tramontana scenarij

ZDRAVKO MUSTAĆ

T R A M O N T A N A

VJETAR PUŠE KUDA HOĆE

scenarij za dugometražni

igrani film

2012.

PRVI DIO

SCENA 1. INT. AUTOMOBIL. DAN.

Snimano iz unutrašnjosti automobila. Uglavnom prema

naprijed, u smjeru koji nam dolazi u susret. Vožnja po

gradskim prometnim ulicama. Natpisi. Plakati. Reklame.

Zgrade. Ulice. Tramvajske stanice. Automobili.

Tramvaji. Pješaci. Gužva u prometu.


Unutrašnjost automobila. Vožnja. Ivan (33), vozač,

mlađi uredan muškarac. Hladnog, ukočenog pogleda.

Vozi. Gleda isped sebe.

Automobil stane ispred semafora na kojem je upaljeno

crveno. Upali se zeleno. Krene. Vožnja.


Unutrašnjost automobila. Vožnja. Ivan razgovara na

mobitel.

IVAN

Ono veliko parkiralište… s desne strane,

od robne kuće … znam, znam … prolazio sam

tuda … da, to znam, to mi je poznato …

za jedno pola sata … može … može. Samo

budite točni… budite tamo… da ne čekam…

dobro, dobro … vidimo se.


Unutrašnjost automobila. Ivan u vožnji. Automobil se

parkira na velikom parkiralištu. Iz daljine se

približava Miro (40), poduzetnik, muškarac srednjih

godina, neobrijan, u dugom kožnom kaputu. Dolazi do

automobila. Ivan otvara prozor.

MIRO

Dobar dan !

IVAN

Dobar dan !

MIRO

Kako ide ?

IVAN

Ide. Ide.

MIRO

Ajde neka.

IVAN

Vi ?

MIRO

Ja ? U redu je.

IVAN

Mislim na zdravlje.

MIRO

Zdravlje je dobro. Ne znam.

Zašto pitaš ?

IVAN

Onako.

MIRO

Kako ti sa zdravljem ?

IVAN

Ja odlično. Nikad bolje.

MIRO

Eto sastala se dva zdrava. Ne može bit

bolje.

IVAN

Dva što pucaju od zdravlja.

MIRO

Tako je. Nego, ispruži ti ruke.

IVAN

Kako mislite ?

MIRO

Samo uradi. Ispruži ruke ispred sebe.

IVAN

A evo.

Ivan ispruži ruke ispred sebe.

MIRO

Da vidim jel se treseš.

IVAN

Što bi se treso ?

MIRO

Ne znam ja. Da vidim. Da se uvjerim.

IVAN

U što ?

MIRO

Pa, dal se treseš.

IVAN

Evo, ne tresem se. Što sad ?

Ivan povuče ruke k sebi.

MIRO

Super. Sad ništa. Vidim, sposoban si.

IVAN

Zdrav i sposoban.

MIRO

Takvi mi trebaju.

IVAN

Pa nisam prešao ovoliki put da bi se

zajebavo.

MIRO

Točno. Kako vidiš ?

IVAN

Kako to mislite ?

MIRO

Kakve su ti oči ? Imaš li dioptriju ?

IVAN

Nemam. Ali možete probati s onim štosevima

s malim i velikim slovima. Da vidimo hoću

li pogoditi.

MIRO

Neću. Vjerujem ti.

IVAN

Super. Nije loše. Dobro je da mi

vjerujete.

MIRO

Preporučili su te.

IVAN

Neka. Neka.

MIRO

Ne uzimam ja mačka u vreći.

IVAN

Samo zdravo i sposobno, jel tako ?

MIRO

Jebi ga, nisu ovo zajebancije.

Miro mu pruži omanji pištolj s prigušivačem. Ivan ga

prihvati. Provjerava ga. Repetira. Puca u prazno.

Miro mu daje dva okvira metaka. Ivan odmah gurne jedan

okvir u pištolj. Drugi okvir odloži sa strane.


Unutrašnjost automobila. Vožnja. Automobil se

zaustavlja pored jezera. Ivan s pištoljem izlazi iz

automobila. Nišani prema pustom jezeru. Ispali pet-

šest metaka. Gleda prema jezeru. Pokupi prazne čahure.

Uđe u automobil. Odloži pištolj sa strane.


Unutrašnjost automobila. Vožnja. Ivan vozi polagano

pustom cestom. Najednom s njegove lijeve strane dolazi

drugi automobil i udara ga. Oboje stanu. Drugi vozač

izađe iz svog automobila. Pogledava mjesto gdje je

udario vozačev automobil. Ivan sjedi u automobilu i

mirno sve promatra. Izazivač saobraćajke dođe do

Ivanovog prozora.

DRUGI VOZAČ

Znate što, gospon, koliko ja vidim,

ovo i nije neka velika šteta,

nemamo se što uzbuđivat, ipak, kak da

vam velim, što je sigurno je sigurno,

najbolje bi bilo da mi lijepo pozovemo

policiju da oni naprave zapisnik …

ja znam da sam vas udario … ali znate…

ipak ste vi vozili prebrzo … znate,

najbolje bi bilo da policija sve to

lijepo regulira… što mislite ?

Ivan izvuče glavu kroz prozor. Pogledava mjesto na

svom automobilu u koje je udario drugi automobil.

Uvuče glavu. Pogleda drugog vozača.

IVAN

Znate što ja mislim… ja mislim da nam za

ovo ne treba policija… što će nam

policija. Šteta je nikakva. I nema smisla

da se tu zadržavamo. Ni ja, ni vi nemamo

vremena za gubljenja. Zaboravite odštete.

