TITO BILOPAVLOVI

FILIPINI IZA UGLA

D RA G A SIROMANA SRNA

Djevojici Vlasti su u koli dali nadimak Srna. I nastavnici je tako zovu jer ima velike smee oi i kau da je pobjegla iz neke prie, tanka kao sjenka, dobra kao kruh.

Srna ne ide na skijanje niti na ljetovanje, ne pjeva u kolskom zboru i ne svira glasovir. Filip zna da Srna ima neka druga, vrlo ozbiljna zaduenja i zato su joj oi uvijek malo oroene kao tek probueno polje u proljee.

Srna je zagonetka. Rebus koji ni najbolji gonetai u razredu ne mogu do kraja rijeiti.

Filip pred roditeljima lae i mae o loim ocjenama koje je skupio. Srna skuplja petice kao da u igri bere sitne umanjke kamilice na travnjaku. Njezine koulje i haljine pune su nevidljivih popravaka koje je uinila neka nepoznata ruka.

ivot ljupkih djevojica pravim djeacima ne smije ostati nepoznat. Zato je Filip odluio da sve ispita, da rijei zagonetku koja se zove Vlasta-Srna.

Da ti ponesem torbu? upitao je jednoga dana Srnu. Ne treba, mogu i sama. Ba hou da ti nosim torbu, ba hou to to ne treba

dodao je Filip i, mora se priznati malo grubo istrgnuo iz Srninih ruku utu torbu od teke plastike.

Svi u borbu za plastinu torbu! dobacio je Jole koga su svi zvali Dul.

Filip je na trenutak ostavio obje torbe, svoju i Srninu, i potrao za Dulom da mu prilijepi zaunicu ili da ga snano gurne u lea pa da lovi zrak po ljunanom dvoritu.

5

Neu da se tuete zbog mene prigovori Srna. Ne moemo svi imati konate torbe.

Filip je odustao od borbe i ponovno dohvatio torbe.Hodali su utke ulicom. Visoke sive, stare zgrade zaklanjale su

najvei dio neba i samo se, uzak kao ulica, iznad njih protezao nepravilni pravokutnik plavila.

Srna je hodala kao staklena figurica. Cink, cink, zvonili su avlii pod njezinim stopalima.

Uli su u tamni kolni ulaz kao u kakav tunel koji probija tronu zgradu. U dubini dvorita, zakrenog automobilskim olupinama i trulom graom, pravio se vanim divovski orah, neko udo prirode meu tamnim zgradurinama.

Pod orahom je stajala mala dvorina zgrada, zgurena u svojoj malenkosti ali vedro obojena, gotovo luckasto, kao iz crtanke. Ruiasti zidovi, zelene vratnice i plavi okviri prozora.

Ovdje stanujem ree Srna. Hvala ti za pomo. Mogu dalje i sama. Mama me eka.

Da se popnemo na orah? upita Filip, tek da neto kae. Da se igramo automobilskih trka u ovoj olupini?

Igrat emo se drugi put. Potrebna sam mami. Zdravo! Vidimo se sutra.

Filip stoji sam na sredini dvorita i misli: Kako netko moe biti potreban roditeljima? Oni su potrebni djeci, to je jasno, ali obratno nikako ne ide. Tu se krije neka zagonetka. Srna je ba sasvim udna djevojica.

Uvee pita roditelje da li je mogue da neka djeca trebaju mami i tati.

Pa, rodimo vas rekao je tata i vi rastete i uite kojeta, igramo se s vama, kupujemo vam izmice i idemo s vama na izlet. Potrebni ste nam, kako da ne, jer ste vi novi mali ljudi koji e ivjeti poslije nas i tako to.

Jesmo li za ukras? pita Filip. Pa i za ukras odgovori otac. Naa lijepa djeca.

6

I za nerviranje dodala je mama pomalo ljutito. Da nam grickate ivce i strpljenje svojim glupostima da nas izluujete ocjenama kakve su naprimjer tvoje . . .

S roditeljima se uope ne moe razgovarati, pomislio je Filip i otiao u svoju sobu kopati po starim svescima Toma i Jerryja.

Dugo u krevetu misli da tu ipak nije neto u redu. Srna je rekla da je potrebna svojoj mami i tu se krije neto ozbiljno a ne grickanje ivaca. Srna ne lae. Srnu svi vole zbog velikih i ozbiljnih oiju.

Moda bi rebus zvan Srna tajanstveno trajao tko zna do kada, da jednoga dana razrednica nije upoznala razred s nekim vanim vijestima.

Srna nije danima dolazila u kolu. Razrednica je govorila: Djeco, Vlasta, naa Srna, ima bolesnu majku. Vlasta je velika

djevojica jer se brine za mamu i ima obaveze koje vi drugi nemate. Nekada je, djeco, bilo puno siromanih ljudi.

to je to siromano? upao joj je u rije upavi Dul. Ne prekidaj, Jole, to nije pristojno ukori ga razrednica.

Dosta je da vam kaem da bismo morali pomoi Srni i njezinoj majci. Ljudi moraju jesti i moraju se odijevati. Predlaem da ovih dana skupimo gomile starog papira i da sve novce poklonimo Srni i njezinoj majci.

Kako se lijepo i odobravajue urlanje ulo u razredu! Pod odmorom Dul je munuo Filipa laktom u rebra i rekao:

Pravi se lud a sve si znao. Pravi se vaan. Zatitnik sirotinje.Filip ga je sruio na pod i jedva ih je rastavila nastavnica fizikog

odgoja.Filip je sloio ekipu. Benlca, Kosi i Lajla. Drutvance iz druge

lige prosjena ocjena dobar. Obili su tri samoposluivanja u ulici i napunili depove trokutima sira, vonim sokovima i jogurtima a neki su ak maznuli tipaljke za rublje i krastavce u debelim bocama.

8

Stari papir, mislio je Filip, neka skupljaju mamine maze.Sve su utrpali u crnu najlonsku vreu za smee i tajno odnijeli

pred zelena vrata kuice u dvoritu gdje je stanovala Srna. Ostavit u i svoj bicikl apnula je Lajla. Rei u tati

da su mi ga ukrali. Kupit e mi novi.Benda je priloio ubaru od zejeg krzna, Kosi etiri bogato

ilustrirane knjige Julesa Vernea a Filip je u hrpu tutnuo porculansko prasence-kasicu, punu zveeih desetdinarki.

Bit e da su u neemu pogrijeili ili nisu bili dovoljno mudri, tek na vratima ih je doekala hrpa roditelja i oni drugovi u plavim uniformama.

Tko li ih je izdao, tko li ih je pratio dok su drhturei od straha punili depove u samoposluivanjima? Zar su uinili neto loe? Samo su s mjesta gdje svega ima u izobilju preselili neke stvari tamo gdje niega nema. Tako je rekla razrednica.

Sreom, Srna je upravo majci davala lijek i nita nije doprlo do njezinih uiju. Sve je obavljeno u tiini tunela koji je vodio do areno obojene kuice.

Jo u zbog tebe zavriti u crnoj kronici u novinama! - urlao je naveer Filipov otac.

A zato, pitao se uplakani Filip, pritiui dlanovima uarene nategnute ui? Srna je dobra djevojica i odlian ak. Valjda joj pripada sve to pripada i drugim djevojicama, od klizaljki do kruha s maslacem, od Julesa Vernea i toplog kruha do zeje ubare koja bi tako lijepo pristajala njezinoj lijepoj glavi iz koje gledaju dva ozbiljna smea oka.

Dobro, ako ne ide drugaije, skupljat emo papir.

NEVALJALI GRADSKI DEKI

Filipovoj obitelji stigli su roaci iz dalekog malog mjesta. Doveli su i djevojicu koja se kretala poput Crvenkapice iz lutkarskog kazalita.

Nova odjea koju su joj kupili za sveani odlazak u veliki grad, stajala je na njoj kao na plastinoj vjealici.

Ukoila se kao daska. Pomicali su je po stanu kao kakvu namrtenu lutku iz izloga. Filip joj je odmah nadjenuo ime - Dasldca.

U vaoj ulici, ini se, nema djece rekao je prvoga dana Daskiin otac.

A, ima, ima blago se usprotivio Filipov tata. Samo, velike zgrade sakriju djecu. Djeca su iza zidova, rade svoj posao.

Kod nas djeca ne rade zaudio se tata Daski. Samo se igraju i idu u kolu.

Tamo je neto drugo sloio se Filipov tata i u tom se trenu sjetio svoga djetinjstva na selu.

Priroda, roae, ume i livade, isti zrak. Djeca su sigurno sretnija kad mogu vidjeti ivu domau ivotinju ili ubrati voku sa stabla.

Filip se sjetio kako je Lajla u kolskoj zadai na pitanje: Koja ivotinja daje mlijeko za ljudsku ishranu?, odgovorila: Tetrapak!

Ali to je bio tos. Lajla je znala da krave daju mlijeko, tovie, ovce i koze. Pradavni Mongoli, proitao je u nekoj knjizi, pili su i kobilje mlijeko.

Mi imamo papigu Floru upetljao se Filip u razgovor. Znade deset rijei i jednu psovku, a krave samo muu.

Nadurena Dasldca izvadila je prst iz usta i glasno se nasmijala.

10

Filip je bio uvrijeen.Prabaka mu je priala da se jo sjea kako su nekada ispred

njihovih prozora toptali konji upregnuti u fijakere s gumenim to- kovima. ivjelo se mimo i nije bilo semafora.

uo je od starijih da njihov dio grada zovu stara gradska jezgra. Zgrade su posivjele tek onda kad su se pojavili automobili. Pregazili su parkove, plonike, etalita i dvorita.

Ali u Filipovoj klapi nisu budale i mamine maze. im je Bendino dvorite, kao posljednji prostor za igru, zauzelo desetak metalnih smrdljivaca na gumenim tokovima, klinci su otkrili novi prazni prostor.

Preselili su se na tavan.E, to da je mogla vidjeti nadurena Daskica, u oklopu od nove

odjee.Tavan je izgledao kao zaputeni, pranjavi muzej. Bilo je tu

predmeta o kojima klinci na selu nisu mogli ni sanjati. Odbaeni tednjaci, pranjave knjige, nakrivljeni ormari, stare cipele, stolice najnevjerojatnijih oblika, lonci, okviri za slike, ak i jedan crvotoni pijanino, krezub ali ipak lijep na neki svoj posebni nain.

U zgradi su svi bili zadovoljni to su djeca nala kakav-takav prostor za igru a ne moe se rei da usput nisu na tavanu napravila reda. Ogradili su prostor za golubove koji oduvijek spavaju na tavanu. Vie nisu naokolo isputali svoje sive kakice.

Djeca su napravila od gladnih gradskih pernatih beskunika malu beskorisnu farmu: hranili su golubove i od starih krpa pravili im gnijezda u kojima su golubice sjedile na jajima. Kakvi su to bili golubovi! Sjajnog perja i dostojanstvena dranja.

Nitko nije mjerio koliko su stotina kilograma praine djeca snijela s tavana u crnim vreama. Tavan je naprosto sinuo.

Obojili su grede raznobojnim lakovima. Sloili su odbaeni namjetaj po svojoj volji tako da je u potkrovlju sve podsjealo na nerazmetljiv, siromaan ali topao dom.

11

Najbolje i najljepe igrake iz svojih stanova djeca su donijela u taj prostor. Tu su zajedniki uili i igrali se ovjee, ne ljuti se. Kosi je namolio oca da im ustupi stol za tenis.

Kia je rominjala po crepovima a divno drutvance, desetak njih, rasporedilo je u ogromnom prostoru svoje igre i obaveze.

Na najdebljoj krovnoj gredi visio je papir s rasporedom deurstava: tko u koji dan isti, tko u koji dan ita naglas obaveznu lektiru, tko u koji dan hrani golubove, tko u koji dan gasi predve- ernje svijee da ne bi izbio poar.

Trajalo je dugo i dugo je bilo lijepo.Onda im je reeno da moraju napustiti tavan jer je neki striek

dobio pravo da u tom prostoru napravi stan, da uredi ivot sebi i svojima.

Zato? pitao je Filip. Zar za ljude nema dovoljno prostora na drugim mjestima?

ta ti zna o stambenom problemu!? naljutio se otac. Treba iskoristiti sve raspoloive mogunosti.

to su to raspoloive mogunosti, pitao se Filip. Djeci jo preostaje da se popnu na krov, da na crepovima igraju Gumi-gumi i ovjee, ne ljuti se.

Djeca nisu mjeseari da hodaju po krovu. Djeca su djeca.Sve je propalo, klapa se raspala. Ostali su samo Filip, Kosi,

Benda i Lajla. Staro dobro drutvo. Ali, to da uine?Sad se kod Filipa pojavila ta Daskica, to upavo ukoeno eljade

sa sela koje vrijea njegovu papigu Floru, a nema pojma kako su oni divno ivjeli na tavanu s golubovima i starim stvarima.

Nemate ni dvorite rekla je iznenada lutkica Daskica. Kakav je to ivot?

