Tragična sudbina Selimovićevog Ahmeda Nurudina

Gradeći ovaj glavni lik u romanu ''Derviš i smrt'', Meša Selimović je čitaocu dao umetničku viziju čoveka, tj. pojedinca u svetu. Uspeo je da nam pikaže odnos pojedinca i

vlasti, da nas učvrsti u uverenju kako je mnogo apsurdnog u svemu što nas određuje: slučaj, strah, samoća, očaj, sile koje su iznad naših moći, naša sputanost i ograničenost da ovladamo tim silama, stalno raspinjanje između onoga što činimo i što bismo želeli biti i,

na kraju, smrt. Mnogo je šta u životu zbog čega bi čovek mogao da izgubi veru u sve postojeće i da prosto izludi, ili da zakorači u tragediju A da se to ne bi desilo, čovek mora

da nađe neku tačku oslonca – u Bogu, u nekoj ideji, u nekom činjenju, u sebi.Vladati sobom i sputavati, disciplinovano krotiti nemire i strasti u sebi i ne dati im da

provale, bio je osnovni imperativ derviša Ahmeda Nurudina. Verska dogma bila je njegova odbrana, njegov štit, a tekija utvrda. Dok je bio vezan samo za njih, sve je

funkcionisalo: u njemu je vladala harmonija, on se osećao bezbednim, život mu je naličio na zidanicu od kamena. Prva ''pukotina'', i to velika, javila se kada mu je brat bez pravog razloga uhapšen i oteran u tvrđavu. Sve se u njemu poljuljalo, izokrenulo; ništa nije bilo

kao pre: došlo je do nesporazuma između sveta i njega. Nurudinu, užasnutom i uspaničenom, život se odjednom ukazao kao nepoznanica i velika tajna. Brat je ubijen, govor je održan, pretnje su došle: opomenuli su ga, na njega naletali konjima, bičevima

ga izudarali, kasnije ga zatvorili u tvrđavu... Usadili su mu strah, ponizili ga pred drugima, sve sa ciljem da se odrekne brata, da zaboravi na njega, da se vrati u svoju

tekiju. Izašavši iz tekije i krenuvši za istinom, i dolazeći u dodir s vlašću, on će otkriti da vlast i ljudi na vlasti idu za svojom logikom, da je i njihovo shvatanje pravde drugačije,

da vlast odlikuju posebni mehanizmi upravljanja, stvoreni da izazivaju strah, da ih čovek uvek doživljava kao pretnju i ugrožavanje sebe. Mržnja, umesto vere i reda, postaje

Nurudinova nova tačka oslonca. Sa mržnjom Nurudin je ojačao. Voljom drugih, postaće i kadija, nosilac vlasti i moći. Jedino svetlo što je upoznao i kao amajliju nosio u sebi do kraja, to je bilo prijateljstvo sa Hasanom. Ali, i to su mu uskratili. Vlast ga, dakle, nije

usrećila. Naprotiv, učinila ga je još usamljenijim, nesrećnijim i tragičnijim.Roman ''Derviš i smrt'' je roman o mržnji i ljubavi. Ahmed Nurudin je došao iz sveta teskobe i poneo je mržnju, i on je, u tom smislu, ona tamna strana života, nasuprot

Hasanu, koji oličava vedru i svetlu stranu u kojoj je sav smisao čovekovog postojanja.

Moralni problemi u romanu

   Glavni junak romana, Ahmed Nurudin, "svjetlo vjere", sejh mevlevlijske tekije, sav svoj zivot je posvetio vjeri, tekiji i bogu. Sav njegov svijet nalazi se u tekiji, koja je zidovima odvojena od ostatka kasabe, bas kao sto su dervisi svojim shvatanjima i nacelima odvojeni od drugih. Kada je saznao da je njegov brat neduzan zatvoren u tvrdjavu, Ahmed nije ucinio nista da bi ga spasao. Dervis Ahmed Nurudin je duhovni covjek, posvecen vjerskim principima i Kuranu. U duhu religije, on vjeruje da je sve sto se dogadja unaprijed predodredjeno i da ljudi ne treba da ucine nista da bi mijenjali boziju volju, vec da je smireno prihvate i da joj se pokore. Ahmed se cak ljuti na brata i osudjuje ga sto svojom nesrecom baca sjenku i na njegov ugled. Tek na ocevu molbu, on

1

ide da pita za brata. U ocajanju otac govori Ahmedu: " Reci im da mi je samo jos on ostao." Tim rijecima otac je nehotice duboko uvrijedio Ahmeda. Za oca vazan je samo produzetak porodicne loze. Pozivom i putem za koji se opredjelio, Ahmed se odrekao te mogucnosti i time kao da je umro za oca, kao da a nikada nije ni bilo. Ahmed se otudjio od porodice svojom odlukom. Svoju porodicu on je zamijenio duhovnom porodicom, ali ipak su ga oceve rijeci zaboljele." Mene nema. Mir dusi grijesnog dervisa Ahmeda, umro je i samo izgleda da je ziv...Zar je put koji sam izabrao toliko nistavan za mog oca da me radi toga ziva sahranio? Cak ni zalosti nije bilo u njemu sto me izgubio, toliko je taj gubitak davno i konacno prezaljen."

    Nakon tog razgovora sa ocem, Ahmed ide da moli predstavnike vlasti da oslobode njegovog brata. U Ahmedu, koji je citav svoj zivot navikao da bude poslusan i da se pokorava, prvi put se javljaju revolt i pobuna. Drskost, ravnodusnost i osiono ponasanje muftije i muselima izazivaju  u dervisu osjecaj nemoci, koji ga dovodi do bijesa, mrznje i zelje za pobunom. Kada saznaje za bratovu smrt, Ahmed ga iskreno zali, ali uskoro zalost zamjenjuje mrznja, koja je jaca i od morala i od pravde. Mrznja ga ispunjava i predstavlja svrhu njegovog zivota. "Moje srce je naslo oslonac. Mrzim ga, saputao sam zaneseno iduci kasabom...Necemo se vise odvajati. Ona ima mene i ja nju. Zivot je dobio smisao. " Svaka religija uci prastanju i ljubavi prema ljudima. Iako je Ahmed "tekija i njena slava i njena svjetlost, njen temelj i njen krov", mrznja preovladava u njemu, on ne nalazi snage za oprostaj, vec od vjerskog dogmatika postaje pobunjenik i osvetnik vodjen slijepom mrznjom.

    Jedna od najtezih moralnih dilema dervisa Ahmeda vezana je za bjegunca Ishaka. Ishak je bjegunac od vlasti, koji se pojavio u djurdjevskoj noci, u kojoj je po paganskim obicajima, dozvoljen grijeh. Dok kasaba obasjana mjesecinom i ispunjena "razbludnim mirisom miloduha i ljubavi, miloduha sto grijesno mirise na zenu i ljubavi sto mirise na miloduh zenskih bedara", dok priguseni glasovi i "vjesticje kikotanje" odjekuju kasabom, dok se djevojke gole kupaju na vodenicama "i sejtani, sto tad ustaju iz svojih legala, rutavim sapama ih pljeskaju po vlaznim butinama, sjajnim od mjesecine", bjegunac i dervis se srecu. Ishak je olicenje hrabrosti i pobune. U noci, "kad se sve namece kao izazov", Ishak pronalazi jedinu nadu i priliku za spasenje i zivot. Kad je dervis spazio Ishaka u tekijskom dvoristu, na trenutak je pomislio da ga oda strazarimna, medjutim hajka koja je mirisala na krv i smrt, postajala je sve zanimljivija. Sudbina Ishaka bila je u dervisevim rukama, ali on nije odao bjegunca zato sto je htio "da se igra produzi, da bude gledalac i svjedok, uzasnut i uzbudjen", a zatim je prvobitno uzbudjenje zamijenio strah od ishoda te potjere, koji je morao biti ruzan. Kad god je dervisu bilo tesko, oslonac je nalazio u poboznim rijecima i molitvama, medjutim uskoro je primjetio da rijeci molitve izgovara mehanicki, da ga one vise ne ohrabruju i ne tjese, nego ga opterecuju, jer "Zivot je siri od svakog propisa. Moral je zamisao, a zivot je ono sto biva." Dervisevo utociste u teskim trenucima predstavlja misao na Ishaka. Ishak je olicenje pobune  nemirenja sa zivotnom stihijom, koja je puna nepravde. On je sve ono sto bi dervis zelio da bude, al ne moze. Ishak postaje drugo ja dervisa Ahmeda, dio njegove licnosti koji zudi za pobunom i bijegom.

2

    Nerazumna mrznja i zelja za osvetom sve vise obuzimaju Ahmeda, pa on na kocku stavlja cak i zivot nevinog covjeka, zlatara Hadzi-Sinanudina. On zrtvuje nevinog covjeka, samo da bi bar na kratko bio nadmocan ."Bio mi je prirodan taj osjecaj nadmocnosti. Jedva sam ga zapazao dok je trajao, zracio je iz mene kao miris, kao snaga , kao pravo..." U tim trenucima, on se odrice svih svojih principa i morala.

    Dok iscekuje zoru i smrt, dervis razmislja kako je njegov zivot mogao da bude potpuno drugaciji da ga je jedina zena u njegovom zivotu sacekala. Susret sa mladicem, koji bi mogao da bude njegov sin, pred samu smrt predstavlja jos jedno podsjecanje na ono sto je mogao da ima a cega se odrekao. "Covjek je proklet i zali za svim putevima kojima nije prosao. A ko zna sta bi me i na njima cekalo."

    I dok "nemilosrdni pijetlovi" vec pjevaju, dervis Ahmed shvata da se zivot sastoji od lutanja i "trazenja zlatne ptice", usamljenosti i nesporazuma sa svijetom i prihvatanja sopstvene nemoci. Njegovo posljednje osjecanje je strah, a njegova posljednja misao je o besmislenosti svega, zivota i smrti: "Zivi nista ne znaju. Poucite me, mrtvi, kako se moze umrijeti bez straha, ili bar bez uzasa. Jer smrt je besmisao, kao i zivot."

3