Zaboravite osiguranje. Ne treba vam ništa.

Ja ću sve sam srediti. Vi nemate nikakve

brige, ako se razumjemo.

Drugi se vozač čudi. Odmahuje glavom.

DRUGI VOZAČ

Nemojte tako gospon… nemojte.

IVAN

Ja vas ne razumijem. Udarite me,

ja vam sve lijepo oprostim, a vi

bi sad policiju, ne znam, ne razumijem.

Evo, ja vam nudim, da sve lijepo

zaboravimo i da svatko pođe svojim

putem. Kao da se ništa nije dogodilo.

DRUGI VOZAČ

Znate ne bih ja tako, gospon. Imam ja jako

loših iskustava u ovakvim situacijama.

Sve fino, sve lijepo, a za nekoliko dana

meni dođe prijava, poziv na sud, i ostale

zajebancije, a samo zato jer se nisam htio

ponašati po pravilima, onako kako zakon

nalaže … bolje da policija lijepo napravi

uviđaj, da sve lijepo popiše, tako je

najbolje, za obje strane…

IVAN

Gospon, nemojte se šaliti !

DRUGI VOZAČ

Ne šalim se ja nimalo, moj gospon, nego

mislim da je tako najbolje. I ja ne idem

odavde dok ne dođe policija. A i vama bi

bilo bolje da ih pričekate.

IVAN

Znači vi sad mislite za ovu pizdariju,

koliko sam ja razumio, zvati našu dragu

policiju, jel tako ?

DRUGI VOZAČ

Nek gospoda fino uzmu podatke, neka se

uvjere što se stvarno dogodilo i to

odmah, na licu mjesta, dok je sve friško.

Da ne bi kasnije bilo rekla kazala, znam

ja kako to ide…

Ivan zašuti. Mirno gleda ispred sebe. Drugi vozač se

naginje i pogledava mjesto u koje je udario svojim

automobilom.


Unutrašnjost automobila. Drugi se vozač vani između

dva automobila okreće oko sebe i pokušava se

orjentirati gdje se upravo nalazi. Gleda natpise.

Gleda oznake po zgradama. Pokušava utvrditi u kojoj je

ulici. Na kojem je raskršću. Vadi iz džepa mobitel.

Ivan iz pretinca izvadi pištolj. Drugi vozač bira

brojeve na mobitelu. Ivan repetira pištolj. Uperi ga u

drugog vozača. Ispali dva hica. Drugi vozač se sruši

ispred svog automobila.


Unutrašnjost automobila. Ivan sjedi mirno u svom

automobilu. Otvori vrata. Izađe iz automobila. Dohvati

mrtvo tijelo drugog vozača i odvuče ga do svog

prtljažnika. Otvori prtljažnik. Ubaci u njega mrtvo

tijelo. Zatvori prtljažnik. Uđe u automobil. Upali ga.

Krene s mjesta nesrerće.


Unutrašnjost automobila. Vožnja.

Ivan vozi. Kroz prometne ulice.


Unutrašnjost automobila. Vožnja. Zaustavi automobil

pored ceste. Zamišljeno se nagne na volan. Izađe iz

automobila. Nagne se na vrata. Stoji. Puši. Baci

cigaret. Uđe u automobil. Krene. Vožnja.

SCENA 11. EXT. ŠUMA. JEZERO. DAN.

Ivan drži mrtvo tijelo drugog vozača za noge i vuče ga

kroz šumu. Tijelo klizi kroz otpalo lišće.

SCENA 12. EXT. PARK. DAN.

Ivan hoda parkom. Sjedne na klupu. Iz džepa izvadi

mobitel. Bira brojeve. Čim uspostavi vezu na klupi

pored njega pojavi se i sjedi njegova supruga Irena s

mobitelom na uhu.

IVAN

Ja sam … Ivan !

IRENA

Čujem ! Koji ti je sad ovo broj ? Što je

ovo ? Odakle me zoveš ? Pun mi je kufer

tvojih brojeva, jel ti jasno !

IVAN

To je moj novi broj.

IRENA

Ma nemoj, a do kada ?

IVAN

Daj Irena, za početak najprije se smiri.

Pa nije mi ovo ni prvi ni zadnji put da

mjenjam brojeve u hodu, što je tebi ?

IRENA

Da se smirim, ti meni govoriš da se

smirim, ti nisi čist. Jebote, pođeš, bez

da se javiš, ni kad ćeš, ni kud ćeš, svaki

put me nanovo jebeš sa svojim usranim

pizdarijama.

IVAN

Uvijek ti se lijepo javim, što hoćeš.

Evo, vraćam se za dan, dva i sve je ok.

IRENA

Nemam ja više živaca ni za tebe, ni za

tvoja putovanja, jebote, jel mi živimo

u nekom braku, je’ smo mi u nekoj

jebenoj vezi. Što je ovo ? U što se

ovo pretvorilo ? Koji sam ja kurac u svemu

ovom …

Ivan skine mobitel s uha. Drži ga u rukama. Ne želi je

slušati. Irena brblja bez tona. Nakon desetak dugih

sekundi Ivan vrati mobitel k uhu.

IVAN

Da, da, kako ti kažeš …

IRENA

Kako ja kažem ? Sad smo se uhvatili i

zajebavati.

IVAN

Slušaj Irena, samo sam ti se javio, čisto

onako da znaš da mislim na tebe.

IRENA

Koja šala, ti misliš na mene.

Što ja imam od toga što ti misliš na mene?

Koja jebena šala ! Ma jebe mi se što ti

misliš na mene !

IVAN

Mislim na tebe i na Laru. Stalno.