Gle ti nje, pomislio je Filip. Pravi se vana. Guska utirkana. Izbacite te limenke iz dvorita! rekla je otro, kao da pozna

cjelokupno zbivanje. Probuite im gume, neka pate. Nek popravljaju svakoga dana.

12

Filip je bio dvostruko uvrijeen. Prvo, kako su ih mogli izbaciti s tavana, a drugo, zar je dvorite doista predvieno za parkiralite?

Sazvao je klapu poslije kole i rekao im to misli jedna ua iz provincije, ukoena lutka koja sisa prst. Ona ima kravu i livadu, ima umu i golubove pod strehom, ima sve. Mi nemamo nita. Bendino dvorite zauzeli su ulateni automobili.

Probuiti gume i gotovo rekla je Lajla. Probuiti sloilo se drutvo.Ve drugoga dana u zgradi je nastala opa zbrka. Svi su automobili

bili nepokretni. Izdahnule su im gume. Svinjarija! vikao je netko. To su sigurno gradski huligani.

To je nedopustivo i sramotno!Slijedeeg dana gume su opet bile probuene i prazne. Pozvali

su miliciju. Treba organizirati deurstvo. Kriminal treba sprijeiti.Ne treba duljiti. Uhvatili su Filipa. Na njemu je te veeri bio red. to li sve od tebe mogu oekivati! urlao je otac. Zna

li ti koliko u morati platiti svim susjedima za tvoje bockanje guma? Dananja su djeca doista nemogua. Sve im da a oni ti uzvraaju na ovaj nain. Sramota! Dobro da Zdenkica (mislio je na crnoputu Daskicu) nije ovdje. to bi priala na selu, kakvi ste vi ovdje, nevaljali gradski deki?

VELIKA SMICALICA

to se dogodilo u gradu da su odjednom svi stanovnici poeli mrziti golubove? Nekada su o njima pjevali zabavne pjesme, slikari su ih slikali, a naposljetku golub je i simbol mira, onaj s granicom masline u kljunu.

To su letei takori vikao je Lajlin otac.Vidjelo se da svi roditelji odobravaju tu mudru izreku.Rekli su da grad treba oistiti od pernatih napasnika jer, kau,

ire nekakve bolesti i putaju sive kakice na glave uglednih ljudi iz prolosti koji stoje na trgovima kao spomenici.

Eh, da mi netko da vlast govorio je Bendin tata, koji je inae imao i lovaku puku sve bih ja to dum-dum i gotovo. Dva lova na glavnom gradskom trgu i bilo bi svreno s njima.

Djeca bi takoer mogla pomoi oglasila se jedna mama. Golubovi legu jaja po tavanima. Iz jaja se izvaljuju mladi

golubii. Kad ne bi bile jaja, ne bi bilo ni golubova. Jasno kao pekmez. Treba organizirati djeje ete za skupljanje i unitavanje jaja.

Izvrsno! - uskliknula je jedna druga mama i pritom ispustila iz ruke najlonsku vreicu s dvije boce jestivog ulja.

Filipinci su odmah sazvali sastanak u Utvrdi.Kako razumjeti starije i njihove namjere? Djeca nemaju nita

protiv golubova i ne sjeaju se da je netko od njih ikada dobio kakvu golubinju bolest, iako u albumima za slike svaki klinac imade barem jednu fotografiju na kojoj se vidi kako mu golub jede mrvice s pruenog dlana.

Lako je odbiti skupljanje i unitavanje jaja, ali to ionako nee pomoi. Stariji su tako nabrueni da e i bez djeje pomoi krenuti u odluujui i neravnopravni rat s pernatim pokakancima.

14

Kosi se prvi sjetio. Roena je velika smicalica.Kad se petorka ozbiljnih i odlunih lica pojavila na sastanku

Kunog savjeta, sve je bilo odlueno na radost prisutnih roditelja. Golubice bi ponovno izlegle nova jaja mudrovao je Filip

i tome nikada ne bi bilo kraja. Pristajemo da skupljamo jaja ali da pritom lovimo i golubove, kojima emo redom zakrenuti vratom. Nijedan nee ostati.

Filip je na lice navukao straan, prijetei ratniki izraz. Brrr, ula sam ve da djeca mogu biti vrlo zla i opasna

cijuknula je mlada drugarica koja je upravo lakirala nokte. Jezivo, kao u kakvom filmu.

Molim za mir prekorio ju je Filipov otac. Borit emo se do zadnjeg goluba. Bravo, sine! Ozbiljan si momak.

To nije sve umijeala se u razgovor Lajla. Nae napore trebalo bi nekako platiti. Dinar za svako jaje, tri dinara za goluba.

Hm, hm gunali su stariji i eali se iza uiju. A to biste uinili s tim novcem?

Kupit emo rekete i opremu. Poinjemo svi zajedno trenirati tenis.

Izvrsno! uskliknula je mama koja je i proli put tako uskliknula, samo to joj ovaj put nije ispala vrea s uljem u bocama, nego tanjuri s okoladnim kolaem. Na sagu, koji je bio ponos Filipove mame i prostirao se samo u sveanim prilikama, pojavila se smea masna mrlja.

Susjedo, kako se to neozbiljno ponaate u ozbiljnim prilikama?! zavapila je domaica.

Pa, doista je izvrsno da se djeca bave sportom opet je zacvrkutala mlada drugarica i prevrnula boicu s lakom.

Ovo prelazi svaku mjeru! zaurlao je Filipov otac. Molim da me se, zbog trokova oko ienja saga, oslobodi plaanja za golubove i njihova jaja.

Nakon kratke i svestrane svae, prijedlog je prihvaen. Cijena za golubove i jaja takoer. Dinar za jaje, tri dinara za goluba.

15

Filipinci su se dali na posao. Od sanduia u koje se pakira juno voe, napravili su jednostavne klopke. Jedan kraj se podboi kratkim tapom, pod sandui se prospu mrvice kruha, za tap se vee dugaki konac i eka lovina. Kad golub ue pod sandui kljuckati mrvice, skriveni lovac povue konac i gotovo. Golub je u klopki. Jaja su lako pronalazili u zakucima tavana, iza greda i u zaputenim poderanim naslonjaima.

Iz blagajne Kunog savjeta Filipov je otac isplaivao kovanim noviima.

Broj golubova po mnogim tavanima u centru grada brzo se smanjivao. Filipov otac hvalio se na nekoliko mjesta kako se njihov stambeni blok moda najbolje ukljuio u sveopu mrnju prema golubovima.

Kad bi svi u gradu slijedili na primjer, uskoro bi nestalo toga leteeg smea.

Istina, nitko nije ispitivao gdje i kako djeca unitavaju golubove, gdje im zavru vratom i razbijaju jaja. O, lijepe li djeje tajne!

Klinci su pronali u nekom dvoritu baraku. Straga, iz neurednog vrta pretrpanog ostacima davno dovrene gradnje, napravili su otvor na drvenoj stijeni. Potajno su punili baraku ulovljenim golubovima. Stare krpe sluile su kao meka gnijezda. Pravo je udo da gugutanje tisua golubova nije pobudilo niiju panju.

Zaraenim novcem kupovali su povee koliine kukuruza, krali su mrvice iz kunih ostava a skupljali su i kruh koji bi inae zavrio u smeu. Golubovi su stekli sjajno perje, udebljali se i uope im nije bilo loe. Jedino za letenje nisu imali dovoljno prostora. Uostalom kad bolje razmislimo, kome je sitom do uzleta?

Sve u svemu, ini se da su golubovi razumjeli djecu na svoj golublji nain i Kosi je tvrdio da ono to sjaji u njihovim oima nije nita drugo nego zahvalnost. I ptica ima nekakvu duu.

U gradu se ve nadugo i iroko prialo o uspjenom smanjenju broja golubova i Drutvo za zatitu ivotinja diglo je svoj javni glas. U baraci vie nije bilo mjesta za nove pernate stanovnike a

16

prijetila je i opasnost da se smicalica otkrije. Neki bijesni mrzitelj ptica mogao bi nou ubaciti meu golubove otrov ili neto slino.

Filipinci su mukali glavom.U gradu se spremao praznik. Ulice su umivane i dvaputa dnevno.

Posvuda su vijorile zastavice. Ljudi su, meutim, osjetili da praznikom ugoaju neto nedostaje. Gdje su ona jata to su se svakodnevno na zvuk grikog topa buno dizala u visine? Par preostalih golubova nisu ba nekakav ukras.

Negdje smo pogrijeili kajali su se stariji.- Moda emo doivjeti da nas zajedno s djecom strpaju u

zatvor.Drutvo za zatitu ivotinja kipjelo je od bijesa.Na sam dan praznika, sunan i lijep, prije podne, kad su graani

masovno izili u etnju, Filipinci su razbili lokot na velikim vratima barake i otvorili ih irom.

Jato je visoko uzletjelo. Bio je to areni, razdragani oblak koji je u hipu obiao sve trgove. Ljudi su otvorili usta od uda.

- Izvrsno! trei put je uskliknula ona mama, a na plonik joj je pao kornet s tri kugle sladoleda od vanilije.

ROENDAN

Odrasli i oni jo odrasliji esto neto slave. Datume praznika ucrtali su u kalendare crvenim brojkama i svi njihovi vrlo ozbiljni razgovori vrte se oko crvenih datuma. Samo bi prazniili. Napiju se i tule neke svoje pjesme. Grle se i razbijaju ae. Hrskaju koice mladih svinja. S crnih brkova vise im pahuljice kreme s kolaa. Naravno, odraslima nije dosta praznikih datuma iz kalendara pa izmiljaju dodatne datume, samo da mogu urlati iz sve snage.

ak i za djejih praznika, kojih nema tako mnogo, uglavnom se zabavljaju odrasli. Klinci hodaju uokolo u novim haljinicama i liu slatku vunu. M oraju se pristojno ponaati. M oraju ostati isti, izbjegavati blatne lokvice, masne mrlje i svjee oliene ograde. Odrasli silno ele da netko izmisli stroj za pranje u koji stane prosjeno veliki klinac zajedno odjeom i cipelama. Ukljui se pretpranje, pranje i isuivanje. Klinjo nakon pola sata izlazi nov novcat. Ukrobljen i izglaan. Da svi govore: Gle, krasna li momia, divne li djevojice! Naprosto blistaju od roditeljske brige.

Filipinci su za proli praznik pustili tisue ulovljenih i skrivenih golubova i proizveli takvu radost u gradu da su odrasli od veselja dvostruko pili i jeli. Za djecu nitko nije mario. Samo je jedan iica iz Mjesne zajednice predloio da se klincima Filipincima dodijeli zlatna povelja. Povelja je ukrasni papir iz kojega se vidi da je onaj tko ju je primio za neto zasluan. Zasluan ovjek stavi takav papir pod staklo i u okvir, objesi ga na zid i pravi se vaan. iicu nitko nije sluao jer je bilo vanije gdje nai prostoriju u kojoj bi odrasli jo jednom proslavili praznik koji je uspjeno proslavljen. Odrasli najmanje dvaput slave svoje uspjehe.

18

Ipak, Drutvo za zatitu ivotinja odralo je godinju skuptinu na kojoj je pojava bezbrojnih golubova obiljeena kao udo nad udima. Odmah su zadueni uveni ornitolozi (to su strieki i tete koji prouavaju ptije carstvo) da to ispitaju. Ako je pojava golubova ljudsko djelo, rekli su, zaslune treba nagraditi. Vijest o tome proitao je Filipov otac i odmah je odluio da kupi novo crno odijelo i da se prijavi Drutvu za zatitu ivotinja kao glavni junak.

Filipinci su bili zbunjeni. Kako to da o njima koji su sauvali golubove od unitenja nitko ne vodi rauna? Utvrda Filipini tresla se od djejeg protesta.

Mi smo uljepali njihov praznik vikala je Lajla. Nama pripada nagrada!

Tako je, tako je! orilo se iz svih grla. Bit e to pravi praznik rekla je Ivanka. Proslava

roendana gradskih golubova. Kolai i voni sokovi. Pozvat emo svu djecu iz okolnih ulica.

Filip se zamislio. Dobra ideja rekao je. -- Ali tko e nam prirediti kolae

i kupiti sokove? Da je barem nekome od nas roendan. Ljudi, pa meni je roendan za tjedan dana! - uzviknuo je

Kosi. Jupiii! poskoio je Benda, kao da ga je netko ubo iglicom

odozdo. Ja donosim kasetofon. Ples do zore! Ivanka i ja odlazimo u Drutvo za zatitu ivotinja dodao

je Filip. Nagrada e pripasti onima koji su je i zasluili.Mamica ba nije pokazala neku ludu sreu kad joj je Kosi

predloio da se u njihovu skromnom stanu odri proslava roendana. udno rekao je tatica pa mi smo gotovo zaboravili

datum tvoga roenja. Tako je to kad se prebrzo ivi. Bit e to bogata proslava.

Osobito ako tata ode s prijateljima na partiju karata a sav posao oko priprema ostavi mami. Tako je gunala mama. Tata nita vie nije rekao. Otvorio je svoje popodnevne novine.

