traže i točno određene izborne predmete.

U Italiji također postoji državna matura. Državni ispit polaže se na kraju više srednje škole i preduvjet je za upis na fakultet. Inženjerski i medi-cinski fakulteti povremeno nastoje ograničiti broj studenata putem prija-mnih ispita iz glavnih predmeta prve godine studija. Ti testovi služe isklju-čivo za to da učenicima daju informa-cije o tome jesu li im određeni fakul-teti prikladni, no neće ih odbiti ukoli-ko ih učenici ne prođu.

I u Mađarskoj učenici nakon zavr-šetka srednje škole polažu ispit zrelo-sti (érettségi) na nacionalnoj razini, koji nije nije obavezan, ali je nužan za upis na fakultete. Postoje dvije razine mature: osnovna i napredna. Na osnovnoj razini polažu se pismeni i usmeni ispiti. Ti se ispiti ocjenjuju unutar škole, tj. ocjenjuju ih školski nastavnici, no naputci za ocjenjivanje propisani su na državnoj razini. Napredna razina mature vrjednuje se vanjski, centralizirano. Da bi se upi-sali na visoka učilišta učenici moraju položiti naprednu razinu ispita zrelo-sti. Od uvođenja dvije razine ispita zrelosti, ukinuti su prijamni ispiti za fakultete.

U Njemačkoj samo neke savezne pokrajine, poput Bavarske, Baden-Württenberga, sjeverne Rajne Vestfalije i Donje Saske imaju jedin-stvenu maturu na razini države, koja se polaže na kraju višega srednjoškol-skog obrazovanja i koja omogućuje upis na fakultet. Uspješno položena matura omogućuje izravan upis na fakultet, s time da neka njemačka sveučilišta dopuštaju upis samo onim učenicima koji su postigli određene ocjene na maturi.

Naši susjedi Slovenci imaju dvije vrste državne mature: splošnu (opću maturu namijenjenu gimnazijama) i poklicnu (maturu namijenjenu stru-kovnim školama). U Sloveniji postoji sustav za prijavu putem kojeg učenici odabiru studijski program i način stu-dija te postoji mogućnost da odmah dobiju traženu ustanovu. Slovenski učenici donedavno su slali prijave na najviše tri fakulteta, dok sada šalju samo jednu prijavu visokoškolskoj prijavnoj službi.

U Švedskoj se na kraju obave-znog dijela školovanja, koje traje od sedme do 16. godine života, organi-zira polaganje državne mature nakon koje se dobiva certifikat o uspješnom polaganju (grundskola-betyg), no učenici koji nisu u moguć-nosti doći ne moraju pristupiti nje-zinu polaganju. U tom slučaju neće dobiti certifikat o završenom obave-znom školovanju i neće se moći upisati u višu srednju školu. Švedski fakulteti ne priznaju rezultate ostva-rene na državnoj maturi, jer se matura polaže na kraju obaveznog školovanja, a to je nakon završetka osnovne škole i niže razine srednje škole. Za upise na tamošnje fakulte-te potreban je IB (internacionalni bakaleurat) ili EB (europski bakale-urat), odnosno dvogodišnji program koji se provodi u nekim srednjim školama i čija je svrha osposoblja-vanje i priprema za studij.

Nastavak na 18. stranici

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.aktualno18

Tehnička škola Ruđera Boškovića u Zagrebu

Pripreme kroz fakultativnu nastavu Učenici nepravednim sma-traju što ih se izjednačava s gimazijalcima i govore da je trebalo pronaći zlatnu sre-dinu, ali su uvjereni u svoju uspješnost, jer im je Ruđer odličan temelj za nastavak školovanja

Koliki interes za državnu maturu vlada na tehničkoj školi Ruđera Boškovića u Zagrebu dovoljno

govori podatak da od 231 maturanta samo jedan neće pristupiti tom završnom nacionalnom testiranju. Profesorica geografije Dubravka Bilušić voditeljica je priprema za projekt državne mature na Ruđeru:

- Kao koordinatorica smatram da su strukovne škole u neku ruku u predno-sti pred gimnazijalcima, jer nama držav-na matura nije obvezna. A što se samog programa tiče, organizirali smo pripre-me kroz fakultativnu nastavu, ove godi-ne iz hrvatskog jezika, engleskog, mate-matike, pa čak i fizike, zbog velikog interesa naših maturanata za tehničke

fakultete - Fakultet elektronike i raču-narstva, Fakultet strojarstva i brodo-gradnje, Tehničko veleučilište u Velikoj Gorici... Kompletni razredi izabrali su fakultativnu nastavu iz fizike.

Učenicima matura lakša od prijamnih ispita

S temeljitim pripremama krenuli smo od početka školske godine, a i nastavni-ci i učenici tome su pristupili ažurno,

savjesno, odgovorno. Lani tome nije bio slučaj, moram priznati, jer su učenici valjda neozbiljno shvatili taj projekt, budući da je bila riječ o pokusnoj matu-ri. No, zato sam primijetila da su ove godine državnu maturu itekako ozbiljno shvatili!

Bilušić nam govori da ovaj oblik vanj-skog vrjednovanja definitivno uklanja, ili barem minimalizira, mogućnost nele-galnosti, odnosno upisivanja na fakulte-te preko veze. Svi u Hrvatskoj pišu iste

testove, pa ne postoji mogućnost da profesori poklanjaju ocjene zbog većeg projeka ili prodaje prijamnih ispita, što se događalo ranije. Zaključuje da je ovaj projekt objektivna i pravedna stvar!

Zvonimir Baljak učenik je 4.b razreda i kao izborne predmete izabrao je fiziku i matematiku. Smatra da će zbog držav-ne mature mnogo lakše upasti na želje-ne fakultete - FER, Strojarstvo, PMF, možda Stomatologiju - nego bi to bio slučaj s prijamnim ispitima. Ovaj vid testiranja za fakultete smatra izravnijim i jednostavnijim. Zvonimir Plišić iz 4.e također školovanje logično namjerava nastaviti na tehničkim fakultetima. Pripreme na školi je izabrao, jer su kva-litetna, nakon dobrih iskustava s proš-logodišnje pokusne državne mature. Nada se da će državna matura u velikoj mjeri dokinuti čestu praksu upisa na fakultete preko veze. Tin Novak učenik je 4.c i smatra da mu ovaj način pripre-me za fakultet oduzima puno manje vremena nego što bi sate i sate proveo kod kuće, grijavši stolac za tradicional-ne prijamne ispite.

Velika pomoć profesora Fakultativna nastava odvija se u sklo-

pu nastave, a smatra da projekt državne mature u neku ruku baš u strukovnim školama olakšava završetak školovanja. Njegov kolega iz razreda Darko Marinković lani je također sudjelovao na pokusnoj državnoj maturi, ali prizna-je da projekt nije potpuno ispunio nje-gova očekivanja. Govori nam da učeni-cima još nisu potpuno objašnjeni svi elementi testiranja, organizacijskim propustom smatra izjednačavanje gimnazijalaca i učenika strukovnih škola. Trebalo je pronaći zlatnu sredinu da, primjerice, i frizerske škole mogu sudjelovati i upisati fakultet koji žele. Marin Ivanjko iz 4.b također smatra da su učenici strukovnih škola ponegdje zakinuti, međutim, ne i na Ruđeru Boškoviću, gdje, prema njegovim riječi-ma, rade odlični profesori. Putem fakul-tativne nastave i stalne interakcije pro-fesora s učenicima puno se bolje svla-dava gradivo i primjeri zadataka kakvi će biti na maturi. Izabrao je tehničke fakultete, za koje zna da su teški, s puno učenja, ali nam objašnjava da je Ruđer najbolji temelj za nastavak školovanja.

Branko Nađ

tema broja

Nastavak sa 17. stranice

Listajući najnoviju brošuru Nacionalnoga centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja, u kojoj se nalaze i odluke visokih uči-lišta o korištenju rezultata ispita državne mature pri upisu na studijske programe, odnosno odluke o provođenju dodatnih provjera znanja, vještina i sposobnosti na nekim visokim učilišti-ma, nekima od njih uputili smo dopis sa zamolbom da za čitate-lje Školskih novina objasne razloge tih dodatnih provjera. Jasno nam je, primjerice, da će likovne akademije dodatno provjerava-ti vještine crtanja svojih kandidata ili da će glazbene akademije provjeravati znaju li njihovi kanditati pjevati i svirati određene instrumente, ali kako razumjeti, primjerice, visoko učilište koje za upis u studijski program glazbene pedagogije traži dodatnu provjeru pismenosti (pisanje sastavka na zadanu temu) ili da jedan od najvećih društveno-humanističkih fakulteta u Hrvatskoj traži dodatnu provjeru intelektualnih sposobnosti, i to za učeni-ke koje su - nota bene! - kroz srednju školu obrazovali profesori koji se većinom školuju na tom istom fakultetu!? Od svih viso-koškolskih ustanova od kojih smo tražili ta dodatna objašnjenja,

a to su Filozofski fakultet u Zagrebu, Sveučilište Janka Dobrile u Puli, Hrvatski studiji iz Zagreba, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, dobili smo odgo-vore samo iz dvije potonje visokoškolske ustanove.

“Za upis na studijski program Psihologije na Filozofskom fakul-tetu Sveučilišta u Rijeci predviđena je dodatna provjera posebnih znanja, vještina i sposobnosti koja donosi 40 posto bodova. Ona se odnosi na provjeru kognitivnih sposobnosti pristupnika koje nisu pokrivene državnom maturom. Naime, bodovi koje pristupni-ci mogu dobiti državnom maturom odnose se isključivo na njiho-va znanja stečena srednjoškolskim obrazovanjem. Za uspjeh na studiju, kao i kasniji stručni rad psihologa u praksi, osim znanja potreban je i određeni stupanj sposobnosti verbalnog i neverbal-nog mišljenja te je stoga razrađen potpuno anonimni sustav pro-vjere tih sposobnosti. Odsjek za psihologiju održat će i pripreme zainteresiranih za ovu provjeru desetak dana ranije u trajanju dva dana“ - piše nam dr. sc. Zoran Sušanj, izv. prof., predsjednik Po-vjerenstva za razredbeni ispit na Odsjeku za psihologiju, a isto takvo sažeto priopćenje dobili smo i s Pravnog fakulteta u Za-grebu:

“U pogledu vašeg upita o odnosu Pravnog fakulteta spram dr-žavne mature, napominjemo da Pravni fakultet u cijelosti prihvaća državnu maturu kao nadasve relevantan kriterij pri upisu na Pravni fakultet. Uz državnu maturu, sukladno mogućnostima predviđenim propisima o dotičnoj materiji, Pravni fakultet provjerava posebne sposobnosti u obliku razumijevanja teksta i logičkog zaključivanja kao posebno važne za pravni studij. Navedene provjere posebnih sposobnosti pri upisu predviđene su na nizu fakulteta Sveučilista u Zagrebu. Za navedenu provjeru pri upisu na Pravni fakultet nije potrebna posebna priprema. Stoga navedena provjera ni u ko-jem slučaju neće predstavljati dodatno opterećenje za maturante“ - stoji u priopćenju koje je potpisao dodekan Pravnog fakulteta prof. dr. sc. Marko Petrak.

PITAMO VIsOKA UČILIŠTA

Zašto dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti?

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. aktualno 19savjetnici

Uz pretpostavku pravilne i pravodobne identifikaci-je darovitih učenika, unutar školskog sustava moguće je i uključivanje učenika u različite oblike razvoja spe-cifičnih oblika darovitosti u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. U kraćem pregledu podsjetit ćemo na najznačajnije programe u koje se daroviti mogu uključivati.

Škola stvaralaštva Novigradsko proljeće nastala je u svrhu poticanja darovitih učenika u jezično-umjet-ničkom području. Kroz rad u radionicama učenici ima-ju priliku razvoja izražavanja riječju, gestom, slikom, zvukom i pokretom. Učeničko stvaralaštvo glazbeno, ali i likovno i literarno promiče se i u organizaciji Hr-vatskoga dječjeg festivala Zagreb. Na međunarodnoj razini u okviru unaprjeđivanja odgoja djece i mladeži i razvijanja svih umjetničkih oblika dječje kreativno-sti daroviti učenici okupljaju se na Međunarodnom

dječjem festivalu u Ši-beniku.

Specifična je godiš-nja manifestacija Mala glagoljska akademija Juri Žakan, Roč, koja se organizira za uče-nike šestih razreda osnovnih škola. Ova se manifestacija or-ganizira za one koji se u izvannastavnim aktivnostima bave gla-goljicom. Okuplja uz učenike i učitelje hrvat-skog jezika, povijesti, likovne kulture, glaz-bene kulture i razredne nastave.

Poseban oblik do-datnog rada s daro-vitima organizira se u govorničkoj školi, koja se održava dva puta godišnje, a nami-jenjena je učenicima

srednjih škola. Govornička škola je oblik dodatnog rada s darovitima s ciljem ubrzanog razvoja njihovih sposobnosti koje će moći koristiti u svim oblicima ljudskih djelatnosti.

U organiziranim ljetnim školama u Hrvatskoj se okupljaju daroviti biolozi, fizičari, informatičari. Za učenike srednjih škola u Višnjanu se organizira ljetna škola znanosti. Kroz različite oblike sudjelovanja na natjecanjima daroviti učenici stječu pravo i na sudje-lovanjima na različitim međunarodnim natjecanjima kao što su matematičke, informatička, kemijska, fi-zička ili astronomska olimpijada.

Lokalne i različite stručne zajednice, primjerice Hrvatska zajednica tehničke kulture, ali i nevladine udruge prepoznaju potrebu, pa organiziraju i provo-de programe za darovite učenike kroz različite centre izvrsnosti ili gradske centre za darovite. Uz osigu-ravanje stručnoga kadra, nužno je i osiguravanje i opremanje prostora, u čemu veliku ulogu ima prepo-znavanje potrebe i senzibilizacija zajednice za razvoj darovitih učenika.

Nastavni plan i program omogućava organizaciju izborne i dodatne nastave u okvirima tjedne satnice za provođenje programa koji mogu djelomično zado-voljiti potrebe darovitih učenika. Ovakav kratak pre-gled pokazuje najčešće programe koji se provode uz potporu i suglasnost Ministarstva znanosti, obra-zovanja i športa Republike Hrvatske izvan redovite nastave, ali i mogućnosti sudjelovanja lokalne zajed-nice u brizi za darovite učenike. Školske ustanove kao temeljna mjesta obrazovanja, ali i identifikacije darovitih, trebaju poznavati mogućnosti te razvijati i poticati uključivanje učenika u programe za darovi-te.

suradnja u provođenju programa za darovite učenike 3. dio)

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

U posljednjem su desetljeću izrazito naglašeni zahtjevi da se suvremena nastava i nastavni proces utemelje na dobrom poznavanju zakonitosti razvoja djeteta i procesa dječjeg učenja. Sma-tra se da se uspješno poučavanje mora temeljiti na razumijevanju djetetova ra-zumijevanja koje se mijenja tijekom nastavnog procesa usvajanjem novih znanja.

Mijenja se i uloga učitelja u razredu. Oni više ne moraju biti ”sveznalice” koje su izvor svega što dijete treba znati i prihvatiti. Učitelji postaju voditelji u pro-cesu učenja, koji djeci organiziraju situ-acije u kojima će stjecati nova iskustva, znanja, uvježbavati određene vještine. Stvaraju situacije za učenje koje se te-melje na izravnom iskustvu, društvenom međudjelovanju i zapitkivanju, potiču dječja razmišljanja postavljajući im ot-vorena pitanja koja zahtijevaju opširne odgovore. Usvajanje vještina shvaćaju kao oruđa vezana za sadržaje, a ne kao ciljeve koji se moraju postići.

Neuroznanost pred-stavlja jedno od na-juzbudljivijih područja suvremene znanosti. Zahvaljujući brojnim tehnikama snimanja možemo pogledati u sam mozak i vidjeti kako funkcionira. Kako saznajemo više o mozgu i o tome kako uči, tako moramo

pronalaziti okruženja za učenje koja su prilagođena tim spoznajama. Učitelji ne moraju biti stručnjaci u znanosti o mozgu, ali je važno da shvate one njegove značajke i način funkcion-iranja koje su bitne za proces učenja. Nove spoznaje pokazuju da naslijeđe određuje tek broj moždanih stanica s kojim se djeca rađaju i njihov početni raspored. Tipično je za razvoj mozga stvaranje velikog broja veza među neuronima, jer se nakon rođenja sami neuroni više ne stvaraju, a mreža pov-ezanih neurona mijenja se kao rezultat iskustva i učenja. Broj veza između neu-rona u mozgu dojenčeta više je nego dvadeseterostruko veći od njegova bro-ja u mozgu odraslog čovjeka. Tijekom djetinjstva sinapse se umnožavaju u prekomjernom broju, ali isto tako i brišu velikom brzinom. Preživljavaju one koje se tijekom iskustva (učenja) upotrebljavaju, dok one koje se ne up-otrebljavaju nestaju.

