teološki hod tomislava janka Šagi-bunića

Bogoslovska smotra, 85 (2015.) 1, 57 92

57

UDK 27-31agi-Buni T.J. Primljeno: 15. 3. 2015.

Prihvaeno: 25. 3. 2015.Izvorni znanstveni rad

TEOLOKI HOD TOMISLAVA JANKA AGI-BUNIA

Andrea FILIKatoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Zagrebu

Vlaka 38, p.p. 432, 10 001 Zagrebandrea.fi [email protected]

SaetakTeoloki hod T. J. agi-Bunia autorica prikazuje kroz tri etape u kojima kao zajedniku nit vodilju pronalazi temu sjedinjenja Boga i ovjeka. U prvom poglavlju obrauje prvu fazu agi-Bunieva teolokog hoda u kojoj se bavio kristolokim pitanjima prvih pet stoljea Crkve istraujui kako se razvijao nauk o sjedinjenju boanske i ljudske naravi u osobi Isusa Krista, Logosa koji je postao ovjekom. Pokazuje njegov put od studentskih dana i doktorske disertacije, preko susljednoga petnaestogodinjeg pro-dubljivanja ondje naetih tema do konanih rezultata objavljenih u Rimu na latinskom jeziku na temelju kojih ga je svjetska teoloka javnost prepoznala kao jednog od naj-boljih poznavatelja kalcedonske dogmatske defi nicije ijem je razumijevanju pridonio svojim originalnim uvidima. U drugome poglavlju rije je o drugoj fazi agi-Bunieva teolokog hoda u kojoj je predmet svojih dotadanjih istraivanja poeo promatrati iz perspektive naglaska Drugoga vatikanskog koncila na proslavljenom i danas ivom Isusu Kristu. U tome svjetlu temeljne istine iz kalcedonske dogme obogatio je govorom o osobnom sjedinjenju jedne boanske osobe i mnotva ljudskih osoba koje se prije svega ostvaruje u Crkvi, zajednici koju Isus Krist, kao arina toka, trajno okuplja u zajednitvo s Bogom. Ve u toj fazi agi-Buni je doao do uvida da se moe govoriti i o osobnom sjedinjenju Sina Bojega sa svakim ovjekom, a ne samo s lanovima vidljive Crkve, no ta je univerzalna kristologija ipak specifi na za posljednju fazu njegova teo-lokog hoda, obiljeenu pozivima na promicanje civilizacije ljubavi. O tome autorica pie u treem poglavlju, gdje analizira njegova tumaenja Mt 25,40 kao kljua i temelj-nog polazita ostvarenja civilizacije ljubavi. Iz toga retka agi-Buni ponajprije iitava istinu o sjedinjenju i poistovjeivanju, identifi kaciji Sina Bojega sa svakim ovjekom te odatle izvodi poziv upuen kranima: gledati Isusa Krista u svakom ovjeku, prema svakome se odnositi kao prema Kristu i svakome biti Krist.

Kljune rijei: agi-Buni, sjedinjenje Boga i ovjeka, kristologija, Kalcedonski koncil, Drugi vatikanski koncil, civilizacija ljubavi.

Andrea FILI, Teoloki hod Tomislava Janka agi-Bunia

58

Uvod

agi-Buni je mnogo pisao o teologiji. Za njega je ona prije svega iva, stva-ralaka, traiteljska djelatnost ljudskoga uma i duha, u isti mah racionalna, spekulativna i metodika te umjetnika, navjestiteljska, proroka i praktika. Dok s jedne strane ima kritiku ulogu, s druge mora biti povezana sa strpljivo-u, skromnou i poniznou. Osnovnu pretpostavku svake prave teologije, dakako i svakoga vjerodostojnog teologa, vidi u trajnom odnosu s Bogom koji se ostvaruje kroz neprestano komuniciranje i ueniki dijalog s njime, a sve s ciljem sluenja Bogu za spasenje i ivot svakoga ovjeka. Kad bismo se utekli statistici, u agi-Bunievim izjavama o teologiji pobjedu bi zacijelo odnijela ona o njezinoj sluinskoj ulozi. U tom svjetlu valja promatrati cjelokupan nje-gov teoloki opus, bez obzira na pojedine preteite naglaske kroz koje se razvi-jao kao teolog. Svakim od njih prije svega eli ponizno i strpljivo sluiti Bogu i ljudima, uvijek u krilu Crkve koju naziva svojom majkom s kojom se osjea sraslim i za nju suodgovornim svakom ilicom svoga bia1. U trima eta-pama njegova teolokog hoda, na koje je ukazao jo Tomislav Zdenko Tenek,2 kao zajedniku dodirnu toku, zapravo kao svojevrsno temeljno opredjeljenje, otkrivamo temu sjedinjenja Boga i ovjeka.3 Taj nas preteiti agi-Buniev teo-loki interes dodatno uvjerava da prema njemu teologije, ni teologa, ne moe biti bez ivotne povezanosti s Bogom i ljudima. U tom svjetlu njegov teoloki hod prije svega bismo mogli ocrtati kao svjesno odabrani hod ovjeka vjer-nika u Bojoj prisutnosti, s njime, uz njega, pred njime i za njega, s ciljem da i sebi i onima s kojima dijeli ovozemaljski hod ne samo nastoji protumaiti i pribliiti objavljene vjerske istine nego i zajedno s njima rasti u zajednitvu s Bogom i meusobno. To je oito u svim trima razdobljima njegova djelovanja, bez obzira je li rije o prvoj, strogo znanstvenoj fazi, u kojoj se nadasve bavio pitanjem sjedinjenja Boga i ovjeka u osobi Isusa Krista, o drugoj, koncilskoj i poslijekoncilskoj fazi, kada je istu problematiku obraivao prouavajui osobu uskrsloga, proslavljenoga, danas ivoga Isusa Krista, koji se trajno sjedinjuje s Crkvom ili, napokon, o onoj treoj u kojoj je, pod vidom govora o civilizaciji ljubavi, neprekidno ponavljao da je Sin Boji sjedinjen sa svakim ovjekom.

1 Tomislav Janko AGI-BUNI, Putovi i perspektive suvremenog kranstva, u: Vrijeme suodgovornosti, I, Zagreb, 1981., 151.

2 Usp. Tomislav Zdenko TENEK, Tomislav Janko agi-Buni (2. veljae 1923. 21. srpnja 1999.), u: Bogoslovska smotra, 70 (2000.) 34, 919921.

3 Ovo je, dakako, samo jedan od moguih pristupa bogatom agi-Bunievu opusu. Jedan drukiji zanimljivi pristup vidi u: Anto BARII, Teoloki tetragrami u spisima Tomi-slava Janka agi-Bunia, u: Bogoslovska smotra, 82 (2013.) 2, 167187.


59

Ve se na prvi pogled moe vidjeti da smo se, odabirui spomenutu temu kao vodilju na naemu hodu agi-Bunievim teolokim stopama, opredijelili za obradu ponajprije kristolokih pitanja. Ostala ostavljamo za neku drugu pri-godu. Naime, opus bogat kao agi-Buniev zahtijeva da se njegovu teologiju promilja i izvlai na svjetlo dana malo po malo, ustrajnim, etapnim, a nadasve ekipnim hodom.

1. Sjedinjenje Boga i ovjeka u osobi Isusa Krista

1.1. Od samih poetaka...

Prva etapa agi-Bunieva teolokog hoda obiljeena je istraivanjem kristolo-kih pitanja prvih pet stoljea Crkve, ime se poeo baviti jo za vrijeme diplom-skog studija. O tome svjedoi njegov seminarski rad o kristologiji Flavijana Carigradskog,4 koju je analizirao kroz pet toaka: 1) temeljna formula inkarna-cije, 2) sjedinjenje s formalne strane, 3) rezultat sjedinjenja, 4) fi lozofska termi-nologija, 5) pridijevanje vlastitosti (komunikacija idioma). Tih pet toaka poslu-it e mu kao osnovna metodika postavka i u njegovoj doktorskoj disertaciji Kristologija Prokla Carigradskog (434. 466.). Prinos tumaenju kalcedonske dogmatske defi nicije (451.) u koju je, gotovo nepromijenjen, uvrstio spomenuti seminarski rad5 te koju je obranio sa samo 28 godina dana 26. rujna 1951. godine.

U agi-Bunievu arhivu sauvana su pisma koja mu je, u razdoblju kada je pisao disertaciju, poiljao iz Rima Hadrijan Borak, kapucin, fi lozof i crkveni povjesniar. Ona nam pruaju dragocjeno svjedoanstvo neobine brige za mlaega subrata. Borak je naime agi-Buniu rukom prepisivao dijelove iz Proklovih spisa te mu je neumorno slao literaturu, nerijetko je i sam najprije proitavi kako bi mu mogao ukazati na mjesta vana za njegovo istraivanje.6

4 Usp. Janko Toma AGI, ofmcap, stud. theol., Kristologija Flavijana Carigradskog (446. 449.). Seminarska radnja u dogmatskom seminaru, u: Osobni arhiv Tomislava Janka agi-Bunia (dalje: OATJB). Ovdje agi-Buni ak na deset mjesta spominje drugu studiju, naslovljenu Kristologija Prokla Carigradskog, i sadraje koji su u njoj obraeni. Usp. Isto, 4, 6, 15, 20, 23 (5x), 24. Nju nismo pronali u OATJB. Mogue je da je pod njom mislio na ve zapoetu disertaciju. Na naslovnoj stranici rada o Flavijanu ne nalaze se informacije ni o mentoru ni o datumu. Iz agi-Bunievih Indeksa vidi se da je dogmat-ski seminar sluao kod prof. Stjepana Bakia od ak. god. 1946./1947. do 1949./1950. (usp. Index br. 531943/4; br. 471945/46).

5 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Kristologija Prokla Carigradskog, Anto Barii (ur.), Zagreb, 2009., 265283.

6 Usp. Hadrijan BORAK, Pismo agi-Buniu, 17. XII. 1950.; 3. I. 1951.; 8. I. 1951.; 4. II. 1951., u: OATJB; Tomislav Janko AGI-BUNI, Briga da uspiju drugi. Rije na oprotaju s Hadri-janom Borakom, 5. III. 1993., u: Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije, 27 (1993.) 2, 461.


60

U vezi s time vrijedno je uoiti da je agi-Buni ve u svojim prvim teolokim koracima iskusio vrijednost potpore i poticaja ovjeka koji je spreman nese-bino pomoi drugome da raste. To e, kako emo kasnije vidjeti, duboko obi-ljeiti njegova promiljanja, osobito ona iz posljednjeg razdoblja ivotnog mu i teolokog hoda.

U detalje doktorskog rada ovdje, naravno, ne moemo ulaziti. Pa ipak, radi razumijevanja agi-Bunieva teolokog razvoja dobro je donijeti barem nekoliko informacija o njegovu prvom velikom znanstvenom pothvatu. Prije svega, o Proklovoj kristologiji dotad nije bilo mnogo pisano, a i ono to je bilo, nije ju obuhvatilo u cijelosti.7 agi-Buni se slui svom literaturom do koje je, uz pomo Boraka, mogao doi, no gotovo sve analize Proklove kristologije i zakljuke vezane uz temu donio je sam, istraujui izvore. U to se moe uvje-riti svatko tko i samo letimice pregleda biljeke u drugome dijelu disertacije naslovljenom Sustavni prikaz Proklove kristologije.8 U navedenome se oi-tuje originalnost mladoga teologa, prva oznaka njegove disertacije. Druga je sustavnost u istraivanju i izlaganju teme. Nakon spomenutog dijela, u onome naslovljenom Dogmatsko-historijski poloaj i znaenje Proklove kristologije prvo je, opet sustavno, iznio osobitosti aleksandrijske, tj. irilove, i one njoj suparnike, antiohijske kristologije, pratei ve spomenutih pet toaka. Potom je na njih saeo i osnovne osobitosti Proklove kristologije, pokazujui kako ona predstavlja srednju, posrednu struju izmeu antiohijskog dualizma i irilov-skog unitarizma. Istu metodu uporabio je i u prikazu kristologije teolog koji su slijedili Proklovu liniju te u prikazu Kalcedonske defi nicije, zakljuujui da su na njezin konani oblik utjecali upravo teolozi proklovske tradicije. Osnovni rezultat svojega rada sam autor vidi u sljedeem: Nadam se da sam, ako ne ba otkrio, a ono svakako fi ksirao umjereni diofi zitizam unutar Grke crkve i time rijeio problem kalcedonske dogmatske defi nicije u njegovoj osnovi.9 To otkrie mladoga teologa tim je znaajnije jer e ga petnaestak godina kasnije glasoviti svjetski teolozi prepoznati kao jedan od njegovih glavnih doprinosa istraivanju kalcedonske dogme.

1.2. ... preko tihoga nastavka zapoetih istraivanja...

U pedesetima te na samom poetku ezdesetih godina XX. stoljea agi-Buni se nastavio intenzivno baviti pitanjima koja je bio naeo u disertaciji. O tijeku

7 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Kristologija Prokla Carigradskog, 8. 8 Usp. Isto, 85218.9 Isto, 16.