19

Kako bilo da bilo, roendanski datum se primicao. Do kasno u no mama je pekla kolae.

Osvanuo je i taj dan. Tonije, jedva jedvice je osvanuo, jer je poeo sa sivim oblacima i gustom kiom.

Filipinci su u koli odrali posljednji sastanak prije sveanosti. Kosi je nagovorio mamu i tatu da te veeri odu na dvije filmske predstave kako bi klinci uivali u slobodnim aktivnostima.

Okupilo se desetak klinki i klinaca. U poetku je u tijesnoj sobi nekako sve ilo kako je dogovoreno. Pristojno ponaanje i tiha glazba. Kolai na papirnatim tanjuriim a i sokovi u aama. Moda je bilo malo nezgodno to su gosti ulazili u blatnjavim cipelama i ostavljali mokre kiobrane gdje im se inilo zgodnim. Neki su ak zavrili u ormaru m eu tatinim odijelima i maminim haljinama. Atmosfera je inae prirodno rasla pa je tako i glazba postajala sve glasnija a i poneki je kola zavrio na polici meu knjigama. Tu i tamo prolio se gusti sok, valjda sam od sebe. Dogodilo se ak da je jedna djevojica sjela na sendvi ukraen hrpicom majoneze. Sve u svemu, vrlo lijepa zabava. Vrhunac je tek slijedio.

Vratili su se sretni roditelji. Izgled sobe bio je takav da je mamica hitno popila malo zaslaene vode kako bi njezino slabo srce moglo sve to podnijeti. Tata je nategnuo smijeak na lice. Svladao se kao i svaki pravi tata. N ajradije bi bio pobjegao na jo jednu kino predstavu, samo da ne gleda taj strani prizor.

Trebat e mi mjesec dana da sobu dovedem u red aputala je mamica kojoj je aa slatke vode pomogla da se ne srui u nesvijest.

Bilo je tako divno! vikali su klinci. Kakav sjajan tulum! ivio Kosi! ivio roendan golubova!

Kosi rekla je mama siniu na uho bio bi red da tvoji prijatelji pou kui. Prilino je kasno.

Ali mama, vrhunac tek slijedi. Kakav vrhunac! Ja sam na rubu izdrljivosti. Ja u klonuti.

Moje srce je slabo.

20

Uto se ulo zvonce na vratima. Samo bi mi trebao jo nekakav brzojav s loim vijestima

zavapila je mama i ponovno se uhvatila za mjesto na grudima gdje je srce.

U stan su stupili jedna otmjena drugarica i jedan isto tako otmjen drug. Nosili su neto veliko, uvijeno u ukrasni papir.

Da nije kakva zabuna? pitao je tata. Nije rekao je otmjeni drug, izvadio papir iz depa, naka

ljao se i odrao podui govor. Govor nije bio neto osobito. Pun nerazumljivih pjesnikih reenica. No, kad su razmotali paket, pojavio se veliki bijeli golub nainjen od eera. U kljunu je nosio papiri na kojemu je pisalo: Filipincima zahvalno Drutvo za zatitu ivotinja.

Filip se biranim rijeima zahvalio na poklonu i sveano ga uruio mami-domaici. Mama je bila ganuta.

Da popijemo neto predloio je tata otmjenom drugu i otmjenoj drugarici. Otili su u kuhinju i ponijeli goluba, slastiarsko umjetniko djelo.

Ve su se sva djeca razila a i Kosi je odjeven zaspao na kauu. U kuhinji je kvartet odraslih jo uvijek pjevao da se cijela kua tresla. Na koncu su pojeli eernog goluba. Ostala su samo dva crvena bombona koji su ranije u eernoj golubljoj glavi predstavljali oi.

O, KAKO DIVNO RASTE LUK

Lajlini roditelji primijetili su da im je dijete utueno. Djevojica nije imala volje nizato. Mala je nesretna, govorili su susjedi. Odvojila se od prirode. Gleda u cvijet zumbula kao u udo.

Sve je priroda govorio je Lajlin otac Pero. Priroda su i kue, i automobili, i bojleri, i smee, i . . . i . . . i uostalom sve to postoji. Zar ovjek ba mora saditi perin kako bi ivio u skladu s prirodom?

Filipova klapa, sada ve prozvana imenom Filipinci, odrala je nekoliko sastanaka radi popravljanja loih ocjena a i radi budunosti uope.

Kako ivjeti tamo gdje ptice ne pjevaju? Sve je ovo neprirodna priroda mudro je rekao Kosi.

Kod bake na selu vidio sam biljku na krovu. Zove se uvarkua. Na naim krovovima raste samo uma televizijskih antena.

Moe li se preko biljke uvarkue gledati crti? upitala je Lajla.

Svi su se smijali. Smijala se i Lajla koja je to upitala samo zato da stvori veu napetost.

Biljke, istina, jesu iva bia, navodno i osjeaju, pate, piju, jedu i rastu, ali se preko njih ne moe gledati televizijski program.

Biljke u gradu pripadaju prolosti rekao je jednom prilikom Filipov otac.

Ali, tata usprotivio se Filip biljke daju kisik bez kojega nema ivota. Zato sa svih prozora ne bi visjelo cvijee? Sve do plonika. Kad ljudi prolaze da pomiriu kisik.

to god rekao je otac. Neemo od grada praviti botaniki vrt. Medvednica je zaduena da nam proizvodi kisik i sve ostalo. Iz ume nam dolazi isti zraki.

22

- Ali tata, Lajla je nesretna jer eli imati svoju biljku. Da je zalijeva i gleda kako raste. Makar mrkvu i perin. Makar luk.

Filipov otac duboko se zamislio.Djeca ipak nisu ormarii da ih seli po stanu kako ti je volja.

Lajla je slatka djevojica i trebalo bi neto uiniti na tome da joj se raspoloenje povrati. Djeca su kao ciklame u loniu, valja ih povremeno zalijevati.

Djeca rastu i malo srce u njihovim grudima takoer raste. Pamet jedna mala raste takoer, otima se i hoe svoje. Otii se Filipov otac do Lajlina oca i rei mu sve kako jest.

Dijete pati. Hoe svoju biljku. Znate, prijatelju rekao je Filipov otac Lajlinu ocu

maloj bi trebalo omoguiti neposredni dodir s prirodom. Djeca ive u tim sivim kuerinama, nemaju prostor za igru, postaju nervozna kao mi stariji.

to mislite kako bi bilo da kupimo komadi zemljice u blizini Zagreba pa da djeca tamo, barem preko vikenda, sade voe i povre, da gledaju kako raste. To bi, mislim pomoglo u njihovu odgoju.

Lajlin je otac ogromna gomila mesa. Brkato udo. Poslovan ovjek kojemu nita ne znae kerkine kolske i domae zadae. On uistinu misli da djeca rastu sama od sebe, da im treba dati haljinice, flomastere, cipelice, novce za kolsku kuhinju, klizaljke, bicikle i tome slino.

Lajlin otac ima jedrilicu na moru i veliki stan u Zagrebu, skupocjeni fotografski aparat uz pomo kojega se popunjavaju foto- albumi koje nezainteresirano pregledavaju njegovi poslovni prijatelji. A ta mala guska bi htjela svoju biljku! Ta nemojte, molim vas, nismo na selu.

Potovani prijatelju odgovorio je Lajlin otac ja sam svome djetetu sve omoguio ali to s biljkama, ujte, to je neki njihov tos. to bi oni htjeli? Da se bacimo na poljoprivredu? Da

23

uzgajamo grah na balkonu? Da sadimo drvee na parkiralitima? Sve su to razmaeni klinci. Treba ih malo pritegnuti.

Tako vi mislite, prijatelju rekao je Filipov otac jer ste zaboravili na djetinjstvo. Priznajem, i ja sam. Ali znajte, samo malo nae odlunosti da u, recimo, vaem dvoritu zasadimo neke biljice znailo bi djeci puno. Rue penjaice, naprimjer, koje bi kroz koju godinu prekrile ove uasne dvorine fasade.

Prie nisu zato da se puno pria. Prie su zato da se malo govori a puno kae. Zato spor izmeu Filipova i Lajlina oca preseljavamo na kraj, upravo u ono vrijeme kad dva tateka sade rue penjaice u Lajlinu dvoritu.

Netko je ak iznio pozamani tranzistor kako bi radovi protekli uz glazbu i veselje.

Sad se pitamo koja li je to zloa sve mladice zalila nepoznatom kemikalijom te su u roku od nekoliko dana uginule.

Sva djeca iz stambenog bloka okupila su se da sudjeluju u neobinom pogrebu. Cvijee je umrlo, fasade su i dalje ostale sive, Lajla je i dalje sanjala svoju biljicu, malu malenu, koju ona zalijeva a svijet joj se divi.

Tata, nagovori Lajlinog oca da kupi neku zemljicu izvan grada molio je Filip pa da tamo sadimo biljke.

Otiao je otac ocu, ponio je tednu knjiicu i sve su uspjeli dogovoriti.

Selo mi se gadi rekao je Lajlin otac no u redu, kupit emo tu parcelicu, neka djeca sade. Bude li slabih ocjena, sve u im biljice poupati, zemlju preorati, prodati nekom drugom ludom ocu.

Zajedniki su kupili komadi ledine iznad rijeke. Postavili su i malu kuicu, gdje su stariji pili kavu i bacali eznutljive poglede na novi ivot.

Nitko iv nije mogao oekivati da e se na tom komadiu zemlje okupiti toliko klinaca. Lajla, Kosi i Filip dovukli su, uz pomo roditelja, cijelu malu armiju djeurlije.

24

Kopali su po uspavanoj ledini kao mravi.Mame su se probudile i donijele brojne vreice raznolika sjemenja

koje je trebalo sasuti u male zemljane posteljice, zaliti vodom i ekati.

ljive su odjenule svoje vjenane haljine. Sve je bilo osuto mirisom peluda a povjetarac se kao malo nevidljivo psetance umiljavao oko nogu i lica roditelja koji su zaboravili da su nekada bili djeca.

U velikoj tiini djeji su glasovi bih kao povisilice na crtovlju.Samo je mrki Lajlin otac govorio da je sve to promaeno, da

na toj zemlji nita ne raste, da su bacili novac, da vjetar donosi mirise stajskoga gnoja, da je voda loa, da e tue krave sve popasti to djeca posade itd.

Pjevali su svake nedjelje uz vino: Vu plavem trnaci mi hia stoji . . .

Klinci su bili rumeni i sretni. Ocjene su im znatno porasle.Tada se dogodilo udo! Izbio je iz zemlje mladi luk! O, radosti

raanja! O zemljo, koja si naoko mrtva i ne znai vie doli da potebi gaze nae noge, otkud tebi mo i hrana da iz njedara izagna blijedozelene izdanke! Luk je probio iz kolijevke, majke i oevi su stajali zgranuti. Djeje kose bijahu pune latica kasnih voaka a u vrtu nicale su biljke za radost svakog oka koje je tuda prohodilo.

O, kako divno raste luk! rekao je Lajlin otac. Ba divno dodao je netko. Sve je novo.Djeca su pjevala nove pjesme koje nitko do tada nije uo. Plavo

nebo upijalo je rije po rije.

CRNE OI NA PROZORU

Kosi je javio Filipu da je u glavnom parku, upravo nasuprot paviljonu, nad knjiarom Tin Ujevi, ugledao iz tramvaja crnu, novu i nepoznatu glavicu s pletenicama.

Kakve su joj oi? pita Filip.

Njemu su otkad zna za sebe oi najvaniji dio djevojice. U njima sve pie. Kad je djevojica radosna, oi skakuu i kotrljaju se kao da ste aku staklenih klikera rasuli niza stube. Kad je djevojica tuna, u oima joj bubre mali sivi oblaci ili pada kia lia u perivoju.

Filip je uvjebao da po oima nepogreivo prepoznaje ljude. Hm, kakve su joj oi? ponovi Kosi Filipovo pitanje.

Velike i sanjarske. A boja? pita dalje Filip, jer je njemu i boja vrlo, vrlo vana.

Plave su oi kao gorska jezera viena iz aviona DC-9 na relaciji Zagreb-O hrid.

Plave su oi kao zastavice kojima djeurlija mau u Maksimirskom parku za praznik. Plave maramice prijateljstva.

Crne su oi kao barun mamine sveane haljine: mirie iz njih mamin zagrljaj. Maslaci koje je netko uspio obojiti crnim lakom. Tiha tama u sobi, kad Filip eka u krevetu, budan, da se tata vrati s puta.

Zelene oi su kao livada uz rijeku, puna ukastih cvjetova. Doe ti da uskoi u takve oi i tri malim prostranstvom razmahujui rukama. Rijeka Una kraj Bihaa, gdje je lani s roditeljima zastao na povratku s mora, sastoji se od samih zelenih oiju.

27

Smee oi su okoladni bomboni koje je volio dok je bio jo sasvim mali klinac. Glatki i slatki ispod staniola. Plod divljeg kestena to se izvali iz svoje posteljice u jesen, nalik je velikom smeem oku. udo prirode u koje je Filip satima znao gledati, uvjeren da je kesten iv, da i on njega gleda.