Učenje započinje na mikroskopskoj staničnoj razini. Neuro-ni su žarište aktivnosti. Najbitnije i najbrojnije su GLIJA stanice, čija je funkcija hranjenje neurona. Što mozak koristi više neurona, to više glija stanica treba. Einsteinov je mozak bio prosječne veličine, ali je sadržavao mnogo više glija stanica od

prosječnog mozga. Učenje je upravo ono što mozak

najbolje radi i ono zapravo mijenja njegovu strukturu. Proces započinje podraživanjem mozga. Podražaji mogu biti unutrašnji (oluja ideja) ili mogu biti neko novo iskustvo kao rješavanje nekog problema. Informacije putuju kroz neurone u obliku električnih sig-nala koje primaju ulazni izdanci, den-driti, a dalje ih predaju izlazni izdanci, aksoni. Kemijske tvari, neurotransmi-teri, prenose električne impulse kroz sinaptički prostor do dendrita sljedećeg neurona. Što se češće stim-uliraju, neuroni razvijaju bogatiju mrežu dendrita, a time i jače sinapse pa tako postaju prijamljiviji za poruke. Potom se ti podražaji razvrstavaju i obrađuju u mozgu na nekoliko razina. Poticanje mozga na razvoj obično se zbiva kad činimo nešto novo, rješavamo novi problem, posjećujemo novo mjesto, gledamo novi film, upoznajemo novu osobu.

Jasno je da se stanično učenje i ponašanje pojedinca znatno razlikuju. Možemo iz knjiga naučiti kako omogućiti dobar proces učenja, a da pritom u učenika ne proizvedemo nikakve van-jske znakove prihvaćanja i promjene naučenog. Promjena ponašanja koja je rezultat učenja ovisi o mnogobrojnim činiteljima, od emocionalnih stanja, prijašnjih znanja, dnevnih oscilacija u kemizmu mozga, količini hormona-pepti-da, motivacije, obiteljskog okruženja…

Ugovor o radu prema novom ZOR-u sukladno članku 104. stavak 1. točka 3. prestaje kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža (što je usklađeno s uvjetima Zakona o mirovin-skom osiguranju) osim ako se posloda-vac i radnik drukčije ne dogovore. Prema starom ZOR-u uvjet za prestanak ugo-vora o radu bio je 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore.

Pri otkazivanju ugovora o radu - re-dovnom i izvanrednom - te otkaznim rokovima nema promjena, osim u slučaju produženja roka za otkazivanje ugovora o radu u slučaju kolektivnog otpuštanja viška radnika kao i promjene u članku 107. stavak 3. ZOR-a kojim je propisano da pri odlučivanju o poslovno i osobno uv-jetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Invalidnost je novi kriterij koji nije postojao u starom ZOR-u.

Sukladno članku 79. stavak 3. ZOR-a u slučaju otkaza ugovora o radu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, ako radničko vijeće uskrati suglasnost na ot-kaz, odnosno ako isto nije utemeljeno i ne postoji sindikalni povjerenik koji ima sva prava i obveze radničkog vijeća, suglasnost može nadomjestiti sudska ili arbitražna odluka. Ovime je izrijekom ov-last davanja prethodne suglasnosti, ako

kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, dana sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća. Sukladno članku 150. stavak 1. podstavak 4. ZOR-a za ot-kaz radniku starijem od 60 godina potreb-na je prethodna suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća. Prema starom ZOR-u, takva suglasnost prije otkaza bila je potrebna za žene starije od 55 godina i muškarce starije od 60 godina, a što je zbog ravnopravnosti spolova u novom ZOR-u promijenjeno. U ovom je slučaju ravnopravnost spolova rezultirala nepovoljnijoj situacijom za žene. Vraćanje radniku svih isprava te primjerka odjave s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja nakon prestanka radnog odnosa obv-ezuje poslodavca u roku 15 dana prema članku 124. stavak 2. ZOR-a. U starom ZOR-u taj je rok bio osam dana.

Novost je i članak 128. ZOR-a, koji propisuje da se na dostavu odluka iz radnog odnosa odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako postupak dostave nije uređen kolek-tivnim ugovorom, sporazumom radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa bez obveze prethodnog traženja zaštite prava od poslodavca šire i detaljnije je propisana člankom 129. ZOR-a. Zaštita dostojanstva radnika u novom ZOR-u šturo je propisana, jer je to područje

detaljno propisano Zakonom o suzbi-janju diskriminacije (NN br. 85/08.). Teret dokazivanja u radnim sporovima detaljnije je propisan člankom 131.

Europsko radničko vijeće, predstavnik radnika u organu europskog društva, sudjelovanje radnika u odlučivanju u eu-ropskoj zadruzi, sudjelovanje radnika u odlučivanju kod prekograničnog pripa-janja ili spajanja poslodavaca novosti su propisane člancima od 164. do 225., a primjenjivat će se u budućnosti. Radi se o opsežnom području i dosta je mišljenja da su ta područja trebala biti propisana posebnim zakonom. Kaznene odredbe propisane su člancima od 292. do 294., s određenim promjenama u skladu s izmjenama ZOR-a, a prijelazne i završne odredbe člancima od 297. do 301. Bitna je novost u članku 299. stavak 2., prema kojemu je poslodavac, najkasnije u roku tri mjeseca od dana pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji, radniku dužan vratiti radnu knjižicu. Pri izvršenju povrata radne knjižice ovlaštena osoba poslo-davca dužna je u radnoj knjižici radnika precrtati sve nepopunjene rubrike uz pot-pis i pečat te isto evidentirati u rubriku Bilješke.

Zadnji članak ZOR-a 301. propisuje da poglavlja 4., 5., 6. i 7. glave XII. kao i članak 293. stavak 1. podstavak 34.-48. stupaju na snagu danom pristupanja Re-publike Hrvatske Europskoj uniji.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

Promjene u shvaćanju učenja

PraVoPiπe Olivera Marinković, dipl. iur.Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Novi Zakon o radu (3)

Lokalne i različite stručne zajednice, ali i nevladine udruge pre-poznaju potrebu, pa organiziraju i provode pro-grame za daro-vite učenike kroz različite centre izvrsnosti ili gradske centre za darovite

Učenje je upravo ono što mozak najbolje radi i ono zapravo mijenja njegovu strukturu

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.20

Danas su osnovne pri-gradske škole dosta ujednačene po kvali-teti i dosezima, no

naša je škola uvijek nekako odskakala po ekološkim sadr-žajima i učenju djece kako sačuvati čist i zdrav okoliš, kazala nam je ravnateljica Marija Kostrevec, na samom početku našeg razgovora.

- Dugo smo godina nosili Zelenu zastavu, proglašeni smo jednom od međunarod-nih ekoškola, a ideja ekologije oduvijek stanuje na ovoj školi. Uvijek smo se s učenicima bavili idejom očuvanja okoli-ša, očuvanja Lonjskog polja, sudjelovali smo u projektu povratka dabrova u našu poznatu šumu Žuticu, itd.

Redovito se sastaje školska ekoloπka grupa, koja uz pomoć roditelja organizira i akciju skupljanja starog papira, 22. travnja na Dan planete Zemlje. Mudro su uspostavili natjeca-teljski karakter akcije, pa svake godine najvrjedniji razred biva nagrađen zanimlji-vijim jednodnevnim izletom, a zna se skupiti i po 13 tona sta-rog papira.

Pola stoljeća čekaju sportsku dvoranu

Ove godine školu pohađaju 543 učenika, što je dosta manje nego prije nekoliko godina, kada je ta brojka bila veća od πestotinjak djece. No, kako je u međuvremenu došlo do svo-jevrsnog baby booma, za neko-liko bi se godina i broj učenika trebao vratiti na normalnu razinu. Riječ je, dakle, o 25 razrednih odjeljenja, od čega dvanaest razredne nastave, a trinaest predmetne. O njima brine 35 učitelja, tri stručna suradnika i devet pomoćno-tehničkih djelatnika. Stručno

su stopostotno pokriveni i učenici zaista imaju vrhunsku obrazovnu uslugu.

Kostrevec - koja je ravnate-ljicom postala prije deset godi-na, a i sama je bila učenicom ove škole, a potom niz godina predavala matematiku i fiziku - govori nam da, nažalost, baš kao i u mnogim drugim hrvat-skim školama, i ovdje gorući problem predstavlja nedosta-tak prostora. Uz premali broj učionica, školi je nužna πto skorija izgradnja vlastite sport-ske dvorane. Naime, u nepo-srednoj blizini škole još se naziru pola stoljeća stari teme-lji nikad izgrađene dvorane, pa učenici, istodobno i po tri odjela, koriste dvoranu sred-nje škole u susjedstvu. Kako, pak, za lošijeg vremena, po kiši ili snijegu, nije baš ugodno trčati stotinjak metara u izdvo-jenu dvoranu, koju ionako ne mogu koristiti koliko bi htjeli, jasna je alarmantnost ove situ-acije.

Nedostatak kvadrata oteža-va i održavanje izvannastavnih aktivnosti. Škola radi u dvije smjene, a predmetna nastava je jako opterećena satnicom,

pa učenici viših razreda svaki dan imaju barem po šest škol-skih sati. Ako pohađaju izbor-nu ili dodatnu nastavu, dolaze li na informatiku ili likovnu grupu, moraju doći u suprotnu smjenu.

Radio Đuro u službi zabave i informacije

Ipak, škola nudi velik broj izvannastavnih aktivnosti i sve su redom popunjene, poput školskoga pjevačkog zbora kojeg čini gotovo stotinjak đaka. Vrijedna je i lutkarska sekcija, mali novinari koji dva-put godišnje u vlastitoj nakla-di izdaju školski list Svitanje, likovna grupa, čak i operateri Đure, školskog internog radi-ja:

- Radio Đuro postoji deset godina, a osim glazbe tijekom velikog odmora, putem razgla-sa se pušta i program koji osmisli novinarska grupa te razne obavijest i zaključci Razrednog vijeća, pohvale nekom odjeljenju ili učeniku. Slobodno se može reći da Radio Đuro pomaže da škola oživi tijekom velikog odmora, smatra Kostrevec.

Informatički kabinet opre-mljen je još prije dvadesetak godina i otad se redovito dotrajala računala mijenjaju

suvremenijim i modernijim uređajima, iako i ovdje nedo-staje kvadrata, buduÊi je inte-res učenika dvostruko veći od kapaciteta maloga kabineta sa 16 računala. U tako nagužva-noj, ali marljivoj atmosferi zatekli smo Irenu Novak-Tvrtković, koja ovdje informa-tiku predaje deset godina:

- Novi milenij i novi mediji itekako su ostavili traga na djeci, koja danas sve to imaju u malom prstu. Puno toga znaju, lako svladavaju gradi-vo, iako ih većinom zanimaju površni sadržaji poput igrica

ili Facebooka. Radimo puno s multimedijom, ali ih savjetu-jem i o brojnim opasnostima koje prijete s interneta. Ipak, najveća odgovornost je na roditeljima, koji bi trebali kon-trolirati što njihova djeca rade na računalima, koje internet-ske stranice posjećuju i kakve sadræaje skidaju.

Nulta tolerancija spram nasilja

Što se znanja i dosega u uče-nju tiče, ravnateljica govori da se to razlikuje od generacije

rePortaÆa

crtice iz povijesti Prvi tragovi školstva u ovom kraju spominju

se još 1246. godine, kada u ivanićki samostan dolaze redovnice koje su ondje vodile najstariju djevojačku školu u sjevernoj Hrvatskoj. Potom dolazi do stagancije školstva, jer su stalna opa-snost od Turaka i česti nemiri seljaka utjecali na svakodnevni život.

Organizirano školstvo započinje u 18. stolje-ću, kada su prema odredbi carice Marije Terezi-je vojne vlasti počele osnivati državne svjetovne škole u većim mjestima Vojne krajine.

Tako je 1750. godine osnovana prva svjetov-na škola u tvrđi Ivanić, nazvana Komunitetna pučka škola, u kojoj je nastava trajala dvije go-dine. Trideset godina kasnije postaje Trivijalna škola na njemačkom jeziku, a školovanje je tra-jalo tri godine. Trivijalna škola u Ivaniću slovila je za najbolju u Vojnoj krajini.

Nakon požara u kojem je stradala školska zgrada, godine 1867. biva sagrađen znatno veći školski objekt, a danas se u toj zgradi (ne-posredno u susjedstvu sadašnje zgrade OŠ Đure Deželića) nalazi Muzička škola i Obiteljski radio Ivanić. (bn)

Osnovna škola Đure Deželića nosi ime zaslužnoga hrvatskoga književnika i rodoljuba, oca hrvatskog vatrogastva, senatora grada Za-greba i neumornog radnika. Nalazi se u samom srediπtu grada u Parku Stjepana Posezija, koji ga je isplanirao, zasadio različite biljne vrste, a koje i danas krase okolicu škole. U sadašnju zgradu škola je uselila 1957. godine

Učimo djecu kako volj eti okoliš

Ravnateljica Marija Kostrevec

Prvašići s učiteljicom Martinom Kušar

“Operateri” Radia Đure

Cijela škola sudjeluje u maškarama

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. 21

do generacije, međutim, zna-nje je solidno, u nekim pred-metima vrijedno uspjeha i na državnom natjecanju. Svake godine sudjeluju na raznim županijskim i državnim natje-

canjima, a nekako su najbolji iz područja jezika, pa su imali zapažene nacionalne rezultate iz hrvatskog i engleskog jezi-ka. Učionice su odlično opre-mljene didaktičkom opremom,

sve imaju računalo i projektor, a većina učitelja na korištenje je dobila školsko prijenosno raËunalo.

Na ulazu u školu jasno stoji natpis o nultnoj toleranciji na

nasilje, a to nam potvrđuju i nastavnici, koji doduše govore da ovdje, kao i u svakoj drugoj školi, ima manjih problema, no ne pamte veće incidente međuvršnjačkog nasilja. Ravnateljica smatra da je tajna u tome što se svakoj iskrici pristupa promptno i detaljno uz pomoć pedagoginje Marije Alimanović i defektologa Marka Kirina te naravno rodi-telja, koji u glavnini prihvaća-ju savjete i primjedbe škole.

Roditelji su zaista mnogo uključeni u rad škole, sudjelu-ju u raznim projektima, radio-nicama i događanjima, prven-stveno u razrednoj nastavi. Povezani su s Turističkom zajednicom, pa sudjeluju u svim značajnijim manifestaci-jama, naročito tradicionalnoj ivanićgradskoj Bučijadi. Organizira se i tradicionalan božićni sajam, gdje također sudjeluju roditelji i djeca, kao i maškare, kada se cijela škola

zamaskira u veselu fašničku povorku.

Često se ide u kazalište, tako da barem triput godišnje uče-nici pogledaju neke kvalitetne predstave. Oduvijek se išlo i na vrlo zanimljive izlete, orga-nizirala se škola u prirodi po Istri, srednjoj Dalmaciji, lani je organizirano četverodnevno maturalno putovanje za osma-še u Bašku Vodu, dolinu Neretve, Hvar, Brač, a sve bez ijednog incidenta. To dovoljno govori o međusobnom povje-renju i poštovanju učenika i učitelja.

- Našim učenicima ipak nedostaje škola plivanja, jer u Ivanić Gradu nikada nije izgra-đen zatvoreni bazen, a da idemo u Zagreb ili Sisak bilo bi nam i preskupo i tehnički prenaporno, ističe Kostrevec.

Harryja Pottera posuđuju, jer je u modi

Među poznatijim učenicima ove škole bila je svojedobno i Janica Kostelić, čija je majka rodom iz Ivanić Grada, pa kada navrati u ovaj kraj posje-ti i svoju bivšu školu. Sigurno pamti svoje prve osnovnoš-kolske dane, kao što će ih pamtiti i prvašići koje smo zatekli s učiteljicom Martinom Kušar. Mlada, friška učiteljica u OŠ Đure Deželića brine o najmanjem razredu u školi, od samo 16 učenika, no govori da se ne bi mijenjala:

- S radošću proživljavamo prva obrazovna iskustva. Doslovno su poput malih spu-žvica, sve ih zanima i sve upi-jaju, a broj učenika je optima-lan za individualiziran pristup svakome djetetu.

Školska knjižnica također vrlo kvalitetno radi već godi-nama. Knjižničarka Kristina Prilika objašnjava da su upra-vo niži razredi najmarljiviji čitači i najčešći posjetitelji školske knjižnice s fundusom veÊim od šest tisuća svezaka. Najčitanija je lektira, zbog nastavnih obveza, ali većinom suvremeni autori i naslovi:

- Vole Dnevnik Pauline P. i Mama je kriva za sve, dok ne vole čitati klasike poput Matoša i Šenoe, koje smatraju prenapornima. Imamo u fun-dusu i glasovita djela poput Gospodara prstenova i Harryja Pottera, iako mislim da mali dio njih zaista i pročita sve te silne stranice. Većinom posu-de ta djela, jer je to u modi, zaključuje Prilika.