IRENA

A što si mislio kad si zgazio

njenog zeca, idiote !

IVAN

To je bio nesretan slučaj…

Što je tebi ? Ja sam mislio da smo

to riješili. Da je to iza nas.

IRENA

Ništa se nije riješilo. Eno ti,

pa pitaj Laru, jeli ona to riješila.

Meni se čini da nije ona ništa riješila.

IVAN

Sve ja znam, i sve ću učiniti za

Laru, samo da sredim ovaj

poslić, strpi se malo i ti, i ona,

majku mu !

IRENA

Tvoji usrani poslovi za koje

nitko ne smije znati ?

IVAN

Nemoj sad, molim te, nemoj mi o tome !

Što je tebi ? Nisam te zato zvao.

IRENA

Ne govori mi što da pričam. Ne naređuj

mi, nisam ti ja sluga !

Ivan naglo isključi mobitel. Supruga Irena nestane s

klupe. On sam sjedi na klupi. Stišće mobitel u rukama.

Gleda ispred sebe.


Ivan sjedi sam na klupi. Podigne se. Isključi mobitel.

Baci ga u kantu za smeće koja je pored klupe. Sjedne

na klupu. Ljulja se naprijed-natrag.


Ivan se podigne s klupe. Izvadi drugi mobitel iz

džepa. Hoda nervozno po parku. Ponovno bira iste

brojeve. Njegova supruga Irena se pojavljuje odmah iza

njega. Hoda za njim s mobitelom na uhu.

IVAN

Ja sam … Ivan je !

IRENA

Ha, ha, ha… vidim da si ti.

IVAN

Kako ne možeš razumjeti, ja moram ovako.

To je jednostavno priroda mog posla. Ja

ne mogu drugačije. Ja ne mogu kako bi ti

možda htjela.

IRENA

Što bi ja htjela ?

Ništa. Od tebe više ništa.

IVAN

Ajde, ne boj se, tu sam ja, jako sam blizu

ovaj put, samo što nisam doma. Vjeruj mi.

IRENA

To se tebi samo čini. Ti si Ivane toliko

zaokupljen samim sobom da ne primjećuješ

koliko si se udaljio. Jako si daleko.

Jebeno udaljen. Samo što to ne kužiš.

IVAN

Sutra sam doma. Sve ćemo srediti.

IRENA

Ništa mi nećemo srediti, ni danas, ni

sutra. Kod tebe je uvijek isto.

nepromjenjivo. Ko ravna crta.

IVAN

Ma daj Irena !

Ivan se naglo okrene. Hoda natrag. Irena se okrene za

njim. Hoda za njim.

IRENA

I boli me neka stvar za tvoje poslove,

za tvoje novce, ne zanima me više …

IVAN

Prije nije bilo tako, voljela si moje

novce, uvijek si ih voljela …

IRENA

Da znam, volio si me kupovati …

kako si samo jadan… ne kužiš.

Ivan zastane. Irena zastane iza njega.

IVAN

Ja ne kužim ? O čemu ti pričaš ?

IRENA

Ti visiš o niti, čovječe !

IVAN

O kojoj niti ?

IRENA

O niti za koju sam još vezana za tebe.

A kad ona pukne, a samo što nije, onda

me više nemaš.

IVAN

S tobom čovjek ne može više minutu

normalne jebene komunikacije obaviti,

a da ti ne počneš rigati uvijek isti

svoj film, to se više ne da slušati !

IRENA

Tko mi se javlja ? Doktor tolerancije !

Ivan prekine vezu. Irena nestane


Ivan sjedne ponovno na istu klupu. Na klupi već sjedi

postarjeli, bradati beskućnik. Pored nogu mu stoji

velika crna vreća puna plastičnih boca. Beskućnik mota

duhan. Kad je smotao cigaret dadne ga Ivanu. Zatim mu

ga zapali. Ivan potegne dim. Puši. Beskućnik mota

duhan. Jedan cigaret za sebe. Obojica puše.

Ivan baci svoj cigaret. Nogom ga zgazi.

Dadne beskućniku novčanicu od sto kuna. Podigne se i

otiđe. Beskućnik gleda u novčanicu.

ZATAMNJENJE

DRUGI DIO

SCENA 16. INT. SOBA. DAN.

Na smrt bolesna, blijeda i mršava Vlasta (27), mlada

žena, bivša balerina, s maramom na glavi, urliče,

skače po krevetu, ima strašne bolove.

Dolazi njen suprug Fabijan (35), robusan, neobrijani

gorostas, u ruci ima čašu vode i bijelu tabletu.

Zagrli je. Drži je u naručju. Ona jedva popije

tabletu. Lagano se smiri. Glasno uzdiše.

Mali bijeli zec sjedi pokraj njih i gleda ih.

FABIJAN

Čuj Vlasta, ne možeš ti takva na balet.

Ne možeš. Vidiš da nemaš snage.

VLASTA

Kako nemam. Nemaš ti pojma. Ne znaš

ti što ja sve mogu.

FABIJAN

Nemoj se zavaravati. Znam ja što je

balet, to je teški fizički rad. Nema tu

zajebancije. To traži vježbanje i

vježbanje. Treba vremena za vratiti

kondiciju. A kondicija je najvažnija.

VLASTA

Ma brzo se ja vratim u formu. Što je meni

vratit se u formu. Ništa. Malo vježbanja.

Pokrete znam. To je u meni. To ti je ko

vožnja biciklom. Hop – hop.

FABIJAN

Znam Vlasta, ali sad si u posebnom stanju.

VLASTA

U kojem jebenom stanju ? Pa nisam trudna,

Fabijane, što je tebi, ko da me ne znaš.

Ja se moram vratit baletu. Jel tebi jasno

da me samo ples drži. Ništa više.

FABIJAN

Dobro, dobro. Ići ćeš na vježbanje, samo

neka prođe nekoliko dana od terapije, samo

da dobiješ malo snage, da ti tijelo ojača,

kužiš. Sad se trebaš odmarati, hvatati

energiju, kužiš.

VLASTA

Ih, nije to takva terapija. Evo danas

sam već bolje. To što pričaju da terapija

čovjeka istroši, ma to su samo priče,

valjda ja najbolje znam, ja već danas mogu

… mogu i plesati… mogu koliko hoćeš …

Vlasta napravi nekoliko okreta oko sebe. Sruši se na

krevet.

FABIJAN

Bit će bolje, samo za koji dan.

Jebi ga Vlasta, rekao sam ti. Ti misliš da

si zdrava, da možeš sve, da si ko svi

drugi, e nisi. Ne možeš, i gotovo,

računaj s tim i nemoj se više zajebavati.

Sjedi. Odmaraj. Hvataj snagu.

Trebat će ti.

VLASTA

Znam, znam.

FABIJAN

Čeka tebe Žizel, neće pobjeći.

Što ti treba da se sramotiš. Dođeš tamo

nepripremljena i ode karijera. I to samo

na jednoj predstavi. Jedan kiks je

dovoljan. To znaš i to ti ne treba,

jel tako !

VLASTA

Tako je. Samo da se odmorim.

Fabijan otiđe iz sobe.

Vlasta vrti rukama po zraku. Pravi baletne figure.

Gurne ruku ispod marame na glavi. Izvuče omanji pramen

kose. Promatra kosu na svom dlanu.


Unutrašnjost automobila. Ivan spava u automobilu. Budi

se. Auto je parkiran s desne strane ulice, a nasuprot

je kuća koju snoviti Ivan promatra kroz prozor.


Unutrašnjost automobila. Ivan gleda kuću. Na balkon

dolazi robusni Fabijan. Puši. Poteže duge dimove.

Stoji naslonjen na ogradu. Gleda na ulicu. Ulazi u

kuću.


Fabijan sam u sobi. Izležava se na krevetu.

Iz jedne velike ladice izvadi hrpu bijelih tableta i

prospe ih po stolu. Zatim ih stavlja po nekoliko u

male vrećice. Vrećice slaže po stolu.

SCENA 20. EXT. BALKON. DAN.

Fabijan izlazi na balkon. Vadi mobitel. Bira brojeve.

Nervozno hoda po balkonu.

FABIJAN

Jel možeš pričati … dobro … ništa.

Mislim, uvijek isto … da se nađemo Ana …

ma znam kako je to … ja ću ti popraviti

raspoloženje, budi sigurna … ne obražaj

pažnju … što će ti to … to ti ne treba …

ti znaš da ja uvijek dođem di god ti

kažeš … to barem nije neki problem …

Fabijan se češka po nosu. Pali cigaret. Puši.

FABIJAN

Ajde dobro … ma možemo i tamo …

nećemo previše preko mobitela …

znam … nema smisla … ajde dođi onda …

e, budi kod semafora … pokupim te …

SCENA 21. INT. KUPAONICA. DAN.

Ana (30), mlada žena, djevena u crnu haljinu, ispod

tuša. Tiho plače. Mlaz vode joj pere suze koje teku.

Maskara joj se razlila po licu. Sapuna se po haljini.

SCENA 22. EXT. GROBLJE. DAN.

Ana i njen suprug Miro, uredno odjeveni poduzetnik,

hodaju alejom između dva reda grobova. Hodaju lagano.

Utučeni. Svak za sebe. Jedno pored drugoga.

SCENA 23. INT. STAN. DAN.

Ana i Miro u tišini ulaze u svoj stan. Tužni. Sjednu

oboje na kauč. Gledaju ispred sebe. Šute.

Ona se podigne. Otiđe.


Miro sjedi na kauču. Ana dolazi odjevena u drugu

haljinu. Sjedne pored njega na kauč.

ANA

Svaki put na godišnjicu se osjećam kao

da me netko premlatio …

moj Leo … duša moja …

Čini mi se da otputujem sada,

štojaznam, negdje u Afriku,

da se zakopam negdje duboko u

džunglu, da bi mi bilo isto, na ovaj dan,

onako prazno, potonulo.

MIRO

Je.

ANA

Ne možeš ti to odstraniti. Kako ćeš ?

Ne možeš operirati.

MIRO

Ne možeš.

ANA

Hodam onim grobljem ko utvara.

Čini mi se dok hodam kao da kopam glavom

po onoj zemlji, po onoj stazi u groblju.

Ana zapali cigaret. Puši.

MIRO

To je tako Ana …

ANA

Sjećam se i prošle godine smo poslije

groblja ovako sjedili, šutili, plakali

i pokušavali opravdati sebe. Ništa se

nije promjenilo. Jedino je godina prošla.

A meni izgleda da mi samo sjedimo na

kauču.

MIRO

Vidiš, ja se ne sjećam što je bilo

prije godinu dana. Ja se sjećam samo

Lea.

ANA

Ja sve imam u memoriji.

MIRO

Znam samo da sam od Leove smrti, koliko

je već prošlo, dvije godine, još više

prazniji i tuplji. Ubilo me.

Miro natoči iz flaše sebi piće u čašu. Otpije gutljaj.

ANA

Lakše je tebi. Ti si nađeš ventila.

MIRO

Da, da. Jebeni su to ventili.

ANA

Ja to ne znam. Ne znam naći ni ventila,

ni izlaza iz ovih misli…

Ima ljudi koji takve stvari jednostavno

izbrišu gumicom, bilo je, sada više nije,

idemo dalje, tako mora biti i gotovo,

jedan je život i takva sranja. Znam ja da

ima takvih ljudi. Puno ih je. Ja ne mogu.

Ja bih se prije raspala nego sve

zaboravila. Kako čovječe ?

Možda bi trebali ukinuti godišnjice ?

Ne posjećivati groblje ? Možda to ?

Ana ugasi cigaret i podigne se s kauča. Otiđe. Miro

ostaje sam sjediti na kauču. Pije iz čaše.

SCENA 25. INT. AUTOMOBIL. SUMRAK.

Unutrašnjost automobila. Ivan promatra kuću iz koje

izlazi Fabijan. Ulazi u svoj automobil. Pali ga.

Krene. Ivan pali svoj automobil. Krene za njim.


Unutrašnjost automobila. Ivan vozi za Fabijanovim

automobilom. Prati ga. Automobili voze po gradskim

prometnim ulicama.


Unutrašnjost automobila. Ivan vozi za Fabijanom.

Fabijan zaustavi automobil pokraj ceste. Ivan se

zaustavi. U Fabijanov automobil uđe Ana koja ga je

čekala pokraj ceste. Krene Fabijan. Krene Ivan za

njim.


Unutrašnjost automobila. Ivan je parkiran usred šume.

Stoji u automobilu, sjedi, čeka i promatra. Nedaleko

od njega parkiran je Fabijanov automobil dublje u

šumi. Fabijan i Ana žestoko vode ljubav na zadnjem

sjedalu. Ana se neprirodno glasno dere. Odjekuje

cijela šuma.

SCENA 29. INT. FABIJANOV AUTOMOBIL. SUMRAK.

Unutrašnjost automobila. Fabijan i Ana mirno sjede na

prednjim sjedalima. Puše. Auto stoji. Ana gleda kroz

prozor.

ANA

Tko je ovaj ?

FABIJAN

Koji ?

ANA

Što nisi vidio auto ?

FABIJAN

Koji auto ?

ANA

Upravo je prošao.

FABIJAN

Nitko nije prošao, Ana.

ANA

Nisam luda. Prošao je.

FABIJAN

Dobro, nek je prošao. Pa što onda ?

ANA

On je tamo stajao, Fabijane. I gledao nas.

Bolesni voajer. Ili ga šalje Miro

da nas uhodi.

FABIJAN

Čekaj, čekaj ! Nemoj sad, molim te.

Nemoj još i Mira uvlačiti.

Nema nikoga. Predaleko si otišla.

ANA

Vidjela sam ga svojim očima.

FABIJAN

Di si ga vidjela ?

Ana pokazuje rukom u pravcu ceste pored šume.

ANA

Tamo je stajao. Prema onom putu.

Zatim je otišao cestom, lijevo.

Fabijan ugasi cigaret. Izađe iz auta. Prođe kroz šumu.

Dođe na cestu. Pogledava. Vrati se. Sjedne u auto.

FABIJAN

Nema šanse. Nitko nije bio. Nitko tamo

nije prolazio već godinama.

ANA

Ja sam vidjela auto, Fabijane.

Netko nas je gledao.

Što netko ima raditi u ovo doba u šumi,

daj mi reci !

FABIJAN

Nema što raditi !

Zato i nije nitko ni bio.

ANA

Ma nemoj !

FABIJAN

Ženo, sve sam pregledao, nema ništa,

ovdje smo samo mi, jel ti jasno !

ANA

Bio je neki špijun, njega je Miro platio

da nas prati, da nas uhodi !

Vidio je što je htio i otišao.

Jeben mu mater !!!

FABIJAN

Hoće li ti biti lakše ako kažem da se

slažem s tobom !

Da, i ja sam vidio !

Da, bio je netko !

Da, uhodi nas !

Da, vidio je što je htio i otišao.

Da, sad upravo daje izvještaj tvom Miru.

Da, i najebala si i ti i ja.

Mogu ja to, ako ćemo se lagati, ako ćemo

funkcionirati kao dvoje paranoika.

Ana se dere.

ANA

Ne seri ! Vidjela sam jebeni auto.

Netko nas prati. Netko ide cijelo vrijeme

za nama.

Ana pogleda u svoje noge. Na sjedalu na kojem sjedi

pojavi se velika crvena mrlja koja se širi.

I po sjedalu, i po njenoj haljini.

ANA

Ajde, vozi me doma !

SCENA 30. INT. FABIJANOV AUTOMOBIL. SUMRAK.

Unutrašnjost automobila. Vožnja. Fabijan vozi. Ana na

suvozačkom mjestu. Ona je zaspala. Glava joj je

klonula na naslonu. Ruka joj izviruje kroz otvoreni

prozor. Vjetar udara u ruku. Niz prste joj klize

slapovi crvene boje. Kapi se rasprskavaju po zraku

uslijed vožnje.

ZATAMNJENJE

TREĆI DIO


Unutrašnjost automobila. Ivan spava. Budi se.

Popije vodu iz flaše. Upali cigaret. Puši. Pokrene

automobil. Vožnja.


Unutrašnjost automobila. Crveno na semaforu. Ivan

zaustavlja automobil. Na prozor mu kuca razbarušena,

mlada beskućnica Ivana (32). On spušta staklo.

IVANA

Može pušenje ? Sto i pedeset kuna ?

Odmah ? Na licu mjesta ?

On joj bez riječi otvara susjedna vrata. Ona ulazi u

automobil. Sjedne na suvozačevo mjesto. Automobil

krene. Vožnja.


Unutrašnjost automobila. Vožnja kroz gusti gradski

promet. Automobil se zaustavlja u koloni. Ivana mu

uzima novčanik koji je stajao pored mjenjača brzina.

Otvara vrata. Bježi.


Unutrašnjost automobila. Ivan izvlači automobil iz

kolone. Skrene sa strane ceste. Zaustavi automobil.

Parkira se. Izlazi iz utomobila. Trči za Ivanom.

SCENA 35. EXT. CESTA. DAN.

Ivan trči za Ivanom. Sustiže je. Baca se na nju. Sruši

je na zemlju. Udara je rukama. Ona se brani.

IVANA

Stani, nemoj !

Čovječe, ti ne znaš za šalu !

IVAN

Koja jebena šala.

Ovo je tebi šala, pizda ti materina !

IVANA

Stani, stani. Evo ti tvoj usrani

novčanik. Smiri se !

IVAN

Glavu ću ti zatući.

IVANA

Daj,molim te !

IVAN

Zašuti, ubit ću te !

Uzima joj novčanik. Drži je jednom rukom za grlo. Kao

da je hoće udaviti. Drugom rukom provjerava sadržaj

novčanika. Vrati ga u džep.

Ivana teško diše. Ne suprostavlja mu se više.

IVANA

Ajde, ajde dokrajči me, majmune.

Ivan izvuče ruke. Podigne se. Gleda je.

IVAN

Odakle si ti izašla, mater ti jebem.

Takve je trebalo odavno sve potamaniti,

da ne zagađuju okolinu.

IVANA

Hajde smiri se, jesam li ti vratila

novčanik, jesam, pobroji lovu, jeli

sve unutra, je, pa šta onda hoćeš ?

IVAN

Ne seri više !


Unutrašnjost automobila. Vožnja. Ivan za volanom, sam

u automobilu. Iz prtljažnika dopire buka lupanja. Ivan

vozi, ne obazire se. Parkira automobil sa strane

ceste. Izlazi iz automobila. Otvara prtljažnik. Iz

njega izlazi razbarušena Ivana. Ivan zatvori

prtljažnik. Isprati Ivanu do suvozačkog mjesta. Ona

sjedne. On zatvori vrata. Sjedne za svoje mjesto.

Nastavi vožnju.


Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Pored njega sjedi

Ivana beskućnica.

IVAN

Budeš li se i dalje samnom zajebavala,

bit će svašta. Nadam se da smo se

dobro razumjeli.

Ti nisi trenutno u poziciji da bilo što

odlučuješ. Dakle, tvoje je da sjediš.

Šutiš. I slušaš moje upute, jel to jasno ?

IVANA

Jasno ko dan.

IVAN

Odsad nije na tebi da misliš o bilo

čemu. Tu sam ja da mislim.

A ti ćeš se lijepo prepustiti mojim

željama. I nemaš briga. Jel tako. Tako je.

IVANA

Samo tako.

IVAN

Kad ja kažem sjedi, ti sjediš.

Kad ja kažem diži se, ti se dižeš.

I molim te lijepo, ne pokušavaj više

bježat iz auta, jel ćeš ovaj put ostati

bez glave.

IVANA

Užas.

IVAN

Sad idemo na jednu kratku vožnju.

Trebat ćeš mi nešto. Jedna usluga.

Glumit ćeš moju pratilju. Moju ženu.

Mi smo obitelj. Skladna obitelj na

proputovanju.

IVANA

Jasno. Obitelj iz snova.

IVAN

Ponašaš se prirodno. Reagiraš normalno.

Dok ti se drugačije ne kaže.

IVANA

Razumjela sam sve. Samo …

Što ja dobivam ?

IVAN

Što ti dobivaš ?

Što bi ti mogla dobiti. Da vidimo.

Živa si. Zdrava si. Što ti više treba.

Nije valjda da bi novaca ? Nemoj molim te.

Samo to ne. Svi bi novaca. Kako je ovaj

svijet pošao u lijepi kurac. Samo tako.

Svi bi novac. Sve teški materijalisti.

IVANA

A je … sve košta.

IVAN

Ne seri. Rekao sam ti.

Hoćeš da te opet zatvorim ?

Hoćeš to ? Da te strpam tamo natrag.

Ivan pokazuje rukom prema prtljažniku.

IVANA

Neću. Neću.

Vožnja. Šutnja.

IVAN

Opusti se. Udobno se smjesti. Uživaj u

vožnji. Što ti fali.

Ovo će bit izlet za pamćenje.

Pred nama je velik izazov.

Ljudi žude za avanturama. Ljudi plaćaju

za avanture. Nitko više ne živi za smrt

u krevetu. Nema toga više. Druga su

vremena, dušo.

IVANA

Blago meni !

IVAN

Hajde da se upoznamo. Ja sam Roberto !

A ti ?

Ivan joj pruži ruku.

IVANA

Ivana.

Ivana mu pruži ruku.

IVAN

Krasno ime imaš.


Unutrašnjost automobila. Ivan zaustavi automobil

pokraj Fabijanove kuće. Spremi pištolj u unutarnji

džep jakne. Izađe iz automobila. Zaključa vrata. Ivana

ostane u automobilu. Čeka. Provjerava zaključana

vrata. Gleda se u retrovizor. Briše stakla.

Popravlja frizuru.

Ivan dotrči u žurbi. U rukama nosi malog bijelog zeca.

Otključa vrata. Uleti u automobil. Zeca baci Ivani u

zagrljaj. Upali auto. Auto krene.

SCENA 39. INT. AUTOMOBIL. DAN

Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Ivana u naručju

drži malog bijelog zeca. Miluje ga.

IVANA

I što sada ?

IVAN

Ništa.

IVANA

Držiš me ovdje samo zato da ti čuvam

zeca ?

IVAN

Da.

IVANA

A obećao si mi da ću ti biti supruga ?

Zakonita ?

IVAN

Čuvaj zeca. Odsad se brineš za njega.

Da mu ne fali dlaka s glave.

IVANA

Ma molim te.

IVAN

Ajde šuti.

IVANA

Neću šutjeti. Kradeš zečeve po kućama.

Sramota. A mene držiš ovdje kao

jebenog taoca. Koji bolesnik !

IVAN

Daj zašuti više i ne jebi.

IVANA

I što ćemo mi sad s ovim jadnim zecom ?

Što će ti zec ?

IVAN

On je poklon.

IVANA

Kakav jebeni poklon ?

IVAN

Fino. Poklon.

IVANA

Poklon, za koga ?

IVAN

Što te briga.

SCENA 40. EXT. PORED JEZERA. DAN.

Ivan hvata Ivanu za glavu. Gurne je prema vodi jezera.

Zagnjuri je u vodi. Drži joj glavu pod vodom. Ona se

bori da dođe do zraka. Ali joj ne uspjeva.

IVAN

Ti ćeš mene zajebavati. Ako ja kažem drži

zeca, onda držiš zeca, pizda ti materina.

Nije to zec radi zeca, glupa ženo, ovaj

zec je nešto drugo.

Lijepo sam ti rekao što da

radiš, ali ne, ti po svome.

On joj izvadi glavu na zrak. Ona ubrzano hvata dah.

IVANA

Nemoj, nemoj !

On je opet zagnjuri. Drži je. Ona se bori.

IVAN

Ako treba pretražit ćeš cijeli grad,

cijelu jebenu šumu. Dignut ćeš svaki

list, svaki kamen, pretražit ćeš

svaki žbun. Naći ćeš mi zeca pa makar

crkla.

Izvadi joj glavu. Gurne je na obalu. Ona je sva

izneređena. Ubrzano hvata dah.

IVANA

Ja sam ga samo pustila u prirodu, što

da mučiš zeca.

IVAN

Ubit ću te !

IVANA

Što će ti zec ?

IVAN

Sto puta sam ti rekao da to nije zec kao

svaki drugi zec, ali ti ne slušaš.

IVANA

Pa nije zlatni zec.

IVAN

Bit će tvoja glava zlatna kad je ja

uhvatim daviti.

IVANA

Ma čekaj, čekaj ! Ima zečeva. Naći ćemo

nekog zeca. Jebo te zec.

IVAN

Nema nekog zeca, hoću svog zeca.

Jel ti jasno ?

IVANA

Dobro. Skužila sam. Zajebala sam. Idemo.

Vozi prema šumi. Znam otprilike gdje sam

ga pustila. Idemo ga naći.

IVAN

Bolje za tebe da ga nađemo.


Unutrašnjost automobila. Ivan za volanom. Vozi. Ivana

sjedi na suvozačkom mjestu s mokrom kosom. Šute.

Automobil usporeno prolazi putem pokraj šume.


Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Putem pokraj šume.

Ivana sjedi pored njega. Ivan se nagne nad njegovim

koljenima. Otvori mu hlače. Stane ga oralno

zadovoljavati.


Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Ivana sjedi pored

njega na suvozačkom mjestu. Oboje šute. Ivana vadi

dugu dlaku iz ustiju. Automobil prolazi putem pokraj

šume.

SCENA 44. INT. RADNA SOBA. DAN.

Poduzetnik Miro nervozno hoda po sobi s mobitelom na

uhu. Dere se. Dok razgovara diže s jednom rukom male

utege.

MIRO

Ti si mrtav čovjek. Ako si pametan dobro

bi bilo da rezerviraš parcelu na groblju.

Majmune, tebe nema. Samo to ne znaš.

Ti si živ samo zato jer se ja i brat nismo

uspjeli dogovoriti ko će te koknuti.

. . . . . . .

Što si ti umislio da sam ja dobrotvorna

ustanova. Da sam ja možda Caritas, to si

ti mislio, pičko.

Pa si kontao idemo onda malo Mira

zajebavati, idemo malo od Mira raditi

budalu. To si rekao, jel da ?

. . . . . . .

I nemoj ti mene moliti. Nisam ti ja crkva.

Nisam ti ja ni Isus, ni svetac.

Ali, uskoro ćeš ti vidjeti svog Isusa

i sve svece, ako si shvatio !

. . . . . . .

Noć dolazi po tebe. Lagano, ali sigurno.

Okreni se malo oko sebe. Tu je. Zar je ne

vidiš. Ne osjećaš kako ti puše za vratom.

Miro ljutito prekine vezu na mobitelu.

SCENA 45. INT. DNEVNI BORAVAK. DAN.

Ana i njen suprug poduzetnik Miro. On se tušira i

sluša njene govore. Ona je histerična. Šizi i plače.

Podiže kauč i premješta ga s jednog na drugi kraj u

dnevnom boravku.

ANA

Ja hoću dijete. Hoću svoje dijete.

Čuješ li me ? Svi imaju djecu, a mi …

Što smo mi ? Mi smo dvije velike nule.

Hoću bebu. Hoću dijete.

Ne mogu ja bez djeteta. Čuješ li me ?

Hoću biti normalna majka, pička mu

materina !

Miro izađe iz tuša. U bijelom kućnom ogrtaču. On je

smiren, jedino povremeno pogledava u mobitel. Ona

plače. Sjednu zajedno na kauču.

ANA

Najbolje bi bilo da usvojimo jednu

djevojčicu. Znaš li ti koliko njih

čekaju da ih neko pokupi ?

Sutra, odmah sutra, ja idem, tamo u dom,

vidjet ima li koja za mene. I baš me briga

hoćeš li ti sa mnom ili nećeš. Živo me

briga.

MIRO

Smiri se.

ANA

Što da se smirim ?

MIRO

Pa nije to tek tako. Usvojiti tuđe dijete.

ANA

Kakvo tuđe dijete, budalo, to je tvoje

dijete, to dijete će te voljeti više nego

da si ga sto puta rodio, nemaš ti pojma.

MIRO

Ne znam ja ništa. Al znam da to nije moja

krv, i što sad.

ANA

Odjebi mi s tim ognjištarskim spikama o

krvi, jebote !

MIRO

A što ako ima neke nasljedne, neke

genetske bolesti, što s tim ?

ANA

Neka ima, baš mi je drago da ima.

Ako ih ima živjet ćemo s tim. Nismo

ni prvi ni zadnji.

MIRO

Još mi samo to treba. Odgojim nekog

prikrivenog luđaka i onda kad uhvati

godine prikolje me na spavanju, ma bogati.

ANA

Ne boj se ti za to. Dok on uhvati godine,

tebe će već neko priklati.

MIRO

Da, da, baš tako. Ma ne znam mu ja ni oca

ni majku. Ko zna što je to. Uostalom, ko

ostavlja svoje dijete, samo poremećeni i

bolesni u glavu.

ANA

Kako si ti samo pametan…

Misliš da po zemlji hodaju

samo bolesni i poremećeni …

ZATAMNJENJE

ČETVRTI DIO


Vlasta, mlada žena, na smrt bolesna, stoji ispred

ogledala. Njezin suprug Fabijan joj pomaže da odjene

bijelu baletnu haljinu.

VLASTA

Bio je neki tip. Uzeo je zeca.

FABIJAN

Našeg zeca ?

VLASTA

Da.

FABIJAN

Bez pitanja ?

VLASTA

Bez pitanja.

FABIJAN

I ti si ga pustila.

VLASTA

Da. Pa neću poginuti zbog zeca.

Neću se ja s kriminalcima tući radi zeca.

FABIJAN

I to je sve ? Ništa drugo ?

VLASTA

Da. Ništa posebno. Još je pitao, di

si ti. Izgleda da te zna.

FABIJAN

Što si ti rekla ?

VLASTA

Ništa. Da ne znam di si.

FABIJAN

Kako je izgledao ?

VLASTA

Onako ozbiljan, mlad, zgodan, ćelav.

Šutljiv.

FABIJAN

Jeli ostavio kakvu poruku ?

VLASTA

Ništa.

FABIJAN

A što će mu zec ?

VLASTA

Nemam pojma.

FABIJAN

Ne otvaraj nikome kad mene nema.

Ni poznatim. Ni nepoznatim.

Ni-ko-me !

VLASTA

Neću. Ni-ko-me !

Kad je navukla haljinu, sjedne na stolicu ispred

ogledala. Fabijan je šminka. Namaže joj usne. Lice.

Stavlja puder. Kao da je sprema za nastup.

VLASTA

Ovo je moja posljednja predstava, kužiš.

FABIJAN

Zašto posljednja ?

VLASTA

Ne mogu se ja više nositi s tim mladim

snagama, znaš.

FABIJAN

Ko kaže da ne možeš ?

VLASTA

Ma mogu, ali nije to kao nekad.

FABIJAN

Ma daj.

VLASTA

Zato sutra sve mora biti savršeno, kužiš.

Svaki pokret, svaka pirueta, kužiš.

Samo da me ove glupače budu pratile kako

treba. Mislim, ne mogu ja sama nositi

cijelu predstavu. Ne mogu ja više

pokrivati tuđe greške. Opet će biti, ajde

Vlasta ovo, ajde Vlasta ono, ne mogu ja

svugdje stići.

FABIJAN

Ma možeš.

VLASTA

Lako je tebi pričati. Kad si ti bio na

pozornici, nikad, nemaš pojma.


Vlasta odjevena kao umjetna lutka leži na sredini

pospremljenog kreveta. Njen suprug joj na noge stavlja

balerinke, zatim sjedne pored kreveta. Gleda u

suprotnom pravcu.

VLASTA

Moja baka je govorila da u njeno vrijeme

taj rak nije postojao, da su to kasnije

ljudi izmislili …

Baš me briga za umiranje, to je i onako

prije ili kasnije. To je ionako samo zrak.

Samo slatki zrak !

Ali samo da ne boli, samo da ne boli,

taj horor, kad sotona grize iznutra,

onda to nije za ljude …

Vlasta zagrli Fabijana. Prisloni svoju glavu uz

njegovu.

VLASTA

Al nemoj ti sad misliti da je stvarno

gotovo, da se više ne vidimo,

nemoj se zavaravati. Eto mene natrag.

Samo da sredim neke čisto administrativne

stvari gore, eto mene.

Vlasta ga miluje po glavi.

VLASTA

I ne budi lud, nemoj žaliti previše.

Eto mene natrag !

Stalno ću ti puhati za vratom.

A ti ćeš znati da sam to ja !

SCENA 48. EXT. ULICA. DAN.

Ivan odjeven u žensku haljinu, štikle i na glavi s

perikom plavuše. Ponosno hoda prometnom ulicom. Između

mnoštva prolaznika. U rukama mu je velika smeđa torba.

SCENA 49. EXT. ULICA. DAN.

Ivan odjeven u ženu hoda ulicom Gornjeg grada. