trag u beskraju - franjevci-split.hr · te izvođenje dvostrešne drvene krovne konstrukcije iznad...

GRAD NA GORI 1

2 GRAD NA GORI 3

UV

OD

NA

RIJEČ

Trag u beskraju

Tijekom ove godine nastojali smo nizom aktivnosti i događaja proslaviti veliki jubilej Grada i Krajine – 300.

obljetnicu oslobođenja od Turaka. Proslava je bila svečana, kako i dolikuje tako značajnoj obljetnici. Stoga smo samoj proslavi posvetili veći dio ovoga broja Grada na gori želeći da trag proslave ostane i na papiru, u tekstovima i fotografijama.

Prvi tekst u dijelu lista posvećenom proslavi naslovljen je „Tragovi u kamenu“. Taj naslov podsjeća na pjesmu i istoimeni album Olivera Dragojevića „Trag u beskraju“. No, poveznica s pjesmom nije samo riječ „trag“. Zapravo, poveznica je najprije u želji da se nakon naše proslave ostvari ono što kaže naslov te pjesme – da njezin trag ostane u beskraju.

Nastojali smo u našem jubileju ostaviti tragove u kamenu, odnosno učiniti neke materijalne zahvate kao trag i znak našega slavlja za buduće generacije. I ovim brojem Grada na gori, kako rekosmo, želimo ostaviti pisani trag za uspomenu nama i svima nakon nas. Ali, hoće li to biti svi tragovi koji za nama ostaju? Hoće li to biti sve što smo proslavom ostvarili? Bilo bi žalosno kada bi to bilo sve, odnosno kada sve poruke koje smo uputili ili primili tijekom ove i prošle godine ne bi ostale duboko urezane u našim srcima i doprinosile oblikovanju našega života, kako osobnog, tako i zajedničkog. Da, bilo bi to uistinu žalosno. Zapravo, sve bi to onda bilo na neki način uzaludno i besmisleno. Jer čemu materijalni tragovi ako nema duhovnih? Kao ljudi svjesni funkcioniranja ovoga svijeta, a još više kao vjernici obogaćeni svjetlom Božje objave znamo da su materijalne stvarnosti prolazne, da su lako pokvarljive i propadljive. Sveti pisac u Knjizi Otkrivenja napisa: „I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema.“ (Otk 21,1) Uminut će tako svi tragovi u kamenu i papiru, ali tragovi u srcima ostaju zauvijek. Smisao

svih materijalnih tragova naše i svake druge proslave jest da ostanu tragovi u ljudskom duhu koji će biti dionik vječnosti, dionik beskraja Božjeg života i ljubavi.

Za Blaženom Djevicom Marijom ne ostade nikakav materijalni trag. Ništa nije napisala, ništa fotografirala, ništa urezala u kamen ili neki drugi materijal, a evo i dan danas njezino se ime s ljubavlju spominje i časti. Gospa od Anđela, naša Majka i Zaštitnica, jasno nas uči gdje trag moramo ostaviti: u srcu koje razmišlja o Božjoj riječi i prepoznaje Božje zahvate u svom životu. Srce koje tako živi, srce puno tragova Božje milosti ide putem Neba i ostavlja trag u beskraju. Molimo joj se na izmaku ove jubilarne godine da nam izmoli od svemogućega i beskrajno dobrog Boga takvo srce, takav život, takvo ostvarenje.

U ovom broju Grada na gori nema nikakvih posebnih razmišljanja uz svetkovinu Božića, kako redovito činimo. Umjesto toga ostavili smo zapis održanih propovijedi u devetnici i na samu svetkovinu Gospe od Anđela. Mnogo smo lijepih poticaja i razmišljanja čuli pa ih nastojmo čitati i upisivati u svoja srca. Naime, izgovorene riječi, premda su nam često zanimljive i lijepe, ipak lako odu u zaborav. Stoga se podsjećajmo na njih da bismo sve te poticaje na gorljiviji vjernički život svakodnevno pokušavali provesti u djelo.

Drugi dio ovoga broja Grada na gori redoviti su izvještaji o važnijim događajima iz života naše župe i samostana. Na kraju toga dijela odredbe su o slavlju sakramenta vjenčanja u našoj župi. Nažalost, u slavlju vjenčanja postalo je uobičajeno toliko toga što je sličnije poganstvu i bezboštvu, nego iskrenoj i proživljenoj vjeri. Cilj nam je da slavlje tog sakramenta, koji treba biti važan i užoj i široj crkvenoj i društvenoj zajednici, bude u prvom redu događaj vjere, događaj koji slavimo na način Bogu ugodan, a svima nama, osobiti mladencima spasonosan.

4 GRAD NA GORI GRAD NA GORI 5

UV

OD

NA

RIJ

EČ

2. siječnja: za mir u Domovini i svijetu

2. veljače:za duhovna zvanja

2. ožujka: za stare, nemoćne i bolesne

2. travnja: za bračne parove

2. svibnja: za prvopričesnike i krizmanike i njihove obitelji

2. lipnja: za obraćenje grješnika

2. srpnja: za Domovinu

2. kolovoza: za grad Imotski i Imotsku krajinu

2. rujna: za djecu i mlade

2. listopada: za članove Franjevačke obitelji

2. studenoga: za sve pokojne

2. prosinca: za dobročinitelje samostana i župe

UV

OD

NA

RIJEČ

Po postavljanju slike Gospe od Anđela na trajno mjesto u crkvi sv. Frane najavili smo da će od 2. kolovoza 2017. drugi dan svakog mjeseca u godini biti dan molitve s Gospom od Anđela na razne nakane za potrebe župe i samostana, Grada i Krajine, Domovine i čitavoga svijeta. Svaki drugi u mjesecima tijekom godine posvećujemo Gospi sa željom da nam molitveno zajedništvo s našom Majkom na zemlji bude pomoć na putu prema zajedništvu s njom, svim svetima i našim pokojnima u Nebu, u beskraju Božje ljubavi. Ovdje donosimo raspored molitvenih nakana za sve mjesece u godini te vas potičemo, dragi vjernici, da se uključite u zajedništvo molitve i života s našom nebeskom Zaštitnicom.

Dragi čitatelji Grada na gori, Sin je Božji postao čovjekom da nas ljude učini dionicima Života vječnoga u zajedništvu s Bogom. Neka nam ova istina bude vodilja i u proslavi Božića i u svim dimenzijama našega života da ostavimo duboki trag u Beskraju, u Njegovoj svemogućoj ljubavi.

Vama i svima Vašima od srca želimo čestit Božić i sretnu Novu godinu!

Vaši fratri i časne sestre


Proslava 300. obljetnice oslobođenja Imote od Turaka

Uz mene siGospeod AnđelaUz mene sisigurnosti mojapratiš meljepotombožanskomčuvaš medobrotomAnđeoskom

Uz mene siGospe

Snježana Jelinić

GRAD NA GORIGRAD NA GORI

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA

98

Uproslavi 300. obljetnice oslobođenja Imote od Turaka nastojali smo i određenim materijalnim radovima

obilježiti taj važni događaj, odnosno ostaviti svojevrsni trag u kamenu kao povijesni zapis našega slavlja za buduće generacije.

obnova crkve gospe od anđela U prošlom, prigodnom broju Grada na

gori pisali smo o obnovi crkve Gospe od Anđela na Topani. S radošću možemo reći da su radovi počeli u svibnju i završili krajem srpnja, uoči drugog dijela devetnice Gospi. Podsjećamo da su izvedeni radovi obuhvatili: injektiranje zidova protiv uspona kapilarne vlage i fugiranje istih, demontažu postojećeg pokrova i slojeva krova na crkvi i sakristiji te izvedba novih slojeva krova sa svim potrebnim slojevima izolacije, uspostavljanje jedinstvenog pokrova od kupe kanalice na svim krovnim plohama, podizanje zidova sakristije uvis za nekoliko redova kamena te izvođenje dvostrešne drvene krovne konstrukcije iznad postojećeg svoda.

Radove su izveli radnici Građevinskog obrta „Portal“ pod vodstvom vlasnika Mislava Rebića. Stručni nadzor vršio je ovlašteni inženjer građevinarstva Neven Kunjašić, uz pomoć djelatnika Konzervatorskog odjela u Imotskom. Radove je većim dijelom financirala Splitsko-dalmatinska županija.

uređenje crkve sv. FraneTrojica fratara naše Provincije (fra Zvonko

Tolić, fra Petar Vrljičak i fra N. N.) odlučili su za ovu prigodu donirati nove kamene rozete za pročelje crkve sv. Frane. Naime, postojeće rozete bile su betonske te su zbog dotrajalosti bila vidljiva oštećenja na njima. U dogovoru s Konzervatorskim odjelom u Imotskom izradu i montažu rozeta povjerili smo radnicima Kamenoklesarske radnje Maršić iz Prološca. Oni su tijekom lipnja nabavili odgovarajući kamen te obavili pripremne radnje, a u prvoj polovici srpnja demontirali postojeće i montirali nove kamene rozete, čime je pročelje crkve zablistalo novom ljepotom.

Tragovi u kamenu

Od ljeta 2012. godine, kada je slika Gospe od Anđela stavljena u novi zlatno-srebrni okvir, osjetila se potreba pronalaska trajnog mjesta za sliku u crkvi sv. Frane. Slika se dotada čuvala u samostanskoj kapeli, što nije bilo moguće nakon stavljanja slike u novi okvir zbog njegove veličine. U pripremi za proslavu na jednom od samostanskih kapitula određeno je da se nađe mjesto za sliku u crkvi sv. Frane te se ona postavi u crkvu uoči proslave devetnice Gospi u slavlju 300. obljetnice. Nakon savjetovanja s liturgičarima i konzervatorima odlučili smo sliku postaviti u nišu s desne strane oltara gdje se nalazi kip Srca Marijina, a kip premjestiti u drugu nišu gdje je kip Srca Isusova. Nacrt postolja za Gospinu sliku izradila je Maja Zelić iz Konzervatorskog odjela u Imotskom, a izradu smo i u ovom slučaju povjerili Kamenoklesarskoj radnji Maršić iz Prološca. Ujedno je uređeno i mjesto za kipove Srca Isusova i Srca Marijina u niši s druge strane oltara. Na prijedlog konzervatora postaje križnog puta pomaknute su za jedno mjesto niže, prema vratima crkve, čime je dobiven

prostor i za sliku i za kipove. Naravno, zbog svih radova bilo je potrebno obojati zidove na kojima su bili izvođeni navedeni radovi. Sve su radove brižno nadgledali djelatnici Konzervatorskog odjela u Imotskom.

kip gospe od anđelaPark ispred crkve sv. Frane uređen je u

proljeće 2008. Postavljene su staze i sustav za zalijevanje, uređene zelene površine, napravljene velike stepenice iz parka prema crvki te je u sredinu parka postavljen kip fra Stjepana Vrljića koji je dotada stajao na prostoru ispred crkve. Prigodom naše velike obljetnice Ante Žužul, predsjednik Nadzornog odbora Školske knjige, zaželio je darovati svom zavičaju kameni kip Gospe od Anđela, rad akademskog kipara Josipa Marinovića. Na samostanskom kapitulu u prosincu prošle godine odlučeno je da se za smještanje kipa Gospe od Anđela u samostanski prostor poštuju pravila struke te da se konzultiraju arhitekti, kipari i konzervatori. Nakon više susreta i savjetovanja izabrano je mjesto u sredini parka, čime je samom prostoru dan sakralni karakter jer u središtu dominira Gospin lik potičući vjernike na molitvu Bogu i Gospi.

Kip fra Stjepana Vrljića još je jednom premješten, ovaj put na zid ispred zvonika crkve sv. Frane te je licem okrenut prema

Gospinom kipu. Zid na kojem je kip fra Stjepana zid je prve crkve, izgrađene za njegova života. Položaj njegova kipa jasno ukazuje na to da je sam fra Stjepan nakon oslobođenja Imotskog od Osmanlija zasluge za to pripisao Blaženoj Djevici Mariji, Gospi od Anđela, te stoga rukom pokazuje prema kipu one čiju je sliku milodarima vjernika dao naslikati nakon oslobođenja Imote.

GRAD NA GORI 1110 GRAD NA GORI

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA Postavljanje slike Gospe od

Anđela u crkvu sv. Frane

Prigodom proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka u nedjelju 23. srpnja slika

Gospe od Anđela, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine, postavljena je na trajno mjesto u crkvi sv. Frane u Imotskom. Riječ je o zavjetnoj slici koju je fra Stjepan Vrljić milodarima vjernika dao naslikati nakon oslobođenja 2. kolovoza 1717. godine. Slika je najprije bila čuvana u crkvici Gospe od Anđela na imotskoj tvrđavi, a poslije u kapeli franjevačkog samostana. Nakon što je 2012. godine stavljena u zlatno-srebrni okvir, tražilo joj se prikladno mjesto u crkvi sv. Frane te je ove godine za nju izrađeno postolje u niši do glavnog oltara.

Svečanost je počela u 19 sati procesijom kroz crkveni park, nakon čega je uz pjevanje himne Gospi od Anđela slika postavljena na postolje. Zatim je provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman predvodio pobožnost pred slikom. Uslijedila je sveta misa koju je predslavio o. Provincijal

uz koncelebraciju gvardijana fra Kristiana Stipanovića i još petorice svećenika. Pjevanje na misi animirala je ženska klapa „Neviste“ iz Imotskog.

U propovijedi je o. Provincijal istaknuo da je postavljanje Gospine slike u crkvu povijesni događaj. Podsjetivši vjernike na događaje prije tri stoljeća, naglasio je da se danas u svijetu strepi od islamskog fundamentalizma. No, naši životi nisu ugroženi samo terorizmom nego i mnogim drugim stvarnostima koje nas udaljuju od Boga, izvora svega dobra. Zato se i mi danas, poput naših pređa, stavimo pod moćnu majčinsku zaštitu Gospe od Anđela. Neka nas na njezinu blizinu i zagovor trajno podsjeća njezin lik koji smo danas svečano postavili u crkvu, zaključio je fra Joško.

Na kraju svete mise prisutnima se obratio gvardijan fra Kristian zahvalivši svima koji su doprinijeli da se Gospina slika postavi u crkvu, osobito konzervatorima, o. Provincijalu i fratrima koji su svojim prilozima omogućili uređenje crkve.

Na otočiću Manastir u Prološkom blatu u srpnju 2017. nastavili su se radovi sanacije ostataka

franjevačkog samostana iz 17. stoljeća ili čak starijeg. Radovi su obuhvatili čišćenje ostataka samostana i izradu tlocrtne dokumentacije. Čišćenje od raslinja započelo je na prostoru gdje se pretpostavljao položaj samostanskog objekta. Tom prilikom na površini od cca 800 m2 ukazali su se brojni ostaci arhitekture, dok su u nastavku prostora prema sjeveru također uočeni zidani ostaci te su radovi čišćenja provedeni na dodatnih 400 m2 ovog očito znatno većeg samostanskog kompleksa. Na pretpostavljenom samostanskom objektu, oko i između perimetralnih zidova, koji zatvaraju površinu od 205 m2, presloženo je urušeno kamenje. Tom prilikom pored perimetralnih zidova definirani su i pregradni zidovi, kao i prolazi među prostorijama. Nakon čišćenja samostanskog objekta utvrđeno je postojanje četiriju prostorija. Južna prostorija mogla bi predstavljati sakralni prostor jer je na istočnom dijelu prostorije uočena pravilna zidana četvrtasta podna struktura koja bi mogla predstavljati podlogu za oltar. Unutar krajnje sjeverne prostorije, uz sjeveroistočni ulaz nalazilo se stepenište koje je vodilo na gornju etažu objekta, a višekatnost objekta sugerira i parapet na istočnom zidu. U sjeverozapadnom kutu ove prostorije pronađen je pravilno

obrađen kamen s natpisom na bosančici na kojem piše: „Ovu kuću sagradi fra….“. Nažalost, tu natpis završava.

Jugoistočno od samostanskog objekta, na udaljenosti od 3,5 m, očišćen je objekt građen suhozidnom tehnikom gradnje. Gustirana koja se nalazi južno od samostanskog objekta definirana je i tlocrtno dokumentirana. Raščišćen je prostor i zapadno od samostanskog objekta gdje su uočeni suhozidni podzidi od kojih je jedan, s obzirom na strukturu i masivnost, mogao služiti kao obrambeni zid za obranu od poplava. Nakon raščišćavanja prostora sjeverno od samostanskog objekta uočeno je nekoliko zidanih struktura te se može pretpostaviti postojanje barem jednog objekta s pratećim (pomoćnim) prostorijama.

Prostor samostanskog objekta i cijelo okolno područje tlocrtno je dokumentirano. Jasno definiranje prostorija samostanskog objekta i okolnih struktura planira se u sljedećoj godini. Radove na otočiću Manastir financiralo je Ministarstvo kulture čiji je korisnik Samostan sv. Frane Asiškog u Imotskom. Tvrtka Kaukal d.o.o. iz Splita, vl. Vedran Katavić, izvela je radove čišćenja i dokumentiranja pod stalnim nadzorom konzervatora iz Konzervatorskog odjela u Imotskom.

Katarina Cvitanić, KO Imotski

Radovi na ostacima samostana na Prološkom blatu

12 GRAD NA GORI

Klape Gospi od AnđelaPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA

U nedjelju 23. srpnja, nakon posta-vljanja slike Gospe od Anđela na trajno mjesto u crkvi sv. Frane i

mise koju je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman, u crkvi je održan prigodni koncert klapskih marijanskih pjesama „Klape Gospi od Anđela“. Koncert su organizirali Kulturna udruga „Pismo moja“ i Franjevački samostan Imotski.

U programu su nastupile ženske klape Neviste (Imotski), Zvizdan (Posušje), Bura (Mostar) i Orca (Split), muška klapa Delmati

(Solin), mješovita klapa Basca (Baška Voda) i pučki pivači iz Tugara. Na počeku je sve prisutne pozdravio gvardijan i zahvalio za održavanje koncerta svim klapama, Kulturnoj udruzi „Pismo moja“, a osobito glavnoj organizatorici koncerta Maji Punoš Rebić.

Koncert je održan u dva dijela. U prvom je svaka klapa pjevala po dvije pjesme Gospi, a u drugom su sve klape otpjevale nekoliko domoljubnih pjesama. Kao uvod u nastup svake klape čitane su molitve Blaženoj Djevici Mariji.

GRAD NA GORI 1514 GRAD NA GORI

Prvi dio devetnice Gospi od Anđela

Ove jubilarne godine nastojali smo svečanije proslaviti devetnicu našoj Zaštitnici. Misna slavlja

u prvom dijelu devetnice predvodili su dekan katedralnog dekanata u Splitu i gvardijani samostana koji okružuju imotsko samostansko okružje. Zahvaljujemo svima što su se rado odazvali našem pozivu i uzveličali naše ovogodišnje slavlje.

početak devetnice i hodočašće duhovnih zvanja

U ponedjeljak 24. srpnja počela je devetnica Gospi od Anđela, zaštitnici Imotskog i Imotske krajine. Svaki dan devetnice zavjetni je dan pojedinih dijelova imotske župe te ujedno hodočasnički dan neke od župa imotskoga samostanskog okružja. Tradicionalno prvi dan devetnice zavjetni je dan Vujčića i Adžija, a ove su godine prvi hodočastili Gospi od Anđela vjernici iz Runovića. Ove godine, povodom proslave 300. obljetnice oslobođenja Imote od Turaka, na prvi je dan devetnice ujedno

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA

bilo hodočašće i susret duhovnih zvanja Imotske krajine.

U 18:30 krunicu pred slikom Gospe od Anđela u crkvi sv. Frane predvodio je fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar. Nakon pobožnosti uslijedila je procesija redovnika, redovnica i svećenika kao uvod u misno slavlje koje je predvodio don Tomislav Ćubelić, dekan katedralnog dekanata i župnik katedrale u Splitu, uz koncelebraciju imotskog gvardijana fra Kristiana Stipanovića i još 43 svećenika. U misi su sudjelovale 44 redovnice i dva bogoslova, a pjevanje na misi animirao je župni zbor iz Runovića pod ravnanjem Marije Biočić.

U propovijedi je don Tomislav pred prisutne vjernike iznio lik Mojsija, hrabrog čovjeka punog vjere, do kraja predanog u volju Božju za dobro svoga naroda. U njegov se primjer trebaju ugledati svi vjernici, osobito svećenici, redovnici i redovnice. Istaknuvši da je Crkva najprije Kristova, a ne naša – ljudska, potaknuo je sve vjernike da se trude oko

svoga obraćenja i tako doprinose svetosti i poslanju Crkve.