Za kraj naše reportaže ne smijemo nikako zaboraviti na školske kuharice, jer samo zdrava hrana jamËi zdravo tijelo i zdrav duh. U školi postoji nanovo uređe-na školska kuhinja, u kojoj su nas dočekale kuharice Paulina Gajec i Miroslava Rotim, u trenutku pauze nakon velikog odmora i škol-ske užine:

- Danas nam je na meniju topla grah-salata i pileći dino-sauri. Hrani se polovica učeni-ka, a većinom im poslužujemo upravo kuhanu hranu. Špageti bolonjez i kod nas su najomi-ljenije jelo, a iako se trudimo pripremati što raznovrsniju i zdraviju hranu, društvo i prili-ke ipak utječu na djecu, pa izvan škole kupuju i jedu i grickalice, sendviče, pizze. No, većina ih na odmoru poči-sti tanjure, govori nam Rotim.

Stoga smo školu napustili puni impresija i zasigurno ćemo za učenike i nastavnike OŠ Đure Deželića čuti još mnogo puta. Čekamo njihov poziv i friške vijesti. Želimo im ono što si i sami žele - zdra-ve i pametne učenike, na iza-zove spremne učitelje, pa onda jednom čak i kamen temeljac za sportsku dvora-nu!

Branko Na

260 godina OŠ Đure Deželića, Ivanić Grad

Učimo djecu kako volj eti okoliš

Informatiku predaje Irena Novak-Tvrtković Knjižničarka Kristina Prilika s najvrjednjim čitačima

Kuharice Paulina Gajec i Miroslava Rotim Skupljanje starog papira

Mališani za Dana kruha nauče mijesiti kruh i pogače

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.22 suradnici javljaju

HRELJIN Novi dječji vrtić U vrijeme blagdana svečano je otvoren dugo očekivani novi Dječji vrtić u Hreljinu na radost i veselje djece, njihovih odgojitelja i roditelja kao i svih mještana. Novoizgrađeni objekt prostire se na oko 2000 četvornih metara, a njegov unu-trašnji prostor ima ukupno 930 četvornih metara u pri-zemlju i na katu. Uz uobičajene prostorije vrlo lijepe, svijetle i funkcionalne za dječji boravak, vrtić ima sani-tarni čvor, kuhinju, hodnike, igraonice, uređene garde-robe kao i podrumske prostorije u kojima se nalazi kotlovnica. Ispred vrtića je veliko i dobro opremljeno igralište s igračkama i spravama za bezbrižnu i sigurnu dječju igru. U njemu će boraviti devedeset predškolaca s kojima se može raditi u četiri odgojne skupine u jed-noj smjeni. Na katu vrtića nalaze se službene prostorije te velika dvorana za priredbe. Vrtić je opremljen namje-štajem i mnogim igračkama, kao i različitim didaktič-kim materijalom. Na prigodnoj svečanosti nazočnima su se obratili ravnateljica Dječjeg vrtića iz Bakra Ksenija Tomac i bakarski gradonačelnik Tomislav Klarić i istakli zadovoljstvo tim radosnim trenutkom i ostvarenim projektom. Radove je izvodilo Građevinsko poduzeće Krk, prostor je opremila tvrtka Škrinjica, a investitor projekta bio je grad Bakar. (Ivan Šamanić)

NAŠICE Likovna radionica U Osnovnoj školi kralja Tomislava u Našicama održan je 13. siječ-nja susret i likovna radionica sa slikarom naivne umjet-nosti Dragom Takačem. Likovno nadarene učenike uveo je u svijet naive na samo njemu osebujan način. Učenici su bili iznimno sretni i zadovoljni što su stekli nova znanja o toj novoj slikarskoj tehnici i što su razvi-jali vlastitu kreativnost uz zaista vrsnoga slikara iz Đurđenovca. (Đurđica Zailac)

OREHOVICA Odgoj za različitosti U Osnovnoj školi u Orehovici psihologinja Sanja Brajković iz Pučkog otvorenog učilišta Korak po korak održala je edukaciju Odgoj za različitosti, na kojoj je sudjelovalo 26 učitelja iz osam međimurskih osnovnih škola. U dvodnevnoj edukaciji održane su radionice čiji je cilj stvoriti interkulturalno okruženje za učenje. Budući da su u toj sredini prisutni pripadnici brojnih nacionalnih manjina, često stereotipe i predrasude prema njima zamjenjuju tolerancija i prihvaćanje. Upravo je stoga uslijedila ta edukacija kako bi učitelje i odgajatelje senzibilizirali za pozitivno rješavanje takvih situacija te odgajanje novih generacija djece koja razumiju i prihvaćaju različitosti u svojoj sredini. Ovakve su edukacije dio programa cjeloživotnoga uče-nja koje je neophodan dio rada i napredovanja svakog učitelja. (Ivana Čurila)

ZADAR Priznanja Književne su nagrade velika obveza autoru, uz osobni osjećaj za ugodu prouzroče-nu vrijednošću ostvarenog djela. U 2009. godini Tomislav Marijan Bilosnić iz Zadra imao je uspješnu žetvu za svoj književni rad. Dobio je nagradu Tina Ujevića za poeziju i Dubravka Horvatića za prozu, nagradu Međunarodnog festivala poezije u Albaniji Crvena ruža Elbasana, nagradu za poeziju Stjepana Kranjčića u Križevcima, počasnu diplomu za haiku na festivalu u Japanu te priznanjâ na festivalu ljubavne poezije Zvonimira Goloba u Koprivnici i za haiku na susretima u Ludbregu. Bilosnićeva radoznalost suptil-no razotkriva ljepote slikarstva, književnosti, fotografi-je i povijesti, ističući nenametljivo njegov pustolovni duh, što je najvidljivije u njegovu romanu Put u Casablancu. (Fabijan Lovrić)

UKRATKO

U Osnovnoj školi Matije Petra Katančića u Valpovu organizirana je

7. i 8. siječnja 2010. drugi put zaredom zimska škola informa-tike namijenjena prije svega učenicima sedmoga i osmoga razreda, ali je među njima bio i poneki mlađi učenik, napredniji u radu s računalnim programi-ma. Školu je pohađalo deset učenika, a zanimljivo je da je najmlađi tek u četvrtom razred. Trajala je po tri sata svakoga dana, počinjala u devet sati i završavala u podne. Učenici su na polovici trosatnog termina imali kratku pauzu, na kojoj su se odmorili od svojih zadataka i okrijepili šalicom toploga čaja.

Ovogodišnja je zimska škola imala za temu obradu slika i grafičkih sadržaja uz pomoć besplatnoga programa GIMP. Obje su zimske škole informati-ke imale teme izvan okvirnoga plana i programa izborne nasta-

ve informatike što je učenicima omogućilo upoznavanje i svla-davanje drugih znanja i vještina koje bi im mogle pomoći u dalj-njem školovanju ili ostvariva-nju osobnih zanimanja za takve sadržaje.

Predavali su učitelji informa-tike Vlasta Buljan i Marijan Antolović, a glavni organizatori informatičar Davor Šokac i uči-

telj engleskoga jezika Ivan Biuklija, koji je bio i polaznik škole. Učenici su sa zanima-njem i pažnjom učili prve kora-ke u programu GIMP, za koji se kaže da je po svojim mogućno-stima sličan profesionalnim programima za obradu fotogra-fija i grafičkih sadržaja, a neki ga nazivaju i besplatni Photoshop. Osim znanja i prvih koraka u programu učenici su dobili CD medij sa svim materi-jalima, zadacima i uputama za rješavanje zadataka. Time im je omogućeno da svojem steče-nom znanju ponavljanjem postave sigurnije temelje ili da se za izvjesno vrijeme, uz već poznate primjere i upute, lako prisjete potrebnoga znanja i vještina.

Na završetku učenici su dobi-li priznanja za sudjelovanje i prigodne darove izdavačke kuće Profila.

Davor Šokac

U prostorijama Ekonom-ske i trgovačke škole u Čakovcu održano je

nekoliko zanimljivih radionica u kojima su u dva školska sata sudjelovali brojni učenici, pro-fesori, gosti i vanjski suradnici. Tridesetak učenika, pod vod-stvom profesorice Ive Novak, okupila je radionica nazvana Svijet glazbe, na kojoj su nauči-li svirati i pjevati pjesmu When the last tree iz Pisma poglavice indijanskog plemena Seattle upućenog Abrahamu Lincolnu. Već dva sata nakon toga izveli su je na školskoj priredbi.

Bilo je veselo i u Bajkaonici u kojoj su djeca iz vrtića Cvrčak i Bambi u suradnji s učenicima i knjižničarkom

Leom Resman-Borković pisala bajku. Rezultati su iznenadili sve prisutne, a dogovorena je i daljnja suradnja. Uz prikladni prikaz mladenačkih frizura, dvije su učenice iz susjedne Gospodarske škole upriličile Školski frizeraj. A kako se i danas peče bakin kruh poka-zala je učenicima i ženama iz udruge Zlatne roke profesori-ca Željka Kadi.

Inženjer zaštite okoliša Marko Šrajbek održao je zani-mljivu radionicu na temu sprje-čavanja emisije ugljičnog diok-sida pod nazivom Klimava klima. Profesorice Danijela Varga i Valentina Šrajbek otkri-le su kako uz malo umijeća izraditi ekološki prihvatljive

kozmetičke preparate. Koktele su miješali učenici iz Srednje škole Prelog, a polaznici dodat-ne nastave za dobivanje nje-mačke jezične diplome prevo-dili su sa svojom voditeljicom Matejom Mesarić-Peras recep-te tradicionalnih njemačkih kolača i dijelili ih.

Najnovije trendove oslikava-nja tijela pokazali su učenici iz Graditeljske škole. Sve potreb-no za dobru promociju vlastitih ideja prikazali su učenici eko-nomskih razreda pod vodstvom profesora Tatjane Frančić Mikulić, Ivane Borković i Josipa Posavca. Načela makrobiotič-ke prehrane prenijela je vlasni-ca trgovine zdrave hrane Makrovita iz Čakovca Vesna Tomašić.

Iz reakcija učenika bilo je vidljivo da su uživali i to potvr-dili izraženom željom da se ponovi slična aktivnost.

R. I.

Projektni dan »aKoVeC Ekonomska i trgovačka

škola

Iz reakcija učenika bilo je vidljivo da su uživali u održanim radionicama i izrazili želju da se ponovi slična aktivnost

Tridesetak učenika okupilo se u glazbenoj radionici

VaLPoVo Osnovna škola Matije Petra Katančića

Zimska škola informatike Tema je bila izvan okvirnoga programa izborne nastave in-formatike, što je omogućilo učenicima stjecanje znanja i vještina koje bi im mogle pomoći u daljnjem školovanju

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. 23suradnici javljaju

Grabeæ

Naša svakidašnjica

Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Hladni zimski dani izazivaju loše rapoloženje kod svih, a materijalne neprilike posebno su izražene nakon blagdana i praznika, zato nam

na pamet padaju sumorne teme. Još kad se tome dodaju prehlade, zubobolje i druge nedaće, onda je svima jasno da postajemo preosjetljivi. Primjerice, upali li se zubno meso, zubar će vam propisati vodi-cu za ispiranje. Na prvi pogled to je prilično bezbol-no, ali ta vodica nije naša vodica, već ni manje ni više nego engleska, iz Londona. Litra te londonske gospođe vodice košta sto pedeset kuna!

Možete kihnuti od muke, ali to ne pomaže. Protiv kihanja liječnica će vam propisati morsku vodicu. Kome je vijeka, tome je i lijeka, rekao bi narod. Ta morska vodica, nije engleska, nego talijanska, a ona je još skuplja. Pa onda pijete li čajeve u kojima je jedan posto brusnice, taj jedan posto uvezen je iz Amerike. Od svega toga prestaje vas boljeti zub, više vam se ni ne kiše, nego počinjete misliti svojom gla-vom i pitati se što smo to mi krivi da se od nas pravi takve magarce, da nas šišaju, muzu, strižu i gule sa svih strana svijeta.

Zašto mi kod našega tolikoga plavog i čistog mora moramo nos ispirati skupim talijanskim i francu-skim morem? Zašto uz sve naše čiste vode zube ispiremo preskupom engleskom vodicom? Zašto od svih naših borovnica, grožđica, šljiva, dunja, malina i svega što tako dobro dozrijeva i rodi kod nas, kupujemo američ-ke brusnice? Tako poči-nješ mrziti sve one iz bijeloga svijeta, ali nije u tome kvaka, nisu nam oni za to nimalo krivi. Od nas strižene ovce, ne prave Ameri, nego naši domaći prevaranti i žmukleri koji rade što hoće, sve u ime slobode i demokracije.

Da bi vodica iz Engleske došla na naše zube posto-ji niz naših čimbenika koji nam sve ovo čine u ime svojega dubokoga džepa. Da bi netko to uvezao dobio je dozvolu od nadležnih, lijepo to piše na deklaraciji, a onda su nadležni za uvoz to uvezli i prodaju. Netko je i to opet morao dopustiti da se ta vodica prodaje po basnoslovnoj cijeni. Onda je opet netko nagrađen tko će propisivati i preporučivati tu vodicu, a posljednji je u tom lancu jadnik kojega boli zub i koji će to masno platiti. No, tu lanac ne završa-va, bez posla će ostati netko u Plivi, Podravci i dru-gim tvrtkama, jer njihova se vodica više ne prodaje, netko je već to prodao drugome.

Nažalost, nije problem samo vodica, tu se nagomi-lalo toliko toga da ne može ni izbliza stati u ovu rubriku. Grabež je dio i način života općepoznat i općepriznat. Od ministarstava, do onoga posljednje-ga švercera na ulici, svi žele što više zgrabiti i živjeti fino, bez obzira na to što će netko zbog njega ostati bez posla, što ćemo biti bez naše kulture, jezika, naših voda, naših sportaša, svega našega jer smo sve vrijedno već prodali drugima. Trebalo bi mnogo vodice da si isperu usta svi oni koji su nam obećava-li brda i doline, a nude nam samo dobro zapakirane bljutave laži i preskupe uvezene vodice.

A što možemo u svemu tome mi u prosvjeti? Možda možemo pokušati to na neki jednostavan i bezbolan način protumačiti i pokazati našoj djeci. Djecu bi, naime, trebalo osvijestiti da grabež i lopovluk nisu mudrost i dosjetljivost, da to nije usputna i nevažna vještina koja nam može omogući-ti lakši i ljepši život, nego da je to zla i nedopuštena aktivnost koja će nam se kad-tad razbiti o glavu i koju će svi skupo platiti.

Umjesto da djecu učimo o tome kad će, u kojoj generaciji, vinska mušica biti bijela ili crna, ili je li Šiško Menčetić imao šiške te je li Karlo Veliki zaista bio velik, svoje bismo učenike morali naučiti da se moral i etika ne mogu kupovati i preprodavati. Već od vrtića pa do magisterija i doktorata, svima bi u planovima i programima morala biti prva riječ i zada-ća naučiti što je to najobičnije ljudsko poštenje i da je čovjek dužan tu osobinu imati, a ako je nema, gubi svoje ljudsko lice, dostojanstvo i smisao života.

Bez smisla, zaista je živjeti besmisleno!

Od nas strižene ovce ne prave Ameri, nego naši domaći prevaranti i žmukleri koji rade što hoće, sve u ime slobode i demokracije

Slavko Fijačko(1947.-2009.)

S tugom u srcu ispratili smo 29. pro-sinca 2009. poštova-noga kolegu, profeso-ra i književnika Slavka Fijačka na njegov posljednji počinak. Rođen je 5. listopada 1947. u Koprivni-ci, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Fi-lozofskom fakultetu u Zagrebu 1971. i stekao zvanje profesora jugoslavenskih jezika i književno-sti. Radio je u školama Puli, Ča-bru, Đurđevcu i Koprivnici. Vo-dio je niz slobodnih aktivnosti te sudjelovao u uređivanju školskih listova. Bio je zaposlenik Gimna-zije Frana Galovića od njezina osnutka te jedan od utemeljitelja

Udruge maturanata koprivničke gimnazije.

Poznat je po prija-teljskom i kooperativ-nom ljudskom odnosu prema učenicima, ko-legama profesorima i roditeljima. Inicirao je i organizirao brojne izle-te učenika u Zagreb

na kulturna događanja te je bio motor pokretač kulturnog života u gimnaziji i šire. Bio je stručan, detaljan, profesor klasičar s mo-dernim pristupom radu, učeniku i okolici, profesor koji je cijenio rad i zalaganje, znao za šalu, da-vao sebe na svakom nastavnom satu, živio svoju profesiju, preno-sio poštenje na generacije uče-nika i profesora. Besprijekornu profesorsku radnu karijeru zavr-šio je u rujnu 2009. odlaskom u mirovinu.