Ne bih ti mogao rei kakve su boje oi te djevojice. Njezin prozor je na drugom katu. Ali kaem ti da su bile velike i sanjarske.

Zbog nekih oiju, koje je Kosi nazvao sanjarskim, Filip je u stanju pobjei od kue, otputovati u Junu Ameriku, otpjeaiti na Sjeverni pol.

Manje-vie kae Kosom, gradei se kao da ga to vie ne zanima jednom emo ispitati kakvo je to novo bie u naem kvartu.

Ali u njegovu srcu snanije je zakucao znatieljni sat. Nije to bio obian sat, nego luckasta budilica koja je svakih par minuta glasno zvonila na uzbunu.

Filip voli Kosoga, Bendu i Lajlu koliko i samoga sebe, jer drugarstvo se ne dijeli na liice -kao lijek. Tu vrijedi ona parola: sve ili nita.

Drugarstvo nije kredit koji su roditelji podigli da bi njemu, svom sinu jedincu, kupili uti regal za knjige, kredit kojega se sjete jednom mjeseno, plate i lcvit. Prijateljstvo se poklanja i pije kao to se daje i uzima voda.

I eto, sad je u tu lijepu e ulet jelo kao nepoznati svemirac bie s crnim pletenicama i sanjarskim oima. To neto treba odmah upoznati.

Udaljio se od prijatelja i tajno sjedio na klupi u drvoredu. Gore, na prozoru, doista se pojavljivalo neobino mirno djetinje lice uokvireno blistavom crnom kosom.

Filip osjea da je gotov. Budilica je u grudima ludo zvonila. Ui su mu crvene kao kemijska olovka.

28

Djevojica se pravila da ga ne primjeuje. Pokuao je izvoditi na klupi neke tosove sa satova gimnastike. Dubio je na glavi. ak je na travnjaku izveo kolut naprijed s naslona klupe. Djevojica je nezainteresirano gledala nekamo u kronju platana.

Jedne veeri, nakon bezuspjenog cirkusiranja u parku, u Filipu se probudio pjesnik. Pravi pravcati.

Neto mu je iznutra apnulo da mora zabiljeiti glas ptice koja u njemu cvrkue tako lijepe pjesme da ovjeku grunu suze na oi.

Pisat e pjesmice i slat e toj uobraenoj djevojici, neka zna za njegovu muku i neka zna da on nije tko god, ve istinski pjesnik, ovjek lud od enje.

Tvoje su oi kao maslaak noni.Ti si srce neko koje je daleko.Zbog tvoga lica zvoni budilica.Bit e bolje ako sie dolje.

Tako je to poelo i ve se iz prvih stihova jasno vidi da se u Filipu neto pomaknulo u stranu, i to vie nije onaj Filip koji je bio, nego drugi kojemu vie od polubijelog kruha nedostaje ruka nepoznate djevojice.

Kosi, Benda i Lajla uzalud su poslije kole zvidukali pod Filipovim prozorom. On je negdje drugdje. On je u parku gdje ispisuje debelu teku. Poplava enje katastrofalnih razmjera istekla je na ispisani papir.

Djevojica na prozoru bila je i dalje mrtva-hladna.

O Filipu cijeli razred zna da nije neko mezime, neki pamuk-de- ki, nego pravi kit. Momak koji nikoga ne ljivi.

On to o sebi takoer zna, no ovdje se, rekosmo, neto poemerilo, neto se izokrenulo i da su mama i tata uvee bili malo paljiviji, vidjeli bi kako to gipko mome roni debele suze na jastuk.

Ovako dalje ne ide, mislio je. On mora izvui tu djevojicu iz polumranog stana na svjetlo dana. Ljubiasti cvijet magnolije mora useliti u njezine oi.

29

Ona nee moi zadrati biserni smijeh kad budu trali Ribnjakom u kojem je eksplodiralo proljetno zelenilo. Svi gradski vodoskoci proradit e zbog nje.

Bit e to praznik njihove slobode i klapa e (Kosi, Benda i Lajla) okititi njezinu crnu kosu vjeniem tratinica. Bit e to lijepa djeja svadbena sveanost.

Sanjao je kako bi bilo dobro da budu zajedno na moru, da se napiju plavetnila, da se poklone pred zelenilom kao to se stariji klanjaju nekim svojim vanim stvarima.

Pisao je:U crnu glavu useljavam boju plavu,Daleko od sivila, i od buke, drim ti

ruke.Trave se zelene, zbog tebe i zbog mene.Priznajem, molim, da te volim.

I onda je skupio sve pjesme i svu snagu i popeo se stubama do stana gdje je ivjela djevojica. Pozvonio. Otvorila mama.

Dobar dan - govori Filip. Hou da upoznam Vau djevojicu. Nova je ovdje i moje drutvo eli da ona ide s nama u kino od etiri sata.

Zdravo, zlato - rekla je mama. Ivanka je slijepa. Ona ne ide u kino. Ona nema prijatelja.

Kako nema?! bunio se Filip. Znate li Vi, gospoo, da sam ja ispisao debelu teku pjesama samo za nju. Drat emo se za ruke i proi sva raskra zajedno. Ja u joj priati ono to vidim a ona e meni govoriti o onome to uje. Znate, moje drutvo je kao jedan jedini ovjek. Nama je sve zajedniko. Mi se volimo i tako prebroujemo sve prepreke.

Gospoa mama bila je zabezeknuta. Filip je narastao za najmanje dva centimetra. Bila je to njegova najbolja pjesma. A za najbolje pjesme dobivaju se najbolje djevojice.

Tako je Ivanka dola do vrata i pruila Filipu ruku. I on je saznao da je svijet vei nego to ga prikazuju na satovima zemljopisa.

30

STRAH UI U PODRUMU

Svi su tih dana u kui govorili da e doi neki ljudi da oiste tavane i podrume od starih stvari koje odbaene trunu u praini.

Klapa Filipinci odmah se sastala u zaputenom vrtu iza kue u kojoj je stanovao Benda.

Nije to ba bio nekakav pravi vrt, kao oni vrtovi sa slika iz ilustriranih asopisa, ve mala zgrena oaza blijedog zelenila izmeu sivih kua.

Jedini ponos toga prostora bila je divovska trenja u kojoj su od proljea do posljednje ubrane trenje zujale pele, to udo prirode to proizvodi med, i ivkali vrapci.

Inae, djeca iz okolnih zgrada odavno predlau starijima da neto uine s vrtom.

Da se posije gusta trava, da se posadi jo koje stablo, da se srue nepotrebne, nakrivljene, pranjave upe i na tom mjestu uredi cvijetnjak pun mauhica, debelih zumbula i tamnocrvenih rua velikih kao djeja' aka.

Da se u sredini travnjaka postavi mali tu, za one klince koji ljeti ne idu na more.

Stariji, kao to je poznato, imaju svoje strano vane brige, pa dvorite koje bi moglo biti nalik na slike iz ilustriranih asopisa, vie slii sliici iz stripa o zaputenoj ovjekovoj okolici.

Nitko nas ne razumije ree Lajla. Ne preostaje nam drugo doli da u ovom neredu naemo neku radost. Moramo stvoriti neki svoj kutak kao to je nekada bio onaj na prostor na Bendinu tavanu. Prije nego ljudi odvezu sve stare stvari iz podruma, treba izabrati ono to bi nam moglo koristiti.

31

M oje dvorite je poploeno autom obilima a ovaj vrt ne pripada kui u kojoj stanujem . Bit e rata s klincima iz susjednih kua.

- Ili milom, ili silom - oglasi se Filip. - Kad kreem o u istraivanje podrum skih prostorija?

U podrum u ima gmazova - bojaljivo ree Kosi. Stranih sluzavih pueva beskunika. takori svjetlucaju okicama iz svih okova.

Slijepa djevojica Ivanka, koja je po Filipovoj odluci postala lan druine, pod njegovom zatitom i uz njegovu pomo, sjedila je na drvenoj krinjici na kojoj je pisalo JA FFA . Oglasila se:

Ne treba se bojati m raka. Uegnut ete svijeu i sve e se podrum ske ivotinje razbjeati. M ama mi je rekla da u naem podrum u imade toliko stvari da bi se mogla namjestiti jedna ovea vikendica. Sad e sve to, ako nita ne napravim o, otii na smee.

Lako je njoj apnuo je Kosi Lajli ona ionako ne vidi. Glupost! uzviknuo je Filip. Samo se mali cuclavci od

tri godine i mamine maze boje m raka. Lajla i ja juriam o na podrum.Usprkos odlunosti u njegovim rijeim a, u grlu m u je neto

drhtalo dok je govorio. Podrum je ipak podzem lje, a djecu nitko ne odgaja za ivot u vlanim rupam a ve za radosno tranje osunanim prostorim a.

M oda dolje, m eu kunim tem eljim a doista neto strano nepoznato vreba, kao to u tam nim dubinam a m ora postojati carstvo grozomornih udovita.

N apokon rekla je Lajla u podrum u postoji elektrina rasvjeta. Tko se boji neka odustane.

Filipinci nisu klapa koja se predaje pred svakim mrakiem.

U subotu, kad veina stanara bude na vikendakim izletima, drutvo e malo proeprkati po podrum u i za svoje potrebe izabrati stare i naputene, odbaene stvari, sloiti ih u kutu vrta koji e prozvati U tvrda Filipini i braniti ga u sluaju potrebe do zadnje kapi junakog znoja.

32

Spustili su se u kiljavo, utom aruljom osvijetljeno podzemlje. Mirisalo je na vlagu i trulo drvo. Filip je iao prvi, osvjetljavajui tam nije zakutke baterijskom svjetiljkom. M ora se priznati da su im svima nogice podrhtavale.

Osim kripe tekih ulaznih vrata, u podrumu nije bilo nikakvih umova.

Iza razvaljenih pregrada od dotrajalih letvica bijahu nabacani najnevjerojatniji predmeti.

Starinski lusteri, crne krinje s ogromnim zaralim katancima, sagovi s milijardama debelih, sitnih moljaca, knjige-kupusare pisane nerazumljivim jezicima, lavori, odbaeni kuanski strojevi, kuhinjski nam jetaj, alosne stolice bez nogu, prastara djeja kolica, ak i jedan motocikl bez kotaa.

Kakvo bogatstvo! uzviknuo je Kosi. to sve vidite? pitala je Ivanka i Filip, koji ju je vodio

za ruku, detaljno joj je opisivao prizor. ak je malo i uljepavao, pa se djevojici na licu ocrtavala radost slina onoj kakvu je osjeao Alibaba u hajdukoj spilji nakon one poznate reenice Sezame, otvori se!.

Ja sam zato da se uzme ovaj m otorkota izjasnio se Kosi. Bolje bi bilo da uzmemo djeji kreveti. Ivanka i ja smjestili

bismo u njega nae bebe. M oda jo koju stolicu i kuhinjski ormar rekla je Lajla.

Benda je otkrio odbaeni ator. Evo viknuo je ovo je prava stvar za Utvrdu Filipini!

Sasvim dobar i uuvan ator. Imam ideju! - dodao je m anje glasno Filip. Sve me ovo

podsjea na skladite u kazalitu gdje sam jednom bio s dramskom grupom. Napravit emo u vrtu pravo kazalite.

A to emo igrati? upitala je Lajla. Igrat emo sami sebe. Glumit emo djecu kojoj nitko ne da

da pokau to znadu. Slikat e nas za novine. Iznesimo sve to moemo, sve nam moe trebati. Kazalite nije maji kaalj.

34

Izgleda da je tu zamisao prihvatila cijela klapa.Zasukali su rukave. Zaboravili su na prijanji strah.Igra je uvijek jaa od straha. A to je iza ove ograde? upitao je odjednom Benda.Vrata od letvica bijahu zavezana icom. Otvori pa vidi dobacio mu je Filip.Odvrnuli su icu.Vratanca su zakripala i tad su klinci, na opi uas ugledali

potpuno golu, utu ljudsku spodobu.U tom trenutku uasa netko je na ulazu u podrum, ne mislei

nita zla, okrenuo elektrini prekida i u podrumu je svijetlila samo slabana Filipova runa svjetiljka. Razumljivo je to mu je svjetiljka ispala iz ruke u tom groznom trenu kad je bilo najvanije spasiti ivu glavu.

S vriskovima koji bi probudili mrtvog slona, klinci su panino napustili podrum.

Slijepa Ivanka ostala je unutra, zbunjena, uplaena neim nepoznatim i prijeteim. Pipala je po zidovima plaui iz svega glasa.

Klinci su se razbjeali ali je Filipa zaustavilo neto to zaustavlja sve hrabre i zaljubljene djeake. Dotrali su i neki stariji.

Dolje . . . mrtav ovjek . . . gol . . . Ivanka . . . ne vidi . . . pomozite! . . .

Ljudi su okrenuli elektrini prekida i spustili se u podrum.Tamo je na zemlji leala plastina lutka u prirodnoj ljudskoj

veliini. Onakva ista kakvu stavljaju u izloge trgovina i odijevaju je modnim haljinama.

to se dogodilo?! pitala je Ivanka kroz pla. Nita odgovorio je Filip. - Klinci su se uplaili glupe

plastine lutke.I utnuo je lutku nogom tako da joj je otpala nataknuta ukoena

glava.

PA SJI IV O T

O tac je poveo Filipa na veliku izlobu pasa. Svi Filipinci, osim slijepe Ivanke, pridruili su im se.

Bio je to, ustvari, izlet na rub grada, tam o gdje jo postoje kue nalik na igrake, kue s dvoritima u kojim a se nad usnule lijene make na suncu naginju slapovi jorgovana.

H m , hm m rm ljao je Filipov otac ipak mi je nekada ivot bio ljepi, kad sam u ju tro , um jesto da pijem konjak u zadimljenom kafiu, obilazio tek rascvale rue posute rosom.

to kae, tata? pitao je Filip. Nita. Razmiljam o ivotu. O pasjem ivotu? U pravo to. O pasjem ivotu odgovorio je otac.Dio pasjeg ivota ubrzo im se ukazao na poljani gdje su se stekli

brojni vlasnici pasa sa svojim ljubimcima. Nekoliko sudaca vana i ozbiljna lica sjedilo je na poljskim stolicama s papirim a i olovkom u ruci.

Oni e ocjenjivati pse objasnio je otac. E to , i psi idu u kolu rekla je Lajla. Mislila sam da

je njim a lake u ivotu.

Poljanom su etkali najrazliitiji etveronoci. Naborani, zdepasti buldozi nalik na bildere iz knjige Snano tijelo za est mjeseci.

N apirlitane pudlice pravile su se vane zbog arenih manica oko vrata.

Jedna danska doga drala je visoko svoju kraljevsku glavu kao da prezire sve ivo oko sebe.

Bokseri su imali tunu facu i ljudske oi.

36

Ptiari su radosno migali svojim kratkim, podrezanim repom.Nekakvi sitni psii, usiljene mije njukice, petljali su tankim

noicama.Bilo je i ogromnih dobroudnih upavaca koji su umorno i

nezainteresirano pogledavali publiku.

Bilo je tu i smijeno oianih pasa a i tako obraslih kudravaca da im se ni oi nisu vidjele. Izgledali su kao bogate vunene tapiserije.

Njemaki ovari pokazivali su najvie dostojanstva i jednostavnosti, svjesni svojeg zaposlenja u miliciji.

Rasni psi rekao je pametni Filipov tata. Nekada sam imao takvog psa. Doberm ana s pedigreom. To je bio pas!

Klincima je nejasno to je to rasni pas i to je to pedigre. Pam etni tatek odmah im je objasnio da su rasni psi oni koji su iste krvi, to e rei da su njihovi preci imali tenad, samo u svojoj vrsti. Bokseri s bokserima, arplaninci sa arplanincima.

Nema, znai, ljubavi izmeu mopsa i doge? pitao je Kosi. Nema odgovorio je tata i odmah objasnio da se kod rasnih

pasa pazi na rodoslovlje, tj. da se svakome od ovih ljepotana tono po imenu zna tko su mu bili otac i m ajka, djed i baka, pradjed i prabaka, ukundjed i ukunbaka i tako dalje. E to , to je ono to Englezi zovu pedigree iliti pedigri. Mi kaemo rodoslov.

Tata, imamo li mi rodoslov? pitao je Filip. Hm, dalo bi se istraiti, svakako bi se dalo . . .Bilo je to jedno lijepo nedjeljno prijepodne. Zavrilo je sa

slatkom vunom na tapiu i s pelinjim ubodom u Lajlinom malom prstu.

Ipak, u Utvrdi Filipini, sklepanoj od starog kuhinjskog kreden- ca, pohabane lealjke za plau, tronogog stola i prastarog ormaria za m irodije, to je sve zajedno, kao na kakvoj mrtvoj strai, uvala velika lutka za izloge zagledana u daljine, bubrila je enja za psom s kojim bi se djeca igrala na travnjaku. Roditelji za takve elje nisu imali razumijevanja.

37

Psii lutalice, roeni negdje na zaputenim skladitima ili gradskim smetlitima, tuni i niiji, imadu istanan osjeaj za pronalaenje mjesta gdje e im netko pruiti malo panje, komadi namaena kruha i vode u limenoj zdjelici.

Tako je jednog popodneva, ba kad Filipinci nisu znali to da ine i kamo da se djenu, u njihovu Utvrdu uetalo neto smijeno i dobroudno, neto areno i dlakavo, odgriena lijevog uha, neto mravo i vilasto to su djeca uzalud pokuavala usporediti s rasnim primjercima s izlobe pasa.

Odmah je dobio kreveti u kovegu od votanog papira. Dobio je i zvuno ime Bukefal, iako su klinci mutno znali da je to inie nekakvog konja iz povijesti.

Bukefal nije imao slubenu ploicu oko vrata ali je od Ivanke dobio veliku utu manu. Okupan i poeljan uskoro se uope nije razlikovao od pasa s rodoslovom. Istina, pratila ga je nevolja: morao je ostati tajni pas. No, pas koji se krije, za igru nije. Zato su klinci smislili tos kako da se pas pojavljuje a da nitko ne posumnja da je rije o dojueranjoj skitnici.

Kosi je kod kue rekao da je pas Bendin, Benda je rekao da je Lajlin, Lajla je rekla da, je Filipov, Filip je rekao da je pas Ivankin. ak su mu oko vrata objesili aluminijsku ploicu na kojoj je pisalo Inventurni broj 369. Ploicu su skinuli s nekog rashodovanog kancelarijskog stola iz podruma.

Bukefal je odlino napredovao. Stekao je sjajnu dlaku i pokazao bistru pamet koju, ruku na srce, nitko od klinaca nije oekivao. Odmah je znao to znai naredba sjedi ili lezi. Baenu tenisku loptu hvatao je jo u zraku.

Nou je mirno spavao u svom kovegu-krevetu pa nije bilo pritubi okolnih stanara zbog lavea. Bio je to pas koji je odluio da nikada ne zalaje. Samo je isputao neke radosne glasove kad se s djecom u vrtu igrao lovice.

Primao je od njih sva tri obroka dnevno i nije pokazao nekakvu razmaenu izbirljivost.

38

Klopao je sve, od okruglica sa ljivama do zelene salate. Pametniji je od mnogih klinaca iz prvog razreda rekao je

jednom Filip. Da nije krianac, mogao bi biti odlian ak u pasjoj koli.

iji je to krasni pas? pitali su ljudi nalakeni na ograde balkona.

Gle, pametne li dukele! uzviknuo je jednom i potar, udijelivi Bulcefalu bombon.

Jedan filipinski sastanak bio je posveen samo tome kako prijaviti, registrirati i cijepiti Bukefala, pa da i on postane ravnopravan i slobodan pas. Koga prijaviti kao vlasnika? Takav krasan pas zasluio je da vidi i vei svijet od Utvrde Filipini u zaputenom vrtu. Da proeta Zrinjevcem i da se odveze s djecom do vikendice izvan grada. Da tri za leptirima i njuka poljsko cvijee.

Upravo kad je sve bilo rijeeno, dogodio se nemili dogaaj. U vrt je uetala jedna umiljena sijamska maka i u Bukefalu se probudio neki njegov nepoznati predak. Malo je nedostajalo da makici ugasi ivot.

Ukoren od djece, zavukao se pokajniki u svoj koveg.Sutradan su ga nali isplaena jezika i staklastih oiju. Netko

ga je zatukao opekom. Kao gutera.

POGLAVICA PLAVI NOKAT

U malom parku stajao je djeai koji je pikio u jezerce-. Jezerce je bilo od betona, djeai takoer. Zato je pikio neprekidno ve godinama, osim kad je u gradu, za ljetnih ega, bila nestaica vode. Netko bi tada negdje zavrnuo nekakav pipac i Kamenko-Popianko ostao bi tako kao da hoe ali ne moe, tj. nije imao to. Zatvoren pipac.

Naravno, u hladno doba godine djeak takoer nije pikio. Filip i Lajla, prole godine, ogrnuli su golog Kamenka starom vestom i stavili mu na glavu lovaki eir Bendina oca. Da se ne prehladi. To su novinari slikali za sve novine.

U parku osim djeaka postoji nekoliko ljuljaki, telefonska govornica i desetak klupa. Penzionerski klupski prostor.

Ljetos je klapa Filipinci pokuavala na ljunanim stazama igrati nogomet. Kosi je dobio od roditelja za dobre prologodinje ocjene pravu loptu, bubamaru, crnobijelu, olimpijsku.

Lopta je najprije skoila u krilo jednom iici koji je drijemao s rairenim novinama pred nosom. iici su pale naoale u pijesak. Naglo probuen vikao je iz svega glasa:

Napad! Pripremaj se! Poskupjelo mlijeko! Dinamo izgubio! Drite vodoinstalatera!

Valjda je upravo neto itao u novinama prije negoli je zadrije- mao.

Uokolo su se glasno smijali iini vrnjaci a on postien rekao, ne ba glasno:

Prokleta djeurlija.Lajla je odmah zakljuila da stari striek ne misli ozbiljno to

to govori, budui da i sam imade tri praunuka koji u nekom drugom

40

parku, nekim drugim penzionerima skidaju loptom naoale s nosa. Osim toga, dodala je Lajla, naglo probuen ovjek se uvijek pomalo srami.

A ega bi se sramio? posprdno upita Filip. Srami se svojih snova odgovori Lajla. Ljudi imadu

svoje tajne koje sanjaju i ne vole kad netko u njih zabada nos. Kako je mogue ukljui se Kosi - zabosti nos u tue

snove. Nisu snovi sladoled ili torta sa lagom. ula sam ree slijepa Ivanka - da postoje mjeseari koji

u snu hodaju po krovu i sanjaju da nemaju teine, da su kao perce na povjetarcu. Kad ih netko nesmotren probudi, oni se tako postide da se bace s krova. To hodanje po mjeseinom posrebrenim krovovima njihova je nona tajna.

Nastala je kratka utnja jer su svi iz klape uli da postoje takve pojave, kao to je hodanje po krovu dok je pun mjesec.

To je neka bolest zakljui Filip. Tako da znate isprsi se Lajla ja sam takoer mjesearka.Drutvance se ukipilo od iznenaenja. Sva su se lica pretvorila

u razrogaene upitnike. Lajla pria svoj san: Nalazim se meu strano visokim zgradama, poput onih u

New Yorku sa slika, jo stranijih. Izmeu nebodera vidi se kvadrati neba sa migavim zvijezdama.

Ulice su puste i vjetar nosi hrpe raznobojnih papira. To sam prije vidjela u nekom filmu.

Htjela bih nekamo pobjei ali su mi noge uasno teke. Onda osjetim da mi rastu krila, tu na leima. Ogledam se u nekom izlogu i vidim da imam lice nalik na glavu moga kanarinca Cicka. To me toliko razveselilo da sam poela cvrkutati i razmahivati rukama. Letim.

Letim prema onom komadiu neba meu kuerinama. Odjednom vie nisam u gradu nego nad beskrajnim proplancima gdje pasu sve ivotinje iz knjige ivot ivotinja.

41

Lae, Lajla otrese se Kosi. To je tako glupo. Ja sam sanjao jedanput da sam lan nogometne reprezentacije. Bio sam golman. Ali ekaj, i ja sam sanjao tada da hvatam lopte koje jure u sam gornji ugao, ak i one koje uope ne idu u gol. Znai, i ja sam u snu letio!

Ne prekidaj Lajlu naredi Filip. Ba mi se dopada njezin san.

Odjednom sam osjetila da mi krila vie ne slue i da padam. Dolje je debeli sag raznobojnog cvijea koji me doekuje tako da me nita ne boli. Hodam kao u svemirskom brodu, bez sile tee. Grabim rukama hrpe cvjetnih latica i umivam se njima.

Onda se pojavljuje strani King Kong, onaj ogromni gorila i hvata me za ramena i trese. ujem kako netko strano plae pa ponem i sama plakati.

Tu prestaje san, jer vidim tatu kako me drmusa. to radi tu?! vie tata. Vidim da sam se uvukla

majunoj sestri u djeji kreveti. to radi tu vie tata mogla si zdrobiti djetence!

Eto, tako je to bilo. Tako me bilo sram. Pretvarala sam se da nita ne shvaam i ne razumijem. Pustila sam da me tata odnese u krevet. ula sam mamu kako kae: Boe, pa to dijete je mjesear.

Divno rekla je ushiena Ivanka. Igrajmo se mjeseara.Zaljubljeni Filip navikao je da ispunjava sve Ivankine elje.

Odmah je uzviknuo: Odlina ideja! to emo sanjati?Ispruio je ruke, sklopio oi i krenuo kroz park prema Kamenku-

-Popianku. Da barem nije prije nogometa izuo tenisice. Na njegovu putu stajao je jedan suvini kamen koji je vjerojatno samo ekao palac nekoga klinca. Tup! ulo se kako je noni palac poljubio glupi kamen. Joj! razbudio se lani mjesear. Palac je naglo poplavio.

to je, to se dogodilo? panino je pitala Ivanka koja ne vidi.

42

Joj, htio sam biti Indijanac koji mjeseari kroz suspregnute muke suze odgovorio je Filip. Opalio sam palcem u kamen.

Poglavica Plavi Nokat dodao je Kosi. Igra inae nije loa. Pokuajmo svi mjeseariti. Zaveimo oi i hodajmo parkom. Neka svatko zamisli to bi htio biti u snu.

Povadili su rupce iz depova i vezali oi. Ja u biti skvo, ena poglavice Plavi Nokat rekla je Ivanka.Filipu se bolna grimasa na licu pretvorila u razumljivu radost.

Napokon, nitko nita ne vidi a svi sanjaju. Otkrili su igru u kojoj e slijepu Ivanku Apai oteti Komanima i svezati je uz drvo. Igrati oko nje pobjedniki ples.

Ja nisam Indijanka rekla je Lajla. Ja sam Alisa u Zemlji udesa.

Ja sam putnik u svemirskom brodu za Veneru rekao je Benda. To je moj san.

Plavi Nokat lovio je epesajui svoju skvo po parku. Benda je oponaao neke junake iz TV-serije Galaktika. Lajla je balerinski skakutala, sagibajui se prema zamiljenom bijelom zecu. Kosi je dreao: Drrr, brrr, trrr, tu, tu glumei momka koji sanja da je voza Formule jedan.

Filip je, tumarajui za glasom svoje skvo Ivanke upao u jezerce gdje ga je popikio djeai od kamena. Lajla je nasrnula na djeja kolica u kojima je urlala neka beba koja nita od svega nije shvatila. Kosi je sjeo u krilo bakici koja je plela nepoznatoj unuici ruiastu haljinu.

U parku je nastao takav darmar, da je morao posredovati ljubazni drug u plavoj uniformi. Klincima je preostalo jedino da se smjeste na ljuljake i ljuljaju onako bez veze.

Ne daju nam ni sanjati zakljuio je Filip.Bila je to velika i tuna reenica.

TKO PLAZI PO STAZI

Odrasli koji samo sjede ili se uokolo vozikaju automobilima, obino jednoga dana ponu kukati kako su se iznenada udebljali.

Oevi toliko puu dok zavezuju cipele, da se ini kao da je vezanje petlje nastup u tekoj atletici.

Mame dugo stoje pred velikim ogledalom i tunim oima pretrauju svoje tijelo. Koulje, haljine, hlae pa ak i cipele, sve im je to jednoga dana tijesno, iako je poznato da roditelji vie ne rastu. Samo se ire od masne papice, rujna vinca i izleavanja.

Drugi odrasli, koji su isto tako zaokruili trbui i stekli masni vrat, piu knjige o tome kako skinuti s tijela suvine kilograme. Tumae kako su gimnastika i kretanje u prirodi pravi lijek za dugi ivot u vitkom tijelu.

Mame i tate debeljuce kupuju takve knjige. Odluuju da e se posvetiti sportskom ivotu i postati vitki kao antilope i brzi kao gepardi.

I Filipinci su ve ranije primijetili da im roditelji ba ne izgledaju kao manekeni. Vie su nalik na velike jastuke koji imaju noge.

Kakvi su to roditelji pitala je glasno Lajla koji nikada ne odijevaju trenirke i nemaju pojma o trim-stazi ili teniskom igralitu? Nespretni su kao debele bube okrenute na lea.

Neto moramo poduzeti dodao je Filip. Kakva krasna jesen, a moj tata samo lei i ita novine. Da se mi lijepo dogovorimo i sve roditelje privolimo na izlet na Sljeme ili bilo kamo. Moda bi ist zraki probudio u njima zaspali sportski duh.

Poznato nam je da Filipinci ne odustaju od svojih namjera. Bistra i odluna druina. Roditeljima treba ispriati sve o koristima

44

boravka u prirodi. tovie, treba im rei da je odlazak u umu domaa zadaa za slijedei tjedan.

Jesen se ne vidi s drugoga kata u centru grada.Pregovori s roditeljima bili su teki i dugotrajni.Filip: Mama, imam domau zadau Izlet u umu. S rodite

ljima koji e me upoznati s ljepotama godinjeg doba koje se zove jesen.

U subotu moram glaati rublje a u nedjelju pospremati stan. A i neto me bocka u leima. Moda sam prehlaena odgovorila je mama.

Tata je dodao: Za to vrijeme ja moram sreivati svoju zbirku znaaka. Zna li ti, klinjo, koji je to posao?

Dananji roditelji nisu nizato progunao je Filip. Udebljali ste se i postali tromi. Jedva ekam da narastem da mogu ii bez vas kamo mi se prohtije.

tooo? zaurlao je tata. Zna li ti, balave, da sam ja trao na sto metara za manje od 11 sekundi! Ja sam bacao kuglu . . . Ja sam plivao kao braa Petri a igrao nogomet kao Zajec. Ti e meni govoriti o tromosti!

A tko je bio lan gradske reprezentacije u rukometu, a? pitala je mama. Moda moja baka ili susjeda tefica? A bacanje koplja, a stolni tenis . . . Vidi ti njega! Jo e nas proglasiti nesposobnima za ivot.

- Bilo pa prolo hrabro lupne Filip. Pokuajte sada.Mama i tata razmijenili su znaajne poglede. Neto im se pomak

nulo u glavi. Okej! uskliknuo je tata napuhnuvi se kao puran. U

nedjelju idemo na Sljeme. Odrat u ja tebi lekciju o sportskom ivotu. Popipaj ove miie! U najboljoj sam formi. Atletski tip. Supermen!

Tono dodala je mama. Nisam ja ovdje vaa kuna pomonica. Vidjet ete to moe bivi lan Saveza izviaa! Naprijed u prirodu! Jo je i zapjevala: uma nam je dom, karamba!

45

Bravo, fosili! ciknuo je Filip i istrao iz stana.U Utvrdi Filipini uskoro je doznao da su i drugi klinci postupili

na isti nain te da se roditelji toliko napuhavaju svojom sportskom prolou da su neki odmah pojurili u prodavaonice sportske odjee i obue i opremili se kao da nastupaju na Olimpijskim igrama. ^

Bliila se velika sveana nedjelja. Sastanak svih roditelja u e- stinskom lagviu.

Tu su iskrsli i prvi problemi. Svi su doli automobilima. Neki su ak tvrdili da je bolje u smrdljivim limenkama otii na sam vrh Medvednice, pa tek tamo poeti s rekreacijom.

Drugi su predlagali da se najprije sjedne u restoran i napuni trbui pa tek onda krene put Kraljiina zdenca.

Jedna mama je rekla da se neto ne osjea najbolje i da bi morala neto popiti. Ima niski krvni tlak.

Pjeice do Grafiara, pjeice do Grafiara! vikali su klinci Filipinci.

ut! dreknuo je Lajlin tata. Ovo je pobuna! to vi mislite, tko smo mi?!

Ivankin otac, fini drug u plavom odijelu i ulatenim cipelama, zategnuo je kravatu i rekao:

Mislim da je ekonomija potronje ljudske energije u skladu s opim energetskim restrikcijama u svjetlu stabilizacijskih mjera, te da je vrenje pjeaenja u odnosu na potronju naftnih derivata u prevoznim sredstvima, isto rasipanje ljudskog faktora. Ukratko, vozilima do Grafiara.

Stariji su s odobravanjem primili ovaj govor a djeca nisu razumjela ni rije, osim moda da sve to znai da prije Grafiara nema razgibavanja.

Tko je jai, taj kvai.U pet automobila dotutnjali su do krajnjeg odredita. Da pogledamo jelovnik? predloio je Bendin tata, saV u

adidasu, skockan po zadnjoj modi da bi mu pozavidio svaki nogometni reprezentativac.

46

to se tie domae zadae rekao je Filipov tata jesen vam je, djeco, godinje doba u kojem zriju kruke i jabuke, padaju divlji i pitomi kesteni, a priroda se sprema na zimski san. Lie uti i pada. Ima li tko kakvih pitanja?

Nastao je straan tajac. Samo izvolite na svoj grah i gemite javio se Filip. Mi

idemo uvjebavati snalaenje u umi. Vidimo se za dva sata. Evo vam vreica rekla je jedna mama ako naiete na

pitome kestenie, skupite kilu-dvije. Na trnici su tako skupi.Ode zagrljeno drutvo fosila u sportskoj opremi ravno u restoran.

Na svoj grah s kobasicama i kiselim zeljem. Tromi debeljkovii ree Benda. Od njih se zbilja nita

ne moe napraviti. Opii mi umu apnula je slijepa Ivanka Filipu. Kakve

su boje i to one znae. Stavi mi ruku na mahovinu na stablu da znam gdje je sjever.

Ne brini, sad emo izvesti neto ludo da e starci popadati na tur. Daj mi ruku, udii i sluaj.

MUKE S PRIRODOM

uma je izgledala kao kakva prostrana osunana soba s visokim stropom od lia. Sunana koplja podneva kroz prorijeene kronje meko su doticala djeja lica.

Mirisalo je slatko na med i sueno voe.Ivanka je preputala Filipu sitnu njegovanu ruku i on ju je vodio

prislanjajui joj dlan uz plianu mahovinu na stablu ili uza suhi list.Udisala je i mirisala kao kakva prelijepa ivotinjica. Nije se

ljutila kad bi Filip ponekad uzviknuo pogledaj ovo ili gledaj kako u sada ovo izvesti i zatim nije imao rijei da joj se ispria.

Vidim, sve vidim kad mi ti pria rekla bi uz smijeh.Filip se kotrljao niz padinu. Uzverao bi se na stablo i odozgo

vikao: Cvrk, cvrk, fiju, fiju, ja sam kos, ja sam vjeverica koja je upravo kod frizera uljepala svoj rep! Ja sam strani ris uarenih zjenica!

Ivanka je na sve razdragano pljeskala rukama i ponekad legla nauznak i udarala petama po liu.

Ostali Filipinci ratrkali su se uokolo i njihovi su glasovi dopirali sa svih strana.

Lajla je pronala tamni jesenji vrganj a Kosi je otkrio jea na ijim su bodljama bile itave hrpe raznobojnog suhog lia.

Odnijet u ga kui rekao je. uo sam da pojedu sve ohare u stanu. Korisne ivotinjice.

Fuj dodao je Benda. Izgleda kao prase u vitekom oklopu. I njuka mu je svinjska.

-Ne vrijeaj mog prijatelja jea uzjogunio se Kosi.

48

Odmah je dolo do hrvanja i oba su se borca neslavno otkotrljala izmeu drvea u nimalo ljubaznu provaliju.

Upomo! zavapila je Lajla i vrganj joj je odletio iz ruke. Filipe, gdje si? Oni su nestali! Nema ih vie! Upomo!

Filip je pao sa grane kao zrela kruka. Na Ivankinu licu pojavila se naglo briga i strah. Nespretno se kretala rairenih ruku, kao da trai oslonac.

Ostani ovdje blago joj je naredio Filip. Ne mii se od ovog stabla.

ula je njegove nepravilne korake kako se udaljuju utavom padinom.

Sve to joj je do maloprije bilo sama radost, odjednom se prometnulo u osjeaj da je sama u svom mraku, naputena od svih. Ispod njenih trepavica suze su pobrzale prema usnama.

U podnoju brda zacijelo se dogodila nesrea. Kosi i Benda nestali su u gutiku odakle se ulo klokotanje umskog potoia.

Lajla i Filip dozivali su ih iz svega glasa ali im iz gutika nitko nije odgovarao.

Utopili su se rekla je Lajla i malo je trebalo da se njena poznata vrstina pretvori u pla. Dolje je sigurno neka opasna rijeka dodala je.

Glupost odbrusio je Filip. - Prouio sam cijelu kartu Medvednice. Kakva rijeka, sve sami potoii. Idem u gutik, moda su se pri padu onesvijestili.

Filip je pretraio svaki grm i ak ugazio u blato kraj potoia. Kosi i Benda kao da su u zemlju propali. Doviknuo je Lajli da poe do slijepe Ivanke i bude uz nju dok se on ne vrati.

Trnje mu je izgrebalo lice a i na trenirki mu se pojavilo nekoliko poderotina.

Prijatelji kao da su u zemlju propali. uma je prijetei utjela.Za koji sat spustit e se vee. Ima li na Sljemenu medvjeda?

Ima li divljih maaka i zmija to se otrovno uljaju nou?

49

- Hej, Filipe - zvala je odozgo Lajla glasom koji je bio puni prepun plaa Ivanke nema! I ona je nestala.

U Filipu je jauknuo onaj skriveni zaljubljeni momi. Gdje je Ivanka? Sto se ovo zbiva? Zar neke nepoznate umske sile otimlju djecu? Da su barem i njega oteli zajedno s Ivankom, da se dre za ruke u tekim trenucima.

Nema toga zeca, lasice ili lisice koji bi Filipovom brzinom mogli strugati uzbrdo. U trenu je bio na proplanku, izranjen i poderan kao da je netom svladao kakvu umsku neman. Lajla je plakala iz petnih ila i toptala nogama.