Na kraju svete mise s. Jelena Lončar predala je gvardijanu misno ruho, dar redovnica Imotske krajine samostanu o 300. obljetnici oslobođenja od Turaka. Fra Kristian je zatim pozdravio sve prisutne vjernike, a osobito okupljene svećenike, redovnike i redovnice, uz želju da ovo prvo hodočašće i susret duhovnih zvanja bude početak jedne lijepe tradicije. Poslije fotografiranja susret se nastavio večerom i druženjem pod šatorom kod samostanskog cedra.

drugi dan devetniceNa drugi dan devetnice svetu je misu

predvodio fra Stipe Bešlić, gvardijan samostana Gospe Karmelske u Omišu. U koncelebraciji su bili gvardijan fra Kristian, župnik Prološca fra Vinko Gudelj i pastoralni pomoćnik u Podbablju fra Jozo Grbavac, svećenik rodom iz Prološca, župe koja je na drugi dan devetnice hodočastila Gospi od Anđela. Pjevanje na misi animirao je župni zbor iz Prološca pod ravnanjem s. Terezine Bašić. Svoj zavjetni dan imali su Divići, Grančići, Mendeši, Vejići, Lončari, Biočići, Budimiri, Solde i obitelj Ljube Buljana.

U propovijedi je fra Stipe povezao blagdan Sv. Jakova apostola s proslavom 300. obljetnice oslobođenja Imote od Turaka. Isus je zahtjevan i mnogo traži od svojih učenika. Često pomislimo i kažemo da je nemoguće živjeti kako On od nas traži. No, svetci nisu tako razmišljali, a ni naši pređi tijekom povijesti jer su od Boga tražili i našli pomoć za sve svoje životne situacije. Danas, kao uostalom i uvijek tijekom povijesti čovječanstva, na nas napadaju „Turci“ – smrtni grijesi koji nas udaljuju od Boga, izvora sreće. Zato uzmimo u svoje ruke oružje koje nam Bog daje – Sveto pismo, sakramente, krunicu – i s Njegovom pomoću, uz Gospin majčinski zagovor, hrabro idimo putem Evanđelja, zaključio je fra Stipe.

treći dan devetniceNa treći dan devetnice Gospi su hodočastili

vjernici iz Vinjana, predvođeni župnikom fra Denisom Šimunovićem i župnim vikarom fra Jakovom Udovičićem. Treći dan devetnice zavjetni je dan Kukavica, Ivanovića, Martinovića, Šimunovića, Zelića, Rašića i Nevistića.

Svetu misu predvodio je fra Petar Klapež, gvardijan samostana Gospe Sinjske u Sinju. U koncelebraciji su, uz fra Denisa i fra Jakova, bili fra Zoran Kutleša i fra Rafael Begić. Pjevanje na misi animirao je župni zbor iz Vinjana.

U propovijedi je fra Petar povezao proslavu 300. obljetnice obrane Sinja od Turaka i oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Jedna te ista Gospa bdjela je nad vjernicima Cetinske i Imotske krajine u ono vrijeme, a tako čini i danas jer je ona majka svih nas. Fra Petar je Marijinom zagovoru preporučio osobito naše obitelji jer su one danas u najvećoj opasnosti, o čemu nam najbolje govori sve veći porast razvoda i sve teža demografska situacija. Ipak, prema riječima bl. Alojzija Stepinca, hrvatski narod neće propasti dok bude vjeran Gospi pa stoga ne smijemo očajavati, već, vjerni Bogu i Gospi, s nadom gledati u budućnost.


četvrti dan devetniceU četvrtak 27. srpnja, na četvrti dan

devetnice Gospi od Anđela svetu misu predvodio je fra Ante Čovo, gvardijan samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije u Makarskoj. U koncelebraciji su bili fra Kristian, župnik Podbablja fra Nedjeljko Čarapić i fra Rafael Begić. Pjevanje na misi animirao je župni zbor iz Podbablja pod ravnanjem Marele Vrljić.

Ovaj dan devetnice tradicionalno je zavjetni dan Brečića, Bašića, Ćosića, Lelasa, Milardovića, Ljubasa i obitelji pok. Jakova Lončara. Ove godine Gospi su na četvrti dan devetnice hodočastili vjernici župe Podbablje.

Razmišljajući nad liturgijskim odlomkom evanđelja fra Ante je u propovijedi potaknuo sve vjernike na preispitivanje svojih očiju, ušiju i srdaca. Bog daje točnu dijagnozu naše situacije jer nas upućuje na našu sljepoću, gluhoću i tvrdoću srca. No, On nam daje i lijek, daje nam sama sebe da možemo gledati njegovim očima, slušati njegovim ušima te prihvaćati i ljubiti njegovim srcem. Marija iz Nazareta postala je majkom Sina Božjega upravo zato što je bila otvorena za Boga i njegovu volju. Često su naša srca puna ovozemaljskih želja, a gotovo prazna

nebeskima. Pozvani smo, poput Gospe, dati prvo mjesto Božjim željama, odnosno Božjem planu s nama jer to je put koji nas vodi u zdrav i osmišljen život, zaključio je fra Ante.

peti dan devetnicePeti dan devetnice svetu je misu predvodio

fra Domagoj Runje, gvardijan samostana o. fra Ante Antića u Splitu. U koncelebraciji su bili fra Lazar Perica, župni vikar Imotskog, fra Rafael Begić i fra Zoran Jonjić, župnik Studenaca, župe koja je peti dan devetnice hodočastila Gospi. Pjevanje na misi animirao je župni zbor iz Studenaca pod ravnanjem Maria Cikojevića. Svoj zavjetni dan imali su Mršići, Lasići, Kasumi, obitelj Ivana Štrljića, Novo naselje ispod benzinske crpke i carine te Perinuša.

U propovijedi je fra Domagoj povezao povijest Izraela, izabranog Božjeg naroda, o čemu govore misna čitanja ovih dana, s poviješću Imotske krajine. Nakon izlaska iz egipatskog ropstva Izraelci su se pitali kako živjeti u slobodi. Isto pitanje bilo je važno i našim pređima prije 300 godina, a tako i nama danas. Izraelci su nakon ulaska u Obećanu zemlju i razdoblja sudaca pokušali biranjem kralja urediti svoj život na zemlji,

ali je kraljevstvo kasnije propalo. Tek u babilonskom ropstvu postali su svjesni da svoju sreću ne mogu postići ljudskim naporima, strukturama i sredstvima, nego samo živeći Božje zapovijedi, koje smo čuli u današnjem prvom čitanju. I mi moramo biti svjesni da nam političke, gospodarske i druge zemaljske strukture ne mogu dati željeni mir i radost, nego samo život po Božjoj riječi.

Fra Domagoj je zatim, govoreći o dvije zapovijedi ljubavi, protumačio deset zapovijedi i potaknuo prisutne vjernike da preispitaju svoj odnos prema Bogu i bližnjima. Na kraju je upozorio na završne riječi iz evanđelja o sijaču koji sije sjeme na razne vrste tla sa željom da mi budemo sjeme koje će donijeti barem dvostruki plod.

Šesti dan devetnicePo ustaljenoj tradiciji šestim danom

devetnice završava prvi dio devetnice, koji se održava u crkvi sv. Frane. U subotu 29. srpnja Gospi su ove godine hodočastili vjernici iz Zmijavaca, predvođeni župnikom fra Franom Lacom. Šesti dan devetnice tradicionalno je zavjetni dan Sušića, Zdilara, Ćerluka, Gadža i Jažića.

Svetu misu u 19 sati predvodio je fra Jakov Begonja, gvardijan samostana Gospe od Zdravlja u Splitu. U koncelebraciji su, uz fra Franu, bili fra Zoran Kutleša, fra Jozo Grbavac, fra Rafael Begić i fra Mijo Šabić, dušobrižnik u Stuttgartu rodom iz Zmijavaca. Pjevanje na misi animirao je župni zbor iz Zmijavaca pod vodstvom s. Jasne Kasalo.

U propovijedi je fra Jakov rekao da je jedina sigurnost i radost kršćaninu Bog i Blažena Djevica Marija, majka svih Kristovih vjernika. Govoreći o proslavi 300. obljetnice oslobođenja Imote od Turaka, fra Jakov je istaknuo da je tijekom cijele naše povijesti Gospa pratila svojim zagovorom naš narod i da smo uz njezinu pomoć zadobili konačno svoju slobodu u Domovinskom ratu. Zatim je uputio na Božju riječ koju smo čuli o slavlju Sv. Marte. Kao što je ona sa svojom sestrom Marijom ugostila Gospodina, tako ga i mi trebamo primiti u svoje obitelji. Nažalost, često psovkom i zanemarivanjem duhovnog života zatvaramo svoja srca i domove živom Bogu. Sveta nas Marta potiče da uvijek pozivamo Gospodina u svoj život i da mu damo prvo mjesto jer ono jedino njemu pripada.

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA


PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA Drugi dio devetnice

Gospi od AnđelaPrema ustaljenoj tradiciji, prvih šest

dana devetnice Gospi od Anđela održava se u crkvi sv. Frane, a

zadnja tri dana kod crkve Gospe od Anđela na Topani. Ovdje donosimo izvještaj o prva dva dana trodnevnice.

početak drugog dijela devetniceSlavlje na prvi dan trodnevnice, u nedjelju

30. srpnja, počelo je procesijom s Gospinom slikom iz crkve sv. Frane do spomenika hrvatskim braniteljima na Topani, gdje je euharistijsko slavlje predvodio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. U koncelebraciji su bili naš gvardijan fra Kristian Stipanović, župnik Slivna fra Željko Tolić i još petorica svećenika. Pjevanje na misi animirao je prigodni zbor sastavljen od župnih zborova iz Slivna, Imotskog, Vinjana i Podbablja pod ravnanjem fra Denisa Šimunovića, župnika Vinjana. Nekoliko svećenika bilo je na raspolaganju vjernicima za ispovijed kod crkve Gospe od Anđela. Sedmu večer devetnice zavjetni dan

imali su Jažići, Živanovići, Pavlovići, Bage, Mustapići, Novo naselje Baga i Put Gaja, a Gospi su hodočastili vjernici iz Slivna.

U propovijedi je o. Provincijal pred vjernike stavio kao uzor kralja Salomona, o čijoj molitvi Bogu govori prvo misno čitanje. On je, svjestan svoje slabosti i ograničenosti, od Boga tražio mudrost, odnosno pronicavo srce koje razlikuje dobro od zla. Svi imamo iskustvo svoje ljudske nesavršenosti, krhkosti i ograničenja pa smo upravo zato pozvani osloniti se na Boga te od njega tražiti razboritost i pronicavo srce da možemo ići pravim životnim putem.

Usmjerujući pozornost vjernika na Blaženu Djevicu Mariju, fra Joško je istaknuo njezine kreposti poniznosti i vjere koje trebaju resiti svakoga istinskog Kristovog učenika. Svjesna svoje neznatnosti, Marija je čitavu sebe stavila na raspolaganje Bogu i pod njegovo vodstvo. Slobodna od svih sebičnih želja i ljudskih prizemnih interesa, našla je u Bogu svoje bogatstvo i smisao svoga života. Stoga je upravo Gospa najbolji uzor suvremenom čovjeku, često opterećenom i zarobljenom

ovozemaljskim brigama i žudnjama, koje ga ustvari čine praznim i nezadovoljnim.

Zaključujući svoje razmišljanje, o. Provincijal rekao je da smo u Imotskom tijekom prošle i ove godine održali brojne duhovne i kulturne događaje, učinili mnoge materijalne zahvate. No, ne smije slavlje 300. obljetnice ostati na tome jer će to biti isprazno slavlje, sasvim zemaljsko i brzo zaboravljeno. Sva događanja bilo koje vrste, sve što smo pisali i govorili treba naša srca usmjeriti Bogu i Gospi, odnosno uputiti nas da od Boga po Marijinu zagovoru tražimo i dobijemo pronicavo srce koje će razlikovati dobro od zla te u svakoj životnoj situaciji birati ono što je Bogu po volji, a za naše vremenito i vječno dobro.

Na kraju euharistijskog slavlja prisutnima se obratio gvardijan te najavio događaje u trodnevnici i na samu svetkovinu Gospe od Anđela. Zahvalio je svima koji su na bili koji način doprinijeli slavlju, a osobito o. Provincijalu koji od početka pruža svesrdnu podršku i pomoć proslavi 300. obljetnice. U ime samostana i župe uručio mu je prigodni dar - brončani reljef Gospe od Anđela, što je za 300. obljetnicu izradila akademska kiparica Linda Kršnjavi. Slavlje je završilo kratkom procesijom u kojoj je slika Gospe od Anđela odnesena u crkvicu u tvrđavi.

predzadnji dan devetniceOsmi dan devetnice Gospi od Anđela u

ponedjeljak 31. srpnja na Topani euharistijsko slavlje predvodio je mons. Vlado Košić, biskup sisački. U koncelebraciji su bili fra Kristian, fra Dinko Bošnjak, župnik Lovreća, župe koja je osmi dan devetnice hodočastila Gospi, te još sedmorica svećenika. Pjevanje na misi animirao je prigodni zbor sastavljen od župnih zborova iz Lovreća, Imotskog, Prološca i Studenaca, pod ravnanjem Anđelka Nikolića. Zavjetni dan imali su Medvidovića Draga, Vileničina Brista i molitvene zajednice imotske župe.

Prije svete mise u 18 sati fra Zoran Kutleša, župni i samostanski vikar Imotskog, predmolio je krunicu i molitve Gospi od Anđela, a zatim je uslijedila kratka procesija od crkve Gospe od Anđela do spomenika hrvatskim braniteljima, gdje je slavljena sveta misa.

Na kraju euharistijskog slavlja prisutnima se obratio gvardijan fra Kristian te zahvalio svima koji su na bili koji način doprinijeli slavlju, a osobito biskupu Vladi. U ime samostana i župe uručio mu je prigodni dar - brončani reljef Gospe od Anđela te zovnicu i imotsko vino. Slavlje je završilo procesijom u kojoj je Gospina slika odnesena u crkvicu u tvrđavi.

Draga braćo i sestre, poštovani imotski gvardijane i župniče, braćo franjevci, braćo svećenici, časne

sestre, ovih dana želimo Bogu i Gospi iskazati svoju zahvalnost za slobodu. Sloboda, koju su naši stari izvojevali oslobodivši imotsku krajinu i grad Imotski 2. kolovoza 1717. godine odredila je put prema državnoj samostalnosti i odbacivanju tuđinskih vladavina nad hrvatskim narodom u našoj Domovini. Znamo, dvije godine prije toga, 1715. čudesno je obranjen grad Sinj, također na Marijin blagdan, na Veliku Gospu, po zagovoru one koju naš narod naziva „Odvjetnicom Hrvatske, najvjernijom Majkom“. Pa ipak, kada su prije 300 godina Hrvati porazili Turke, potpalo je ovo naše područje pod Mletke, tako da su se i dalje nad našim narodom izmjenjivali tuđi gospodari. Zato je ovo slavlje pobjede nad Turcima nagovještaj pune slobode koju su hrvatski branitelji, s krunicom oko vrata, ostvarili u Domovinskom ratu kada su 1995. pobijedili srpske osvajače i oslobodili Hrvatsku.

Visoko treba cijeniti svaki napor i žrtvu podnesenu za Domovinu, jer je to znak ljubavi za koju je naš Gospodin Isus rekao da nema veće: naime, dati život za prijatelje, „nema veće ljubavi od ove“ (Iv 15,13)! No, danas nam je razmišljati također i o onoj duhovnoj slobodi, koja mora biti stalno pred očima nas, vjernika, koji stremimo postići ideal koji nam je pokazao naš Gospodin Isus. On je Židovima jednom progovorio o tom daru slobode: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ A Židovi mu nato odgovore: „Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako ti to govoriš: „«Postat ćete slobodni?»“ Odgovori im Isus: „Zaista, zaista kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha… Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.“ (Iv 8,31-36) Iz ovih Isusovih riječi možemo zaključiti da se nama boriti ne samo za vanjsko oslobođenje od tuđinske vlasti, od robovanja tiranima i vladarima ovoga svijeta koji ne misle na narod, nego samo na sebe i umjesto da pomažu razvitak društva i pojedinaca, sve čine samo da bi sebi osigurali bolja mjesta i položaj u društvu… nego nama se boriti protiv grijeha, protiv đavla i njegova sjaja, protiv zavođenja u laž i beznađe, protiv vlastitih zlih nagnuća i sebičnosti, protiv svih đavolskih

napasti koje nas žele odvojiti od nas samih, naše sreće i konačnog cilja, a to znači od Boga, našeg stvoritelja, spasitelja i najvećega prijatelja.

Znao je to i sv. Franjo koji je u Asizu štovao osobito Mariju kao Gospu od Anđela u crkvi zvanoj Porcijunkula. Tu je on ishodio od Pape dobivanje oprosta za sve koji dođu u ovu crkvu, ispovjede se i pričeste. Nauk o općem ili djelomičnom oprostu bio je veoma proširen u to doba pa je i pokornička vjernička praksa mnogo držala do dobivanja oprosta. Danas je to nekako u drugom ili trećem planu, ali kada bismo bolje razumjeli o čemu je riječ, i mi bismo zamolili zagovor Presvete Bogorodice da Gospodin i nama udijeli opći oprost. Riječ oprost i oproštenje dolaze od starohrvatske riječi „prost“ koja prvenstveno znači: slobodan. Sjetimo se pjesme hrvatskog ilirca Dimitrija Demetra koji je ispjevao pjesmu: „Prosto zrakom ptica leti, /Prosto gore zvěr prolazi, /A ja da se lanci speti /Dam tudjincu da me gazi? /Tko ne voli umrět prije, /U tom naša kerv ne bije!“

Prosto letjeti kao ptica znači, dakle, biti bez uza, slobodan. A da bismo bili duhovno slobodni, treba nam oslobođenja od grijeha i zla, što nam može podariti samo Gospodin Isus Krist. Tada ćemo doista biti slobodni. Opći pak oprost, koji se mogao nekad dobiti samo u posebno od pape odabranim i odobrenim crkvama, a danas je to moguće, napose u svetim vremenima, kao što je to bila nedavna Godina Božjeg milosrđa, u svim

crkvama, znači ne tek oproštenje od grijeha, koje dobivamo svetom ispovijedi, nego je to tzv. vremenita i vječna kazna koju grijeh sa sobom povlači i od koje se treba posve osloboditi da bismo Bogu omiljeli i mogli uživati njegovu blizinu.

Kada promatramo naše okolnosti i događaje koje smo proživjeli, vidimo da je Domovinski rat nanio zla ljudskim dušama koja se ne mogu oporaviti niti više od 25 godina nakon njegova izbijanja. A i kako se mogu smiriti ranjene duše kada se nisu stvorile pretpostavke za trajan i potpun mir. Koje su to pretpostavke?

Sve poginule treba dostojno pokopati. A Republika Hrvatska još uvijek traži preko tisuću tzv. nestalih branitelja i civila. Zašto se ne napravi pritisak na okupatorsku stranu da to bude uvjet bilo kakvih daljnjih pregovora, naime da se već jednom otkriju grobovi svih poginulih Hrvata u Domovinskom ratu?

Nadalje, štetu nanesenu treba popraviti. To znaju svi ispovjednici jer ne može pokornik dobiti odrješenje ako ne obeća popraviti štetu, ako ukradeno ne vrati i uništeno ne nadoknadi. Naša pak država vodi velike pregovore i obećava svu potporu državi koja je izvršila okupaciju na našu Domovinu, a da nikada do sada ni jedan naš politički predstavnik nije zatražio podmirenje ratne štete koju je agresija na našu zemlju prouzročila. Kako će doći do pomirenja, ako se onaj tko je zlo nanio ne kaje i svojim djelima ne nastoji maksimalno popraviti štetu koju je nanio? Tu nema sreće u budućim dobrim odnosima koji se nužno moraju graditi sa svima, pa i s nekadašnjim neprijateljima, ali ti odnosi moraju počivati na istini i na poštivanju slobode. A kako biti slobodan, tj. neopterećen zlom i grijehom, ako se on ne priznaje niti se njegove posljedice žele ispraviti?

Zato mi katolici imamo crkve i prigode, kao što je slavlje Gospe od Anđela, da po zagovoru Bogorodice Marije od Boga izmolimo da nam pomogne otkloniti svaku posljedicu naših grijeha za koje se kajemo.