Društveno aktivan publicist, jav-

ni kulturni djelatnik, bit će zapam-ćen i po zapaženom književnom opusu: Načelo sumnje, Pjesme, Stihija, Mistična hiža, Zamka po-stojanja, Privremena vječnost, dvadeset pripovijedaka pojedi-načno objavljenih u periodici te eseji o Franu Galoviću, Mihovilu Pavleku Miškini, Đuri Sudeti, An-driji Palmoviću i Zvonimiru Golo-bu. Nadasve ostaje dirljivo da se izlazak posljednje zbirke pjesama Jesenske livade (2009.), poklopio s danima njegova trajnoga fizič-kog odlaska.

Često ispred vremena, ostavio je trajan svijetli trag koji će biti nit vodilja novim pokoljenjima u od-goju, obrazovanju i književnom stvaralaštvu. Hrvatska književnost ostala je uskraćena za nove knjige ovoga vrijednog autora, a Gimna-zija Frana Galovića bez profesora kojega će teško biti zamijeniti.

Vjekoslav Robotić

U spomen

U Osnovnoj školi Rikarda Katalinića Jeretova u Opatiji vrlo su zadovoljni svojedobnom adap-tacijom nove školske kuhinje, ali i potporom

roditelja i gradskih vlasti novim projektima. Tako joj je na prijedlog Hrvatskog povjerenstva i ocjenjivačkog suda produžen status ekološke škole i nakon podizanja zelene zastave uslijedile su akcije kojima žele postati ekološka škola s trajnim statu-som. Upravo su zbog toga sretni što korak po korak ostvaruju projekt uređenja neprimjetnoga dijela okoliša iza školske zgrade.

Projekt su započeli aktivnostima prije dvije godine radi izgradnje povijesne kros staze oko škole. U radovima su dvije godine zaredom sudjelovali čak i srednjoškolci humanitarci Culver Academies iz Sjedinjenih Američkih Država. Budući da svim lijepim zamislima prethodi rješavanje zemljanih pre-preka i izgradnja potpornih zidova, zahvaljujući pomoći Komunalca Opatija d.o.o. završili su jedan takav i sanirali problematičan dio sadaš-nje staze. Učitelji su i sami radnom akcijom izgradili drugi. I Dječje gradsko vijeće Opatije uključeno je već drugu godi-nu svojim projektom izrade virtualnoga digitalnog prijedloga konačnog izgleda staze. Tako će virtual-na šetnja oko škole biti objavljena na mrežnom portalu škole na novoj domeni http://rkj.hr.

Uvoenje mreænih servisaIsta domena se koristila za realizaciju uvođenja

mrežnih internetskih servisa Live@EDU u suradnji s Microsoftom Hrvatska i tvrtkom Citus d.d. iz Zagreba. U sklopu toga velikog projekta instaliran je i lokalni server koji služi za edukativne potrebe i nastavak projekta uvođenja početnog oblika e-uče-nja u školi. Tako svaki učenik može sa svoga kuć-nog računala pristupiti svojim školskim materijali-ma na serverima Live@EDU i lokalnom poslužitelju škole. Sve je to moguće tek kad roditelji učenika svojim potpisom pristanu na takav način sudjelova-nja njihova djeteta u e-učenju.

Kako bi uvođenje e-učenja bilo provedeno realno i na najbolji način, posebnu edukaciju pri CARNet-u ELA (E-learning Management) završili su ravnatelj Fredi Glavan i učiteljica informatike Dragica Rade. Ravnatelj ima i certifikat E-learning Course Design. Učitelji su uključeni u ECDL edukaciju u školi, koja je i sama ECDL-centar s tri školska ECDL-stručnjaka: učiteljicom informatike Dragicom Rade, školskim informatičarom Sašom Bačićem i ravnateljem škole Fredijem Glavanom. I učitelji i učenici mogu preuzi-mati najnovije računalne programe putem novih Microsoftovih mrežnih servisa, od kojih su neki još u beta razvoju. Velik pomak u tom smjeru učinjen je

i zapošljavanjem stručnoga suradnika informatiča-ra koji je odigrao značajnu ulogu i u implementaciji informacijske i komunikacijske tehnologije u školi. Opremljena je i specijalizirana prostorija za izradu multimedijalnih materijala za e-obrazovanje i rad školskih novinara. Na globalnoj se razini oslanjaju i na CARNet-ov portal za e-učenje Nikola Tesla, a suradnja s tom ustanovom i inače je vrlo uspješna.

Sve učionice imaju nešto starija računala i nema-ju u svakoj učionici projektore. Ali ipak učitelj

može u svakoj učionici doći do svoga i drugoga edukativnoga materijala, postavljenoga na škol-skom poslužitelju. To znači, ako je kolega iz fizike izradio multimedi-jalnu prezentaciju predavanja o, primjerice, slobodnom padu, onoga trenutka kad se videosnimka s vid-ljivom prezentacijom postavi na poslužitelja, postaje dostupan svima. Tada primjerice učiteljica tehničke kulture, koja zna da postoji video nastavna jedinica o slobodnom padu, može kao dopu-nu svom predavanju kratko prika-zati fizičarovu prezentaciju kao

motivaciju svojim učenicima.

Meunarodni videostupValja pohvaliti učitelje koji već vrlo aktivno rabe

računalo u nastavi. U nastavi povijesti išli su i dalje u prezentaciji ovog primjera na međunarodnom videoskupu zvanom webinar. U školi su mnogo puta održani takvi web seminari u sklopu Microsoftova projekta Partners in Learning, u kojem su aktivni od početka i kao predavači. Planiraju i fizički povezati sva računala bez obzira na to u kojoj se zgradi škole nalaze u jedinstvenu mrežu i tada će učenik iz područne škole jednostvno moći doći do materijala koji se nalaze u matičnoj zgradi.

Može se stoga reći da su uspješno ostvareni stra-teški dijelovi zamisli uvođenja novih nastavnih teh-nologija. Slijedi da e-učenje prihvate i nastavnici, što se u svijetu pokazalo kao temeljni čimbenik uspjeha.

Obnovili su i svlačionicu u sportskoj dvorani, pretvorili su hol zgrade u Voloskom u višenamjen-sku multimedijsku dvoranu, postavili ormare za učenike u razrednoj nastavi, planiraju vraćanje videonadzora s boljom funkcionalnošću, zamijenili su dotrajale školske klupe, voljeli bi i ugraditi dizalo u matičnoj zgradi i ostvariti druga poboljšanja nastavnih uvjeta. Sve je to, naravno, ostvarivo jedi-no u stalnoj suradnji s gradskim vlastima Opatije i s gradonačelnikom Ivom Dujmićem, koji je u tome veoma učinkovit i za sve pokazuje veliko razumije-vanje.

F. G.

oPatIja Osnovna škola Rikarda Katalinića Jeretova

Potpora roditelja i gradskih vlasti

Učitelj može u sva-koj učionici doći do svoga i drugoga edukativnoga ma-terijala postavlje-noga na školskom poslužitelju

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.aktualno24 suradnici javljaju

Suradnja ostvarena prošle školske godine između Gimnazije Antuna Gustava Matoša iz Zaboka i Fakulteta elektrotehnike i računarstva iz Zagreba donijela je

vrsne rezultate. Stoga je početkom drugoga polugodišta Branko Mikac, koji radi na tom fakultetu, uključio zabočke gimnazijalce u projekt Europske unije 7. okvirnog programa Izgradnja buduće optičke mreže u Europi (FP7 BONE Building the Future Optical Network in Europe). Tip pro-jekta je Mreža izvrsnosti (Network of Excellence), koja objedinjuje 48 sveučilišta, instituta, operatora, proizvođača i drugih partnera iz 17 europskih zemalja s ukupno oko 350 znanstvenika. Javni dio stranice projekta nalazi se na adresi www.ict-bone.eu.

Jedan je od ciljeva tog projekta u okviru edukacijskih aktivnosti i širenja znanja da se srednjoškolcima u zemljama partnerima projekta približi područje optičkih komunikacija i mreža i potakne na razmišljanje o mogućoj karijeri u tom prespektivnom području. Prvi pilotski događaj (School event) u realizaciji tog cilja bio je početkom srpnja 2009. na Sveučilištu Essex, gdje je za učenice Ženske gimnazije Colchester (Colchester Girls High School) profesor Sveučilišta Essex Mike O’Mahony održao predavanje Telekomunikacije svjetlosnim signalima, tijekom kojeg je dan povijesni pregled primjene optičkih komunikacija od kraja 18. stoljeća do danas uz demonstraciju osnovnih načela optičkog prijenosa. Tom su prilikom pomoću videoveze uče-nice Ženske gimnazije mogle razgovarati s mladim znanstve-nicama iz Zagreba, Atene i Bresta.

U sklopu pripreme za događaj učenici zagrebačke gimnazi-je proučili su povijesne izvore, načinili scenarij i snimili film Optical Transmission in the 18th and 19th Century, kojim se gledateljima učeničke dobi predstavlja razdoblje početka optičkih komunikacija. Zanimljiv spoj povijesnih činjenica i fikcije članovi radne grupe projekta na Sveučilištu Essex ocijenili su maštovitim i vrijednim prilogom događaju School Event. Film je sada na raspolaganju na internetskim stranica-ma projekta i za sve partnere projekta koji će pripremati slične prezentacije u svojim zemljama za svoje srednjoškol-ce. Film je javno dostupan na adresi http://www.gordan-gle-dec.from.hr/gallery/mikac/final.mpg. Bibijana Šlogar

ZaboK Gimnazija Antuna Gustava Matoša

Gimnazijalci uključeni u projekt

EU Jedan je od ciljeva projekta približiti srednjoškolcima područje optičkih komu-nikacija i potaknuti ih na razmišljanje o mogućoj karijeri u tom prespektivnom području

U malom kolektivu zaživjela je izreka da nije važno što nego kako

U maloj Osnovnoj školi Ante Curać-Pinjac u Žrnovu ozračje je još

uvijek živahno, razdragano i radno. Na božićnoj priredbi veći pljesak od Djeda Božićnjaka dobile su dvije točke: jedna u kojoj devetogo-dišnjaci obučeni u minijaturne kostime plešu stare korčulan-ske plesove i druga u kojoj pahuljice plešu uz izvrsnu kore-ografiju. Nadalje, profesorica Anamarija Skokandić promovi-rana je u mentoricu. Osnovana je učenička zadruga koja će se

baviti mnogim poslovima. Profesorica Fani Šegedin dobi-la je ECDL-diplomu, kao i neko-liko nastavnika prije nje. Spomenuta je profesorica dobi-la i od Adris grupe donaciju od 30.000 kuna za osnivanje zadru-ge.

Ostvarena je i međunarodna suradnja Prijatelji putem pisma sa školom iz Cisenstadta u Gradišću u Austriji. U tijeku su i užurbane pripreme za sudjelo-vanje na Goranovu proljeću. Organizirat će se i nedjeljne maškarane redute čemu se djeca posebno vesele. U pripre-mi su školska i međuopćinska natjecanja iz svih predmeta, a tu tradicionalno prednjače pri-preme za Lidrano.

Kako se postiže ovakva radna atmosfera? U kolektivu ima petnaest osoba među kojima vladaju odlični međuljudski odnosi i svi su uvijek za. Također, zasluga pripada i rav-natelju Anti Radovanoviću Bjondu koji je ležerna i smire-na osoba, uvijek spremna pomoći. Dakle, nema sukoba, grupašenja, zavisti ili ljubomo-re. U toj školi je zaživjela izreka da nije važno što nego kako.

Vjerojatno slično rade i u drugim školama, samo se ne eksponiraju.

Jasna Šegedin

Živahno ozračje ÆrNoVo Osnovna škola

Ante Curać-Pinjac

Često se primjenjuje i izvanučioniËna nastava

Napokon će se riješiti dugogodišnji problem zbrinjavanja učenika pri-

likom čekanja na školski auto-bus te sigurnog dolaska i odla-ska sa stajališta autobusa u školu izgradnjom nadstrešnice na novom okretištu autobusa. S obzirom na dugogodišnju želju učitelja, roditelja i ostalih sta-novnika općine Klenovnik za rješavanjem problema sigurno-sti djece kod dolaska i odlaska iz škole, voditeljica inicijative učiteljica zemljopisa Kristina Kruhoberec, ravnatelj škole Mijo Barišić i općinski načelnik Izidor Gladović javili su se na natječaj Naš doprinos zajednici Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva Zamah iz Zagreba te prolaskom na natje-čaju u prosincu 2009. i dodje-lom 15.000 kuna osigurali dio novca za realizaciju projekta.

Učenici na putu od autobu-snog stajališta do škole prelaze glavnu i najprometniju ulicu Klenovnika, a čekajući autobus često se zadržavaju na cesti, u kafiću, općinskoj zgradi, duća-nu, ambulanti i ostalim javnim prostorijama, narušavajući time normalno funkcioniranje tih ustanova i javnih prostora. Naročito je ovaj problem izra-žen za vrijeme hladnijih mjese-ci i vremenskih neprilika.

Da bi se riješio problem auto-busnoga stajališta, općina je počela uređivati parkiralište te okretišta za školski autobus u neposrednoj blizini škole te uz školske sportske terene. Time će se riješiti problem prelaže-

nja djece preko glavne ceste i udaljenosti stajališta od škole, ali ne i zadržavanja na otvore-nom prostoru. Stoga je neop-hodna izgradnja nadstrešnice za djecu pri čekanju na auto-bus, a s obzirom na smještaj nadstrešnice moći će se iskori-

stiti i za druge namjene. Tako će se ispod nadstrešni-

ce moći organizirati nastava na otvorenom, izvannastavni sato-vi, integracijasko-korelacijska nastava, obilježavati dani pla-neta Zemlje, kruha i plodova Zemlje i druge aktivnosti. Mladi i ostali mještani Klenovnika, osim u kafićima, moći će se družiti i u blizini sportskih terena te bolje organizirati svoje slobodno vrijeme. Nadstrešnica će biti drvena, a krov pokriven šindrom i moći će se koristiti i kao loža za navi-jače kod lošeg vremena i kiše te za održavanje pokaznih vjež-bi i natjecanja članova vatroga-snoga društva.

Unutar nadstrešnice bit će postavljen stol te klupe oko njega. S vremenom će se i zatvoriti sa zapadne strane drvenim zidom, urediti cvije-

ćem u visećim teglama, drve-nom ogradom, postaviti zidani roštilj u blizini za druženja mje-štana na otvorenome i dodatno urediti.

Svoju pomoć u izgradnji nad-strešnice obećali su nogometa-ši Mladosti i školsko osoblje, a nadaju se i odazivu ostalih mje-štana Klenovnika, jer će izravni i neizravni korisnici nadstrešni-ce biti učenici, polaznici vrtića, sva mladež, ali i ostali stanovni-ci Klenovnika i njihovi gosti.

Izgradnjom nadstrešnice u sklopu uređenja novoga parki-rališta i okretišta za autobus bitno će se poboljšati, dapače riješiti sigurnost djece pri čeka-nju na autobus. Djeca više neće morati pretrčavati glavnu i naj-prometniju ulicu, boraviti na otvorenom bez obzira na vre-menske neprilike ni zadržavati se u nenamjenskim javnim pro-storima.

No, osim sigurnosti, djeci i učiteljima bit će omogućeno provoditi nastavu i ostale sate na otvorenom što će posebice doći do izražaja u toplijim mje-secima kad je boravak u razre-dima na južnoj strani škole gotovo nepodnošljiv. Kao rezul-tat svega očekuje se i porast kvalitete i inovativnosti u pro-vođenju nastave, bolje učenič-ke rezultate te veće zalaganje i zanimanje djece za školsko gra-divo. Nadstrešnica će privući veći broj publike i navijača tije-kom sportskih dogođanja kod nepovoljnog vremena te uljep-šati izgled gledališta i tribina.

K. K.

KLeNoVNIK Osnovna škola grofa Janka Draškovića

Sigurnosna nadstrešnica

Kao rezultat svega očekuje se i porast kvalitete i inova-tivnosti u provođenju nastave

Branko Pećarina (1930. - 2010.)

U prvim danima nove 2010. godine preminuo je profesor Branko Pećarina. Brojni kolege, prijatelji, obitelji, rodbina i mnogi Zagrepčani, bivših učenici, ispratili su ga na vječni počinak na zagrebačkom Mirogoju. Svoj dugogodišnji radni vijek proveo je na poslovima odgoja i obrazovanja mladih, započevši svoj prosvjetarski posao u Raši u Istri još 1955. Više od trideset godina bio je profesor hrvatskoga jezika i književnosti te neko vrijeme direktor osnovne škole u zagrebačke Kustošiji.

Rođen je u Loparu, na otoku Rabu u brojnoj obitelji. Os-novnu školu završio je u Krku, gimnaziju u Sisku, a hrvatski jezik i književnost diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Svoje poznanstvo s mladom učiteljicom Anđelkom Kaštelan iz Barbata na Rabu produbio je u Istri, gdje su 1955. zaključili brak i od tada bili su nerazdvojni.

Bio je uporan, marljiv i aktivan u školi, ali i u naselju, u društvenim i sportskim udrugama te u Aktivu direktora osnovnih škola grada Zagreba. Kao sposoban i napredan osnovnoškolski profesor obavljao je i dužnost prosvjetnoga savjetnika za hrvats-ki jezik. Primio je i mnogobrojna priznanja za svoj rad.