Brzo k roditeljima u restoran! Treba zvati miliciju, vatrogasce, planinare, vojsku . . .Ivanlcaaa . . .

Grunuli su bezglavo na vrata. Unutra je mnotvo izletnika, razdraganih kao da ih nizato nije briga, pjevalo to ih grlo nosi.

Filip i Lajla, zadihani, uznojeni i uplakani, pokuavaju bezbrinim roditeljima objasniti o emu se radi. Govore u isti glas i nepovezano pa roditeljima nita nije jasno.

to je, boga vam bojeg otresa se debeli i brkati Lajlin otac. Da vas nije napala bijesna lisica?!

Izgubljeni . . .nestali . . .nema ih . . .zalutali bunca Filip a njegova mati brzo istresa eer iz vreice u au vode. Srce joj je opet na trenutak zastalo.

Kaaakooo javlja se Ivankin otac. U smislu osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece, treba promptno reagirati, animirati nadlene . . .

Molimo vas lijepo, nismo na sastanku prekine ga Filipov otac. U pitanju su djeca, nestala djeca. Uinimo neto.

Svi gosti umskog restorana skau na noge lagane i guraju se prema izlazu. Sa stolova se rue boce i poneki tanjur. Dramatini trenuci. Napetost raste.

Da ih je bilo snimiti kamerom u masovnoj jurnjavi brdom, i gore i dolje, i uzdu i poprijeko, i ovamo i onamo, bile bi to izvrsne scene za nijemi film.

50

Napokon su upotrijebili svoje luksuzne trenirke i sportske papue na najbolji mogui nain.

Bila je to luda trka bez rezultata.Rezultat, koji se sastoji od Ivanke, Kosog i Bende, u meuvre

menu se pojavio iz svog skrovita. Sjede u restoranu i zlobno se cerekaju.

Kad su se Benda i Kosi u hrvanju otkotrljali u dbunje, shvatili su odjednom da se tuku nizato, ni zbog ega. Pruili su jedan drugom ruku i u tom trenutku odluili da izvedu ovu vragoliju.

Kriomice su se provukli kroz granje na drugi dio padine i tamo se pritajili. Potom su se oduljali prema umskoj kui i u prolazu primijetili uplakanu i nemonu Ivanku.

Da je znala koliko e se Filip napatiti traei ovu dvojicu, zasigurno ne bi pristala na njihov plan.

Ovo je, izgleda, jedini nain da lijene fosile dignemo od hrane i pijace i natjeramo da malo potre na istom zraku.

Bojim se dodade Kosi na Bendinu mudru reenicu da e nas ova zamisao skupo stajati.

Izvana je ve dopirao amor zadihanih tragaa. ulo se kako mame plau a oevi zadnjom snagom viu: - Na telefon, na telefon. Zovite openarodnu obranu i civilnu zatitu! Bogamu, djeca su nae najvee bogatstvo!

KAZALITE DI-DI-TI

Na Sljemenu su Filipinci upoznali Svilenoga. Klinac kao klinac, nita osobito. Lunjao je meu stablima i traio tamne jesenje vrganje. Moda je jedino udno na tom momku bilo odijelo. Izgla- ano, isto, utegnuto. Kao da je krenuo na kakav koncert a ne u umu po gljive. Oko vrata je imao tanku konatu leptir-kravatu. Na nogama ulatene cipele.

- Kakvo udno bie! rekla je Lajla. Moda je mali kapnuo na Sljeme iz svemira? Moda je to nekakav pijanist?

Ne volim te ukoene minkere dodao je Filip. Naftalinci i mamine maze.

to to tu mirie? pitala je slijepa Ivanka. Hej, mali doviknuo je Benda ti razlikuje otrovne i

neotrovne gljive? Nisam ja nikakav mali odbrusio je djeak. Ja sam

uveni prirodnjak Ivica Sviben, poznavalac gljiva, umskih plodova, cvijea i kazalita.

Bolje bi bilo da se zove Svilen a ne Sviben dodao je Filip. Kao da si pobjegao iz nekakvog izloga.

Svileni, Svileni uzvikivali su Filipinci pljeui rukama. Bilo bi dobro da u klapi imamo jednog takvog momka

apnula je Lajla Filipu. Moda bismo napokon mogli osnovati kazalite.

Sitnica ree Svileni svisoka. Nita lake od toga. Ljudi, kako ja volim kazalite uzdahnula je Ivanka.Kad god Ivanka uzdahne, Filipu se posijeku noge, uhvati ga

nekakva slabost, postane mekan i popustljiv. A kakvo bi ti to kazalite osnovao? upitao je Svilenoga.

53

Pa, ako bi se meu vama nalo par talentiranih osoba, mogao bih postaviti neki komad. Recimo Hamleta od Shakespearea (ek- spira). To je jedan dosta dobar pisac.

ula sam za tog momka ree Lajla. Bila sam na predstavi San ljetne noi. To je tako luckasto i strano zanimljivo.

Ubrzo su klinci ustanovili da Svileni stanuje u susjednom kvartu gdje gotovo da i nema djece. Sami penzioneri.

Svileni je talentiran i usamljen. Rado bi se pridruio Filipincima i s njima osnovao dvorino kazalite, koje bi moglo po potrebi gostovati i u drugim dvoritima. Potrebno je samo sklepati pokretne kulise, pozornicu, i uvjebati uloge.

Filipinci su na brzinu odrali zatvoreni sastanak. Veina je bila za tu novost. Trebalo je sveano primiti Svilenoga u klapu i dati zamiljenom kazalitu ime.

U gradu postoji kazalite koje se zove Teatar itd rekla je mudra Ivanka. Mislim da bi se nae kazalite moglo zvati Djeji dramski trud, skraeno DI-DI-TI.

Pa to je nekakav praak protiv gamadi usprotivio se Kosi.- Izvrsno! uskliknuo je novi lan Filipinaca, Svileni. Bit

e to kazalini praak protiv mrtvila kulturnog ivota u naem gradu. Poinjemo ve sutra. Razradit u svoju redateljsku koncepciju.

Nitko od Filipinaca nije znao to znai redateljka koncepcija ali je zvualo dovoljno mudro i odluno.

Na prvom sastanku u utvrdi Filipini Svileni je detaljno objasnio buduim glumcima tko je bio kraljevi Hamlet, tko njegova majka, tko duh Hamletova oca, tko Fortinbras a tko Polonije.

Fantastino! uskliknuo je Filip. Pa to je pravi krimi. Otrov i maevanje. Javljam se za ulogu Hamleta. Ivanka e biti Ofelija.

Polako, drutvo rekao je Svileni. Ovdje ja odreujem. Zato nisam ee iao u kazalite?, mislio je Filip, sad bih Svilenom oitao lekciju. Ba sam neznalica u tim stvarima.

U redu dodao je naglas neka Svileni podijeli uloge.

54

Ludo su se zabavljali. Svileni je sjedio na povienom mjestu i dijelio savjete. Lajla je preuzela posao kostimografa. Od stare odjee krojila je i ivala glumcima kostime.

Ovo je kao nekakav fanik veselio se Kosi nekakav maskenbal i poklade. Ba izgledamo sasvim ludo i naopako.

Ne vrijeaj umjetniko djelo ukorio ga je Svileni. Ovo je ozbiljna stvar.

Na kasetofon su snimili glas duha koji se pojavljuje na zidu utvrde. Bio je to glas Filipova oca koji je pristao da sudjeluje u predstavi, jer to mora biti ozbiljan i dubok glas koji se javlja s onoga svijeta.

Neke manje vane uloge Svileni je izbacio iz svoje koncepcije tako da je predstava bila veselo maevanje s traginim zavretkom. Glumci su se uglavnom cijelo vrijeme gurali na pozornici to je na premijernom izvoenju u dvoritu izazvalo burno veselje prisutnih stanara.

Ivanku, koja se u predstavi utapa, donijeli su na pozornicu polivenu vodom. Glumila je mrtvu Ofeliju ali je zbog mokre odjee nekoliko puta kihnula.

Mrtva a kie doviknuo je netko iz publike.

Ovo je kazalite, a ne ivot - zaurlao je Filipov otac iz treeg reda. - I ja sam bio duh, pa sam opet meu vama. Ovdje izgleda nitko ne zna to je to kazalite. Sramota.

Neka mi odmah vrate novac od ulaznice! vritala je jedna drugarica koja je za cijelo vrijeme predstave plela dugaku vunenu arapu.

Svileni se uspentrao na pozornicu i povukao zastor na razapetoj ici. S konatom manicom oko vrata djelovao je vrlo ozbiljno.

Ovo je eksperiment! - viknuo je publici u lice. Tko ne shvaa umjetnost glume, neka sadi krumpir.

55

Potekle su mu suze niz lice i publika, koja se ve razoarana poela razilaziti, shvatila je da se na pozornici moe dogoditi prava umjetnost ak i nakon sputanja zastora. Zaorio je snaan pljesak.

Svileni je bijelim rupiem obrisao suze i pozvao sve glumce da se poklone publici. Bio je to najbolji dio predstave.

Ivankina mama bila je silno ganuta i pozvala je sve sudionike u stan, na vonu salatu.

Tad je Svileni, koji je u predstavi osim redateljskog posla imao i ulogu Polonija, ponovio uvenu reenicu: Ima u tom ludilu nekog sistema.

Opet nitko nita nije razumio ali je Svileni zauvijek primljen u druinu Filipinaca, zaduen za prirodne nauke i kazalite.

DUHOVNE VJEBE

U Utvrdi Filipini odjednom je postalo nekako dosadno. Klincima se u duu uvukla tuga.

To je zbog jeseni rekao je tronutim glasom Svileni. Pritom je tako duboko i tragino uzdahnuo da je od toga iroki orahov list, rave boje, odluio da se zauvijek otkine s grane i sleti beumno na zemlju.

Jesen je nastavio je - vrijeme u kojem pjesnici hodaju pokunjene glave i piu pjesme o prolaznosti ivota. Mogao bih vamo tome odrati predavanje ali vidim da niste sposobni sluati. Uhvatila vas nostalgija.

Klinci su iskolaili oi nad takvim stranim pametovanjem. Svileni je pametan momak ali ipak malo pretjeruje. Sve to proita u tatinim knjigama odmah prenosi u Utvrdu i tu se pravi vaan s nekakvim nerazumljivim rijeima.

Nostalgija! Pih, i to mi je neto rekao je Filip. Vie cijenim savijau od jabuka, kakvu pravi moja mama.

Samo mislite na klopu podigao je Svileni svoj glumaki glas. to je s duhovnim ivotom?

Daj, Svileni, budi malo normalan probudila se Lajla iz najdublje tuge koju je osjetila u svome malom ivotu. Kakvi duhovi i slino. Takvo to postoji samo na groblju. Zuje oko spomenika i njofaju cvijee.

I puu u svijee, ha, ha rimovao je Benda. Duhovi ne postoje rekla je slijepa Ivanka. To mi je

priala mama. Kad ovjek umre, njega vie uglavnom nema.Pa ti klinci doista nita ne razumiju, mislio je Svileni. Duhovni

ivot, to je umjetnost i tome slino, a duhovi, oni to ukaju u liu, sasvim su neto tree.

57

U redu, druino nastavio je glasno moemo i o tome prodiskutirati.

Neu ja nita driskutirati . . . poeo je Kosi. Ne kae se driskutirati, ve diskutirati ispravi ga Svileni. Ba me briga kako se to kae nastavio je Kosi. Moj

djed na selu rekao mi je da due umrlih postoje svugdje oko nas, vrljaju po kukuruzu na tavanu i kripuckaju u ormarima. A na groblju su kod svoje kue i tamo nevidljivi etaju s rukama na leima, kao prozirni penzioneri.

Glupost razljutio se Benda. Time samo plae male klince.Druina se podijelila. Na pomolu je bio prvi ozbiljniji razdor

meu Filipincima. Slutio sam, mislio je Filip, da e nam taj pametnjakovi Svileni napraviti nered u klapi. To treba odmah raistiti.

Znate, ljudeki to? Prekosutra je Dan mrtvih. Obii emo zajedniki groblje i provjeriti to postoji a to ne.

Tako je i odlueno, budui da je Filip jo uvijek bio na elu Filipinaca, kako je i red.

Na Dan mrtvih na groblju je vladala neopisiva guva. Bilo je toliko ljudi kao da je posrijedi Velesajam a ne posjet humkama predaka.

Mirisalo je na uvelo lie i dim svijea. Filip je Ivanki opisivao prizor koji ona nije mogla vidjeti.

Milijuni plamiaka titrali su u sunanu danu meu obiljem cvijea. Cvjetni trg tumaio je Filip prema ovome obina je

sitnica. Ljudi imaju sveana odijela i dostojanstvena lica. A vidi li duhove? apnula je Ivanka. Ne vidim. Oni su nevidljivi dodao je Kosi. Kao zrak. Moda

sjede uokolo na granama kao pauina i zagrobnim govorom priajuo nama koji dolje hodamo.