61

i konkretnim sadrajima tih istraivanja takoer svjedoi bogata korespon-dencija koju je od 1954. do 1962. godine razmjenjivao s Borakom, koji se opet pokazao nesebinim pomonikom kako glede nabave literature tako glede osobnih poticaja i hrabrenja. agi-Buni ga je redovito informirao o onome to radi. Toga je, dakako, bilo napretek: osim brojnih obveza, brojna su bila i pod-ruja njegovih istraivanja. Nas zanimaju ona s podruja kristologije. U tim se godinama intenzivno bavio pitanjem antiohijske unije 433. i njezinim doktri-narnim vezama s Kalcedonom10. O tome svjedoe neobjavljeni i nedovreni radovi sauvani u njegovu arhivu: Postanak i tekst simbola antiohijskog sje-dinjenja (95 str.), Vanost i znaenje antiohijskog sjedinjenja (433.) (26 str.), Znaenje formule homoousios hemin (consubstatntialis nobis) u simbolu antiohijske unije (433.) i njezina povijest od Apolinara do unoenja u Antio-hijski simbol (90 str.),11 Kristologija Antiohijskog simbola (148 str.).12 Osim njih, agi-Buni je za sobom ostavio i brojne opsenije ili manje opsene nacrte te mnotvo razasutih biljeaka koje su mu sluile u istraivanjima. Osobitu pozornost zasluuju dva kratka teksta u kojima je postavio zanimljivu tezu: Budui da su antiohijci u razdoblju efekoga sukoba optuivali irila za arija-nizam i apolinarizam, za dobivanje cjelovite slike o razlozima antiohijsko-iri-lovskog razmimoilaenja treba krenuti od tih dviju hereza, tonije od naina na koji su ih razumjeli antiohijski teolozi.13 Tu tezu nije uspio razraditi, no uvi-dom u sve dosad pronaene njegove biljeke, nacrte, objavljene i neobjavljene radove, njegove se ideje dadu rekonstruirati.14 Zaobilazei brojne pojedino-sti, istaknut emo samo najbitnije zakljuke. Antiohijci, optereeni arijanskim nauavanjem da je Logos namjesto ljudske due trpio u tijelu i posljedinim zakljukom da stoga nije uistinu Bog, a to su iitavali i iz Apolinarova naua-

10 Tomislav Janko AGI-BUNI, Pismo Boraku, 5. II. 1958., 1. 11 Jedan dio ovoga teksta, onaj gdje je rije o Apolinaru, ipak jest objavljen. Usp. Tomislav

Janko AGI-BUNI, Formula istobitan nama u apolinaristikim borbama, u: Kai, (1970.) 3, 5576.

12 Dio ovoga rada (25 stranica) agi-Buni je kasnije iskoristio u dvama latinskim rado-vima. Tekst sa str. 2743 u: Tomislav Janko AGI-BUNI, Deus perfectus et homo perfec-tus a concilio Ephesino (a. 431) ad Chalcedonense (a. 451), Romae Friburgi Br. Barcino-nae, 1965., 2364 (dalje: DPHP), a tekst sa str. 111120 u: De dyophisitismo extra scholam antiochenam, u: Laurentianum, (1963.) 4, 231242, 248249.

13 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Prikaz razvitka i sistema antiohijske kristologije u borbi protiv arijevaca i Apolinara; Poglavlje prvo. Osobitosti i razlike antiohijske i alek-sandrijske kristologije, u: OATJB.

14 Usp. Andrea FILI, Povijesno-teoloke pretpostavke efekoga raskola prema djelima T. J. agi--Bunia. Magistarski rad, Zagreb, 2011., 38132; Efeka kristoloka kontroverzija prema dje-lima T. J. agi-Bunia Od raskola (431.) do sjedinjenja (433.). Doktorski rad, Zagreb, 2012., 153164.


62

vanja da je Logos zauzeo mjesto razumske ljudske due u Isusu Kristu, svako su pripisivanje ljudskih atributa Bogu Logosu smatrali arijanizmom i apolina-rizmom. Ljudske atribute doputali su pridijevati samo Isusu Kristu, ukoliko ga se naziva onim imenima koja su smatrali imenima obiju Kristovih naravi (Isus Krist, Sin, Gospodin, Emanuel) te time navukli sumnje da nauavaju dva sina, ili dvije osobe u Isusu Kristu. iril, pak, koji je isticao jednog te istog, tj. istovjetnost vjenoga i utjelovljenoga Logosa (Isusa Krista), nauavao je kompletnu komunikaciju idioma iju primjenu, osim u naslovu Theotokos za Mariju, pronalazimo u izriaju da je Bog Logos trpio u tijelu. To je, kako dobro uoava agi-Buni, sasvim razumljivo u antiohijskim teolozima rodilo sum-nju da je iril obnovio arijansku i apolinaristiku herezu. Sr sukoba tako se, prema njemu, nasuprot ustaljenim miljenjima, nije toliko ticala pitanja dviju naravi i dualizma (antiohenizam) ili jedne naravi i unitarizma (irilijanizam), nego upravo pitanja komunikacije idioma i teopashitizma. Taj e zakljuak kasnije, premda vie usputno, naznaiti i u radu na latinskom jeziku Deus per-fectus et homo perfectus.15

Nakon uvida u podruja agi-Bunieva intenzivnog znanstvenog rada tijekom 50-ih godina XX. stoljea, nee nas uditi da je, po dolasku u Rim u svojstvu osobnog teologa nadbiskupa Franje epera na Drugome vatikanskom koncilu uistinu brzo objavio radove na latinskom jeziku iz podruja kristolo-gije. Premda je u njih doslovno prenio tek mali dio onih napisanih na hrvat-skom, glavne predradnje izvrsno poznavanje (pred)kalcedonske teoloke problematike i nasluivanje novih zakljuaka o njoj ve su bile uinjene.

Prije negoli se osvrnemo na te radove, dobro je, u vezi s dosad iznesenim, uoiti jo jednu bitnu znaajku agi-Bunieva teolokog hoda koja se, ini se, ba u netom opisanom razdoblju poela intenzivnije razvijati. Naime, znan-stvena intuicija koja se ogleda u potrebi otkrivanja irega povijesno-teolokog konteksta da bi se razumjelo suvislost i razloge pojedinih dogaaja dovela ga je do jedne isto ljudske i osobne intuicije, tj. do toga da je sudionike tih dogaaja, njihove preferencije i preokupacije, ma koliko moda bile i krive, potrebno dubinski upoznati i istinski potivati te utoliko imati razumijevanja za njih. I to je, barem indirektno, utjecalo na njegovu kasniju teologiju.

15 Usp. osobito DPDH, 7881, bilj. 95. Da je kljuna sporna toka u antiohijsko-irilovskom sukobu bilo upravo pitanje teopashitizma neki su kasniji autori iznosili kao svoju novu i originalnu interpretaciju nestorijanske kontroverzije. Usp. John J. OKEEFE, Impassible Su ering? Divine Passion and Fifth Century Christology, u: Theological Studies, 58 (1997.) 1, 4041, 4057; Paul GAVRILYUK, The Su ering of the Impassible God. The Dialectics of Patristic Thought, New York, 2004., 136141.


63

1.3. ... do objavljivanja znaajnih rezultata u studijama na latinskom jeziku

Nee biti teko odgonetnuti to je jedna od prvih stvari koje je agi-Buni ui-nio kada je ujesen 1962. doao u Rim kao osobni teolog nadbiskupa epera. Jo Koncil nije bio ni zapoeo, a ve ga nalazimo u biblioteci na Angelicumu kako trai Riedmatt enov lanak o apolinarizmu.16 Ni tjedan dana nakon poetka Koncila njegov ga je nezamjenjivi Hadrijan Borak odveo u Vatikansku bibli-oteku, gdje je dobio iskaznicu kako bi ondje mogao redovito raditi na svojim istraivanjima.17 Osim to je odmah poeo tragati za knjigama, agi-Buni je poeto tragati i za ljudima, teolokim velikanima, koje je, po uvenju, ve bio dobro poznavao.18 Iz njegova dnevnika saznajemo da se prije poetka Koncila nadasve htio susresti i razgovarati s Yvesom Congarom.19

Te dvije prve agi-Bunieve akcije po dolasku u Rim raspoznajni su znak njegova djelovanja u godinama koje slijede. S jedne strane, konano se naavi na vrelu literature, dovrava poslove kojima se bavio ve petnaestak godina, a s druge se strane srano unosi u dogaaj Drugoga vatikanskog koncila upo-znaje njegove ponajbolje teologe, oslukuje ali i preko nadbiskupa epera nudi nove ideje, susree se s novim nainima razmiljanja, prati rast koncilske misli kroz njezine uspone i padove, kroz zanose i potekoe.

O kristolokim promiljanjima i raspravama petoga stoljea agi-Buni je tijekom 60-ih godina XX. stoljea objavio dvije krae note20 i tri velike studije21. Sve te radove ubrzo su komentirali i recenzirali brojni svjetski strunjaci te oni postaju neizostavna literatura u djelima koja obrauju efeko-kalcedonsku

16 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Dnevnik s Drugoga vatikanskog koncila, 8. X. 1962., u: OATJB.

17 Usp. Isto, 17. X. 1962. 18 Usp. Alojzije NOVAK, O agi-Buniu, 15. II. 1992., u: OATJB, 34. Novak, koji je onda

vrio slubu provincijala te stanovao sa agi-Buniem u Gornjoj Dubravi, svjedoi o nje-govim reakcijama na sastav pripremnih koncilskih komisija. Pie kako je bio razoaran jer se nadao da e u njima vie doi do izraaja predstavnici novijih strujanja u teologiji, te dodaje: Ja sam se jako udio otkuda Toma poznaje sve te ljude. Bilo mi je neshvatljivo i tu sam onda vidio njegovu stranu irinu (Isto).

19 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Dnevnik s Drugoga vatikanskog koncila, 8. X. 1962.; 10. X. 1962.

20 Tomislav Janko AGI-BUNI, Documentatio doctrinalis ephesino-chalcedonensis, u: Laurentianum, (1962.) 3, 499514; De dyophysitismo extra scholam antiochenam, u: Lau-rentianum, (1963.) 4, 231251.

21 Tomislav Janko AGI-BUNI, Duo perfecta et duae naturae in defi nitione dogmatica chalcedonensi, Roma, 1964. (dalje: DPDN); Deus perfectus et homo perfectus a concilio Ephesino (a. 431) ad Chalcedonense (a. 451), Romae Friburgi Br. Barcinonae, 1965.; Pro-blemata christologiae chalcedonensis. Continuitas doctrinalis et drama conscientiae episcoporum qua fi dei iudicum, Roma, 1969.


64

problematiku.22 Danas bismo rekli da im je citatni indeks (ali, gle paradoksa, samo u inozemnoj literaturi!23) bio iznimno visok. Izdvojimo barem neke zani-mljivosti. U treemu izdanju Conciliorum oecomenicorum decreta agi-Buni je jedan od etvorice autora ija se djela navode u literaturi i uz Efeki sabor i uz Kalcedonski sabor (H. M. Diepen, P.-Th. Camelot, Th. Sagi-Bunic, A. Grillmeier), dok su djela veeg broja autora navedena samo uz jedan od njih.24 Dvojica netom spomenutih dobro e poznavati agi-Bunieva istraivanja. Alois Grillmeier ih u svojem velikom djelu Christ in Christian Tradition. From the Apostolic Age to Chalcedon (451) citira na mnogim mjestima.25 Na jednome ak izravno najavljuje da e se posluiti agi-Bunievom dubokom analizom sjednica i tekstova iz DPHP.26 Pierre-Thomas Camelot, autor glasovitog djela phse et Chalcdoine27 agi-Bunievu analizu kalcedonske formule u DPDN naziva iznimno minucioznom i istie vane doprinose te studije. Osobito je vrijedna biljeka u kojoj mu priznaje da je imao pravo u nekim komentarima na njegovo djelo, koje je potom uzeo u obzir.28 Osim toga, treba ukazati i na opsean lanak Marie-Vincenta Leroya,29 koji kalcedonskog Krista prikazuje na temelju DPDN i DPHP. Ve iz toga lanka oito je da te studije daju izvrstan uvid u daljnju i bliu pripremu Kalcedonske defi nicije te u njezinu kristolo-

22 Vie o tome vidi u: Tomislav Zdenko TENEK, Hrvatski latinisti-kapucini XX. stoljea: Hadrijan Franjo Borak (1915. 1993.) i Tomislav Janko agi-Buni (1923. 1999.), u: Vje-snik Hrvatske kapucinske provincije, 38 (2004.) 4, 402415; Anto BARII, Teandrika kristo-logija Tomislava Janka agi-Bunia, Zagreb, 2012., 194210; Andrea FILI, Efeka kristoloka kontroverzija prema djelima T. J. agi-Bunia Od raskola (431.) do sjedinjenja (433.), 1976.

23 Od domaih recenzenata biljeimo samo dvije recenzije: Bonaventura DUDA, Recenzija DPDN u: Bogoslovska smotra, 35 (1965.) 1, 145146; Jordan KUNII, Recenzija PCC, u: Bogoslovska smotra, 39 (1969.) 4, 492493.

24 Za Efez: E. Schwartz , P. Bati ol, R. Devreesse, I. Rucker, A. dAls, A. N. Diamantopo-pulos, G. Neyron, I. Ortiz de Urbina, H. M. Diepen, P.-Th. Camelot, Th. Sagi-Bunic, A. Grillmeier (usp. ISTITUTO PER LE SCIENZE RELIGIOSE, Conciliorum oecumenicorum decreta, Bologna, 31973., 39); za Kalcedon: J. Lebon, A. Grillmeier H. Bacht, R. V. Sellers, H. M. Diepen, P. Galtier, P.-Th. Camelot, Th. Sagi-Buni, A. Grillmeier (usp. Isto, 76).