Odlaskom u mirovinu sa suprugom vraća se na svoj voljeni otok Rab. Zajednički su sagradili kuću u Barbatu u kojem provo-di najveći dio slobodnog vremena, obavljajući poslove koje prije toga nije bio stizao. Bavio se uređenjem okoliša uz prekrasnu kuću u koju su navraćali rođaci, prijatelji i turisti, a more i barka te sportski ribolov činili su mu umirovljeničke dane zabavnim, ra-dosnim i sadržajnim. Odan svojoj domovini Hrvatskoj, u Barbatu je okupljao svoju djecu Gordanu i Davora zajedno s unucima, družio se sa susjedima, kolegama i prijateljima, posebno za Božić, Uskrs i druge blagdane.

Bio je cijenjen i voljen u Barbatu kao i nekada u školi. Nažalost, iznenadna smrt prekinula je ugodan i sretan bračni, obiteljski i njegov svestrani umirovljenički život. Juraj Ivanković

U spomen

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. aktualno 25mediji

Još jedna čarolija u drvuMoj prijatelj i jaČetvrta zimska radionica kiparske škole

“Mato Tijardović” - Viškovo, uz sudjelo-vanje tridesetak učenika OŠ “Sveti

Matej” iz Viškova, te djece izvan školskoga sustava i odraslih, uz šest istaknutih kipara i pedagoga na čelu s Rajkom Srokom i Matom Tijardovićem, zadovoljno je izložila radove u drvu 11. siječnja 2010. u predvorju OŠ “Sveti Matej”.

Kiparska radionica djeluje u sklopu Delavske katedre, pri Ustanovi “Ivan Matetić Ronjgov” iz Viškova, a Rajko Srok je na otvo-renju izložbe rekao: “Na kraju naše 4. kipar-ske školice možemo se pohvaliti da nakon četiri godine nismo stagnirali, nego imamo vrlo dobre i vrijedne rezultate. Imamo 70 posto djece koja nas kontinuirano prate kroz sve četiri godine, a 30 posto su novi članovi koji dokazuju kako je rad u drvu prihvatljiv kao topao prirodni materijal.“

Značajan uspjeh ove kiparske škole, koju novčano podupiru općine Viškovo i Klana, jest i to što se petnaestero djece osamostalilo i što mogu uraditi duborez od ideje, crteža, do gotovog umjetničkog djela, a svoje zado-voljstvo pokazuju i rodi-telji koji su prepoznali kvalitetu rada i uspješno prate rad škole. Rezultat svega je 150 radova nasta-lih za četiri dana Zimske škole kiparstva. Sve će te umjetnine, već tradicio-nalno, biti darovane usta-novama za djecu s poseb-nim potrebama, a obično se daruju dječjim odjeli-ma bolnica širom Hrvatske.

O radu same škole govorio je i naš poznati kipar naivac iz Erne-stinova Mato Tijardović, koji je zajedno s Rajkom Srokom i osnovao ovu kiparsku školu i čije ime škola nosi.

Suradnja Ernestinova i Viškova nastala je pobra-timstvom općina. Za početak, Ernestinovo je darovalo Viškovu pet zvončara u prirodnoj veličini (rad u drvu). Rad s djecom u Ernestinovu uspješno je, zahvaljujući Rajku Sroku, prenešen i u Viškovo, a djeca odlaze iz Viškova u Ernestinovo te i tamo uspješno

upotpunjuju potrebe za umjetničkim izričajem.

U školu kiparstva u Ernestinovo dolaze djeca iz Mađarske, Švicarske, Voj-vodine, Bosne, Slovenije… “Ovakva druženja nagrada su najboljima, a razmjena praktičnih iskustava je nemjerljiva” - istaknuo je Tijardović.

Na primjeru ove škole najbolje se vidi kako umjet-nost može djecu educirati za samostalan rad, za pre-poznavanje vrijednosti koje oplemenjuju i odvesti ih izvan dosega kojekavih poroka. poroka ovisnosti.

U rad ove ove kiparske škole u zadnje vrijeme aktivno se uključuju i neke odgojno-obrazovne ustano-ve iz Knina, a u znak te suradnje Mato Tijardović je

obećao da će u drvu visokom πest metara izdjeljati neku od znamenitosti Knina i darova-ti je ovome gradu za Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti.

Fabijan Lovrić

N a j a v l j u j e m o . . .

VI©KoVoLIKoVNa KULtUra Zimska radionica kiparstva

Hr Radioigra za djecu

Tea Gjergjizi Agejev, Mene nitko ne razumije ili Kiša, kakao i rock’n’ roll Redataljica Tea Gjergjizi Agejev

Navedenim naslovima radijskog dramole-ta Tee Gjergjizi Agejev mogao bi se pridru-žiti i ovaj - Jako loš dan. Glavna junakinja, tinejdžerica, u sukobu je naizgled sa svima, a ustvari samo sa samom sobom (kao što i njezinim godinama priliči). Dramaturška osobitost teksta je što se gledajući reali-stički događa u trenutku u kojem svijest ima podsvijesno prisjeÊanje na protekli dan, pa se tako njegov početak i kraj poklapaju. Autorica je sama izrežirala ovu radioigru dokumentarističko tvrdim sti-lom, podražavajući tako stvarnost tinej-džerskog svijeta i emocija.

Miroslav Pendelj, Hobotničica i muzgavac Redateljica Jasna Mesarić

Romantična komedija na temu ljubavnih boli i radosti smještena u morske dubine i to među hobotnice i muzgavce. U čemu je tajna da netko nekoga hoće ili neće, što znači biti samoljubiv, kako se dovitljivo-šću možeš spasiti od teškoća - na ta i neka druga smiona pitanja odgovara nam duho-vita i iščašena radioigra napisana u stilu po kojem nam je Miroslav Pendelj, autor Zaljubljene uspinjače, Prometejeve vatre i drugih radioigara za djecu, dobro poznat. Igra je namijenjena osnovnoškolskom uzrastu, ali će njezin šarm, mislimo, osvo-jiti i odrasle. U glavnim ulogama su Srđana Šimunović i Marko Torjanac.

sAMOBORsKE ŠETNjE

sUBOTA, 30. siječnja 2010., u 16.30 sati, PRVI PROGRAM

Svaka šetnja Samoborom započinje na trgu, središtu mjesta koje je još 1242. poveljom kralja Bele IV. postalo „slobodno kra-ljevsko trgovište“. Grad se kroz stoljeća razvija, a nakon što je željeznicom povezan sa Zagrebom, postaje i omiljeno izletište.Scenaristica i urednica: Edda DubravecRedatelj: Luka Marotti

Nedjelja, 31. siječnja 2009. 13,15 - 13,55 sati

RADIO IGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICA-MA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr

HtV Hrvatska kulturnabaπtina

ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i agencija za odgoj i obrazovanje upravo su objavili natječaj za ovogodišnje natje-canje - izložbu iz likovne kulture učenika osnovnih škola - LIk

Učenici od 1. do 4. razreda ove će se godine

ogledati u plošnom 2D oblikovanju , a zada-tak im je da na kar-tonskoj podlozi izrade kompoziciju na zada-nu temu koristeći se prirodnim neoblikova-nim materijalom i amabalažom od razli-čitih proizvoda te da istraže i primijene različite plastičke tek-sture u likovnom izra-zu, koristeći se pred-metima od drva, meta-la, plastike, tkanine i sl. Jedna od bitnih zadaća je i poticanje ekološke osjetljivosti kod učenika te osvije-šćivanje potrebe za prihvatljivim načinima korištenja prirodnog neoblikovanog materi-jala i ambalaže u nasta-vi likovne kulture, a glavna tema-poticaj za tu dobnu skupinu glasi

“Moj prijatelj i ja“.Tema- poticaj za učenike od 5. do 8 razreda , koji će se također bavi-

ti plošnim 2D oblikovanjem , jest redefinicija portreta istaknutih lično-sti iz naše povijesti značajnih za razvoj znanosti, umjetnosti, kulture i ostalih područja društvenog života u Hrvatskoj, a ciljevi će biti nešto su složeniji, u prvom redu kad je riječ o proširivanju kompetencije vizu-alnoga mišljenja kod učenika te razvijanju osjećaja za suvremena likov-na zbivanja.

Ovi malo stariji imat će zadaću da usvoje postupke rješavanja likov-nog problema kombinirajući slikarsku tehniku-tempara i lijepljenje različitih materijala i objekata na kartonsku podlogu-assemblage te da izrade ilustraciju portreta koristeći se elementima od metala, drveta i sl., te predmetima svakodnevne upotrebe: tkaninama, tapetama, gru-bim papirom za crtanje, starim novinama i sl.

Natjecanje se, kao i svake godine, provodi na tri razine: 26. veljače organiziraju se školska natjecanja, županijska natjecanja bit će mjesec dana kasnije, 22. ožujka, a ovogodišnje državno natjecanje održat će se 27. i 28. svibnja u Osnovnoj školi dr. Branimira Markovića, u Ravnoj Gori, odakle je bio prošlogodišnji pobjednik ovoga natjecanja.

(ri)

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.aktualno26 mediji

stara hrvatska periodika u digitalnom ruhu

Virtuozi obećavajuće budućnosti

Web

http://dnc.nsk.hrDigitalizacija kulturnog nasljeđa i

njegova „selidba“ na internet proces je sve intenzivniji u globalnim razmje-rima. Nismo ni mi u Hrvatskoj, nasre-ću, od toga „imuni“. Prošloga tjedna Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu predstavila je, na novim stranicama, portal digitaliziranih sta-rih hrvatskih novina i časopisa.

Nastale u okviru projekta Hrvatska kulturna baština, stranice posvećene novinama zamišljene se kao središnje mjesto pristupa digitaliziranim starim hrvatskim novinama, onima što se čuvaju u NSK i drugim hrvatskim ba-štinskim ustanovama. Zasad su ondje dostupna rana godišta šest naslova, od novina na njemačkom Kroatischer

Korrespodent (1789.) do Primorca (1873.).

Kao dio istoga projekta, stranice s časopisima sadrže brojeve pet naših najstarijih humanističkih, znanstvenih i stručnih časopisa, među njima i 25 godišta Napretka (1859. ‡ 1895), prvog hrvatskog školskog i pedagoš-kog časopisa.

Uz mogućnost pretraživanja i čita-nja stare periodike, portal nudi i bibli-ografske zapise o starim novinama i časopisima.

Po onom što je ostvareno u dosa-dašnjoj fazi projekta (autorice S. Kla-rin, M. Jokić i J. Zajec), nadati se je da će broj obuhvaćenih digitaliziranih naslova rasti, a oni biti dostupni i sa srodnih portala u inozemstvu. (A.J.)

Koncert iz ciklusa koncerata studenata Muzičke akade-mije u Zagrebu, održan 17.

siječnja ove godine u Hrvatskom glazbenom zavodu, na kojem su nastupili mladi glazbenici studen-ti treće, četvrte i pete godine, koji već imaju zapažene nastupe na domaćim i inozemnim pozornica-ma, pokazao je da pred svima njima stoji obećavajuća glazbena budućnost.

Program se sastojao od sedam atraktivnih skladbi raznih glazbe-nih razdoblja. Prvi je bio talijanski skladatelj i violončelist Luigi Boccherini, čiju su Sonatu u A-duru (verzija za dva violončela) virtuozno izveli nizozemski vio-lončelist Bas Jongen (1992.) i Marie Spaemann (Beč, 1988.), oboje studenti u klasi prof. Valtera Dešpalja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.

Slijedila je popularna skladba za klavir Moments musicaux (muzički trenuci) op. 16 S. Rahmanjinova koju je znalački odsvirala Ana Pavlina (Zagreb, 1985.), studentica pete godine u klasi prof. Lovre Pogorelića. Jedno od najpopularnijih vokal-nih djela, španjolskog skladatelja i pijanista Mannuela de Falle, Sedam španjolskih narodnih pje-sama, fenomenalno su izveli Jelena Kordić, alt (Zagreb, 1986.) i Srđan Bulat, gitara (Split, 1986.). Nikola Kos, klavir (Pula 1989.),

dobio je veliki pljesak za svoju perfektnu izvedbu djela Funerailles br. 7, iz ciklusa Harmo-nies Poetiques et Religieuses, F. Liszta. Marta Šomodi, flauta (Zagreb, 1988.) i Kristina Kebet, klavir (Zabok, 1987.), izvele su osebujno komorno djelo francu-skog skladatelja Ch. M. Widora, Suitu za flautu i klavir, op. 34.

Posljednje dvije točke progra-ma pripale su pijanisticama. Nakon Poulencove Sonate za kla-vir četveroručno, u izvedbi Tonje Čuić (Zagreb, 1989.) i Danijela Gašparovića (Zagreb, 1988.), slije-dio je Galop-Marche A. Lavignaca, za klavir osmeroručno, koji su izveli Tonja Čuić, Una Smrekar, Karlo Ivančić i Danijel Gašparović. Bilo je veselo i urnebesno, kada se njih četvero naguravalo za kla-virom, bacajući stranice partiture sebi preko ramena na pod, ali nadasve glazbeno virtuozno...

Milica Jović

Hvaljeni autorski tandem Anica Tomić i Jelena Kovačić u kazalištu Mala scena priprema novu predstavu za mlade na

temu anoreksije i bulimije. Oboljelu djevojku igra Nika Mišković, a njezinu prijateljicu Mia Biondić. Riječ je o mladim glumicama, polazni-cama magisterija glume na zagrebačkoj ADU. Praizvedba predstave bit će 28. siječnja, a svečana premijera 29. siječnja.

U Hrvatskoj od poremećaja u prehrani boluje oko 90 tisuća osoba, uglavnom mladih djevojaka. Pričajući o bolestima, predstava istovremeno govori i o suosjećanju, razumijevanju, odrasta-nju, tijelu, hrani, usamljenosti, hrabrosti, ali i o ignoranciji i potpunoj neosjetljivosti društva koje oboljele odbacuje i na svojevrsni način sti-gmatizira.

“Ovom predstavom, kao i tijesnom suradnjom na projektima stručnog usavršavanja, na kojima su Anica i Jelena posredstvom Male scene sudje-lovale, želimo ove dvije mlade umjetnice pridobi-ti za kazalište za mladu publiku i tako popuniti praznine koje se javljaju zbog nedostatka mladih umjetnika zainteresiranih za kazalište za mlade, zbog čega nastaje sve veći jaz između suvreme-nog kazališta za djecu i mlade u Europi i onoga u Hrvatskoj”, izjavio je umjetnički direktor Male scene Ivica Šimić.

Anica Tomić i Jelena Kovačić cijenjene su autorice mlađe generacije koje već niz godina surađuju u raznim kazališnim projektima u koji-ma glume, režiraju, pišu tekstove i rade drama-turgiju. Još u srednjoj školi, zagrebačkoj 7. gimnaziji, Anica Tomić osnovala je 1995. godine alternativnu kazališnu grupu Théâtre de femmes,

jednu od najvažnijih alternativnih grupa devede-setih kojoj se kasnije pridružila i Jelena Kovačić.

Anica je diplomirala kazališnu režiju i radiofo-niju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, te kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2005. godine profesionalno režira predstave.

Jelena je diplomirala na Filozofskom fakulte-tu u Zagrebu komparativnu književnost i poloni-stiku te je apsolventica Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku dramaturgije. Dobitnica je Rektorove nagrade za dramaturgiju predstave Imitatori glasova. Radi kao dramatur-ginja i prevoditeljica. R. I.

Priča o anoreksiji i bulimiji

NajaVa Nova premijera u Maloj sceni

Autorice predstave Anica Tomić i Jelena Kovačić

jules Verne: Put oko svi-jeta u 80 dana, u prilagod-bi ane tonković dolenčić i redateljstvu krešimira dolenčića, Zagrebačko kazalište mladih, 2009.

Put oko svijeta u 80 dana, poznati pustolovni roman Julesa Vernea (1828. -

1905.) francuskoga nenadma-šenoga meštra znanstvene tlap-nje i maštarije doista je pothvat uprizoriti za pozornicu - s toli-kim obiljem eksterijera, s toli-kim mnoštvom slika i prizora - i filmske prilagodbe su zahtjev-ne, a nekmoli kazališne. Osim toga, sve je to napisano prije stoljeća i pol; ne putuje se više vlakovima s parnim lokomoti-vama ili parobrodima, izmišlje-ne su zračne letjelice i svijet se obiđe u jednome danu, a Verneova prometala danas su u muzeju, današnjoj djeci druga-čije i nepoznata...

Stoga su prilagoditeljica i redatelj sve te napete pustolo-vine engleskoga gospara i fran-cuskoga sluge te pratilaca im i drugih prikazali s ironijskim odmakom, od pustolovnoga romana napravivši komediju i - uspjelo je! Čitavome nizu duhovitih prizora dodali su i igru u igri te ono što obično u kazalištu ne uspije - razbijati iluziju teatra odkrivanjem kaza-lišnih postupaka i glumačkih smicalica, a ipak je i sačuvati - ovdje je također uspjelo nizom doskočica, maketama, glaz-

bom… (Da, glazba, BAND 80 + stalno je na pozornici, odlično prati i suostvaruje igru, među-tim - mirne su duše mogli biti još prisutniji, manje diskretni!)