58

Opet priate gluposti otrese se apatom Svileni. Ako netko doista eli vidjeti duha, mora doi na groblje u pono. To je njihovo vrijeme. itao sam u nekim knjigama.

Filipince je, mora se priznati, proela mala jeza. Tko bi mogao biti tako hrabar da se u pono pojavi na ovakvom mjestu.

Ovdje je tako lijepo i sveano uzdahnula je Lajla. Bolje se osjeam nego dolje u gradu.

Filip zna da ovim posjetom nee utvrditi ima li duhova ili nema. Ako ve taj Svileni tvrdi da bi trebalo doi nou, u redu. Krenut e ve veeras.

Predlaem rekao je da se noas naemo ovdje i da se uvjerimo u ono to pria ovaj Svileni.

Ja neu drhtavim glasom ree Kosi. Mama me ne bi pustila.

Ni mene dodala je Ivanka. Ni mene ree Benda oponaajui Ivankin glas. Ali ja

u moda pobjei od kue. Ne bojim se nikakvih sablasti.Preostali su Lajla, Filip i Svileni. Nai e se na groblju tono

u pono.Za svaki sluaj ostavit e na praznim krevetima poruke za

roditelje. Tekst: Ja sam na groblju. Vraam se odmah. aljem vam pusu. Dogovoreno.

Tri blijeda lika naoe se pred pono u Gradu mrtvih. Drali su se za drhtave ruice. Dolje u gradu, u njihovu kvartu, ba je bila nekakva tednja elektrine struje pa se inilo da na groblju ima dvostruko vie svjetla. Cijeli brijeg bijae obasjan milijunima svijea. Klinci su sve manje osjeali strah a sve vie im je ovaj tajni noni posjet izgledao kao sveana kazalina predstava. Hrabro su gledali oko sebe ne bi li ugledali neku mrtvu duu kako leluja meu spomenicima. Istina, dim koji se dizao iznad svijea poprimao je pokatkad udne oblike, ali to nije bilo ono to su oekivali.

Meni je sve ovo kao nekakva roendanska torta rekla je vedro Lajla. Sad moemo kui. Ti, Svileni, da mi vie nisi priaoo nonim sablastima.

59

Svileni je doista pokunjeno iao ka izlazu iz groblja. Tek tu se dogodilo ono ega su se bojali ranije.

Evo ih! viknuo je netko iz polumraka i snane su ih ruke zarobile. Da ti srce prepukne od straha.

Upomo! kriknuli su u jedan glas.Pred njima je stajao Filipov otac u pidami i kunom ogrtau

a uz njega dva milicionara. E, platit e mi kad se vratimo siktao je tata. Polako, drue rekao je milicionar. Glavno je da su

male skitnice pronaene. Nije doputeno primjenjivati fiziku silu prema maloljetnim descendentima.

Pazi, pomisli Filip, i u miliciji se nae nekakav Svileni pametnjakovi.

POAR STRASTI

Lajla je odjednom postala drugaija. U koli su to ostali aci odmah primijetili. Filipinci su u nju gledali kao u udo. O emu se radi?

Njezine su oi podsjeale na dvije baterijske rune svjetiljke ljubiaste boje.

Ona, koja je uvijek gledala na ovaj svijet malo iskosa, lukavo i razigrano, sad je upaljenim svjetiljkama bila zagledana u daljine koje ostali nisu mogli vidjeti.

Neki su ak istezali vrat i dizali se na none prste ne bi li vidjeli kamo to Lajla gleda.

Mala sanjari rekao je posprdno Filip. Pomaknuo joj se neki kotai u glavi dodao je Kosi. Zamiljenost je znak povienog duevnog stanja dopunio

je Svileni na svoj poznati mudrijaki, nerazumljiv nain. Zabrinut sam rekao je Benda. Pogledajte samo kako

hoda.Doista, Lajla koja je inae hodala otro kao razljueni djeak

i, kao to je poznato, trala na sto metara bre od veine djeaka u razredu, sad je hodala kao slijepa Ivanka u onoj sjajnoj predstavi DI-DI-TI kazalita, kad je glumila Ofeliju.

Nekako je plutala, kao da izmeu nje i zemlje postoji nevidljivi jastuk od paperja po kojemu ona koraa.

Lajla je postala rebus koji nitko nije uspijevao rijeiti.Debeli Lajlin otac takoer je primijetio udne pojave u kerkinom

ponaanju.Odveli su je lijeniku. Mjerili su joj temperaturu i cijedili krv

iz prsta.

61

Lijenik je samo klimao glavom i govorio da on tu ne moe nita pomoi jer je Lajla zdrava kao ribica.

A znate li o emu se radi?Laj li se dogodilo neto to se inae zbiva samo junakinjama iz

romana za odrasle. Jednostavno, u susjedstvo je doselio djeak vitak kao mlado stabalce, kose svijetle kao itno polje.

im ga je vidjela, Lajla je poeljela da bude Snjeguljica u staklenom kovegu a djeak da dojae na bijelom konju i da je poljupcem probudi iz dugog, dugog sna.

Od toga trenutka sve su joj stvari i svi ljudi izgledali kao da su u nekakvoj maglici. Svijet je postao mekan.

Lajla je zaboravljala kako se veu uzice na cipelama. Ogledalo joj je postalo najvanija stvar na svijetu.

Sreli su se na jednom stubitu i oboje su pocrvenjeli kao rajice. Nijednome vie nije bilo pomoi.

Lajla se sjea da je mudri Svileni jednom rekao da u knjigama sve pie, da su knjige najmudrije i da se u njima nalaze odgovori na sva pitanja.

Poela je prekapati po roditeljskoj biblioteci. Bile su to neke bezvezne knjige Rat i mir, arobni brijeg, Zlatarovo zlato, Od sada do vjenosti i tome slino. Ni rijei o ljubavi.

Lajla je traila pravi naslov knjige i pronala neku kupusaru na kojoj je pisalo Poar strasti. To bi moglo biti pravo. Potajno je itala. Nita joj nije bilo jasno. Shvatila je da prava knjiga o ljubavi jo nije napisana.

Odluila je da je sama napie. .Njezin dnevnik, teka s kvadratiima, od toga je trenutka bila

sve punija uzdaha i prizora u kojima se djeak i djevojica vode za ruku kroz drvored platana pod mjeseinom i s vremena na vrijeme dugo gledaju jedno drugom u oi.

Tu i tamo poneka je Lajlina suza nainila malu mrlju na papiru.

62

Kad su Filipinci odlazili s razredom na kakav izlet, Lajla je skriveki odlazila u Utvrdu Filipini i tu uz svijeu pisala svoj dnevnik, svoj ljubavni roman.

Mogla je to pisati i doma, pod elektrinim osvjetljenjem, ali je svijea upravo najbolje ila uz ono to je pisala. Polumrak i sjenke koje igraju na drvenim stijenkama i starom pokrpanom naslonjau.

Jednog predveerja, privuen valjda, kao kakav zaljubljeni leptir, mirkanjem svijee u drvenom zdanju u dvoritu, u utvrdu je stupio plavokosi djeak.

- Zdravo promucao je djeak a Lajla je hitro sklopila svoj dnevnik.

Oboje su zacijelo ponovno pocrvenjeli od pete do glave i obratno, ali se to nije dobro vidjelo.

Svijea je nekoliko puta klimnula svojim plamikom.Lajli je u grlu zastala nekakva gruda, kao da je toga trenutka

neoprezno progutala cijelu okruglicu sa ljivom i koticom.Ni vitkom djeaku oito nije bilo lako. Daj mi tu teku promucao je. Ne dam progutala je Lajla okruglicu. Daj mi da ti neto napiem. Nema ti meni to napisati. Imam inatio se djeak. Onda pii, kad si tako tvrdoglav rekla je Lajla kao da se

ljuti.Djeak je drhtavom rukom ispisao na biljenici grbavu reenicu:

Ja te volim i zovem se Tonelc. im je stavio toku na kraj ove najljubavnije reenice koja je ikada napisana u bilo kojoj knjizi, djeak je kao vjetar izjurio iz Utvrde. ak ni vratanca nije zatvorio.

Velike Lajline ljubiaste oi skakutale su sa slova na slovo. Srce joj je toliko naraslo da se moglo valjda u cijelom dvoritu uti kako bubnja: Ja te vo lim, ja te vo lim!

Hej! uzviknula je i ja tebe volim!Gdje je sada Tonek? Kamo je pobjegao?

63

Zgrabila je svoj ljubavni roman i brzinom kojom se nekada kretala sa starta trke na sto metara pojurila za djeakom. Pritom je sruila svijeu na pod pokriven starim sagom.

Ne zna se tono da li svijee neto osjeaju ili su samo mrtva stvar, no nama se ini da je svijea iz iste radosti liznula plamenom po sagu i odmah zatim po suhim daskama.

ulo se kako netko s treeg kata vie: Poar! Poar! Vatra u dvoritu. Zovite vatrogasce! U pomo!Lajla je sustigla djeaka na stubitu i vrsto ga zgrabila za ruku.

To je ba ono to je zamiljala: nita ne govore samo se dre drhtavim rukama.

. . . . . .to si to na . . .napravila? promucao je napokon djeak. Po . . .poar!

Poar strasti odgovorila je Lajla i dalje ga gledala ravno u oi.

to ti je to? upitao je djeak. Naslov moga ljubavnog romana sad ve mirno odgovori

Lajla. Evo ti pa itaj dodala je i pruila mu biljenicu s kvadratiima.

U dvorite je kao zvuna zmija uletjela sirena vatrogasnih kola.

ZBRKA U SRETNOM GRUDNOM KOU

Utvrda Filipini izgorjela je do temelja, ako se tako moe rei. Istina, ta kuica nije leala na uobiajenim temeljima nego na onima na kojima lei svaka prava, vrsta i trajna kua na prijateljstvu Filipinaca. Filip je danima sjedio na mjestu gdje je ranije bila Utvrda. Dolazio je ponekad Svileni i utke su bacali kamenie u pepeo.

Ustraeni roditelji ne putaju Ivanku iz stana. Benda se neto umudrio i ne pojavljuje se a Kosi je naglo popustio u koli i sada sjedi doma i treba. Lajla se po itav dan dri s Tonekom za ruku, a uvee valjda pie svoj ljubavni roman.

Daj smisli neto znao je Filip rei Svilenome. Ti si umjetnik.

Svilenom je, meutim, presuila mata.I to se dogodilo jednoga dana? to je to obasjalo zaputeno

dvorite? to je bubnulo kao grom iz vedra neba?Nije to bilo samo mlado proljee to se s blijedim listiima

izvlailo iz velikog oraha niti rastvaranje prozora na kuerinama odakle su stizali zvuci glazbenog radio-programa.

U dvorite je, kao kakva dobra vila, kao udo iz prie koje nitko nije oekivao, stupila vitkom nogom i lijepim nasmijeenim licem draga siromana Srna.

to sad to znai? Je li to san? Zdravo, deki rekla je.Na licu joj je bila ispisana radost. Filipa je neto trecnulo oko

srca. Sjeanja su bila opasna. Ta Srna je do juer bila prepuna briga i nije bilo tog zafrkanta koji bi joj mogao izmamiti ovoliko smijeha koliko sada, eto, poklanja Filipu.

65

ula sam u koli da vam je izgorjela koliba? Pardon. To nije bila koliba, nego Utvrda Filipini ispravlja

je Svileni.Kao da se malo naljutio na tog vitkonogog uljeza koji je u

njegovu drugu izazvao tako naglu i nejasnu radost. Svileni je iz druge kole i nema pojma tko je Srna.

Zbilja mi je ao nastavlja Srna. ula sam da je to bila krasna kuica i da ste imali i svoje kazalite.

Pa . . . ovaj . . . petlja Filip to je bilo djelo Svilenog. On je umjetnik.

Svileni se kooperi u utegnutom odijelcu. ini se da je odjednom narastao barem za pola centimetra.

Sve je gotovo nastavlja Filip. Druina se raspada. Lajla samo koluta oima od zaljubljenosti.Benda se upisao u nekakav atletski klub i sad tri uz Savu kao mutav.

Ne moe se bez krova nad glavom premudro dodaje Svileni. Home, sweet home, to bi rekao Shakespeare.

Srna sjeda na nekoliko sloenih opeka i Filip bi se mogao zakleti da joj u oima ita neku radosnu tajnu.

Htio bi odjednom zaviriti u tu lijepu glavicu, malo tamo provrljati i prokuiti u emu je tos. Zatreperio je na tu pomisao ba kao onda kad ju je pratio iz kole i nosio joj torbu.

A Ivanka? Zar nije ve donio vrstu, najvru odluku da bude s njom ako treba i do kraja ivota? Otkad je roditelji ne putaju da se drui s Filipincima, ponovno joj je poeo pisati pjesme. Upravo joj je juer potom poslao sedam stihova za koje je odluio da ih nikada nikome ne pokae. Sramio se neeg nejasnog u toj pjesmi:

Jasno je da m i proljee kroz glavu prolijee.Strano me mui kako se ljubav ui.

66

Sve mi je opet naopako, kada se ti smije ja bih plalco.