25 Usp. Alois GRILLMEIER, Christ in Christian Tradition. From the Apostolic Age to Chalcedon (451), London, 1965. U kasnijem izdanju, u francuskom prijevodu, tih je citata jo vie. Usp. Alois GRILLMEIER, Le Christ dans la tradition chrtienne, I. De lge apostolique au concile de Chalcdoine (451), Paris, 22003., 872, 941, 944945, 969, 976977, 979, 1004, 1017, 1047. Usp. i Alois GRILLMEIER, Mit ihm und in ihm. Christologische Forschungen und per-spektiven, Freiburg Basel Wien, 1975., 264, 290, 296, 375, 383, 418.

26 Usp. Alois GRILLMEIER, Le Christ dans la tradition chrtienne, I, 941, bilj. 46.27 Usp. P.-Th. CAMELOT, phse et Chalcdoine. 432 et 451. Histoire des conciles cumniques,

Paris, 1962.28 Usp. Pierre-Thomas CAMELOT, Bulletin dhistoire des doctrines chrtiennes, u: Revue

des sciences philosophiques et thologiques, 49 (1965.), 745.29 Usp. Marie-Vincent LEROY, Le Christ de Chalcdoine, u: Revue Thomiste, 81 (1973.) 1,

7688.


65

giju. Stoga ne udi da je Andr de Halleux proglasio agi-Bunia jednim od estorice glavnih zapadnih strunjaka za kalcedonsku dogmu.30

Osim navedenog, smatramo potrebnim ukazati na dva glavna agi-Buni-eva doprinosa iz DPDN i DPHP, koja su kao nadasve originalna prepoznali svjetski strunjaci. Kao prvo, mnogi su istaknuli njegov specifi an pristup kal-cedonskoj problematici. Za razliku od gotovo svih drugih autora, koji su je iitavali iz unitaristike perspektive, on ju je obradio pod vidom dvojstva. Takvim je pristupom, ipak, doao do zakljuka da prvotna namjera kalcedon-skih otaca nije bila defi nirati diofi zitizam, nego jedinstvo Krista, tj. istaknuti jednog te istog.31 Na tom je tragu i drugi njegov veliki doprinos, naime to to je otkrio i dokazao da kalcedonski diofi zitizam nije isti antiohijski diofi -zitizam, nego diofi zitizam u irilovoj interpretaciji te je jasno pokazao njegov put od Antiohijskog simbola (431./432.) preko irilove poslanice Laetentur coeli (433.) do Kalcedonske defi nicije (451.). Konkretno, diofi zitizam je tako ispo-vjeen da pritom ni po emu ne bude dovedeno u pitanje, nego tovie vrsto utvreno, jedinstvo Krista ili, tonije, istovjetnost Logosa i Krista. Antiohijska dva potpuna (potpuni Bog i potpuni ovjek) postaju irilov jedan potpuni, tj. potpun isti u boanstvu i isti potpun u ovjetvu, a na mjesto njihovih dviju sjedinjenih naravi dolazi formula u dvjema naravima.32

30 Usp. Andr de HALLEUX, La dfnition christologique Chalcdoine, u: Revue tho-logique de Louvain, 7 (1976.) 1, 10, gdje uz agi-Bunia autor navodi Richarda, Ortiza, Sellersa, Diepena i Camelota. Isti tekst de Halleux je kasnije objavio u knjizi Patrologie et oecumnisme. Recueil dtudes, Leuven, 1990., 462465.

31 Vezano uz DPDN, na to ukazuju ovi recenzenti: Raniero CANTALAMESSA, u: Rivista di storia e lett eratura religiosa, 3 (1967.) 2, 324; A. SEGOVIA, u: Estudios Ecclesiasticos, 41 (1966.) 157, 234235; J. M. R. T., u: Revue des sciences philosophiques et thologiques, 1966., 594; F., u: Zeitschrift fr katholische Theologie, 88 (1966.), 6. Takoer i Pierre-Thomas CAMELOT, Bulletin dhistoire des doctrines chrtiennes, 745; Andr de HALLEUX, La dfnition christologique Chalcdoine, 21. Vezano uz DPHP vidi recenzije: C. EXTREMEO, u: Studium. Revista de Filosofa y Teologa, 5 (1965.) 2, 399; Raniero CANTALAMESSA, u: Lau-rentianum, 6 (1965.) 1, 128; T. URQUIRI, u: Ilustracin del Clero, 6 (1965.), 358; [nepoznat autor], u: Stromata.Ciencia y F, 21 (1965.) 34, 636637; J. T., u: Byzantion. Revue Interna-tionale des Etudes Byzantines, 35 (1965.), [stranica nepoznata]; L. RENWART, u: Nouvelle Revue Thologique, 98 (1966.) 5, 540; F. HEMLER, u: Augustinianum, 6 (1966.) 1, 114115; Luigi SCIPIONI, u: Sacra Doctrina, (1966.) 41, 158; V. RODRIGUEZ, u: Salmanticensis, 13 (1966.), 662; A. ISAZA B., u: Franciscanum, 9 (1967.) 25, 64. Usp. i Marie-Vincent LEROY, Le Christ de Chalcdoine, 76.

32 U vezi s DPDN to istiu ovi recenzenti: A. SEGOVIA, 234; Raniero CANTALAMESSA, 324; J. M. R. T., 594; Bonaventura DUDA, 145146. Takoer usp. Pierre-Thomas CAME-LOT, Bulletin dhistoire des doctrines chrtiennes, 745; Andr de HALLEUX, La dfni-tion christologique Chalcdoine, 2223. Za DPHP usp. ove recenzije: C. EXTREMEO, 399; J. T. [stranica nepoznata]; L. RENWART, 540; Luigi SCIPIONI, 158; V. RODRIGUEZ, 662; Raniero CANTALAMESSA, 126127; [nepoznat autor], 637; F. RUIZ de S. JUAN DE LA CRUZ, u: Ephemerides Carmeliticae, 16 (1965.), 462463. Usp. i Marie-Vincent LEROY,


66

Tim se radovima agi-Buni pridruio zanosnom projektu obiljeava-nja 1500. obljetnice Kalcedonskog koncila. U vezi s time zanima nas je li, i u kojoj mjeri, participirao i u onim paralelno probuenim pitanjima o znaenju Kalcedonske defi nicije za suvremenog ovjeka te o posljedinoj potrebi nje-zine revalorizacije, pa ak i preoblikovanja kristolokih formula utemeljenih na fi lozofskom pojmovlju koje danas ima novo i drukije znaenje. Premda samu Kalcedonsku defi niciju nikada nije stavio u pitanje, a jo je manje bio sklon stvaranju novih formula,33 ipak u njegovu posljednjem djelu na latinskom jeziku pronalazimo elemente koji otkrivaju da je doista pratio i ukljuivao se i u te suvremene teoloke tokove. Problemata christologiae chalcedonensis djelo je u kojem je agi-Buni ve dobrano zakoraknuo u drugu fazu svojega teolokog hoda. I dalje se bavi kristologijom V. stoljea, zapravo ponavlja bitne zakljuke do kojih je doao u prvim dvjema studijama, no sada s novim ciljem: otkriti to naini razmiljanja i postupanja aktera koji su sudjelovali u oblikovanju Kalcedonske defi nicije imaju poruiti teolozima nakon Drugoga vatikanskog koncila.34 Pokazuje kako se, kroz mnotvo oprenih stavova, u ivotnom i dra-matinom procesu35, probijala i stvarala dogma o Isusu Kristu te oslikava psi-holoko-moralne profi le kalcedonskih otaca kao uitelja vjere,36 sve u nadi da e ti uvidi pomoi boljem razumijevanju poslijekoncilskog doktrinarnog razvoja.37

Potonje se, valja dodati, vie iitava izmeu redaka. Naime, dobiva se dojam da je autor skromno uvjeren da e njegove analize ondanjih situacija i postupaka glavnih sudionika kristoloke kontroverzije V. stoljea kojima sada, mogli bismo rei, ulazi u duu, itateljima progovoriti sami za sebe i upu-titi ih na ispravan pristup otajstvu Isusa Krista ni konzervativan, u smislu uvjerenja da je Kalcedonom reeno sve to se o Kristu moe rei, ni onaj dija-metralno suprotan (namjerno ne kaemo progresivan, jer to nije progres!), koji bi smjerao ruenju autoriteta Kalcedonske defi nicije. U to nas dodatno uvjera-vaju povremeni autorovi bljeskovi koje unosi u izlaganje, bilo kao aluzije,

Le Christ de Chalcdoine, 7682; Alois GRILLMEIER, Le Christ dans la tradition chrti-enne, I, 944. Zanimljivo je da su tek neki od navedenih recenzenata istaknuli agi-Buni-ev zakljuak da su na pobjedu umjerenog irilijanizma odluujui utjecaj izvrili cari-gradski biskupi Proklo i Flavijan te teolozi koji su zajedno s njima zastupali srednju, proklovsku liniju.

33 Usp. Anto BARII, Teandrika kristologija Tomislava Janka agi-Bunia, 187, gdje autor primjeuje da, za razliku od onih koji su predlagali nove formule, agi-Buni predlae molitvu, utemeljenu na Mt 25,40.

34 Usp. PCC, 6. 35 Isto, 5. 36 Usp. Isto, 3, 64. 37 Usp. Isto, 5.


67

bilo kao izriite izjave, te kojima se, premda diskretno, prikljuuje onima koji su uvidjeli da kalcedonsku kristologiju treba iitavati i iz novih kutova.

Ovdje emo se nakratko zadrati samo na jednoj ideji koja se provlai kroz itavu studiju, tj. na pitanju diskontinuiteta i kontinuiteta u slubi doktri-narnog napretka. ini se da su autora na pisanje ovoga djela potaknule boja-zni pojedinih ljudi u Crkvi da bi se u posljednjim desetljeima pojavljenim novim pristupima i novim nainom govora o otajstvu Isusa Krista, osobito onim koji se bavi dimenzijama Isusa Krista kao konkretnog ovjeka, dovela u pitanje kalcedonska kristologija te razbio doktrinarni kontinuitet s njome.38 Ti strahovi, uvjerava agi-Buni, nemaju stvarnoga utemeljenja u povijesnom razvoju Kalcedonske defi nicije ni u njoj samoj, nego proizlaze iz toga to ju se stoljeima iitavalo i tumailo u gotovo iskljuivo unitaristikom smislu, tj. na liniji jedinstva i posljedinog naglaska na boanskoj osobi koja je postala ovjekom, dok je pitanje dvojstva u Isusu Kristu bilo zanemareno.39 Osim toga, ukazuje na to da napredak kristolokog nauka nije tekao monolinearno, nego u konstantnim susljednim diskontinuitetima.40 No bez njih ne bi bilo ni dok-trinarnog napretka.41

Ne treba se, dakle, bojati da e suvremeni naglasci na Kristovu ovje-tvu naruiti kontinuitet kristoloke dogme. Da bi to jo vre utemeljio, agi--Buni podsjea na to da je, ukoliko se Kalcedon promatra u odnosu na pre-anje sabore, isticanje istinskog ovjetva Isusa Krista (dakako, uz paralelno isticanje njegova boanstva) upravo bilo njegov specifi kum ili novitet.42 Oci su svoju vjeru da je Bog postao konkretnim ovjekom, onime koji ima sve bitne dijelove ovjeka, izrekli u skladu s poimanjima svojega vremena, kroz pojam naravi i biti.43 Pa ipak, autor uz te izriaje uoava jo jedan, koji smatra vanim dodatkom: u svemu nama slian, osim u grijehu, te otud zakljuuje: Kalce-donski oci oito nisu imali nakane u defi niciji nametnuti ili kanonizirati svoj vlastiti pojam ovjeka tako da bi se o Kristu kao ovjeku smjelo govoriti samo ono to su oni tada o ovjeku mislili i znali: oni radije postavljaju stvarne ljude kao kriterij za ono to spada na Krista kao ovjeka.44 U tome izriaju vidi otvoren prostor i za nova promiljanja koja se s punim pravom mogu smatrati proizalima iz Kalcedonske defi nicije i u kontinuitetu s njome, naime ona koja

38 Usp. Isto, 56, 58, 62.39 Usp. Isto, 5556, 58.40 Usp. Isto, 5455, 6162. 41 Usp. Isto, 55; takoer 67, 11, 15, 22, 3839, 53. 42 Usp. Isto, 5253. 43 Usp. Isto, 57. 44 Isto, 58. Usp. i Isto, 57.


68

govore o Kristu kao onome koji svoje biti-ovjek ivi u zajednitvu s drugim ljudima, u meuosobnim odnosima s njima.45 Uskoro e i sam poeti na to stavljati najvei naglasak.

Radove spomenute u ovom posljednjem odlomku kronoloki bismo, a PCC djelomice i po sadraju, trebali staviti u ono koje slijedi, tj. koncilsko. No, ovjekov je ivot teko razdijeliti na razdoblja. Zato radije govorimo o fazama. U ezdesetim godinama XX. stoljea u agi-Bunievu ivotu sasvim se oito preklapaju dvije faze. Prije negoli prijeemo na drugu, ukaimo jo samo na jednu bitnu oznaku prve faze: samozatajnost. Hrvatska javnost, naime, iz nje-govih usta nee uti ni rijei o postignutim znanstvenim uspjesima. Razlog tome moemo traiti u njegovoj franjevakoj i ljudskoj poniznosti koja ga je ouvala od zanoenja samim sobom, no jo je vanije to to se zanio Koncilom i ljubavlju prema domaoj Crkvi kojoj je u svaku poru htio utkati koncilske novosti.