Dramaturški, a i redateljski - predstava je vrhunski prenijela završni obrat i napetost iz romana jasno nam predočiti vremenske razlike: uvjerena da je ipak stigao prekasno i izgu-bio okladu - glavnoga će juna-ka spasiti onaj dan koji se dobi-je kada se 80 dana putuje opre-ma istoku… Jasno predočeno, poučno, duhovito, zabavno, veselo, razdragano - sjajna predstava za desetogodišnjake, pa i za nešto mlađe ili starije! Istinska radost igre, a onda je to i radost gledanja.

Redatelj je okupio vrhunsku ekipu suradnika: Dinku Jeričević (pozornica), Doris Kristić (odjeća), Zvonimir

Dusper (skladbe), Deni Šesnić (svjetlo), Damir Klemenić (ple-sni pokreti), zatim poznatu glu-mačku družbu koju predvode Filip Nola (Fogg), Goran Bogdan (Passepartout), Pjer Meničanin (Fix) i Jadranka Đokić (Auda), ali i čak dvade-set i četvoro mladih iz glumač-kog učilišta ovoga kazališta koji su statisti ili u manjim ulo-gama, sve - za svaku pohvalu, osim jedne “sitnice“ koja naru-šava ukupni dojam predstave: riječ je o već poslovičnom ćućorenju pojedinih glumaca, koji ne znaju izgovoriti glas č te brzaju i melju tekst sebi u bradu kao da su na snimanju kakve sapunice!

Inače, da nije toga idealna za otvaranje Međunarodnoga festivala djeteta u Šibeniku!

Stijepo Mijović Kočan

Radost igre - tuga jezika KaZaLI©te

GLaZba Koncert studenata Muzičke akademije u Zagrebu

Nizozemac Bas Jongen, istodobno je i odličan učenik zagrebačke 15. gimnazije

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. aktualno 27mediji

Najveći dio, gotovo 30 strani-ca, najnovijega broja Jezika zau-zima članak akademika Stjepana Babića Hrvatski književni jezik, ponajprije njim samim. “Identitet jednoga naroda tvore domovina, država, povijest, jezik, književ-nost, vjera, grb, zastava, himna, folklor, slikarstvo, glazba i još možda koje obilježje, ali sva nisu jednako važna... Za mnoge je narode bitan njihov jezik. Čak su pod utjecajem biblijskih prijevo-da jezik i narod izjednačavani pa i u nas. Poznata je tužaljka popa Martinca iz 1493. nakon pogibije hrvatskoga plemstva na Krbavskome polju: Turci nale-goše na jazyk hrvatski - ističe na početku svoga članka Babić, koji se nakon kratkog osvrta na pokušaje osporavanja posebnosti hrvatskoga jezika bavi njegovim povijesnim određenjem, pa zatim prelazi na njegove glasovne, na-glasne, oblične, tvorbene, sintak-tičke, leksičke i stilske posebno-sti da bi završio s razmatranjem identičnosti i različitosti u jeziku i pravnim položajem hrvatskoga književnog jezika, zaključivši kako je nakon svega jasno da je hr-vatski književni jezik i lingvistički poseban jezik kakvoga na svijetu više nema...

Sanja Vulić i Marko Alerić u drugome nastavku svoga serijala o riječima hrvatskoga književnog jezika nastavljaju istraživati ose-bujnost hrvatskoga književnog jezika na leksičkoj razini, i to na temelju konkretnih leksičkih pri-mjera iz sva tri hrvatska narječja.

Prvi ovogodišnji broj Smib, u svojoj 41. godini izlaženja, nakon kratkog potpurija “caka“ o smije-hu garniranog i s nekoliko viceva, a sve s ciljem da se svi skupa podsjetimo kako je smijeh izvr-stan za zdravlje, donosi nam jed-nu aktualnu priču - Ekološki Djed Mraz Marice Milčec. Zatim slijedi priča Mirjane Mrkele Naranča,

koja opet ima poučni dodatak, pa nakon toga slikopriča Željke Horvat-Vukelja i ilustratorice Sanje Pribić Gospodin Edner. Tu je još jedna priča Mirjane Mrkele Veliki skijaši, a u rubrici Priče o brojkama na red je došla petica. Borna Lulić i Ivana Andrić Pena-va dali su se u potragu navadama i običajima u hrvatskom narodu vezanim za božićne i novogodiš-nje blagdane. Smib nas vodi i u Područnu školu Glavica Donja (kraj Sesveta) gdje učenici za-jedno sa svojim učiteljima već 40 godina skupljaju i čuvaju etnobla-go svoga kraja. Rubrika Abeceda Lijepe naše donosi nam pojmove pod slovom D - Dioklecijanovu palaču, Dalmaciju, Domovinski rat, rijeku Dravu, gradove Drniš, Dalj i Daruvar i dr. Naravno, tu je i pregršt literarnih uradaka, uglavnom pjesmica, Smibovih mladih čitatelja te nove epizode stalnih strip-serija.

jezik

MetodiËki obzori

Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezikagod. 56., broj 5., Zagreb, prosinac 2009.

Časopis za odgojno-obrazovnu teoriju i praksuvol. 4 (2009) 1-2, broj 7-8, Pula, 2009.

Ovaj dvobroj Metodičkih obzora posvećen je obilje-

žavanju dviju značajnih obljetnica za istarsko, ali i ukupno hrvatsko školstvo - 60 godina obrazovanja učitelja i 30 godina odgojiteljskog studija u Puli. U uvodnom tekstu Vladimir Kadum prisjeća se Tone Peruška (Premantura, 1905. - Pula, 1967.), prosvjetnog, kulturnog, društveno-političkog i znanstvenog radnika, istaknutog istarskog intelektualca, koji je utemeljio Pedagošku akademiju u Puli i bio joj direktorom sve do svoje prerane smrti (us-put, Peruško je 1950. godine pokrenuo i Školske novine i bio im glavnim urednikom u prve tri godine izlaženja). U povodu tih obljetnica na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli održan je i prigodni skup na kojemu su o obrazovanju učitelja i odgojitelja u Puli govorili Vera Kos-Paliska, Vladimir Rosić, Claudio Desinan, Ivan Zoričić i Marija Petener-Lorenzin. Meto-dički obzori donose sva ta izla-ganja, a u ovome broju pišu još Janko Žufić i Damir Kalpić (Boja i efikasnije e-poučavanje), Zvjez-dana Veselinović i Joško Sindik (Neke karakteristike doživljajnih aspekata pojmova “dobar“, “loš“ i “zao“ kod predškolske djece), Daniel A. Romano (Van Hieleo-va teorija o učenju geometrije), Davorin Brajković (Aktualni govor mladih na izabranim primjerima), Vesna Grahovac-Pražić i Damir Mesić (Poetski interesi učenika razredne nastave), Marlena Plav-šić i Marko Ljubešić (Književni interesi mladeži na području Istarske i Primorsko-goranske županije), itd.

Pripremio I. Rodić

ČaSoPISIKNjIGe

smibSmilje i bosilje, poučno-zabavni list za djecubroj 5, siječanj 2010.

Melita RundekPriča o Vilmi Špigl, slikovnicailustrirao Dražen JerabekSipar, 2009.,

Priča jednostavna, a dubokaPriča o Vilmi Špigl je priča koja

se na začudno jednostavan način i u maniri pripovijetke

za djecu dotakla vrlo zakučastih i, u suvremenom svijetu, ključnih pita-nja iz područja percepcije, svjesno-sti i obrambenih mehanizama koji bitno utječu na način na koji gradi-mo odnose sa svijetom i s drugima. Na svega desetak kartica pitkog i nepretencioznog teksta, koji kao da prepričava neke događaje, otvaraju se pred čitateljem fenomenološka pitanja o odnosu subjektivne istine i objektivne stvarnosti, o odnosu prema tuđim projekcijama, te na kraju o samosvijesti ili važnosti kon-takta sa sobom, koji je ključan sastojak uravnoteženosti i, kako se danas često kaže, emocionalne inte-ligencije.

U drugoj dimenziji priče, u usput-noj radnji građenja dvorca od pije-ska, sakrila se izolacija kao drugi obrambeni mehanizam i čest poku-šaj da se obranimo od tuđih projek-cija i svijeta koji nije otvoren za nas onakve kakvi jesmo.

Slikovnica može biti ponuđena kao dobro štivo djeci iz nižih i viših razreda osnovne škole i ona će zasi-gurno uzeti iz nje bitne poruke na razini metafore. Na neki način sli-kovnica rezonira s intuitivnim zna-njem iz životnog iskustva, slično kao što mitovi rezoniraju, kako bi C.G. Jung rekao, s kolektivnim nesvjesnim, ili predsvjesnim.

Uz dobrog učitelja hrvatskog jezi-ka ili razrednika sklonog poticanju

osobnog rasta i razvoja učenika (što je jedan od novih ciljeva Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda i kurikularnog pristupa) ova slikovni-ca može biti i mnogo više od dobrog štiva. Ona može biti i predložak za proradu ključnih pitanja, primjerice, o tome kako vidimo sebe, kako vidi-mo druge, kako nas drugi vide, zbog čega je zdravo činiti razliku između onoga što mi sebi jesmo i onoga što jesmo drugima, kako se odnosimo prema vlastitim osobinama koje ne volimo ili ne cijenimo, kako se bra-nimo od svojih neželjenih odjeka u drugima, itd. Ova slikovnica također može biti odličan predložak za pro-radu tema iz područja psihologije u srednjoj školi, posebno poglavlja o percepciji, te o obrambenim meha-nizmima.

I na kraju važno je naglasiti kako se ova slikovnica svojom jednostav-nošću, odmjerenošću i “pukim pre-pričavanjem” izdvaja iz novovalov-ske produkcije sladunjavih, naglaše-no propedeutičkih tekstova koji se u svojoj suštini nisu daleko odmakli od staromodnog načina pripovijeda-nja s “naravoučenjem“, dajući čitao-cima izravne pruke i pouke. Ovakav način pisanja mnogo bolje kores-pondira sa suvremenim iskustvenim metodama poučavanja i poticanja razvoja osobnog promišljanja i pro-nalaženja odgovora. Vilma Špigl je baš lijepa slikovnica - široka i velika u čemu pomažu i ilustracije Dražena Jerabeka.

Jasenka Pregrad

Na svega desetak kartica pitkog i nepretencioznog teksta, koji kao da prepričava neke događaje, otvaraju se pred čitateljem fenomenološka pitanja...

Petar ŠimunovićUvod u hrvatsko imenoslovljeGolden marketing - Tehnička knjigaZagreb, 2009.

Imena - davni spomenici kulture

U ovoj je jedins-tvenoj knjizi prvi put u Hrvatskoj skupljena i obrađena građa o hrvatskom imenoslovlju

Akademik Petar Šimunović u Uvodu u hrvatsko imenoslov-lje skupio je građu o hrvat-

skom imenoslovlju i to je prvi put da smo dobili jedinstveno obrađenu građu o toj važnoj temi. Pri prouča-vanju imena, objašnjava autor u uvodu, osim poznavanja vlastitog jezika u kojemu djeluju i jezikâ s kojima je hrvatski bio u doticaju, kad je o imenima riječ, treba biti podrobno obaviješten o drugim dis-ciplinama kao što su: arheologija, povijest, geografija, etnologija, demografija, itd., jer svako objaš-njenje imena ne smije biti u protu-slovlju s rezultatima tih znanosti, ni s jezičnim činjenicama kojima su imena oblikovana.

Autor je knjigu podijelio na šest poglavlja: Uvod u imenoslovlje, Život imena, Antroponimija, Toponimija, Imena ostalih namjena i Krematonimija.

U prvom dijelu autor govori o pojmu imenoslovlja, o onomastici i teoriji te funkciji imena i dijalek-tnom izrazu. U drugom dijelu nalazi se devetnaest članaka koji oslikava-ju hrvatska imenoslovlja u kojima je autor opisao onomastičke meto-de, vrela za toponomastička prou-čavanja, etimologiju, kao i novije pojave u području imenoslovlja, pri-mjerice prevedena i pomodna imena.

Treći dio zaprema antroponimija. Tu se nalaze članci o osobnim ime-nima, zatim članci o imenskoj pra-slavenskoj baštini, o stranim imeni-ma i njihovoj motivaciji, deminutivi-

ma i hipokoristicima, ženskim ime-nima, sementici i strukturi osobnih imena te o strukturi slavenskih imena. Ništa manje nisu zanimljivi ni članci o hrvatskim prezimenima, o njihovoj stalnosti, o podrijetlu prezimena, itd.

Četvrti dio knjige sadrži 33 član-ka koji se odnose na sadržaje iz toponimije (imena naselja, tj. ojko-nimi, gradska i ulična imena - urbo-nimi, zemljišna imena, gorska imena - oronimi i na kraju hidronimi). Peti dio knjige obuhvaćaju imena osta-lih namjena, primjerice imena živo-tinja (zoonimija), a autor istražuje i duhovni svijet imena. U tome poglavlju naći ćemo i članke o lite-rarnoj onomastici kao i uvod u imensku stilistiku. Šesti dio zapre-ma poglavlje o krematonimima. To su vlastita imena kojima imenuje-mo proizvode kulturnih i društvenih tvorevina, predmeta, stvari i pojava svakodnevnice, a krematonimija pripada mlađim granama onomasti-ke i kod nas je slabo proučena.

Ova nas knjiga, kao što joj i naslov kaže, uvodi zapravo u svijet hrvat-skih vlastitih imena ili onima. Onimi su davni spomenici materijalne i duhovne kulture, oblikovani jezi-kom, pa je stoga imenoslovlje ili onomastika dijelom i jezična zna-nost. To je prije svega stručna knji-ga koja je namijenjena onima koji se bave lingvistikom kao znanošću, ali joj je svakako mjesto i u sveuči-lišnim, gradskim i školskim knjižni-cima.

Velimir KARABUVA

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.28 iz proπlosti

Kakav mora biti učitelj?Svaki učitelj setjati se mora, da prije, nego se tko usudi

svrgnuti se na prevažno stanje učiteljsko, i po tom dati se na preuzvišeni posao, naobražavati ljude, sam mora biti čovjek, sam u sebi nalaziti primjer i obrazac za svoje učenike. Gdje je takovi učitelj, tu skoro reći netreba nikakovih drugih pravilah za odhranjenje i naobraženje; a nasuprot u onoj učionici, gdje neima takvoga valjana učitelja, tu su badava sva druga pravila odhranjenja. Učitelj mora biti podpuno ugledan i važan u očiuh svojih učenikah, da može imati potrebiti upliv u ćudoredno naobraženje djece; dakle svaki učitelj mora biti zaisto počitanja vriedan muž, i svaki učenik osvjedočen mora biti o tom, da mu je njegov gospodin učitelj čovjek, koga svi razumni i dobri ljudi ciene, počituju i ljube poradi toga, što je dobrodjeteljan i poštan. (Mijat Stojanović)

NapredakBr. 8 / 15. siječnja 1860.

Božićnica u obliku pohvalnica i opomena

Učitelji naše gl. učione, laćaju se svakoga sredstva, da jim se povjerena mladež onako naobrazi i ćudoredno odgoji, kako to zahtieva duh vremena i sretna budućnost njihova, i da se glavna učiona u istinu “uzornom” nazivati može. K prošlim božićnim svetkom, kako čujem darovahu u tu svrhu mladeži svojoj liepih Božičnicah. Bolji i marljivi ponesoše kući “Pohvalnice”, nemarni, neposlušni i zli Opomene.

NapredakBr. 8 / 15. siječnja 1860.

Plaće bečkih učiteljaDne 19. prosinca 1909. održana je velika skupština bečkog

učiteljstva, na koju je bilo pozvano i 128 narodnih zastupni-ka, no bila su na skupštini samo četiri. Skupština je jedno-glasno zaključila ovo:

“Skupština konstatira, da je poradi sve veće skupoće uči-teljstvo Donje Austrije i grada Beča u očajnu položaju. Posljednje uređenje učiteljskih plaća nije odgovaralo ni ondašnjim potrebama, jer su iznosile mnogo manje od plaća javnih namještenika tako, da ni u normalnim prilikama nije-su dostajale za najpreče potrebe. Učitelji i učiteljice imadu pravo kao i ostali činovnici s istom ili pače manjom obrazo-vanošću na plaću, koja će odgovarati njihovu položaju.”

Hrvatski učiteljski domBr. 2 / 20. siječnja 1910.