Molimo dakle danas za slobodu.Zahvalni smo za slobodu koju su naši branitelji,

već pred 300 godina ostvarili svojom hrabrošću i žrtvom za Domovinu.

Zahvalni smo osobito našim hrvatskim braniteljima koji su obranili slobodu naše Domovine u Domovinskom ratu!

Zahvalni Bogu za mir molimo i za nutarnju,

duhovnu slobodu, da ne budemo navezani ni na koje zlo, da se oslobodi naša duša i smiri naš duh u istini i pravednosti, u poštivanju svih ljudi, u dobroti i ljubavi koju od nas traži naš Spasitelj, Krist Gospodin. Naš blaženik Alojzije Stepinac na montiranom sudskom procesu 1946. mogao je reći: „Moja je savjest čista!“ jer je doista imao čistu savjest. To je poruka i za nas, da trebamo sve činiti da i naša savjest bude čista od svakoga grijeha.

Nezadovoljni smo što se ne poštuju opće-prihvaćeni humani i kršćanski principi na kojima počiva naša država, a i čitava povijest i život našega hrvatskog naroda. Ako se Europa i ne želi očitovati da su joj korijeni kršćanski, to mi Hrvati svakako trebamo. Bez kršćanske vjere naše nacije ne bi bilo, mi bismo bili raspršeni i još uvijek pod tuđim vladarima. Upravo je Katolička Crkva propovijedala i gajila taj plamen slobode za naš narod kada je to bilo najteže. Evo, prije 300 godina ovdje u Imotskom pobjeda nad Turcima bila je ujedno i pobjeda kršćanstva i početak obnove naših katoličkih crkava i svetinja, čiji je duh čuvala upravo Katolička Crkva, braća franjevci posebno. Zatim u srpskoj dominaciji u prvoj Jugoslaviji i poslije opet u komunizmu tko je sačuvao duh slobode, nadu da će doći dani mira i pravde, ako ne Katolička Crkva čiji su članovi i predstavnici najviše bili na udaru i trpjeli samo zato što su tražili i propovijedali pravo na slobodu vjere, slobodu riječi i naroda? Nisu li upravo vaši velikani Tin Ujević, Bruno Bušić i Vlado Gotovac, sinovi ovoga kraja, bili stjegonoše te čežnje za slobodom i pravdom našega naroda? A onda toliki zatvarani, progonjeni i ubijeni svećenici, franjevci, vjernici… Ta istina o zločinačkoj naravi komunizma mora se konačno javno reći i zakonski priznati u našoj Domovini.

Sloboda je veliki dar Božji, kako pjeva Gundulić u čast slobodi „koju nam Bog je do“. Slobodu se ne prodaje ni za što na svijetu, dapače za nju se daje i život. Zato moramo biti do neba zahvalni našim braniteljima, i od prije 300 godina i osobito u Domovinskom ratu koji su dali živote za slobodu Hrvatske. A Gospodin Isus uči nas da je najveća sloboda u odsutnosti od grijeha, kada smo slobodni činiti dobro, da bismo poput njega, našega Spasitelja i Učitelja, učinili da se Božje kraljevstvo proširi po svem svijetu i da svi ljudi prihvate Istinu, Put i Život, tj. Božje prijateljstvo i ljubav, jednom riječju: spasenje. Blaženi Alojzije i svi hrvatski sveci i mučenici, molite za nas. Majko Božja, Gospe od Anđela, moli za nas! Amen.

2120 GRAD NA GORIGRAD NA GORI

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA

Homilija biskupa Košića

GRAD NA GORI GRAD NA GORI 2322

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA Uočnica Gospe od Anđela

Na uočnicu svetkovine Gospe od Anđela ove godine bilo je posebno svečano jer je tada

naš nadbiskup mons. Marin Barišić posvetio zavjetni kalež, pliticu i ciborij. Po običaju, svetoj misi prethodilo je otvorenje oprosta i ispovijedanje.

otvorenje porcijunkulskog oprostaKao i svake godine, tako je i ove na

uočnicu svetkovine Gospe od Anđela u crkvi sv. Frane svečano otvoren porcijunkulski oprost. Oprost je u utorak 1. kolovoza u podne otvorio gvardijan fra Kristian Stipanović, a otvorenju su prisustvovali franjevci imotskoga samostanskog okružja i vjernici imotske župe. Nakon otvorenja oprosta vjernici su imali priliku za sakrament pomirenja.

Porcijunkulski oprost dobio je sveti Franjo od pape Honorija 1216. godine te se može dobiti u svim franjevačkim crkvama o blagdanu Gospe od Anđela ako vjernik pohodi crkvu, ispovijedi se, sudjeluje u misi i pričesti se, izmoli Vjerovanje, Oče naš i molitve na nakanu Svetog oca. Porcijunkulski se oprost može dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza navečer.

Misa uočnica i blagoslov zavjetnog liturgijskog posuđa

Svečanim euharistijskim slavljem na uočnicu svetkovine Gospe od Anđela započeo je vrhunac proslave 300. obljetnice oslobođenja Imote od Turaka. Svetu misu kod spomenika hrvatskim braniteljima na Topani u utorak 1. kolovoza predvodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i metropolit, uz koncelebraciju fra Zorana Kutleše, samostanskog i župnog vikara Imotskog, te još osmorice svećenika.

Od 18 sati vjernici su imali prigodu za ispovijed kod crkvice Gospe od Anđela. Krunicu i molitve Gospi prije svete mise predmolio je fra Zoran. U 18:30 počela je procesija od crkvice Gospe od Anđela do spomenika braniteljima. Kao uvod u misno slavlje vjernici su čuli epopeju u čast Gospi od Anđela, što je o 300. obljetnici napisao don Marijan Ivan Čagalj, a izveli su je Ivana Petričević i Ivan Pivo Bekavac. Pjevanje na misi animirao je prigodni zbor sastavljen od župnih zborova iz Poljica, župe koja je na zadnji dan devetnice hodočastila Gospi, te iz Imotskog, Zmijavaca i Runovića pod ravnanjem Anđelka

Nikolića. Zavjetni dan imale su obitelji iz užeg područja Grada te Franjevački svjetovni red i Franjevačka mladež.

Tijekom svete mise, uoči prinosa darova, o. Nadbiskup blagoslovio je zavjetni kalež, pliticu i ciborij, koje vjernici Imotske krajine daruju Gospi od Anđela u znak štovanja i zahvalnosti za sve isprošene milosti u teškoj povijesti svoga kraja. Zavjetno liturgijsko posuđe prinijeli su na oltar župnik Zmijavaca fra Frano Laco, Vesna Ujević i Anđelko Nikolić. Zlatno-srebrni kalež, plitica i ciborij rad su akademskog kipara Tomislava Kršnjavija i zlatara Josipa Rodića.

Na kraju euharistijskog slavlja prisutnima se obratio gvardijan fra Kristian te zahvalio svima koji su na bili koji način doprinijeli slavlju, a osobito vjernicima koji su dali svoje zlato, srebro i novčane priloge za izradu zavjetnog kaleža, plitice i ciborija. Na kraju je zahvalio nadbiskupu Marinu te mu u ime samostana i župe uručio prigodni dar - brončani reljef Gospe od Anđela te zovnicu, imotsku tortu i vino. Slavlje je završilo procesijom sa svijećama u kojoj su u crkvu sv. Frane odneseni Presveti Sakrament i Gospina slika.

svojoj djeci i unucima. Dom i domovina sveta su baština. Posebno su vezani uz oca, a nalazimo se u godini oca i očinstva. Domovina – patria dolazi od riječi pater – otac. Ili kako neki kažu otadžbina – dadžbina oca – dar oca. Zato je dom i domovina patrimonij – dar! Patrimonij dolazi od riječi patres – munus – očev, a dodao bih i majčin, dar. Domovina nije samo teritorij: ravnice, polja, šume, mora, rijeke, jezera, otoci… već su dom i domovina: jezik, identitet, kultura, duhovne i moralne vrednote, povijesno pamćenje, jubileji, mir, pravda, solidarnost, poštenje, opće dobro, radna mjesta, rad i molitva, odmor i slavlja, suživot i zajedništvo. U domovini nam je naročito svet jedan kutak, mjesto našega rođenja gdje smo ugledali ljepotu svoga kraja, osjetili miris kadulje i smilja, gdje smo učinili svoje prve korake i progovorili prve riječi, gdje smo postali „vični“ životu. Zavičaj je to. Prozor naš i na vječnost.

4. Braćo i sestre, ponosno slavimo 300. obljetnicu oslobođenja grada Imotskog od Turaka. No, poslije Turaka uvijek su dolazili, ali i odlazili neki drugi: Venecija, Francuska, Austrija, YU u staroj i novoj varijanti, uvijek neke nove agresije ideološke ili osvajačke. Doista, nije bilo lako našim pradjedovima, ali ni našim očevima i majkama u borbi za slobodu i krst časni. Toliki su žrtvovali za dom i domovinu ono najveće što su imali – vlastiti život. Pogledajmo samo matice umrlih župa Imotske krajine u Drugom svjetskom ratu i još svježije žrtve Domovinskog – obrambenog rata. Zato ne bi bilo dobro da u slobodnoj i demokratskoj domovini, poslije tolikih tuđinaca i jednoumnih ideologija, u višestranačju, naše stranke zamjene Turke, Venecijance, Austrijance, Jugoslaviju. Nisu li današnji napadi na obitelj, nametanje novih i tuđih ideologija koje su protivne našem bogoljublju, čovjekoljublju i domoljublju novi oblici porobljavanja? Zar nas konzumerizam, hedonizam, individualizam, relativizam i egoizam ne čine ovisnicima – osobama bez slobode?

5. Željeli bismo da naš dom i domovina rastu u slobodi i budu prostor života jači od svih oblika zarobljenosti. Odavno su se iz Imotske krajine, zbog raznih kriza, ljudi iseljavali i odlazili u tuđinu. Odlazili su zbog političkih progona,

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA

1. Braćo i sestre, uoči smo blagdana Gospe od Anđela. Ove godine još svečanije slavimo našu zaštitnicu i

dan grada Imotskog jer se spominjemo 300. obljetnice oslobođenja Imotskog od Turaka. U tom jubilejskom zajedništvu pozdravljam gvardijana i župnika, braću franjevce, svećenike, redovnice… i tebe, puče Božji. Radostan je to bio događaj za sve stanovnike Imotske krajine i radosna vijest za pastire Makarske biskupije i Splitske crkve, kao i za domovinu i šire. Za oce franjevce, koji su podnosili i dijelili sve nevolje svoga naroda, bio je to nezaboravan događaj. Ako je bilo koje crkveno zvono, oglašavalo je do krajnjih granica svoga dometa radost oslobođenja od Turaka, iako bismo željeli da je ta granica imala još dublje i šire horizonte. Zato je dostojno da obilježimo ovaj povijesni događaj, ali i da u njemu ujedno zahvaljujemo Bogu i Gospi od Anđela za 300 godina života i povijesti Imotske krajine koja je satkana od radosnih, žalosnih i slavnih događaja tolikih generacija i nas danas.

2. Težak i mukotrpan bio je život imotskog čovjeka pod turskom vlašću, ali sa svojom čvrstom, kamenom i stjenovitom vjerom, ustrajan u borbi za slobodu i krst časni, ostao je njegov dom vjeran Bogu i svome rodu. Koštalo je to naše pradjedove, djedove, očeve i majke, čija je čaša tegobna, ali ponosna života bila ispunjena žrtvom, znojem i suzama, uvijek osvijetljena i povezana s kaležem Kristova križa – u kojem je temelj svakog oslobođenja i spasenja. Kao simbol njihove i naše svjedočke, ljudske i kršćanske stvarnosti, blagoslovit ćemo danas novi spomen - zavjetni kalež, kojim ćemo večeras i sutra slaviti otajstvo spasenja, u kojemu svoj smisao i puninu nalaze sva naša povijesna oslobođenja.

3. Na stijeni svjedočke vjere za slobodu i krst časni, na tom čvrstom temelju, usađeni su i prenošeni u svaku generaciju duboki geni vjere i ljudskosti, trajne svijesti i identiteta pripadnosti svojoj Crkvi i svome hrvatskom narodu. Nikakvo čudo da su Imoćani takvi, da vole svoju Crkvu i svoj rod. Osobitu ljubav njeguju prema svom domu, rodnom kraju i domovini. To ste naslijedili i u baštinu primili od svojih djedova i baka, očeva i majki. Ovo blago i sami predajete

jednoumlja i radi kruha za svoju obitelj. Odlazili su u tuđinu jer doma, u domovini, nije bilo dobro. A poznata je ona izreka starih Latina koju su inteligentni Imoćani znali i bez poznavanja latinskog jezika. „Ubi bene, ibi patria.“ – „Gdje je dobro, tu je domovina.“ Ako nema dobra doma, mnogi mladi i tolike obitelji otići će u tuđinu i tamo tražiti dom i dobro. A to dobro koje žele vidjeti doma nije pretjerano traženje jer žele samo radno mjesto, pristojna primanja, kako bi mogli imati dom i osnovati obitelj. Ako u domovini nije dobro, ona je razbaštinjena. No, u drugim sredinama gdje je, gledajući materijalno, dobro, uvijek se ostaje strancem i u tuđini. U tim okolnostima svojevrsnog bijega od sebe i svoje domovine, da bi se opravdali, opasnost je lažnog kozmopolitizma. Za te kozmopolite netko primijeti da su to „ljubitelji cijeloga svijeta kojima samo vlastita zemlja smeta.“ Nažalost, Imotska krajina dugo se iseljavala u druge krajeve i domovine, prije svega u Slavoniju, a često i preko granice. Mnogi su se vratili rodnom kraju jer su iskusili kruh tuđine i odlučili ispraviti onu latinsku na svoj način svjedočeći: „Ubi patria, ibi bene.“ – „Gdje je domovina, tu je dobro.“ – doma je najbolje.

6. Braćo i sestre, vjerojatno vam je poznata povijest koju nam donosi knjiga o Ruti. Kad god bi Izraelci napuštali svoju domovinu, bio je to znak da je domovina u krizi. Tako je domovinu napustila i obitelj Elimeleka i Noemi s dva sina. Nažalost, suprug umro i umrla oba sina u tuđini, a ostala samo svekrva Noemi s dvije nevjeste. Kad se stanje u domovini popravilo, Noemi se želi vratiti, ali s njome želi poći i tuđinka, nevjesta Ruta. Dobro je i poželjno da se s Noemi vratila i tuđinka Ruta koja je svoju osobnost ugradila u budućnost izraelskog naroda. Ali najvažnija poruka za naše iseljenike jest ova: da se vrate na vrijeme s cijelom svojom obitelji, daleko prije mirovine i onog konačnog umirovljenja – smrti. Željeli bismo da njihova djeca mogu ponosno reći: „Moja je domovina Hrvatska ne samo lijepa“ već i ono zbog čega neki sada odlaze: „Ovdje doma je dobro!“ U svome smo zavičaju doma! Ovdje osjećamo da zapravo jesmo!

7. Hrvatski pjesnik Silvije Kranjčević reče: „Ja domovinu imam, tek u srcu je nosim.“ Ovo su mogli reći za sebe toliki Imoćani i kad nije bilo Hrvatske i kad nije bila slobodna. Bila je u srcu kao trajna i velika čežnja. Ovo možemo reći i svi mi vjernici. Nosimo i živimo svoju zemaljsku

domovinu u srcu. Međutim, kao vjernici dobro znamo da je naša konačna domovina na nebesima. Vjera vrednuje dom i domovinu i usmjeruje je prema vječnoj nebeskoj domovini. Vječnost ne isključuje zemaljsku zbilju ni zemaljsku domovinu koja je prostor ostvarivanja kraljevstva Božjega, naš prozor i usmjerenje prema domu Oca nebeskoga. Dakako, radostan je bio događaj 2. kolovoza 1717. na blagdan Gospe od Anđela. Radosno su zvonila naša zvona za događaj oslobođenja. Ali, braćo i sestre, radosnom događaju, temelju oslobođenja svih naših povijesnih oslobađanja, izvoru našega spasenja, kao refren, svakodnevno tri puta zvone sva zvona Imotske krajine i naše domovine. To je radosni događaj Anđelova navještenja na koje nas podsjeća i današnje evanđelje, kao i naš svakodnevni pozdrav Gospi: „Anđeo Gospodnji navijestio Mariji.“ Rođenjem Sina Božjega po Majci Mariji došlo nam je oslobođenje i spasenje od grijeha i smrti. I 1717. i 1991., pod njezinim zaštitnim znakom, krunicom, doživjeli smo radost oslobođenja od Turaka, ideologija i osvajačkih agresija. I liturgijsko slavlje koje slavimo povezuje našu zemaljsku s nebeskom domovinom. I kalež ispunjen žrtvom ljubavi, krvi, znoja, suza povezuje nas i ujedinjuje s velikom ljubavi Kristova kaleža križa i uskrsnuća.

8. U trajnoj povezanosti našega osloboditelja i spasitelja Isusa Krista i naše zauzetosti za slobodu i krst časni, domovina je prostor našega zemaljskog hodočašća, ali ujedno i trajni cilj ispred nas, do punine ostvarenosti našega života i povijesti u uskrsloj dimenziji nebeske domovine. Kao vjernici i građani odgovorni smo za ljudsko i kršćansko lice svoje domovine. Odgovorni smo za njezino dobro, duhovno i materijalno. Zato u ovom jubileju gledamo sa zahvalnošću na našu prošlost, postajemo svjesniji odgovornosti za našu sadašnjost koju s nadom i povjerenjem usmjerujemo budućnosti.

9. Tebi, Blažena Djevice, Gospe od Anđela, preporučujemo sve naše branitelje koji su postali dionici križa Kristova, da budu dionici i njegove slave uskrsnuća. A sve nas, svoje sinove i kćeri, pomozi da izgrađujemo svoju zemaljsku domovinu u skladu s nebeskom; da živimo pravedno i pobožno u ovome svijetu, te po muci i križu Kristovu i mi prispijemo nebeskoj baštini tvoga Sina koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen!

GRAD NA GORI24 GRAD NA GORI 25

Homilija nadbiskupa Barišića


Zavjetni kalež, plitica i ciborij

Obradovan pozivom imotskoga gvardijana fra Kristiana Stipanovića i njegove subraće

da izradim zavjetni kalež, pliticu i ciborij za veliku obljetnicu 300 godina pobjede i oslobođenja Imotske krajine od Turaka, bio sam doista posebno dirnut tim povjerenjem. Zavjet vjernosti Trojedinom Bogu i zahvala za nebeski zagovor Gospe od Anđela narod je Imotske krajine izrazio prikupljajući darove, zlato i srebro koji se imaju rastaliti i oblikovati u kalež, pliticu i ciborij za Krv i Tijelo Kristovo.

Marija, Kraljica i Gospodarica Anđela, koja je u središtu molitava naroda Imotske krajine, bila je tako i središte mojeg oblikovanja i

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA

molitve pri radu. Sedam je velikih Marijinih radosti i sedam velikih Marijinih žalosti te sam stoga, dajući oblikovnu i simboličku mjeru kaležu i ciboriju, postavio njihove baze u sedmerokutan lik.

Kalež sam oblikovao u srebrno-plavoj boji u ozračju Neba, s prizorom Bogorodice Marije s arkanđelima Mihaelom, Gabrielom i Rafaelom oko nje. S druge strane čaše kaleža izradio sam prizor sv. Franje koji pije iz rane boka raspetog Isusa. Nad cjelinom kružno spojenih prizora zlatni je prsten kao simbol vjernosti Boga koji ispunja obećanja dana svome narodu. Pod čašom kaleža devet je bijelih bisera i devet stupova koji se protežu

do sedmerokutne baze. Po predaji Dionizija Areopagita devet je anđeoskih korova u nebu te sam tim zlatnim stupovima želio i u kaležu i u ciboriju na simboličan način izraziti hijerarhiju Neba: Serafini, Kerubini i Prijestolja, Gospodstva, Poglavarstva i Vlasti te Sile, Arkanđeli i Anđeli svi zajedno s Marijom Kraljicom u klanjanju i slavljenju Boga.

Dok sam u kaležu bojom dragog kamenja izražavao svjetlost neba, u ciboriju sam želio izraziti i svjetlost imotskog krajolika koji je s narodom Gospi posvećen. Tako sam pod poklopcem ciborija, na kojemu sam oblikovao sedam arkanđela usmjerenih prema malome križu na vrhu, izveo na posudi dva reljefa s prizorima male crkve Gospe od Anđela na Topani i velike crkve sv. Frane s imotskim samostanom. U bazi ciborija zeleno drago kamenje izražava ljepotu imotskog krajolika, a crveno i modro kamenje boje imotskih jezera,

tih veličanstvenih posebnosti naše zemlje.Združuju se tako prizori s kaleža i s ciborija

u jednu cjelinu, ozračje gdje je sve okrenuto klanjanju Tijelu i Krvi Kristovoj. Na plitici od kaleža izveo sam reljefne likove dva kerubina koji se klanjaju okrenuti mjestu na kojem hostija postaje Tijelo Kristovo.