2. Sjedinjenje Boga i ovjeka ostvaruje se u Crkvi

agi-Buni je, prema svjedoanstvima njegove subrae, esto znao govoriti da je Koncil doivio kao svoje osobno obraenje.46 Mi emo ga, u skladu s naravi ovoga lanka, precizirati kao kristoloko obraenje. Naime, dok je u prvoj fazi svojega teolokog hoda sjedinjenje Boga i ovjeka prouavao kroz prizmu kalcedonske kristologije koja je ponajprije usmjerena na tumaenje otajstva Boga koji je u vremenu postao ovjekom, u drugoj se fazi tim pitanjem bavi u svjetlu drugovatikanskog naglaska na proslavljenom i danas ivom Kristu. To, pak, ne smijemo shvatiti kao promjenu smjera agi-Bunieva teolokog hoda ili, jo gore, kao naputanje starog puta kako bi sada, prosvijetljen, otresao sa sebe prainu ondje nakupljenu te zakoraknuo na nove staze. Upravo suprotno.

2.1. Kalcedonska kristologija u novom, drugovatikanskom ruhu

Godine 1966. agi-Buni je na Teolokom fakultetu Sveuilita u Mnchenu odrao dva predavanja,47 iz kojih biva razvidno da se njegovo koncilsko obraenje odvilo u kontinuitetu s dotadanjim mu preokupacijama. Ukoliko

45 Usp. Isto, 58. 46 Usp. Tomislav Zdenko TENEK, O Tomislavu Janku agi-Buniu, 1992.,14, u: OATJB;

Anto BARII, Teandrika kristologija Tomislava Janka agi-Bunia, 38, 158159.47 Usp. Razgovor s drom. agi-Buniem nakon njegovih predavanja u Mnchenu, u: Glas

Koncila, 14. VIII. 1966., 10.


69

bi se, pak, htjelo govoriti i o diskontinuitetu, valja ga shvatiti u svjetlu gore spomenutih shvaanja iz PCC. Naslovi dvaju predavanja, onoga neobjavlje-noga (Sjedinjenje Boga i ovjeka. Kako se Drugi vatikanski koncil [1962. 1965.] nadovezuje na koncil u Kalcedonu [451.]48) i onoga objavljenoga (Kri-stoloki poslije Drugog vatikanskog koncila49) ve sami po sebi govore o agi--Bunievim kristolokim preokupacijama neposredno nakon Koncila. Sada, najprije jo uvijek preteito znanstvenim pristupom, razlae vezu izmeu dvaju koncila.

Njihovu paralelu, ili zajedniki nazivnik osnovne doktrinarne teme50 pronalazi u temi sjedinjenja Boga i ovjeka te precizira: dok je Kalcedonski kon-cil normativno zacrtao to Crkva vjeruje o tome kako je Bog sebi ujedinio jednu ljudsku narav u Isusu Kristu, koji po tome jest potpun u boanstvu i isti potpun u ovjetvu, Drugi vatikanski koncil tumai kako Bog po Crkvi u Isusu Kri-stu ujedinjuje sa sobom sve ovjeanstvo.51 Njihovu, pak, razliku vidi u tome to je Kalcedon, pod pritiskom brojnih krivih tumaenja Kristova otajstva bio primoran zatvoriti debatu, fi ksirati i osigurani ono minimalno i bitno, dok je Drugi vatikanski usmjerio na nove putove te je otvorio i razvio ono to je u Kalcedonu bilo utvreno, ali u zatvorenoj formi.52 Naravno da uoava i onu isto dogmatsku nijansu po kojoj se razlikuju dva sjedinjenja Boga i ovjeka (ili, bolje, dva naina govorenja o njemu): dok se u Kalcedonu pitanje Isusa Krista rjeava kroz govor o jednoj osobi i dvjema naravima, na Drugome vatikanskom koncilu promilja se o sjedinjenju mnotva ljudskih osoba s Bogom u Crkvi.

48 Originalno predavanje na njemakom jeziku bilo je naslovljeno Das Konzil von Chal-cedon und der zweite Vatikanische Konzil Eine Parallele. Taj tekst, koji je sauvan u OATJB autor je, najvjerojatnije 1978. godine, doradio i proirio biljekama, s ciljem objavljivanja na hrvatskom jeziku, davi mu novi, gornji naslov. Nije nam poznato zato ga nije objavio.

49 Tomislav Janko AGI-BUNI, Kristoloki traktat poslije Drugog vatikanskog koncila, u: Bogoslovska smotra, 38 (1968.) 2, 147156.

50 Tomislav Janko AGI-BUNI, Sjedinjenje Boga i ovjeka. Kako se Drugi vatikanski koncil (1962. 1965.) nadovezuje na koncil u Kalcedonu (451.), 12, u: OATJB (dalje: Sjedinjenje Boga i ovjeka). O tome lanku vie vidi u: Andrea FILI, agi-Bunieve intuicije o sjedinjenju Boga i (svakoga) ovjeka kroz prizmu usporedbe Kalcedonskog koncila i Drugoga vatikanskog koncila, u: Bogoslovska smotra, 83 (2013.) 4, 790797. Budui da je taj lanak bitna karika za razumijevanje agi-Bunieva teolokog hoda, ovdje emo ponovno dotaknuti neke njegove ideje.

51 Tomislav Janko AGI-BUNI, Sjedinjenje Boga i ovjeka, 3. U prilog drugovatikan-skoj tenji autor ondje navodi citat iz LG 1 o Crkvi koja je u Kristu kao sakrament ili znak i orue najtjenjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda. Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Lumen gentium. Dogmatska konstituca o Crkvi (21. XI. 1964.), br. 1, u: Dokumenti, Zagreb, 72008.

52 Tomislav Janko AGI-BUNI, Sjedinjenje Boga i ovjeka, 2. Usp. i Isto, 3.


70

Potonje, premda nije supstancijalno, naziva stvarnim sjedinjenjem53 te uka-zuje na njegovu nutarnju utemeljenost u kalcedonskoj kristologiji: Ovo drugo ujedinjavanje svega ovjeanstva, odnosno svakoga ovjeka s Kristom ima svoj poetak i proizlazi iz onog prvog kad je Boanski Logos ujedinio sa sobom jedno konkretno ovjetvo i postao jedan od nas: uslijed toga spoznaja o onom prvom stoji u temelju spoznaje o ovom drugom.54

agi-Bunieve rijei da ovoga drugoga ne bi bilo bez onoga prvoga ne dvojbeno moemo primijeniti i na njegov teoloki hod. Da nije do u detalje poznavao sr Kalcedonske defi nicije, ne bi je sada mogao iitavati pod novim svjetlom, usredotoujui se na ona mjesta za koja veli da predstavljaju plodne principe koji mogu biti dalje razvijani55. Jedan od tih principa jest onaj ve poznati nam izriaj o kojemu je pisao u PCC: po svemu nama slian, osim u grijehu. Tu temu sada jo detaljnije razrauje, ali opet s istim zakljukom u samoj Kalcedonskoj defi niciji ipak postoji mjesto kojim su nam kalcedonski oci ostavili u batinu jedno ope naelo koje moe i treba biti dalje promiljano: kao da su htjeli rei: I bez obzira na taj struan govor [...] nas ne zaokuplja toliko pojam o ovjeku, mi govorimo o konkretnoj realnosti ovjeka i ljudi. Krist je u svemu bio (izuzev u grijehu) takav ovjek kakvi smo mi, bez obzira na pojam ili defi niciju koja se moe imati o toj realnosti ovjeka. Drugim izri-ajima je reeno da je Krist imao od ovjeka sve to tvori ovjekovu bit, no mi kaemo jo da je imao i sve ostalo to ide s ovjekom, to spada na ovjeka, bez obzira je li to bit ili nije bit56 Ovdje moramo paziti da ne bismo, na teme-lju ovih agi-Bunievih uvida, donijeli povran i pogrean zakljuak da se on nakon Koncila posvetio samo govoru o Kristu kao konkretnom ovjeku. To to tu injenicu snanije istie vie je reakcija na dotadanje uestalo stavljanje gotovo iskljuivog naglaska na Kristovo jedinstvo, o emu je ve bilo rijei. Mogli bismo je usporediti s reakcijom njegovih antiohijskih teologa koji su se, izazvani Apolinarovim nijekanjem Kristove razumske ljudske due, svim silama usmjerili naglaavanju njegova cjelovitog ovjetva, no nikada ga nisu zamiljali izdvojeno iz onoga sebi specifi nog paralelizma, potpuni Bog i potpuni ovjek. Slinost s njima, premda rezultat formalno nije isti, ukazuje

53 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Crkva je misterij (1965.), u: Ali drugog puta nema. Uvod u misao Drugog vatikanskog koncila, Zagreb, 21986., 565. Za lanke koji su kasnije objavljeni u knjigama uz naslov emo u zagradi navesti prvu godinu objavljivanja. U knjizi prema kojoj emo ih citirati itatelj moe pronai cjelovite podatke o primarnim izvorima.

54 Tomislav Janko AGI-BUNI, Sjedinjenje Boga i ovjeka, 3.55 Isto, 10.56 Isto, 8.


71

se i u nainu pristupa otajstvu Krista, tj. u tome to se stavljanjem naglaska na jedno zapravo istie drugo. Dok su antiohijci, kako je otkrio agi-Buni, inzistirali na Kristu potpunom ovjeku kako bi od Logosa otklonili svako trpljenje i tako ouvali njegovo boanstvo, on govori o Isusu Kristu kao pro-slavljenom ovjeku kako bi promicao vjeru u boansko dostojanstvo svake ljudske osobe. To je oito ve iz njegova lanka o kristolokom traktatu nakon Drugoga vatikanskog koncila u kojemu promilja o moguim razvojima poje-dinih tema dotadanje sustavne kristologije, utemeljene na kalcedonskoj kri-stolokoj dogmi.

Prije svega, agi-Buni predvia korjenitu promjenu temeljnoga gledita na otajstvo Krista. Umjesto dotadanjeg, preteito ontolokog gledita, stati-kog i usredotoenog na Krista u sebi, kristologija e sada biti oblikovana ponajprije kroz ekonomsko ili funkcionalno gledite, dinamiko i usredoto-eno na ono to je Krist prema nama i za nas. Smatra da e glavna teina toka i stoerna os buduega kristolokog traktata biti uskrsli, proslavljeni i sada ivi Krist.57 Rijei da je ono to on sada jest proizalo iz onoga to je bio te da je ono to sada izvodi plod onoga to je tada izveo58 moemo i ovako interpretirati: novi kristoloki naglasci proizlaze iz onih koji su davno utvreni. Pogledajmo kako to izgleda na konkretnim primjerima.

Tema Kristova jedinstva, ukoliko ga se promatra kao sadanji i nepre-kidno prisutni i ivi misterij59, zadobit e, nazovimo ga, i ljudsko lice: Jedan od Trojstva koji je ujedno jedan izmeu nas znai sada takoer jed-noga izmeu nas koji je unutar Trojstva.60 Na tom tragu agi-Buni uoava potrebu dviju refl eksija. Prva bi se bavila odnosima izmeu Oca i Duha Svetoga prema Kristu kao jednome Sinu koji je ne samo s njima u naravi jed-nak, nego je takoer ovjek61. Ovdje ne moemo imati ni najmanje primisli da bi agi-Buni zapao u neko nauavanje etvorstva u Bogu, a to su drevni oci predbacivali antiohijskim teolozima. On, naime na irilovskoj, proklov-skoj i kalcedonskoj liniji oito zastupa istovjetnost Logosa i Isusa Krista i hipostatsko jedinstvo: Krist, ne shvaen kao ovjek odijeljen od Boanskog Logosa po kome je sav kozmos dobio svoj smisao kao zadatak, ve kao sam Logos u ljudskoj naravi, u kojoj je smisao kozmosa postigao svoje vrhunsko

57 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Kristoloki traktat poslije Drugog vatikanskog kon-cila, 148.

58 Isto, 149.59 Isto, 151.60 Isto.61 Isto.


72

ostvarenje.62 Na to se nadovezuje potreba druge refl eksije, one o odno-enju i zajednitvu te jedne osobe i mnotva ljudskih osoba koje po Njemu jedinome u Duhu Svetome sada i uvijek imaju pristup k Ocu63. Tome e se u budunosti vie posvetiti. Zapravo je sva njegova poslijekoncilska kristolo-gija koncentrirana oko ovoga: Ovaj jedan od nas (i sav na) posjeduje sada moi, da sa svima nama i sa svakim od nas stupi u osobno zajednitvo i da nas sve povee u jedno ljudsko i vie jedinstvo.64

Tema o Kristovoj ljudskoj naravi takoer e dobiti nove naglaske. Vie nije rije o naravi u smrtnome, nego poboanstvenjenom stanju, o naravi u kojoj su ostvareni svi potencijaliteti i dosegnut sav rascvat i ljudskoga i kozmikoga i uope stvorenoga bia, u kojoj materijalni kozmos nije samo humaniziran, ve deifi ciran i koja kao takva sainjava arite svega kozmosa te zrai na sve ljudske naravi i na sve zbiljsko.65

I u ostalim kristolokim temama agi-Buni nasluuje nova bogatstva. Tako Kristovu proslavljenu svijest, kao najviu ljudsku svijest, koja u sebi ukljuuje sva bogatstva i puninu svake mogue ljudske svijesti, osim grijeha, naziva sveljudskom i kozmikom svijeu66. Kristovo znanje promatra kao poznavanje svega to je u stvorenjima, u ovjeku i u kozmosu67, ali i kao znanje puno simpatije za sva bia68, koje tei njihovu okupljanju i itav koz-mos obgrljuje u ljubavi69. Utoliko Krist i u potpunosti poznaje i savreno hoe vlastiti smisao svih bia i cjelokupnog kozmosa. Jer zna sva bia da ih ljubi. I ljubei ih, on afi rmira njihov smisao.70 I temu Kristove volje i djelovanja agi-Buni prispodobljuje kroz sliku ljubavi proslavljenog Krista prema svim stvorenjima te dodatno naglaava da njegovo spasiteljsko djelovanje ne moe biti ogranieno granicama vidljive Crkve, nego obuhvaa sve ljude, njihovu povijest, prirodu, i sam kozmos.71

62 Isto, 153. Tema o jednom te istom nalazi se u podlozi i agi-Bunievih jednostavnih i vie vjerniki poticajnih, negoli teolokih tekstova. Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Drugovanje s Bogom (1971.), u: Prema civilizaciji ljubavi, Tomislav Zdenko Tenek Andrea Fili (ur.), Zagreb, 1998., 128: Ne moe se odjeljivati ljubav prema Bogu od ljubavi prema ljudima, jer je u Isusu Kristu Bog i ovjek jedan te isti, i ne moe ljubiti Krista tko ne ljubi i Boga i njegovu brau i sestre ljude, s kojima se on poistovjeuje.