Reformski duh u pedagogijiU Americi, Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj nailazi-

mo na očite tragove novog odgojnog smjera. Mnogi noviji pedagozi zagovaraju princip slobode u uzgoju. Neki za ograničenu slobodu, koja se osniva na poštivanju dječje prirode - a neki su u zanešenosti svog reformatskog duha - pošli kud i kamo dalje. Ovi hoće da pedagoški vijek okru-ne najnovijom stečevinom - slobodnom školom. Zadah s tudjijeh strana porodio je neku trzavicu i medju dalmatin-skim učiteljstvom, pa i medju onim, koji hoće da mu u radu sude. Doduše, da nije bilo nemirnih duhova na peda-goškom polju, a gdje bi nam bila naša škola. Mi treba da postojano kročimo duhom vremena, al i oprezni da bude-mo, da nas ono stramputicom ne zavede. (Anka Bočina)

ŠkolaBr. 1 / siječanj 1910.

Lijenost treba liječiti, a ne kažnjavati

U “L’Education Moderne” (oct.) piše Dr. V. Pauchet da je učenička lijenost redovito posljedica fizičkoga stanja djece, i da ju valja liječiti, a ne kazniti. Hrana neka je vegetarian-ska, počinak poslije objeda, zračne i sunčane kupelji i napokon preporučuje psihoterapiju.

PreporodBr. 1 / siječanj 1910.

PrIje 150 GODINA

PrIje 100 GODINA

obLjetNICe

Leksikograf iz doba prosvjetiteljstvaHrvatska leksikogra-

fija i kulturna povi-jest bilježe da je

godine 1750., 27. siječnja, u Tinjanu (kotar pazinski) rođen Josip Voltić (Voltiggi, Voltigyi), publicist i leksi-kograf, autor Bečkih pisa-ma (Lettere viennesi, 1789.) i Ričoslovnika iliričkoga, talijanskog i nimačkog jezi-ka (1803.)

Nakon pučke škole u rodnom mjestu, Voltić se obrazovao u isusovačkoj gimnaziji u Gorici, potom u Zagrebu (Političko-ka-meralni studij Kraljevske akademije znanosti) te na pravnom studiju bečkog sveučilišta.

Dobro upućen u ono-dobnu pravnu znanosti, bio je čovjek bistra uma i široke naobrazbe, poliglot (hrvatski, talijanski, nje-mački i latinski jezik), intelektualac žive i neu-strašive ćudi. Unatoč nao-brazbi, osobnoj želji i mnoštvu pokušaja, nije mogao dobiti posao u jav-noj državnoj službi terezi-jansko-jozefinske Austrije, pa je živio privatno pouča-vajući druge, kao učitelj jezika kojima je vladao.

Voltićev je Ričoslovnik uglavnom poznat i hvaljen zbog opsežna rječničkog dijela s mnoštvom hrvatskih riječi koje nisu bile sadržane u prethodnim rječnicima

Uvjeren da moć razuma i zamisli da se društveni poredak može popraviti dobrim reformama, pro-svijećenom administraci-jom, uvažavanjem građan-skih inicijativa te općom željom za napretkom, u Bečkim pismima, na tali-janskom jeziku, epistolar-nom se formom poslužio da oslika i kritički promo-tri političke i društvene procese, od provedbe načela Josipa II. i načina rada državnih činovnika, preko poteškoća što ih u pristupu građanskim služ-bama imaju mladi i moder-no obrazovani intelektual-ci, do kritike onodobne bečke književnosti i novin-stva te navika i zloporaba u redovima građanskog staleža.

Hrvatsku leksikografiju i jezikoslovlje Voltić je zadužio znamenitim Ričo-slovnikom, punim nazi-vom: Ricsoslovnik (Voca-bolario ‡ Wörterbuch) illiricskoga, italianskoga i nimacskoga jezika s jed-nom pridpostavljenom grammatikom illi pismen-stvom. Riječ je, dakle, o gramatici i rječniku, čime

se Voltić svrstao u red naši ranih jezikoslovaca (Kašić, Križanić, della Bella, Relković, Lanosović; Vran-čić, Mikalja, Habdelić, Belostenec…).

Ričoslovnik je, kaže autor, nastao tako što je jedan njegov učenik, inače imućni i ugledni talijanski plemić, poželio „rječnik u kojem bi natuknice bile ilirske riječi, koji bi bio napisan novim, jednostav-nijim pravopisom i tiskan latinskim slovima“. Jezi-koslovnu obradu građe (gramatičke i rječničke) autor je temeljio na gledi-štu da hrvatski književni jezik (Voltiću ilirski), onaj na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće treba izgrađivati, razvijati pa i učiti uvažava-jući jezičnu baštinu i govornu praksu na cjelo-kupnom narodnom po-dručju (i na jugu i na sje-veru) te sva tri glavna nar-ječja (čakavsko, kajkav-sko i štokavsko). Upravo stoga Voltićev je Ričo-slovnik uglavnom poznat i hvaljen zbog opsežna rječ-ničkog dijela (600 strani-ca) koji je u hrvatskom stupcu tronarječan (npr. breg, brig, brjeg), s mnoš-tvom riječi koje nisu bile sadržane u prethodnim rječnicima.

Voltićeva pak gramati-ka, kratka je i praktična, daje samo morfologiju i sintaktička pravila, i to po ugledu na autorove pret-hodnike, ponajprije Lano-svića te Kašića i della Bellu. Pogrešno tumače-na, kritizirana i zanemare-na u prošlosti, Voltićeva gramatika tek je u novije vrijeme dobila zasluženo mjesto u povijesti hrvat-skog jezikoslovlja.

260 godina od rođenja Josipa Voltića (1750. 1825.)

Priredio Anelko Jelin

Nedostatak nastavnika srednjih škola u Francuskoj

Francuski časopis L’Education nationale piše o nedo-statku nastavnika za srednje općeobrazovne škole i kaže, da broj nastavnika raste sporije nego broj učenika u koledžima i licejima, jer je broj učenika u tim školama porastao od 307.000 u 1945./46. škol. god., a za to vrije-me broj nastavnika porastao je od 17.360 na 28.600. U slijedećih pet godina bit će potrebno još 7.000 srednjoš-kolskih profesora godišnje, a prošle je g., n. pr., diplomi-ralo na svim filozofskim i prirodoslovno-matematskim fakultetima u Francuskoj tek 3600 studenata, a i od toga odlazi u škole tek 60 posto.

Školske novineBr. 5 / 29. siječnja 1960.

Festival esperantista u SplituTreći kulturni festival esperantista održat će se ove

godine od 30. travnja do 3. svibnja u Splitu. Osim jugo-slavenskih esperantista sudjelovat će i esperantisti iz

drugih susjednih zemalja. Ovakav festival održan je i prošle godine u Opatiji. Na festivalima je sudjelovalo oko 700 učesnika, najviše školske omladine, koja uči esperanto u školama. Predviđa se, da će na ovogodiš-njem festivalu u Splitu broj učesnika dostići 1000.

Školske novineBr. 6 / 5. veljače 1960.

Dvadesetogodišnji plan odgajanja engleske djece

U izvještaju centralnog engleskog savjetodavnog tijela za prosvjetu iznesen je Dvadesetgodišnji plan za razvoj prosvjete za engleske dječake i djevojčice od 15 do 18 godina.

Savjet smatra, da je isto toliko potrebno u “ovom uzburkanom i dinamičnom vijeku” stvoriti dvadesetgo-dišnji program za razvoj prosvjete, kao što postoji potre-ba za sličnim programima za modernizaciju željeznica ili atomske proizvodnje električne energije. Postoji opa-snost, smatra savjet, da engleski prosvjetni stroj zaosta-ne za vremenom.

Školske novineBr. 5 / 29. siječnja 1960.

PrIje 50 GODINA

Hrvatske fraze u gramatici VoltiÊeva RiËoslovnika

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010. 29πkolski æivot nekoÊ

Moje djetinjstvo prolazilo je, zajedno sa mojom braćom pod okriljem naših roditelja. Još

prije nego sam zavirio u školu, vukla me je želja za knjigama i školskim klupama i gledao sam u našeg budućeg učitelja sa velikim strahopočitanjem.

Bio je to mlad čovjek s bradom, mršav, ali o njemu sam već znao mnogo, jer je moj stariji brat već iskusio njegove milosti i njegovu strogost, pa je samo vječno govorio, kako se on vrlo boji gospodina učitelja, koji je znao, da mu prilijepi običajne „srdele“. Mene je doveo otac za prvi put u školu. Ne sje-ćam se njegovih prvih uputa, nego znam jako dobro, da su morale zvučiti neobič-no strogo, kao što već otac govori sinu na početku njegova života. Učitelj, koji se je zvao Augustin Zuviteo, primio me je sa dostojanstvom i rekao, da se on nada, da ću ja poći istom stazom, kojom već ide moj stariji brat i da ću nastojati da ga nadvisim. Sjećam se vrlo dobro, kad je moj otac otišao iz škole i kad sam sjeo među ostalu djecu, pa kad sam ugledao mrke oči gospodina učitelja, da sam se vrlo prestrašio. Prvi moj pozdrav novome životu počeo je sa gorkim suza-ma, kao nekada ono, kad sam se rodio. Učitelj me zapita: ‡ Šta plačeš? ‡ Sjećam se vrlo dobro, da nisam znao pravoga razloga, ali moje srce je tapkalo kao ptica i mucao sam: ‡ Ja se tako bojim škole! ‡ Pa kad je gospodin učitelj pozvao k sebi jednoga nemirnjaka i naredio mu da pruži ruku i odrapio mu propisane „srdele“, u meni je sve zamrlo od straha. Vidio sam, da nije teško izbje-ći jednoj kazni, iako naši prestupci nisu baš teški. Moj mali prijatelj, t.j. onaj, koji je dobio „srdele“, u mojim očima nije izgledao bogzna kako kriv. Udario je po glavi jednoga drugoga, koji je bio kratko ošišan. Ja sam također dolazio u napast, kad sam vidio onu ošišanu glavu, da ga jednako udarim, i nisam znao, da li se to smije učiniti ili ne.

Tako je počela redovita škola. Išao sam svaki dan sa svojom torbom u školu i već ispočetka zadesila me

velika nesreća. Netko od mojih sudrugo-va ukrao mi je iz torbe čitanku. Na koncu sata ja sam se sjetio i prijavio se učitelju, koji je hitro poduzeo veliku istragu, ali ni on nije mogao doći kraju. Sve čitanke su bile nove, samo one, koje su bile umota-ne i nosile na sebi ime vlasnika, te su mogle dokazati svoj alibi, ali druge su mogle biti ukradene i neukradene. Tako, kad sam došao kući, rekao sam svom ocu baš ovim riječima moju nesreću:

‡ Ako je gledaš, izgleda, da je tvoja, a u stvari ona može biti ukradena, a može i ne biti. ‡ Moj otac mi je dao pravo, ali me je uputio, da sve svoje stvari ozna-čim imenom ili znakom, da se mogu raspoznati.

Sjedio sam u prvoj klupi pokraj neko-liko drugova, koje nisam nikad u životu

više zaboravio. Tu je bio neki Šiš, koji se je ustvari zvao Ivo Tadić i bio pame-tan učenik, do njega je sjedio neki Jakov Lisičar, koji je poslije postao vrlička znamenita ličnost. On je držao kavanu i sebi domamio sav bolji svijet, jer je bio vrlo promućuran i izumio je koješta, čim bi svoje goste domamio. Onda je tu bio neki gospodičić, sučev sin, koji se je vrlo otmjeno držao i koga je sluškinja svaki put odvela kući i koji se s nikim nije družio. Bilo je tu još nekih varošana, na pr. sin Petra Orbaša imenom Mile, pa onda Dogan Joso, sad poznati trgovac u Vrlici i otac već veli-kih sinova, koji je bio jako darežljiv i pomagao nas u izradnji naših zadaća ili u učenju naših lekcija. Otraga su se poredali gori drugovi, kojima je više bilo do huncutarije nego do škole. To su bili obični većinom „Jakami“, kandidati za primanje „srdela“. Učitelj je katkada poredao pet, šest pred sobom i onda im dijelio šibe kao za okladu. Bilo je nekih, koji se nisu ni maknuli pod udarcima, a drugi su opet zajaukali kao da ih žive dere. Naravno da to nisu bile svakidanje pojave. Osobito kad bi preveć galamili dok se učitelj nije pojavio, i ako je on bio rđave volje, onda je dijelio šibe nemilosrdno. Znali smo više puta reći: ‡ Gospodin učitelj je rđave volje! Grmi, bit će batina! […]

Napokon je došao dan kada sam i ja otišao preko Knina željezni-com u Split. To je bio moj naj-

sretniji dan u životu. U Splitu me je dočekao profesor Siriščević, prijatelj moga oca. I on je rekao da sam ja velik za prvi razred, neka samo marljivo učim i on će reći ravnatelju realke da bih mogao položiti prijemni ispit za drugi razred. I zbilja, ja sam taj ispit položio. Sjećam se kao sada kako se je moj pro-fesor hrvatskog jezika divio mojoj zada-ći. Rekao mi je da nitko tako ne zna hrvatski kao ja. Tako lijepu zadaću ne pišu niti đaci viših razreda. Ja zapravo ne znam što je to bilo, ali znam da sam pisao svojim lijepim vrličkim hrvatskim jezikom koji je bio poznat cijelom hrvat-skom kraju. Tim jezikom pisao je i Dinko Šimunović, Ivo Cippico, tim jezi-kom piše još i sada Milan Begović.

Moj dolazak u Split bio je za mene veli-ka senzacija. Prije svega sâm grad djelo-vao je na mene svojim orijaškim zidina-ma, lijepim kućama, a onda naravno i morem, tako da taj utisak neću nikada zaboraviti. Kamo god sam kasnije dola-zio, uvijek mi je bio Split pred očima. Prispodabljao sam ga drugim gradovima. Mogu reći da sam se brzo uživio u onaj milje i da je brzo Split postao tako reći moja uža postojbina. Osjećam se Splićaninom te sam to uvijek i u svakoj zgodi govorio: „Ja sam Vrličanin iz Splita“.

Sad moram najprije opisati svoju školu. Ona je bila smještena među sta-rim zgradama i imala je za sobom niz godina života, ako ne i vjekova. Tu je nekada učio slavni talijanski pjesnik

Ugo Foscolo. To je bilo 80-ih godina prošlog vijeka. Mi smo uvijek bili pono-sni da je i on taj zrak negda udisao i tu proveo svoju mladost. Zgrada naše veli-ke realke bila je zbijena među tijesnim ulicama gdje su se mogli vidjeti različni prizori običnog južnjačkog grada. Na prozorima visili su obično komadi rublja čistoga i nečistoga, a moglo se je dogo-diti da smo davali ruku kakvom dječaku ili djevojčici koji su bili naši susjedi. Zato su neki profesori tražili da ti pro-zori budu zatvoreni, ili da se moraju namazati bjelilom ili papirom da se ne vidi što rade naši susjedi.

Moji drugovi su me lijepo primili. Bukom i različnim pitanjima. Neki su se isticali kao bolji i

više vrijedni, ali bila je jedna posebna grupa tzv. „mašklacuna“. Ovi su uživali moju najveću simpatiju. Najantipatičniji su mi bili oni koji su se držali otmjeni. Imponirlai su mi mnogo oni koji su bili marljivi, a ne štreberi, nego đaci sa mnogo soli u glavi. […]

Najveći moj prijatelj iz realke je poznati hrvatski pjesnik Vladimir Nazor, s kojim prijateljstvo nikada nije presta-lo iako su nas prilike više puta bacile daleko. Mi nismo nikada jedan prema drugome ohladili. Ja sam marljivo čitao sve što je Vlado napisao, uživao sam u njegovim divnim pjesmama. On je tako-đer pratio i moj rad iako smo mi išli različitim putovima. Ja sam volio dramu, a poeziju sam smatrao plodom mlado-sti. Mi smo već na školskim klupama pokazivali jedan drugome pjesme, čitali zajedno, ispravljali, pa smo i tako reći počeli zajedno publicirati naše prve sti-hove. Više puta smo jedan drugome bili poticajem za daljnji rad. Zajedno smo šetali po Marjanu, Poljudu, po Spinulima, pa mogu reći da nema stope gdje mi nismo sanjarili i drugovali.

Nazor je bio lijep dečko, bujne ruda-ste kose, a nježna lica kao u djevojčice, tako da je onaj dan kada je došao iz gimnazije u realku u naš razred, zlobni Đino Rubčić najavio njegov dolazak riječima „El bel putto qua!“ Ja sam se uz Nazora odmah priljubio, sjeli smo zajed-no u prvu klupu i tako ostali nerazdruži-vi.

Naše drugovanje palo je svima u oči. Kako đacima, tako i profeso-rima. Nije bilo važnije zgode gdje

mi ne bismo bili zajedno, bilo to u pro-cesijama, bilo u igri ili dječjim zabava-

ma, na kupanju itd. Kad je pao prvi sni-jeg, mi smo se s četom ostalih drugova grudali. Kako je to bila za Split osobita rijetkost, obično smo onaj dan imali pravo da ne dođemo u školu kako bismo se tom Božjem daru veselili.

Božić i Uskrs proveli smo zajedno ako ne bismo išli našim kućama.