Nadam se da će svaki od darovatelja zavjetnih darova i novčanih priloga za ovaj zavjetni kalež, pliticu i ciborij Gospi od Anđela, pronaći bar djelić ljepote svoga ukusa i tako biti svi zajedno zahvalni za milost Božju koju nam je On po Gospinu zagovoru iskazao prije 300 godina i koju će, nadamo se, i dalje iskazivati onima koji Ga ljube.

Posebnu zahvalu izražavam zlatarskoj radionici Rodić iz Zagreba čiji su majstori svojim iskustvom, znanjem i ljubavlju sudjelovali u ostvarenju ovih djela.

Sve na veću Slavu Božju!

Tomislav Kršnjavi, akademski kiparr

2726

U ovom broju Grada na gori objavljujemo konačni popis vjernika koji su dali zlato,

srebro ili novčani prilog za izradu zavjetnog kaleža, plitice i ciborija. U popisu ne navodimo količinu zlata ni srebra kao ni novčani iznos, već ćemo samo na kraju staviti koliko je novca prikupljeno za dodatni materijal i rad umjetnika i zlatara. Popis je kronološki napravljen, što znači da imena navodimo po redu davanja, a ne po veličini iznosa ili abecedno. U popisu nismo označili iz koje je župe Imotske krajine dotični darovatelj. Ako smo nečije ime slučajno izostavili, ovim se putem iskreno ispričavamo.

Svim darovateljima još jednom od srca zahvaljujemo, a na sve njih i na čitavu Imotsku krajinu zazivamo obilje Božjeg blagoslova po zagovoru naše zaštitnice Gospe od Anđela.

darovali zlato: Tajana Puljiz, fra Nikola Spužević, Hrvoje

Čuljak, Nediljka Vrljić, Marica Lešina, Mara Ljubičić Jankova, Nedjeljko Čelan, fra Jakov Udovičić, N. N., N. N. (A. G.), fra Frano Laco, Danica Gudelj, Matija Matković, Anka Gudelj Velaga, N. N., Tanja Zujić, Nediljka Oroz i Jelena Žužul, Mario Grančić, Jure Žužul, Mila Pivac, Ante Milas Kalin, Desa Šućur, Alenka Rebić, N. N., Zrinka Grančić, N. N., Anita Medvidović, Josipa i Stipe Kukavica, Veljko Grančić, Ivan Šimunović, Ljubica Znaor, Ante i Ita Šabić, Nediljka Gudelj (Asanović), Antonija Mustapić, Ana Danka Medvidović, Ivanka i Teo Maršić, N. N. (A. Š.), Anka Šabić Križanović, Ena Divić pok. Marina, Iva Đuzel pok. Ivana – Ikana, Miroslav Rašić, Zlata Zec, Dragica Gudelj, Josip Gudelj Antišin, N. N., Anđa Mašić, N. N., Marija Gabelica, Marina Repušić (Kulić), obitelj Ante Vučemilovića, Ante Šimunović, Marija Katavić ud. Vlade, Iva Glibota ž. Ivanova, Mirjana Glibota ž. Stankova, Neda Marinović pok. Ivana (Tutića), Joko i Dragica

Jukić, Jurica Jukić, Radoslav i Ankica Šabić, N. N., Anđela Pivac, Drina i Tino Vujčić, Lea Žužul, Svemir i Mislava Jonjić, Gojko Lozina, Petar „Pergo“ Katavić, Mila Mikrut, Ivana Nogalo Nedina, Lorenca Buljan s obitelji, obitelj Željka i Jasne Šabić, Marija Todorić ž. Ivana, obitelj Petra Tonkića, Marija Milas rođ. Kasalo, Valentina Vidak, obitelj Šimuna i Anđelke Mišević, Nevenka Šabić, N. N., Zorka Čuljak, Mirjana Rebić, Dragica Lasić, N. N., Ante Čelan Gaganić, Milivoj Đuka, Neda (Nenuka) Nikolić, Jasminka Jurišić, Anđelka Prgomet ž. Dane, N. N., Ante Pavić (Zurić), Ante Kukulj, Ljubica Parlov, obitelj Stipe Žužula, Iva Gudelj Nadarević, Marija i Katarina Šumelj, Nada Todorić ž. Bore, Maja Ljubičić rođ. Todorić, Matea Todorić, Iva Todorić, Marijan Šabić Željkov (Džot), Jadranka Šabić, Vedrana Šabić ud. Anđelka, obitelj Tomislava i Ivane Milas, obitelj Jakova Šabića, Miroslav i Gordana Karoglan, Marija Gudelj (Jurezić), obitelj Rašić, N. N., N. N., Slaven Jović, Frano Jović, Marija Pešut, Roko Đerek, Denis Đerek, Marina Juroš, Mila Bušić-Šontić, Anela Kukavica s obitelji, Ante Bušić-Šontić, Marica Juroš, Kata Prka, Ljubica Radeljić, Smilja Rebić, Ana Perić (Pera), Nevenka Majić, Tomislav Misir, Katica Rebić, Borka Škeva, Smiljana Klapirić, T. B., Zrinka Kukavica, D. Š., Divna Zakarija, Danica Grančić, Mira Vidoš, Slava Tadić, Mara Aračić ud. Branka, Marija Divić, N. N., N. N. (S. V.), Mara Šimunović, Ana Matković ud. Josipa (Purkina), Ante Šabić, N. N. (A. D.), Marija Jonjić, Radojka Mrkonjić, Vice Čikeš, obitelj Ivana-Ivaša Budimira, N. N. (Ž. K.), Mila Brečić, Marijana Tolić, Branko i Vedrana Bago, Tone Grančić, N. N., Dragica Grbavac, N. N., Andrija Olujić s obitelji, N. N., Mate Olujić s obitelji, N. N., Matea, Mario i Martina Šimić, Dragica Lozina „Cvita“, Marija Zeljko, Marijana Ivkošić (Bucina), Tomislava Karoglan, Ana Todorić Pekanović, Marija Karoglan Marinkova, Ivana Sušić, M. M. M., Stipe Karoglan

Tonisov, obitelj Ćosić, fra Nedjeljko Čarapić, Marija, obitelj Lapenda, Gordana Jonjić, Zdenka Bago, Zorka Puljić, Alen Mrkonjić, Zorica Krnić, Ankica Krnić, Mirjana Delipetar, N. N., Ana Buljan, Vedrana Sili, s. Dobroslava Vranjković, Danko Kustura, Ljiljana Marinović, Tomislav i Mirjana Matković, Ana Škeva, Marijana Dujmušić, Branka Mustapić, Tanja Kolovrat, Antea i Ivan Knezović, obitelj Mihanović, Marina Karoglan, Ivanka i Ante Juroš, Marija Režić i Ana Ćelić, N. N., Predrag Patrlj, N. N., Marija i Petar Strinić, N. N., Mirjana Domazet, Marko Vilenica, Marija Bubalo, obitelj Hrvoja Mikulića, Stipe Strinić, Dunja Ćosić, Ivanka Soče, Marica Bubalo, N. N., Darija Vujčić, N. N., Marija i Ante Vejić, s. Sofija Vuković, Ivana Lešina, Zdravka Babić, Sanja Bago, Danica Svalina, Marijana i Mara Pezo, Dinka Bubalo Kujundžić, Ivanka Mustapić, Mario Divić Marinov, Lidija Sučić, Ružica Gadžo, Lozana Jonjić, Gordana Ćosić, Boženka Ćosić, Mila Škoro, Slava Babić (Kavić), N. N. (N. P.), Marija Livajić, obitelj Tadije Babić.

darovali srebro: N. N., fra Frano Laco, Ankica Gudelj

Velaga, Danijela Rašić, Tanja Zujić, Zrinka Grančić, Toni Rebić, Neda Bago, Lea Žužul, Jure Piplica, Lorenca Buljan s obitelji, Zorka Čuljak, Mirjana Rebić, N. N., Anita Barbarić rođ. Ivkošić, N. N., obitelj Tomislava i Ivane Milas, N. N., Mira Vidoš, N. N., Slava Tadić, N. N., Marija Jonjić, Mila Brečić ud. Ante, Tomislava Karoglan, Ana Rebić (Ankica), Ivana Č. s obitelji, Mila (Goga) Babić, Gordana Jonjić, Mirjana Delipetar, N. N., Tomislav i Mirjana Matković, Ana Škeva, Marina Karoglan, N. N., Luka Divić, Blaženka Kukavica, Danica Svalina, Mario Divić Marinov, Boženka Ćosić, Magdalena i Emanuela Jukić.

darovali novac: Ante Mršić, Marija Žužul (Poštenjak),

Ružica Matković, Josip Vukosav, Živko Babić (Grgušić), Ivan Matković, obitelj pok. Ane Vujčić, Zvonko Vujčić, Ante i Marija Vejić, Drago i Ana Đuzel, Darko

Grančić, Davorka i Mario Rebić, Slavica Bašić, Šandor Đantar, Sveto Jažić, Slavko Pavlović, Hrvoje Čuljak, Darijo Tolić, obitelj Marija i Marijane Petričević, N. N., Davor Grabovac, Željko Đuzel, Nediljko i Ninka Šušnjar, Jagoda Bonovil, Ljubo Piplica, Ante Kuštra pok. Stipana, Čestitari, Kulturno-umjetnička udruga Ujević, Nedjeljko Čelan, fra Jerko Kolovrat, Zora Milas, Neda Kundid, N. N., časne sestre franjevke, Svemirka Biočić, fra Ivan Vuletić, Maja Vidošević, N. N., Ante Divić – Glavar, obitelj Milana Jukića, Frano Đuzel pok. Jure, N. N., N. N., N. N., Darinka Znaor, Jozo Brečić s obitelji, N. N., obitelj Šućur, Stanko Jažo, Zoran Majić, Luka Kolovrat, Mario i Katarina Milas, Petar Ljubičić, Vesna Mršić, Ante Šumanović, obitelj Marija Jukića, Ivica Škoro, Ante Rašić Jankov, Ljuba Kusić, Emilija i Milena Dunda, Tanja Čutura, Matija-Maca Leko, Bosiljka Beževan, Molitvena zajednica Božanskog milosrđa, anonimni vjernici, Križan Lončar, Milan Mendeš, Gordana Vilenica, Ante Šumanović, Ante Gabelica Crnjković, Milan Mika Brečić, Dinko Lelas, Marko Divić pok. Mije, Stipe Kujundžić, Rafael Spajić, Josip i Jelica Đerek, Tonći Petričević, Jakov Lipoglavšek, Boro Lelas, Mirko Zdilar, Frano Jažić, N. N. (J. D.), Ivan Žužul, Vesna Lažeta, Ana Đerek ud. Ivana, N. N., Ljubinka Glibota, Ljuba Bašić, Ivanka Šanić, Vinko Sočo, Andrija Strinić, Denis Karoglan, Anđelka Gudelj, Marija Lončar, obitelj Stipe Todorića Rejina, Robert Ćapin, Petar Lončar, Katica Karoglan, Mara Babić (Kula), Ivanka Buljan, Ruža Perkušić ud. Ante, Vera Perić, Danica Pančić, Radmila Vrčić, Ana Medvidović pok. Vjeke, Ana Vican, obitelj Vinka Đuzela, Ankica Branović, Mirko Brečić, Ivan Šimunović, Jozo Mustapić, obitelj pok. Ive Klemić, Mara Maša Puljiz, Ivana Višić, Dinko Pavlović, Stipan Šakić, Ante Kutleša, Ana Danka Medvidović, Mara Marica Garac, Iva Biočić, Ivana Lešina, Roko i Ankica Rebić, Nediljko i Ivana Očić, N. N. (M. G.), N. N., Kristina Mandarić, Milica Peko-Lončar, Frano i Branka Zdilar, Milka Mustapić,

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA

2928

Popis darovatelja za zavjetno liturgijsko posuđe

31GRAD NA GORIGRAD NA GORI

Marija Divić pok. Marina, obitelj Ivana Granića, Snježana Jelinić, Nives Leko, Mila Lovrinčević, Marija Ivanković, Anita Vican, Zlata Zec, Zoran Lelas, Tomislav – Toša Kvesić, Jozo Vujčić, N. N., Branko Tonković, obitelj Čujić, Marija Trutin, Ante Šarić, N. N., Anka Kralik, Nevenka Maras rođ. Ivkošić, obitelj pok. Milana Mendeša, Marija Kolovrat, Marijan i Draga Mustapić, Milka Maršić Delipetar, Ruža Šimić, Zvonimir Zdilar, Ruža Gabelica, Ante Šimunović, Mila Dragun, Ljubo i Ana Buljan, N. N., Mirjana Lelas, Mijo Zdilar pok. Ante, Dijana Vican, Ana Ostojić, Mara Maršić, Ivan Jonjić (Ruškić), obitelj Marka Vilenice, Stipan Strinić, Tihomir Bago, obitelj Joška Šarića, Snježana Bilić Prcić, Daniela Bilić Subašić, Zvonimir Kolovrat, Anđela Mustapić-Jogun, Svemir i Mislava Jonjić, obitelj Marija Mustapića, Jure Piplica, Jagoda Mendeš, N. N. (M. K.), Anka Mršić, Mario Čosić, Lorenca Buljan s obitelji, Marina Gudelj ž. Branka, Mladen Garac, Mate Ćapin, Josip Jukić Ljubomirov, Mira i Jerko Protrka, Marica Gudelj, Zdravko Pavić, Miroslav Ćelić, Ivan Sičenica, Ante Jurišić, Branimir Zdilar, Ilijana Zdilar, maturanti generacije 2006., Ivan Jurišić, Suzana Matković, N. N., Ladislav Šipić, Milivoj Đuka, Mara i Ikić Ćosić, Mladen Karoglan, obitelj Mare Ujević, Stipe i Anđelko Mršić, Boris i Jelena Šovagović, Željko Divić, Dragutin i Angela Koštro, N. N., žudije imotske župe, Mate Šanić, Danica Aračić, Ivan Jonjić pok. Šimuna, Miljenko Lončar, Luca Mustapić, Ante Pavić (Zurić), Dragan Martinović, Pepe Brečić, Zdravko Todorić, Marija Brečić, Jozo Lončar, obitelj Barbarić, Marijan Matković, Svjetlana Medvidović, obitelj Branka Miloša, Renata Orić-Rebić, obitelj Zvonimira Čuline, Frano Alilović, N. N., obitelj Branka Zdilara, Vinko Zorić, obitelj Ivana Budimira, Miroslava Medvidović, Marija Perić, Anka Kujundžić ž. Nikole, Ante Todorić (Kenžo), Lidija Rašić, obitelj Rašić, N. N., Dobra Matković, Ana Galić, Desa Galić, N. N., Miljenka Šumanović, Vinko Mršić, Zlatko Brečić,

Draga Đuzel, Denis Mandić, Ivan – Garo Čosić, Miro Rogić, Mila Matković, Marija Sočo, Danica Cvitanović, Mladen Grančić s obitelji, N. N., Vedran Soldo, Ante Boloban, Jasminka Ramić, Jela Kukavica s obitelji, Mara Šimunović, Ivan Vrljić, Snježana Jonjić, Ljilja Vuković, obitelj Zorana Buljubašića, Rade Jonjić, Marija Nikolić, Marina i Vlade Kolovrat, Neva Divić, N. N. (M. J.), Kornelija Sekelez, Josip Puljiz, N. N., Nediljko Ivan (Cico) Milas, Josip Stojanović, Anica Ćorić, Frano Grabovac, N. N. (A. D.), Ivo Bago s obitelji, N. N., Jozo Kukavica, Anka Jonjić, Marija Jonjić, N. N., Neda Zdilar, Ivanka i Ante Zdilar, Ozana Šimić, Vesna Galić, Marko i Ana Ćelić, obitelj Veljka Šimunovića, Mladen Radić, Marijan Mrkonjić, Tonka Strinić, obitelj Ivana-Ivaša Budimira, Darija Burić, obitelj Živanović, obitelj Turić, Marijana Tolić, Branko i Vedrana Bago, Znanoslava Tonković, Dinka Todorić, Josip Jozo Divić, N. N., Petar Jukić, Perica Puljić, obitelj Jerka Karina, obitelj Mione i Dinka Vujevića, N. N., Stipan Ivkošić, N. N., Marija Šimunović, Ante Kolovrat, Petar Mustapić, Ante Karin, Blagica Dračar, Mate Grbavac pok. Mirka, Nevenka Dračar, Matija Bajić, Jozo Dropuljić pok. Ikana, neokatekumeni, Marijan Šimundić, obitelj Grge i Anđele Mustapić Šamija, pjevački zbor Lovreć-Opanci, obitelj Ivana Perića, N. N., Mila Gudelj (Mutić), Dinka Mišević, Marijan Šabić (Zekić), Ante Milas Markanović, Ana Buljan, Ljuba Brečić, Ante i Ivana Marijanović, Anka Jelavić, N. N., Nediljka Blažević, Mara Medvidović, Ante Sušić, N. N., obitelj Nade i Tite Jonjića, Ante Matković Peco, N. N., Marica Kujundžić, Mirjana Šućur, Vinko Divić Jelin, Veselin Mustapić, obitelj Kolovrat, Zdenka Bago, Marina Kujundžić Mišević, Mara Pezo, Ozrenka Bilić, N. N. (P. D.), Hrvoje Čuljak, Miro Težulat, Marija Puljiz, Anka Mandić, Petar Ćapin, obitelj Lelas, Stanko Biočić, Iva Perić (Šuljića), Snježana Lozo, Petar Brečić, Matea Kolovrat, s. Dobroslava Vranjković, s. Konzolata Glibota, Nikolina i Mara Divić, Marija Žužul, Nada Milas, Mara Jonjić,

Marija Topić ud. Ante, N. N., Ljilja Župić, Ana Galić ž. Vice, Nediljko Petric, Jozo Radeljić, Mateja i Bruno Lončar, Ante Jurišić, Katarina Bušić – Šontić, Davor Topić, Tonka Jović, ob. Marije Topić, FDŠ, Senka Slišković, Zdravka Jović, Ante Kukavica (Bikanov), Ante Rudež, Anđa Škeva, Drvo Jović, Slava Prka ud. Ivana, Zrinka Kukavica, obitelj Tvrtka Bušića, Matko Bilopavlović, Željko Rebić Rosin, Darko Topić, Tadija Kutleša, Pipaja Juroš, Elizabeta Misir, Damir Dragan Ždero, Matija Peša, Ivan – Ikan Bilopavlović, Jadranka Rebić, Darinka Rebić-Rašić, Dinka Rudež, Jadranka Đerek, Senka Perić-Peša, Alda Rebić, Zorka Juroš, Jagoda Škeva, OFS Imotski, N. N. (D. R.), Milica Peko Lončar, N. N., Tereza Ćosić, Marija Poštenjak s obitelji, Katica Kujundžić Lujan, Ivan Pušić, Zlatko Carević, Vesna Mršić, Blago Alerić, N. N., Ante i Marija Vujčić, N. N., Stipan Đuzel, Darko Vrljić, N. N., Radojka Bulić, Mijo Zdilar, Davor Galić, Ana Budimir, Marija Maršić, Ivanka i Ante Juroš, Ivan Vidulin, Marija i Petar Strinić, Mislav, Ruža i Ivan Višić, Ljubo Medvidović, Magdalena Jurić, Tonka Đurđević, Ante i Alenka Sušić, Boženka Jelčić, Borka Jelčić, Darija Piplica, Josipa Zdilar, Dunja Ćosić, Ljubica Jažić, N. N., Marija i Ante Vejić, Slava Jažić, Marija Znaor, N. N., Marija Perić, Željka Aračić, Vinko Šimunović, Vedrana Belović, Lenka Zec, Milivoj Mustapić, Marija Lozo, Kata Bašić, Marija Zdilar, Vinka Lelas, Cecilija Petrušić, Smilja Jonjić, Augustin Kasalo, Mila Tavra, Petar-Velimir Lasić, Jagoda Zdilar, Ana Ostojić, Matija-Maca Rako, Ivan Bekavac – Pivo, Nikola Martinović, N. N., Zvonko Divić, Mirjana Strinić, Ivanka Mustapić, Slaven Lasić, Lidija Sučić, Neva Kukavica, Ante Ždero (Katić), Katica i Boro Ljubičić, Zdravko Olujić, Milivoj Runac, Željko i Željka Dobranjak, Dragica Kilić, Nada Kujundžić, Milan Šušnjar, Marija Divić, Ivan Iketa Divić, Ante Katić s obitelji, Darka Todorić, Mate i Rosa Karoglan, obitelj Milinović, Ivan Meter, Matija Maca Rako, Ivan Šumelj Znaorušin, Zorka Zora Milas,

N. N., N. N., Ivana Puljiz (Lazić) pok. Mate, Marica Repušić ž. Ante, Zdravka Bitanga, Davorka Bitanga, Milica Babić (Dalerić), Slava Ždero ž. Ivana, Lucija i Ivana Jonjić, Vesna Žužul, N. N., N. N., N. N., N. N., Dunja Ćosić, Marija Poštenjak, Slavka Tadić, Ana Šimić, Vesna Šimić, Ivan i Monika Štrljić, Dražen Lovrić, Lucija Vujčić, N. N., N. N., Ivana Lončar, Gordan Znaor, Darko Šušnjar Crni, Ivo Jukić Giro, N. N., Ivan Biočić Vladin, Dragica Jukić ud. Ante, Mara Babić (Bikić), Anita Čale, N. N. (V. P.), Draga Lešina ud. Jakova, N. N., Ana Ljubičić Benkić, Jelica Glavota, Nada Ždero ž. Marijana, Ante Jukić Pepanović, Marija Gudelj, Mila Puljić – Perotić, Luka Bilić, Mara Babić (Kula), Slava Jukić (Čaušević), Ante Ždero Čanta, Joza Prlj Aračić, Nevenka Lešina, Anđa Mendeš, Zdravka Šalinović, Zora Strinić, Mate Šućur, Ivan Sičenica s obitelji, Andrijana Perić, Pavica i Srećko Mustapić, časne sestre franjevke, N. N., Ivica Šućur, Hrvoje i Daria Galić, Ivica i Ante Poštenjak, Nediljko Šušnjar, Jerko Karin, Anita Cvitanović, N. N., N. N., Stipe Kujundžić, Iva Đuzel, N. N., Mirjana Delipetar, Milan Matković, Marija Divić, Marijana Tolić, Čistoća Imotske krajine, Mila Brečić, Matija Kuzman, Ratka Bekavac, Mara Lasić pok. Slavka, Ante Rajič pok. Vinka, Neva Divić, Draga Buljan, Tonka Karin, Darko i Zdravka Glavaš, Boris Kljenak, Ivo Rebić, Marija Mrkonjić, OFS Omiš, Marija Kilić, Križan Lončar, Vesna Grančić, Hrvoje Čuljak, Mirjana Livajić, Neda Oroz, Marija i Zorka Puljiz, N. N., Vinka Gudelj, Marija Gudelj – Đurić, Zorka Zora Milas, Veljko Šabić, Mate Gudelj Nadarević, Jasna Protrka, Marija Malenica pok. Vlatka, fra Zoran Jonjić, Iva Cikojević, Boris i Boženka Rebić, Krešimir Šušnjar, Anka Olujić, obitelj Stanka Galić, Anita Kontić, Marijana Milas, Neda Kundid, Vera Stipović, Marija Maras, Marija Bubalo, Marinko Bartulović, Ante i Anica Bilić, Ljubo Babić, Jozo Udovičić, Mirko Trogrlić s obitelji, Ante Bilić (Pintin), Anica Prka, Ica Babić, Ivan Barać, Stipe Babić, Marija Bilić – Erić, Jure Trogrlić, Ivana i Zvonko Babić,

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA

30


Marinko Jurčević, obitelj Udovičić (Svečevi), Nediljko Šakić, Jure Udiljak, Stjepan Bilić – Antičević, Juko Cikojević, obitelj Ivice Bilić – Matišić, Ivan Bilić – Antičević, Mirko Vuković, Stipe Jurčević, obitelj Mate „Brace“ Šakića, obitelj Petra Šakića „Miljkova“, Tine Bubalo, Anica Prka, Ante Šakić „Miljkov“, Stipe Leko pok. Vladimira, Danica Juričić, Matijas Bajić, Mate Grbavac, Maja Ivanko, Veljko Grbavac, N. N., Gordana Buljan, N. N., Marija Šerlija, Pere Mršić, Jozo Šurlin, Luca i Anita Barbić, Bosa Radeljić, Dinka Maršić, Krsta Danica Maršić, školska djeca iz Prološca, Željko Vidak, Vesna Šimundić – Bendić, obitelj Ivana Nikolića, Ćića Bošnjak, Frano Petričević s obitelji, Darko Uvodić s obitelji, Luka Nikolić s obitelji, Grgo i Anđela Mustapić Šamija, Nikica Katić s obitelji, Anka Katić ud. Ante, Ante Frankić s obitelji, Danica Bošnjak s obitelji, Ivo Bobetić s obitelji, Nikola Šamija, Tomislav Čaljkušić s obitelji, Mladen Bulović s obitelji, Marija Ćorić ud. Ante, Domagoj Zaradić, Mara Čavrlj pok. Srećka, Frano Mustapić Grgin, Anđelko Ćorić i Zrinka Šamija, Natalija Jelić, Jure Zaradić, obitelj Jakova Todorića, N. N. (I. T.), N. N. (A. K.), Olga Gudelj, Marko Ćapin, Marija Buljan, Tonći Mrkonjić, N. N., Mate Ćapin (Mrsni), Denis Ćapin, obitelj Petra Karoglana Runkića, Ante Mrkonjić (Barišin), Predrag Garac, Jure Milas, Nena Šuto, Luka Ćapin pok. Jure, dr. Milan Milas Baraban, Ivan Karoglan (Ivać), Mario Gudelj (Pješak), Ružica Garac, obitelj pok. Slavke Šabić, Mila Gudelj Jurezić, Zdravko Gabelica, Darinka Ivkošić, Slava Buljan, Marija Schreiber, Iva Milas, Marija Popić, Marija Todorić (Ćokrlina), Ana Mrkonjić (Noštrović), Milena Šabić, Nedjeljko Ćapin pok. Ilije, Ljilja Todorić, Ivona Ivkošić Bucina, Ivan Ivkošić pok. Viktora, Mila Gudelj Mutić, Marina Petrović, Anka Šabić, Marija Ivkošić, Ana Ljubičić, Nevenka Gudelj, Petar i Marija Ćapin, Damir Gudelj Kliponjić, Joko Šuto, Manda Milas (Markanović), Ana Todorić, MTK, Vladimir Gudelj, Ivan i Ivana Garac, Manda Ivkošić, Slavica Buljan, Željko Garac, Ivica Šuto, Marijan Šabić Zekić, Marijan Šuto, Nediljka Gudelj (Ćurdo), FFL, Vedran i Ivana Mrkonjić, Maja Vidošević, Filip Buljan.

PRO

SLA

VA

30

0.

OB

LJET

NIC

E O

SLO

BO

ÐEN

JA I

MO

TE O

D T

UR

AK

A

32 33

ukupno je za izradu zavjetnog liturgijskog posuđa skupljeno: 133.817 kn, 6.085 €, 350 kM, 200 usd, 200 aud i 100 cad.


Svetkovina Gospe od AnđelaPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA

U srijedu 2. kolovoza svečano smo proslavili svetkovinu zaštitnice Imotskog i Imotske krajine

Gospe od Anđela i Dan grada Imotskog. U crkvi sv. Frane slavljene su jutarnje mise u 7 i 10:30, a u 9 sati na tvrđavi Topani kod spomenika hrvatskim braniteljima bilo je polaganje vijenaca i odrješenje za sve pokojne branitelje, što je predmolio gvardijan fra Kristian Stipanović. Na svečanosti polaganja vijenaca i na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Imotskog sudjelovala je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović te mnogi uzvanici iz Hrvatskog sabora, Vlade RH, Oružanih snaga RH, kulture i drugih društvenih djelatnosti.

Središnje slavlje započelo je u 17 sati u parku ispred crkve sv. Frane blagoslovom novog kipa Gospe od Anđela, dar zavičaju Ante Žužula prigodom 300. obljetnice oslobođenja Imote od Turaka. Kip je rad akademskog

kipara Josipa Marinovića. Nakon uvodnog programa Gospin kip blagoslovio je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i metropolit. Uslijedila je procesija od crkve sv. Frane do Topane, koju je animirao fra Kristian, a glazbeno su je pratili članovi HPO Gradska glazba Imotski, predvođeni kapelnikom prof. Ivanom Glibotom Crnim. U procesiji su sudjelovali barjaktari župa Imotske krajine, pripadnici povijesnih hrvatskih vojnih postrojbi (Sinjski alkari, Kliški uskoci, Domagojevi strijelci iz Vida, Dubrovački trombunjeri, Zrinska garda iz Čakovca) te članovi „KUD Novae“ iz Runovića.

Na Topani je euharistijsko slavlje predvodio mons. Barišić, a u koncelebraciji su bili fra Ivan Sesar, generalni definitor OFM i osobni izaslanik generalnog ministra OFM fra Michaela Perryja, fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KA

Uznesenja BDM, te još 47 svećenika. Ceremonisti u slavlju bili su fra Kristian i fra Lazar Perica, župni vikar Imotskog. Pjevanje na središnjem slavlju animirao je veliki zbor sastavljen od župnih zborova župa imotskoga samostanskog okružja, pod ravnanjem Anđelka Nikolića i uz orguljašku pratnju Maria Cikojevića.

Prema programu proslave bilo je predviđeno da središnje slavlje predvodi uzoriti kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i metropolit, ali zbog zdravstvenih poteškoća nije mogao doći u Imotski. Stoga je njegovu homiliju, koju je pripremio i poslao za proslavu 300. obljetnice, pročitao fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog.

Nakon pričesti i pjevanja „Tebe, Boga hvalimo“ fra Ivan Sesar pročitao je pismo koje je franjevcima i vjernicima Imotske krajine uputio generalni ministar OFM fra Michael. Zatim je sve prisutne pozdravio provincijal fra Joško te zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se svetkovina Gospe od Anđela u ovoj jubilarnoj godini proslavi na svečan i dostojanstven način.

Poslije provincijalova govora o. Nadbiskup udijelio je svečani blagoslov te je ispjevana himna „Lijepa naša“, a zatim je u procesiji u crkvu sv. Frane odnesen Presveti Sakrament i Gospina slika, čime je završena liturgijska proslava 300. obljetnice oslobođenja Imotskog i Imotske krajine od Turaka.

GRAD NA GORI 37GRAD NA GORI

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KA

36

PRO

SLA

VA

30

0.

OB

LJET

NIC

E O

SLO

BO

ÐEN

JA I

MO

TE O

D T

UR

AK

A

38 39GRAD NA GORI GRAD NA GORI

Draga braćo i sestre! 1. Gospa od Anđela dovela

nas je danas izbliza i izdaleka na tvrđavu Topanu i sabrala pokraj drevne crkvice, svima dragog svetišta Gospe od Anđela, zaštitnice Grada Imotskog i svekolike Imotske krajine. U ovom velebnom slavlju čestitam vam današnju svetkovinu, čestitam vam visoki jubilej, tristotu obljetnicu oslobođenja Imotskog i Imotske krajine od Osmanlija. Dragi Imoćani, čestitam vam radost, čestitam vam ponos, čestitam vam slobodu.

Zahvaljujući na bratskim riječima dobrodošlice, pozdravljam dragog pastira ove starodrevne Crkve mons. Marina Barišića, nadbiskupa metropolita splitsko-makarskoga. Pozdravljam mnogopoštovanog provincijala Provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana te gvardijana i župnika u Imotskom fra Kristiana Stipanovića. Zahvaljujući njihovom udruženom pozivu danas sam s vama i radosno s vama slavim nebesku zaštitnicu Gospu od Anđela.

U ovom slavlju s posebnim raspoloženjem srca pozdravljam subraću svećenike, dijecezanske i redovničke, svu franjevačku redovničku braću te časne sestre redovnice. Srdačno pozdravljam i sve hrvatske branitelje te članove njihovih obitelji, moleći Boga za duše pokojnih koji su branili slobodu i dostojanstvo hrvatskoga naroda te pravo svakoga čovjeka na slobodu i ljudsko dostojanstvo.

Radosna srca pozdravljam tebe, vjerni puče Imotske krajine, sve vas predraga braćo i sestre u Kristu, vas dragi Imoćani, koji ste sačuvali vjeru u Boga otaca naših i uzdanje u budućnost hrvatskoga naroda. Pozdravljam posebno djecu i mlade, roditelje, očeve i majke, bake i djedove, bolesne i sve starije osobe. Pozdravljam sve hodočasnike, osobito vas iz drage nam susjedne Hercegovine.

S dužnim poštovanjem pozdravljam sve predstavnike državnih, vojnih, župa-nijskih, gradskih i općinskih vlasti, sve predstavnike institucija znanosti i kulture te sastavnica društvenog i gospodarskog života. Pozdravljam članove i predstavnike ustanova i društava kulturnog života Imotske krajine, čija

povijest i djela pokazuju kako se svjetlom vjere raspoznaju znakovi vremena i oplemenjuje naša svakidašnjica.

2. Gospa od Anđela, svetište Gospe od Anđela na utvrdi koju vi nazivate Topanom, Kulicom ili Forticom, ova mala crkva, nekoć neugledna i prepuštena zubu vremena, a danas obnovljena, upravo ona postade mjestom čuvanja dragocjenoga spomena. U to maleno mjesto zbijena je sva povijest ovoga kraja, sva sjećanja, sve mijene vladavina i režima, ali i sva stremljenja hrvatskoga narodnog bića, koje ne zaboravlja zahvalnost Bogu i odanost Presvetoj Bogorodici Mariji, Isusovoj i našoj Majci.

U srcu čuvam nezaboravni spomen na veličanstveno slavlje kojemu sam prije dvije godine na Veliku Gospu predsjedao u Sinju, kao izvanredni izaslanik pape Franje. Pobjeda pod Sinjem i svetkovina Velike Gospe koja je 1715. godine u Sinju svanula u slobodi, postali su znakom po kojem je vjerni puk spoznao istinu o obrani Sinja i pomoć moćnog zagovora Majke od Milosti, čudotvorne Gospe Sinjske.

Taj je događaj odjeknuo čitavom Dalmacijom i okrijepio nadu u oslobođenje od Turaka u puku imotskom, koji je predvođen franjevcima, nakon dvije godine, dočekao dan koji se pamti, 2. kolovoza 1717. godine, kada je Imotski osvanuo slobodan. Tadašnji imotski gvardijan fra Stjepan Vrljić, zajedno s vjernim pukom, svečanim pjevanjem „Tebe Boga hvalimo“, ovdje na tvrđavi zahvalio je Bogu za darovanu slobodu. Pjesma radosti, hvale i zahvale odjekivala je tih dana cijelom Imotskom krajinom.

Taj se dan u Crkvi slavio blagdan Blažene Djevice Marije anđeoske ili Gospe od Anđela. Gospa od Anđela, Imotski i Imotska krajina, kojoj je ona Zaštitnica, idu zajedno, jer je povijest ovdje, vi to dobro znate i osjećate, divno združila Boga i čovjeka, vjerni hrvatski puk Imotske krajine i Gospu od Anđela.

3. Braćo i sestre, slavljenički spomen oslobođenja imotskoga kraja od turske vladavine možemo promatrati upravo u svjetlu današnje divne svetkovine Gospe od Anđela. Svetkovina ima začetak u predanoj ljubavi koju

je sveti Franjo Asiški iskazivao prema Presvetoj Djevici Mariji, koju je posebno častio u crkvici svete Marije Anđeoske, u polju podno gradića Asiza. On je za sebe i za svoju braću uz ruševnu crkvicu, koju je marno obnavljao, dobio i maleno zemljište, nazvano Porcijunkula, što znači „komadić“, „djelić“, „čestica“. Neugledno i maleno mjesto postalo je znamenito upravo po tome što je Franji bilo dostatno za velika djela koja će dati snažan zamah obnovi Crkve u ono doba. U neuglednosti i malenosti skrila se snaga koja je, šireći radost Evanđelja, preobražavala svijet. Ta je čestica zemlje svetom Franji bila važna i dostatna. Tu se rado vraćao, tu je pronalazio mir i nadahnuća, tu je završio svoj zemaljski život.

Dragi Imoćani, nije li čudesno da s jedne strane zidina imotske tvrđave možemo vidjeti divna jezera, veličanstvene bisere prirode, a s druge strane malenu crkvu bremenitu poviješću? Ovo mjesto, ova crkvica, ova Imotska porcijunkula, ovaj komadić zemlje,

vama je svet. I ova svima vama draga slika Gospe od Anđela, pribavljena milodarima siromašnoga puka, povezuje nas s ustrajnom pobožnošću naroda tijekom povijesti i svjedoči o sada prisutnom zagovoru Nebeske Majke. Nije li predivno što ovaj vjerni puk tri stotine godina čuva tu zahvalnost u molitvi i odanosti Presvetoj Bogorodici Mariji? Divna je ta zahvalnost, ali je njezina vrijednost još veća u tome što nas čuva u bliskoj molitvenoj povezanosti s Nebeskom zaštitnicom.

Zadivljujuće je, draga braćo i sestre, da je iz tih događaja, kojih se danas spominjemo, ostala živjeti samo zahvalnost puka. Sve drugo doživjelo je promjene. Zidovi su rušeni i ponovno podizani, uklesani natpisi isprani tijekom vremena, dokumenti izgubljeni ili ostali negdje skriveni. Samo molitvena zahvalnost puka sagradila je živi spomenik, koji ovdje življe duši nam progovara. Taj spomen živi te i danas daje pouzdanje puku u novim iskušenjima i tegobama života.

3938 GRAD NA GORIGRAD NA GORI

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA

Homilija kardinala Bozanića

40 41GRAD NA GORIGRAD NA GORI40 GRAD NA GORIGRAD NA GORI

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KAPR

OSL

AV

A 3

00

. O

BLJ

ETN

ICE

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTE

OD

TU

RA

KA

4. Braćo i sestre, odavde struji poruka o onom što je dostatno i što daje dragocjenost životu. Danas svatko, stupajući na ovo mjesto, otvorenošću srca pred Bogom i promatrajući Gospu od Anđela, može spoznati što nam je potrebno, a što suvišno. Možda je najprije potrebno osloboditi se suvišnoga da bismo prepoznali ono što nam je istinski potrebno. Ono neophodno katkada je zasjenjeno suvišnim.

Dragi vjernici, vjerujem da svatko od nas pronalazi neko drago mjesto, neki komadić zemlje, neko vrijeme, neki trenutak u kojemu uspijevamo na jedinstven i poseban način osjetiti Božju blizinu. Povlaštena prigoda za približavanje Bogu, za prihvaćanje Boga koji nam prvi dolazi ususret jest vrijeme molitve, osobne i zajedničke. Posebno naglašavam zajedničku molitvu u obitelji. Molitva u obitelji blagoslov je katoličkim obiteljima. Molitva u obitelji čuva obiteljsko zajedništvo koje je danas izloženo raznim izazovima koji ne promiču obiteljski život. U društvu koje se programirano i užurbano globalizira potrebno je čuvati, njegovati, iznova graditi temeljna međuljudska, rekao bih naravna, zajedništva: obiteljsko u kojem posebnu zadaću ima povezanost baki i djedova s unucima, zatim rodbinsko zajedništvo, generacijsko, zavičajno, narodno… Ta zajedništva mogu i nepogodne okolnosti života pretvoriti u lijepo ozračje duhovne „porcijunkule“.

Porcijunkula može biti svugdje gdje postoji otvorenost Bogu i njegovu naumu s nama. Bog nas često iznenadi, kao što je i Mariju iznenadio navještaj anđela Gabrijela. Ona je, u otvorenosti srca i spremnosti da prihvati Božju volju, dala nov odgovor, prikladan trenutku i onome na što ju je Bog pozvao. U otvorenosti Bogu svaki trenutak i kutak života može postati divnim prostorom zajedništva s Bogom i s ljudima. Ljepotu življenju daju odnosi među ljudima koji se otvaraju Bogu.

5. Sveti Pavao u Poslanici Galaćanima podsjeća nas: „Dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta. A kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga, od žene bi rođen“ (Gal 4, 3-4). Današnja svetkovina Gospe od Anđela vraća nas na temeljnu istinu i temeljnu poruku Svetoga pisma. Vraća nas Isusu koji spašava narod svoj od grijeha njegovih. Porcijunkula je blagdan oproštenja, blagdan Božjega opraštanja. Papa Franjo ponavlja: Bog se ne

umara opraštati nam. Ali mi smo u opasnosti da se umorimo obraćati se Bogu i tražiti oproštenje te odlučiti da ćemo promijeniti svoj život.

Braćo i sestre, mi se današnjom svetkovinom u zajedništvu Crkve naslanjamo na onu žarku apostolsku revnost svetog Franje Asiškoga koji je u 13. stoljeću promatrao ljude i društvene prilike svoga vremena. On je vidio zlo, vidio je napetosti i sukobe. Vidio je čak i krv koja se prolijevala među zavađenim obiteljima, društvenim skupinama i gradovima. Zato je sveti Franjo u crkvi Gospe od Anđela, u Porcijunkuli, noćima molio za narod da ljudima dade znak da im je Božje milosrđe blizu. Gospa od Anđela svetkovina je koja nas danas podsjeća da je Božje milosrđe blizu. Gospa od Anđela potiče nas na obraćenje i povratak Bogu. Današnja je svetkovina blagdan Božjeg opraštanja i potpunog oprosta. A svatko je od nas grješan i svakome treba Božje milosrđe i oproštenje. Bog nas svojim opraštanjem obnavlja jer je samo Božje milosrđe u stanju spasiti čovjeka i omogućiti mu da započne iznova.

6. Braćo i sestre, oslobođenjem Imotskog od turske vladavine Imotska je krajina ostala granično područje. Granica je tada povučena nedaleko Imotskoga, za domet topa s Tvrđave, kako prenosi tradicija. Tako je istočni i sjeveroistočni dio Krajine ostao izvan granica Mletačke Dalmacije. To i nakon tri stotine godina svjedoči povijest ovoga kraja. Usprkos tome granica nije uspjela razdijeliti narod jer je u narodu čuvana svijest o istome nacionalnom biću i o istome kulturnom identitetu. Ta svijest umije poštivati i čuvati granice država, ali i pronaći načina da one ne dijele, nego povezuju ljude u zajedništvo naroda i grade odnose u kojima se poštuje drugoga.

Ratovi su uvijek nosili pogibelji i razaranja, praćena seobama i tragedijom narodâ. Za turske vladavine puk Imotske krajine povlačio se u Primorje i druge sigurnije krajeve Mletačke Dalmacije. Nakon oslobođenja povratak je bio težak. Mnogi se ne vratiše, a oni koje je vukla rodna gruda pronađoše pustoš i morahu se odvažiti na novi početak, na život u oskudici i siromaštvu. Oslobođeni krajevi dali su utočište i puku koji se, opet zbog sigurnosti, povlačio iz Hercegovine i Bosne. Ta davna povijest iznova nam je ispričana i rasvijetljena novim ratovima dvadesetoga stoljeća, pa i ovim nedavnim - Domovinskim, u kojemu se

branila slobodna i suverena država Hrvatska. Mijenjaju se osvajači, a tragedije se ponavljaju. Svaki rat ostavlja rane na narodnome biću, kao i na narodnoj baštini i dobrima. No, narod koji čuva svoj ponos i samopouzdanje, i koji se dade voditi mudrošću Evanđelja, stječe umijeće trpljenja i uspijeva zacijeliti rane, otvarajući prostor novome početku, koji izbija poput mladice iz staroga panja i daje da ponovno procvjeta život.

7. Draga braćo i sestre, govorim to ponukan opasnošću koja danas teško pogađa neke dijelove naše Domovine, pa i ovaj divni imotski kraj, a to je iseljavanje ljudi. Ne smijemo to promatrati skrštenih ruku. Ne možemo ulaziti u osobne razloge seljenja pojedinih ljudi, ali valja priznati da jedan dio ljudi odlazi jer ne mogu naći zaposlenje. U našoj suvremenosti sve su vidljivija proturječja, dok se često prenaglašavaju ekonomske slobode, stvarni uvjeti mnogima priječe da im pristupe, a mogućnosti za zapošljavanja istodobno se smanjuju. Stoga, da bi se otvarala nova radna mjesta, nužno je promicati gospodarstvo koje pospješuje raznolikost proizvodnje i poduzetničku kreativnost. Pravi cilj društvenog razvoja uvijek bi morao biti taj da se ljudima omogući dostojanstven život putem rada. Papa Franjo izričito naglašava da nositelji vlasti imaju pravo i dužnost uvesti jasne i odlučne mjere za potporu malih proizvođača i raznolikost proizvodnje (usp. Laudato si›, br. 129).

Braćo i sestre, Hrvatska je prelijepa zemlja, nastanjena dobrim ljudima. Potrebno je istaknuti zadivljujuću solidarnost hrvatskih građana koja se očitovala i za ovoljetnih požara duž naše obale. Našu lijepu Domovinu i danas treba voljeti i braniti te čuvati: i zemlju, i vode, i more. Uvijek moramo biti svjesni da se ljepota življenja ne može svesti samo na materijalne mogućnosti, na zaradu i posjedovanje. Ljepota življenja uključuje povijest, Domovinu, spomen na pretke, osjećaj pripadnosti, životnu povezanost s krajem u kojem smo odrasli. Ne dajmo se zavarati obećanjima i prividom sigurnosti koji se nude drugdje. Život je nepredvidiv dar te nas uvijek iznenađuje mogućnostima koje i ne slutimo.

8. Dragi vjernici, usuđujem se pitati, nismo li danas kao narod posustali u narodnome ponosu, u samopouzdanju, ili smo skloniji tražiti

unaprijed zajamčenu sigurnost? Sigurnost je postala idol suvremenoga doba. Tražimo sigurnost svugdje i u svemu. Osiguranje, prijeko potrebno u nekim područjima života, proširuje se na sav život. No, nijedna sigurnost ne može predvidjeti život. Prihvaćanje života kao nepredvidiva i dragocjena dara i pouzdanje u Boga čine život otvorenim, a u nama bude spremnost na sve izazove i na sve nevolje. Umjesto borbe za sigurnost potrebna je odgovornost za dar života i za sve ono u čemu se taj dar ostvaruje: za dar obitelji, za dar djeteta, za dar domovine, za dar slobode, za dar zavičaja u kojemu smo ponikli i s kojim je stopljen naš život.

A ovdje u Imotskom treba zahvaliti i na velikom daru zajedništva imotskog vjernog puka i franjevaca, na toj stopljenosti života što ga je oblikovala franjevačka duhovnost. Franjevačka je karizma tijekom stoljeća zračila iz imotskog samostana šireći mudrost Evanđelja od koje se uspravno i dostojanstveno živi. Franjevci su uvijek dijelili sudbinu puka pa je i civilna povijest ovdje usko vezana uz franjevce. Draga braćo franjevci, to je baština koja vas obvezuje.

Predraga braćo i sestre, na smiraju smo ovoga dana i današnjega slavlja u kojemu smo, zahvaljujući posebnoj prisutnosti Gospe od Anđela u životu puka Imotske krajine, ponovno razmatrali povijesni hod našeg ispaćenog hrvatskog naroda koji je na ovim lijepim prostorima prepoznao svoju sigurnost u Bogu i njemu povjerio svoje životno uporište. I kad nam se nude neka nova uporišta koja u dnu ne izražavaju istinu, ne bojmo se reći da smo duboko ukorijenjeni u Krista, da smo članovi Katoličke Crkve, da u svemu u društvenom životu imamo svoj stav i da se pred nama nalaze uzori kakav je bio blaženi Alojzije Stepinac. Blaženoga Alojzija sveti Ivan Pavao II. predstavio je kao „najsvjetliji lik“ hrvatskoga naroda, koji nam je dan kao svojevrsni kompas da bi se znali orijentirati u životu. Stepinac je ključ za razumijevanje naše crkvene i narodne povijesti. Stoga smo pozvani da što bolje upoznamo taj hrvatski svetački lik.

Njemu, u zajedništvu s Gospom od Anđela te svim svetcima i blaženicima u nebu, povjeravamo naše obitelji, Crkvu, Imotsku krajinu i svekoliku nam domovinu Hrvatsku. Amen!

41


PRO

SLA

VA

30

0.

OB

LJET

NIC

E O

SLO

BO

ÐEN

JA I

MO

TE O

D T

UR

AK

A

Znanstveni skup

Dana 2. kolovoza ove godine navršilo se 300 godina od oslobođenja Imotskog od turske

vlasti. Osmanlijska vlast na ovim prostorima, odlazak Turaka, formiranje nove granice, povratak franjevaca u Imotski te niz drugih događaja obilježili su zauvijek prostor Imotske krajine te značajno utjecali na njezin budući razvoj. Granica koje će se oko tvrđave uspostaviti nakon tog posljednjeg mletačko-turskog rata (u polukrugu na udaljenosti od jednog sata hoda) danas je onaj isti polukrug koji vidimo oko Imotskog na karti Republike Hrvatske.

Stoga su Franjevački samostan u Imotskom, Grad Imotski i Konzervatorski odjel u Imotskom pokrenuli inicijativu da se ova obljetnica dostojno obilježi i znanstvenim skupom koji smo organizirali u suradnji sa splitskim i zagrebačkim Filozofskim faku-ltetom te isključivo uz financijsku pomoć Splitsko-dalmatinske županije. Skup se održao pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 5. i 6. listopada u dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Imotskom. Na njemu je sudjelovao 21 izlagač. Teme kojima su se bavili pokrivale su imotsku povijest i

kulturnu baštinu (umjetničku, graditeljsku, pisanu, usmenu) u desetljećima nakon oslobođenja od osmanlijske vlasti pa sve do Prvog svjetskog rata. Namjera je bila da svi izlagači donesu rezultate novih spoznaja i istraživanja o ovom gradu i njegovoj okolici. Vjerujemo da smo u tome i uspjeli jer su pojedina predavanja uistinu iznijela na svjetlo dana do sada potpuno nepoznate ili zaboravljene dijelove imotske povijesti.

Sažetci svih predavanja objavljeni su u maloj knjizi sažetaka (koju je moguće nabaviti u Konzervatorskom odjelu), a koja je samo uvod u opširni zbornik radova s ovog skupa koji namjeravamo tiskati do kraja 2018. Naime, posljednji ovakav skup dogodio se u imotskom samostanu sada već davne 1988., povodom 250. obljetnice osnivanja samostana. U zborniku „Čuvari baštine“, posvećenom tome skupu, izašli su na svjetlo dana novi podaci i priče o gradu i Imotskoj krajini, nezaobilazni za sve koji se bave poviješću i baštinom ovih prostora. Uvjereni smo da će tako biti i nakon ovoga skupa.

Ivan Alduk, pročelnik Konzervatorskog odjela u Imotskom

Križarska zastava

Na misijsku nedjelju 22. listopada na kraju mise u 11 sati predstavnici Udruge

dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO Zapadnohercegovačke županije predali su našem samostanu repliku povijesne križarske zastave koja je korištena u borbi za oslobođenje Imotskog 1717. Zastava je dar Udruge samostanu prigodom 300. obljetnice oslobođenja Imote od Turaka. Zastavu je

našem gvardijanu fra Kristianu uručio Mario Tica, predsjednik Udruge, u pratnji članova Ivana Dugandžića i Žarka Lovrića.

I ovim putem zahvaljujemo Udruzi na njihovom daru kojim su doprinijeli obilježavanju našeg velikog jubileja. U prilogu donosimo tekst dr. fra Lea Petrovića o samoj zastavi, preuzet iz Glasnika sv. Ante (XXXIII, 1938., br. 5., str. 153-154.).

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KA

GRAD NA GORI 45

Križarska zastava iz oslobodilačkih ratova 17.-18. stoljeća, sačuvana u obitelji Jukića u Posušju

U veljači ove godine, pretraživajući stare matice župe posuške iz polovice 18. stoljeća, raspitivao

sam se ujedno i kod tamošnjih seljaka, da li ima kakvih starih uspomena ili predmeta koji su sačuvani kod starih obitelji prastare župe Posušje, koja se je prostirala preko cijele posuške visoravni od Vranića do Zavelima, od Rakitna do Bekijskoga polja. Saznao sam da su uspomene živo sačuvane na neka mjesta, gdje su u potleušicama sakrivajući se prebivali i sklanjali se siromašni fratri-misionari. Od tih njihovih skloništa danas nema ama baš ništa – ni temelja! Uza sve to seljaci sa stalnošću pokazuju na mjesto, gdje je bila kućica, gdje štala i čatrnja, ali tu nikakva znaka više nema.

Pukim kao slučajem Rade Jukić poče pripovijedati da ipak nešto ima kod njih Jukića sačuvano: „U nas Jukića čuvane su od naših šukundijeda neke karte (dokumenti), još iz vremena, kada smo mi Jukići stanovali u Dalmaciji u Prološcu. Te su karte čuvane u jednoj limenoj kutiji i predavane od oca do sina sve do rata. Negdje u 1917., dođe jedan naš Jukić s ratišta i u nekoj sjeti (bio je zamišljen i iz rata se poslije nije više vratio – umro) uze sve one karte i baci ih u vatru govoreći ‹Ovo više ništa ne vrijedi!› Tako su naše stare karte propale. To su bile turske tapije naših zemljišta u Prološcu, Gorici i Posušju. Ali i sad ima u kući Stipana Jukića pok. Andrije, zv. Cvitanović, jedna neobična z a s t a v a, koja je od koljena do koljena predavana i do danas sačuvana. Sačuvana je nekim slučajem. Onaj srećo, kad je spalio karte, htio je i onu zastavu, ali mu je žene izmakoše, jer da je šteta krpu paliti, kada može za štogod kući valjati. Od toga vremena žene su u tu zastavu vezale vunu i klupka. Tako se ta zastava od 1917. koturala ispod kreveta uz ognjište.“

Zamolih ga da odem i zastavu barem vidim ili da je on donese u župski stan. Dne 26. veljače u večer donese nam Rade zastavu, ali samo da je pogledamo (treba ženama!). Nekako je ipak zadržasmo. Potom sam je pohranio u Etnografskom muzeju Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu.

Kako izgleda zastava? Od tvrdoga je lana. Srednje polje od bijeloga, rubovi od crvenog lana. Bijelo polje široko 75 cm, dugo (do

donjeg ugla) 97 cm. Crveni rubovi široki su 16 cm, gornji crveni rub širok je 10 cm (ovaj nije potpun, jer je tu otrgnuto platno cijelom duljinom i širinom priječnice, na kojoj je na sredini bila kvaka za nositi zastavu na koplju). Donja dva ruba široka su 14 cm. Na sredini izrezano je bijelo polje i ušiven je križ od crvenog lana, vidljiv jednako s obe strane zastave, krakova dugih po 20 cm (40:40). Krakovi križa prema krajevima su sve širi tako, da su na sredini široki 3,5 cm, na krajevima 12,5 cm. Na dnu zastave bila je oko 15 cm duga kita od bijeloga i crvenoga lana, ali je izgubljena. Sve je krojeno i šivano vrlo vještom rukom. Zastava je na mnogo mjesta – najgušće pri vrhu i u okolici križa te sam križ – sa puščanim tanetima izrašetana. Jasno se razabiru proboji taneta.

U obitelji Jukića sačuvana je predaja da je njihovo pleme pod tom zastavom proti Turcima ratovalo za vremena dok su još boravili u Dalmaciji i da se u njihovoj obitelji od onih vremena zastava kao svetinja čuva. Nema sumnje da je zastava puščanim tanetima isprobijana. Radi toga ne možemo misliti da je upotrebljavana samo za neke svečanosti, naručito za vrijeme svadba. Čitamo u okružnicama i naredbama Apostolskih vikara iz druge polovice 18. stoljeća da se strogo zabranjuje nositi zastava pri prevođenju mlade u kuću mladoženje. Vjerojatno, da su baš ovakve zastave tim prigodama nosili na čelo svadbenih povoraka. Ali ne možemo ni slutiti, da bi ko ciljao u zastavu u ovim prigodama. Istina, bilo je slučajeva, da su koji put svatovske povorke dočekane i napadnute po putevima i da se na njih pucalo. Ali to je bivalo rijeđe i iz zasjeda. Ne možemo razložito zaključiti, da bi u takvim prigodama sa toliko taneta mogla biti izrešetana.

Ne prestaje nam nikakav drugi razborit zaključak, nego da je ova zastava nošena pred križarskim borcima za vrijeme oslobodilačkih ratova pod konac 17. i početkom 18. stoljeća, kada su vođeni krvavi ratovi kršćanskih ustaša, koji su uz pomoć mletačkih vojnika god. 1717. oslobodili Imotski i Imotsku krajinu i potjerali Turke iz ovih krajeva.

dr. fra Leo Petrović

GRAD NA GORI

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KA

PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KA

44 45

GRAD NA GORI46 GRAD NA GORI 47

Knjiga „Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti“

fra Joze Grbavca

U sklopu 40. međunarodnog sajma knjiga i učila Interliber, izdavačka kuća Školska knjiga na svom

izložbenom prostoru u subotu 11. studenoga predstavila je knjigu mr. fra Joze Grbavca „Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti“ (476 stranica, tvrdi uvez, format 23.2 x 29 cm).

Riječ je o monografiji Imote raskošno likovno i grafički oblikovanoj, s više od tri stotine fotografija povijesnih i arheoloških nalaza, dokumenata, sačuvanoga crkvenog blaga i umjetničkih djela. To je svojevrsna knjiga-stećak kojom se obilježava 300. obljetnica oslobođenja Imote od osmanlijske vlasti.

Ova vrijedna knjiga predstavljena je i u crkvi sv. Frane u Imotskom u subotu 25. studenoga

u 19 sati. Na početku predstavljanja prisutne je pozdravio dr. Ante Žužul, predsjednik Nadzornog odbora Školske knjige, izdavača monografije. O knjizi su govorili prof. dr. Slobodan Prosperov Novak i autor. Program je vodila urednica knjige Miroslava Vučić. Odlomke iz knjige čitao je glumac Milan Štrljić, a glazbenim su točkama program obogatili Roko Mustapić i Rahela Ujević uz sviračku pratnju Anamarije Milićević.

Govoreći o knjizi prof. Prosperov Novak istaknuo je da je fra Jozo vješto spojio znanstveni i popularni stil pisanja učinivši tako monografiju o Imoti pristupačnom velikom krugu čitatelja. Fra Jozo je prisutnima objasnio kako je došlo do stvaranja knjige te je na kraju zahvalio svima koji su mu pomogli da monografija o Imoti ugleda svjetlo dana.

Iz recenzije dr. sc. Joška BelamarićaPovijest, vjera i kulturna baština u Imoti

bogata je povijesna monografija sastavljena od tri cjeline. Njezin prvi dio - Imota u vrtlogu ratova i društvenih previranja: povijesni okvir - govori o njezinim geografskim obilježjima te političkoj i kulturnoj povijesti od prapovijesti do danas. Drugi dio - Crkvene prilike u Imoti - posvećen je crkvenoj povijesti Imote, nastanku i razvoju njezinih župa, povijesnim problemima i odnosima od osmanlijskih osvajanja do danas. Treći dio - Župe u Imoti - donosi pregled sve 24 župe. Unutar trećeg dijela, u cjelini posvećenoj župi Imotski, nalazi se i poseban dodatak Gospa od Anđélā posvećen svečanoj 300. obljetnici oslobođenja Imote od Osmanlija i postavljanju kipa Gospa od Anđélā.

Knjigu poput ove mogao je napisati samo onaj tko je naučio vladati alatima mnogih znanstvenih disciplina, od arheologije i etnologije, povijesti umjetnosti i povijesti pisane riječi do crkvene i gospodarsko-demografske povijesti, te pritom sačuvati zdrav osjećaj za sve što je pohranjeno u kolektivnom pamćenju organske zajednice kakva postoji sve do naših dana u Imoti. Kad pročitate tu imotsku povijest bremenitu opsadama, četovanjima, požarima, glađu, gotovo je neshvatljivo koliko se opipljive kolektivne memorije i baštine uspjelo sačuvati u svim tim nesrećama.

Unutrašnjost Dalmacije stoljećima je bila njezin biorezervoar iz kojega su se obnavljali gradovi na obali. Unatoč tomu, ili baš zbog toga, iz tog nam prostora dolazi cijela galerija znamenitih ljudi izvanredne

umne mobilnosti koji su formirali samu maticu hrvatske nacionalne kulture, filozofije, umjetnosti, znanosti, duhovne kulture, politike i gospodarstva.

Povijest društva i povijest Crkve u Imoti fra Joze Grbavca znanstveno je djelo, a u naravi pravi udžbenik zavičajne imotske političke, gospodarske, kulturne i duhovne povijesti.

Nakon što je završio filozofsko-teološki studij u Zagrebu i potom studij povijesti i slavistike u Münchenu te službujući više desetljeća među pukom Imotske, Cetinske i Makarske krajine i ne zapuštajući pritom svoj znanstveni rad, fra Jozo Grbavac mogao je konačno postati jednim od najpozvanijih da napiše zaokruženu povijest društva i povijest Crkve na tom području. Nakon dugogodišnjih izravnih istraživanja uspio je napisati djelo istinske eruditske podloge koje odlikuje lakoća izlaganja i pokretljivost asocijacija čime će bez sumnje naći put do široke kulturne, znanstvene i stručne publike.

Sve konstatacije i interpretacije temeljene su na pouzdanom baratanju činjenicama iz postojeće znanstvene bibliografije i objavljenih povijesnih vrela. Ova nas knjiga, međutim, čini još svjesnijima da je Imota, cijela Zagora – uostalom kao i svaki drugi hrvatski zavičaj, i Hrvatska sama – izložena udaru globalizacijskih novosti koje neumitno zatiru zatečene tradicijske vrijednosti. Zbog toga je predragocjena rekapitulacija duhovnih tečevina i reambulacija sakralnih prostora u dijelu knjige u kojemu se podrobno obrađuje župa po župa, crkva po crkva.

Ukratko, u rukama nam je znanstveno djelo, a u naravi stvarni udžbenik zavičajne imotske političke, gospodarske, kulturne i duhovne povijesti.

PRO

SLA

VA

30

0.

OB

LJET

NIC

E O

SLO

BO

ÐEN

JA I

MO

TE O

D T

UR

AK

A PRO

SLAV

A 3

00

. OB

LJETNIC

E OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTE O

D TU

RA

KA


UV

OD

Iz života župe i samostana

Molim se pred RaspelomU crkvi Sv. FraneU Imotskomipred kipom Sv. AnteMolim seza ljubavimoje

Isuse

Uvijek dolazimTebiu Međugorjei kad sam samau osamii kad miljubavi trebai kad jeljubav u menii kad mi seljubavljunebo otvaradolazimtebiu zagrljajživota

Teško ti jeMoj IsusePuno nas jei Jude smo same

Snježana Jelinić


Proslava Sv. JosipaIz

žIV

OtA

žU

pE I sAm

OstA

NA

U Glavini Donjoj u našoj župi svake se godine svečano proslavi naslovnik crkve i zaštitnik mjesta

Sv. Josip. Za proslavu su se vjernici u Glavini pripremali trodnevnicom, koju su predvodili fra Zoran Kutleša i fra Lazar Perica, župni vikari Imotskog.

Budući da ove godine 19. ožujka pada na korizmenu nedjelju, svetkovinu Sv. Josipa slavili smo u subotu 18. ožujka. U 10:30 počela je procesija kao uvod u svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Jozo Grbavac. U

koncelebraciji su bili fra Kristian Stipanović, gvardijan i župnik, fra Zoran Kutleša, zatim fra Denis Šimunović, župnik Vinjana, te fra Josip Sušić, dušobrižnik u Kölnu. Pjevanje na misi animirao je dječji zbor iz Glavine pod vodstvom s. Sofije Vuković.

Na kraju slavlja fra Kristian je zahvalio fra Jozi i svima koji su na bilo koji način doprinijeli dostojanstvenoj i svečanoj proslavi Sv. Josipa. Svima koji nose ime sv. Josipa čestitao je imendan, a po ustaljenoj tradiciji u kripti crkve nakon mise bilo je prigodno čašćenje.

Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A

52 GRAD NA GORI GRAD NA GORI

UV

OD

53

Zar je tako mučno zašutjeti?Svake se godine nakon dramskog prikaza

Muke Gospodnje čuje pitanje zašto Muka ne završava slikom uskrsloga Isusa. Uistinu, ta je slika sama po sebi veličanstvena i dobro osmišljena. Nije uopće upitno da nakon Muke slijedi uskrsnuće, no Muka Kristova završava Njegovom smrću. I to je slika kojom već nekoliko godina završava dramski prikaz u Imotskom, jer gledajući te posljednje Isusove trenutke, kao vjernici se bolje pripremamo za predstojeće dane, tj. ulazak u Veliki tjedan. Stoga, koliko god lijep bio prizor uskrsloga Isusa na zidinama Topane, koliko god ta slika oduzimala dah, budila divljenje, poticala na oduševljeno pljeskanje, pa čak i skandiranje, smatram da njome ne treba završiti prikaz Muke, iako nekima nedostaje upravo taj pljesak i to oduševljenje.

Čovjek današnjice živi burno, on voli spektakle, manifestacije gdje se skandira i plješće do iznemoglosti; on i svoj privatni život ne živi ako ga nije stavio na „fejs“ i podijelio s tisućama. Neka svi vide, neka se dive i zavide. Čovjek današnjice nije okrenut u sebe, u svoju srž, u svoje ja. Njegovo ja treba „lajkanje“, treba odobravanje i potvrdu drugih, čak i u onim svakodnevnim trenutcima svoga života kao što je ručak na stolu. On ga ne jede radi sebe, on ga jede s medijima i svojim obožavateljima. Tek tada njegov ručak dobiva okus, tek tada bljutavo postaje osoljeno. Takav čovjek prenosi svoja mjerila i u vjeru. Njemu je teško prihvatiti da postoje trenutci koji se ne dijele, trenutci u kojima moramo uroniti u tišinu da bismo shvatili bit, smisao, da bismo istinski živjeli.

Upravo je jedan od takvih trenutaka Isusova smrt na križu. Taj se trenutak proživljava i ne podređuje nijednoj drugoj emociji jer svaka bi nas druga emocija odmakla od srži. Prizor uskrsloga Isusa u dramskom prikazu Muke Gospodnje neposredno nakon Njegove smrti na križu usmjerila bi emociju u drugu krajnost: u ushićenost, u oduševljenje, u pljeskanje, u ovacije… A tek je pred nama Veliki tjedan, to posebno vrijeme za svakog kršćanina!

Zar je tako teško, zar je tako mučno zašutjeti da bismo u tišini bili s Isusom, da bismo suosjećali i kajali se?!

Održana 18. Imotska Muka

Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A N a Cvjetnicu 9. travnja Imotski je još jednom postao Jeruzalem iz

Isusova vremena jer je i ove godine u večernjim satima održana čuvena Imotska Muka. Dramski prikaz Muke Gospodina našega Isusa Krista započeo je pozdravom samostanskog i župnog vikara fra Zorana Kutleše. Zahvalio je svima koji su zaslužni za održavanje Muke – sponzorima, tehničkoj i stručnoj podršci, glumcima, a osobito gledateljima, zbog kojih se i održava Muka. I ove se godine Muka mogla pratiti u prijenosu na samostanskoj web stranici. Ulogu Isusa glumio je jedini profesionalac u Muci – Tomislav Martić, koji sudjeluje u prikazu od samog početka 1998. godine. Ostale su uloge igrali amateri iz Imotskog i Imotske krajine, a njih je zajedno sa statistima bilo više od 400.

Ove su godine bile dvije promjene u lokacijama scena Muke. Naime, zbog radova na kući kod fontane scena suđenja premještena je na prostor ispred zgrade gradskog poglavarstva, a scena sa Šimunom Cirencem bila je na prvim stepenicama iznad susreta s Veronikom.

Po običaju, scene Posljednje večere i uhićenja u Getsemaniju održane su u samostanskom vrtu, a zatim se povorka s glumcima i statistima uputila na mjesto suđenja pred Pilatom. Nakon osude na ulicama Imotskog prikazan je Isusov križni put, na kojem je susreo svoju majku Mariju, Veronika mu je rupcem obrisala lice, a Šimun Cirenac pomogao nositi križ do Kalvarije, koja je, kao i uvijek, predstavljana Topanom. U završnoj sceni na Kalvariji prikazano je Isusovo razapinjanje i smrt.

52 53


Slavlje prve pričestiIz

žIV

OtA

žU

pE I

sA

mO

stA

NA Iz

žIV

OtA

žU

pE I sAm

OstA

NA

Slavlje prve pričesti u našoj je župi bilo na Nedjelju Dobrog pastira 7. svibnja. Ove smo godine imali

85 prvopričesnika. Sveta je misa počela procesijom u 11 sati, a predvodio ju je naš župni i samostanski vikar fra Zoran. Pjevanje je animirao dječji zbor „Gospini anđeli“ pod ravnanjem s. Sofije Vuković.

U euharistijskom slavlju prvopričesnici

su recitirali, čitali čitanja, pjevali psalam, predmolili molitvu vjernika i prinosili svoje darove, od kojih posebno valja istaknuti dar za siromašne - skupili su 1.580 kn za potrebite.

Na kraju slavlja fra Zoran je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se svečanost prve pričesti odvije na lijep i skladan način.

1. Kristijan Bago2. Luka Bago3. Danijel Bajić4. Josip Bilić5. Katarina Boban6. Goran Bogut7. Leo Ante Boras8. Antonio Bračko9. Petra Brečić10. Marija Budimir11. Anđelko Ćapin12. Andrija Divić13. Nina Đuzel14. Luka Galić15. Ante Grančić16. Marin Zlatko Granić17. Ella Gudelj Velaga18. Luka Gudelj Velaga19. Mateo Jažić20. Zrinka Jažić21. Marija Jukić22. Ante Juroš23. Ana Karoglan24. Josip Katanušić25. Matej Katanušić26. Katarina Kilić27. Manda Klapirić28. Petra Klapirić29. Danijel Kolgjeraj

30. Antonio Kolovrat31. Leonardo Kujundžić32. Manuel Kujundžić33. Anđela Kukavica34. Martina Kukavica35. Ana Kutleša36. Anđelko Lasić37. Ante Lasić38. Mile Lasić39. Lana Lončar40. Marin Maršić41. Luka Martinović42. Marina Matić43. Marijan Matković44. Marin Matković45. Toni Matković46. Anđelo Medvidović47. Ivan Medvidović48. Andrea Milardović49. David Milardović50. Nada Milardović51. Ivana Mrkonjić52. Marko Mršić53. Mia Mršić54. Ante Mustapić55. Ante Nikolić56. Lea Ostojić57. Leonardo Ostojić58. Matej Paradžik

59. Josip Pavić60. Anđela Perić61. Lara Perić62. Roko Perić63. Tamara Perić64. Nina Selak65. Luka Strinić66. Anamarija Sušić67. Vlade Sušić68. Nikolina Šimić69. Ante Šimunović70. Milan Šimunović71. Božena Tolić72. Ivana Tolić73. Mateo Tolić74. Nediljko Tolo75. Ana Ujević76. Gabrijel Vilenica77. Petar Krešimir Vilenica78. Filip Vujčić79. Lucija Vujčić80. Nikolina Vujević81. Leonardo Vulić82. Anastazija Zdilar83. Petra Zdilar84. Ante Žužul85. Antea Žužul

Popis prvopričesnika 2017.


Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A Iz ž

IVO

tA ž

UpE I sA

mO

stAN

A


Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A Iz ž

IVO

tA ž

UpE I sA

mO

stAN

A

Slavlje sakramenta potvrde

Popis krizmanika 2017.

Slavlje sakramenta potvrde (krizme) ove je godine u našoj župi bilo u nedjelju 14. svibnja

s početkom u 11 sati. Sakrament kršćanske zrelosti primilo je 86 mladih iz naše župe.

Euharistijsko slavlje u našoj župnoj crkvi predvodio je don Edvard Punda, profesor fundamentalne teologije na KBF-u u Splitu, uz koncelebraciju fra Zorana, samostanskog i župnog vikara. Ceremonisti su bili gvardijan

i župnik fra Kristian i župni vikar fra Lazar. Na kraju svete mise fra Zoran je čestitao

svim slavljenicima i njihovim obiteljima te zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se slavlje krizme odvije svečano i dostojanstveno. Osobito je zahvalio predvoditelju slavlja don Edvardu koji je u ime našeg nadbiskupa mons. Marina Barišića pohodio našu župu i podijelio sakrament potvrde.

1. Elena Alerić2. Marko Antunović3. Paula Aračić4. Kristian Bago5. Tea Barešić6. Ana Bekavac7. Anđela Brečić8. Antea Cikojević9. Antonija Divić10. Ivan Divić11. Maria Divić12. Mijo Divić13. Ariana Doći14. Ivana Dragović15. Mijo Drobnjak16. Lara Đuzel17. Matea Đuzel18. Tony Fakas19. Anja Galić20. Karlo Grabovac21. Toni Grabovac22. Anđela Grbić23. Marijana Jažić24. Mate Jažić25. Mia Jažić26. Ivana Jerković27. Rosa Jukić28. Mihovil Juričić29. Slaven Juričić

30. Kaja Knezović31. Ante Kolovrat32. Mario Kujundžić33. Mia Kukavica34. Mate Kukulj35. Anamarija Kutleša36. Ivana Kutleša37. Mateo Kuzman38. Ljubica Lasić39. Petra Lažeta40. Marija Lelas41. Maja Lončar42. Marina Lončar43. Tanja Lončar44. Ana Luetić45. Ante Mandić46. Matea Maršić47. Mia Matković48. Stela Matković49. Dino Medvidović50. Filip Medvidović51. Gordana Medvidović52. Karlo Medvidović53. Jelena Milardović54. Matea Milas55. Sara Mršić56. Tonći Mršić57. Nina Mustapić58. Tomislav Mustapić

59. Leon Pavić60. Tea Perić61. Matea Piplica62. Ivan Protrka63. Branimir Rajič64. Karla Rajič65. Vedran Raos66. Vice Rašić67. Petar Rebić68. Mara Roso69. Jelena Sičenica70. Dario Skako71. Vedrana Soldo72. Tihomir Stipić73. Lucija Šarić74. Andrija Šimić75. Ante Šimunović76. Ivana Šimunović77. Ante Tandara78. Milan Tandara79. Dinko Todorić80. Jelena Todorić81. David Tolić82. Miroslav Tomasović83. Gabrijela Vujčić84. Barbara Zdilar85. Gabriela Zdilar86. Dino Župić


Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A Iz ž

IVO

tA ž

UpE I sA

mO

stAN

A

U našem je samostanu u nedjelju 25. lipnja završio drugi ovogodišnji zaručnički tečaj, na kojem je

pripravu za sakrament ženidbe obavio 21 par. Ovo je bio jubilarni 100. tečaj koji je održan u Imotskom dekanatu od 1992. godine, a ukupno je u svim dosadašnjim tečajevima sudjelovalo 2.360 parova.

Završnu večer predavanje o psihološkim razlikama muškarca i žene održala je psihologinja Anamarija Lončar, a zatim su Ante i Katica Vučemilović svjedočili o svom bračnom životu. Fra Jakov Udovičić, župni vikar Vinjana, kao organizator u ime Imotskog dekanata zahvalio je nakon predavanja svim predavačima, a polaznicima tečaja dao je neke korisne upute za pripremu za ženidbu.

Po običaju je na kraju tečaja bio blagoslov slika Gospe od Anđela koje zaručnici dobiju na početku tečaja. Fra Jakov je zazvao Božji blagoslov na Gospine slike te na same polaznike tečaja želeći im sretan bračni i obiteljski život.

Održan 100. zaručnički tečaj


Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A Iz ž

IVO

tA ž

UpE I sA

mO

stAN

A

„Zlatni pir“ u obitelji Ćorić

U nedjelju 30. srpnja na župnoj misi u 9 sati bračni par Ivan i

Anica Ćorić proslavili su 50 godina bračnog života (zlatni pir). Ivan i Anica rođ. Pavlović vjenčali su se 27. srpnja 1967. u Gračacu u Rami. Iz njihovog braka potekla su dva sina i troje unučadi.

Svetu misu predvodio je gvardijan fra Kristian, koji je na kraju slavlja Ivanu i Anici u ime samostana i župe čestitao njihov veliki bračni jubilej te im uručio prigodni dar, uz želju da još dugo žive u miru i radosti.

Proslava Sv. Frane Asiškog

Kao i svake godine, tako smo i ove nastojali svečano proslaviti svetkovinu zaštitnika naše župe

i samostana Sv. Frane Asiškog. Za svetkovinu smo se pripremali devetnicom, unutar koje je održana duhovna obnova za Franjevački svjetovni red (OFS).

duhovna obnova za oFsU našem samostanskom okružju svake se

godine uoči Sv. Frane od 1. do 3. listopada održi duhovna obnova za OFS Imotske krajine. U njoj sudjeluju članovi mjesnih bratstava iz Imotskog, Podbablja, Prološca, Runovića, Vinjana i Zmijavaca. U 17 sati bude molitva Večernje, a zatim razmatranje, nakon čega se članovi OFS-a uključe u devetnicu.

Ove je godine duhovnu obnovu vodio fra Josip Sušić, župnik Vinjana. On je na zadnji dan devetnice predvodio svečanu misu kojom

je započela proslava svetkovine Sv. Frane. U koncelebraciji je bio gvardijan fra Kristian i još devet svećenika. Nakon mise bio je obred preminuća sv. Frane, a u 21:30 bdijenje.

svetkovinaU srijedu 4. listopada u našoj je župi svečano

proslavljena svetkovina Sv. Frane Asiškog. Središnje slavlje počelo je u 10:30 procesijom koju je animirao fra Kristian, a sviranjem su je pratili članovi HPO Gradska glazba Imotski, predvođeni kapelnikom prof. Ivanom Glibotom Crnim. Nakon procesije u crkvi sv. Frane slavljena je sveta misa koju je predvodio fra Ante Marić, uz koncelebraciju gvardijana i još 12 svećenika. U prigodnoj propovijedi fra Ante je okupljenim vjernicima predstavio i protumačio Pjesmu stvorenja ili Pjesmu brata Sunca, koju je pred kraj svoga života sastavio Serafski otac.


Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A Iz ž

IVO

tA ž

UpE I sA

mO

stAN

A

Na kraju misnog slavlja prisutne je vjernike pozdravio o. gvardijan, zahvalivši fra Anti koji su na bilo koji način doprinijeli proslavi. Svima je čestitao svetkovinu Sv. Frane, osobito članovima franjevačke obitelji. Poslije euharistijskog slavlja članovi mjesnog bratstva OFS-a iz Imotskog pripremili su ispod samostanskog cedra zakusku za svoje goste iz drugih bratstava OFS-a imotskoga samostanskog okružja.

obećanja FrameObičaj je u našem samostanskom okružju

da novi članovi svih bratstava Franjevačke mladeži (Frame) svoja prva obećanja daju na večernjoj misi na svetkovinu Sv. Frane. Tako je i ove godine na večernjoj misi u 18 sati 105 mladih po prvi put obećalo da će svoju mladost posvetiti Kristu u bratstvu Frame. Obećanja su dali framaši iz sljedećih bratstava: Imotski (37), Lovreć (9), Podbablje (16), Proložac (21), Runović (3), Vinjani (15) i Zmijavci (4).

Euharistijsko slavlje predvodio je fra Lazar Perica, župni vikar Imotskog, uz koncelebraciju petorice svećenika. Nakon svete mise slavlje se nastavilo zakuskom za framaše pod samostanskim cedrom.

Smotra dječjih zborova

U našem samostanu u subotu 28. listopada održana je smotra dječjih zborova imotskoga samostanskog

okružja. U smotri je sudjelovalo oko 330 djece iz dječjih zborova Imotskog, Lovreća, Podbablja, Poljica, Prološca, Runovića, Studenaca, Vinjana i Zmijavaca, u pratnji svojih voditelja i župnika.

Susret je počeo u 10 sati u crkvi sv. Frane pripremom za svetu ispovijed, što je održao fra Frano Laco, župnik Zmijavaca. Nakon toga djeca su imala prigodu za ispovijed, a za vrijeme ispovijedanja molila se krunica koju je animirala s. Terezina Bašić. U 10:45 počelo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog, uz koncelebraciju fra Frane Lace, fra Nedjeljka Čarapića, župnika Podbablja, i

fra Josipa Sušića, župnika Vinjana.Nakon svete mise svaki je zbor nastupio

zasebno te otpjevao jednu pjesmu u čast Blažene Djevice Marije. Redom su nastupili zbor iz Poljica s pjesmom „Kraljice mira“, zbor iz Zmijavaca s pjesmom „Samo je jedna Marija“, zbor iz Runovića s pjesmom „Majko ljubežljiva“, zbor iz Imotskog s pjesmom „Zdravo, Djevo čista“, zbor iz Studenaca s pjesmom „Slavna žena“, zbor iz Prološca s pjesmom „Zrakama sunca“, zbor iz Lovreća s pjesmom „Evo nas pred tobom, Marijo“, zbor iz Podbalja s pjesmom „Sa krša ovog“ te zbor iz Vinjana s pjesmom „Zdravo budi, Marijo“. Na kraju su svi zborovi zajedno otpjevali pjesmu „Marijo, o Marijo“.

Susret je završen ručkom ispod samostanskog cedra.


Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A Iz ž

IVO

tA ž

UpE I sA

mO

stAN

A

Oproštaj od s. Karle Brečić

Na svetkovinu Svih svetih, u srijedu 1. studenoga na kraju mise u 9 sati naša se župna zajednica

oprostila od dugogodišnje sakristanke časne sestre Karle Brečić. Prigodnu riječ uputio je gvardijan i župnik fra Kristian zahvalivši s. Karli u ime svih svećenika koji su djelovali i djeluju u Imotskom te u ime svih vjernika imotske župe za njezino požrtvovno i samozatajno služenje u župi tijekom više od 40 godina. Uručio joj je potom ruže sa željom da još dugo poživi u zdravlju duše i tijela.

S. Karla, skromna i jednostavna kao uvijek, rekla je okupljenim vjernicima i svećenicima samo jednu rečenicu: „Hvala za sve!“ I ovom prigodom s. Karli zahvaljujemo na svemu što je učinila za samostan i župu. Umjesto nje službu sakristanke u našoj župi vršit će s. Matija Drmić, koja je prije radila u laboratoriju Doma zdravlja u Dubrovniku.

S. Karla BrečićČasna sestra Karla Brečić rođena je 28.

listopada 1929. u Imotskom, od roditelja Stjepana i Ane rođ. Žužul. Krsno joj je ime Jela. Ona je peto od devetero djece u obitelji. Pučku školu završila je u Imotskom. Kad je počeo rat, nije nastavila školovanje. Od desete godine života Jela je obavljala pobožnost prvih petaka. Kad je imala petnaest godina, izrazila je roditeljima svoju želju da pođe u samostan. Budući da je u to vrijeme Katolička Crkva bila žestoko proganjana od strane komunističke vlasti, roditelji su se usprotivili njezinoj želji zbog straha za njezin život. No, njezin poziv nije zbog toga prestao. Kad je imala 21 godinu, u dogovoru s tadašnjim župnikom fra Ivanom Glibotićem stupila je u kontakt s tadašnjom provincijalkom s. Henrikom.

S. Karla sjeća se da je na jedan prvi petak 1951. otišla ujutro u crkvu s odlukom da, unatoč protivljenju svoje obitelji, ode u samostan. Putem do kuće časnih sestara naišla je na putu na izgubljeni novac koji je iskoristila za plaćanje puta do Splita. Shvatila je to kao Božji znak da može ići u

samostan. Članovi njezine obitelji nisu znali da je otišla u Split misleći da je u crkvi na pobožnosti. Teško im je pao njezin odlazak u samostan, osobito majci koja je otada često u suzama molila za svoju kćer u crkvi sv. Frane pred Gospinim likom. Upravo je majčin primjer utjecao na pobožnost s. Karle Gospi.

Do dolaska na službu u Imotski s. Karla uglavnom je radila u praonicama u različitim samostanima: Poljud, Makarska, Zagreb, Zadar, Dobri, Poljud. Prije premještaja u Imotski po prvi je put službovala kao sakristanka u Sinju. Godine 1976. s. Karla dolazi u Imotski za sakristanku s prebivalištem u samostanu sv. Frane. Snagu za svoje dugogodišnje služenje u svojoj rodnoj župi nalazila je u molitvi i predanju Bogu. Od 1. studenog ove godine s. Karla živi u kući časnih sestara franjevki u Imotskom. Svoje dane provodi u molitvi, druženju sa sestrama i zasluženom odmoru.

Kada smo je pitali što poručuje čitateljima Grada na gori za Božić, jednostavno je rekla: „Želim svima mir u srcu i u obitelji. Molite se Bogu!“

Hodočašće u Ludbreg i Zagreb

U subotu 4. studenoga u ranim jutarnjim satima grupa vjernika iz naše župe i župa samostanskoga

okružja predvođena fra Zoranom Kutlešom uputila se na hodočašće u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbreg. Put je prošao mirno, ispunjen pobožnostima Gospine krunice i Krunice Predragocjene Krvi Kristove, što su predmolili postulanti. U Ludbregu nas je dočekao župnik mons. Josip Đurkan koji je zatim predvodio misno slavlje uz koncelebraciju fra Zorana. U prigodnoj propovijedi naglasio je važnost čašćenja Predragocjene Krvi Kristove koja predstavlja samog Gospodina Isusa prisutnog u svakoj svetoj misi.

Potom smo se uputili u kapelu svetog Križa gdje se dogodilo čudo 1411. godine. Više o samom događaju ispričao nam je župni vikar don Kristijan Stojko upoznavši nas s poviješću kapele od njezine izgradnje do danas. Čudo se dogodilo kada je svećenik koji je slavio svetu misu u kapelici posumnjao u mogućnost pretvorbe vina u Kristovu krv. Don Kristijan je pripomenuo kako je za vrijeme Drugoga svjetskog rata kapela pretrpjela vandalsko uništavanje od strane partizana.

Nakon razgledavanja grada Ludbrega u popodnevnim satima uputili smo se

prema Zagrebu, a putem smo molili krunicu Božanskog milosrđa. Naše odredište u metropoli bila je katedrala, odnosno grob bl. Alojzija Stepinca, kod kojega se svatko od nas osobno pomolio. Poslije toga imali smo slobodno vrijeme za druženje i razgledavanje Zagreba. Bogu zahvalni za primljene milosti na ovom hodočašću, u Imotski smo stigli u kasnim večernjim satima.

Marko Plejić, postulant


Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A

Đ\akonska ređenja

Velika nam je radost i ponos da su ove godine za đakone zaređena dvojica naših župljana, fra Ivan

Đuzel i fra Jerko Kolovrat. U ovom broju Grada na gori donosimo kratke izvještaje o tim slavljima te naše drage đakone preporučujemo u vaše molitve.

Đakonsko ređenje fra ivana ĐuzelaU subotu 30. listopada u katedrali u

Zagrebu za đakona je zaređen fra Ivan Marija Đuzel, sin Damira i Anđelke rođ. Jonjić, član naše Provincije. Euharistijsko slavlje, tijekom kojeg su uz fra Ivana zaređena još petnaestorica đakona, predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško, a uz njega su koncelebrirali pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski, naš gvardijan i župnik fra Kristian te još stotinjak svećenika.

U svojoj homiliji mons. Šaško pozvao je đakone da trajno upoznaju evanđelje, koje u obredu ređenja primaju u svoje ruke te mu postaju navjestitelji u liturgiji. Neka Sveto pismo po njihovom životu postane živa riječ svim njihovim bližnjima. Jedan od način kako će svojim životom naviještati Božju riječ svima oko sebe jest služenje. U Crkvi služenje nije popis stvari koje treba izvršiti, nego način prisutnosti, ophođenja s drugima i djelovanja. Nijedna služba u Crkvi nije velika i nema dostojanstva ako se iz nje ukloni služenje i ako ju ne prožima duh malenosti.

Đakonsko ređenje fra jerka kolovrataNa nedjelju Krista Kralja 26. studenoga

u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu naš nadbiskup mons. Marin Barišić zaredio je desetoricu đakona, od kojih šestoricu na

naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Među njima je i fra Jerko Kolovrat, sin Miljenka i Antonije rođ. Rebić. U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, naš župni i samostanski vikar fra Zoran Kutleša i još dvadesetak svećenika.

U homiliji je o. Nadbiskup istaknuo da je Krist Kralj vrijedan svog naslova. On doista pozna svakog čovjeka i ima kriterije po kojima nas gleda, a to su služenje i ljubav. Upravo se po tim kriterijima otkriva identitet đakona koji bi trebao gladnoga nahraniti, žednoga napojiti, stranca primiti, bolesnog i pritvorenog pohoditi. Ta ljubav prema bližnjemu, koja se rađa iz ljubavi prema Bogu, trebala bi biti osobna karta Crkve i svakog vjernika. Govoreći đakonima Nadbiskup je istaknuo: „Vi ste naš dar i blagoslov. Mnogu gladni i napušteni čekaju na vas, stoga pristupite ređenju otvorena i radosna srca. Neka polaganje ruku apostolskog nasljednika u vama snagom Duha razradi ovu novost i obnovi vas da budete sakrament Kristove ljubavi koja jedina kraljuje, a sve je drugo prolazno.“

Iz ž

IVO

tA ž

UpE I sA

mO

stAN

A


Pomoći bratu ili sestri u nevolji ono je po čemu će nas Isus prepoznati nakon ovoga života.

Teške gospodarske prilike, nemogućnost zaposlenja, zdravstveni problemi, starost, neredovite isplate zasluženih plaća, male mirovine, nedovoljna socijalna primanja i slični društveni problemi potaknuli su nas da na ovaj način izrazimo suosjećanje prema potrebitima koji žive u našoj sredini.

Karitativna akcija „Antin 13.“ ima u pozadini jednostavnu ideju. Samo ime vezano je za sv. Antu Padovanskoga kojega u Crkvi slavimo 13. lipnja. Zbog toga svakoga 13. u mjesecu, osim u srpnju i kolovozu, dijelimo hranu i higijenske potrepštine onima koji tada dođu u naš „dućan“.

Vjernici mogu donositi svoje novčane priloge (u župni ured ili uplatom na samostanski žiro račun) ili same namirnice i potrepštine u samostan. Odredili smo da

se to obavlja utorkom jer je taj dan također povezan sa sv. Antom.

Akcija je započela 9. rujna 2016. Do sada smo imali 12 dijeljenja. Trenutno smo na broju od 60 do 70 paketa s namirnicama kojima pomažemo oko 200 ljudi. Mjesečno se podijeli namirnica u vrijednosti oko 10.000 kn. Broj korisnika, nažalost, raste, ali s njima i naša ljubav i Božja providnost.

Hvala svim pojedincima, vjeroučiteljima, učiteljima, ravnateljima škola, učenicima, direktorima raznih tvrtki i njihovim djelatnicima, onima koji volontiraju pri „dućanu“, framašima, članovima crkvenih pokreta, roditeljima, fratrima… ukratko, svima koji omogućuju da ova akcija zaista bude trajna. Neka vas Gospodin po vašim dobrim djelima prepozna kao svoje i uvede vas u radost vječnog života.

fra Lazar

Trajna karitativna akcija „Antin 13.“

Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A Iz ž

IVO

tA ž

UpE I sA

mO

stAN

A

GRAD NA GORIGRAD NA GORI

Potaknuti raznim praksama koje slavlje sakramenta vjenčanja udaljuju od njegova smisla i

svetosti, donosimo ovaj pravilnik za slavlje tog sakramenta u župi sv. Frane Asiškog u Imotskom. Ove odredbe stupaju na snagu 1. siječnja 2018. godine i cilj im je da slavlja vjenčanja u našoj župi budu dostojanstvena i sveta.

Nadamo se da ćete ove odredbe shvatiti dobronamjerno jer nam je želja da vam budu od koristi u pripremi i slavlju vjenčanja koje treba svakom vjerniku biti sveti događaj. Dao Bog da bude takav i da vam ostane u lijepoj uspomeni!

Pravilnik za slavlje sakramenta vjenčanja

Dokumenti za vjenčanjeZa vjenčanje su potrebni sljedeći dokumenti: • Krsni i slobodni list za mladence koji nisu

kršteni u Imotskom (ne smije biti stariji od 6 mjeseci u odnosu na datum vjenčanja);

• Potvrda o završenom zaručničkom tečaju (vjeronauk za vjenčanje);

• Potvrda u dva primjerka od nadležnog matičnog ureda o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka u građanskom obliku (ne smije biti starija od tri mjeseca u odnosu na datum vjenčanja) ili kopija vjenčanog lista ako je brak već sklopljen kod matičara.

Krsne i slobodne listove treba donijeti mjesec dana prije vjenčanja radi ženidbenog navještaja (napovijedi). Ženidbeni navještaj treba se obaviti u župama prebivališta, odnosno onim župama u kojima mladenci žive. U našoj župi ženidbeni navještaj obavlja se u nedjelju prije vjenčanja na kraju župne mise u 9 sati.

Zaručnički tečaj obvezan je za sve koji se žele vjenčati u Katoličkoj Crkvi. U Imotskom se održava tri puta godišnje. Može se obaviti i u drugim mjestima.

Priprema za vjenčanjeNakon obavljenog ženidbenog navještaja

zaručnici će u župnom uredu sa svećenikom obaviti neposrednu pripremu za obred vjenčanja. Termin pripreme dogovara se kad mladenci donesu krsni i slobodni list za ženidbeni navještaj.

Na pripremi će se utvrditi uvjeti za valjanu i dopuštenu ženidbu te proći sam obred vjenčanja pa stoga na pripremu trebaju doći samo mladenci.

Svjedoci na vjenčanju („kumovi“) redovito su isti kao i kod matičara. Uvjeti za biti svjedok na vjenčanju jesu punoljetnost i prisebnost.

Uređenje (kićenje) crkve organiziraju sami mladenci. Oni koji uređuju crkvu za vjenčanje trebaju to učiniti neposredno prije vjenčanja te raspremiti nakite odmah poslije vjenčanja. Uređenje (kićenje) crkve treba biti umjereno i prikladno. Ako se želi ostaviti cvijeće za oltar, treba to reći svećeniku na pripremi.

Sviranje na vjenčanju također organiziraju sami mladenci. Oni koji sviraju trebaju se javiti svećeniku radi dogovora pjesama.

Mladenci i svjedoci trebaju se ispovjediti dan prije vjenčanja. Ispovijed u našoj župi redovito je pola sata prije večernje mise.

Prijava vjenčanjaVjenčanje trebaju prijaviti sami mladenci

u župnom uredu barem dva mjeseca prije vjenčanja. Pri prijavi trebaju ostaviti svoj kontakt (telefon ili mobitel). Tada će dobiti ovaj pravilnik radi što bolje priprave za vjenčanje.

Termin vjenčanja treba uskladiti s drugim slavljima u župi u određeni dan (sveta misa, ispovijed…). Vjenčanje u crkvi sv. Frane može se održati najkasnije sat i pol prije večernje mise ili neposredno poslije mise. Da ne bi bilo neželjenih nesporazuma, molimo vas da ništa ne ugovarate niti određujete prije nego što se dogovorite sa svećenikom. Koliko je god moguće, izići ćemo vam u susret te uvažiti vaše prijedloge i želje.

Slavlje vjenčanjaNa vjenčanje treba doći na vrijeme, odnosno

barem 15 minuta prije termina vjenčanja. Po dolasku svi svatovi osim mladenaca i svjedoka trebaju mirno i dostojanstveno ući u crkvu.

Svatovi koji nisu prikladno odjeveni neka ne ulaze u crkvu jer je crkva za vjernike sveti prostor! Tijekom obreda sudionici trebaju pratiti obred vjernički i dostojanstveno, bez priče, korištenja mobitela i sl.

Fotografiranje neka obavljaju samo službeni fotografi vjenčanja. Jedino je njima dopušteno kretanje oko oltara i to diskretno, bez smetnje slavlju. Nije prikladno pretjerano poziranje u crkvi nakon vjenčanja.

Nakon vjenčanja čestitanje se obavlja izvan crkve. Ako svatove prate svirači, neka ne sviraju na popločanom prostoru ispred crkve, nego u parku.

Zabranjeno je bacanje ikakvih stvari (latice, riža, bomboni…) te paljenje pirotehničkih sredstava ispred crkve (benglake i sl.)!

72 73

Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A

GRAD NA GORI 75

LIST SAMOSTANA I ŽUPEGRAD NA GORI

ISSN 13304372

grad na goriLIST ŽUPE SV. FRANE - IMOTSKIGodina 39., 2017. br. 2. (57.)

Izdaje: Franjevački samostan i župa sv. FraneFra Stjepana Vrljića 21, 21260 ImotskiTel. : (021) 841-178Fax: (021) 671-070

Uredničko vijeće: fra Kristian Stipanović, fra Zoran Kutleša, fra Lazar Perica

Glavni i odgovorni urednik: fra Kristian Stipanović, gvardijan i župnik

List izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Grafička priprema i tisak: Anja Kovačić, Tiskara Kovačić, tel.: (021) 862-406

Fotografije: arhiv Franjevačkog samostana, Foto Olujić – Imotski, arhiv Tomislava Matkovića, arhiv Boška Ćosića, arhiv Mije Zidara.

Tekući račun: SPLITSKA BANKA: HR762330003-1100105793

SADRŽAJRaspored božićnog pohoda i blagoslova obitelji 2017. - 2018.

74 GRAD NA GORI

utorak, 26. prosinca 2017. Gadže i obitelj Todorić; Perinuša i Medvidovića Draga (početak u 14 sati)

srijeda, 27. prosinca 2017. Glavina Donja - Zdilari, Jažići, Ćerluke, Sušići; Bage i Mustapići;

Glavina Gornja - Pavlovići, Živanovići, Jažići (početak u 11:30)

četvrtak, 28. prosinca 2017. Novo naselje u Baga (G. Šuška br. 30–50); G. Šuška (br. 1-5), Fra R. Rudeža, Put Jezerca,

D. Štambaka, V. Gotovca, P. Vrdoljaka (početak u 9:30)

petak, 29. prosinca 2017.B. Anića, Put Gaja, Fra S. Kutleše, Put Crvenog Jezera,

Hrvatskog proljeća, Dr. J. Mladinova, V. Perića, M. Pauta, Put Glavine, J. Jovića, Kneza Branimira

(početak u 9:30)

subota, 30. prosinca 2017. Blajburška (do Piće Matkovića), A. G. Matoša, Biokovska (početak u 9:30)

nedjelja, 31. prosinca 2017. M. Gupca, Hercegovačka, Blajburška (ispod „otpada“), Ispod donje INE prema Kaldrmi

(početak u 14 sati)

utorak, 2. siječnja 2018. B. Bušića (uključujući stambene zgrade br. 31-51), Tržnica, Zagrebačka, Vinarski prolaz,

3. bojne, Šubićeva(početak u 9:30)

srijeda, 3. siječnja 2018. S. Radića, Kralja Zvonimira, Imotskih iseljenika (početak u 9:30)

četvrtak, 4. siječnja 2018. V. Nazora, Fra S. Vrljića, T. Ujevića, Asanagičin Prolaz, Trg F. Tuđmana, Š. Milinovića, I. Raosa, Ispod Volta,

P. Vujčića, Obrtnički prolaz, Jezeranska, I. G. Kovačića, A. Starčevića

(početak u 9:30)

petak, 5. siječnja 2018. Kralja Tomislava, A. Mihanovića, Ispod Venecije (početak u 9:30)

Raspored božićnog pohoda i blagoslova obitelji 2017. - 2018.

Iz ž

IVO

tA ž

UpE

I s

Am

Ost

AN

A

UVODNA RIJEČTrag u beskraju 3

PROSLAVA 300. OBLJETNICE OSLOBOĐENJA IMOTE OD TURAKA 7Tragovi u kamenu 8Postavljanje slike Gospe od Anđela u crkvu sv. Frane 11Klape Gospi od Anđela 12Prvi dio devetnice Gospi od Anđela 14Drugi dio devetnice Gospi od Anđela 18Uočnica Gospe od Anđela 22Zavjetni kalež, plitica i ciborij 26Svetkovina Gospe od Anđela 34Znanstveni skup 42Križarska zastava 43Knjiga „Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti“ fra Joze Grbavca 46

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANA 49Proslava Sv. Josipa 50Održana 18. Imotska Muka 52Slavlje prve pričesti 54Slavlje sakramenta potvrde 58Održan 100. zaručnički tečaj 61„Zlatni pir“ u obitelji Ćorić 62Proslava Sv. Frane Asiškog 63Smotra dječjih zborova 65Oproštaj od s. Karle Brečić 66Hodočašće u Ludbreg i Zagreb 67Đakonska ređenja 68Trajna karitativna akcija „Antin 13.“ 70Zaručnički tečaj 2018. 71Pravilnik za slavlje sakramenta vjenčanja 72Raspored božićnog pohoda i blagoslova obitelji 2017. - 2018. 74

76 GRAD NA GORI

trag u beskraju - franjevci-split.hr · te izvođenje dvostrešne drvene krovne konstrukcije iznad...

Documents