63 Tomislav Janko AGI-BUNI, Kristoloki traktat poslije Drugog vatikanskog koncila, 151.64 Isto, 152.65 Isto.66 Isto.67 Isto.68 Isto, 153.69 Isto.70 Isto.71 Usp. Isto, 153154.


73

Osim tih novih naglasaka koji su svi mahom inspirirani govorom o pro-slavljenom Kristu, valja spomenuti jo jedan vaan pomak u agi-Bunievoj poslijekoncilskoj kristologiji, a koji se tie poimanja utjelovljenja. Moda i pod utjecajem koncilskoga ponovnog otkria i oduevljenja otakim spisima, sve ee govori o utjelovljenju kao otajstvu udesne razmjene. Ta je ideja, po sadr-aju, mnogo bogatija od kalcedonskog opisa inkarnacije jer u sebi samoj, bez potrebe za dodatnim tumaenjima (kao to je radi nas i radi naega spase-nja), nosi snaan soterioloki naboj Bog je postao ono to smo mi da bismo mi postali ono to je on. Zbog njegova zauzimanja za tako shvaeno utjelovlje-nje, agi-Bunia barem po jednome segmentu njegove kristologije moemo smjestiti u zastupnike realistike teorije spasenja. Prema njemu je, naime, Bog postavi ovjekom ne samo uzeo narav kakvu imaju ljudi nego se istodobno na neki nain sjedinio sa svakim pojedinanim nositeljem te naravi te mu je, barem poetno i potencijalno, udijelio dar drugoga dijela udesne razmjene poboanstvenjenje.72

O izjavi Drugoga vatikanskog koncila da se po otajstvu utjelovljenja Sin Boji sjedinio na neki nain sa svakim ovjekom73 agi-Buni e, zanimljivo, intenzivno poeti pisati tek nakon 1979. godine, tj. nakon enciklike Ivana Pavla II. Redemptor hominis, gdje papa govori o istoj stvari, s malom nijansom: Krist se po otajstvu otkupljenja zauvijek sjedinio sa svakim ovjekom, bez izuzetka, od asa njegova zaea.74 Otad mu te dvije izjave postaju nezaobilazna inspira-cija. Tu dimenziju sjedinjenja Sina Bojega sa svakim ovjekom naziva osob-nom povezanou, osobnim odnosom i osobnom ujedinjenou. Uvjeren je da ona spada u sam sadraj utjelovljenja te da prethodi inu ovjekova svje-snog pristajanja uz Krista. Na jednome mjestu ak veli da je ona na neki nain fundamentalnija od same povezanosti po tome to Sin Boji ima sa svakim ovjekom specifi no istu ljudsku narav75.

72 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Briga za ovjeka u dokumentima suvremene Crkve, u: Bogoslovska smotra, 50 (1980.) 23, 133. Takoer usp. Admirabile commercium (1966.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 6972; Boi sablazan za pobone? (1975.), u: Isto, 133134.

73 Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes. Pastoralna konstituca o Crkvi u suvremenom svetu (7. XII. 1965.), br. 22, u: Dokumenti (dalje: GS).

74 Usp. IVAN PAVAO II., Redemptor hominis Otkupitelj ovjeka. Enciklika na poetku papinske slube (4. III. 1979.), Zagreb, 1980., br. 1314 (dalje: RH).

75 Tomislav Janko AGI-BUNI, Briga za ovjeka u dokumentima suvremene Crkve, 133. Osobno sjedinjenje spominje se i na okolnim stranicama. Usp. Isto, 132137. Takoer usp. Andrea FILI, agi-Bunieve intuicije o sjedinjenju Boga i (svakoga) ovjeka kroz prizmu usporedbe Kalcedonskog koncila i Drugoga vatikanskog koncila, 806811, gdje autorica ukazuje na slinost jedne agi-Bunieve pretkoncilske propovijedi iz 1961. godine i odlomka iz GS 22. Ovdje je dragocjeno navesti barem ovaj citat, u kojemu agi--Buni spaja kalcedonsko tumaenje utjelovljenja i ono koje naziva osobnim jedinstvom,


74

Ovdje valja dodati da agi-Buni dogaaj utjelovljenja ponekad hoti-mice razlomljuje na vie dogaaja, sve ih jednako nazivajui utjelovljenjem. U nj, ukoliko se misli na to da je Bog postao ovjekom, spada ne samo roe-nje nego i itav ivot Sina Bojega kao ovjeka, njegovo prihvaanje i proiv-ljavanje svega to je ljudsko, a to je puninu doseglo u prihvaanju smrti. U tome je trenutku bilo dovreno utjelovljenje u svojoj descendentnoj dimen-ziji. No, prema agi-Buniu utjelovljenje nije samo silaenje Boga u ljudsko i zemaljsko, nego je ujedno uzvisivanje i dovravanje ljudskoga u boanskom, poboanstvenjivanje. [...] Utjelovljenje je dovreno, bar to se tie jednoga ovjeka, Krista, kad je Krist uskrsnuo i kada je njegovo itavo ovjeje bie, to jest njegova dua i tijelo, doseglo rascvat svih svojih mogunosti u dobi-vanju neega to je boansko, i po emu zajednitvo toga ljudskoga s Bogom postaje za vijeke neodvojivo i nerastavljivo, ne samo po biti (unio hyposta-tica), nego i po proivljavanju.76

U svemu spomenutom prepoznajemo ve izriaje karakteristine za nje-govo razdoblje civilizacije ljubavi, ije e glavno obiljeje biti univerzalna kri-stologija ili, konkretno, govor o tome kako se Sin Boji sjedinjuje sa svakim ovjekom. To pokazuje da on nije nastao odjednom, nego je plod dugogodi-njih istraivanja i promiljanja ali, sigurno, i osobnih poniranja u otajstvo Isusa Krista i susretanja s njime u vlastitoj nutrini. Pa ipak, ako emo se drati naina na koji smo odluili razraditi nau temu, pratei pojedine etape agi-Bunieva teolokog hoda kako bismo otkrili njihove posebnosti i, naravno, meuovi-snosti, za njegovu teologiju iz ovoga srednjega razdoblja valja rei da je, koliko god su u njoj uinjene sve najbitnije pripreme i pretpostavke za civilizaciju lju-bavi, jo uvijek preteito usmjerena govoru o Crkvi kao onoj u kojoj i po kojoj se ostvaruje sjedinjenje Boga i ovjeka.

U tome zacijelo moemo detektirati jedan od plodova Koncila. Naime, nakon to su mu se na Koncilu otvorile oi za nebrojeno bogatstvo novih tema

anticipirajui glavnu ideju iz GS 22: Uzeo je sebi cjelovitu ljudsku narav, pravo mate-rijalno nae tijelo i razumsku ljudsku duu, i tako je On, Stvoritelj i po kome je sve stvo-reno, ujedinio u nekom vidu sa sobom najue i neodvojivo sve stvoreno, ukoliko naime ovjek u sebi nosi u malom sve stvoreno. Uavi u nau supstanciju i naavi se kao ovjek meu ljudima, Bog Sin je u svoje osobno jedinstvo uzeo mikrokozmos i tako zavijeke od sebe stvoreni kozmos u mikrokozmosu uinio boanskim i svetim, Tomi-slav Janko AGI-BUNI, Bog ulazi u svijet, u: Kranstvo ne moe biti umorno. 25 govora odranih u zagrebakoj katedrali, Zagreb, 21985., 43.

76 Tomislav Janko AGI-BUNI, Rascvat ivota kroz vrata smrti (1971.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 118119. Primjera u potvrdu takvu shvaanju otajstva utjelovljenja ima mnogo. Vie o tome vidi u: Andrea FILI, Civilizacija ljubavi i njezina kristoloko-soterioloka utemeljenost u djelima Tomislava Janka agi-Bunia, u: Isto, 474490.


75

i podruja djelovanja, nakon to je doivio kako kuca bilo koncilske Crkve, koja je osjetila neodgodivu potrebu dubokog pounutrenja sebe same kako bi, obnovljena, mogla, krenuti ususret onima vani, sasvim je naravno da je agi-Buni te nove uvide, uz koje je i milju i srcem pristajao, prvo htio preni-jeti onima s kojima dijeli istu vjeru i za koje se osjeao suodgovornim.

2.2. Crkva kao zajednica uskrsloga i proslavljenog Krista

agi-Bunieve poslijekoncilske propovijedi i popularni tekstovi u stopu prate ono to je zacrtao u prije spomenutim radovima znanstvenog karaktera. U gotovo svakome govori o tome kako je potrebno otvoriti oi za to da je Isus Krist danas iv i da danas djeluje u Crkvi. Ovdje, zapravo, progovara agi-Buni kojemu je, kako je jo poetkom ezdesetih pisao Hadrijanu Boraku, prva lju-bav bila u dogmatskoj ekleziologiji.77 Nju je nakon Koncila osobito protkao kri-stolokim, pneumatolokim i trinitarnim naglascima. Sada nam se, ipak, ogra-niiti na one kristoloke. Kad bismo ih bili primorani izrei jednom reenicom, odabrali bismo naslov ovoga lanka: Jedini pravi problem Crkve: vjerujemo li da je Isus sada iv?78 Sve se okree oko toga temeljnoga pitanja, ili, bolje reeno, oko pozitivnog odgovora na nj, koji prema njemu spada i u samu defi niciju Crkve i krana: Crkva je prije svega zajednica ljudi koji druguju i ive s Kri-stom, sada ivim jer je uskrsnuo, koji nas sada ljubi takoer svojom ovjejom ljubavlju, i koji nas sada sabire i okuplja oko sebe. [...] Krani su grupa ljudi koji znaju da je on iv [...] ali koji to ne samo znaju nego i s njime ivim stalno dolaze u najui ivotni dodir.79 Osim toga, vjerovati u Krista uskrslog i ivog znai vidjeti ga u toj mistinoj identifi kaciji sa svakom pojedinom osobom u Crkvi, ljubiti ga u svakom pojedinom i prema svakome u Crkvi postupati kao prema Kristu.80 U poslijekoncilskim godinama agi-Buni neumorno govori o potrebi oblikovanja takvih kranskih zajednica iz kojih e se jasno vidjeti da je Krist iv, da je sredite ljubavi, da po svojemu Duhu svojima doista daje snage da i sami ive tu ljubav kroz meusobne odnose. Dovoljno je pogledati naslove

77 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Pismo Boraku, 19. X. 1960.; 6. XII. 1961.78 Tomislav Janko AGI-BUNI, Jedini pravi problem Crkve: vjerujemo li da je Isus sada

iv? (1970.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 106107.79 Tomislav Janko AGI-BUNI, Na sastanak s Kristom (1966.), u: Ali drugog puta nema, 42;

usp. Isto, 45; Kranski laik kao lan Crkve u svijetu (1967.), u: Isto, 194, 196; Ideja osoba ideologija (1970.), u: Vrijeme suodgovornosti, I, 451; Mir uskrsnuloga Krista (1970.), u: Vrijeme suodgovornosti, II, Zagreb, 1982., 186190.