Osobit dojam ostavila je na mene pro-cesija u Splitu na Veliki petak. Ona bi išla preko trga i tu je biskup dijelio narodu blagoslov. Glavni sudionici ove procesije bili su članovi splitske Bratovštine, svi obučeni u bijelo, nosili goruće svijeće i pjevali crkvene pjesme koje su se već odvajkada u tim prigoda-ma u Splitu udomile. Veličanstven je bio prizor kad je biskup dijelio puku blago-slov. Sav svijet je klečao, zapjevao himnu Puče moj, a mi također. Moju radoznalost najviše je privlačio sam odrješnik koji je obučen u bijelo nosio teški križ na leđima i predstavljao Krista. Govorilo se da je to najveći greš-nik onoga kraja i da na taj način ispašta svoje grijehe. Naravno da smo mi naga-đali tko bi to mogao biti, da li građanin ili varošanin. […]

Na čelu naše škole bio je ravnatelj Ante Zlendić. On je bio neobično fino čeljade, imao je jednog sina

i dvije kćerke, a njegova gospođa bila je iz vrlo fine i uvažene splitske obitelji. S ravnateljem Zlendićem imao sam i kao đak i kasnije kao profesor vrlo ugodnih iskustava. Prvo je bilo kada sam tiskao jednu zbirku mlađahnih pjesama pod naslovom Gretchen u kojoj sam opje-vao jednu splitsku djevojku, kćerku predsjednika suda, u koju sam bio zalju-bljen. Moje male pjesme izazvale su velik skandal. One su doduše bile vrlo nedužne, ali preosjetljiva obitelj moje Dulčineje nije tako lako prešla preko njihove nedužnosti. Ja sam gotovo bio protjeran iz škole, i samo je ravnatelj mogao tu naći izlaz i mene opravdati pred očima one ugledne obitelji.

Ne mogu reći da sam bio neosjetljiv i indiferentan prema krasnom spolu, dapače onda je počela istom moja pje-snička žica i moja narav da se budi i zadaje brige ne samo mojim profesori-ma već i mojim roditeljima.

Nikad nisam zaboravio moju sen-zaciju s Katom koja mi je uvijek lebdjela pred očima; tako smo

npr. ja i moj prijatelj Nazor u isto vri-jeme ljubili jednu ljepoticu, kćerku jed-nog urara koji se je zvao Huttner. Svaki od nas ljubio ju je na svoju stranu. No naša ljubav nije došla ni do kakvih činjenica i ograničila se samo na šetnje pred kućom, pred dućanom, ona se očitovala u zaljubljenim pogledima, reducirala se najviše na tajne uzdahe, sentimentalne želje, a mislim da su i moje pjesme njoj posvećene. Taj ideal-izam prošao je kad sam se doselio u kuću Trevisan gdje je bila jedna pokćerka imenom Amalija s kojom sam vodio ljubav kao veliki. Moji su roditelji za to doznali i htjeli me od toga odvra-titi. Ona je otišla u Trst i nikad je više nisam vidio, ali mogu reći da sam je faktično ludo volio premda je ona bila nekoliko godina starija od mene.

U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mje-stu, mogla bi to biti pozamašna i vrijed-na antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana.

Milan Begović (1876. ‡ 1948), književnik, kazališni djelatnik i prevoditelj, početkom 20. stoljeća bio je profesor splitske realke (osam godina punih nemira i želja), škole u kojoj je i sâm bio učenik 1888. ‡ 1894. godine.

Svojim učeničkim danima (Vrlika pa Split) Begović se „vratio“ u fragmenti-ma autobiografskih zapisa (Književni tjednik, 1942. i Kritike i prikazi, 1943.), objedinjenim u antologiji Autobiografije hrvatskih pisaca, prir. Vinko Brešić, AGM, Zagreb, 1997.

Moj æivot[Ulomci]

Milan BegoviÊ

Milan BegoviÊ

Vrlika Split

broj 4 • Zagreb • 26. sijeËnja 2010.aktualno30 pisma

RAZGOVOR

Delikvencija? Ne, odgovornost! dobro je to što se mladi zaista imaju kome obratiti, jer u Centru za soci-jalnu skrb postoje osobe koje će im rado pomoći

U Srednjoj školi Mate Balote u Poreču zajednička tema naslovljena je Stilovi života mladih. Učenici su se okupili u razredima u kojima se za promjenu nije održavala klasična nastava, već radionice pod vodstvom profe-sora, ali i drugih stručnjaka koji se bave mla-dima na mnogim područjima. Tako je dio uče-nika odabrao sudjelovati u radionici koju su nazvali Maloljetnička delikvencija. Pripremila ju je i vodila defektologinja Ivana Buda, koja se trenutačno tim pitanjem bavi u porečkom Centru za socijalnu skrb.

Ivana je u razgovoru s učenicima pojasni-la što znači pojam maloljetničke delikvenci-je, koji su uzroci i koje su sankcije te načini sprječavanja te pojave. Učenici su joj aktivno postavljali pitanja na koja je ona rado odgo-varala, a nekolicina njih navodila je i primjere iz vlastitog iskustva, koji su najbolje pomogli ostalim učenicima da shvate o čemu je zapra-vo riječ.

Vjerujemo da su svi ponešto naučili i sigur-no će se toga rado prisjetiti i ubuduće. Na-damo se da će možda, zahvaljujući Ivaninim savjetima pomoći, nekom svom vršnjaku u slučaju potrebe, ali prije svega da će pomoći sami sebi da ne upadnu u neki od problema koje je spomenula Ivana.

No, jedno je sigurno, a to je da se u slu-čaju bilo kakvog problema, maloljetnici zaista imaju kome obratiti i da u Centru za socijalnu skrb postoje osobe koje će im rado pomoći, a upravo nas je u to uvjerila Ivana.

Simona Tomić, Poreč

PITANJA

Zašto je talijanski manje vrijedan od engleskoga nejasan je razlog za zapostavljanje tali-janskoga jezika u nas, pogotovo uzme li se u obzir blizina Italije, međusobna povijesna povezanost te turistička i politička važnost Italije za Hrvatsku

Približavanjem Hrvatske Europskoj uniji otva-raju se i prilike za brojne projekte za čije je rea-liziranje jedan od preduvjeta poznavanje stranih jezika, što je u hrvatskom školskom sustavu odavno prepoznato, iz turističke prakse pozna-to, a vidljivo i iz činjenice da se strani jezici uče već od početnih razreda osnovne škole. Proce-se i uspješnost učenja stranih jezika u Hrvatskoj proučavaju metodičari nastave stranih jezika kroz razne istraživacke projekte i eksperimen-talnu nastavu. Rezultati tih istraživanja izneseni su na brojnim stručnim i znanstvenim skupovi-ma te opisani u mnogim publikacijama.

Učenje jezika u ranoj dobi ima dugu prošlost. U 19. su stoljeću bogate građanske obitelji omogućavale svojoj djeci učenje drugih jezika, a njihovo je poznavanje bilo i preduvjetom i zna-kom pripadnosti višim društvenim slojevima jer se, primjerice, poznavanje francuskoga jezika i komuniciranje na francuskom jeziku podra-zumijevalo u određenim krugovima. I hrvatska povijest i uloga i važnost latinskoga jezika tako-đer pokazuje dugu povijest učenja i poznavanja stranih jezika. Obrazovanje djece iz viših slojeva društva uključivalo je, osim glazbe i likovnih vje-ština, i učenje stranih jezika, isprva latinskoga, zatim njemačkoga, francuskoga i talijanskoga, a u novije vrijeme i engleskoga. Prije Drugoga svjetskoga rata u Istri i Dalmaciji postojali su talijanski vrtići, uglavnom namijenjeni djeci rodi-teljâ talijanskoga porijekla. Neposredno nakon

rata poučavanje stranih jezika, osim ruskoga, bilo je neko vrijeme zapostavljeno iz političkih razloga. Ruski jezik imao je primat u osnovnim školama, a ostale se jezike učilo u srednjoj ško-li, kao drugi strani jezik.

Početkom pedesetih godina prošloga sto-ljeća uvodi se i mogućnost učenja engleskog, francuskog, njemačkog i talijanskog jezika. Strani jezik kao nastavni predmet bio je prema tadašnjim školskim planovima i programima predviđen tek od četvrtoga ili petoga razreda osnovne škole. Početkom 1990. godine, uz odobrenje Ministarstva obrazovanja, Zavoda za školstvo te Filozofskoga fakulteta počinje pro-jekt ranoga učenja stranoga jezika. Zavod za školstvo preuzeo je organizacijski dio projekta koji je bio usklađen s nizom sličnih projekata provođenih u drugim europskim državama u okviru programa Language Learning for Euro-pean Citizenship Europskoga savjeta u Stra-ssbourgu.

Zagrebačka Osnovna škola Antuna Gustava Matoša krenula je u projekt s talijanskim jezi-kom koji je poučavala profesorica Dubravka Novak, a 1993. Zavod za školstvo odobrava Dječje vrtiću Maksimir da pokrene tada ekspe-rimentalni program ranoga učenja talijanskoga jezika prvenstveno zbog blizine škole te moguć-nosti nastavka učenja talijanskoga jezika tako i zbog dobrih materijalnih uvjeta i stručnih kadro-va (odgajatelji i stručni tim). Rezultati koji su po-stignuti u školi prije svega zahvaljujući velikom trudu i nesebičnom davanju Dubravke Novak bili su više nego očekivani, naravno pozitivni. Ministarstvo obrazovanja 1998. godine gasi projekt, unatoË odličnim rezultatima.

Program učenja talijanskoga jezika u DV Maksimir nastavljen je prije svega zbog zanima-nja roditelja koji su bili zadovoljni dotadašnjim rezultatima, kao i mogućnošću da djeca u ranoj dobi počnu učiti talijanski jezik. Zanimljiva je i primijećena tenedencija da upisivanje djece nije

na rano učenje talijanskog jezika bilo povezano s njihovim poznavanjem jezika - suprotno pret-postavkama da će se upisivati djeca čiji roditelji govore talijanski ili su porijeklom Talijani. Od onih koji govore talijanski jezik, većina roditelja gotovo redovito razgovara s djecom na talijan-skom, a praktički svi razgovaraju s djecom o onome što su na stranom jeziku naučila u vr-tiću.

Ponajčešće djeca pričaju sama kod kuće o naučenom u vrtiću - u razgovoru s članovima obitelji ili u igri. Djeca rado i razmjerno često kod kuće govore na talijanskom jeziku, dok ih većinu čak nije niti potrebno na to poticati - oni to sami rade - bez vanjskih poticaja. Tako i rodi-telji uviđaju da je učenje jezika poticano progra-mom i svi su imali priliku vidjeti konkretan rad s djecom u vrtiću, na talijanskom jeziku. Jasno im je da je pozitivan odnos djeteta prema vrti-ću uvjetovan sadržajem i provedbom programa odgojno-obrazovnog rada.

Ipak, djelomična nemogućnost nastavka kontinuiranog učenja talijanskog jezika i nakon vrtića, prepoznato je kao otegotna okolnost jer, prvenstveno, djeci dajemo mogućnost koju nemaju priliku nastaviti redovno učiti. Problem se pojavljuje u činjenici kako djeca, ako i imaju priliku nastaviti učiti talijanski jezik od prvog ra-zreda osnovne škole, onda se gotovo isključivo radi o engleskom jeziku. Ostavimo li po strani činjenicu o postojanju vrsnoga profesorskoga kadra u OŠ A. G. Matoša, nejasno je takvo za-postavljanje talijanskoga jezika, pogotovo uzme li se u obzir blizina Italije, povijesna povezanost, kao i turistička i politička važnost Italije za Hr-vatsku. Stoga se nameće zaključak o apelu ministarstvu da se i talijanskom jeziku daju jed-nake šanse i položaj koji uživa engleski jezik. Pogotovo s obzirom na rezultate i zadovoljstvo roditelja i djece naučenim u okviru programa ra-nog učenja talijanskoga jezika u DV Maksimir.

Sandra Zjačić-Ljubičić, Zagreb

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

ogla

s

Osnovna škola Mate Lovraka, Veliki Grđevac Lovrakovi dani kulture 2010.

raspisuje

NATJEČAJ za književnu Nagradu Mato Lovrak za dječji roman

Pozivamo izdavače i autore da sudjeluju u natječaju za književnu Nagradu Mato Lovrak za dječji roman. Nagrada se dodjeljuje za najuspješniji dječji roman prvi put tiskan u 2009. godini na hrvatskom jeziku u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu. Nagrada će biti dodijeljena 11. lipnja na završnoj svečanosti Lovrakovih dana kulture 2010. u Velikom Grđevcu. Na natječaj treba poslati sedam primjeraka knjiga zaključno do 31. ožujka 2010. godine na adresu: Osnovna škola Mate Lovraka, za Nagradu Mato Lovrak, Trg Mate Lovraka 11, 43270 Veliki Grđevac.

Izvršni odbor LDK

* * * *

Izvršni odbor Lovrakovih dana kulture

raspisuje

NATJEČAJ za najbolje literarne, novinarske i likovne ostvaraje učenika

osnovnih škola Republike Hrvatske na temu Slobodno vrijeme učenika.

Svaka škola samostalno organizira sudjelovanje učenika u natječaju.Škola samostalno odlučuje koje će ostvaraje poslati na natječaj. Škola na natječaj može poslati pet literarnih i pet likovnih radova nižih razreda te pet literarnih, pet novinarskih i pet likovnih radova viših razreda. Škola može poslati i pet prijedloga za naslovnicu zbornika Darovi djetinjstva (formata 13x24 cm, boja), u kojem će biti objavljeni najbolji ostvaraji. Literarni i novinarski radovi šalju se u pisanom obliku i snimljeni na CD/DVD mediju. Slikarske tehnike po slobodnom izboru. Na uratku označiti naziv škole, ime učitelja, ime učenika, razred, kategoriju (literarni, novinarski ili likovni rad sa slikarskom tehnikom). Nagrade će se dodijeliti za tri najbolja rada iz svake kategorije i za najbolju selekciju ra-dova. Najuspješniji ostvaraji svih škola koji će sudjelovati na Natječaju bit će objavljeni u zborniku, koji će biti predstavljen 11. lipnja na 23. Lovrakovim danima kulture.

Radove treba poslati do 15. veljače na adresu: Osnovna škola Mate Lovraka, Povjeren-stvo za organizaciju natječaja LDK, Trg Mate Lovraka 11, 43270 Veliki Grđevac.

Izvršni odbor LDK

Agencija za odgoj i obrazovanjePodružnica split

POZIVza sudjelovanje na 5. literarnom natječaju

”NAZOR I MI” 2010. godineU povodu održavanja ”Nazorovih dana” Osnovna škola Vladimira Nazora iz Postira i Nacionalni odbor ”Nazorovi dani” - Zagreb, u suradnji s Ministarstvom znanosti,

obrazovanja i športa i Agencijom za odgoj i obrazovanje, organiziraju 5. literarni natječaj ”Nazor i mi”.

Uvjeti natječajaNa natječaju mogu sudjelovati učenici V., VI., VII. i VIII. razreda osnovnih škola u Re-publici Hrvatskoj, čije škole dostave svoje radove najkasnije do 16. travnja 2010. na adresu:AGENCIJA ZA ODGOJ I OBRAZOVANJEPODRUŽNICA SPLITTolstojeva 3221000 SplitZA LITERARNI NATJEČAJ ”NAZOR I MI”.

Svaka škola može sudjelovati s najviše tri (3) rada, koji se dostavljaju u četiri (4) primjer-ka u elektroničkom ispisu ili napisani pisaćim strojem.

Uz rad je na posebnom listu papira potrebno navesti:• ime i prezime učenika• razred• naslov rada• naziv i adresu škole• ime i prezime učitelja/nastavnika• adresu elektroničke pošte škole.Svaki rad treba biti ovjeren pečatom škole.

Učenici koji žele sudjelovati u natječaju, mogu odabrati jednu od ponuđenih tema:”Svijet je lijep, a život je dar s neba” (V. Nazor)”Jer vjera moja tvrđa je no čelik” (V. Nazor)”S dobrima dobar, a ni s kime zao, svog srca glasa nikad se ne stidi” (V. Nazor)Da se Nazor danas vrati.

Povjerenstvo za odabir najuspješnijih radova pročitat će i odabrati najuspješnije radove u kategorijama za I., II. i III. mjesto.Autori najuspješnijih radova i njihovi mentori bit će pozvani na XV. prosvjetno-kulturnu manifestaciju ”NAZOROVI DANI 2010.”, koja će se pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske održati od 20. do 22. svibnja u Posti-rima na Braču.

Nagrađenim učenicima bit će uručene prigodne nagrade i priznanja. Rezultate prosudbe, Povjerenstvo će dostaviti Organizacijskom odboru ”Nazorovi dani” u Postirima do 14. svibnja 2010. godine.Više o ”Nazorovim danima” možete saznati na internet stranicama: www.nazor-postira.hr .

ogla

s