SVEU�ILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

TINA KARABAI�

POVIJEST MONETARNOG SUSTAVA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2013.

SVEU�ILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

POVIJEST MONETARNOG SUSTAVA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Monetarna ekonomija Mentor: Prof. dr. sc. Zdenko Prohaska

Studentica: Tina Karabai� Indeks br.: 23998 Smjer: Me�unarodna razmjena

Rijeka, ožujak 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 1�1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA ................................................................... 1�1.2. RADNA HIPOTEZA I POMO�NE HIPOTEZE ........................................................... 2�1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ............................................................................ 2�1.4. ZNANSTVENE METODE ............................................................................................. 2�1.5. STRUKTURA RADA ..................................................................................................... 3�

2. POVIJESNI RAZVOJ MONETARNIH SUSTAVA ........................................................ 4�

2.1. POVIJESNI RAZVOJ NOVCA...................................................................................... 4�2.1.1. Pojam i nastanak novca ........................................................................................ 4�2.1.2. Funkcije novca kroz povijest ................................................................................ 6�

2.2. NOV�ANI SUSTAVI KROZ POVIJEST ...................................................................... 8�2.2.1. Paralelna valuta .................................................................................................... 8�2.2.2. Razdoblje bimetalizma ......................................................................................... 9�2.2.3. Srebrena valuta ................................................................................................... 11�2.2.4. �ista zlatna valuta (�isti zlatni standard) ............................................................ 11�2.2.5. Valuta zlatnih poluga .......................................................................................... 13�2.2.6. Valuta zlatnih deviza (zlatno devizni standard) ................................................. 13�

2.3. ULOGA SREDIŠNJIH BANAKA U RAZVOJU MONETARNOG SUSTAVA ....... 14�2.3.1. Funkcije Središnje banke za oblikovanje i provo�enje monetarne politike ....... 16�2.3.2. Politi�ka i funkcionalna neovisnost Središnje banke ......................................... 16�

2.4. MONETARNI SUSTAVI IZME�U DVA SVJETSKA RATA .................................. 17� 3. POVIJESNI ASPEKT KREIRANJA ME�UNARODNOG MONETARNOG SUSTAVA ........................................................................................................................... 20�

3.1. POJAM I NASTANAK ME�UNARODNOG MONETARNOG SUSTAVA ............ 20�3.2. SUSTAV IZ BRETTON WOODSA ............................................................................. 22�

3.2.1. Funkcioniranje sustava iz Bretton Woodsa ....................................................... 24�3.2.2. Slom sustava iz Bretton Woodsa ........................................................................ 25�

3.3. STVARANJE ME�UNARODNIH MONETARNIH INSTITUCIJA ......................... 26�3.3.1. Me�unarodni monetarni fond ............................................................................. 26�3.3.2. Svjetska banka .................................................................................................... 29�

3.4. FUNKCIONIRANJE UPRAVLJANIH FLEKSIBILNIH ............................................ 31� DEVIZNIH TE�AJEVA............................................................................................... 31

4. PROCES NASTANKA EUROPSKOG MONETARNOG SUSTAVA ........................ 33�

4.1. POVIJEST MONETARNIH ODNOSA U EUROPI .................................................... 33�4.2. MONETARNA UNIJA PREMA UGOVORU IZ MAASTRICHTA .......................... 36�

4.2.1. Prva faza razvoja EMU ...................................................................................... 36�4.2.2. Druga faza razvoja EMU .................................................................................... 37�4.2.3. Tre�a faza razvoja EMU ..................................................................................... 39�4.3.1. Organizacija i pravni položaj ECB ................................................................... 41�4.3.2. U�eš�e NCB-a u kapitalu ECB-a ...................................................................... 43�4.3.3. Ciljevi i principi europske centralne banke ........................................................ 45

4.3.4. Funkcije Europske centralne banke .................................................................... 48�4.3.5. Monetarna politika i instrumenti ECB ............................................................... 50�4.3.6. Provo�enje politike deviznog te�aja ................................................................... 51�

4.4. EUROPSKI SUSTAV CENTRALNIH BANAKA ...................................................... 52�4.4.1. Organizacija ESCB-a .......................................................................................... 53�4.4.2. Ciljevi i zadaci ESCB-a ...................................................................................... 55�

5. RAZVOJ HRVATSKOG MONETARNOG SUSTAVA ................................................ 57�

5.1. PRETE�E HRVATSKOG MONETARNOG SUSTAVA ........................................... 57�5.1.1. Povijesni razvoj hrvatskog bankarstva ............................................................... 57�5.1.1. Jugoslavenski monetarni sustav ......................................................................... 59�5.1.2. Bankarski sustav bivše države ............................................................................ 61�5.1.3. Hrvatske banke u Jugoslaviji .............................................................................. 62�

5.2. USPOSTAVA MONETARNOG SUVERENITETA REPUBLIKE ............................ 64� HRVATSKE .................................................................................................................. 64

5.2.1. Zakonska podloga za uvo�enje Hrvatskog dinara .............................................. 64�5.2.2. Uvo�enje kune kao zakonskog sredstva pla�anja u Republici Hrvatskoj .......... 65�

5.3. OSNIVANJE HRVATSKE NARODNE BANKE ....................................................... 65�5.4. USPOSTAVA HRVATSKOG BANKARSKOG SUSTAVA ..................................... 67�5.5. HRVATSKI MONETARNI SUSTAV NAKON ULASKA U EU .............................. 68�5.6. HRVATSKA NARODNA BANKA NAKON ULASKA�

REPUBLIKE HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU .................................................... 70 6. ZAKLJU�AK ..................................................................................................................... 72� LITERATURA ....................................................................................................................... 74� POPIS TABLICA ................................................................................................................... 77� POPIS SLIKA ......................................................................................................................... 77� POPIS SHEMA ...................................................................................................................... 77

1

1. UVOD

U uvodu ovog diplomskog rada s naslovom Povijest monetarnog sustava s navode

se i objašnjavaju sljede�e tematske jedinice: 1) predmet istraživanja, 2) radna hipoteza,

3) svrha i ciljevi istraživanja, 4) znanstvene metode i 5) struktura rada.

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA

Povijest monetarnih sustava zadire u pojave prvih organiziranih država koje su

kovanjem vlastitog novca dokazivale svoj monetarni suverenitet. No tek pojavom bankarskih

i drugih nemonetarnih institucija, te razvojem me�udržavnih trgovinskih odnosa države su

formirale svoje monetarne sustave u današnjem obliku, u kojima središnju ulogu ima

centralna banka i pravni okvir koji regulira njen rad. Naglim razvojem trgovine, prometa i

komunikacija, ali i kriza i ratova u devetnaestom i dvadesetom stolje�u monetarni sustavi

razvijenih trgovinskih država su prešli nacionalne okvire i otvorila se potreba za stvaranjem

me�unarodnog monetarnog sustava.

Me�unarodni monetarni sustav sastoji se od me�unarodnih sporazuma i institucija

kojima se upravlja me�unarodnom likvidnoš�u, konvertibilnoš�u valuta, postizanje ravnoteže

i stabilnosti u svjetskom gospodarstvu. Evolucija me�unarodnog monetarnog sustava može se

promatrati kroz novac u zlatnom standardu s fiksnim deviznim te�ajem, i kroz novac u

zlatnodeviznom standardu vezanim uz Bretton-Woodski sporazum, pa sve do ukidanja

konvertibilnosti dolara u zlato 1971. godine i susreta sa fluktuiraju�im te�ajem. U�inkovitost

me�unarodnog monetarnog sustava ovisi upravo o me�unarodnoj likvidnosti, me�unarodnim

rezervama, deviznom tržištu i deviznom te�aju.

Me�unarodne institucije važan su dio me�unarodnog monetarnog sustava kojima je

cilj me�unarodna nov�ana suradnja, održavanje stabilnih intervalutarnih te�ajeva,

uspostavljanje multilateralnog sustava pla�anja i pomaganje �lanica. Velika važnost daje se

upravo Me�unarodnom monetarnom fondu �ijim je osnutkom institucionaliziran me�unarodni

monetarni sustav prvi put u povijesti, ali ne smije se zanemariti ni važnost Grupe Svjetske

banke koja se sastoji od skupa institucija koje svojim djelovanjem poti�u gospodarski razvoj.

Europski monetarni sustav primjer je monetarnog sustava kojim se pokušavaju

ostvariti stabilnost, gospodarski rast, smanjiti regionalne razlike i koordinirati politike zemalja

�lanica na podru�ju regije. I ono sadrži institucije putem kojih djeluje, a nužno je sagledati i

2

povezanost Republike Hrvatske s Europskom monetarnom unijom i promjenama s kojima bi

se mogla suo�iti pri ulasku u navedenu uniju.

U skladu s navedenom problematikom odre�en je i predmet istraživanja: istražiti

povijest monetarnog sustava.

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMO�NE HIPOTEZE

Sukladno problemu i predmetu istraživanja postavljena je radna hipoteza:

Konzistentnim spoznajama o povijesnim �injenicama vezanim uz pojavu novca i razvoj

monetarnih institucija te uspostavljanja monetarnih sustava mogu�e je predo�iti važnost

stabilnog monetarnog sustava za stabilnost i gospodarski i svekoliki razvoj država.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha istraživanja je upoznavanje s razvojem monetarnih sustava kroz povijest s

posebnim osvrtom na europski monetarni sustav te s njim u vezi kompatibilnosti hrvatskog

monetarnog sustava u svijetlu mogu�eg hrvatskog pristupanja Europskoj monetarnoj uniji.

Ciljevi istraživanja jesu: istražiti povijesni razvoj monetarnog sustava, razmotriti

povijesni aspekt kreiranja me�unarodnog monetarnog sustava, analizirati proces nastanka

europskog monetarnog sustava te sagledati razvoj hrvatskog monetarnog sustava.

1.4. ZNANSTVENE METODE

Pri obradi navedenog problema istraživanja ovog rada primijenjen je niz slijede�ih

znanstvenih metoda: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, apstrakcije i

konkretizacije, generalizacije i specijalizacije, metode dokazivanja i opovrgavanja,

komparativna metoda, metoda klasifikacije, deskriptivna metoda, metoda kompilacije i

statisti�ka metoda.

3

1.5. STRUKTURA RADA

Rezultati istraživanja diplomskog rada s naslovom POVIJEST MONETARNIH

SUSTAVA, predo�eni su u šest me�usobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, UVODU, definiran je predmet istraživanja, postavljena je radna

hipoteza, odre�eni su svrha i ciljevi istraživanja, nazna�ene znanstvene metode koje su

korištene u radu i prikazana je struktura rada.

U drugom dijelu s naslovom POVIJESNI RAZVOJ MONETARNIH SUSTAVA,

najprije je dan je prikaz povijesnog razvoja novca od njegova nastanka preko bimetalizma do

uvo�enja zlatnog standarda a potom razmotrena uloga središnjih banaka u razvoju

monetarnog sustava.

Tre�i dio rada, POVIJESNI ASPEKT KREIRANJA ME�UNARODNOG

MONETARNOG SUSTAVA dio je u kojem se analizira pojam i nastanak me�unarodnog

monetarnog sustava, osnovnih postavki sustava iz Bretton Woodsa i me�unarodnih

monetarnih institucija koja su iz njega proizašle te funkcioniranje sustava upravljanih

fleksibilnih deviznih te�ajeva.

PROCES NASTANKA EUROPSKOG MONETARNOG SUSTAVA, naslov je �etvrtog

dijela rada u kojem se najprije razmatra povijest monetarnih odnosa u Europi, stvaranje

monetarne unije, uloge Europske centralne banke u europskom monetarnom sustavu te

funkciji Europskog sustava centralnih banaka.

U petom dijelu rada RAZVOJ HRVATSKOG MONETARNOG SUSTAVA, razmotrene

su kroz prete�e hrvatskoga monetarnog sustava, uspostava monetarnog suvereniteta,

osnivanje Hrvatske narodne banke i uspostave bankarskog sustava. U istom poglavlju ukazuje

se i na perspektivu hrvatskoga monetarnog sustava nakon ulaska u Europsku uniju te uloge

Hrvatske narodne banke u sustavu europskih centralnih banaka.

Šesti dio, ZAKLJU�AK predstavlja sintezu rezultata istraživanja do kojih se došlo u

ovom radu, a kojima je dokazana postavljena hipoteza.

Na kraju rada nalazi se popis korištene literature tijekom izrade rada te popis shema,

tablica i grafikona.

4

2. POVIJESNI RAZVOJ MONETARNIH SUSTAVA

Kako bi se dobila cjelovita predodžba o monetarnom sustavu i njegovoj ulozi u

suvremenom svijetu potrebno je sagledati povijesni razvoj monetarnog sustava odnosno ono

što je u daljnjoj i bližoj povijesti uvjetovalo nastanak monetarnog sustava. Stoga se u ovom

dijelu rada analiziraju: 1) povijesni razvoj novca, 2) zlatni standard, 3) me�unarodni

monetarni sustav izme�u dva rata i 4) sustav iz Bretton Woodsa

2.1. POVIJESNI RAZVOJ NOVCA

Proces razvoja razli�itih oblika razmjene robe predstavlja proces nastanka novca.

Nov�ani oblik razmjene javlja se u situaciji u kojoj je robna proizvodnja dovoljno razvijena, a

društvena podjela rada raširena. Teško�e u razmjeni su dovele do otkri�a novca, �ijom

pojavom se te teško�e prevladane. Pojavljuje se roba za koju su svi spremni da ustupe svoje

proizvode jer znaju da �e za nju uspjeti nabaviti ono što im je potrebno.

2.1.1. Pojam i nastanak novca

Sam naziv novca poti�e od latinske rije�i “pecunia” koja ozna�ava bogatstvo, a

kasnije i novac. Korijen rije�i poti�e od rije�i ''pecus'' što zna�i stoka, koja se je u zajednicama

sto�arskih naroda upotrebljavala kao sredstvo razmjene. Neka nomadska plemena su u tu

svrhu upotrebljavala i kožu. U povijesti su zabilježeni raznovrsni i interesantni predmeti koji

su služili kao sredstvo razmjene, pa se tako kao svojevrsni oblici novca navode: školjke,

duhan, riža, kamenje odnosno one robe koje su u danom trenutku na nekom odre�enom

prostoru predstavljale višu vrijednost.

U nekim društvima novac su bili predmeti od odre�enih vrsta metala, naj�eš�e bakra,

ali i druge vrste korisnih proizvoda. Vremenom se ova funkcija po�ela vezivati za robe koje

su po svojim prirodnim karakteristikama bile pogodne da služe kao op�e sredstvo razmjene.

Te robe su bili plemeniti metali, ali se i unutar njih zlato izdvojilo kao najpogodnije za

obavljanje ove funkcije.

S razvojem društvenih zajednica i sve ve�om potrebom za jednostavnijim prometom

novca, pojavljuju se nov�ane vrste nastale na temelju definiranja vrijednosnih odnosa me�u

5

metalima. S vremenom su utvr�ena i pravila o težini i kvaliteti novca, uklju�uju�i ono da

nominalna vrijednost novca mora biti istovjetna s vrijednoš�u stvarnog sadržaja novca.

Prvi novac nastaje u 7. stolje�u pr. Krista u državi Lidiji u Maloj Aziji. Taj je novac

izra�ivan od elektruma – prirodne slitine zlata i srebra. Osim elektruma, u izradi novca

koristilo se zlato, srebro, bakar, bronca, mjed. Prvi novac izra�ivan je ru�no i ta se tehnika

izrade vrlo malo mijenjala sve do XVI. stolje�a, kada su nastali prvi strojevi za kovanje

novca.

Najstarijim hrvatskim novcem smatra se novac Bijelih Hrvata, koji su kao mo�no

pleme živjeli na podru�ju današnje �eške. Tamo su u X. stolje�u hrvatski kneževi

Slavnikovi�i kovali svoj novac.1

Najdulju tradiciju u kovanju novca u Hrvatskoj ima Dubrovnik, koji je imao razra�en

pravi monetarni sustav i u �ijoj su kovnici od 1337. do 1803. iskovani brojni novci (dinari,

dinari�i, perper, poluperper, škuda, poluškuda, dukat i talir). Taj novac predstavlja izuzetnu

numizmati�ku vrijednost u hrvatskim i svjetskim razmjerima. Svoj novac kovali su i drugi

hrvatski primorski gradovi Zadar, Šibenik, Trogir, Split i Hvar. Na otoku Pagu pojavio se

1778. godine prvi hrvatski papirni novac – paški asignat. Naime, dotad je grad Pag svojim

službenicima, �inovnicima i lije�nicima pla�ao u soli. Izvornim hrvatskim novcem smatraju

se i kovanice te nov�anice iz vremena bana Josipa Jela�i�a Bansko vije�e u vlastitoj kovnici u

Zagrebu po�inje kovati bakreni križar i srebreni forint, a gradske op�ine, poduze�a i

trgova�ke ku�e izdavali su papirne nov�anice s vlastitim jamstvom.2

U 19. i 20 st. u Hrvatskoj je upotrebljavan uglavnom tu�i novac: austrougarski,

talijanski, ma�arski i jugoslavenski. Hrvatski se novac ponovno pojavljuje tek u NDH u

Drugom svjetskom ratu pod nazivnom kuna (1 kuna = 100 banica). Nakon završetka Drugog

svjetskog rata i pripojenja Hrvatske u zajednicu južnoslavenskih naroda - Demokratsku

(kasnije Federativnu pa Socijalisti�ku) Republiku Jugoslaviju platežno sredstvo je

jugoslavenski dinar, koji je i nakon osamostaljenja Republike Hrvatske 1990. godine neko

vrijeme bio u upotrebi (1990 ± 1991).

Hrvatski dinar pušten je u optjecaj 23. prosinca 1991. godine, na dan kada je na snagu

stupila Uredba o Narodnoj banci Hrvatske, koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a

kojom je Narodna banka Hrvatske postala potpuno samostalna institucija, neposredno

odgovorna Saboru s temeljnim ciljem o�uvanja vrijednosti doma�e valute. Na Dan državnosti,

1 Hrvatska Narodna banka, Povijest hrvatskog novca, www.hnb.hr/novcan/povijest/h-nastavak-3.htm

(20.12.2012.) 2 Ibidem.

6

30. lipnja 1994. godine, uvedena je kuna kao nov�ana jedinica Republike Hrvatske, s

podjelom na 100 lipa, zamjenom za hrvatski dinar u odnosu 1:1000.

2.1.2. Funkcije novca kroz povijest

Prvobitna ali i osnovna funkcija novca sastoji se u tome da robama u razmjeni izmjeri

odnosno izrazi njihovu vrijednost. Novac u funkciji mjere vrijednosti nije ništa drugo nego

prometna vrijednost koja pokazuje koliko se za neku robu može dobiti nov�ane robe (na

primjer zlata). Izražavaju�i svoju vrijednost preko jedne jedine robe (na primjer, preko zlata),

sve robe postaju (iako to prakti�no nisu) jednoimene veli�ine, kvalitetno jednake i

kvantitativno usporedive. Na taj na�in novac, odnosno zlato, funkcionira kao op�a mjera

vrijednosti ili izraz vrijednosti, i tek ovom funkcijom, kao specifi�na roba u ulozi ekvivalenta,

postaje novac.

S obzirom da su robe kao vrijednosti proizvodi ljudskog rada, odnosno zbog toga što

je u njima materijaliziran apstraktni ljudski rad, one su me�usobno usporedive. Novac u

funkciji mjere vrijednosti ne mora biti realno (fizi�ki) prisutan, jer se vrijednost bilo koje robe

može izmjeriti ili izraziti u zamišljenoj koli�ini nov�ane robe -zlata.

Budu�i se novac nije javio kada i razmjena roba, prvobitna razmjena imala je oblik

trampe, neposredne razmjene robe za robu (R1=R2 ). U takvim okolnostima proizvo�a� jedne

robe (R1), koja za njega nema upotrebnu vrijednost, morao je na�i proizvo�a�a druge robe

(R2) i tako u me�usobnoj razmjeni pribaviti upotrebnu vrijednost koja može zadovoljiti

njegovu potrebu. Pojavom novca, sve robe mjere ili izražavaju svoju vrijednost u nov�anoj

robi, što upu�uje na mogu�nost razmjene roba za novac, odnosno novac može poslužiti kao

posrednik njihove razmjene, kao sredstvo robnog prometa. Tako iz funkcije novca kao mjere

vrijednosti logi�no proizlazi njegova druga funkcija, funkcija novca kao prometnog sredstva.

Novac je u ovoj funkciji morao biti realno prisutan, kako bi se idealan izraz vrijednosti

pretvorio u stvarni te da bi se vrijednost roba mogla zaista ostvariti u novcu.

Razvijanjem robnog prometa stvorili su se uvjeti koji su omogu�ili vremensko

razdvajanje otu�ivanja robe od naplate njene cijene od kupca. Naime, kretanje robe od

prodavatelja prema kupcima ne uvjetuje istovremeno i obrnuto kretanje nov�ane robe od

kupaca k prodava�ima (kao što je to slu�aj kad je novac u funkciji prometnog sredstva). Tek

poslije odre�enog vremena dolazi i do ovog kretanja, tako što kupac pla�a prodava�u cijenu

ranije preuzete robe.

7

Tako su stvoreni kreditni odnosi izme�u prodavatelja i kupca, pri �emu prvi, prodaju�i

robu bez istovremenog dobivanja novca, postaje povjeriocem, a drugi postaje dužnikom.

Novac koji dužnik (kupac), poslije isteka ugovorenog roka, ispla�uje povjeriocu

(prodavatelju) za ranije preuzetu robu, nalazi se u tom trenutku u funkciji platežnog sredstva

ili sredstva pla�anja. Proizvodnja razli�itih robnih vrsta vezana je za odre�eno doba godine

(žetva, berba i sli�no). Proizvo�a� prije nego što proizvede i proda svoj proizvod i do�e do

novca, ima potrebu za kupovinom raznih vrsta drugih proizvoda koji omogu�avaju njegovu

proizvodnju. Pri tom on raspolaže novcem (ili pak dovoljnom sumom novca) jer svoj

proizvod još nije proizveo niti prodao. Zbog toga se odlu�uje obaviti kupovinu bez novca, ''

na kredit''. Prema tome, u momentu sklapanja kupoprodajnog ugovora i preuzimanja

(kupovine), odnosno isporuke (prodaje) robe nema stvarnog prisustva novca. Tek kad

proizvede svoju robu, R1 izvršava prvu metamorfozu, a dobiveni novac povla�i iz prometa i

pretvara, ga privremeno u blago, sve dok ne do�e rok pla�anja ranije kupljene robe R2, kada

taj novac ponovo ulazi u promet.

Novac služi i kao zaliha vrijednosti - konzervator vrijednosti. Razlog držanja novca,

njegovog povla�enja iz optjecaja jest �injenica da se on u svakom trenutku može pretvoriti u

odgovaraju�u koli�inu dobara i usluga.

Definirati novac mimo njegovih funkcija nije mogu�e. Prema tome, novac je ono što

funkcionira, prije svega, kao sredstvo razmjene, a potom i kao obra�unska jedinica, standard

odgo�enih pla�anja i zaliha vrijednosti. Usporedo s odre�enjem novca (monete) valja odrediti

i monetarnu politiku koja se bavi se prvenstveno novcem kao sredstvom razmjene, pa u centar

pozornosti stavlja novac kao cirkuliraju�u kupovnu mo�. Ona prou�ava komponente nov�ane

mase i širih monetarnih agregata kao i uzroke promjena njihovih promjena. U žarištu njena

interesa su pitanja nov�ane stabilnosti i odraz nov�anih kretanja na gospodarski razvitak i

op�u gospodarsku stabilnost, pa stoga i regulaciju koli�ine novca u opticaju koja je u funkciji

ostvarivanja tih ciljeva.3

3 Perišin, I., Šokman, A., Lovrinovi�, I.: Monetarna politika, Fakultet ekonomije i turizma ''Dr. MijoMirkovi�''

Pula, 2001., str. 15.

8

2.2. NOV�ANI SUSTAVI KROZ POVIJEST

Razvoj nov�anog sustav kroz povijest odvijao se vrlo burno. Promjene nov�anih

sustava uvjetovane su brojnim �imbenicima koji se mogu svrstati u tri osnovne grupe:4

1) društveno-ekonomske – koji rezultiraju iz promjena u strukturi i razvoju

gospodarstva;

2) politi�ke

3) tehni�ko-tehnološke – koji u odre�enom periodu mogu predstavljati zna�ajan

faktor ure�enja novca, odnosno nov�anog sustava.

Pod djelovanjem navedenih �imbenika, a posebno društveno-ekonomskih, razvoj

nov�anih sistema usko je vezan za ja�anje uloge države u ure�enju gospodarskih, odnosno

nov�anih tokova. Država sve više regulira i ure�uje nov�ane tijekove, nastoje�i da nov�ana

kretanja oslobodi stihije i usmjeri ih paralelno s razvojem gospodarstva, da novac omogu�i

njen nesmetan razvoj. Zbog o uloge koju novac ima u razvoju gospodarstva, cijeli kompleks

problema novca država regulira posebnim zakonima, odnosno propisima.

Analiziraju�i nov�ane sustave s povijesnog gledišta mogu�e ih je promatrati kao:5 (1)

sustave vezanih valuta odnosno metalne nov�ane sustave ( bimetalizam i monometalizam) i

(2) sustave slobodnih valuta koje su temeljene na papirnom nov�anom sustavu. Iako je u

svom razvoju bit novca ostala nepromijenjena, ipak je u nov�anim sustavima došlo do

promjena koje suvremeni valutni sustav �ine razli�itim od klasi�noga – sustava zasnovanog

na objektivnoj materijalnoj podlozi. Sustavi vezanih valuta u povijesnom kontekstu mogu se

promatrati kroz dva razdoblja, starije u kojem dominiraju: (1) paralelni valuta, (2)

bimetalisti�ka valuta (dvojna valuta) i (3) srebrna valuta (monometalizam srebra) te noviji

kojeg �ine: (4) �ista zlatna valuta (�isti zlatni standard), (5) valuta zlatnih poluga i (6) valuta

zlatnih deviza (zlatno devizni standard), koje se u nastavku rada detaljnije analiziraju.

2.2.1. Paralelna valuta

U ovom nov�anom sustavu novac pune vrijednosti kuje se iz oba valutama metala:

zlata i srebra. I zlatni i srebrni novac su dakle novac pune vrijednosti i zakonsko sredstvo

4 Lovrinovi�, I., Ivanov, M.: Monetarna politika, RRiF, Zagreb 2009., str. 18. 5 Perišin, I., Šokman, A., Lovrinovi�, I.: Monetarna politika, Informator, Zagreb, 1992., str.20.

9

pla�anja. To su zapravo bila dva potpuno samostalna nov�ana sustava koja su usporedo

postojala i gdje su cijene i dugovi bili izraženi paralelno i u zlatu i u srebru. Taj odnos

vrijednosti zlatnog i srebrnog novca nije bio zakonski odre�en (fiksan) ve� se njihova

vrijednost samostalno formirala na tržištu. Cijene je trebalo posebno iskazivati u zlatnom, a

posebno u srebrnom novcu. Ugovori su sadržavali klauzulu valute (klausula moneta), pa su se

pla�anja morala vršiti u ugovorenom novcu, a ne po slobodnom izboru. Prema tome, ovdje se

radilo o dva potpuno samostalna nov�ana sustava koji postoje paralelno, pa otuda i naziv

ovom valutnom sustavu.6

Paralelni nov�ani sustav javlja se od samih po�etaka kovanog novca do po�etka 19. st.,

tj. taj sustav odgovara po�etnom razdoblju prijelaza u kapitalizam koji je bio primitivan

nov�ani sustav kojeg je moderno gospodarstvo i država morala prevladati. Takav sustav je

trebao pružiti sigurnost i stabilnost, ali poteško�e su se javile jer je dolazilo do promjena

vrijednosti zlata i srebra odnosno njihov se odnos mijenjao uslijed raznih špekulacija.

Paralelna valuta najduže se održala u nekim njema�kim državama, tj. sve do 1857 godine

kada ju je za kratko vrijeme zamijenio sustav �iste srebrne valute s tzv. Vereinstalerom kao

nov�anom jedinicom.

Paralelna valuta je bila neure�en i primitivan nov�ani sustav, jer joj je nedostajala

stalnost i potrebna sigurnost, a njoj svojstvena spekulativna primjesa nije nipošto poticala

nego je naprotiv znatno ko�ila razvoj racionalnog nov�anog i kreditnog sustava i privrednog

poslovanja. Zbog toga razloga je i pristupila Engleska, u kojoj je ve� u 17. stolje�u bilo na

visokom stupnju razumijevanje nov�anih problema, sasvim drugom ure�enju svog nov�anog

sustava. To je u�inila i Francuska 1803. godine, a poslije nje i druge države.

Tako�er se kao veliki nedostatak ovog sustava može izdvojiti sloboda kovanja za

privatni ra�un, koji se ograni�avao radi suzbijanja zloupotreba.

2.2.2. Razdoblje bimetalizma

Iz neracionalnog, neprakti�nog i štetnog sustav paralelne valute razvio se tijekom 18.-

tog i 19.-tog stolje�a i monetarno i zakonski dvojni tip valutnog sustava koji je zadržavao oba

draga metala u opticaju kao valutarni novac, ali im je zakonski odredio odnos u vrijednosti,

koji je naravno u doba tog odre�ivanja bio suglasan s tržišnim odnosom u vrijednosti zlata i

6 Tomaševi�, J.: Novac i kredit, Dom i svijet/Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Zagrebu, Zagreb, 2004., str. 105.

10

srebra.7 Od momenta odre�ivanja njihovog stalnog odnosa u vrijednosti zakonskim putem, jer

se je stvarni odnos kristalizirao uvijek na tržištu i bio putokazom u zemljama s paralelnom

valutom, nastupa novo razdoblje u razvoju dragih metala kao valutnog standarda, jer se time s

jedne strane stvara neograni�ena potražnja po standard cijeni za oba metala, a s druge se

strane formira tržišna relacija koja varira.

Bimetalizam (engl. bimetalic standard, bimetalism) je monetarni sustav u kojem se

kuje novac iz dva metala koji služe kao valutni materijali, a to su zlato i srebro; u prometu

postoje i ravnopravno optje�u dvije vrste novca – zlatni novac i srebrni novac. Ako izme�u tih

dviju vrsta novca nije zakonski utvr�en nikakav odnos vrijednosti, ve� se on mijenja zavisno

od odnosa tržišnih cijena zlata i srebra, a pla�anja zavise od volje i ugovora sudionika u

prometu, onda je to sustav paralelne valute. Ako je izme�u dva valutna materijala, zlata i

srebra, uspostavljen zakonski odnos, npr. 1:15,5, onda je rije� o sustavu dvojne ili alternativne

valute; pla�anje se moglo obavljati ili u zlatnom ili u srebrnom novcu, ali prema utvr�enom

odnosu.

Zbog razli�itog odnosa vrijednosti zlata i srebra u pojedinim državama dolazilo je do

izvoza podcijenjenog metala (npr. zlata) iz jedne države da bi u inozemstvu kupovao i u

državu uvozio drugi metal (srebro) koji je služio kao valutarni materijal. Na taj na�in u državi

je prevladavao novac kovan iz jednog metala i to onog ''lošijeg'' koji je tjerao iz prometa

''bolji'' novac (zlatni), a ta je pojava poznata kao ''Greshamov zakon''.

Zakon Sjedinjenih Država o kovanju novca iz 1792. godine uspostavio je Kovnicu

Sjedinjenih Država i postavio sljede�u definiciju ''Dolari ili jedinice – svaki pojedina�no �e

biti vrijednosti Španjolskog dolara, i sadržavati �e 24,06 grama �istog, ili 26,96 grama

standardnog srebra''.8

Tako�er je odre�en te�aj po kojem �e se razmjenjivati �isto srebro i �isto zlato i on je

iznosio 15:1. Prema tome vrijednost dolara je bila odre�ena kao koli�ina od 24,06 grama

�istog srebra, ili 1,6 grama �istog zlata i sam novac je mogao biti razmijenjen u kovnici ili za

srebro, ili za zlato, i to u odnosu od 15:1. Ovaj standard bio je na snazi kroz ve�i dio 19-tog

stolje�a.

Bimetalizam, kao nov�ani sustav stvarao je velike prakti�ne probleme jer ne postoji

trajnije i definitivno utvr�ivanje odnosa izme�u zlata i srebra. Budu�i da se stalno mijenjala

njihova vrijednost, produktivnost, proizvodnja i dr., tako se mijenjala i njihova vrijednost u

odre�enom periodu. 7 Ibidem, str. 106. 8 Ibidem, str. 107.

11

2.2.3. Srebrena valuta

Nov�ani sustavi gdje se valutarni novac kuje samo iz jednog metala, zlata ili srebra, tj.

monometalizam zlata ili monometalizam srebra. Novac kovan iz metala koji nije zakonski

odre�en kao valutarni, cirkulira tako�er više ili manje u prometu, ali samo kao roba ili kao

sitniš, kao što je za ovo zadnje slu�aj sa srebrom u zemljama zlatne valute.

Srebrna valuta je monometalisti�ki sustav sa srebrom kao valutarnim metalom.

Srebrnu valutu uvele su zemlje koje su raspolagale dovoljnom koli�inom srebra, a

oskudijevale u zlatu. To je monometalisti�ka valuta kod koje se valutni novac izra�uje iz

srebra i samo je srebru priznata valutna mo�. Sve do kraja 19. st. neke vode�e zemlje kao

SAD, Njema�ka, Rusija, Austrija, ... zadržavaju srebrnu valutu, dok se u Indiji i Meksiku

monometalizam srebra zadržao sve do velike ekonomske krize 1929. godine.

Od europskih država srebrnu valutu uvela je 1857. godine Nizozemska, koja je do

1864 godine povukla sve zlato iz prometa i prodala ga na londonskom tržištu za srebro. I

Njema�ko-austrijska nov�ana unija od 1857. godine zasniva se na srebru i stvara tzv.

"Vereinstaler" kao zajedni�ku nov�anu jedinicu iz srebra koji je mogao da cirkulira u svim

državama �lanicama saveza, dok je dotadašnji novac vrijedio samo u okviru njihovih granica.9

U novije doba bilo je pokušaja ponovnog vra�anja (remonetizacije) srebra, kao SAD

1934. god. kada je za vrijeme Roosewelta donesen zakon o novcu prema kojem FED može

25% svog opticaja pokrivati u srebru. Time se želio pove�ati nov�ani opticaj i dati ve�i

poticaj proizvodnji, jer SAD raspolažu velikim koli�inama srebra. Trebalo je poslužiti kao

podloga za izdavanje vrijednosnih papira (Silver Purchase Act, 1934.). To je povu�eno 1965.

godine jer je bila upitna vrijednost dolara.

2.2.4. �ista zlatna valuta (�isti zlatni standard)

Noviji nov�ani sustavi temelje se na monometalizmu zlata koji predstavlja takav

nov�ani sustav u kojem potpuno punovrijedno, zakonsko i definitivno sredstvo pla�anja

figurira zlatni kovani novac ili banknote potpuno i slobodno konvertibilne u zlato.

U povijesti su poznata tri osnovna oblika uporabe zlatnog standarda: (1) �isto-zlatni,

(2) zlatno-polužni i (3) zlatno-devizni standard. Prva dva modaliteta obuhva�ala su period do

po�etka Prvog svjetskog rata. U �istom zlatnom standardu, koji je poznat i kao zlatno-nov�ani

9 Ibidem, str. 111.

12

standard, sva zakonska sredstva pla�anja sastoje se od zlatnog kovanog novca. Zlato je

smatrano op�im sredstvom pla�anja i mjerilom vrijednosti, a tako�er je imalo i ulogu �uvara

vrijednosti. S obzirom da su zlatne poluge mogle biti konvertirane u zlatni kovani novac, a taj

isti novac mogao biti pretopljen u zlatne poluge, vrijednost zlatnog novca bila je jednaka

vrijednosti zlata koje je imalo i druge nemonetarne oblike.

Zlatni standard u svom teorijskom obliku nikad nije postojao u praksi, nego je to

uvijek bio niz kreditnih sustava koji su se zasnivali na zlatu i koji su bili me�usobno povezani

fiksnim te�ajevima. Standardna mjera za vrijednost bio je zlatnik propisane težine i �isto�e.

Vrijednost jedne valute prema drugoj odre�ivala se prema zlatu koje je sadržavala. Tokom

nekoliko desetlje�a pred Prvi svjetski rat, zlatni standard je bio sistem automatskih

izravnavanja putem knjiženja i knjigovodstvenih operacija u Londonu.

Britansko Carstvo je ozna�ilo je razdoblje izme�u 18-og i 20-og stolje�a u kojem je

bila najzna�ajnija politi�ka i gospodarska sila svijeta. Velika Britanija je priznala zlatni

standard 1816. godine i sustav je djelovao sve dok je me�unarodna trgovina slijedila

promjene na tržištu. Upravo se na zlatnom standardu i slobodnoj trgovini zasnivao prvi

svjetski me�unarodni gospodarski sustav Britansko Carstvo, tzv. Pax Britannica.10

Uvo�enje zlatnog standarda vezuje se za 1816. godinu kada je ukinut bimetalizam,

kada je Britanski parlament donio zakon (Resumption Act) koji je predstavljao nalog Središnje

banke da obnovi praksu (prekinutu 4 godine po izbijanju Napoleonovih ratova (1793.-1815.)

trenutne i op�e konvertibilnosti funte u zlato. Za stvarni opticaj zlatnici su bili nepodesni, pa

su ubrzo zamijenjeni �ekovima i banknotama. Po Zakonu o bankarstvu (Bank Charter) iz

1844. Engleska banka dobila je monopol na izdavanje banknota i otad ona nadzire gotovinske

rezerve svih banaka Velike Britanije.

U drugoj polovini 20.-og stolje�a, velike trgovinske države poput Njema�ke i Japana

prihva�aju zlatni standard, dok je u SAD-u zlatni standard uveden usvajanjem Zakona o

zlatnom standardu, koji postavlja zlato kao jedino legitimno sredstvo obra�una vrijednosti

novca.

Ovaj zakon definirao je vrijednost dolara na 20,67$ za uncu zlata, što je dalo

mogu�nost zamjene dolara za zlato u iznosu 1,5$ za jedan gram zlata. Do 1880. godine sve

velike trgovinske sile XIX stolje�a prihvatile su zlatni standard, što je dovelo do jedinstvene

cijene zlata, koje je ovakvom op�om prihva�enoš�u u svijetu dobilo ulogu svjetskog novca.11

Za vrijeme funkcioniranja zlatnog standarda od 1880-1914. godine svaka država je 10 Perišin, I., Šokman, A., Lovrinovi�, I.: op.cit., str.26. 11 Ibidem.

13

mogla samostalno odrediti zlatni sadržaj svojih nov�anica, dok je nakon toga pasivno

prihva�ala kupiti ili prodati bilo koju koli�inu zlata po toj cijeni. Zlatan sadržaj bio je fiksan,

tako da su devizni te�ajevi tako�er bili fiksni. Ovo se nazivalo zlatni paritet. Devizni te�aj se

mogao kretati unutar zlatnih to�aka, odnosno iznad ili ispod utvr�enog pariteta, za iznos

troškova prijevoza jedinice zlata izme�u dva financijska centra

2.2.5. Valuta zlatnih poluga

Iz sustava zlatne valute sa zlatom u opticaju razvili su se valutni sustavi karakteristi�ni

za razdoblje izme�u dva svjetska rata, a to su sustav valute na bazi zlatnih poluga i sustav

valute na bazi zlatnih deviza. Tako u sustavu na bazi zlatnih poluga ne cirkulira u prometu

zlato, ve� na osnovi njega izdane nov�anice, koje služe kao zakonsko i definitivno sredstvo

pla�anja, a zlato je koncentrirano kod Središnje banke kao emisione ustanove i to u obliku

poluga. Na�in pokri�a nov�anica isti je kao i kod zlatnog standarda, samo se ukida njegova

apsolutna konvertibilnost za zlato (one su razmjenjivane za zlato samo u odre�enim iznosima

ili pod odre�enim uvjetima).

Zlatno-polužni standard funkcionirao je tako što je jedinica nacionalne valute i dalje

bila odre�ena zlatom samo što je u okviru zlatnog standarda to zna�ilo da je konvertibilna za

zlatne poluge u okviru zlatnog standarda. Zlato se više nije izdavalo u gramima, ve� je bilo

potrebno posjedovati odre�enu koli�inu novca koja se mogla znameniti za 12,5 kg zlata,

koliko je težila jedna zlatna poluga.

2.2.6. Valuta zlatnih deviza (zlatno devizni standard)

Valuta zlatnih deviza se samo indirektno temelji na zlatnom pokri�u. Nov�anice se

mogu konvertirati samo u tzv. zlatne devize, tj. u devize zemalja koje koriste �isti zlatni

standard ili zlatno-polužni standard. U sustavu na bazi zlatnih deviza opticaj nov�anica

zasniva se na devizama koje glase na neku stranu zlatnu valutu ili pak na neku zna�ajniju

svjetsku valutu, iako ona nije formalno zasnovana na zlatu. Kod ovog posljednjeg sustava,

valutnim se novcem smatra nov�anica emisione banke jer je zakonsko i definitivno sredstvo

pla�anja.

Gledano monetarno s obzirom na nov�ani opticaj, ekspanzija nov�anog opticaja se

kre�e u direktnoj zavisnosti od priljeva i odljeva zlatnih deviza i to po osnovi me�unarodnog

14

platnog prometa. U ovom slu�aju dolazi do još ve�ih ušteda u troškovima rukovanja,

pakiranja i transporta zlata. Tu je Središnja banka koja prodaje doma�u valutu koja postoji,

prodaje valutu zlatnih deviza za druge devize te na temelju razlika kupovnog i prodajnog

te�aja, zara�uje.

Valuta zlatnih deviza, kombinirana s valutom zlatnih poluga, proširila se u europskim

zemljama po preporuci Me�unarodno monetarne konferencije održane u Genovi 1922.

godine, odnosno poslije završetka Prvog svjetskog rata i kolonijalnih osvajanja.12 Zlato sve

više gubi svoju monetarnu funkciju i postaje sve više rezerva i podloga nov�anog opticaja (u

novije vrijeme postoje minimalne rezerve zlata). Zlatno-valutni standard prakti�no je zna�io

priznanje i prihva�anje papirnog novca kao sredstva doma�ih i me�unarodnih pla�anja.

2.3. ULOGA SREDIŠNJIH BANAKA U RAZVOJU MONETARNOG SUSTAVA

Središnje (centralne banke) kao i zakonske odredbe koje reguliraju njihov rad sastavni

su dijelovi monetarnog sustava. Uloga središnje banke mijenjala se je kroz povijest onako

kako su se mijenjale i okolnosti u kojima su djelovale. Države s razvijenom trgovinskom

djelatnoš�u u robnoj razmjeni s drugim državama morale su voditi ra�una o paritetima robne

razmjene, odnosno pojavom papirnatog novca o te�aju nacionalne valute i njenoj

konvertibilnosti te koli�ini nov�ane mase u opticaju što je primarna uloga nacionalne

središnje banke.

Iako povijesni podaci upu�uju na to da su središnje banke osnovane uglavnom u XIX

stolje�u, treba naglasiti kako centralno bankarstvo dobiva na važnosti tek 30-tih godina

prošlog stolje�a (tada postaje priznato kao posebno podru�je teorije i prakse), a definitivnim

slomom zlatnog standarda i uvo�enjem papirnatog novca, središnja banka preuzima

odgovornu ulogu �uvara vrijednosti nacionalne valute i njenog garanta.

Prva emisijska banka je osnovana u Švedskoj 1656. god (zvala se Riskbank of

Snjeden). Nedugo za njom 1694. godine – osnovana je u Londonu Bank of England – jedna

od najpoznatijih središnjih banaka. Osnovana je kao privatna komercijalna banka u formi

dioni�arskog društva koja je imala zadatak da kupuje državna vrijednosnice koje su u velikom

obujmu bile emitirane 1693. godine. Kao banka u privatnom vlasništvu funkcionirala je sve

do 1945. godine, da bi zvani�no bila nacionalizirana 1947. godine.

12 Tomaševi�, J.: op. cit., str. 120.

15

Nacionalna Banka Danske osnovana je 1736. godine kao privatna sa pravom da

emitira banknote. Poslije 37 godina, 1773. godine Danska vlada je preuzela kontrolu nad

njom. U povijesti bankarskog poslovanja Nacionalna Banka Danske je ostala zabilježena kao

jedina središnja banka u državnom vlasništvu koja je ikada bankrotirala. To se dogodilo 1813.

godine. Razlog je bila prevelika emisija banknota koje nisu imale dovoljno pokri�a u zlatu.

Ve� naredne, 1814. godine Banka je ponovo otvorena, ali je ovog puta osiguranje za note nije

bilo u zlatu, ve� u nekretninama.

U Francuskoj je 1800. godine u vrijeme Napoleona Bonaparte osnovana Banque de

France – Francuska Banka. U po�etku se nalazila u privatnom vlasništvu, ali je od 1806.

godine Vlada po�ela postavljati Guvernera i dva viceguvernera. Pored izdavanja novca imala

je zadatak stabiliziranja kamatne i diskontne stope. Nacionalizirana je 1945. godine.

Austrougarska Banka koja je imala vrlo razvijen sustav filijala od kojih su mnoge bile

i na teritoriji bivše Jugoslavije utemeljena je 1816. godine. I druge europske i svjetske države

su u tom razdoblju osnovale svoje nacionalne Središnje banke te su tako kronološkim redom

osnivane Nacionalna Banka Belgije (1850.), Reichsbank – Rajsbank – Njema�ka središnja

banka (1875. – koja je 1957. godine promijenila ime u Bundesbank), Nipon Ginko (Bank of

Japan) – Japanska Banka (1882.), Privilegovana Narodna Banka Kraljevine Srbije (1884.),

Banca d'italia – talijanska Banka – nastala posle ujedinjenja Italije (1893.), Švicarska

Narodna Banka (1905. ), Federal Reserve System – Sustav federalnih rezervi –

decentralizirani sustav centralnih banaka SAD koji obuhva�a 12 banaka (1913.) te Bank of

Canada – Kanadska Banka – jedna od najmla�ih središnjih banaka koja je osnovana 1934.

godine.

Posebno mjesto zauzima European Central Bank (ECB) – Europska Središnja Banka

utemeljena 1999. godine, a koja se sa sustavom središnjih banaka Europe (European System

of Central Banks – ESCB) smatra jednim od najnezavisnijih sustava središnjih banaka u

svijetu.

U�inci monetarne politike, koju provodi središnja banka ima zna�ajne utjecaje na

cjelokupno gospodarstvo jedne zemlje. Iz ovoga proizlazi odgovornost središnje banke, a

njena odgovornost je ve�a ukoliko je i njena nezavisnost velika. Nezavisnost središnje banke

podrazumijeva visok stupanj slobode odlu�ivanja pri vo�enju monetarne politike.

16

2.3.1. Funkcije Središnje banke za oblikovanje i provo�enje monetarne

politike

Za oblikovanje i provo�enje monetarne politike, u svakoj zemlji zadužena je središnja

banka. Ona predstavlja vrhovnu monetarnu vlast. Zapravo je rije� o stožernoj instituciji u

financijskog sustavu svake zemlje. Zna�enje središnje banke za gospodarstvo i financijski

sustav ogleda se kroz funkcije:13 (1) kreiranje novca, (2) kreditiranje države i njezinih

agencijama, (3) osiguravanje likvidnosti poslovnih banaka obavljaju�i funkciju posljednjeg

uto�išta ''lender of last resort'', (4) reguliranje i nadzor bankarskog sektora i drugih

nebankarskih financijskih institucija i (5) analiziranje informacija iz financijske i realne

ekonomije.

Glavna funkcija središnje banke je oblikovanje, prihva�anje i kontroliranje provedbe

nacionalne monetarne politike radi potpore implementaciji ekonomske politike zemlje. Kroz

proces komunikacije, središnje banke trebaju objasniti javnosti postavljene ciljeve u

monetarnoj politici i utvr�ene instrumente za ostvarenje postavljenih ciljeva, kao i razloge

zbog kojih su takve odluke donesene.

2.3.2. Politi�ka i funkcionalna neovisnost Središnje banke

Politi�ki i funkcionalno neovisna središnja banka dokaz je institucionalno izgra�enog

demokratskoga društva. U razvijenim državama postoji op�eprihva�eni konsenzus da

središnja banka mora biti politi�ki i funkcionalno neovisna te da ne bi smjela izravno

kreditirati državu.

Funkcionalna neovisnost središnje banke definira se kao sposobnost banke da

slobodno odlu�uje i da se koristi instrumentima monetarne i te�ajne politike, uz pomo� kojih

se želi ostvariti njezin primarni cilj – stabilnost cijena.14 Valja razlikovati neovisnost u

postavljanju ciljeva od neovisnosti u izboru sredstava (za ostvarivanje ciljeva). Ta je razlika

važna prilikom formuliranja ciljeva središnje banke, koje naj�eš�e formulira zakonodavna

vlast - nacionalni parlament donošenjem Zakona o središnjoj banci. U tom se slu�aju pod

13 Kandžija, V., Živko, I., Skoko, B.: Transparentnost i konvergencija u komunikaciji središnjih banaka u

zemalja Jugoisto�ne Europe, Ekonomska misao i praksa, Sveu�ilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 2009., vol. 18., 1., str. 82.

14 Radoševi�, D.: Politi�ka demokratizacija i neovisnost Centralne banke u Hrvatskoj, Ekonomski pregled, Hrvatsko društvo ekonomista c/o Ekonomski institut Zagreb, Zagreb, 2001., vol. 52., 1-2., str. 32.

17

neovisnoš�u središnje banke podrazumijeva izbor sredstava za ostvarenje izabranog cilja ili

više ciljeva.

S povijesnog aspekta, ali s sa suvremenog gledišta vrlo se rijetko može na�i slu�aj

potpune neovisnosti središnje banke, gdje banka može birati i ciljeve i sredstva monetarne

politike. U tome okviru valjala razmotriti tko odre�uje režim i politiku deviznog te�aja

nacionalne valute. Teoretski, neovisna središnja banka, u ve�ini se slu�ajeva preferira neki

oblik plivaju�eg te�aja s obzirom da u režimu plivaju�eg te�aja, središnja banka može voditi

samostalnu monetarnu politiku, odnosno može izabrati neki monetarni agregat, kojeg �e rast

nadgledati i kontrolirati.

2.4. MONETARNI SUSTAVI IZME�U DVA SVJETSKA RATA

Kraj klasi�nog zlatnog standarda nastupio 1914. godine nakon izbijanja Prvog

svjetskog rata. Od 1919. do 1924. godine devizni te�ajevi su snažno fluktuirali, što je ja�alo

potrebu ljudi da se vrati zlatni standard. Tako je u travnju 1925. godine Ujedinjeno

Kraljevstvo vratilo predratni paritet funte i zlata i ukinula embargo na izvoz zlata koji je bio

na snazi od izbijanja Prvog svjetskog rata. Ostale zemlje su sledile primjer Velike Britanije i

vratile se zlatu (SAD su to u�inile još 1919. godine).

Me�utim, ovaj novi sustav u osnovi nije bio �isti zlatni standard, a kao rezervna valuta

ovdje su korištene i funte, ali i ameri�ki dolari i francuski franci. Ovo je dovelo do ušteda u

zlatu �ije je u�eš�e u ukupno me�unarodnoj razmjeni (pri predratnim cijenama i u svjetlu

zna�ajnog rasta svih cijena zbog rata) postalo mnogo manje. Pošto je Ujedinjeno Kraljevstvo

izgubila veliki dio svoje konkurentnosti (naro�ito u odnosu na SAD) i likvidirala zna�ajan dio

stranih investicija da bi platila troškove ratovanja, povratak na predratni paritet je,

u stvari, doveo do velikog precjenjivanja funte. To je u Velikoj Britaniji dovelo do platno

bilan�nog deficita i do deflacije, koja je nastala u pokušaju da se deficit smiri. S druge strane,

Francuska je imala veliki platno bilan�ni suficit nakon što je franak stabiliziran na razini iz

1926. godine.

U pokušajima da od Pariza na�ini me�unarodni monetarni centar, Francuska je 1928.

godine donijela zakon po kome se izravnanje suficita moralo obaviti u zlatu, umjesto u

funtama ili u nekoj drugoj valuti. To je izazvalo veliki odljev ionako siromašnih zlatnih

rezervi Velike Britanije i dovelo do prebacivanja kratkoro�nog kapitala iz Londona u Pariz i

New York.

18

Kada je Francuska zatražila da svoje prethodno akumulirane funte tako�er pretvori u

zlato, Ujedinjeno Kraljevstvo je bila primorana obustaviti konvertibilnost funte za zlato, i to

je bio kraj zlatnog standarda (SAD je napustila zlatni standard 1933. godine). Dok je odluka

Francuske da konvertira sve svoje funte u zlato predstavljala neposredni povod kolapsa

zlatnog standarda, fundamentalni uzroci ovog doga�aja su bili: (1) nedostatak adekvatnog

mehanizma prilago�avanja, pošto su zemlje smanjile svoje neravnoteže tako što su

uspostavile krajnje neodgovaraju�e paritete, (2) ogromni destabiliziraju�i tokovi kapitala

izme�u Londona i novih me�unarodnih monetarnih centara, New Yorka i Pariza, i (3)

izbijanje Velike depresije (koja je još i doprinijela slomu postoje�eg me�unarodnog

monetarnog sustava).