80 Tomislav Janko AGI-BUNI, Jedini pravi problem Crkve: vjerujemo li da je Isus sada iv?, 108.


76

nekih propovijedi odranih 1966. godine u Zagrebakoj katedrali, objavljenih u knjizi pod znakovitim naslovom Nema privatnoga Boga: Sabiranje u ljubavi, Krist vjeruje u svoje prijatelje, Kranstvo kao realnost ljubavi, Kristova ljubav ujedinjuje, Meuosobnost kranstva, Vjerujemo u Boga ivoga ne u svoj pojam o Bogu.81 Paralelno s time promiljat e i o temi kranskog posla-nja. ivotni dodir krana s Bogom i meusobno, ukoliko je autentian, za nj jest najbolji nain svjedoenja svijetu da je Isus Krist iv i u njemu stalno prisutan i djelujui.82 Premda je svaki kranin osobno pozvan na to svjedoanstvo, prema agi-Buniu ono se istinski ostvaruje tek u zajednici: Potpuno svjedoanstvo o uskrsnuu Kristovu pred ljudima nije mogue bez svjedoenja zajednice. [...] Ljudi mogu stei pojam o tom da je Krist iv istom kad vide kako zajedno ive oni koji su Kristovi.83 U narav onoga biti kranin upisano je zbiljsko zrae-nje bivstvovanja s Kristom ivim.84

Tako zapravo dobivamo zatvoreni krug koncentriran oko ideje ivota, no u iju bit istodobno spada otvaranje i irenje, a sve opet s ciljem ispunje-nja ovoga svijeta ivotom i ivime: Krist ivi u Crkvi Crkva ivi od Krista i s Kristom Crkva je ivi svjedok ivoga Krista u svijetu. S time u vezi agi-Bunieva omiljena tema jest ona o proslavljenom i ivom Kristu kao arinoj toki koja privlai ljude u zajednitvo ivota s Bogom kako bi se ono sve vie irilo.85 U ivim zajednicama ivoga Krista koje svjedoe nje-govu ivost u svijetu nema mjesta nikakvu ekskluzivizmu ni osobnom ni grupnom, nego se one mogu graditi jedino u ljubavi koja ne niti nego cijeni i prihvaa razliitost. I u vezi s time, ini se, moemo ukazati na povezanost agi-Bunieva pretkoncilskog i poslijekoncilskog hoda. Prouavajui razli-ite i suprotstavljene kristoloke spekulacije, uoio je da je nemogue ostva-riti pravo sjedinjenje ukoliko se one najprije ne pokau spremnima meu-sobno upoznati te prihvatiti i ono to je drukije, ukoliko ostanu zatvorene u svoja uska shvaanja. Sada to primjenjuje i na svakodnevni kranski ivot. Ako je kranstvo meuosobno, to prije svega znai da se moramo pokazati

81 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Nema privatnoga Boga. Razmiljanja o temeljnim usmje-renjima kranske egzistencije, Zagreb, 21971., 1922, 3338, 4359, 104109.

82 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Crkva je misterij, 5557; Na sastanak s Kristom, 45; Svi su krani apostoli (1966.), u: Ali drugog puta nema, 190.

83 Tomislav Janko AGI-BUNI, Svjedoiti uskrsnue (1967.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 104105; usp. Zato toliko o Isusu? (1971.), u: Vrijeme suodgovornosti, I, 294.

84 Tomislav Janko AGI-BUNI, Uskrsni kranin u povijesnim zadacima (1972.), u: Vri-jeme suodgovornosti, I, 268269.

85 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Rascvat ivota kroz vrata smrti, 117. Takoer usp. Meuosobnost kranstva (1966.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 90; Mir uskrsnuloga Kri-sta, 187.


77

spremnima upoznati drugoga kao drukijega, prihvaati ga i ljubiti takvoga kakav jest.86 Takva stajalita i njemu su samome omoguila da u poslijekon-cilskom razdoblju bude istinski ovjek Crkve, ali Crkve u suvremenom svi-jetu Crkve koja je spremna upoznati, prihvatiti i ljubiti i sve one izvan nje, sa svim njihovim drugim i drukijim uvjerenjima. Stoga se, i jedino stoga, rado uputao ne samo u brojne ekumenske i meureligijske dijaloge nego i u dijaloge s ateistima, komunistima, marksistima!

Na koncu, spomenimo i to da ni u koncilskom razdoblju agi-Buni gotovo nikada ne govori o sebi. Poznato je koliko je pisao o Koncilu. Pa ipak, o njegovu angamanu u svojstvu eperova osobnog teologa jedva da moemo nai poneki spomen i o tome je samozatajno utio.

3. Sjedinjenje Boga i svakoga ovjeka civilizacija ljubavi i Mt 25,40

Za razliku od prvih dvaju samozatajnih razdoblja, ono tree, u kojemu njegova promiljanja o sjedinjenju Boga i ovjeka poprimaju posvema uni-verzalni karakter, bit e obiljeeno izrazito osobnim govorom. Nakon dvaju modanih udara, esto je svoje nastupe zapoinjao u ovom stilu: Premda sam mrtav, imam vam rei neto iznimno vano... valjda me zato dragi Bog jo nije uzeo...87 Taj je specifi an stil vjerojatno odraz starosti i ivotnoga isku-stva, no jo vie jednoga dogaaja, o kojemu je ee govorio negoli pisao: godine 1985., na obljetnicu smrti Matije Gupca, doivio je neki bljesak, svjetlo, rasvjetljenje, glas s neba koji ga je nadahnuo da zapone kra-nima govoriti o vanosti Mt 25,40: to god uiniste jednome od moje najma-nje brae, meni uiniste.88 Te rijei otada je shvaao kao klju i temeljno

86 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Kranstvo kao realnost ljubavi (1966.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 8081; Kristova ljubav ujedinjuje (1966.), u: Isto, 8486.

87 Usp. npr. usmene intervente, sauvane u OATJB: Tomislav Janko AGI-BUNI, Suvre-mena Crkva i dananja kultura, Zagreb, 1985., 1; Svijet i Crkva pred treim milenijem, Osijek, 1996., 1; U duhu Asiza ususret treem tisuljeu, Hrvatski Leskovac, 1996., 1; Govor na predstavljanju knjige Prema civilizaciji ljubavi, Zagreb, 1998., 1. Kod veine tek-stova iz OATJB koje emo dalje navoditi rije je neobjavljenim predavanjima, zapisa-nima prema magnetofonskom zapisu. Tu informaciju neemo svaki put isticati. Ondje gdje postoje, navest emo podatke o mjestu i godini predavanja.

88 Veina svjedoanstava sauvana je u neobjavljenim predavanjima pohranjenima u OATJB: Tomislav Janko AGI-BUNI, Poziv na izgradnju civilizacije ljubavi. Raz-govor na temu Pravoslavna duhovnost danas, nedatirano, 16; Intervju Civilizacija ljubavi, 1985., 8; Humanizam i teandrizam Drugoga vatikanskog koncila, 1987., 15; U duhu Asiza ususret treem tisuljeu, 7; Svijet i Crkva pred treim milenijem, 23. Jedno od zadnjih svjedoanstava iznio je na predstavljanju knjige Prema civilizaciji ljubavi u Zagrebu 1998.: Ja vjerujem da je na godinjicu smrti Matije Gupca, godine 1985., ve je bio mrtav dvije godine, agi-Buni imao glas s neba koji mu je rekao da je dolo vrijeme


78

polazite89 za izgradnju civilizacije ljubavi o kojoj je prvi lanak objavio krajem 1983., inspiriran rijeima Ivana Pavla II. na proglaenju svetim Leo-polda Bogdana Mandia.90 Sama sintagma potjee, kako je poznato, od Pavla VI., dok je pontifi kat Ivana Pavla II. uvelike njome obiljeen. Promiljanja te dvojice papa, zajedno s ve spomenutim odlomkom iz GS 22 agi-Buniu e biti vano i trajno nadahnue.91 U usporedbi s njima, njegova je originalnost konstantno upuivanje na Mt 25,40 kojemu dodaje specifi no tumaenje: Isus Krist se sjedinio i poistovjetio sa svakim ovjekom te stoga u svakome ovjeku treba vidjeti Isusa Krista i svakome biti Krist.92 Taj redak i barem u klici prisutno spomenuto tumaenje pronalazimo i u nekim ranijim agi--Bunievim radovima.93 No, u prvome ga njegovu tekstu o civilizaciji ljubavi ne pronalazimo. tovie, od njega pa do 1985. godine uope nije spominjao civilizaciju ljubavi. U tome vidimo dodatnu potvrdu da onaj njegov doivljaj treba ozbiljno shvatiti. U duhovno-psiholoku, pa moda i istinski mistiku narav toga iskustva nikada neemo moi proniknuti, jer nam o njegovim

da se pone u prvi plan svijesti krana stavljati poruka koja e biti konana poruka na sudnjemu danu, kako je zapisano u Matejevu evanelju. Tada sam razmiljao kako se moglo dogoditi da je Matija Gubec na ognjeno prijestolje stavljen, okrunjen ognjenom krunom, eljeznom, i da je tu na biskup, i to ne mali ovjek, ne krvnik, Drakovi neto sudjelovao. No onda mi je palo svjetlo s neba: nisu znali, nisu imali u svijesti jednu bitnu poruku. I onda sam se odluio da emo pokrenuti, i da e se dogoditi da tu poruku dovedemo u svijest. Eto, to je sve (Isto, 12). Usp. i objavljena mjesta: Tomislav Janko AGI-BUNI, to ste uinili jednome od moje najmanje brae. Razmiljanje o polazi-tu civilizacije ljubavi, u: Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije, 32 (1998.) 45, 338; Bogu nitko nije nevaan, u: Bernardin KUNCA (ur.) Zato vjerujem, Zagreb, 1985., 227.

89 Te i sline izriaje agi-Buni navodi u gotovo svakom tekstu o civilizaciji ljubavi, bilo napisanom, bilo izgovorenom.

90 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Boi kao poziv na civilizaciju ljubavi (1983.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 182184.

91 Usp. Andrea FILI, Civilizacija ljubavi i njezina kristoloko-soterioloka utemeljenost u djelima Tomislava Janka agi-Bunia, 469474.

92 Ove se misli, u razliitim varijantama, ali uvijek s istim zakljukom, takoer pronalaze u svim agi-Bunievim tekstovima iz tree faze njegova teolokog hoda.

93 Moda zato na jednome mjestu gdje govori o gore opisanom iskustvu veli da mu je inspiracija dola 15. II. 1985., nakon duge inkubacije (Tomislav Janko AGI-BUNI, Rukopisne biljeke iz biljenice pod naslovom Uskrsnue, nedatirano, 1, u: OATJB). Istraivanje prisutnosti Mt 25,40 i njegova specifi nog tumaenja u tekstovima prije 1985. zahtijevalo bi poseban lanak. Ovdje emo barem ukazati na dva teksta. Prvi je napisan 1954. godine: Bog je postao Dijete, da moe rei: to god ste uinili jednome od moje najmanje brae, meni ste uinili! (Mt 25,40). Da, to ste uinili i najmanjem djetetu, meni ste uinili! I onome najmanjemu, koji jo nije vidio sunca, i onome, koji se jo ne moe micati, a kamoli braniti, sve ste to meni uinili!, Golubica mira (konferencije za marijansku godinu 1954.), Rijeka, 1957., 125. U drugome, iz 1981. godine, postoje ve svi elementi koji e etiri godine kasnije postati svakodnevica njegovih nastupa, osim izriaja civilizacija ljubavi Usp. Kreativni katolicizam, 1981., 12, u: OATJB.


79

detaljima nije ostavio nikakva pisanoga traga. No injenica da je, nakon toga, znao ponekad kazati da nastupa kao prorok,94 govori da ga je ono dubinski obiljeilo te da se sada u njegovoj nutrini dogodilo ono o emu je, kao vjernik i teolog, dotad neumorno pisao: osobit ivotni dodir s proslavljenim i ivim Kristom. Otad je civilizaciju ljubavi doivljavao kao svoje ivotno poslanje i kao osobni vjerniki odaziv na ono za to je uvjeren da je osobita poruka Duha Svetoga za nae vrijeme95. Na van se ta promjena oitovala ne samo kroz kraticu Mt 25,40 izvezenu na crnoj majici koju je uvijek nosio nego i kroz svakodnevno pozivanje na gledanje Isusa Krista u svakome ovjeku. Onome tko ne bi imao uvida u njegov dotadanji teoloki hod, ovaj bi pro-roki govor moda mogao zvuati kao zanimljiva, no teoloki vrlo razbla-ena pria dobroudnoga starca koji bi, kao neko Origen, najradije spasio i samoga avla. No, takav ili slian zakljuak bio bi posvema kriv. Premda, istina, u posljednjoj fazi svojega teolokog hoda agi-Buni ee proroki potie negoli znanstvenom metodom razlae, paljivim iitavanjem njego-vih poziva na ostvarivanje civilizacije ljubavi svatko se moe uvjeriti da u njihovu temelju stoji vrsta dogmatska podloga u koju su utkani svi njegovi dotadanji uvidi, dodatno obogaeni glasom s neba o Mt 25,40. Poziv na gledanje Krista u svakome ovjeku nipoto nije puka simbolika!

3.1. Mistiko-personalna dimenzija Mt 25,40 i civilizacije ljubavi

Premda redak iz Matejeva evanelja na kojemu agi-Buni gradi sve izvode o civilizaciji ljubavi, sam po sebi ponajprije potie na aktivno kranstvo, tj. na konkretna djela ljubavi i milosra, on ga, prije negoli u tom djelatnom smislu, shvaa u mistiko-personalnom, i to univerzalnom smislu,96 kao pove-zanost, sjedinjenje i poistovjeivanje/otajstvenu identifi kaciju Sina Bojega sa

94 O tome kako se usuuje biti prorok, ali mali prorok, kako je njegovo izlaganje o civilizaciji ljubavi novo prorotvo, a njezin program proroki pothvat usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Nenaslovljeno predavanje, 10; Razmiljanje o sadanjem trenutku povijesti spasenja, u: Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije, 31 (1997.) 3, 813; to ste ui-nili jednome od moje najmanje brae, 340; Govor na predstavljanju knjige Prema civili-zaciji ljubavi, 1.

95 Tomislav Janko AGI-BUNI, to ste uinili jednome od moje najmanje brae, 340.96 Usp. nadasve neobjavljena predavanja iz OATJB: Tomislav Janko AGI-BUNI, Ruko-

pisne biljeke o Mt 25,40, nedatirane, 25; Intervju Civilizacija ljubavi, 910; Kreativno kranstvo, 1985., 10; Bog Isusa iz Nazareta, Zagreb, 1987., 1415; tovanje Presvete Dje-vice kako ga je postavio Koncil, 1988?, 25; to ste uinili jednome od moje najmanje brae, 339. Takoer usp. zanimljiv tekst u kojemu govori o razlici izmeu pravne iden-tifi kacije i mistikog vida poistovjeivanja Krista sa svakim ovjekom: Duh Sveti u Isusu Kristu (1998.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 430448.


80

svakim ovjekom iz ega izvodi zakljuak da u svakome ovjeku treba otkriti i vidjeti Isusa Krista. Prvotna akcija, koju na temelju Mt 25,40 trai od kra-nina, dakle, nije injenje, nego gledanje. Ona je utemeljena na prvoj paraleli koju iitavamo iz njegova tumaenja toga retka: jednome od moje najmanje brae = meni.

Prije svega, odgovorimo malo preciznije na pitanje: Koga podrazumi-jeva pod Isusovom najmanjom braom? Prvi odgovor, koji smo ve mogli naslutiti, jest: nipoto samo brau krane koji su na bilo koji nain egzisten-cijalno ugroeni.97 in sjedinjenja Sina Bojega s ovjekom zahvaa samu bit ljudskosti koja, po tome unutarnjem i osobnom dodiru, biva uzdignuta u boansko dostojanstvo no istodobno ostaje ono to jest u ovozemaljskom stanju: krhka, slaba i lomljiva, potrebita brige i panje. Utoliko u agi-Buni-evim konkretnim primjerima najmanjih s kojima se Sin Boji poistovje-uje i u kojima treba vidjeti Sina Bojega pronalazimo uistinu sve ne samo one koji su potrebni fi zike pomoi nego naprosto svakoga ovjeka jer tko nije neega potreban98, jer svaki je ovjek potreban drugoga ovjeka99. To toliko ozbiljno uzima da hotimice naglaava da se Isus Krist poistovjetio i s onime koji ga ne poznaje,100 s njegovim ili naim neprijateljem,101 grenikom protivnikom,102 pa ak i ateistom.103 Ta povezanost svakoga ovjeka s Kristom je realna, makar taj ovjek i nije toga svjestan.104 Ovdje je vie nego jasno da agi-Buni ini uzmak od dotad prevladavajueg, kako ga naziva intraeklezi-

97 To agi-Buni esto istie. Usto dodaje da Krist nije prisutan ni samo u monotestima ni samo u religioznim ljudima nego naprosto u svakom ovjeku. Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Duhovno-moralna polazita za budunost Hrvatske (1992.), u: Prema civi-lizaciji ljubavi, 276; Intervju Civilizacija ljubavi, 9.

98 Tomislav Janko AGI-BUNI, Pojav (fenomen) Koncila danas na razmaku etvrtine stoljea, 1990., 4, u: OATJB.

99 Tomislav Janko AGI-BUNI, to ste uinili jednome od moje najmanje brae, 338. Usp. Kako poeti graditi civilizaciju ljubavi (1985./86.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 197; Uskrsna solidarnost (1988.), u: Isto, 255; to Crkva nudi ovjeku novoga doba?, Zagreb, 1990., 6, u: OATJB.

100 Tomislav Janko AGI-BUNI, to sada s ekumenizmom? (1993.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 286.

101 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Intervju Civilizacija ljubavi, 6; Osobitost kran-ske ljubavi, u: Ljudima prijatelj, 28 (1999.) 1, 15.

102 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Intervju Civilizacija ljubavi, 9; inei dobro svima svjedoimo da je Isus uskrsnuo (1985.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 203205; Rukopisne biljeke iz biljenice pod naslovom Uskrsnue, 8; S Kristom u tree tisuljee, 1996., 3, u: OATJB.

103 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Kreativni katolicizam, 12. Ovo iznosi ve 1981. godine!

104 Tomislav Janko AGI-BUNI, Papa nove evangelizacije, u: Prema civilizaciji ljubavi, 342.


81

jalnog i restriktivnog tumaenja Mt 25,40.105 U tome, smatra, nije sam, nego su njegova uvjerenja u sintoniji s nauavanjem ve spomenute dvojice papa.

Ovo intenziviranje agi-Bunievih univerzalnih naglasaka kada je rije o sjedinjenju Boga i ovjeka ne smijemo shvatiti kao banaliziranje onih eklezi-jalnih. Upravo suprotno, oni spadaju u samu narav Crkve koja, kao zajednica proslavljenog Krista to zajednitvo s Bogom i meusobno ne moe i ne smije ostaviti jalovim, nego ga je pozvana iriti. U tom smislu, ostvarenje civilizacije ljubavi projekt je koji se prije svega tie krana i koji je, u konanici, jedan od kriterija po kojem se prosuuje kraninova egzistencija. Taj poziv upu-en je svakome kraninu, bez obzira na razinu njegove pouenosti u vjerskim istinama. tovie, ee ga iznosi pred onima za koje se pretpostavlja da nisu teoloki obrazovani. Takvima se sasvim naravno moe postaviti pitanje: Nisu li te rijei preteke? Ne izvodi li agi-Buni predaleke zakljuke u odnosu na tradicionalni polog vjere?106

Tu nam je progovoriti o onim teolokim obrazloenjima kojima na autor potkrepljuje svoje ideje. Vie-manje rije je o ve poznatim nam temama nje-gove kristologije koje sada prerie jednostavnijim nainom. Naglasak na poje-dinom aspektu spasenja ostvarenog u osobi Isusa Krista najee prati tijek liturgijske godine, no nerijetko su ti naglasci isprepleteni pri emu je istaknuta njihova unutarnja povezanost. Pritom, bilo u pozadini, bilo u prvom planu, redovito pronalazimo ideju udesne razmjene.107

O Boiu e, naravno, agi-Buni znatnu pozornost usmjeriti otajstvu utjelovljenja po kojemu je Sin Boji ne samo postao ovjekom nego se i sa svakime sjedinio i poistovjetio te tako svemu ljudskome dao boansku vrijed-

105 Tomislav Janko AGI-BUNI, Bog Isusa iz Nazareta, 1415; tovanje Presvete Djevice kako ga je postavio Koncil, 25.

106 U crkvenom uiteljstvu, kako smo spomenuli, takva su i slina shvaanja sve vie dobi-vala na vanosti, do te mjere da ih agi-Buni ve smatra dijelom tradicije, te s time upo-znaje svoje sluateljstvo. Tako, npr., komentirajui RH, veli da je vjera da se Isus identifi -cira sa svakim ovjekom, pa i neroenim djetetom, slubena linija koja je tako sazrela da ne moe biti sumnje da su u Mt 25,40 ukljueni apsolutno svi ljudi. Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Intervju Civilizacija ljubavi, 9. Unato tome to je ta ideja uprisut-njena i u izjavama crkvenog uiteljstva, nemogue je previdjeti da je vjerniku odgojenom u pretkoncilskom duhu to moglo zvuati revolucionarno. Uostalom, agi-Buni projekt ostvarenja civilizacije ljubavi esto i naziva kopernikanskim obratom.

107 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Humanizam i teandrizam Drugoga vatikanskog koncila, 4; to Crkva nudi ovjeku novoga doba?, 8; Intervju za Slobodnu Dalmaciju, Boi, 1991., 1, u: OATJB; Boi 1991. u Hrvatskoj, u: Glas Koncila, 25. XII. 1991.; TV emisija intervju s T. J. agi-Buniem, Boi, 1996., u: Civilizacija ljubavi, 9798 (rije je o nikad neobjavljenoj, ali prelomljenoj knjizi koju je pod tim naslovom 1997. agi-Buniu poslao direktor Teovizije Ivica Domainovi te koja je sauvana u OATJB). Intervju nije doraen, nego je zadran originalni izgovoreni tekst.


82

nost.108 Boi je udesna identifi kacija Isusa Krista sa svakom ljudskom oso-bom 109 te utoliko utjelovljenje postaje temeljno za odnos sa svim ljudima 110. Na vie mjesta upuuje na paralelizam Iv 1,14 (Rije/Logos je tijelom postala) i Mt 25,40, ukazujui na to da je logika posljedica utjelovljenja Logosova iden-tifi kacija sa svakim ovjekom.111 Ukoliko, pak, u sadraj utjelovljenja spada i proivljavanje svih situacija i iskustava koja ovjek moe proivjeti, opet govori o poistovjeivanju Logosa, Sina Bojega sa svakim stanjem u kojemu se pojedina konkretna osoba moe nai.112 Sasvim osobito mjesto ovdje za uzima prihvaanje smrti kao krajnjeg iskaza toga poistovjeenja, no jo i vie. Promatrajui je ne samo kroz njezin negativni vid, kao otkupljenje od grijeha nego i kroz pozitivnu sliku peninog zrna koje umire da bi donijelo plod, daje joj i ovo znaenje: Krist polae svoj ivot iz neizmjerne lju-bavi da bi zadobio mogunost ovjeanstvu predati i trajno davati plod, svo-jega Duha kao poelo po kojemu se uspostavlja zajednitvo s Bogom i meu ljudima, kao Ljubav koja ini moguom ljubav u oba smjera u kojima nam je ona zapovjeena.113 Dakako da i agi-Buniev govor o uskrslom i proslavlje-nom Kristu, ivom u svojoj zajednici Crkvi, sada zadobiva univerzalni smisao. Uskrsni kranin jest onaj koji vidi ivoga Krista u svakome ovjeku.114

Svemu tome sada dodaje i ideju Irenejeve rekapitulacije svega u Isusu Kristu. U toj ideji prema kojoj je Isus Krist sve u sebi rekapitulirao, obnovio i saeo sav kozmos, itavo djelo koje je stvorio, svakoga ovjeka poevi od Adama, sve generacije ljudi vidio je teoloki temelj civilizacije ljubavi. Mt

108 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, ovjekoljublje Boje (1985.), u: Prema civilizaciji lju-bavi, 207; Boi u godini mira (1986.), u: Isto, 214215, 218; Poinjemo od ovjeka (1986.), u: Isto, 225226; Apel za novu evangelizaciju (1994.), u: Isto, 339440; Otajstvo Boia (1995./96.), u: Isto, 356; Boi 1991. u Hrvatskoj; Oe, izmijeni nam srce da prepoznamo tvoga Sina, u: Glas Koncila, 25. XII. 1993., 3.

109 Tomislav Janko AGI-BUNI, Intervju za Slobodnu Dalmaciju, 1.110 Tomislav Janko AGI-BUNI, Boini susret krana i muslimana, u: Kana, 23 (1992.) 12, 27.111 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Intervju Civilizacija ljubavi, 78; Kreativno kran-

stvo, 14; ovjekoljublje Boje, 207. Isto se moe zakljuiti i iz mnogih mjesta gdje se zalae da rijei iz Mt 25,40 zadobiju u svijesti vjernika isto znaenje kao i rijei iz Iv 1,14.

112 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Uskrsna rekapitulacija (1987.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 246250; elja za boinim svjetlom (1988.), u: Isto, 262

113 O agi-Bunievu specifi nom tumaenju smrti na kriu usp. Tomislav Janko AGI--BUNI, Pravilo peninog zrna (1993.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 292297; Poziv u Duhu Svetomu po Isusu Kristu u zajednitvu s Bogom Ocem, Zagreb, 1994., 3, u: OATJB; Pre-davanje sveenicima naeg dekanata o Duhu Svetom, Zagreb, 1997., 67, u: Isto.

114 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, inei dobro svima svjedoimo da je Isus uskrsnuo, 203205; Uskrsna rekapitulacija, 244247; Uskrsno prepoznavanje Isusa (1987.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 234; Uskrsni poziv na aktivno kranstvo (1988.), u: Isto, 260; Znak pobjede civilizacije ljubavi (1994.), u: Isto, 331; Na ijoj sam ja strani? (1996.), u: Isto, 372; ivot u izobilju (1997.), u: Isto, 397.


83

25,40 smatrao je osnovnim polazitem za jednu suvremenu teologiju rekapi-tulacije koja e dohvatiti ovjeka u onome bitnome, u njegovu odnosu prema stvorenjima. Premda je o tome dosta pisao,115 namjeravao je te ideje jo dublje razraditi, ini se, s ciljem stvaranja jedne vrste suvremene kristologije koja bi u sebi nosila jednaku snagu kao ona kalcedonska.116 Naalost, to nije stigao uiniti, no u jednome od svojih zadnjih javnih nastupa taj je zadatak gotovo oporuno povjerio mladim teolozima.117 Posebno je naglaavao da rekapitula-cija u sebi sadri aspekt okristovljenja118 i kristovske vrijednosti119 svakoga stvorenog bia. Iz istih motiva kojima se usmjerio Irenejevoj rekapitulaciji, elei argumentirati da je Krist povezan sa svime stvorenim, osobito sa svakim ovjekom, ba ukoliko je stvorenje, na poseban je nain komentirao ve spome-nute misli Ivana Pavla II. iz RH. Na vie mjesta podcrtava da papa nije kazao da je Isus Krist povezan sa svakim ovjekom od krtenja, nego od trenutka njegova zaea.120 Tu ideju naziva prorotvom za nae vrijeme121 te zakljuuje: Odjedanput je postalo ne samo spasenje, krtenje i odrjeenje vano, nego stvaranje [...] to je za civilizaciju ljubavi kljuna stvar...122

Sve reeno za kransko je uho moralo predstavljati odreenu novost. Ogromna je promjena od uvjerenja da se do zajednitva i sjedinjenja s Bogom dolazi iskljuivo u zajednici krtenika i bijegom od onoga svjetovnoga (jer Gospodin se, nakon uskrsnua, vratio u nebeske visine, pa nam ga je ondje

115 O rekapitulaciji i civilizaciji ljubavi vie vidi u: Tomislav Janko AGI-BUNI, Uskrsna rekapitulacija, 244255; Isus Krist kao rekapitulacija ovjeanstva i kozmosa (1997.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 412422; Drukiji od drugih velikana (1997.), u: Isto, 423426; to ste uinili jednome od moje najmanje brae, 332344; Duh Sveti u Isusu Kristu, 430448; Ljubav Boga Oca posvjedoena Sinovim kriem, u: Kana, 30 (1999.) 4, 89; Je li mogua teologija grada, u: Stipe NIMAC (ur.), Teologija grada, Zagreb, 1990., 1523.

116 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Govor na predstavljanju knjige Prema civilizaciji lju-bavi, 45.

117 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Ljubav Boga Oca posvjedoena Sinovim kriem, 9. 118 Tomislav Janko AGI-BUNI, Drukiji od drugih velikana, 423426. 119 Tomislav Janko AGI-BUNI, Isus Krist kao rekapitulacija ovjeanstva i kozmosa, 418. 120 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Nenaslovljeno predavanje, 10; Kreativno kran-

stvo, 10; Kako biti siguran u svoju vjernost Koncilu (2)?, u: Kana 16 (1985.) 5, 1011; ansa Crkve u sadanjoj krizi, u: Majka. List svetita Majke Boje Lurdske, 10 (1987.) 1, 10; Humanizam i teandrizam Drugoga vatikanskog koncila, 1516; Pojav (fenomen) Kon-cila danas na razmaku etvrtine stoljea, 1; Svijet i Crkva pred treim milenijem, 25; Isus Krist novi ovjek, Zagreb, 1997.; Varadin, 1997., u: OATJB; Duh Sveti ini da se Crkva pomlauje snagom evanelja, 1998., 10, u: Isto; Razmiljanje o sadanjem tre-nutku povijesti spasenja, 812; to ste uinili jednome od moje najmanje brae, 340.

121 Usp. TV emisija intervju s T. J. agi-Buniem, 92; Tomislav Janko AGI-BUNI, Je li mogua teologija grada?, 22.

122 Tomislav Janko AGI-BUNI, Civilizacija ljubavi, Zagreb, 1993., 6, u: OATJB. Usp. i Teologija laikata, 1986., 10, u: Isto; ivjeti u zajednitvu s Kristom, Viljevo, 1990., 34, u: Isto; Nenaslovljeno predavanje, 10; Je li mogua teologija grada?, 22.


84

traiti) prijei na uvjerenje da se ono ostvaruje u sveopoj ljudskoj zajednici, upravo ovdje, nama pred oima (jer Gospodin, nakon uskrsnua, trajno ivi svoje sjedinjenje sa svakim ovjekom).

No, ako se to i usvoji, ostaje za rijeiti jo neka mogua problematina pitanja. Kako onome koji ne vjeruje u Isusa Krista rei da ga ba u njemu vidimo? Da ono to inimo njemu, inimo Isusu Kristu? to je s onima koji ni najmanje ne osjeaju Kristovu prisutnost u svojim ivotima, a injenicu da se on s njima poistovjetio shvaaju kao prisilno nametanje neije ideologije?! Odgovor na to pokuat emo dati u posljednjem odlomku.

3.2. Aktivna dimenzija Mt 25,40 i civilizacije ljubavi kreativno kranstvo

Aktivna dimenzija Mt 25,40 usko je povezana s onom mistikom i iz nje pro-izlazi: Krist sebe identifi cira sa svakim ovjekom. I zato inimo Kristu ono, to inimo bilo kojem ovjeku.123 Kod nje je naglasak na ovome paralelizmu: to ne/uiniste = (meni) ne/uiniste. U razliita podruja djelovanja koja spadaju u aktivni vid kranstva, ukoliko ga se iitava iz Mt 25,31-46, neemo ulaziti. Spomenimo samo da je agi-Buni smatrao da je taj vid potrebno jae naglasiti, kako bi u kranskoj svijesti zadobio barem jednaku vanost kao dotad prevladavajue shvaanje kranstva kao pasivnog podnoenja trpljenja i patnji u ovome svijetu, dok e nagrada za to stii u buduemu.124 Pod njime je prije svega podrazumijevao aktivnu ljubav125 za koju, kao i za sva njezina konkretna oitovanja kroz djelatnu pomo onome koji je neega potreban, vri-jedi isto naelo univerzalnosti: (1) prema svakome se ovjeku treba odnositi i ljubiti ga kao Krista i (2) svakome ovjeku treba biti i ljubiti ga kao Krist.

Ono prvo jasno je iz svega dosad reenoga. Odnos prema drugome ovjeku kao prema Isusu Kristu utemeljen je na njegovoj identifi kaciji i sje-dinjenju sa svakom ljudskom osobom. No, ovdje ne smijemo zaboraviti da je subjekt te identifi kacije utjelovljeni Bog i proslavljeni ovjek, pa stoga onaj s kojim se on poistovjeuje ni za nj, a ni za nas, ne prestaje biti ovjekom. Gle-

123 Tomislav Janko AGI-BUNI, Boini susret krana i muslimana, 27. Ovo je samo jedan primjer, koji smo hotimice uzeli iz ovoga lanka u kojemu autor promilja o susretu dviju religija. Takvih i slinih primjera u agi-Bunievim spisima ima napretek.

124 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Mladi u potrazi za kreativnim kranstvom (civi-lizacija ljubavi), 1985?, rukopis, 67, u: OATJB; Redovnici i Druga izvanredna sinoda biskupa, 1985?, 10, u: Isto; Pojav (fenomen) Koncila danas na razmaku etvrtine sto-ljea, 4; to je civilizacija ljubavi i kako je graditi? Radni papir za Simpozij profesora teo-logije u Zagrebu, 5. 6. IV. 1994., 2, u: Isto; Razmiljanje o sadanjem trenutku povijesti spasenja, 814; Duh Sveti ini da se Crkva pomlauje snagom evanelja, 12.

125 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, ansa Crkve u sadanjoj krizi, 1.


85

dati Krista u svakome ovjeku ne znai zatvoriti oi za njegovu ljudskost ili, jo gore, prezreti je, nego promatrati ovjeka u svoj njegovoj istini i bogatstvu.

Druga tvrdnja zahtijeva jo pokoje dodatno objanjenje koje e nam pomoi odgovoriti na postavljena pitanja. Kada agi-Buni od vjernika zahti-jeva kristovsko ponaanje, prije svega u vidu ima to da je Sin Boji, vjeni Oev Logos, utjelovivi se, prihvatio sve stvoreno. To to je stvorenju po sjedinjenju sa samim sobom utisnuo boanski peat, ne znai da je dokinuo njegovu auto-nomiju. U prvom i iskljuivom planu jest njegova neizmjerna ljubav prema stvorenju, koja eli njegov rast, ali i potuje njegovu slobodu.

Kranstvo koje ozbiljno uzima tu paradigmu Kristova prihvaanja i lju-bavi prema svemu stvorenomu agi-Buni naziva kreativnim kranstvom126. Ta je sintagma manje poznata od civilizacije ljubavi, no u autorovoj su misli one jednakovrijedne127 i meusobno nadopunjujue. Obje su, pak, utemeljene na Mt 25,40.128 Taj, nazovimo ga, triptih pronalazimo u nekoliko agi-Bunie-vih tekstova.129 Ukoliko ga se promatra kao cjelinu, uoava se autorova briga da pojasni vjernicima unutarnju vezu djela stvaranja i otkupljenja,130 da im produbi osjeaj za povijest spasenja i njihovu aktivnu ulogu u njoj. Razdvojiti ono to po njemu spada u sadraj kreativnog kranstva, a to u onaj civili-zacije ljubavi nije ni lako ni potrebno. U obje se, naime, ideje stjeu iste misli i isti poticaji, razbacani na razliitim mjestima u razliitim kombinacijama te svi zajedno oblikuju jedan te isti program kranskog poslanja u suvremenom svijetu. Ne elei umanjiti njegovu proroku snagu, neoptereenu logikom i sistematinou, ipak emo taj program pokuati usustaviti i predoiti kroz

126 agi-Buni je najprije govorio o kreativnom katolicizmu. Usp. Tomislav Janko AGI--BUNI, Kreativni katolicizam, 1516, takoer i rukopisne biljeke pod istoimenim naslovom, zapisane 15. I. 1981.

127 To je oito ve iz ovoga naslova: Tomislav Janko AGI-BUNI, Mladi u potrazi za krea-tivnim kranstvom (civilizacija ljubavi).

128 O Mt 25,40 kao fundamentalnoj teolokoj bazi, uporitu i kljunoj toki kreativ-nog katolicizma/kranstva usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Kreativni katolicizam, 12; Kreativno kranstvo, 910; Mladi u potrazi za kreativnim kranstvom (civilizacija ljubavi), 4.

129 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Apel za izgradnju civilizacije ljubavi (1985.), u: Prema civilizaciji ljubavi, 212; Mladi u potrazi za kreativnim kranstvom (civilizacija lju-bavi), 15; to Crkva nudi ovjeku novoga doba?, 1011; Bitne odrednice laika po Kon-cilu, nedatirano, 1214, u: OATJB.

130 agi-Buni i inae, a osobito u razdoblju civilizacije ljubavi kada se s velikim zanimanjem posvetio ideji Irenejeve rekapitulacije, rado govorio o povezanosti reda stvaranja i otkup-ljenja. To je pitanje bila i jedna od tema koje je predloio za raspravu profesorima teologije: Nije li pretpostavka za sve ve spomenuto ponovno premiljanje kranstva iz dogme stvaranja i utjelovljenja, tj. nije li dosadanja katolika misao, unato svemu, pretjerano bila usredotoena samo na otkupljenje u njegovu pravnom pojednostavljenju?, Tomislav Janko AGI-BUNI, to je civilizacija ljubavi i kako je graditi?, 1, toka 7.


86

nekoliko etapa koncentriranih oko glavnih glagola koje agi-Buni redovito ponavlja u svojim nastupima i lancima. U sadraj sviju koje emo izdvojiti, kao jedinstveni glagol, spada ljubiti. U njemu se stjeu i iz njega istjeu svi ostali koji u sebi nose precizacije i konkretne vidove ljubavi.

Prvi niz glagola jest ovaj: potivati, prihvaati, priznati. Prvi korak krea-tivnog kranina koji eli ostvarivati civilizaciju ljubavi jest potivati i ljubiti svako stvorenje/kreaturu ba u njegovoj stvorenosti, ukoliko je bie stvoreno stvaralakim Bojim inom i, utoliko, Boje. Iz toga slijedi prihvatiti svakoga ovjeka u njegovoj konkretnosti, drugosti, drukijosti, u onome to je njemu vano,131 kao slobodno i kreativno bie132. Priznati mu njegove vrijednosti, sposobnosti, njegovo stvaralatvo.133 Pritom se agi-Buni ne zadovoljava samo naelnim prihvaanjem drugoga ovjeka. Ono je za nj tek poetak jed-noga dinamikog uzajamnog procesa koji otvara nova i nesluena bogatstva. Prihvatiti svakoga ovjeka kao sudionika u svome ljudskom suivljenju [...] znai prihvatiti ga kao nova i nepredvidiva, dugoga kao drugoga i eventualno razliita, prihvatiti novost kao slobodu koja e nas moda iznenaditi, ali e nas svakako obogatiti ukoliko se ne ukrutimo u sebe kao dovrene, ve prihva-timo mogunost transcendiranja onoga to jesmo, prema rastu u nedokuivu novost bogatstva Bitka koji je Bog.134 Na gore navedene, usko se nadovezuju biblijski glagoli uti i vidjeti. Pritom vidjeti sada nema samo znaenje gle-danja Isusa Krista u drugome ovjeku, nego mu je smisao i ovaj: vidjeti dru-goga onakvim kakav jest, uti to on misli, to vjeruje, to ima.135 U svemu spomenutom jo nema naznake nikakva izriitog navjetaja, no on je i vie nego prisutan u samome nainu na koji se dolazi ususret drugome ovjeku, tj. u pozitivnom pristupu koji polazi od pretpostavke da je ovjek, kao stvoreno bie, i kao ono s kojime se Utjelovljeni sjedinio, dobar u sebi: jer je Isus nekako utjelovljenjem uzeo pod svoje sve stvorenje: sve to postoji u biti je dobro, ima

131 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Kreativno kranstvo, 10; Apel za izgradnju civiliza-cije ljubavi, 212.

132 To je, kao pretpostavku ljubavi i osnovicu civilizacije ljubavi takoer predloio kao temu na simpoziju profesora teologije. Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, to je civili-zacija ljubavi i kako je graditi?, 2, toka 10.

133 O svemu vezanom uz tu prvu grupu glagola usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, Krea-tivni katolicizam, 1516; Bitne odrednice laika po Koncilu, 10, 14; Mladi u potrazi za kre-ativnim kranstvom (civilizacija ljubavi), 34; to Crkva nudi ovjeku novoga doba?, 1011; Apel za izgradnju civilizacije ljubavi, 212; Je li mogua teologija grada?, 22; ivot u izobilju, 396; to ste uinili jednome od moje najmanje brae, 341.

134 Tomislav Janko AGI-BUNI, Poinjemo od ovjeka, 225. 135 Usp. Tomislav Janko AGI-BUNI, to Crkva nudi ovjeku novoga dob

teološki hod tomislava janka Šagi-bunića

Documents