Fotografije geoloških izdanaka na južnim rubovima Medvednice

u stratigrafskom rasponu od trijasa do donjeg ponta

(odabranih obzirom na naftnogeološko znacenje tih sedimenata

u hrvatskom dijelu Panonskog bazena)

Fotografije:

Vlatka Vanicek i Tomislav Malvic

Tekst:

preuzet iz Geološkog vodica Medvednice (HGI i INA, 1995) te dijelom dopunjen

Zagreb, rujan 2006.

Miocenske naslage Gornjeg Vrapca

• Vrsaljko D., Šikic, K., Pikija, M., Glovacki-Jernej, Ž. i Miknic, M., 1995. Geološki vodic

Medvednice. Institut za geološka istraživanja, INA-Industrija nafte d.d., p. 61-66, Zagreb

Naslovljene naslage otkrivene su u napuštenim kamenolomima (A i C) i vecem odronu (B) u dolini

potoka Vrapcak, uza sjeverni rub naselja Gornje Vrapce.

Postaja A : U napuštenom kamenolomu otkriven je deblji slijed gornjobadenskih sedimenata u

transgresivnom položaju na dolomitima gornjeg trijasa. Unutar badenskih naslaga izdvojena su dva

facijesa:

Facijes 1 – Facijes dolomitnih breca:

Brece diskordantno (tektonsko-erozijska diskordanca) leže na kompaktnom dolomitu (slika 1).

Uglavnom sadrže uglate klastite dolomita, a vezivo je sitnozrnati do srednjozrnati dolomitni pijesak. U

vršnom dijelu breca postupno raste udjel biogenog detritusa. Postanak breca vezan je uz uvjete

subaerskog, mehanickog trošenja neposredne podloge izgradene od dolomita, te odlaganja kršja u

udubinama reljefa.

Slika 1: Kontakt trijasa i gornjega badena dekametarskih dimenizija u Gornjem Vrapcu

Dio breca mogao je biti stvoren i neposredno prije gornjega badena, medutim mala debljina od 0,1 do

8 metara (slika 2), prisutnost biogenog detritusa u vršnom dijelu te odnosi na podrucju Bizeka ukazuju

da njihova glavnina ipak pripada baznim klasticnim sedimentima gornjega badena.

Slika 2: Kontakt trijasa (osuncan) i gornjega badena (u sjeni) metarskih dimenizija u Gornjem Vrapcu

Facijes 2 – Facijes biolita i bioklasticnih vapnenaca:

Taj facijes kontinuirano slijedi na prethodni, a kontakt je neravan. Stijene ovoga facijesa cine glavninu

sedimenata u kamenolomu, a poznate su pod nazivom „litavac“ i „litotamnijski vapnenac“. Opcenito,

niži dio facijesa izgraduju biolititne stijene, a središnji i viši dio naglašeno bioakumulirani sedimenti,

ukljucujuci mjestimicni prinos siliciklasticnog detritusa.

Slika 3: Dekametarski izdanak biokalkarenita gornjega badena - litavac

Biokalkareniti do biokalkruditi imaju visoki sadržaj kalcitne komponente, oko 90 %. Cesta pojava

kalupnih šupljina stijeni daje spužvast izgled, što je posljedica izluživanja dolomitnih klastita i, rjede,

ljuštura školjki. Slojevi su nepostojanih debljina, cesto nepravilnih do erozijskih slojnih ploha (slika 4).

Obilje skeletnog materijala i rijetki siliciklasticni detritus upucuju na bogatu organsku produkciju u

eulitoralnoj, priobalnoj zoni dubine do 50 m. Tamo su vladali uvjeti za stvaranje briozojsko-algalnih

grebena. Visokoenergetski marinski režim (oluje, valovi, struje) generirao je razaranje biohermalnih

tvorevina i odlaganje bioklasticnog materijala u zoni prigrebena. Završni slojevi biokalkarenita ukazuju

na relativno produbljavanje sedimentacijskog prostora.

Stijene uglavnom slicne biolititima nalaze se na širem prostoru Medvednice, npr. u kamenolomu

Bizeka, Dolja, Ivanca, a mogu se korelirati i u širem prostoru Panonskog bazena.

Slika 4: Nepravilne i erozijske slojne plohe

Postaja C

U podrucju „Trzunovih pecina“ nalazi se više zapuštenih kamenoloma, a u najvecem je smještena

postaja C sa specificnim razvojem sarmata i školskim primjerima nekih sedimentnih tekstura.

Izdvojena su dva zasebna litofacijesa na kontaktu kojih je postavljena granica izmedu sarmata i

gornjeg panona.

Facijes 5 – Facijes koso i koritno uslojenih biokalkarenita:

Glavna karakteristika sedimenata je jasno izražena tekstura kose koritne slojevitosti te ritmicka

izmjena jace i slabije petrificiranih intervala. Slojevi su neujednacenih debljina i imaju neravne

erozijske plohe. U središnjem dijelu kamenoloma prisutno je masivno tijelo kanalnskog tipa, koje u

središnjem dijelu sadrži klaste lapora decimetarskih dimenzija (slika 5).

Biokalkareniti sadržavaju brojne skeletne i neskeletne karbonatne cestice, a rijetko terigena zrna

kvarca i metamorfita. Vezivo je uglavnom sparit, a rjede mikrit, a stijena je mjestimicno dobro porozna.

Facijes pripada plitkom, marinsko-brakicnom (brahihalinom) priobalnom okolišu gdje su za vrijeme

sarmata vladali visokoenergetski uvjeti. Tako specifican razvoj sarmata nije poznat na ostalim

podrucjima Medvednice.

Slika 5: Biokalkareniti sarmata s klastima lapora decimetarskih dimenzija

Facijes 6 – Facijes ravno uslojenog glinovitog vapnenca (Croatica-naslage)

Granicni dodir prema podinskom facijesu 5 pokazuje konformnost, s relativno kratkim prekidom

sedimentacije i/ili erozije. Vapnence karakterizira visok sadržaj kalcita (oko 90 %) i jasno izražena

ravna laminacija. Za vrijeme donjeg panona egzistirali su plitki, osladeno brakicni (plio-mezohalini)

jezerski okoliši.

Panonske naslage u tupinolomu Kostanjek

• Vrsaljko, D., Pikija, M., Šikic, K. i Glovacki-Jernej, Ž., 1995. Geološki vodic Medvednice. Institut

za geološka istraživanja, INA-Industrija nafte d.d., p. 56-60, Zagreb

Geološki stup Kostanjek nalazi se na JZ padinama Medvednice, u krugu bivše cementare „Sloboda“ u

Podsusedu. Naslage su sarmatske i panonske starosti. Te naslage pripadaju jezerskom paleookolišu i

predstavljaju kontinuirani slijed sedimentacije u regresivnom trendu, a izrazita promjena fosilnih

asocijacija posljedica je neprekidnog osladivanja vodene sredine. Na osnovi rekonstrukcije slijeda

dinamike taložnog sustava izdvojena su cetiri facijesa (A, B, C, D), koja se mogu korelirati u širem

prostoru Panonskog bazena.

Facijes A – Ravno laminirani glinoviti lapori (0,1 do 1 m)

Glavna karakteristika sedimenata je cesta izmjena tamnih i svijetlih lamina debljine 0,5 do 5 mm.

Tamne lamine su po sastavu slabokalciticne gline i sadržavaju relativno puno usitnjenog organskog

detritusa, dok su svjetle lamine više pjeskuljave i s vecim udjelom karbonata. Fosilna asocijacija

marinsko-bocatih organizama relativno plitkih bazena stratigrafski odreduje sarmatsku starost.

Facijes B – Ravno uslojeni glinoviti vapnenac (Croatica-naslage) (1 do 35 m)

Sedimenti kontinuirano slijede na prethodni facijes. Karakteristicna je izmjena slojeva cvstog glinovitog

vapnenca i mekanih siltnih lapora (slika 6). Sadržaj karbonata je od otprilike 90 % u tvrdim do otprilike

70 % u mekšim dijelovima. U vršnim dijelovima cešce se javljaju tanki proslojci (do 5 cm) sitnozrnog

pijeska, koji je neujednacenog bocnog prostiranja i neravnih do erozijskih donjih slojnih ploha.

Karakteristicni je fosil Radix croatica koji išcezava u vršnim dijelovima ovoga intervala i predstavlja

uskoprovodnu vrstu donjopanonskih Croatica-naslaga. Fosilna asocijacija puževa i školjkaša upucuje

na plitkovodni i niskohalini (plio-mezohalini) jezerski paleookoliš.

Slika 6: Donjopanonske „Croatica naslage“ glinovitog vapnenca

Facijes C – Koso uslojeni šljunci i pijesci (35 do 38 m i 68 do 76 m)

Šljuncano-pjeskoviti sedimenti u stupu se pojavljuju dva puta, a obilježava ih jasan erozijski dodir

prema podinskim laporima. Od teksturnih elemenata vidljiva je kosa koritna slojevitost i normalna

gradacija. Slojevi ovoga intervala nepostojanih su debljina i cesto imaju oblik leca. Klasti su uglavnom

poluzaobljene valutice kvarca, metamorfita, biokalkarenita i tufita, a cesto se u sitnozrnatom vezivu

nalaze pretaloženi fragmenti i ljušture mekušaca, Congeria, alga i foraminifera. Ti sedimenti vjerojatno

pripadaju proksimalnom dijelu deltnog taložnog sustava i ukazuju na pojacanu tektonsku aktivnost u

kopnenom zaledu.

Facijes D – Masivni lapori s proslojcima glina (Banatica-naslage) (38 do 68 m i 76 do 83 m)

Ovi lapori kontinuirano slijede na facijesu C, a obilježava ih homogenost i masivan izgled (slika 7).

Rijetko se pojavljuju tanki proslojci gline, debljine do 5 cm. Lapor se taložio iz visokokoncentriranih

suspenzijskih tokova u relativno dubljoj i mirnoj jezerskoj sredini. Cesta pojava provodne vrste

Congeria banatica R. HOERNES odreduje gornjopanonsku starost. Panonski lapori široko su

rasprostranjeni na nižim obodnim dijelovima Medvednice, a cesto se nalaze i u širem podrucju

Panonskog bazena.

Slika 7: Gornjopanonske „Banatica naslage“ lapora

Donjopontski lapori kraj Markuševca

• Basch, O., M., 1995. Geološki vodic Medvednice. Institut za geološka istraživanja, INA-

Industrija nafte d.d., p. 122-123, Zagreb

Izdanak se nalazi na Vincekovu brijegu, uza sjeverni rub ceste koja vodi od Markuševca prema Donjoj

Trnavi, udaljen od crkve Sv. Šimuna u Markuševcu 370 m u smjeru I-SI. Izgraduju ga sivi djelomicno

glinoviti lapori središnjeg dijela slijeda donjopontskih naslaga koje, oko 300 m u smjeru S leže

kontinuirano na gornjopanonskim sedimentima, a 200 m prema JI, takoder kontinuirano, prelaze u

mlade pijeske gornjeg ponta.

Lapori su bez vidljive slojevitosti, ispresijecani samo rijetkim pukotinama klizanja (slika 8). Nastali su

taloženjem u mirnijem, eventualno nešto dubljem, zašticenom okolišu kaspibrakicnog prostora niskog

energetskog potencijala. Sadrže oko 55 % karbonatne supstancije. Po litološkim svojstvima i fosilnom

sadržaju lapori ovog lokaliteta usporedivi su s facijesom donjopontskih „Abichi naslaga“ koje su

rasprostranjene u dijelu Panonskog bazena i izvan granica Hrvatske (Madarska, Rumunjska).

Slika 8: Donjopontski lapori „Abichi naslaga“

Shematski geološki stup naslaga Medvednice od trijasa do donjega ponta

Slika 9: Shematski geološki stup s fotografijama stijena od trijaske do donjopontske starosti