Tijekom razdoblja izme�u dva svjetska rata korišten je sustav papirne valute, a

devizni te�ajevi su bili fluktuiraju�i Razdoblje stabilnosti bilo je tijekom kratkotrajnog

povratka na zlatni standard (1927 – 1931), ali je Velika depresija ugrozila njegove temelje i

sustav je postepeno napuštan.

Kako bi ostvarile nacionalne ciljeve i stvorile povoljnije uvjete za izvoz, zemlje su

dopuštale snažne fluktuacije te�ajeva i iz konkurentskih razloga devalvirale svoje valute.

Rezultat je bila politika osiromaši-svog-susjeda, koja je u gospodarstvima trgovinskih

partnera vodila nižim stopama rasta i nezaposlenosti

U razdoblju od 1931. do 1936. godine nastao period velike nestabilnosti i

kompetitivnih devalvacija, do koga je došlo tako što su zemlje pokušavale ''izvoziti'' svoju

nezaposlenost. SAD su u periodu 1933-1934. godine, devalvirale dolar (tako što su pove�ale

dolarsku cijenu zlata s 20,67 na 35 dolara za uncu zlata), iako su imale platno bilan�ni suficit,

a sve to u cilju stimuliranja izvoza.

Ekspanzivne politike bi stimulirale ameri�ko gospodarstvo uz istovremeno

korigiranje ili smanjenje platno bilan�nog suficita. Do 1936. godine devizni te�ajevi izme�u

najvažnijih valuta bili su opet isti kao što su bili 1930. godine, prije nego što je otpo�eo

proces kompetitivnih devalvacija. Jedini efekt je bio taj što je porasla vrijednost

zlatnih rezervi.

Me�utim, najve�i dio deviznih rezervi je nestao u procesu masovnih konverzija u zlato

u cilju zaštite od devalvacije. Ovo je tako�er bio period u kome su zemlje uvodile veoma

visoku carinsku zaštitu i druge zna�ajne restrikcije, tako da je me�unarodna razmjena time

skoro bila prepolovljena.

19

Primjerice 1930. godine u SAD je usvojen Smoot-Haweley-ev carinski zakon koji je

podigao uvozne carine u SAD na rekordne visine. Do 1939. godine, naravno, umjesto pune

zaposlenosti najprije je nastala velika depresija, a zatim rat.

Me�uratno iskustvo je pokazalo da prevagu imaju destabiliziraju�e špekulacije, a i da

su fleksibilni devizni te�ajevi u osnovi nestabilni. Ovo iskustvo vrlo je zna�ajno utjecalo na

saveznike da pri završetku Drugog svjetskog rata uspostave me�unarodni monetarni sustav

koji ima odre�enu dozu fleksibilnosti ali istovremeno snažno insistira na održanju fiksnih

pariteta deviznih te�ajeva.

Može se zaklju�iti kako su snažne fluktuacije deviznih te�ajeva u razdoblju 1919-

1924. godine, bile odraz velikih neravnoteža stvorenih tijekom Prvog svjetskog rata i

nestabilnosti u toku poslijeratne rekonstrukcije.

Iz navedenog proizlazi zaklju�ak kako se monetarni sustav neke države sastoji od

financijskih institucija koje emitiraju i kreiranju novac. Središnja banka je ta koja izdaje

novac, a poslovne banke su one koje kreiraju novac multipliciranjem svojih transferabilnih

depozita (žiro ili teku�i ra�uni). Nemonetarne su one institucije koje ne otvaraju transferabilne

depozite, stoga ne multipliciraju svoje depozite ve� samo sudjeluju u procesu kreiranja novca.

Stabilnost monetarnog sustava odraziti �e se i na stabilnost ukupnih gospodarskih

odnosa, omogu�iti �e pravilne odnose u me�unarodnoj razmjeni roba, štiti interesa svoje

države i gra�ana održavanjem cijena i te�aja adekvatnim ekonomskim u�incima nacionalnog

gospodarstva.

20

3. POVIJESNI ASPEKT KREIRANJA ME�UNARODNOG MONETARNOG SUSTAVA

Me�unarodni monetarni sustav predstavlja institucionalni aranžman koji upravlja

kreiranjem deviznih te�ajeva. Na taj na�in, on predstavlja okvir koji državama omogu�ava da

preko svojih granica kupuju i prodaju, vrše pla�anje, uzimaju zajmove i investiraju. To zna�i

da se u odnosima me�u državama uspostavljaju pravila kojih se sve države pridržavaju, tako

da se pla�anje vrši bez problema. Prihva�eni monetarni standard odre�uje valutni te�aj,

inflaciju, nov�anu masu na taj na�in direktno uvjetuje i rješava platno-bilan�ne ravnoteže.

Kroz povijest mijenjali su se monetarni sustavi što je mijenjalo i na�in rješavanja problema

neravnoteže platne bilance, stoga se u nastavku radu posebice analiziraju: 1) pojam i

nastanak me�unarodnog monetarnog sustava, 2) sustav iz Bretton Woodsa, 3) stvaranje

me�unarodnih monetarnih institucija i 4) funkcioniranje upravljanih fleksibilnih deviznih

te�ajeva.

3.1. POJAM I NASTANAK ME�UNARODNOG MONETARNOG SUSTAVA

Kao posljedica sve bržeg razvoja trgova�kih odnosa me�u državama, uzrokovanih

prvenstvenom razvojem prometa i komunikacijskih tehnologija kao i razvojem bankarskih

institucija javila se potreba za uspostavljanje pravila u me�unarodnoj razmjeni koja su trebala

olakšati i ubrzati protoke roba i kapitala.

Me�unarodni monetarni sustav �ini skup me�unarodnih sporazuma i institucija kojima

se regulira me�unarodna likvidnost, konvertibilnost jedne valute u drugu i u sredstva rezervi, i

kojima se regulira postizanje eksterne ravnoteže putem promjene deviznog te�aja ili drugim

mjerama. Temeljna zada�a me�unarodnog monetarnog sustava jest da svijet opskrbljuje

odgovaraju�om veli�inom me�unarodne likvidnosti

Me�unarodni monetarni sustav �ini skup me�unarodnih sporazuma o sustavu

me�unarodnih pla�anja i skup me�unarodnih institucija koje ta pla�anja omogu�uju ili

21

olakšavaju. Prema Babi�u, temeljna pitanja koja se postavljaju u analizi me�unarodnog

monetarnog sustava odnose se na:15

1) Povjerenje koje je uvjet njegove stabilnosti.

2) Kontrola volumena me�unarodne likvidnosti u interesu stabilizacije.

3) Veli�ina razdiobe koristi (ili troškova) koje iz me�unarodnog monetarnog sustava

rezultiraju.

Povjerenje u sredstva me�unarodnih rezervi jest jedan od najvažnijih problema

me�unarodnog monetarnog sustava. Problem povjerenja sastoji se u opasnosti da imaoci

me�unarodnih rezervi supstituiraju jednu vrstu rezervi u drugu i tako stvore probleme �itavom

me�unarodnom monetarnom sustavu. Na to upu�uju doga�aji iz po�etka 70-ih godina

prošlog stolje�a, kad je izgubljeno povjerenje u dolar i kada su se dolarska sredstva

mijenjala za zlato. Rezultat je bio kolaps cijelog me�unarodnog zlatnodolarskog sustava

(15. kolovoza 1971.)

Drugi važan kriterij efikasnosti me�unarodnog monetarnog sustava jest njegov

doprinos stabilizaciji privredne aktivnosti i cijena. Da bi to ostvario monetarni sustav mora

imati sposobnost:16

1) Da izbjegne monetarne šokove bilo da su uvjetovani gubitkom povjerenja u neka

sredstva rezerve i njegovu zamjenu za drugo, ili zbog neravnoteže u bilanci

pla�anja.

2) Da djeluje anticikli�ki na privredna kretanja.

3) Da osigurava optimalni dugoro�ni rast u skladu s porastom svjetske trgovine i

potrebama za me�unarodnim rezervama.

Ciljevi i zada�e me�unarodnog monetarnog sustava jesu:17 (1) olakšati ekspanziju i

uravnotežen napredak me�unarodne trgovine, �ime bi se pridonijelo ja�anju i održavanju

visokog stupnja zaposlenosti i realnog dohotka kao izvornih ciljeva ekonomske politike, (2)

promicati stabilnost valutarnih te�ajeva, održavati uredna valutna utana�enja medu �lanovima

i izbjegavati konkurentne deprecijacije, (3) pridonijeti ostvarivanju multilateralnog sustava

pla�anja za redovita pla�anja me�u �lanovima i uklanjanju valutarnih ograni�enja koja stoje

15 Babi�, M, Babi� A.: Me�unarodna ekonomija, V dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Mate, Zagreb, 2000.,

str. 353. 16 Ibidem 17 International Monetary Found, Articles of Agreement, �l.1., www.imf.org/external/pubs

22

na putu razvoja svjetske trgovine, (4) stavljati sredstva fonda na raspolaganje državama

�lanicama uz odgovaraju�u sigurnost, daju�i im time mogu�nost da uklone smetnje u svojoj

bilanci pla�anja, a da se ne posluže mjerama štetnim za gospodarski polet u zemlji i svijetu te

(5) skratiti trajanje i stupanj neuravnoteženosti bilance me�unarodnih pla�anja pojedinih

�lanova.

3.2. SUSTAV IZ BRETTON WOODSA

Krajem Drugog svjetskog rata, kada je postajalo jasno, da ratni sukobi više ne mogu

dugo trajati, ukazala se potreba stvaranja novog svjetskog ekonomskog ustroja nakon svršetka

ratnih sukoba, a posebice stvaranja novog me�unarodnog financijskog ure�enja. Ubrzo su

kroz savezni�ke financijske institucije iznesena dva ekonomska plana, koji su tretirali budu�i

svjetski ekonomski poredak. Autori planova bili su tada najpoznatiji svjetski ekonomisti

Keynes i White, koji su javnosti ponudili nacrte planova o budu�em Me�unarodnom

upravljanju financijama nakon završetka ratnih sukoba.

� Plan J. M. Keynesa – predvi�a postojanje me�unarodne klirinške unije kako bi se

ostvarila ravnoteža u pla�anjima te uvo�enje svjetske nov�ane jedinice s te�ajem

prema zlatu i nacionalnim valutama, a zlato bi se demonetiziralo

� Plan Whitea – osnivanje me�unarodnog stabilizacijskog fonda u kojem su sredstva

formirana na na�elu kvota (koje daju pravo na odre�en broj glasova u upravlja�kom

tijelu fonda) te se mogu otkupljivati u slu�aju neravnoteže u bilanci pla�anja. Sustav

se temelji na dolaru i na zlatu te su devizni te�ajevi stabilni, a devizne restrikcije

smanjene odnosno ukinute.

Temeljem ova dva prijedloga donesen je, nakon daljnjih usuglašavanja zajedni�ki plan

budu�eg sustava, koji je s malim izmjenama primljen na me�unarodnoj monetarnoj

konferenciji u Bretton Woodsu, koja je trajala od 1. 07. do 22. 07. 1944. godine.

Na sastanku u Bretton Woodsu postignut je kompromis, kojim se pokušavalo

uskladiti ameri�ki i engleski pristup problemu te se pokušavalo povezati staru neu�inkovitu

koncepciju zlatnog standarda s novim gospodarskim zamislima. Novi je sustav trebao

pomo�i ostvarivanje ve�e svjetske gospodarske zaposlenosti i poticati bolju gospodarsku

u�inkovitost.

Na temelju stvorenih monetarnih rezervi u zlatu i srebru, pokrivala se nepovoljna

financijska situacija kod zemalja koje su ostvarile neravnotežu bilance pla�anja prema

23

inozemstvu, a ako bi neravnoteža bilance pla�anja duže potrajala, tada bi se mogle koristile i

druge vrste rezervi, kao i rezerve Me�unarodnog monetarnog fonda.18

Izmjenom valutnog pariteta tj. devalvacijom ili revalvacijom, uspostavljala bi se uz

suglasnost Me�unarodnog monetarnog fonda, ravnoteža platne bilance pojedine zemlje

�lanice. Sustav je trebao djelovati na osnovi promjena pariteta i odnosa vrijednosti

nacionalnih valuta prema zlatnoj rezervi položenoj u za to uspostavljenoj instituciji odnosno

prema dolaru kao svjetskoj konvertibilnoj valuti.

Sustav se trebao koristiti od trenutka kada su suprotnosti izme�u nacionalne i

inozemne vrijednosti valuta toliko narasle, da se trebalo primijeniti novi odnos prema

ekvivalentu svih valuta – zlatu ili dolaru, odnosno mehanizme kojima bi se uskladilo

djelovanje suprotnih sila. Prema Markuši�u, tri su važne osobine tog prihva�enog djelatnog

sustava:19

1) Na financijskom tržištu uspostavljeni su novi odnosi, te novi zlatno-devizni standard.

Svaka zemlja �lanica, ako želi sudjelovati u svjetskom financijskom sustavu, mora

uskladiti vrijednost svoje nacionalne valute prema zlatnom standardu ili ameri�kom

dolaru. Uz to svaka zemlja �lanica mora preuzeti obvezu intervencije na deviznom

tržištu, kako se ne bi dopustilo nekontrolirano ponašanje deviznih te�ajeva, a na taj

na�in i na�in dogovorenom sustavu osiguravala primjerena stabilnost, što je bila

njegova najve�a prednost.

2) Dogovoreni zlatno−devizni standard trebao je zamijeniti i otkloniti dotadašnje

nedostatke, koje je iskazivao u svojem djelovanju zlatni standard. Najve�i nedostatak

starog sustava bilo je njegova nefleksibilnost. Da se izbjegnu posljedice konkurentskih

devalvacija, koje svjesno poduzimaju pojedine države, svaka nacionalna devalvacija

koja bi biti ve�a od deset posto i trebala bi biti odobrena od Me�unarodnog

monetarnog fonda.

3) Na sastanku je osnivana Svjetska banka, Me�unarodni monetarni fond − MMF i

Me�unarodna banka za obnovu i razvoj IBRD.

18 Vizjak, A.: Djelovanje Me�unarodnog monetarnog fonda (MMF) unutar me�unarodne ekonomije, Tourism

and Hospitality Management, Sveu�ilište u Rijeci, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija, vol. 12., 2006.,1., str. 158.

19 Mrkuši�, Ž.: Me�unarodne financije, Informator, Zagreb, 1980., str. 264.

24

Novi svjetski financijski sustav nazvan je Bretton Woodski monetarni sporazum.

Sporazum je dobio naziv po mjestu gdje se konferencija održala Bretton Woodsu. Sastanku je

nazo�ilo, prema službenom izvješ�u 730 sudionika iz 44 države, a skup se održao sredinom

1944. godine. Na sastanku nisu bile prisutne zemlje sila osovine. Zanimljivo je pripomenuti,

da je to bio jedan od rijetkih me�unarodnih sastanaka kojem je prisustvovalo toliko mnogo

najviših predstavnika raznih zemalja svijeta, a u isto vrijeme je sastanak ostavio vrlo slab

odjek u javnosti. Ljudi toga vremena nisu u potpunosti razumjeli što se u stvari rješava na tom

skupu, a rješavala se u stvari monetarna sudbina budu�eg svijeta.

Postignutim Sporazumom prihva�ena je zamisao po kojoj su sve nacionalne valute

zemalja �lanica povezane prema ameri�kom dolaru. Preko stabilnog dolara ostvarila se

vezanost nacionalnih valuta prema zlatu. Vrijednost cijene zlata odre�ena je na trideset i pet

dolara za finu uncu zlata. Za zemlje koje ne ostvare pozitivne platne bilance i do�u u

financijske nevolje, dogovorena je mogu�nost promjene pariteta nacionalnih valuta uz

odgovaraju�i pravni postupak u slu�aju da su oscilacije na tržištu kapitala iznosile plus ili

minus jedan posto. Samo u tom slu�aju mogle su se izvršiti promjene pariteta nacionalnih

valuta bez znanja Me�unarodnog monetarnog fonda. U slu�aju, da se moraju provoditi ve�e

nacionalne valutne promjene i to do najviše deset posto, trebalo se to izvršiti pod odre�enim

uvjetima i poštovati pri tome odre�enu proceduru.20

3.2.1. Funkcioniranje sustava iz Bretton Woodsa

Iako je sustav iz Bretton Woodsa predvi�ao i dozvoljavao promjene pariteta u slu�aju

fundamentalne neravnoteže, u praksi su se zemlje veoma nerado odlu�ivale za taj korak sve

dok to nije postajalo prekasno, odnosno kada su ih na to ve� bile natjerale destabiliziraju�e

špekulacije. Države s platnim deficitom su nerado devalvirale jer se to smatralo znakom

slabosti zemlje. Države sa suficitom su se opirale revalvacijama i radije su i dalje prikupljale

devizne rezerve. Na taj na�in, od 1950. godine sve do kolovoza 1971. godine, Ujedinjeno

Kraljevstvo devalvirala je samo jednom, 1967. godine; Francuska je to u�inila dvaput, 1957. i

1969. godine; Zapadna Njema�ka je revalvirala 1961. i 1969. godine; dok su SAD, Italija i

Japan od po�etka dokraja zadržali svoje paritete.

20 Brki�, L.:Teorije me�unarodne ekonomske integracije, Gordon, Zagreb, 1990., str.45.

25

U me�uvremenu, Kanada (koja nije usvojila pravila MMF-a)imala je fluktuiraju�i

te�aj od 1950. do1962. godine, a zatim ga ponovo uvela 1970. godine.

Zemlje u razvoju su, s druge strane, veoma �esto devalvirale. Nespremnost razvijenih

zemalja da promjene paritet imalo je dva zna�ajna efekta:

• to je brettonwoodskom sustavu uskratilo veliki stupanj fleksibilnosti u procesu

uravnoteženja platnih bilanci zemalja �lanica.

• nespremnost razvijenih zemalja da promjene paritet u slu�aju fundamentalne

neravnoteže izazvalo je velike destabiliziraju�e me�unarodne tokove kapitala i

otvorilo put špekulantima da ostvare unosne zarade.

Države poput Velike Britanije s permanentnim platno bilan�nim deficitom u najve�em

dijelu poslijeratnog perioda, iskusila je velike odljeve likvidnog kapitala u o�ekivanju da �e

funta devalvirati. Ujedinjeno Kraljevstvo je bila prinu�eno na devalvaciju 1967. godine

(nakon ozbiljnog pokušaja da se izvrši deflacija ne bi li se izbjegla deprecijacija).

S druge strane, zemlje poput Zapadne Njema�ke, koje su imale stalne platno-bilan�ne

suficite, dobivale su velike priljeve kapitala u o�ekivanju da �e marka revalvirati.

Stoga je revalvacija marke iz 1961. godine postala neizbježna, a situacija se ponovila i

1969. godine.

Konvertibilnost dolara u odnosu na zlato nastavila se ubrzo nakon završetka Drugog

svjetskog rata. Najvažnije evropske valute postale su de facto konvertibilne u teku�im

transakcijama 1958. godine, a de jure, odnosno, formalno, u 1961. godini. Japanski jen postao

je formalno konvertibilan 1964. godine. Unato� ovim restrikcijama, poslijeratna era je prošla

kroz faze ogromnih destabiliziraju�ih tokova kapitala, koje su postajale sve �eš�e i sve

snažnije, te su kulminirale slomom brettonwoodskog sustava iz kolovoza 1971. godine.

3.2.2. Slom sustava iz Bretton Woodsa

Neposredni povod propasti brettonwoodskog sustava bila su o�ekivanja s kraja 1970. i

po�etka 1971. godine da �e, zbog velikog platnobilan�nog deficita, SAD uskoro biti

prisiljena devalvirati dolar. To je dovelo do masovnog bega likvidnog kapitala što je 15.

kolovoza 1970. godine prisililo predsjednika Nixona da ukine konvertibilnost dolara za zlato,

i uvede dodatne uvozne naknade od 10% vrijednosti uvoza. U prosincu iste 1971. godine

Mjeseca prosinca 1971. godine predstavnici grupe deset najrazvijenijih država složili su se za

26

pove�anje dolarske cijene zlata s 35 na 38 US$ za uncu. To je zna�ilo devalvaciju dolara od

oko 9%. Istovremeno, njema�ka marka je revalvirala nekih 17% , japanski jen za 14 %, a

druge valute su revalvirale nešto manje u odnosu na dolar. Nadalje, raspon fluktuacija

pove�ao se s 1% na 2,25% s obje strane novih te�ajeva, a SAD je ukinula dodatne uvozne

naknade od 10o%. Ovaj sporazum je poznat kao Smithsonian Agreement, trebao dugoro�no

riješiti ameri�ke platnobilan�ne probleme. Me�utim, sa drugim velikim platnobilan�nim

deficitom iz 1972. godine uvidjele su se slabosti tog dogovora te je u velja�i 1973. godine

postala su dolar deprecirao za oko 10 % (što je postignuto rastom cijene zlata na 42.22 US$

za uncu). Istovremeno, dolar se više nije razmjenjivao za zlato što je zna�ilo i kraj sustava iz

Bretton Woodsa. Dok je neposredni povod propasti brettonwoodskog sustava bio veliki

ameri�ki platnobilan�ni deficit iz 1970. i 1971. godine, temeljni uzrok bio je u problemima

likvidnosti, prilago�avanja i nedostatka povjerenja.

3.3. STVARANJE ME�UNARODNIH MONETARNIH INSTITUCIJA

Kao zaklju�ci skupa u Bretton Woodsu proizašle su dvije, kako se kasnije ispostavilo,

za me�unarodnu monetarnu stabilnost, klju�ne financijske institucije: Me�unarodni monetarni

fond i Svjetska banka �iji se povijesni razvoj i uloga u nastavku rada detaljnije obrazlažu.

3.3.1. Me�unarodni monetarni fond

Me�unarodni monetarni fond – MMF (International Monetary Fund – IMF), utemeljen

na Konferenciji u Bretton Woodsu 1944. godine, a Statut Fonda stupio je na snagu 27. 12.

1945. Sjedište Fonda je u Washingtonu. U Fond je u�lanjeno 183 država. Hrvatska je �lanica

Fonda od 14. 11. 1992. godine.

Me�unarodni monetarni fond je dobio ovlasti da nadzire me�uvalutarne odnose radi

stvaranja povoljnijih uvjeta za me�unarodnu trgovinu i gospodarsku suradnju. Glavni cilj

Me�unarodnog monetarnog fonda je promicanje me�unarodne gospodarske suradnje koji se

postiže nadzorom nad politikom te�aja nacionalnih valuta zemalja �lanica, a time i nadzorom

nad me�uvalutarnim odnosima u svjetskom gospodarstvu.21

21 Radoševi�, D, Stani�i�, M.: Me�unarodni monetarni fond, u Hrvatska i me�unarodne financijske institucije –

svjetska pravila usmjeravanja razvoja, IMO-Institut za me�unarodne odnose Zagreb, 1996., str. 9.

27

Dobivanje ovlasti nadzora nad politikom te�aja nacionalnih valuta automatski zna�i i

nadzor nad makroekonomskim nacionalnim politikama zemalja �lanica.

Me�unarodni monetarni fond bavi se izradom programa i provedbom odgovaraju�ih

makroekonomskih politika. Fond tako prati monetarne i fiskalne politike koje utje�u na

sposobnost pojedine zemlje da financira svoj uvoz i izvoz – njenu platnu bilancu, u sklopu

redovitih konzultacija s vladama daje savjete kako postaviti i voditi politiku rješavanja

teku�ih problema ili kako ubudu�e voditi te politike, odobrava pozajmice zemljama �lanicama

koje imaju kratkoro�nih teško�a u podmirivanju obveza pla�anja prema inozemstvu i,

naposljetku, zalaže se i podržava zemlje da uvedu punu konvertibilnost svojih valuta i da je

održe u okvirima sustava promjenjivih te�ajeva, koji se primjenjuje od godine 1973. Cilj je

takvog djelovanja omogu�iti slobodnu zamjenu valuta i time olakšati trgovinu i ulaganje

medu zemljama.

Stru�njaci Me�unarodnog monetarnog fonda su ovlašteni procjenjivati makro-

ekonomske politike zemalja �lanica sa stajališta me�unarodnih kriterija, koje odre�uju op�a

pravila Fonda u sklopu kojih je svaka �lanica slobodna odrediti svoju makroekonomsku i

monetarnu politiku.22

Op�a pravila zasnovana su na �injenici me�uzavisnosti bilance pla�anja i te�ajeva

valuta na jednoj strani i makroekonomske politike pojedine �lanice na drugoj. Analiza te

me�uzavisnosti omogu�uje prepoznavanje podru�ja nacionalne ekonomske politike, koja

utje�e na vanjskoekonomske odnose pojedine zemlje. Na taj na�in politika te�ajeva

nacionalnih valuta i monetarni odnosi s inozemstvom, koji se prate kroz stanje pa i strukturu

bilance pla�anja, postaju legitimna me�unarodna briga.

Me�unarodni monetarni fond ima 178 zemalja �lanica. �lanstvo je otvoreno za svaku

zemlju, koja je voljna svoju u osnovi neovisnu nacionalnu politiku gospodarskih odnosa s

inozemstvom prilagoditi Povelji MMF-a. Sve zna�ajnije zemlje svijeta danas su �lanice

Fonda. �lanice mogu otkazati svoje �lanstvo, a mogu i ponovno zatražiti primitak.

Kada pristupi Fondu, svaka se zemlja obvezuje redovito upla�ivati odre�enu svotu-

kvotu novca kao kotizaciju. Kvote su nejednake i ovise o veli�ini i razvijenosti pojedine

zemlje – što je zemlja bogatija, pla�a ve�u kvotu. O visini kvote ovisi i broj glasova zemlje u

Upravnom odboru Fonda. Ve�a kvota zna�i ve�i broj glasova, dakle i ve�i utjecaj �lanice u

Fondu. Svaka zemlja �lanica, dakle, ima utvr�enu nacionalnu kvotu izraženu u specijalnim

22 Babi�, M.: Me�unarodna ekonomija, IV izdanje, Mate, Zagreb, 1996., str. 195.

28

pravima vu�enja (SPV). Kvota odre�uje glasa�ku snagu, koja se temelji na jednom glasu na

svakih 100000 SPV-a plus 250 osnovnih glasova za svaku zemlju.23

Isprva se kvota odre�ivala prema bretonvudskoj formuli, koja je uklju�ivala varijable

kao što su:24 tokovi uvoza i izvoza, monetarne rezerve i nacionalni dohodak. Godine 1963. su

je revidirali radi toga da se dade ve�i zna�aj manjim zemljama �lanicama. Istaknutije je

mjesto �imbenika trgovine i oscilacija u izvozu, a smanjena važnost �imbenika nacionalnog

dohotka i monetarnih rezervi.

Visine kvota mijenjaju se svakih pet godina i uskla�uju s gospodarskim i razvojnim

mogu�nostima i perspektivama pojedine zemlje, kao i s potrebama Fonda. U povoj godini

djelovanja (1945.), 35 �lanica platilo je 7,6 milijardi dolara, a godine 1992. godine je oko 170

�lanica platilo više od 200 milijardi dolara.25

SAD, kao još uvijek najve�a svjetska gospodarska sila, ima i najve�u kvotu (37

milijardi godine 1992.), koja �ini 18 posto ukupne svote kvota. Stoga ima i najve�i utjecaj,

265 tisu�a glasova, na odluke Upravnog odbora. Najmanju kvotu i samo 275 glasova imaju

Maršalski otoci.26

Najvažniji organ Fonda je Odbor guvernera, koji se sastoji od po jednog predstavnika

svake zemlje �lanice i od jednog broja njihovih zamjenika. Predstavnici pojedinih zemalja su

obi�no na rangu ministra financija ili guvernera središnje banke.

Kao nešto operativnije tijelo djeluje Interim komitet, koji Odboru guvernera predlaže

nacrte odre�enih odluka i podastire analize funkcioniranja me�unarodnog monetarnog

sustava. Nadalje, u Mješovitom odboru su predstavnici Fonda i Svjetske banke koji Odboru

guvernera predlažu nacrt odluka u svezi s posebnim potrebama siromašnih zemalja. Odbor

guvernera se u pravilu sastaje jednom na godinu.

Glavno operativno tijelo Fonda je Izvršni odbor, koji djeluje u samom sjedištu Fonda u

Washingtonu. �ine ga 24 izvršna direktora, koji se sastaju najmanje tri puta tjedan. Taj odbor

nadzire provedbu politika pojedinih zemalja �lanica, koja se dogovara u Odboru guvernera.

Osam zemalja daje u taj Odbor svoje predstavnike: Kina, Francuska, Japan, Njema�ka,

Rusija, SAD, Saudijska Arabija i Velika Britanija. Ostalih 16 direktora su predstavnici

pojedinih skupina zemalja. Odluke Odbora se donose uglavnom konsenzusom.27

23 Grubi�- Frani�evi�, D.: Me�unarodni monetarni fond, u Hrvatska i me�unarodne financijske institucije, IMO-

Institut za me�unarodne odnose Zagreb, 1996., str. 10. 24 Ibidem. 25 Ibidem, str.11. 26 Ibidem, str.12. 27 Ibidem.

29

Me�unarodni monetarni fond zapošljava 2000 ljudi, na �elu je izvršni direktor, koji je

ujedno predsjednik Izvršnog odbora. Kao što se uvriježilo da predsjednik Svjetske banke bude

Amerikanac, tako je ve� tradicija da izvršni direktor MMF-a ne bude Amerikanac. Najve�i

dio osoblja radi u sjedištu Fonda u Washingtonu, a ostali u podru�nim uredima u Parizu,

Ženevi, pri UN-u u New Yorku ili kao predstavnici MMF-a u nacionalnim uredima pojedinih

zemalja. Iako dolaze iz raznih zemalja, djelatnici MMF-a odgovaraju isklju�ivo upravi Fonda

i ne predstavljaju svoje zemlje.28

3.3.2. Svjetska banka

Me�unarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and

Development -IBRD) je ve� u po�etnom razdoblju djelovanja, zbog njegovog sadržaja i

širine, nazvana Svjetskom bankom. Tijekom vremena IBRD se ne samo prilago�avala novim

uvjetima svjetskog gospodarskog i politi�kog realiteta, nego je i širila svoje djelovanje. Zato

su osnovane tri nove institucije – Me�unarodna financijska korporacija (International

Financial Corporation – IFC), Me�unarodno udruženje za razvoj (International Development

Association – IDA) i Agencija za multilateralna garantiranje investicija (Multilateral

Investment Guaranty Agency – MIGA). Pojam Svjetske banke uz IBRD obuhva�a stoga i

ostale navedene institucije.29

Svjetska Banka osnovana je 1945. godine u sklopu uspostave poslijeratnog poretka

me�unarodne suradnje. Statut Svjetske banke izradile su na pregovara�koj konferenciji u

Bretton Woodsu godine 1944. �etrdeset �etiri zemlje saveznice, a sve su one kasnije i

ratificirale Statut. Sovjetski Savez to nije u�inio, tako da su tek 1991. i 1992. godine Rusija i

15 republika bivšeg Sovjetskog Saveza pojedina�no pristupile u �lanstvo. Republika Hrvatska

postala je �lanicom Svjetske banke temeljem sukcesije �lanstva bivše SFRJ, koja je

sudjelovala na konferenciji u Bretton Woodsu. Danas je Svjetska banka globalna svjetska

institucija s gotovo univerzalnim �lanstvom (179 zemalja).

Razlog utemeljenja Banke bila je prije svega �injenica da su mnoge zemlje poslije

Drugog svjetskog rata oskudijevale u financijskim sredstvima, koja su im trebala za

poslijeratnu obnovu i razvoj. Istodobno, nisu bile dovoljno kreditno sposobne da svoje

potrebe podmiruju zaduživanjem na me�unarodnom komercijalnom tržištu.

28 Ibidem. 29 Radoševi�, D, Stani�i�, M.: op.cit., str. 42.

30

Banka je osnovana kao jedinstvena multilateralna institucija s osnovnim kapitalom

koji je u vlasništvu zemalja �lanica. Kapital je podijeljen na udjele zemalja �lanica prema

njihovoj ekonomskoj snazi, a on je zalog da Banka putem pozajmljivanja može na svjetskim

tržištima do�i do sredstava za odobravanje zajmova po znatno povoljnijim uvjetima nego

komercijalne banke. Takva uloga Banke proizlazi iz njenog posebnog me�unarodnog

položaja i zada�e potpore razvoju u svijetu, njenog posebnog mjesta i politike na tržištu, kao i

visoke stru�no-tehni�ke podloge.

Statutom IBRD je predvi�eno da samo �lanice MMF-a mogu biti i �lanice Svjetske

banke. Svaku zemlju �lanicu predstavljaju guverner (obi�no ministar financija) i zamjenik

guvernera. Dioni�ki kapital podijeljen je na zemlje �lanice prema formuli koja se temelji na

�lanskim kvotama u MMF-u, a glasa�ka snaga pojedinih zemalja razmjerna je njihovoj

ekonomskoj snazi i odražava se u udjelu zemlje u kapitalu Banke. Danas SAD još uvijek drže

najve�i broj glasova (17,07%), slijede Japan (7,09%) i SR Njema�ka (5,48%), Francuska

(5,26%) i Velika Britanija (5,26%).Bankom upravljaju tri glavna upravna organa: Skupština

guvernera (Board of Governors), Odbor izvršnih direktora (Board of Executive Directors) i

Predsjednik.30

Zajmovi i jamstva su osnovni i komplementarni "proizvodi" Banke, koji se mogu

koristiti zasebno ili zajedno. Banka ima veliko iskustvo u pružanju financijsko-savjetodavnih

usluga zajmoprimateljima pri ocjeni opravdanosti i financijske isplativosti zadovoljavanja

odre�enih potreba i ciljeva razvoja.

Svrha i cilj Svjetske banke danas se najviše izražava u poticanju gospodarskog

razvitka javnog i privatnog sektora na tržišnim osnovama, koji je od op�e koristi, a posebice

za siromašno stanovništvo u zemljama u razvoju. Banka odobrava zajmove i daje jamstva za

financiranje infrastrukture (izgradnja cesta, elektri�nih centrala, škola, sustava navodnjavanja)

i projekte u industriji, koji uklju�uju i izobrazbu stru�njaka.

Banka daje potporu poljoprivredi, osigurava proizvodnju hrane za djecu i poti�e

zapošljavanje žena. Neki zajmovi Banke namijenjeni su promjenama strukture gospodarstava

kako bi zemlje koje ih uzimaju postale stabilnije, u�inkovitije i tržišno orijentirane. Svjetska

banka pruža tehni�ku pomo� i stru�ne savjete, pomaže vladama da javni sektor i neke

specifi�ne sektore svojih privreda osposobe da budu u�inkovitiji i usmjereniji ostvarenju

ciljeva nacionalnog razvitka.

30 Ibidem.

31

Prvi zajmovi Svjetske banke pomogli su financiranje obnove ratom razrušenog

gospodarstva Zapadne Europe. Danas su �lanice Svjetske banke iz �itavoga svijeta, ali

odobrava zajmove samo zemljama u razvoju Afrike, Azije, Latinske Amerike i Kariba,

Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka i Europe (Srednje i Isto�ne), Rusiji i novonastalim zemljama

bivšeg SSSR-a.

Osim središnjeg ureda u Washingtonu kao sjedištu, Banka ima regionalne urede i

predstavništva u ve�em broju zemalja gdje se odvijaju zna�ajnije aktivnosti Banke.

3.4. FUNKCIONIRANJE UPRAVLJANIH FLEKSIBILNIH DEVIZNIH TE�AJEVA

Nakon ožujka 1973. godine me�unarodni monetarni sustav funkcionira u sustavu

vo�enih fleksibilnih deviznih te�ajeva. Pri takovom na�inu monetarne vlasti država

preuzimaju odgovornost da interveniraju na deviznom tržištu kako bi izravnali kratkoro�ne

fluktuacije deviznog te�aja bez pokušaja da utje�u na dugoro�ne trendove

Ovaj sustav nametnuto kao rješenje nakon sloma brettonwoodskog sustava, u svijetlu

turbulentnih uvjeta na deviznim tržištima. Do 2012. godine više od polovine �lanica

MMF-a odlu�ilo se je za neki od oblika fleksibilnog deviznog te�aja. Tu su uklju�ene

sve razvijene zemlje i u razvoju (osim Kine), tako da se više od �etiri petine ukupne

svjetske razmjene obavlja me�u zemljama koje imaju rukovo�eno fleksibilni te�aj, bilo

pojedina�no, ili grupno (kao što je slu�aj s državama Europske unije). Najve�i broj preostalih

država koristi valute druge zemlje (dolarizacija), ili je vezao svoju valutu za dolar, euro ili

koršaricu valuta. U vremenu od 1974-1977. godine, i ponovo u periodu od 1981. do

1985. godine kao i po�etkom 1990-ih, SAD je vodila politiku benignog ignoriranja

(engl. benign neglect) tako što nije intervenirala na deviznom tržištu da bi stabilizirala

vrijednost dolara.31

U ožujku 1979. godine, Evropska unija (EU) je kreirala Evropski monetarni sustav

(EMS) u cilju postizanja ve�e monetarne integracije me�u svojim �lanicama. Ovo je zna�ilo

stvaranje ''ekia'' – (European Currency Unit, ili ECU), držanje deviznih te�ajeva zemalja

�lanica u rasponu od ± 2,25o% (i zajedni�ko fluktuiranje u odnosu na dolar i druge valute),

31 Kandžija, V., Host, A.: Europski monetarni sustav, Ekonomski pregled, Hrvatsko društvo ekonomista c/o Ekonomski institut Zagreb, Zagreb, 2001., vol. 52., 11-12., str. 1269

32

kao i stvaranje EMCF (European Monetary Cooperation Fund) koji �lanicama omogu�uje

kratkoro�nu i srednjoro�nu platnobilan�nu pomo�.

Prvim danom 1999. godine uveden je euro kao jedinstvena valuta koju je prihvatilo 11

od 15 �lanica Evropske monetarne unije (EMU), a sije�nja 2002. godine euro je po�eo

cirkulirati kao valuta u 12-�lanica EMU.32

Može se zaklju�iti kako su temeljni razlozi postojanja me�unarodnih financijskih

institucija težnja za stvaranjem svjetskog poretka u kojem ne�e postojati velike razlike u

gospodarskom razvoju, �ime bi se doprinijelo globalnoj stabilnosti narušenoj svjetskim

ratovima. Stvaranjem Me�unarodnog monetarnog fonda i Me�unarodne banke za obnovu i

razvoj zapo�eo je proces �ija je svrha ravnomjeran razvoj me�unarodne trgovine i njezina

doprinosa gospodarskom razvoju te stabilnost valutnih te�ajeva sa strateškim ciljem

ostvarenja svjetske konvertibilnosti i smanjenja neuravnoteženosti me�unarodne platne

bilance država. Republika Hrvatska je svoje interese u �lanstvu me�unarodnih financijskih

institucija prepoznala odmah po osamostaljenju i korištenjem sredstava me�unarodnog

kapitala, pokrenula niz razvojnih projekata za obnovu ratom uništene infrastrukture i

restrukturiranju cjelokupnog gospodarstva.

32 Ibidem, str. 1271.

33

4. PROCES NASTANKA EUROPSKOG MONETARNOG SUSTAVA

Monetarno približavanje europskih zemalja još uvijek je �est predmet znanstvenih

rasprava, ali i visoke politike. Odnos politike i ekonomskih znanosti je kroz proces stvaranja

monetarne unije bio složen i zamršen tako da su ponekad znanstvena rješenja bila

primijenjena u praksi, ali je i snažan nacionalni interes dugo prkosio znanstvenim

argumentima. Iz tih i takvih razloga uvijek ostaju otvorena pitanja o definitivnom izvla�enju

monetarne politike iz ruku nacionalnih centralnih banaka kao i pitanje kada �e u potpunosti

nestati utjecaj nacionalnih politika na monetarna pitanja.

Kako bi se detaljnije elaborirala obilježja europske monetarne unije u ovom dijelu rada

analiziraju se: 1) pojam europske monetarne unije, 2) povijest monetarnih odnosa u Europi,

3) monetarna unija prema ugovoru iz Maastrichta, 4) uloga europske centralne banke,

monetarna politika i instrumenti ECB i 5) europski sustav centralnih banaka.

4.1. POVIJEST MONETARNIH ODNOSA U EUROPI

Stvaranje europske Ekonomske i monetarne unije (EMU) utemeljeno je na idejama o

povezivanju i suradnji europskih zemalja, �iji se suvremeni po�eci pojavljuju poslije

okon�anja Drugog svjetskog rata. Jedan od za�etnika ideje o ujedinjenju Europe, britanski

premijer W. Churchill, svojom je vizijom državnika, sudionika Drugog svjetskog rata, uvidio

zna�enje europskog zajedništva u okvirima novih svjetskih odnosa.

Prvi zna�ajan dogovor i formalne naznake ja�eg ekonomskog povezivanja europskih

zemalja nalaze se u Schumanovoj deklaraciji iz 1950. godine. Robert Schuman, francuski

ministar vanjskih poslova, predložio je povezivanje Francuske i Njema�ke u podru�ju

industrije ugljena i �elika, koje �e ostati otvoreno i ostalim europskim državama. Zagovornici

�vrš�eg povezivanja izme�u europskih zemalja od samog su po�etka naglašavali kako je ono

nužno za stvaranje preduvjeta budu�eg suživota te stabilnog rasta i razvoja.33

Proces integracije, tada zapo�et, tekao je ponajprije u pravcu stvaranja jedinstvenog

gospodarskog podru�ja, dok je napredak u stvaranju politi�ke unije odgo�en za budu�nost.

Taj je put u proteklih pola stolje�a bio ozna�en raznim preprekama koje su nekad svladavane

s više, a ponekad s manje uspjeha. Prvi formalni oblik me�udržavnog povezivanja bio je 33 Vuj�i�, B., i dr.: Euro, Europska monetarna unija i Hrvatska, Masmedija, Zagreb, 2003., str. 40.

34

osnivanje Europske zajednice za ugljen i �elik 1951. godine. Ona je prvi ugovorni oblik

povezivanja kojim se realiziraju zahtjevi postavljeni u Schumanovoj deklaraciji. Svaki idu�i

sporazum bio je korak bliže ostvarenju cilja ekonomske unije, koji je tekao u nekoliko

integrativnih stupnjeva. Tijekom tih stupnjeva uklanjala su se ograni�enja slobodnom kretanju

ljudi, robe, usluga i kapitala.

Prva stepenica u integrativnom procesu bila je stvaranje zone slobodne trgovine unutar

koje zemlje �lanice ukidaju carinske prepreke me�usobnoj trgovini. Formiranje zajedni�ke

carinske politike prema tre�im zemljama primjenom zajedni�ke carinske tarife dovelo je do

višeg stupnja integracije, carinske unije. Idu�i korak u stvaranju ekonomske unije postiže se

osloba�anjem tokova rada i kapitala, �ime nastaje zajedni�ko tržište. Krajnji oblik

povezivanja, ekonomska unija, jest potpuno ekonomski integrirano podru�je, odnosno

uklanjanje svih prepreka koje su mogle preostati, primjerice u vidu tehni�kih standarda ili

specifi�nih sektorskih politika, poput subvencija poljoprivredi. Koristi koje se žele ostvariti

integrativnim procesima proizlaze iz iskorištavanja prednosti ekonomije obujma, ve�e

specijalizacije i podjele rada, pove�anja efikasnosti, poboljšanja uvjeta razmjene i rasta

trgovine, što zajedno vodi rastu blagostanja.

Važan korak u europskom povezivanju u�injen je 1963. godine objedinjavanjem svih

dotadašnjih oblika integracija, Europske zajednice za ugljen i �elik te Euroatoma i Europske

ekonomske zajednice (EEZ) stvorenih 1957. godine u Rimu, u novi oblik integracije:

Europsku zajednicu (EZ). Time je ja�i naglasak stavljen na potrebu razvijanja slobodne

trgovine uklanjanjem postoje�ih zapreka, zajedni�ku trgovinsku politiku prema zemljama

ne�lanicama te slobodan protok rada i kapitala. Ostvareni koraci u velikoj su mjeri bili

ograni�eni na gospodarsko povezivanje te su stoga bili prihvatljivi i skupinama koje se nisu

željele odre�i nacionalnog suvereniteta. S druge strane, pobornici �vrste integracije u�injene

su korake smatrali premalim ali korisnim napretkom ka kona�nom cilju – potpunom

uklanjanju granica me�u europskim zemljama.

Me�unarodne okolnosti tako�er su odigrale važnu ulogu u poticanju integrativnih

procesa. Krajem šezdesetih godina postajalo je sve jasnije da zlatnodevizni sustav iz Bretton-

Woodsa više nije održiv. Rastu�i deficiti na teku�em ra�unu platne bilance SAD-a i sve ve�e

potrebe za uvozom kapitala pove�avali su ponudu dolara, a time su slabili i povjerenje u dolar

kao referentnu svjetsku valutu. Na zasjedanju u Haagu 1969. odlu�eno je da se EZ u uvjetima

sve ve�e svjetske nestabilnosti mora transformirati u monetarnu uniju, �ime su postavljeni

prvi temelji EMU-u. Wernerovo izvješ�e iz 1970. godine ocrtalo je kostur monetarnog

35

ujedinjenja Europe predlažu�i osnovne obrasce tog procesa koji su uklju�ivali stabilizaciju još

uže definiranje granica fluktuacije me�usobnih te�ajeva valuta zemalja �lanica. Planovi za

budu�nost temeljili su se na potpunoj liberalizaciji tokova kapitala i nepovratnom fiksiranju

me�usobnih te�ajeva.

Sustav "zmije u tunelu" kreiran je 1972. godine, a bilo je to operativno rješenje za

održanje me�usobne stabilnosti te�ajeva europskih valuta. Njegovo je zna�enje bilo dvojako

jer je osim smanjenja te�ajnih fluktuacija zahtijevao i odre�enu stabilnost u odnosu na dolar,

kako bi se prebrodila svjetska monetarna kriza. Kretanje me�usobnih te�ajeva valuta

europskih zemalja odre�eno je u rasponu od 2,25% u oba smjera u odnosu na središnji paritet,

a ograni�ene su i fluktuacije prema dolaru. No, sustav nije dugo opstao jer su sve ve�e

neizvjesnosti i nepovjerenje u me�unarodni monetarni sustav, povezani s rastu�om cijenom

nafte, negativno utjecali i na stabilnost te�ajeva u Europi. To je dovelo do �estih uskla�ivanja

deviznih te�ajeva, devalvacije i izlaska iz sustava. Do 1977. godine, kada je Wernerov plan i

formalno napušten, polovica zemalja je ve� izišla iz sustava "zmije" (Italija, V. Britanija,

Irska, Francuska).

Ipak, ideja monetarnog ujedinjenja i stabilnosti u Europi nije u potpunosti napuštena te

je, na poticaj Njema�ke i Francuske, 1979. godine stvoren Europski monetarni sustav (EMS).

U njega su se uklju�ile sve zemlje koje su sudjelovale u sustavu "zmije" osim Velike Britanije

(Njema�ka, Francuska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Danska, Irska i Italija). EMS je sa

sobom donio i zajedni�ku košaricu valuta, ECU, koji je služio kao mjera za utvr�ivanje

pariteta deviznih te�ajeva i njihovih me�usobnih oscilacija.

Ideja o monetarnom ujedinjenju Europe napokon je ostvarena u posljednjem desetlje�u

XX. stolje�a. Ja�anje procesa internacionalizacije dodatno je potaklo europske zemlje na

ubrzanje monetarnog približavanja. Krajem osamdesetih godina kona�no je donesena odluka

o rasporedu koraka u stvaranju monetarne unije. Prihva�anjem Delorsova izvješ�a u lipnju

1989. godine na konferenciji Europskog vije�a u Madridu definirane su tri etape u procesu

stvaranja Ekonomske i monetarne unije. Osim ciljeva koje je potrebno ostvariti u svakoj od tri

etape, odre�en je i vremenski rok u kom se svaka od njih mora provesti. U prvoj etapi, do

po�etka 1992. godine, trebalo je oja�at i suradnju me�u središnjim bankama zemalja EU-a

kako bi se u drugoj mogao osnovati Europski sustav centralnih banaka (ESCB). Tre�i, završni

stupanj razvoja monetarne unije povezan je s neopozivim fiksiranjem te�ajeva nacionalnih

valuta i stvaranjem nove, jedinstvene europske valute.34

34 Afhüppe, S.: Euro – stabilizacijsko obe�anje, Politi�ka misao, Zagreb, vol. 38., 2001., 3., str. 87.

36

4.2. MONETARNA UNIJA PREMA UGOVORU IZ MAASTRICHTA

Prvi korak u provedbi Delorsova plana u�injen je u lipnju 1990. godine kada su

ukinuta sva kapitalna ograni�enja me�u zemljama �lanicama EU, odnosno liberalizirani

tokovi kapitala. Potaknuta je i ja�a koordinacija ekonomskih politika, posebno s financijskog,

monetarnog i fiskalnog aspekta, �ime i formalno zapo�inje prvi stupanj u razvoju Europske

monetarne unije (EMU). U Ugovoru o Europskoj uniji, potpisan u 7. velja�e 1992. godine u

Maastrichtu, ugra�eno je detaljiziranje planiranih koraka. Ugovorom je donekle modificirano

Delorsovo izvješ�e uz uvažavanje i provo�enje temeljne ideje ujedinjenja. Zna�enje Ugovora

proizlazi iz definiranja potrebnih uvjeta koje moraju zadovoljiti zemlje kandidati za ulazak u

EMU, nazvanih Maastrichtski kriteriji, odnosno kriteriji nominalne konvergencije.

Ugovorom iz Maastrichta definiran je program i terminski plan tranzicije na

ekonomsku i monetarnu uniju. Prema Ugovoru, puna monetarna unija ostvarila bi se

uvo�enjem jedinstvene valute eura35 koja �e zamijeniti valute svih �lanica Unije, a ostvarivala

bi se postupno, u tri faze.

Ugovor iz Maastrichta temelji se na tri stupa:36

• Prvi stup Ugovora o Europskoj uniji upire se na sporazum o Europskoj

Zajednici, koji je proširen i dopunjen novim sadržajima.

• Drugi stup Ugovora odnosi se na zajedni�ku vanjsku i obrambenu politiku.

• Tre�i stup je u svezi sa suradnjom u podru�ju pravosu�a i unutarnje sigurnosti.

Sukladno Delorsovu izvješ�u i Ugovoru iz Maastrichta završni proces ostvarenja

EMU-a odvija se u tri faze koje se posebice analiziraju u nastavku rada.

4.2.1. Prva faza razvoja EMU

Proces stvaranja monetarne unije odnosno prva faza u razvoju EMU kako je ve� ranije

navedeno, zapo�ela je 1. srpnja 1990. godine, na dan kada je potpuno liberalizirano tržište

kapitala u Europskoj uniji (Tablica 1.).

35 Prvi naziv zajedni�ke valute bio je ECU, ali je na summitu Europskog vije�a u Madridu zamijenjen s EURO. 36 Mileta, V.: Gospodarska sinteza Europe, Školska knjiga, Zagreb, 1993., str. 37.

37

Tablica 1. Faze u razvoju Europske monetarne unije

01. 06. 1990.

Po�etak prve

faze EMU

01. 01. 1999.

Po�etak druge

faze EMU

15. 12. 1995.

Rezolucija Vije�a

Europe u Madridu

Po�etak 1998.

Rezolucija Vije�a

Europe

01. 01. 1999.

Po�etak tre�e

faze EMU

01. 01. 2002. Po�etak

zamjene valuta u euro-

efektivni novac

Prva faza Druga faza Tre�a faza • puna

liberalizacija kretanja kapitala

• koordinacija ekonomske, fiskalne i monetarne politike

• osnovan Europski monetarni institut

• autonomija nacionalnih centralnih banaka

• ime Europske valute biti �e Euro

• ustanovljen scenarij tranzicije

• odluka o po�etku EMU u sije�nju 1999.

• Odabir zemalja �lanica EMU

• Osnivanje Europske centralne banke

• uspostava neopozivo fiksnih deviznih te�ajeva

• odgovornost za monetarnu politiku preuzima ECB

• po�inje zamjena u euro u financijskom sektoru

• euro postaje definitivno novac

• zamjena valuta u euro nov�anice i kovanice

• denominacija svih financijskih instrumenata u euro

Faza A Faza B Faza C

Izvor: Euro i utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, Hrvatska zajednica ra�unovo�a i financijskih

Djelatnika, Zagreb, 1998., str. 10.

U prvoj fazi zemlje �lanice imale su obvezu usvojiti odgovaraju�e mjere za osiguranje

liberalizacije tržišta kapitala i financijskih tržišta te usvojiti nacionalne programe koji �e

osigurati ekonomsku konvergenciju i ujedna�enost potrebnu za postizanje Europske

monetarne unije. Te je programe ocjenjivalo Vije�e, a trebalo ih je donijeti za razdoblje do

1996. godine. Tijekom prve faze stvaranja monetarne unije donesena je još jedna važna

odluka koja se odnosila na ja�anje zada�e Odbora guvernera centralnih banaka, odnosno

pozivala je na jacu suradnju izme�u centralnih banaka u svrhu koordinacije monetarnih

politika. Europsko je vije�e na sastanku u Rimu 1990. godine zahtijevalo ispunjenje

odre�enih preduvjeta potrebnih za prelazak u drugu fazu stvaranja monetarne unije. Jedan od

njih odnosio se na sudjelovanje svih zemalja �lanica u mehanizmu valutnih te�ajeva EMS-a.

Me�utim, u me�uvremenu je nastupila kriza EMS-a i mehanizma valutnih te�ajeva, te s

obzirom da ovaj uvjet nije bio predvi�en Ugovorom iz Maastrichta, druga je faza mogla

zapo�eti i bez njegova ostvarenja.

4.2.2. Druga faza razvoja EMU

38

Druga faza zapo�ela je 1. sije�nja 1994. godine i to s postupkom postupnog

stabiliziranja deviznih te�ajeva valuta �lanica Zajednice, paralelno s daljnjim sužavanjem

granica fluktuiranja u sustavu deviznih te�ajeva te s �vrš�om suradnjom zemalja Zajednice po

pitanjima monetarne i fiskalne politike.

Drugu je fazu obilježilo osnivanje Europskog monetarnog instituta (engl. European

Monetary Institute – EMI) sa sjedištem u Frankfurtu.

EMI je djelovao kao prethodnica Europske centralne banke (engl. European Central

Bank - ECB) sve do sije�nja 1999. godine kada dolazi do ispunjenja njegove uloge i njegovog

gašenja. Europski monetarni institut je zamijenio dotadašnja monetarna tijela – Odbor

guvernera centralnih banaka i Europski monetarni fond za suradnju (engl. European

Monetary Cooperation Fund – EMCF). Njime je upravljalo Vije�e sastavljeno od

predsjednika i guvernera nacionalnih centralnih banaka.

Vije�e EMI-a bio je organ koji je donosio odluke, vodio institut, te upravljao njime.

�inili su ga predsjednik i guverneri centralnih banaka svih petnaest �lanica Europske unije.

Jedan od guvernera bio je potpredsjednik koji je mijenjao predsjednika na sastancima u

slu�aju njegova izostanka. �lanovi vije�a morali su djelovati nezavisno od nacionalnih organa

i institucija zajednice.

U izvršavanju mnogobrojnih obveza i zadataka uz EMI sudjelovalo je i nekoliko

odbor, pododbora te radnih grupa. Od spomenutih odbora valja istaknuti: Odbor Alternativa i

Financijski odbor koji su bili u uskoj vezi sa Vije�em EMI-a.

Sukladno Ugovoru o osnivanju EMI-a bila je definirana njegova uloga u razvoju EMU

kao i specifi�ne odgovornosti i zada�i koje je trebao izvršavati tijekom faze njegova

djelovanja. Temeljne odrednice EMI-a sadržane su u Odredbi 109f i Statutu EMI-a koji se

me�usobno nadopunjuju, a one su detaljnije razra�ene u to�kama koje �e uslijediti u ovom

diplomskom radu. Dvije osnovne zada�e EMI-a bile su:

• poduzimanje potrebnih priprema za uvo�enje tre�e faze, uklju�uju�i formiranje

Europske centralne banke i Europskog sustava centralnih banaka;

• koordinacija monetarne politike zemalja �lanica tijekom prijelaznog razdoblja.

Kako su države �lanice zadržale tijekom druge faze nadležnost nad monetarnom

politikom, EMI je imao savjetodavna ovlaštenja te mogu�nost izrade raznih izvještaja i

preporuka. Pored ovih zada�a, odlukom vije�a, donošena je i obveza �lanica na konzultiranje

s EMI-em pri donošenju odluka iz monetarne politike koje bi mogle imati implikacije na

39

ostale �lanice. Zemlje �lanice morale su tijekom ove faze osigurati nezavisnost svojih

centralnih banaka, kako bi se bez pritisaka službene ekonomske politike mogle koncentrirati

na postizanje cjenovne stabilnosti.37

U prosincu 1995. godine donesena je odluka o nazivu zajedni�ke valute – euro, te je

usvojen kronološki plan uvo�enja eura. EMI je predstavio javnosti izgled euro nov�anica i

kovanica koje �e biti puštene u opticaj po�etkom 2002. godine U prosincu 1996. godine

EMI je predstavio Izvještaj o principima i na�elima funkcioniranja novog europskog

mehanizma deviznih te�ajeva (engl. Exchange Rate Meshanism ERM) koji je usvojen u lipnju

1997. godine.

4.2.3. Tre�a faza razvoja EMU

Euro je 1. sije�nja 1999. godine prihva�en u nefizi�koj formi s valutnim te�ajevima za

11 od tadašnjih 15 valuta država �lanica utvr�enim zadnjeg dana 1998. godine. Te�ajni

mehanizam (ERM) naslijedio je ERM-II, koji funkcionira sli�no kao izvorni ERM, ali unutar

konteksta postoje�e valute eura. Europska središnja banka (ECB) po�ela je provoditi

zajedni�ka monetarna pravila potpomognuta središnjim bankama svake države �lanice, a

po�elo je trogodišnje prijelazno razdoblje postavljeno u Madridu s trajanjem do 1. sije�nja

2002. godine .Sredinom 2000. godine. Komisija je najavila da Gr�ka može službeno pristupiti

tre�oj fazi zajedni�ke valute 1. sije�nja 2001. godine.

Euro je bio virtualna valuta za 12 zemalja takozvane ''Eurozone'' – Austriju, Belgiju,

Finsku, Francusku, Njema�ku, Gr�ku, Irsku, Italiju, Luksemburg, Nizozemsku, Španjolsku i

Portugal. Korišten je u ra�unovodstvu, a tvrtke su mogle sigurno provoditi transakcije u

eurima znaju�i da su valutni te�ajevi me�u državama �lanicama fiksni. Vrijednosti u eurima

pojavljivale su se na bankovnim ra�unima pored nacionalne valute kako bi se populacija

mogla priviknuti na novu valutu.

Svaka je država koja je trebala uvesti novu valutu 1. sije�nja 2002. morala udovoljiti

''Kriterijima približavanja'' koji su postavljeni u Ugovoru iz Maastrichta. Kriteriji

obuhva�aju �etiri zahtjeva:

1) Valute moraju ostati unutar granica koje je postavio ERM najmanje dvije godine.

37 Stabilnost cijena tretira se kao sredstvo za postizanje umjerenog ekonomskog rasta i stvaranja radnih mjesta,

poboljšanje razine produktivnosti i životnog standarda.

40

2) Dugoro�ne kamatne stope ne smiju biti više od dva posto ve�e od onih u trima

zemljama �lanicama s najboljim gospodarskim rezultatima.

3) Inflacija mora biti ispod referentne vrijednosti (u roku od tri godine cijene ne smiju

biti više od 1,5 posto od države s najboljim rezultatom).

4) Dug vlade mora biti manji od 60 posto od BDP-a (ili se kretati ka ovom cilju), a

deficit prora�una manji od 3 posto.

U pripremama za uvo�enje eura od 1. sije�nja 2002. godine, tiskano je više od 14

milijardi nov�anica vrijednih oko 633 milijardi eura, a izliveno je 52 milijardi kovanica od

250.000 tona metala. Kako se bližio 1. sije�anj 1999. godine, prevladavali su pesimisti, šire�i

strah i konfuziju. U medijima se pisalo da takva masovna promjena valute ne može biti

uspješna. No, strahovi su se pokazali neutemeljenima. Sustavi bankomata uveli su novu

valutu minutu nakon pono�i, a gra�ani su u roku od nekoliko dana po�eli trošiti eure.

Tre�a faza razvoja EMU predstavlja fazu kada se država �lanica nakon pristupanja

ERM-II i održavanja kriterija približavanja u trajanju od najmanje dvije godine, pridružuje

Eurozoni.

Prvog trgova�kog dana na burzi u Frankfurtu 4. sije�nja 1999. godine te�aj eura bio je

1,1789 prema ameri�kom dolaru. Od tog dana vrijednost eura se smanjivala, padaju�i ispod

pariteta euro-dolar samo jednu godinu kasnije i nastavljaju�i pad do 26. listopada 2000., kada

je nova valuta dosegla najnižu to�ku s 0,8225 USD. Tijekom godine prosje�ni te�aj bio je

0,95 USD.38

Euro se nije oporavio sve do uvo�enja gotovine 2002. godine, podižu�i se s 0,90 na

1,02 USD pri kraju 2002. Godinu dana kasnije dosegao je 1,24 USD. U studenom 2004.

dosegao je 1,30 USD, a 30. prosinca 2004. završio je na rekordnih 1,3668 USD. Tijekom

2005. godine euro je u prosincu pao na 1,18 USD, a zatim u studenom ispod po�etne to�ke.

Euro 2006. godine raste izme�u 1,1813 USD 2. sije�nja i 1,2958 USD 5. lipnja. Na kraju

godine te�aj je bio najviši nakon jednostavnog premašivanja granice od 1,30 USD i �inilo se

da �e tako i ostati.

Kako se kreditna kriza produbljivala tijekom 2007. i 2008. godine, euro je dosegao

novi vrhunac od 1,5990 USD sredinom srpnja 2008. Krajem godine euro je gotovo parirao

britanskoj funti.

38 EU4Journalists, http://www.eu4journalists.eu/index.php/dossiers/croatian/C23/22/ (20.11.2012)

41

Postanak i djelovanje Europske monetarne unije u me�unarodnom financijskom

okružju, od 1. sije�nja 1999. godine, predstavlja jedinstveni pothvat u povijesti regionalnih

ekonomskih integracija, utoliko što prethodno nije zabilježen sli�an primjer monetarnog

ujedinjavanja dobrovoljnim odricanjem od zna�ajnog dijela nacionalne suverenosti država

temeljem me�unarodnog ugovora.

Kako Europska unija predstavlja politi�ko-pravnu tvorevinu sui generis �ija

institucionalna politi�ka struktura predstavlja u mnogo �emu me�unarodno pravne presedane,

tako i monetarna unija Europskih zajednica pokazuje niz osobitosti koje se ogledaju u ulozi i

funkciji Europske centralne banke (engl. European Central Bank) kao klju�ne institucije

unutar monetarne unije.39

U ovom dijelu rada nastoji se sagledati uloga Europske centralne banke na na�in da se

posebice analizira: 1) organizacija i pravni položaj ECB, 2) ciljevi i principi europske

centralne banke, 3) funkcije europske centralne banke, 4) monetarna politika i instrumenti

ECB, 5) provo�enje politike deviznog te�aja i 6) europski sustav centralnih banaka.

4.3.1. Organizacija i pravni položaj ECB

Europska centralna banka osnovana je 1. lipnja 1998. godine sa sjedištem u Frankfurtu

kao pravni slijednik Europskog monetarnog instituta, �ija je zada�a bila pripremiti uvjete za

osnivanje ECB-a i ESCB-a. Osnivanjem ECB-a prestala je potrebe za postojanjem EMI-a, pa

je prva zada�a ECB-a bila likvidiranje imovine EMI-a. Njeni osniva�i su 11 država �lanica

EMU-a. Dogovoreno je da �e ECB imati dva odbora: Upravni i Izvršni odbor, te Upravno

vije�e. U svibnju 1998. godine izabran je i prvi predsjednik ECB-a. Bio je to Wilem

Duisenberg. Aktualni predsjednik ECB-a je Jean – Claude Trichet.40

Osim tih osnovnih tijela, ECB ima kontrolne mehanizme, unutrašnje i vanjske.

Unutrašnje mehanizme �ine: interna revizija, sustav interne kontrole, eti�ki kodeks i pravila

''insider trading-a'',41 prora�unska autorizacija, službenik za zaštitu podataka, Europski

ured za sprje�avanje prijevara istraga i pravila za sprje�avanje prijevara – OLAF djeluje

unutar ECB-a kao i odbor unutrašnjih revizora. Unutrašnji revizori odgovaraju Izvršnom

39 Božina, M.: Pravni i ekonomski aspekti regulacije poslovnih banaka u procesu ekonomske i monetarne

integracije Republike Hrvatske, Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirkovi�" Pula, Pula, 2006., str. 6. 40 ECB, Occasional paper, Hanspeter K. Scheller – history, role and functions, 2006en.pdf (20.11.2012) 41 Nedopušteni oblik korištenja povlaštenih informacija radi postizanja ekstra koristi na tržištu.

42

odboru, koji im odre�uje mandate, te imenuje �lanove. Pravila po kojima se radi unutrašnja

revizija tako�er mora odobriti Izvršni odbor.

Sustav interne kontrole zamišljen je kao skup pravila i propisa, te aktivnosti kojima

ravna Izvršni odbor u svrhu smanjenja rizika od pogreške. U ESCB-u Sustav internih kontrola

podijeljen je po organizacijskim jedinicama, te teritorijalno. Najve�a se pozornost posve�uje

strogom razdvajanju ovlasti u svrhu sprje�avanja nedopuštenih radnji, nelojalne konkurencije,

raznih oblika diskriminacije i sli�no.

Eti�ki kodeks nalaže da se svi zaposleni u ECB-u moraju pridržavati strogih pravila

ponašanja, te pristupati poslu s poštenjem, profesionalnoš�u i dužnom pažnjom. Oni

zaposlenici koji imaju pristup povlaštenim i povjerljivim informacijama imaju obavezu

posje�ivati eti�kog savjetnika zaduženog za procjenu njihovog moralnog stupnja.

Odbor za autorizaciju prora�una donosi Upravnom vije�u ECB, a prora�un na

prijedlog Izvršnog odbora, te djeluje kao savjetnik Vije�u za sva pitanja vezana uz prora�un.

OLAF služi za suzbijanje prijevara, korupcije i kriminala, te raznih drugih ilegalnih

aktivnosti. Istrage OLAF-a uvedene su odlukom Upravnog vije�a 03. lipnja 2004. godine.

Svake godine na temelju provedenih istraživanja OLAF izdaje Godišnje izvješ�e o

aktivnostima Odbora za sprje�avanje prijevara u ECB.42

Vanjsku stegu �ine:43 eksterni revizori i ECA.44 Eksterni revizori kontroliraju ra�une i

financijske izvještaje ECB-a, a ECA prou�ava operativnu efikasnost managementa.

ECB je podijeljena u 17 poslovnih podru�ja koja vode manageri i direktori koji su

dužni podnositi izvještaje �lanovima Izvršnog odbora o radu svakog pojedinog podru�ja.

Osim glavnih prioriteta poput uvo�enja eura i vo�enja monetarne politike u

monetarnoj uniji, ECB se usredoto�ila i na oja�avanje unutrašnje organizacije, koja usmjerava

na oja�avanje internog funkcioniranja Europske centralne banke izme�u njezinih zaposlenika.

Rezultat ovoga procesa su poboljšanje funkcioniranja unutrašnje organizacije ECB-a,

pove�anje prilika za zapošljavanje i poboljšanje me�usobne komunikacije.

Upravni odbor je glavni upravni organ Europske centralne banke i kao takav donosi

najvažnije strateške odluke u Eurosustavu45 (engl. Eurosystem). Sastavljeno je od šest �lanova

Izvršnog odbora i guvernera nacionalnih centralnih banaka (NCB) država �lanica monetarne

unije. �lanovi Izvršnog odbora sudjeluju u odlu�ivanju i zaklju�ivanju na sastancima

42 ECB, http://www.ecb/corporate govemance.int (20.11.2012) 43 Ibidem. 44 European Court of Auditors 45 Eurosustav je skup središnjih banaka kojeg �ine Europska središnja banka i nacionalne središnje banke država �lanica koje su uvele euro.

43

Upravnog odbora s jednakim pravima i odgovornostima kao i guverneri NCB monetarne

unije. Upravni odbor djeluje kao kolegijalno tijelo po principu ''Jedan �lan, jedan glas'', što

zna�i da svaki �lan Upravnog odbora ima pravo glasa samo jedanput i svaki se glas broji

jednako bez obzira na veli�inu zemlje �lanice iz koje guverner dolazi. Glas guvernera najve�e

zemlje �lanice Euro-zone ima jednaku vrijednost poput glasa najmanje zemlje �lanice Euro-

zone.

Izvršni odbor je kolegijalno tijelo poput Upravnog odbora. �lanak 11.5 Statuta

ESCB-a kaže: ''Svaki �lan Izvršnog odbora imati �e pravo glasa, i sukladno tome, imati �e

pravo na jedan glas''. Princip kolegija i ne odgovornosti zna�i da su sve odluke predmet

kolektivne promišljenosti i na taj na�in svi �lanovi Izvršnog odbora snose zajedni�ku

odgovornost za njih. Izvršni odbor se sastaje najmanje jedanput tjedno. Odluke donose

jednostavnom ve�inom, a u slu�aju kada dolazi do granice odluka, odlu�uju�i glas ima

predsjednik, nakon �ega se donosi odluka. Kao �lan Izvršnog odbora, predsjednik ECB-a ima

presudnu ulogu u izjedna�enim i grani�nim odlukama, pa je po Statutu ESCB-a predsjednik

dobio ulogu da svojim glasom donese kona�ne odluke vezane za neke probleme, koji se nisu

mogli riješiti jednostavnom ili dvotre�inskom ve�inom.

Upravno vije�e osigurava institucionalni spoj izme�u Eurosustava i Nacionalnih

centralnih banaka država �lanica koje nisu �lanice Eurosustava. Kao takvo, Upravno vije�e �e

postojati sve dok sve države Europske unije ne prihvate euro kao njihovo jedinstveno i

zakonsko platežno sredstvo.

Upravno vije�e je sastavljeno od predsjednika ECB-a, potpredsjednika i 25 guvernera

svih centralnih banaka zemalja �lanica EU, tako da trenutno broji 27 �lanova. Ostala �etiri

�lana Izvršnog odbora mogu biti prisutni sastancima Upravnog vije�a, ali nemaju pravo glasa.

Kao i u Upravnom odboru, predsjednik Vije�a Europske unije i �lan Europske komisije mogu

isto tako sudjelovati na sastancima Upravnog vije�a, ali nemaju pravi glasa, baš kao ni

�lanovi izvršnog odbora.

4.3.2. U�eš�e NCB-a u kapitalu ECB-a

Po�etni kapital Europske centralne banke odre�en je Statutom i to na visinu od 5

milijardi eura, a može biti povišen dvotre�inskom odlukom Upravnog odbora. Uplatu vrše

zemlje �lanice i to bez obzira na broj stanovnika i gospodarsku snagu zemlje (tablica 2).

44

Tablica 2. Udjeli nacionalnih centralnih banaka u kapitalu ECB-a na koncu 2010. godine

NCB Udio u kapitalu % Kapital (€) Banque Nationale de Belgique 2.4256 139,730,384.68 Deutsche Bundesbank 18.9373 1,090,912,027.43 Central Bank and Financial Services Authority of Ireland 1.1107 63,983,566.24 Bank of Greece 1.9649 113,191,059.06 Banco de España 8.3040 478,364,575.51 Banque de France 14.2212 819,233,899.48 Banca d’Italia 12.4966 719,885,688.14 Central Bank of Cyprus 0.1369 7,886,333.14 Banque centrale du Luxembourg 0.1747 10,063,859.75 Central Bank of Malta 0.0632 3,640,732.32 De Nederlandsche Bank 3.9882 229,746,339.12 Oesterreichische Nationalbank 1.9417 111,854,587.70 Banco de Portugal 1.7504 100,834,459.65 Banka Slovenije 0.3288 18,941,025.10 Národná banka Slovenska 0.6934 39,944,363.76 Suomen Pankki – Finlands Bank 1.2539 72,232,820.48 Ukupno �lanice Eurozone 69.7915 4,020,445,721.56 ���� �� ������� ����� (Bulgarian National Bank) 0.8686 50,037,026.77 �eská národní banka 1.4472 83,368,161.57 Danmarks Nationalbank 1.4835 85,459,278.39 Eesti Pank 0.1790 10,311,567.80 Latvijas Banka 0.2837 16,342,970.87 Lietuvos bankas 0.4256 24,517,336.63 Magyar Nemzeti Bank 1.3856 79,819,599.69 Narodowy Bank Polski 4.8954 282,006,977.72 Banca Na�ional� a României 2.4645 141,971,278.46 Národná banka Slovenska - - Sveriges Riksbank 2.2582 130,087,052.56 Bank of England 14.5172 836,285,430.59 Ukupno ne�lanice Eurozone 30.2085 1,740,206,681.02 Ukupno 100.0000 5,760,652,402.58

Izvor: http://www.ecb.int/ecb/orga/capital/html/index.en.html (20.11.2012)

Pri osnivanju i ustrojavanju Europske centralne banke pokušao se ostvariti model kao

u Bundesbanci radi njenog rejtinga i reputacije, te dugogodišnjeg uspješnog i gotovo

besprijekornog djelovanja. U ostvarivanju cjenovne stabilnosti ESCB, te njeni sastavni

dijelovi ECB i nacionalne centralne banke politi�ki su potpuno neovisni. Statutom je

predvi�eno da Europska centralna banka, nacionalne centralne banke, kao ni �lanovi njihovih

tijela ne smiju konzultirati nacionalne vlade niti bilo kakve institucije unutar zajednice.

Važno je napomenuti da i važnost pojedinog glasa �lanova Vije�a ministara ima

utjecaja na visinu kapitala. �lanovi Europske komisije i predsjednik Vije�a ministara mogu

sudjelovati na sjednicama Vije�a, ali pri tome imaju pravo predlaganje, a ne pravo glasa.

45

Svaki �lan Vije�a ima jednako pravo glasa, a kod jednakog broja glasova, glas

predsjednika ima presudnu rije�. Vije�e odlu�uje jednostavnom ve�inom, a kod odlu�ivanja o

raspore�ivanju dobiti potrebna je dvotre�inska ve�ina glasova dok Upravni odbor u ovom

slu�aju nema pravo glasa.

Kapital ECB-a je na po�etku poslovanja iznosio oko 5 milijardi eura. Visina upisanog

kapitala ovisi o udjelu BDP-a zemlje �lanice u cjelokupnom Eurosustavu. Od upisanih 5

milijardi dosad je upla�eno oko 4. Zemlje koje ne �ine eurozonu uplatile su kapital u visini

5% svojeg uloga. Nakon ulaska pojedinih zemalja u eurozonu, nastaje obveza njihovih

centralnih banaka da uplate preostalih 95% svog udjela u kapitalu ECBa.

4.3.3. Ciljevi i principi europske centralne banke

Primarni je cilj ECB-a održavanje stabilnosti cijena, s tim da ECB – ne dovode�i u

pitanje svoj osnovni cilj – podupire op�u ekonomsku politiku EU. Svi drugi ciljevi su

sekundarnog karaktera i ne smiju dolaziti u sukob s primarnim ciljem.

Zadaci ECB-a jesu:

1) definiranje politika Eurosustava;

2) odlu�ivanje, koordiniranje i pra�enje operacija monetarne politike;

3) donošenje pravnih akata (ponajprije smjernica i uputa da bi operacije koje se provode

decentralizirano putem nacionalnih centralnih banaka bile konzistentne);

4) planiranje, koordinacija i pra�enje izdavanja nov�anica eura;

5) intervencije na deviznom tržištu;

6) me�unarodna i europska suradnja;

7) pra�enje financijskih rizika te

8) savjetodavna uloga prema institucijama EU i nacionalnim vlastima.

Osnovni principi na kojima funkcionira ECB su: nezavisnost, kolektivna samo

odgovornost i transparentnost. Princip nezavisnosti može se raš�laniti na: (1) institucionalnu

nezavisnost, (2) pravnu nezavisnost, (3) osobnu nezavisnost �lanova odbora, (4) funkcionalnu

i operativnu nezavisnosti (5) financijsku nezavisnost. Svaki od navedenih aspekata

nezavisnosti detaljnije se razmatra u nastavku rada.

Institucionalna nezavisnost regulirana je Ugovorom o osnivanju Europske unije, gdje

se u �lanku 108., govori da u provo�enju svojih zada�a, te korištenju instrumenata za

provo�enje svojih funkcija niti ECB niti nacionalne centralne banke zemalja �lanica ili bilo

46

koje tijelo koje je ovlašteno za donošenje odluka ne�e tražiti upute od Komunitarnih

institucija niti bilo kojeg drugog tijela. Isto tako Komunitarne institucije i druga tijela ne

smiju ni na koji na�in utjecati na odluke nacionalnih banaka niti bilo kojeg drugog tijela koje

je ovlašteno za donošenje odluka.

Ovaj �lanak garantira nezavisnost u odlu�ivanju ECB-a, s tim da je ilegalno da ona ili

bilo koja nacionalna banka u Eurosustavu traži upute od Komunitarnih tijela. Spomenuta

odredba �lanka diskutabilna je zbog toga što zabranjuje ECB-u da traži upute od

Komunitarnih tijela, me�utim ona od njih može tražiti savjet, pa �e ponekad te dvije

kategorije biti teško razlikovati. Druga re�enica je defacto instrument samostalnosti ECB-a jer

ne dopušta miješanje drugih tijela u njezin rad.

Zaklju�ak koji se može donijeti analiziraju�i ovaj �lanak je da nezavisnost ECB-a ne

može narušiti niti jedno Komunitarno tijelo ukoliko ona sama ne dopusti drugim tijelima da se

miješaju u njezine odluke.

ECB i nacionalne centralne banke uživaju vlastitu pravnu osobnost, što je preduvjet za

samostalnost �lanova Eurosustava. Za ECB, pravna nezavisnost uklju�uje pravo da vodi

sporove pred Europski Sudom pravde (engl. European Court of Justice) u svrhu da održi

svoje prerogative, ako su postavljeni od Komunitarnih institucija ili država �lanica.46

Osobna nezavisnost �lanova odbora zašti�ena je Statutom, a manifestira se tako da se

nastoji zadržati postoje�e �lanove na što duži rok. Minimalni mandat kojeg može dobiti

guverner centralne banke zemalja �lanica je 5 godina, s tim da se može produžiti. Guverner

ECB imenovanje 1999. godine kad banka po�ela sa radom, na 8 godina, što zna�i da mu

mandat isti�e 2007. godine. Njegov je zamjenik imenovan na 4 godine. �lanovi Izvršnog

odbora imaju mandat od 8 godina koji se ne može produžiti. Na po�etku su �lanovi Izvršnog

odbora imali mandate od 4 godine, ali se taj mandat produživao sve do 8 godina koliko iznosi

sada.47 Osim vremenske konstantnosti, zaštita se �lanovima odbora pruža i strogim propisima

koji reguliraju uvjete njihova otpuštanja. Naime, guverneri centralnih banaka ne mogu biti

diskrecijski otpušteni, niti ih se može otpustiti zbog njihovih rezultata prethodnih godina.

Ovom se mjerom nastoji zaštititi sustav centralnog bankarstva od politi�kih utjecaja u

pojedinim zemljama �lanicama.

Jedini na�in kako se guvernera nacionalne centralne banke može ukloniti s dužnosti je

ako nije više sposoban obavljati svoju dužnost (starost, bolest), ako mu istekne mandat ili

46 European central bank; occasional paper – history role and functions by Hanspeter K. Scheller, 2006. str. 122.,

http://www.ecb.int (20.11.2012) 47 Ibidem, str. 123.

47

izvanredno ukoliko po�ini tešku povredu eti�kog kodeksa. U tim se slu�ajevima može prisilno

umiroviti. Me�utim, �ak i u tim slu�ajevima guverner ima pravo na žalbu pred Europski

Sudom pravde. Ostali �lanovi odbora nemaju tu mogu�nost.

Funkcionalna i operativna nezavisnost ECB-a o�ituje se u slobodi provo�enja

monetarne politike i korištenja instrumenata koji su joj na raspolaganju. Monetarne

nezavisnost garantira joj monopol nad izdvajanjem nov�anica eura (manje iznose kovanica

eura mogu kovati centralne banke zemalja �lanica, odre�ivanjem stope obvezne rezerve (eura

i devizne) te kontrolom nad tim sredstvima. ECB ima formalnu nezavisnost i kod provo�enja

politike deviznog te�aja, me�utim to je podru�je na kojem postoje jaki pritisci i lobiranja kako

zemalja �lanica tako i pojedinih korporacija i institucija. Osim toga, sklopljeni sporazumi sa

MMF-om ograni�avaju joj primjenu nekih instrumenata monetarne politike, pa tako i politike

deviznog te�aja.

Nezavisnost ECB-a u provo�enju kontrolne funkcije ogleda se u njenom pravu da

nadgleda sekundarno tržište u svrhu detekcije eventualne kupnje instrumenata javnog duga

neke države �lanice od strane neke centralne banke. Ukoliko bi otkrila takvu transakciju ima

pravo nametnuti sankcije subjektima. Može se dogoditi da te kupnje budu prikrivene, odnosno

da država djeluje preko poduze�a ili da se dugovi kupuju naizmjeni�no pa se potom zaklju�i

''swap agreement''. U svrhu otkrivanja takvih slu�ajeva, ECB ima poseban ured koji nadgleda

primarna i sekundarna tržišta kapitala na kojima kotiraju instrumenti javnog duga zemalja

�lanica.

ECB ima potpunu financijsku i organizacijsku nezavisnost od Komunitarnih

institucija, te vlada zemalja �lanica. Nacionalne banke zemalja �lanica mogu biti pod

utjecajem vlade, ali samo ukoliko se takve odredbe ne suprotstavljaju zada�ama Eurosustava.

Financijsku samostalnost ECB-u garantira vlastiti prora�un, odvojen od Komunitarnog

prora�una, a izvore prikuplja preko nacionalnih banaka zemalja �lanica. Kapital ECB-a

upla�uju tako�er nacionalne centralne banke, on trenutno iznosi približno 5 milijardi eura.

Osim toga, �lanice EU imaju obvezu uplate obvezne rezerve na posebne ra�une pod

kontrolom ECB. Ti su iznosi trenutno 40 milijardi eura. Pokri�e udjela centralnih banaka u

euru upla�en je u zlatu 15%, te 85% u dolaru i jenu.48

Organizacijska nezavisnost o�ituje se u pravu ECB-a da sama izra�uje i primjenjuje

pravilnik o zapošljavanju, te organizacijsku strukturu. Osim nezavisnosti ECB uživa i

48 ECB, www.ecb.int (20.11.2012)

48

imunitet prema Protokolu o imunitetu Komunitarnih institucija koji joj omogu�ava da odredi

zabranu pristupa svojim arhivima, te neotu�ivost svoje imovine.

4.3.4. Funkcije europske centralne banke

Europska centralna banka je centar je za donošenje odluka u Eurosustavu. Uz svoju

regulativnu i savjetodavnu funkciju, ECB:49 osigurava konzistentnu implementaciju politika

Eurobankarskog sustava, ima pravo nametanja sankcija, ima važnu ulogu u donošenju

Komunitarne regulative, te djeluje kao savjetodavno tijelo Komunitarnim institucijama, te

zemljama �lanicama EU u donošenju nacrta legislative. Nadalje ECB nadgleda pridržavanje

financijskih institucija odredbama Ugovora te odra�uje zadatke koje je prije obavljao EMI, jer

i dalje neke zemlje �lanice EU nisu �lanice EMU. Najvažnije funkcije ECB-a koje se

detaljnije analiziraju u nastavku rada jesu: (1) regulativna sposobnost ECB-a,

(2) savjetodavna funkcija ECB-a, (3) monetarne funkcije ECB-a i (4) nadzorna funkcija

ECB-a.

1) Regulativna sposobnost ECB omogu�uje joj da obavlja svoj zadatak autonomno,

bez oslanjanja na pravne odredbe Komunitarnih institucija ili država �lanica, ali samo u onoj

mjeri koliko je potrebno za obavljanje svojih funkcija i funkcija Eurosustava. U slu�aju da

financijske institucije unutar Europskog bankarskog sustava ne izvrše naredbe koje im ona

propiše, ECB ima ovlaštenje da prema �lanku 110 EC Ugovora kazni doti�nu instituciju

mjerama koje su propisane za takav prekršaj.50

2) Savjetodavna funkcija ECB može se odnositi na premoš�ivanje odre�ene

poteško�e koja ugrožava financijsku instituciju ili neki potez odre�enog subjekta unutar

Eurosustava koji ugrožava drugog subjekta ili subjekte. Ukoliko takav potez ne predstavlja

težu povredu propisa iz Ugovora, ECB može ponuditi svoje savjetodavne mjere unutar svoje

kompetentnosti tom subjektu. Savjetodavne mjere nisu pravno – obvezuju�i akt. Specifi�ne su

u odnosu na pravne mjere u tome što se obi�no izdaju na jeziku zemlje u kojoj se nalazi

subjekt i ne objavljuju se u službenom dnevniku ECB-a.

3) Monetarne funkcije ECB-a obuhva�aju: upravljanje koli�inom novca u opticaju,

briga o eksternom te�aju eura, te kontrola kamatnih stopa. Instrumenti koji su joj na

raspolaganju su: eskontna stopa, operacije na otvorenom tržištu, stopa obvezne rezerve,

49 Kandžija, V., Živko, I.: Poslovna politika banaka, Sveu�ilište u Mostaru i Ekonomski fakultet Rijeka, 2004.,

str. 75. 50 European central bank – history role and functionsby Hanspeter K. Scheller, 2006. str. 68. http://www.ecb.int,

49

emisije vrijednosnih papira i emisija primarnog novca. Svoje funkcije ECB provodi uz pomo�

raspoloživih instrumenata direktno ukoliko se radi o mjerama koje vrijede za �itavu euro zonu

ili preko centralnih banaka ukoliko želi posti�i u�inak samo na pojedinim podru�jima.

4) Nadzorna funkcija ECB-a. Op�a na�ela regulacije banaka i njihova nadzora

utvr�ena su II. Bankovnom smjernicom iz 1989. godine kao sljede�a:51

1) Odgovaraju�e nacionalne institucije nadležne su i odgovorne za nadzor poslovnih

banaka sa sjedištem na podru�ju predmetne države – na�elo kontrole države sjedišta.

2) Države �lanice odgovorne su za održavanje financijske stabilnosti unutar nacionalnog

gospodarstva sukladno na�elu odgovornosti države doma�ina.

3) �lanice Europske monetarne unije dužne su priznati pravnu i poslovnu sposobnost

financijskih institucija sa sjedištem u drugim državama �lanicama. Financijske

institucije moraju ishoditi od nadležnih institucija potrebnu radnu dokumentaciju kako

bi nesmetano mogle poslovati unutar monetarne unije putem svojih podružnica i/ili

predstavništava sukladno na�elu uzajamnosti (reciprociteta).

Izložena na�ela omogu�uju strukturiranje takvog sustava nadzora poslovnih banaka

koji je primjeren uvjetima ve�e segmentacije nacionalnih bankarskih sustava država �lanica

monetarne unije. Redovitu dostupnost, transparentnost i pravovremenost podataka i

informacija o poslovanju banaka, nadležnim kontrolnim institucijama jamci ve�u u�inkovitost

u provedbi nadzora, pa slijedom toga i ve�u financijsku stabilnost. Transparentnost i

pravovremenost pristupa informaciji pozitivno je korelirana sa �injenicom što je u ve�ini

�lanica monetarne unije ve�i dio bankarskog sektora sastavljen od doma�ih banaka �ije se

sjedište nalazi unutar državnog podru�ja �lanice koja putem središnje banke provodi nadzor

poslovne banke.

ECB svoje funkcije provodi u okviru Eurosustava banaka kojeg �ini ECB i središnje

banke zemalja �lanica. Tom sustavu na �elu s ECB-om povjerena je briga o te�aju eura i

vo�enju monetarne politike. Problemi nastaju zbog �injenice da sve središnje banke nisu iste

veli�ine i snage, tako da samo najve�a središnja banka može zadržati svoju nezavisnost. U

Eurosustavu glavnu rije� vodi Njema�ka Bundesbanka, te je ona jedina središnja banka koja

je zadržala nezavisnost odlu�ivanja u EMU. Ostale banke moraju pratiti njenu monetarnu

politiku, �ime su one izgubile svoju monetarnu nezavisnost.

51 Božina, M.: op. cit.,str. 8.

50

4.3.5. Monetarna politika i instrumenti ECB

Uprava ECB-a provodi monetarnu politiku koja osigurava što ve�i kontinuitet sa

strategijom koju su primjenjivale Nacionalne centralne banke prije nastanke Monetarne unije.

Monetarna politika se zasniva se na dva stupa:52

Prvi stup. Temelji se na istaknutoj ulozi novca koja se ogleda u odre�ivanju referentne

vrijednosti za rast nov�ane mase. Inflacija se smatra krajnjim rezultatom u slu�aju kada je

prevelika koli�ina novca u opticaju u odnosu na ograni�enu koli�inu roba i usluga. Ukupan

nov�ani iznos koji je poznat kao M353 se izra�unava prikupljanjem gotovine koja je u

prometu, prikupljanjem kratkoro�nih depozita u kreditnim institucijama (i drugim

financijskim institucijama), te kratkoro�nih kamatonosnih vrijednosnica koje su izdane od

strane tih institucija. Kamatna vrijednost za godišnji rast stope M3 od 1999. godine je 4,5%.

Ona služi za pomo� nov�anoj akumulaciji na na�in da nudi koherentnost i kredibilitet

monetarnoj politici.

Drugi stup Temelji se na široko zasnovanoj procjeni o izgledu budu�eg razvoja cijena

i riziku stabilnosti cijena u euro zoni. Ova procjena je napravljena korištenjem raznih

ekonomskih indikatora koji pružaju informacije o budu�em razvoju cijena. Primjeri takvih

indikatora su pla�e, devizni te�aj, kamatna stopa na dugoro�na sredstva, razli�ite mjere

ekonomske aktivnosti, indikatori fiskalne politike, pokazatelji cijena i troškova i poslovna i

potroša�ka ekspertiza.

Kombinacija ova dva stupa osigurava monitoring i analizu monetarnog, financijskog i

ekonomskog razvoja. Ovako detaljna analiza omogu�ava ECB-u da odredi svoje kamatne

stope na nivou koji �e najbolje služiti održavanju cjenovne stabilnosti. �uvaju�i platežnu mo�

eura na ovaj na�in, monetarne politika ECB-a tako�er podržava eksternu vrijednost eura koja

se mjeri deviznim te�ajem u odnosu na druge valute. Ipak, devizni te�aj sam po sebi nije cilj

njihove politike.

Uprava banke je formulirala monetarnu politiku. Njena primjena je decentralizirana

gdje nacionalne centralne banke obavljaju ve�inu posla. U cilju o�uvanja cjenovne stabilnosti

Eurosustav ima niz instrumenata vezanih za monetarnu politiku. Instrumenti monetarne

politike, koji se u nastavku rada detaljnije analiziraju jesu:54 1) operacije na otvorenom tržištu

52 European central bank – history role and functions by Hanspeter K. Scheller, 2004. str. 81. 53 Ukupna likvidna sredstva u koja pored likvidnih sredstava ulaze sredstva rezervi, sredstva za doznake u

inozemstvu, sredstva za pokri�e akreditva, ostali ograni�eni depoziti te sredstva za kupovinu deviza. 54 Kandžija V.: Gospodarski sustav EU, Ekonomski fakultet Rijeka, 2003., str. 302.

51

(engl. Open Market Operations), 2) trajne olakšice kreditiranja od strane ECB (engl. Standing

facilities) 3) uvo�enje obvezne rezerve (engl. Minimum Reserve Requirements).

4.3.6. Provo�enje politike deviznog te�aja

Zadatak provo�enja zacrtane politike deviznog te�aja u ESCB-u iziskuje �itav niz

popratnih instrumenata. To se prije svega odnosi na zakonsko transferiranje devizne imovine

iz nacionalnih centralnih banaka u Europsku centralnu banku, zatim upravljanje deviznim

rezervama NCB-a i ECB-a, te organizaciju deviznih transakcija.

Najvažniji tip deviznih operacija u Eurosustavu je intervencija na tržištu deviza.

Operacije se provode isklju�ivo preko deviznih rezervi koje drži ECB. Devizne operacije

Eurosustava moraju biti: ''U skladu sa propisima �lanka 111 Ugovora kojim se definira da:55

- Vije�e EU djeluje jednoglasno i može zaklju�iti formalne sporazume za sustav

deviznog te�aja euro novca koji se nalazi izvan Europske unije;

- Vije�e EU odlu�uje kvalificiranom ve�inom o formuliranju sveop�ih smjernica za

politiku deviznog te�aja, za sve države koje imaju odre�ene nedostatke u sustavu

deviznog te�aja.

Mjere mogu biti upotrijebljene na preporuku ECB-a ili Europske komisije, ali prije

svega moraju poštivati primarni cilj o stvaranju stabilnosti cijena u Europskoj i monetarnoj

uniji. ECB je središte kooperacije izme�u euro-zone i ostalih zemalja EU-a glede politike

deviznih te�ajeva, i to putem mehanizma deviznih te�ajeva (ERM).

U prosincu 1996. godine EMI je predstavio Europskom Vije�u izvještaj o principima i

na�elima funkcioniranja novog europskog mehanizma deviznih te�ajeva, a u Amsterdamu u

lipnju 1997. godine prihva�ena je Rezolucija o novom mehanizmu deviznih te�ajeva, koji je

predstavljen po�etkom tre�e faze EMU. Paralelno s time, EMI je završio nacrt sporazuma

izme�u ECB-a i budu�ih nacionalnih banaka izvan euro zone, koji je bio dio operacionalnih

procedura za mehanizam deviznih te�ajeva II (ERM II). ERM II predstavlja zamjenu za ERM

mehanizam i uspostavljenje za valute onih država koje nisu u prvom valu ušle u monetarnu

uniju. Mehanizam im omogu�uje da svoju valutu vežu za euro. Osim toga, ERM II

mehanizam pomaže državama �lanicama euro zone i onima koje to nisu, u zaštiti deviznih

tržišta od iznenadnih i neo�ekivanih promjena.

55 Ibidem, str. 91.

52

Iako je mehanizam deviznih te�ajeva prolazio kroz teža krizna razdoblja na kraju je

ipak opstao, uz malo šire granice dozvoljene fluktuacije (+15%) i u narednim je godinama

osigurao potrebnu stabilnost deviznih te�ajeva �lanica zajednice.

4.4. EUROPSKI SUSTAV CENTRALNIH BANAKA

Europska centralna banka zajedno sa nacionalnim centralnim bankama država �lanica

Europske monetarne unije tvori Europski sustav centralnih banaka (ESCR). Prema Ugovoru

o osnivanju Europske unije, Statutu ESCB-a i Statutu ECB-a primarni cilj ESCB je

održavanje cjenovne stabilnosti kao podrška globalnoj ekonomskoj politici zemalja EU. Da bi

se to omogu�ilo, sastavni dijelovi sustava moraju biti nezavisni od instrukcija nacionalnih

vlasti, ali i od pojedinih tijela Europske unije.

Europski sustav centralnih banaka �ine centralne banke 27 zemalja �lanica Europske

unije. Taj se sustav dijeli na �lanice euro zone (16) i ne�lanice euro zone (11), s time da

centralne banke država ne�lanica monetarne unije imaju pravo voditi monetarnu politiku

svojih zemalja, ali ne sudjeluju u donošenju odluka glede monetarne politike u euro-zoni niti

u njihovoj primjeni. Temeljna regulativa sustava centralnih banaka propisana je u �lancima

105 do 109d Ugovora o Europskoj uniji iz Maastrichta.56

Iz teksta Europskoga ugovora jasno proizlazi da se od �lanica EU o�ekuje da zamijene

nacionalnu valutu eurom. Rokovi zamjene nisu propisani. Propisani su samo kriteriji koje

država mora ispuniti da bi prihvatila euro kao nacionalnu valutu. To su poznati kriteriji iz

Maastrichta koji su dio Europskoga ugovora:

1) Deficit op�e države ne smije prije�i 3% BDP-a.

2) Javni dug op�e države ne smije prije�i 60% BDP-a.

3) Godišnja stopa inflacije ne smije prije�i 1,5 postotna boda iznad prosjeka tri

zemlje s najnižom stopom inflacije.

4) Prinos na dugoro�ne državne obveznice ne smije prije�i 2 postotna boda iznad

prosjeka tri zemlje s najnižim prinosima.

5) Nominalni te�aj ne smije iskakati izvan intervala odre�enog rasponom +/- 15%

oko središnjeg pariteta nacionalne valute prema euru u razdoblju od najmanje dvije

56 Rudolf, D.: Lisabonski ugovor Europske unije 2007, (prijevod), ADRIAS, Zbornik zavoda za znanstveni i

umjetni�ki rad Hrvatske akadem�e znanosti i umjetnosti u Splitu, Zagreb-Split, vol.16., 2009., i., str. 181.

53

godine, što zna�i da država mora najmanje toliko biti �lanica Europskog te�ajnog

mehanizma (tzv. ERM II).

4.4.1. Organizacija ESCB-a

Bankarski sustav Europske unije naziva se Eurosustav, a sastoji se od ECB-a i

centralnih banaka 27 �lanica Eurosustava. Odlu�ivanje je centralizirano, te se sve strateške

odluke odnose na razini ECB-a, u Upravnom odboru, Izvršnom odboru i Upravnom Vije�u.

Shema 1. Europski sustav centralnih banaka

Izvor: Prema Rudolf, D.: Lisabonski ugovor Europske unije 2007, (prijevod), ADRIAS, Zbornik zavoda

za znanstveni i umjetni�ki rad Hrvatske akadem�e znanosti i umjetnosti u Splitu, Zagreb-Split, vol.16., 2009., 1., str. 181.

Eurosustav je skup centralnih banaka kojeg �ine Europska središnja banka i

nacionalne centralne banke država �lanica koje su uvele euro.

Shema 2. Eurosustav

Izvor: Prema Rudolf, D.: Lisabonski ugovor Europske unije 2007, (prijevod), ADRIAS, Zbornik

zavoda za znanstveni i umjetni�ki rad Hrvatske akadem�e znanosti i umjetnosti u Splitu, Zagreb-Split, vol. 16., 2009., 1., str. 181.

Eurosustav

Nacionalne središnje banke �lanice koje su uvele euro

Europska središnja banka

Europski sustav središnjih banaka

Europska središnja banka

Nacionalne središnje banke

�lanica koje su uvele euro

Nacionalne središnje banke

�lanica koje nisu uvele euro

54

U provo�enju aktivnosti ESCB-a i Eurosustava važnu ulogu imaju nacionalne

centralne banke (NCB), a svoje zadatke provode u skladu s pravilima, uputama i smjernicama

koje donose upravlja�ka tijela ECB-a. Odluke se donose u ECB-u, a provode se

decentralizirano, odnosno preko nacionalne centralne banke. Zadaci NCB-a jesu:

1) provo�enje operacija monetarne politike (kao agenti ECB-a); 2) operativno upravljanje

deviznim pri�uvama ECB-a; 3) upravljanje vlastitim deviznim pri�uvama; 4) obavljanje

platnog prometa i nadzor platnih sustava; 5) izdavanje nov�anica zajedno s ECB-om;

6) prikupljanje i obrada statisti�kih podataka te 7) pomo� ECB-u pri prevo�enju i izdavanju

publikacija te izradi ekonomskih analiza.

Upravni odbor ESCB-a sastoji se od �lanova Izvršnog odbora i guvernera nacionalnih

banaka koje su u euro zoni. Izvršni odbor se sastoji od Predsjednika, Potpredsjednika, te 4

�lana. Izabire ih zajedni�ki odbor predsjednika ili premijera zemalja �lanica po prijedlogu

Vije�a Europe, koje se prethodno savjetovalo s Europskim Parlamentom i Vije�em Europskog

monetarnog instituta. Upravno Vije�e se sastoji od predsjednika, potpredsjednika i guvernera

svih nacionalnih centralnih banaka zemalja �lanica Europske unije. ESCB funkcionira

nezavisno od ostalih tijela EU, ima odvojeno financiranje i vlastite propise. Niti ECB ni

nacionalne banke zemalja �lanica ne smiju primati instrukcije od drugih nacionalnih ili

supranacionalnih tijela. Eurosustav se oslanja na centralne banke zemalja �lanica koje se

dijele na pripadnice ''Eurozone''57 i one koje to nisu.

Centralne banke EU �lanice Eurozone:

Austrija: Osterreichische Nationalbank, Belgija: Nationale Bank van Belgie/ Banque

Nationale de Belgique, Finska: Bank of Finiand, Francuska: Banque de France, Njema�ka:

Deutsche Bundesbank, Gr�ka: Bank of Greece, Irska: Bane Ceannais na hEireann / Central

Bank of Ireland, Italija: Banca d'ltalia, Luxemburg: Banque Centrale du Luxemburg,

Nizozemska: De Nederlandsche Bank, Portugal: Banco de Portugal, Španjolska: Banco de

Espafia.

Centralne banke EU ne�lanice Eurozone:

Cipar: Kentrike Trapeza tis Kyprou, �eška Republika: �eska Narodni Banka, Danska:

Danmarks Nationalbank, Estonija: Eesti Pank, Ma�arska: Magyar Nemzeti Bank, Litva:

57 Eurozona je uobi�ajeni naziv za države �lanice koje su Euro prihvatile kao svoju službenu valutu. Službeni je naziv: Eursko podru�je.

55

Latvijas Banka, Letonija: Lietuvos Bankas, Malta: Central Bank of Malta, Poljska: Narodowy

Bank Polski, Slova�ka: Narodna banka Slovenska, Slovenija: Banka Slovenije, Švedska:

Sveriges Riksbank, Ujedinjeno Kraljevstvo: Bank of England.

Sve centralne banke uklju�ene U Eurosustav zajedni�ki provode strateške ciljeve koje

donosi ECB, te imaju zada�u vo�enja statistika za ECB na podru�ju svojeg nacionalnog

gospodarstva.

Europsku monetarnu uniju je u 2012. godini �inilo 17 �lanica (i �etiri mini-države koje

ni ranije nisu imale vlastitu valutu – San Marino, Monako, Andora i Lihtenštajn). U odnosu

na po�etni sastav eurozone od 11 �lanica (bez mini-država), broj država korisnica eura

narastao je za 6. Prvo je bilo proširenje za Gr�ku 2001, zatim za Sloveniju 2007, Cipar i

Maltu 2008, Slova�ku 2009, i naposljetku za Estoniju 2011. U Europskom te�ajnom

mehanizmu ERM II nalaze se i Litva i Latvija koje se nadaju uskoro uvesti euro, te Danska

koja je fiksirala centralni paritet krune prema euru i �ija centralna banka ne dopušta

fluktuacije te�aja izvan uskoga intervala od +/- 2,25%. Danska u svojemu pristupnom

ugovoru ima ugra�enu tzv. opt-out klauzulu koja jam�i izuze�e od obaveze prihva�anja eura,

što zna�i da zauvijek može ostati u predvorju Eurozone – ERM II. Istu klauzulu ima Velika

Britanija koja je izvan ERM II. Švedska nema formalnu opt-out klauzulu, ali se prešutno

tolerira njezina politi�ka nevoljkost da zamijeni krunu eurom. Za sve druge zemlje na slici

podrazumijeva se da �e prije ili kasnije zamijeniti svoje nacionalne valute eurom.

4.4.2. Ciljevi i zadaci ESCB-a

Statutom ESCB-a odre�ena je njegova temeljna zada�a – održavanje stabilnosti cijena.

Ostvarivanjem ovog cilja, ESCB doprinosi provo�enju op�e ekonomske politike u Europskoj

uniji. Uz ovaj temeljni cilj ESCB ima još nekoliko drugih zadataka koje treba izvršiti. To su

sljede�i zadaci:58

• Donošenje i provo�enje monetarne politike zajedno s ECB-om;

• Olakšavanje procesa platnog prometa;

• Upravljanje obveznim rezervama komercijalnih banaka;

• Osiguranje cjenovne stabilnosti i stabilnosti eura kao rezultat politi�kog

konsenzusa svih zemalja �lanica;

58 Cikovi� V.: Euro-kako je nastao i što �e se dogoditi?, Ra�unovodstvo i financije br. 12., 1998., str. 22.

56

• Podrška sveop�oj gospodarskoj politici zajednice;

• Upravljanje deviznim rezervama zemalja �lanica uz provo�enje drugih deviznih

poslova,

• Savjetovanje u podru�ju nadzora banke i u pitanjima stabilnosti funkcioniranja

sustava.

ESCB je, kao i ostali elementi u europskoj gospodarskoj i monetarnoj uniji odgovorna

za stabilnost unije, u prvom redu za stabilnost valute koja se mora posti�i kroz nezavisnost

ECB-a i nacionalnih banaka.

Donošenje odluka u Europskom sustavu centralnih banaka u nadležnosti je odgovornih

tijela Europske centralne banke odnosno u nadležnosti Upravnog odbora, Izvršnog odbora i

Upravnog vije�a.

Da bi izvršio zada�e i ostvario ciljeve, ESCB-u je potreban veliki broj aktivnosti u

Eurosustavu. Aktivnosti se odnose na ve� spomenuta podru�ja monetarne politike, politike

deviznog te�aja, olakšavanju procesa platnog prometa, prikupljanju statisti�kih podataka i

njihovoj analizi, te u stalnim ekonomskim istraživanjima radi poboljšanja i unapre�enja

poslovanja unutar cijelog podru�ja Europske unije.

57

5. RAZVOJ HRVATSKOG MONETARNOG SUSTAVA �injeni�no gledano, hrvatski monetarni sustav, stvoren je paralelno s procesom

osamostaljenja Republike Hrvatske kao suverene i nezavisne države �ime je zapo�eo i proces

njezina monetarnog osamostaljenja. Me�utim, s povijesnog aspekta, hrvatski monetarni

sustav postojao je, osim epizode s Nezavisnom državom iz razdoblja 1941-1945. godine, iako

samo formalno i u Socijalisti�koj Republici Jugoslaviji nakon donošenja Ustava iz 1974.

godine. Kako se monetarni sustav definira kao skup zakona i propisa o poslovanju Središnje

banke, komercijalnih banaka i štedionica te ostalih nemonetarnih institucija to se u sklopu

razmatranja monetarnog sustava valja osvrnuti i na razdoblje koje je prethodilo njegovom

punom suverenitetu. Hrvatski monetarni sustav može se definirati kao skup zakona i propisa o

poslovanju Narodne banke Hrvatske, banaka i štedionica.59

5.1. PRETE�E HRVATSKOG MONETARNOG SUSTAVA

Povijesni razvoj hrvatskog monetarnog sustava mogu�e je sagledati ako se prati

1) povijesni razvoj hrvatskog bankarskog sustava, 2) Jugoslavenski monetarni sustav,

3) bankarski sustav bivše države i 4) hrvatske banke u Jugoslaviji.

5.1.1. Povijesni razvoj hrvatskog bankarstva

Hrvatska, za razliku od drugih zemalja i na podru�ju bankarstva je imala niz svojih

specifi�nosti koje su proizlazile iz njenog državnog statusa. Prakti�no do 1990. godine njena

državotvornost je bila sastavnica drugih država uz manje ili više zastupljenu samostalnost.

Takvo stanje je ostavilo duboki trag na doma�em bankarstvo. Takva situacija je od strane

hrvatskih bankara zahtijevala brze promjene u cilju promjene i prilago�avanjima hrvatskim

interesima i specifi�nostima. Dovoljno je navesti osnivanje zastupstva Središta za nov�ane

zavode iz Budimpešte u Zagrebu 1916. godine. Sli�nih primjera i pokušaja osamostaljenja i

postizanja višeg stupnja samostalnosti bankarskog sustava bilo je i u najnovijoj bankarskoj

povijesti Hrvatske.

59 Ekonomski leksikon / glavni urednik Z. Baleti�. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995.

58

Bankarski sustav razvija se na podru�ju današnje Hrvatske u prvoj polovici 19.

stolje�a. To je vrijeme razvoja kapitalizma i za�etka prvih financijskih institucija u našim

krajevima. Prije institucionalnog organiziranja bankarstva na podru�jima Hrvatske kreditnim

poslovima su se bavila vlastela, crkva i pojedinci. U Dubrova�koj Republici osnovan je 1671.

založni Zavod, prete�a banke.

Primat hrvatskog bankarstva nosi Prva hrvatska štedionica osnovana 1846. godine u

Zagrebu. S vremenom od skromne štedionice osnovane hrvatskim kapitalom postaje jedna od

najzna�ajnijih i najve�ih banaka svoga vremena i to ne samo na podru�ju Hrvatske. Od tih

prvih i zna�ajnijih banaka treba navesti: Realnu vjeresionu banku zemaljske vlade (1859. g.

Zagreb), Hrvatsku eskomptnu banku (1868.), Hrvatsku poljodjelsku hipotekarnu banku d.d.

(1892.), Hrvatsku poljodjelsku banku d.d. (1902.), Prvu hrvatsku obrtnu banku d.d. (1906.),

Hrvatsku sveop�u kreditnu banku d.d. (1913.), Osje�ku štedionicu d.d. (1867.), Varaždinsku

štedionicu d.d. (1868.), �akove�ku štedionicu d.d. (1871.), Bjelovarsku štedionicu d.d.

(1872.), Viroviti�ku štedionicu d.d. (1872.), Dioni�ku štedionicu u Križevcima (1872.).

Od zna�ajnijih banaka treba navesti i Zemljišno vjeresijski zavod Kraljevine Dalmacije koji je

osnovan 1892. godine.

Razvoj bankarstva bio je rezultat gospodarskih kretanja onoga vremena tako da ga

karakterizira:

• izrazito velika rascjepkanost,

• veliki broj malih privatnih banaka (niska koncentracija kapitala),

• odsustvo specijalizacije u bankarskim poslovima.

Nakon Prvog svjetskog rata u hrvatskoj djeluje �ak 178 banaka. Ve�ina ovih banaka u

svome poslovanju se ne pridržava osnovnih bankarskih principa, tako da �e izbijanjem

(pojavom) svjetske ekonomske krize 1929. - 1932. godine veliki broj ovih banaka doživjeti

ste�aj, likvidaciju ili fuziju s drugim bankama.

Ovakvi gubici rezultiraju promjenom vlasni�ke strukture i sve više banaka prelazi u

vlasništvo države ili postaju poludržavne, što je op�a tendencija toga razdoblja (državni

kapitalizam).

U �itavom ovom razdoblju od pojave prvih banaka do danas, na podru�ju Hrvatske

djelovalo je i niz stranih banaka, njihovih podružnica, štedionica i kreditnih zadruga. U

razvoju bankarstva u Hrvatskoj veoma važno mjesto zauzima Poštanska štedionica

(Poštansko-�ekovni zavod osnovan u Zagrebu 1920. godine) koji je zna�ajno mjesto za

59

obavljanje gotovinskog i bezgotovinskog platnog prometa. Zna�aj poštanske štedionice

proizlazi iz velikog broja dislociranih podružnica i službi pa prema tomu i dostupnosti usluga,

koje je pružala velikom broju korisnika.

Za vrijeme NDH djeluje Hrvatska udružena banka, d.d. kao najja�a poslovna banka.

Kao hrvatsku specifi�nost treba navesti i ulogu Zagreba�ke burze (osnovana 1918.g.) koja je

tijekom Drugog svjetskog rata obavljala zna�ajne financijske transakcije (gotovo cjelokupni

klirinški promet s Njema�kom i dijelom s Italijom).

Tijekom Drugog svjetskog rata partizanska izvršna vlast (ZAVNOH 1943. godine)

ure�uje financijska pitanja na teritoriju pod svojom kontrolom raspisivanjem dva javna zajma

(Zakon narodnog oslobo�enja) i emisijom obveznica (2 serije).

Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do likvidacije svih privatnih banaka. Napuštaju

se tržišni principi u bankovnom poslovanju te se prelazi na administrativno-centralisti�ko

planiranje ne samo u bankarstvu ve� i u cjelokupnom gospodarstvu. Uloga banaka u odnosu na

prethodno razdoblje je u osnovi izmijenjena i bankarstvo je u potpunosti u funkciji novog

društvenog poretka.

Bankarstvo postaje isklju�ivo državno sa svim posljedicama i specifi�nostima

takvog sustava. Cjelokupno bankarstvo u socijalizmu postaje temeljni instrument za

ostvarivanje planskih ciljeva socijalisti�ke države. Socijalisti�ki sustav bankarstva se prakti�ki

zasniva na osnovama bankarstva iz prethodnog razdoblja prilago�enog potrebama

socijalizma.

5.1.1. Jugoslavenski monetarni sustav

Po završetku Drugog svjetskog rata, na podru�ju tada Demokratske Federativne

Jugoslavije postojao je valutni kaos, koji je karakterizirao veliki broj okupacijskih valuta i

bonova. Zbog toga je bilo otežano obavljanje slobodnog prometa dobara, izjedna�avanje

cijene i funkcioniranje platnog prometa. Poseban problem predstavljalo je normalno

financiranje države. Tako�er, postojala je opasnost da se u dijelove zemlje u kojima su u

opticaju bile ma�arske penge, bugarski lev, talijanska lira, njema�ka marka i albanski franak

naknadno ubace nove koli�ine ovih valuta, �ija je emisija u zemljama porijekla bila naro�ito

ekstenzivna u posljednjim mjesecima Drugog svjetskog rata.

Prema Zakonu o povla�enju i zamjeni okupacijskih nov�anica, od 5. travnja 1945.

godine, za nov�anu jedinicu Demokratske Federativne Jugoslavije bio je odre�en dinar, koji

60

se dijelio na 100 para. Rješenjem od 12. travnja 1945. godine propisan je i paritet dinara na

bazi cijene od 56.300 dinara za kilogram �istog zlata. Toj cijeni je odgovarao paritet od

17,762 miligrama �istog zlata za 1 dinar. Istovremeno su bili odre�eni i privremeni te�ajevi

od 50,06 dinara za 1 SAD dolar, 9,44 dinara za 1 sovjetsku rublju i 208,55 dinara za 1

englesku funtu. Iako je bio propisan paritet dinara prema zlatu, dinar DFJ nije bio

konvertibilan, odnosno zamjenljiv za zlato.

Od kraja Drugog svjetskog rata do 1954. Narodna banka (prvo DFJ, pa FNRJ i

SFRJ) je bila jedina emisijska banka u državi, pa je tako dobila nadležnosti u cijelom

djelokrugu poslovanja poslovnih banaka koji ina�e nije dio djelokruga centralnih

banaka: kreditiranje poduze�a, platni promet sa inozemstvom, izvršavanje investicija itd).

Njen djelokrug je kasnije sužen osnivanjem specijaliziranih banaka (Jugoslovenska

investiciona banka, Jugoslovenska banka za spoljnu trgovinu i Jugoslovenska

poljoprivredna banka) a od 1961. Narodna banka je ostala direktni kreditor samo vojne

industrije, federacije i robnih rezervi.

Ovaj sustav je funkcionirao do 1971. kada je ustavnim amandmanima omogu�eno da

republi�ke filijale Narodne banke postanu posebne ustanove, �ime je prakti�no došlo do

federalizacije monetarnog sustava jer je veliki dio ingerencija Narodne banke prenesen na

njih. Ustavom od 1974. ustanovljen je Savjet guvernera kao glavno tijelo za vo�enje

monetarne politike. Njega su �inili guverneri svih republi�kih i pokrajinskih narodnih banaka

i guverner Narodne banke Jugoslavije koji su odluke morali donositi jednoglasno. Me�utim,

Savjet guvernera je svoje odluke morao na odlu�ivanje dostavljati Saveznom izvršnom vje�u i

Skupštini SFRJ pa je tako zapravo Savjet mogao samo odlu�ivati o instrumentima monetarne

politike a ne o njoj samoj.

S obzirom da Narodna banka nije mogla u potpunosti kontrolirati republi�ke i

pokrajinske banke kojima je morala davati kredite u cijeloj državi je dolazilo do pretjerane

ekspanzije novca i kredita što je dovodilo do stalne inflacije, a na�in odlu�ivanja je

onemogu�ivao vo�enje restriktivne politike jer izvršne vlasti to nisu dozvoljavale.

Još apsurdnija situacija je nastala 1983. godine kada je Narodna banka Jugoslavije

postala garant za vanjsko trgovinske obaveze države prema inostzemstvu – kredite su koristila

poduze�a i republike a za njih je garantirala centralna banka koja prakti�no nije imala nikakva

ovlasti u sferi monetarne politike.

61

Time je jugoslavenski dinar bio valuta koja je stalno slabila i nikada nije postala

konvertibilna (osim u kratkom periodu 1990. pod Antom Markovi�em) a SFRJ se suo�avala

sa stalnom inflacijom koja je skoro svake godine bila dvocifrena.

5.1.2. Bankarski sustav bivše države

Poslije Drugog svjetskog rata bankarski sustav je prošao kroz više razvojnih faza.

Prva, od 1944. do 1946. godine zna�ajna je po tome što je tadašnja vlast pristupila izgradnji

tzv. socijalisti�kog bankarstva, stavivši isprva pod kontrolu a zatim pod likvidaciju privatno

bankarstvo stare Jugoslavije. Osnovana je nova Savezna banka Industrijska banka Jugoslavije.

Po�ele su se osnivati i druge državne banke.

Pri kraju ove prve faze bilo je sedam saveznih banaka: Narodna banka FNRJ,

Industrijska banka Jugoslavije, Poštanska štedionica, Zanatska banka FNRJ, Državna

investiciona banka, Združena poljoprivredna banka i Jugoslavenska izvozna i kreditna banka.

Postojalo je i šest republi�kih banaka i 59 lokalnih banaka od �ega je 22 bilo u Srbiji.

Druga faza od 1946. do 1948. godine obilježena je spajanjem banaka koje je znatno

pojednostavilo tadašnji bankarski sustav. Krajem 1947. godine spojene su sve banke u

jedinstvenu Narodnu banku i Investicionu banku ali je osim njih bilo i 59 lokalnih banaka,

odnosno op�inskih štedionica.

Tre�a faza, od 1948. do 1952. godine karakteristi�na je po tome što su stvorene dvije

nove vrste banaka: državne banke za kreditiranje zemljoradni�kih zadruga i komunalne

banke.

�etvrta faza bila je od 1952. do 1954. godine Uredba donesena 1952. godine

ozakonila je spajanje Državne investicione banke FNRJ i državnih banaka za financiranje

zemljoradni�kih zadruga a komunalne banke su ukinute.

Narodna banka FNRJ ostala je jedina banka u zemlji sa 463 filijale. U petoj fazi

koja je trajala od 1954. do 1961. godine obavljena je decentralizacija i specijalizacija

kreditne funkcije bankarskog sustava. Uvode se nove kreditne organizacije, komunalne

banke, gradske i zadružne štedionice. Narodna banka je ponovo postala centralna banka

zemlje.

Prema Ustavu SFRJ �l 260., Narodna banka Jugoslavije, narodne banke republika i

narodne banke autonomnih pokrajina su ustanove jedinstvenog monetarnog sustava koje

sprovode zajedni�ku emisijsku politiku koju utvr�uje Skupština SFRJ. Narodna banka

62

Jugoslavije izdaje nov�anice i kovani novac. U skladu sa zajedni�kom emisijskom politikom,

Narodna banka Jugoslavije regulira koli�inu novca u opticaju i, zajedno sa narodnim bankama

republika i narodnim bankama autonomnih pokrajina, poduzima mjere za provo�enje

te politike.

5.1.3. Hrvatske banke u Jugoslaviji

Kao forma koja je trebala zadovoljiti federalne principe na kojima je zasnovana

Demokratska Federativna Jugoslavija, njen monetarni sustav dopuštao je postojanje

republi�kih financijskih ustanova s ovlastima središnje banke ali s sustavom centralisti�ke

monetarne politike koju je provodila Narodna banka (DFJ, FNRJ, SFRJ). Iz razdoblja

formiranja monetarnog sustava valja izdvojiti (1) Zemaljsku banku za Hrvatsku i (2)

Centralu u Zagrebu Narodne banke FNRJ koje �ine politi�ku osnovu hrvatske monetarne

suverenosti.

1)Zemaljska banka za Hrvatsku osnovana je 28. kolovoza 1945. godine, odlukom

Ministarskog savjeta Federalne Hrvatske (NN 8/1945). Uredbom o spajanju kreditnih

poduze�a iz državnog sektora (SL 78/1946) morala se, najkasnije do 31. prosinca 1946.

godine, spojiti s Narodnom bankom FNRJ. Od tada djeluje pod nazivom Zemaljska banka za

Hrvatsku - Središnjica Narodne banke FNRJ za Narodnu Republiku Hrvatsku. Ukinuta je 26.

ožujka 1947. (SL 26/1947) osnutkom Centrale Narodne banke NRH u Zagrebu.60

Poslovi banke obuhva�ali su prikupljanje nov�anih sredstava za obnovu i unapre�enje

gospodarstva Federalne Hrvatske, obavljanje financijskih poslova iz djelokruga nov�anih

zavoda, a za potrebe narodnih vlasti, sve bankovne poslove koji nemaju spekulativni karakter,

primanje pupilnog novca i sudskih depozita, te drugih javnih fondova s podru�ja Federalne

Hrvatske.

Bankom je upravljao Upravni odbor, koji se sastojao od upravitelja i �etiri �lana.

Upravitelj je istovremeno bio predsjednik Upravnog odbora. Nadzorni odbor banke sastojao

se od predsjednika i dva �lana, te jednog zamjenika. Nadzorni odbor je nadzirao �itavo

poslovanje banke i ovjeravao godišnje zaklju�ne ra�une.

2) Centrala u Zagrebu Narodne banke FNRJ, nastala je nakon što je Okružni sud za

grad Beograd 12. velja�e 1946. godine obznanio promjenu naziva Narodne banke Kraljevine

Jugoslavije i njezinih filijala u Narodna banka Federativne Narodne Republike Jugoslavije

60 ARHiNET Hrvatska, http://arhinet.arhiv.hr/_generated/pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=9728

63

(SL 13/1946). Na prijedlog Ministra financija FNRJ propisuje se 25. prosinca 1946. Uredba o

organizaciji i poslovanju Narodne banke FNRJ (SL 26/1947). 61

Proglašenjem Zakona o Narodnoj banci Hrvatske odre�uje se da Narodna

banka Jugoslavije – Centrala u Zagrebu, nastavlja rad kao Narodna banka Hrvatske (NN

31/1972).

Kada je 1948. godine odlu�eno o stupanju u likvidaciju privatnih kreditnih poduze�a,

koja nisu bila konfiscirana, ujedno je odlu�eno da se likvidacijskim organom tih bivših

banaka i štedionica postavi Narodna banka FNRJ, Centrala za NRH. Na isti na�in je

postupljeno 1949. godine, kada su sudovi odobrili zaklju�ne likvidacijske bilance

konfisciranih banaka i štedionica, nadalje 1954. kada su Državnom sekretarijatu za poslove

financiranja odobrene zaklju�ne bilance bivših talijanskih banaka na okupiranom teritoriju i

kona�no 1957. godine kada su odobreni statusi bivših talijanskih banaka s pripojenog

podru�ja. Tako je Narodna banka na teritoriju NR Hrvatske postala likvidacijskim organom

svih bivših banaka i štedionica, te je u sklopu bankovnog Sekretarijata osnovana posebna

služba "Likvidacija starih poslova" koja je vodila sve poslove bivših banaka.

Slijedom Uredbe o organizaciji i poslovanju Narodne banke FNRJ u centralama

djeluju: Direkcija planiranja i statistike Blagajna i likvidatura, Direkcija za kreditiranje,

Direkcija pla�evnog prometa i štedne službe, Devizni poslovi, Direkcija za izvršenje

republikanskog budžeta, Direkcija ra�unovodstva, Reviziona direkcija, Organizacioni poslovi,

Personalni poslovi, Sekretarijat.

Hrvatski bankarski sustav kao dio jedinstvenog bankarskog sustava državne zajednice

u kojoj se Hrvatska nalazila polazio je u svome razvoju niz faza i to od faze organizacije po

teritorijalnom principu savezne, republi�ke i lokalne banke (tzv. komunalne banke i

štedionice) preko apsolutne koncentracije bankarskog sustava u okviru središnje banke pa do

decentralizacije i osnivanja višebankarskog sustava (osnivanje poslovnih banaka koje su bile

specijalizirane na saveznoj razini i teritorijalne poslovne banke koje su bile republi�kog ili

komunalnog karaktera i zna�aja). Slijedi jasnije pozicioniranje kratkoro�nog kreditiranja i

financiranja investicija u smislu uspostave bankarskog sustava koji �e odgovarati tim

postavkama.

Naredna faza organizacije bankarskog sustava ide u pravcu pokušaja koncentracije

financijskih sredstava, ubrzanje njihove cirkulacije što prati i odgovaraju�a organizacijska

61 Ibidem.

64

forma. Tako se bankarski sektor reorganizira na banke, specijalizirane financijske institucije i

štedno-kreditne organizacije.

Posebnu ulogu u bankarskom sustavu socijalizma imala je i Služba društvenog

knjigovodstva (SDK) osnovana 1959. godine sa zadatkom vo�enja društvenog knjigo

vodstva, kontrole, statisti�ke obrade i evidencije nov�anih tijekova.

5.2. USPOSTAVA MONETARNOG SUVERENITETA REPUBLIKE HRVATSKE

Monetarno osamostaljenje Republike Hrvatske u uskoj su vezi sa okolnostima

proglašenja njene samostalnosti i situacije u kojoj se država nalazila. Okupacija dijela njezina

teritorija velikim je dijelom utjecale na na�in njenoga monetarnog osamostaljenja. Prvi, a

ujedno i privremeni novac samostalne Republike Hrvatske je bio hrvatski dinar bez podjele na

stote dijelove. U gotovinskom obliku izdavane su samo nov�anice premda je ostavljena i

mogu�nost da se izda i kovinski novac iste denominacije.

5.2.1. Zakonska podloga za uvo�enje Hrvatskog dinara

Pravnu podlogu i okvire za uvo�enje Hrvatskog dinara �ine Uredba o Narodnoj banci

Hrvatske (NN71/91.), Odluka o uvo�enju hrvatskog dinara kao sredstva pla�anja na teritoriju

Republike Hrvatske (NN 71/91.) te Rješenje o apoenima i temeljnim obilježjima hrvatskog

dinara, stavljanju nov�anica hrvatskog dinara u opticaj te povla�enju nov�anica koje glase na

dinare SFRJ. U navedenim aktima detaljno je propisan postupak u svezi uvo�enja hrvatskog

dinara kao zakonitog sredstva pla�anja na teritoriju Republike Hrvatske, apoeni i izgled

nov�anica, slovna kratica (CRD) te postupci i rokovi konverzije. Iz ovakve normativne

regulacije mogu�e je zaklju�iti da se radi o privremenom (provizornom) novcu budu�i da je

hrvatski dinar odre�en kao sredstvo pla�anja za vrijeme do izdavanja nov�anica i kovinskog

novca koji glasi na nov�anu jedinicu Republike Hrvatske.

Zamjena (konverzija) YUD-a za HRD-e provedena je temeljem navedene Odluke u

omjeru 1 :1 (rekurentna veza) s tim da su odre�ena dva roka konverzije s obzirom na ratne

okolnosti i okupaciju dijela teritorija države.

65

5.2.2. Uvo�enje kune kao zakonskog sredstva pla�anja u Republici Hrvatskoj

Postupnim stvaranjem gospodarskih i monetarnih uvjeta hrvatski dinar zamjenjuje

trajna nacionalna nov�ana jedinica – kuna i njen stoti dio – lipa ( svibanj 1994. godine).

Pravni temelj i okvir za ove aktivnosti je Zakon o Narodnoj banci Hrvatske – NBH (NN

74/92., 26/93., 79/93.) te podzakonski akti i to Odluka Vlade Republike Hrvatske o prestanku

važenja Odluke o uvo�enju hrvatskog dinara kao sredstva pla�anja na teritoriju Republike

Hrvatske, te o na�inu i vremenu prera�unavanja iznosa izraženim u hrvatskim dinarima u

kune i lipe (NN37/94.) i drugih odluka koje je donijela Narodna banka Hrvatske na osnovu

navedenog Zakona.

Vrijednost kune (rekurentna veza) je u trenutku konverzije odre�ena u omjeru 1.000

hrvatskih dinara = 1 kuna. Utvr�ena je kratica za kunu u platnom prometu u zemlji – K i za

lipu – lp te u me�unarodnom platnom prometu HRK i broj�ana oznaka 191 u skladu sa

standardima ISO norme. Kasnije je kratica za kunu izmijenjena i glasi Kn u platnom prometu

u Hrvatskoj, a za lipu je ostala neizmijenjena. Kuna postaje zakonsko sredstvo pla�anja na

teritoriju Republike Hrvatske pod hrvatskom vlaš�u.

Nakon prve emisije papirnog i kovinskog optjecajnog novca nastavlja se emisija ovih

nov�anih oblika uvjetovana razli�itim razlozima. Sli�nost jednog papirnog apoena uvjetuje

njegovo povla�enje i zamjenu apoenom iste nominalne vrijednosti ali drugih osobina.

Potrebe nov�anog prometa i uspostava kontinuiteta u emisiji optjecajnog kovinskog

novca razlozi su nastavku izdavanja ovog novca sa ozna�enim novim godištima . Isti razlozi

te potreba obilježavanja zna�ajnih doga�aja uvjetuju i emisiju prigodnog optjecanog

kovinskog novca istih nominalnih vrijednosti kao u prvom apoenskom nizu te novoga apoena

nominalne vrijednosti 25 kuna.

5.3. OSNIVANJE HRVATSKE NARODNE BANKE

Hrvatska narodna banka kao središnju banka Republike Hrvatske odre�ena je na

temelju Ustava Republike Hrvatske iz 1990. godine koji je u �lanku 53. utvrdio njezine

odgovornosti: "Narodna banka Hrvatske je središnja banka Republike Hrvatske. Narodna

banka Hrvatske odgovorna je, u okviru svojih prava i dužnosti, za stabilnost valute i za op�u

likvidnost pla�anja u zemlji i prema inozemstvu. Narodna banka Hrvatske u svom radu je

samostalna i odgovorna Hrvatskom saboru. Dobit ostvarena poslovanjem Narodne banke

66

Hrvatske pripada državnom prora�unu. Položaj Narodne banke Hrvatske ure�uje se

zakonom."

Promjenama Ustava Republike Hrvatske izmijenjen je spomenuti �lanak 53. Ustava,

koji sada glasi: "Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvatske. Položaj,

prava i dužnosti Hrvatske narodne banke ure�uju se zakonom. Hrvatska narodna banka u

svom radu je samostalna i odgovorna Hrvatskom saboru". (NN 41/01).

Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci donesenim 5. travnja 2001. utvr�eni su, izme�u

ostaloga, položaj, poslovi, vlasni�ki status, ovlaštenja i ustroj hrvatske središnje banke. Tim je

zakonom oja�ana institucionalna, financijska i personalna neovisnost hrvatske središnje

banke, a pravni okvir u skladu s kojim mora poslovati približen standardima Europske unije.

Njime je odre�eno da je postizanje i održavanje stabilnosti cijena osnovni cilj djelovanja

HNB-a.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o HNB-u donesenim u prosincu 2006.

godine dodatno je u�vrš�ena neovisnost središnje banke i stvorene zakonske pretpostavke da,

danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, HNB postane sastavni dio Europskog

sustava središnjih banaka (ESSB) te da po�ne obavljati svoje zadatke u skladu sa Statutom

ESSB-a i Europske središnje banke (ESB).

U srpnju 2008. godine na snagu je stupio novi Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci,

kojim se pravni okvir djelovanja hrvatske središnje banke dodatno uskla�uje s pravnim

standardima Europske unije, posebno u dijelu koji se odnosi na stupanj neovisnosti središnje

banke (institucionalne, funkcionalne, osobne i financijske neovisnosti) i na cilj Hrvatske

narodne banke, te se stvaraju preduvjeti za nesmetano funkcioniranje HNB-a u okviru ESSB-

a i ESB-a i uvo�enje eura kao službene nov�ane jedinice Republike Hrvatske. Zakon o HNB-

u, u pripremi kojeg su prihva�ene primjedbe Europske središnje banke i Europske komisije,

uzima u obzir i o�ekivane promjene u ostalim nacionalnim propisima, primjerice uvo�enje

pojma kreditne institucije, pojma sustav za namiru platnih transakcija i dr., u opsegu koji

proizlazi iz potreba ovoga Zakona, a sadrži i druge nužne prilagodbe koje proizlaze iz

Statuta ESSB-a i ESB-a i sekundarnih pravnih izvora Europske unije (uredaba, preporuka,

smjernica i sl.).

Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvatske. U ostvarivanju

svojega cilja i obavljanju svojih zadataka Hrvatska narodna banka samostalna je i neovisna.

Cilj Hrvatske narodne banke jest održavanje stabilnosti cijena. Hrvatska narodna banka

podupire gospodarsku politiku Republike Hrvatske i pritom djeluje u skladu s na�elima

67

otvorenoga tržišnog gospodarstva i slobodne konkurencije. Hrvatska narodna banka ima

temeljni kapital u iznosu od 2.500.000.000 kuna. Temeljni kapital Hrvatske narodne banke ne

može se prenositi niti može služiti kao sredstvo osiguranja. Višak prihoda nad rashodima

Hrvatske narodne banke raspore�uje se u op�e pri�uve i u korist državnog prora�una.

5.4. USPOSTAVA HRVATSKOG BANKARSKOG SUSTAVA

Hrvatski bankovni sustav je od osamostaljenja 1990. godine prošao proces

karakteristi�an za sustave tranzicijskih zemalja srednje i isto�ne Europe. Zajedni�ka

karakteristika izgradnje novih bankovnih sustava navedenih zemalja bili su visoki troškovi

transformacije za duže razdoblje od o�ekivanog, što i ne treba biti upitno ako se imam u vidu

naslije�a prošlosti.

Hrvatski bankovni sustav prošao je kroz dva klju�na razdoblja bankovnih kriza. Prvi

krizni period bio je izme�u 1991. i 1996. godine. Tijekom tog razdoblja država je izdala

obveznice umjesto stare devizne štednje, obveznice za restrukturiranje i razvoj te je sanirala

neke od tada najve�ih državnih banaka (Privrednu, Rije�ku i Splitsku banku). Druga

bankovna kriza javila se 1998. godine, nakon svršetka faze brzog rasta kreditnih plasmana

srednjih i manjih banaka. Nakon toga kriznog razdoblja prisutne su individualne i nepovezane

krize, za razliku od sustavnih.

Usporedno s procesom konsolidacije i rekonstrukcije bankovnog sustava tekao je

proces njegove vlasni�ke transformacije i okrupnjavanja. Upravo je ulaskom inozemnih

banaka na bankovno tržište hrvatsko bankarstvo u velikoj mjeri integrirano u europski

bankovni sustav. Rezultat takvog procesa je da �e bankovni sustav, za razliku od realnog

sektora, u kratkom roku morati riješiti strateške opcije s kojima je danas suo�eno europsko

bankarstvo.

Na hrvatskom bankarskom tržištu, prema podacima HNB-a za 2012.godinu, posluju

32 banke, dvije štedne banke, Hrvatska banka za obnovu i razvitak te pet stambenih

štedionica. Svoja predstavništva u Hrvatskoj ima pet inozemnih banaka. Udio bankarskog

sektora u ukupnoj imovini financijskih posrednika na kraju 2011. godine bio je 76,7 posto.

Stopa obvezne pri�uve jedinstvena je i od travnja 2012. godine iznosi 13,5%62. Osnovica za

obra�un obvezne pri�uve sastoji se od kunskog i deviznog dijela na temelju prosje�nog

62 Hrvatska Narodna banka, Odluka o obveznoj pri�uvi, Narodne novine, 2012., 43., �l. 6.

68

dnevnog stanje sljede�ih izvora sredstava:63 (1) primljenih depozita i kredita, (2) izdanih

dužni�kih vrijednosnih papira, (3) hibridnih i podre�enih instrumenata i (4) ostalih

financijskih obveza.

Udio stranog vlasništva u ukupnoj aktivi banaka u 2011. godini bio je 91 posto. U

stranom vlasništvu bilo je 17 banaka, 13 banaka je u doma�em privatnom vlasništvu, a dvije

banke su u vlasništvu države.64

5.5. HRVATSKI MONETARNI SUSTAV NAKON ULASKA U EU

U Hrvatskoj se od 1994. vodi politika upravljanog plivaju�eg te�aja bez objavljenih

intervala fluktuacije. Premda je guverner HNB-a u nekim godinama u izjavama objavljivao

interval fluktuacije (npr. 7,25 do 7,35 po�etkom 2010), takve su objave bile diskrecijske

naravi, služile su kratkoro�nim ciljevima smirivanja o�ekivanja i brzo su zaboravljane. Narav

te�ajnog režima nije se bitno mijenjala sve ove godine. Slika 1. pokazuju kako realni efektivni

te�aj deprecira u kriznim godinama i aprecira u godinama uzleta.

Slika 1. Efektni te�ajevi od 1996. do 2012. godine.

Izvor: HNB, Bilten, Statisti�ki pregled, 2012., 180., www.hnb.hr/publikac/bilten/arhiv/bilten-

180/hbilt180.pdf

63 Ibidem, �l. 3. 64 Hrvatska Narodna banka, www.hnb.hr/publikac/prezent/spf-tablice/number_of_banks.xls (20.11.2012)

69

Takav je odnos klju�nih monetarnih varijabli tipi�an za male otvorene ekonomije s

raširenom ulogom strane valute, u kojima doma�a potražnja zavisi o neto priljevu kapitala. U

razdobljima snažnog neto priljeva kapitala javlja se pritisak na aprecijaciju. Raste potražnja za

novcem, a centralna banka odgovara pove�anom ponudom kroz otkup deviza na bi li

sprije�ila još ja�u (nominalnu) aprecijaciju. Cijene ne reagiraju jer je ekonomija mala i

otvorena, pa se sav pritisak viška doma�e potražnje, umjesto kroz cijene, poravnava uvozom –

širenjem deficita teku�eg ra�una bilance pla�anja. Kada neto priljev kapitala zastane, javlja se

pritisak na deprecijaciju, nestaje mogu�nost za pove�anje nov�ane mase na stari na�in, pada

ekonomska aktivnost, a s njome i potražnja za novcem.

Promatra li se kretanje nominalnog te�aja kune za euro, može se uo�iti da je od

po�etka krize (listopad 2008) kuna izgubila 6% na vrijednosti (od 7,1 do 7,53). Ako bi se euro

prihvatio oko 2020, to bi zna�ilo, uz nastavak sadašnjeg trenda, da bi centralni paritet zamjene

mogao biti oko 8,4 kuna za euro.65

Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska dobiva mogu�nost sudjelovati u sustavu

odlu�ivanja EUa svojim glasom i stavom, odnosno biti ravnopravna u dijalogu i odlu�ivanju o

klju�nim pitanjima koja se ti�u i nje same. Prednost �lanstva svakako je bolje ure�ena i

organizirana javna uprava u službi gra�ana, zakonodavstvo uskla�eno s najvišim europskim

standardima, neovisno sudstvo i pravosu�e koje djeluje profesionalno i bez utjecaja politike,

smanjenje korupcije, ve�a sigurnost zemlje na vanjskom planu i niz drugih pozitivnih

promjena. Pritom se, ne gube�i svoj identitet, u pojedinim podru�jima Hrvatska odri�e dijela

suverenosti, primjerice pri budu�em ulasku u monetarnu uniju (što �e se dogoditi tek kada se

za to steknu uvjeti, a najranije 2015. godine).

�lanstvo u Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU) i uvo�enje eura zna�e gubitak

monetarne suverenosti zemlje. Ulaskom u EMU Hrvatska više ne�e imati nadzor nad

ponudom novca i te�ajem, koji prelazi u ruke Europske središnje banke.66

Hrvatska je me�utim ve� sada visoko ''eurizirano'' gospodarstvo što zna�i da je stupanj

neovisnosti monetarne politike u Hrvatskoj u svakom slu�aju ve� sada malen.67 Daljnji je

potencijalni nedostatak preuzimanja eura rizik nestabilnosti, Zbog nedovoljne integracije

fiskalnih politika država �lanica i slabije mobilnosti radne snage kao i naglašenih strukturnih

razlika, kriza u jednoj od država eurozone može imati znatnije negativne posljedice �ak i na

65 Šonje, V.: Euro u hrvatskoj: kada? I što raditi do tada?, 4. Zagreba�ki ekonomski forum, Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb, 2012. 66 Faulend, M. i Šoši�, V.: Europska monetarna unija, u: Mintas-Hodak, Lj., ur.:Uvod u Europsku uniju, MATE,

Zagreb 2010. 67 Vuj�i�, B.: Intervju u povodu izbora za guvernera HNB

70

države koje promišljeno i kvalitetno upravljaju svojim ekonomskim razvojem. Tako�er, s

obzirom na to da su nakon 2010. godine utemeljeni krizni mehanizmi za pomo� zemljama

eurozone (poput EFSM-a), to bi moglo predstavljati dodatno prora�unsko optere�enje za

javne financije budu�ih �lanica eurozone poput Hrvatske.

Navedene reforme i mehanizmi poja�anog nadzora ekonomskih i fiskalnih politika

trebali bi me�utim onemogu�iti ponavljanje sli�nih problema i ponovno postaviti

gospodarstvo EU-a na �vrste temelje. Budu�i da �e Hrvatska postati �lanicom eurozone tek

oko 2016. godine, može se o�ekivati da �e te mjere, koje odražavaju solidarnost država

�lanica EU-a, imati u�inka te da se ne�e znatnije pove�ati prora�unski rashodi Hrvatske za

pomo� drugim zemljama kako bi u ukupnosti Hrvatska ostala neto primateljicom fiskalnih

transfera.

5.6. HRVATSKA NARODNA BANKA NAKON ULASKA REPUBLIKE HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU

Izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci iz prosinca 2006. godine

(NN 135/2006) stvorene su zakonske pretpostavke da danom pristupanja Republike Hrvatske

Europskoj uniji HNB postane sastavni dio Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) te da

po�ne obavljati svoje zadatke u skladu sa Statutom ESSB-a i Europske središnje banke (ESB).

Važe�im Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci (stupio je na snagu 9. srpnja 2008.) pravni

okvir djelovanja hrvatske središnje banke dodatno je uskla�en s pravnim standardima

Europske unije, posebno u dijelu koji se odnosi na stupanj neovisnosti središnje banke

(institucionalne, funkcionalne, osobne i financijske neovisnosti), kao i na cilj Hrvatske

narodne banke, te se stvaraju preduvjeti za nesmetano funkcioniranje HNB-a u okviru ESSB-

a i ESB-a i uvo�enje eura kao službene nov�ane jedinice Republike Hrvatske.

Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji do�i �e do promjena u sastavu Savjeta HNB-a i

rukovodstva HNB-a. Savjet HNB-a imat �e osam �lanova, a �init �e ga guverner, zamjenik

guvernera i šest viceguvernera koje �e imenovati Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za izbor,

imenovanja i upravne poslove i uz mišljenje Odbora za financije i državni prora�un. Svi

�lanovi Savjeta HNB-a bit �e zaposlenici u HNB-u s punim radnim vremenom. Guverner

HNB-a postat �e �lan Op�eg vije�a ESB-a.

Nakon pristupanja Hrvatske EU-u prestat �e mandat vanjskim �lanovima Savjeta

HNB-a izabranima na temelju prethodnoga ili važe�eg Zakona o HNB-u, a guverner,

71

zamjenik guvernera i viceguverneri imenovani na temelju tih zakona ostat �e na tim

funkcijama do isteka mandata za koji su imenovani. Hrvatski sabor imat �e zada�u da u roku

od 30 dana od pristupanja Hrvatske Europskoj uniji imenuje dva preostala viceguvernera.

Danom uvo�enja eura kao nov�ane jedinice Republike Hrvatske HNB �e prenijeti

svoje ovlasti za vo�enje monetarne politike i deviznih operacija, upravljanje me�unarodnim

pri�uvama i funkcioniranje platnog sustava na ESB. Guverner HNB-a postat �e �lan

Upravnog vije�a ESB-a. HNB �e zadržati samostalnost i neovisnost u odlu�ivanju i provedbi

preostalih zadataka. Kao integralni dio ESSB-a hrvatska središnja banka sudjelovat �e u

utvr�ivanju i vo�enju monetarne i devizne politike te provo�enju monetarne kontrole. HNB

�e upravljati neprenesenim dijelom me�unarodnih pri�uva u skladu sa smjernicama ESB-a.

Izdavanje nov�anica i kovanog novca provodit �e se u skladu s odredbama Statuta

ESSB-a i odlukama ESB-a. U godišnje financijsko izvješ�e HNB-a uklju�it �e se i dio

monetarnih prihoda ESSB-a i ESB-a koji je odredio ESB prema Statutu ESSB-a i ESB-a, a

koji nastaje provedbom zajedni�ke monetarne politike.

72

6. ZAKLJU�AK U ovom diplomskom radu prezentiran je povijesni presjek razvoja monetarnog sustava

od samih po�etaka robne razmjene do suvremenog monetarnog sustava. pri tome se nastojalo

da se pored iznošenja povijesnih podataka i kronoloških zbivanja ukazati na povijesne

okolnosti koje su do tih zbivanja dovele.

Monetarni sustav je skup zakona i propisa o poslovanju monetarnih institucija, tj.

financijskih institucija koje kreiraju novac kao sredstvo pla�anja. S obzirom na utjecaj

financijskih institucija na proces kreiranja novca, financijske se institucije dijele na monetarne

i nemonetarne. Monetarne su institucije središnja banka koja izdaje novac, te poslovne banke,

koje kreiraju novac multipliciranjem svojih transferabilnih depozita (žiro ili teku�i ra�uni).

Nemonetarne su one institucije koje ne otvaraju transferabilne depozite, stoga ne

multipliciraju svoje depozite ve� samo sudjeluju u procesu kreiranja novca. Deregulacija

financijskog poslovanja iz 80-tih godina rezultirala je time da u razvijenim zemljama više ne

postoji jasna podjela izme�u monetarnih i nemonetarnih institucija. Ve�ina je središnjih

banaka iz razvijenih zemalja precizno definirala koje se institucije smatraju monetarnim.

Prihva�anjem Maastrichtskog sporazuma postavljen je temelj novog monetarnog

sustava koji danas egzistira na podru�ju Europske unije. Ovim jedinstvenim europskim

gospodarskim i financijskim prostorom upravlja Europska centralna banka koja je osnovana

1998. godine sa sjedištem u Frankfurtu. Centralnoj banci Europe povjeren zadatak upravljanja

zajedni�kom monetarnom politikom. Najvažnije zada�e povjerene ECB-u su održati

unutrašnji red i vanjsku konkurentnost. Odluke se donose kao i u svim drugim sektorima EU

po na�elu supsidijarnosti.

Uspostava nacionalnog monetarnog suvereniteta izuzetno je složen, zahtjevan i

dalekosežan posao koji provodi monetarna vlast. Posebno se ovo odnosi na segment

gotovinskog novca (papirnog i kovinskog) s obzirom da se radi o materijaliziranim nov�anim

oblicima. Stoga su i aktivnosti u svezi njegove izrade i distribucije izuzetno specifi�ne.

Republika Hrvatska je uspješno zaokružila svoju monetarnu suverenost kroz emisiju

privremenog novca te nakon stvaranja uvjeta kroz fazno uvo�enje trajne nacionalne nov�ane

jedinice u skladu sa okolnostima oslobo�enja njenoga državnoga teritorija odnosno

okolnostima mirne reintegracije uz pomo� Ujedinjenih nacija.

73

Posljednja faza uspostave monetarne suverenosti i zaokruženje njenog monetarnog

sustava na dijelu njenog državnog teritorija prije uspostave punog nacionalnog suvereniteta

do danas predstavlja presedan u svijetu.

Svaka država, u težnji da ostvari što brži ekonomski rast, punu zaposlenost, bolji

standard svojih gra�ana, što bolju makroekonomsku stabilnost treba provoditi adekvatnu

ekonomsku politiku. Važan dio svake ekonomske politike je monetarna politika koja putem

monetarnih instrumenata ima cilj posti�i stabilnost cijena, stabilnost te�aja doma�e valute,

op�u gospodarsku stabilnost i regulaciju koli�ine novca u opticaju koja je u funkciji

navedenih ciljeva. Ekonomska politika, isto tako svojom fiskalnom politikom, politikom

ekonomskih odnosa s inozemstvom i monetarnom politikom treba se razvijati u korist svih

aktera ekonomskog života. Prilikom izbora instrumenata ekonomske politike valja voditi

ra�una o otvorenosti gospodarskog sustava svake države, odnosno stupnja zastupljenosti

me�unarodne razmjene roba i usluga, me�unarodne mobilnosti kapitala, te me�unarodne

razmjene nacionalnih valuta, a posebna pažnja se pridaje izboru modela monetarne politike.

Monetarna politika nije postavljena kao univerzalni model niti se putem nje mogu

posti�i monetarni efekti smanjenja, odnosno pove�anja koli�ine novca u opticaju, bez

kombinacije sa drugim monetarnim instrumentima i mjerama; stoga, model upravljanja

monetarnom politikom mora biti pažljivo odabran.

Suvremeni nov�ani sustavi zasnivaju se na papirnoj nov�anici koju emitira

(nacionalna ili nadnacionalna) središnja banka i koja nema nikakvu unutarnju vrijednost -

surogat suvremenog novca je depozitni novac te je uloga bezgotovinskog platnog prometa

iznimno velika

U pravilu, nacionalne vlasti nastoje ostvariti višestruke, me�usobno donekle

suprotstavljene, ciljeve: visoku razinu zaposlenosti, stabilnost cijena, ekonomski rast,

trgovinsku liberalizaciju te ravnotežu u bilanci pla�anja. Stoga njihove politike zahtijevaju

kompromise koji mogu ugroziti ravnotežu bilance pla�anja ili negativno utjecati na

me�unarodnu trgovinu.

Kada u tome uspiju može se ustvrditi da su monetarna politika i monetarni sustav u

cijelosti ispunile svoju ulogu. U �itavoj ljudskoj povijesti malo je perioda velikog mira me�u

velikom trgovinskim silama poput aktualnog koji traje od završetka Drugog svjetskog rata,

što je izme�u ostaloga zasluga i ure�enih financijskih odnosa koje uspješno funkcionira kroz

me�unarodni monetarni sustav.

74

LITERATURA

A) KNJIGE

1. Aglietta, M., Orlean A.: Novac i suverenitet, Golden marketing-Tehni�ka knjiga,

Zagreb, 2004.

2. Aglietta, M., Orlean A.: Novac izme�u sile i povjerenja, Mate, Zgareb, 2007.

3. Babi�, M, Babi� A.: Me�unarodna ekonomija, V dopunjeno i izmijenjeno izdanje,

Mate, Zagreb, 2000.

4. Bebek S., Santini G.: Vodi� za razumijevanje investiranja u financijsku imovinu,

Rifin, Zagreb, 2008.

5. Blanchard, O.: Makroekonomija, MATE, Zagreb, 2005.

6. Božina, L.: Nov�ana ekonomija – Novac i bankarstvo. Pula: Fakultet ekonomije i

turizma "Dr. Mijo Mirkovi�", 2004.

7. Brki�, L.:Teorije me�unarodne ekonomske integracije, Gordon, Zagreb, 1990.

8. Faulend, M. i Šoši�, V.: Europska monetarna unija, u: Mintas-Hodak, Lj., ur.: Uvod u

Europsku uniju, MATE, Zagreb 2010.

9. Ferguson, N.: Uspon novca, Financijska povijest svijeta, Naklada Lijevak., Zagreb,

2009.

10. Galbraith, J.K.:Veliki slom 1929. – kako nastaju velike svjetske krize, V.B.Z. d.o.o.,

Zagreb, 2009.

11. Grubi�- Frani�evi�, D.: Me�unarodni monetarni fond, u Hrvatska i me�unarodne

financijske institucije, IMO-Institut za me�unarodne odnose, Zagreb, 2005.

12. Ivanov, M.: Financijski sustav i makroekonomska stabilnost, u Leko, V. i dr.: Novac,

bankarstvo i financijska tržišta, Adverta, Zagreb, 2005.

13. Kandžija V.: Gospodarski sustav EU, Ekonomski fakultet Rijeka, 2003.

14. Kandžija, V., Cve�i�, I.: Makrosustav Europske unije, Ekonomski fakultet Sveu�ilišta

u Rijeci, Rijeka, 2008.

15. Kandžija, V., Živko, I.: Poslovna politika banaka, Sveu�ilište u Mostaru i Ekonomski

fakultet Rijeka, 2004.

16. Kindleberger, C. P., Aliber, R. Z.: Najve�e svjetske financijske krize, Masmedia,

Zagreb 2005.

17. Klari�, P., Vedriš, M.: Gra�ansko pravo, Narodne novine d.d., Zagreb, 2006.

75

18. Koch, T., MacDonald, W., Scott, S.: Bank management, The Dryden Press, Orlando,

2000.

19. Lovrinovi�, I., Ivanov, M.: Monetarna politika, RRiF, Zagreb 2009.

20. Mileta, V.: Gospodarska sinteza Europe, Školska knjiga, Zagreb, 1993.

21. Mishkin, F. S., Eakins, S. G.: Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o., 2005.

22. Mishkin, F.S.: Ekonomija novca, bankarstva i financijskih tržišta, Osmo izdanje,

Mate, Zagreb, 2010.

23. Mrkuši�, Ž.: Me�unarodne financije, Informator, Zagreb, 1980.

24. Novak, B.: Financijska tržišta i institucije, Ekonomski fakultet u Osijeku, 2002.

25. Perišin, I., Šokman, A.: Monetarno-kreditna politika, Fakultet ekonomije i turizma

''Dr. MijoMirkovi�'' Pula, 2001.

26. Perišin, I., Šokman, A., Lovrinovi�, I.: Monetarna politika, Informator, Zagreb, 1992.

27. Prohaska, Z.: Upravljanje vrijednosnim papirima, Infoinvest, Zagreb, 1994.

28. Radoševi�, D, Stani�i�, M.: Me�unarodni monetarni fond, u Hrvatska i me�unarodne

financijske institucije – svjetska pravila usmjeravanja razvoja, IMO-Institut za

me�unarodne odnose Zagreb, 1996.

29. Saunders, A., Cornett, M.M.: Financijska tržišta i institucije, Masmedia, Zagreb, 2006.

30. Smith, A.: Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Masmedia, Zagreb, 2007.

31. Šonje, V.: Financijska kriza – beskona�na pri�a, Hrvatska narodna banka, Poslovna

knjiga d.o.o., Zagreb, 2000.

32. Tomaševi�, J.: Novac i kredit, Dom i svijet/Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Zagrebu,

Zagreb, 2004.

33. Vuj�i�, B., i dr.: Euro, Europska monetarna unija i Hrvatska, Masmedija, Zagreb,

2003.

34. Vuj�i�, B.: Europska monetarna unija i Hrvatska, Masmedia, Zagreb, 2003.

B) �LANCI

1. Afhüppe, S.: Euro – stabilizacijsko obe�anje, Politi�ka misao, Zagreb, vol .38., 2001.,

3., str. 82-87.

2. Božina, M.: Pravni i ekonomski aspekti regulacije poslovnih banaka u procesu

ekonomske i monetarne integracije Republike Hrvatske, Ekonomska istraživanja,

Sveu�ilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za ekonomiju i turizam ''Dr. Mijo Mirkovi�',

Pula, 2006., vol.19, 2., str. 107-117.

76

3. Cikovi�, V.: Euro-kako je nastao i što �e se dogoditi?, Ra�unovodstvo i financije,

RRiF, br. 11., Zagreb, 1998., str. 6-15.

4. Kandžija, V., Host, A.: Europski monetarni sustav, Ekonomski pregled, Hrvatsko

društvo ekonomista c/o Ekonomski institut Zagreb, Zagreb, 2001., vol. 52., 11-12., str.

1263-1282.

5. Kandžija, V., Živko, I., Skoko, B.: Transparentnost i konvergencija u komunikaciji

središnjih banaka u zemalja Jugoisto�ne Europe, Ekonomska misao i praksa,

Sveu�ilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 2009., vol. 18., 1., str. 81-92.

6. Radoševi�, D.: Politi�ka demokratizacija i neovisnost Centralne banke u Hrvatskoj,

Ekonomski pregled, Hrvatsko društvo ekonomista c/o Ekonomski institut Zagreb,

Zagreb, 2001., vol. 52., 1-2., str. 29-56.

7. Rudolf, D.: Lisabonski ugovor Europske unije 2007, (prijevod), ADRIAS, Zbornik

zavoda za znanstveni i umjetni�ki rad Hrvatske akadem�e znanosti i umjetnosti u

Splitu, Zagreb-Split, vol.16., 2009., i., str. 7-416.

8. Šonje, V.: Euro u hrvatskoj: kada? I što raditi do tada?, 4. Zagreba�ki ekonomski

forum, Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb, 2012., str. 5-25.

9. Vizjak, A.: Djelovanje Me�unarodnog monetarnog fonda (MMF) unutar me�unarodne

ekonomije, Tourism and Hospitality Management, Sveu�ilište u Rijeci, Fakultet za

menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija, vol. 12., 2006.,1., str. 157-170.

C) OSTALI IZVORI

1. ARHiNET Hrvatska,

http://arhinet.arhiv.hr/_generated/pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=9728

2. ECB, Annual Report 2008., www.ecb.int

3. EU4 http://www.eu4journalists.eu/index.php/dossiers/croatian

4. European central bank – history role and functions by Hanspeter K. Scheller, 2006.

http://www.ecb.int

5. European central bank; occasional paper – history role and functions by Hanspeter K.

Scheller, 2006. str. 122., http://www.ecb.int

6. International Monetary Found, Articles of Agreement, �l. 1.,

www.imf.org/external/pubs

7. Vuj�i�, B.: Intervju u povodu izbora za guvernera HNB,

www.poslovnipuls.com/2012/09/13/boris-vujcic-eurozona-raspad/

77

POPIS TABLICA

Tablica 1. Faze u razvoju Europske monetarne unije ............................................................. 37�

Tablica 2. Udjeli nacionalnih centralnih banaka u kapitalu ECB-a na koncu 2010. �

godine............................................................................................................... ....... 44�

POPIS SLIKA

Slika 1. Efektni te�ajevi od 1996. do 2012. godine. ................................................................. 68�

POPIS SHEMA

Shema 1. Europski sustav centralnih banaka ........................................................................... 53�

Shema 2. Eurosustav ................................................................................................................ 53�

78

IZJAVA

Izjava kojom izjavljujem da sam diplomski rad pod nazivom „Povijest monetarnog sustava“

izradila samostalno pod vodstvom prof.dr.sc. Zdenko Prohaska,�a pri izradi diplomskog rada

pomagao mi je i asistentica dr.sc. Bojana Olgi� Draženovi�.

U radu sam primjenjivala metodologiju znanstvenog istraživa�kog rada i koristila literaturu

koja je navedena na kraju diplomskog rada.

Tu�e spoznaje, stavove, zaklju�ke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafraziraju�i

navela u diplomskom radu na uobi�ajen na�in citirala i povezala fusnotama s korištenjem

bibliografskim jedinicama.

Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta�����

�

Studentica

Tina Karabai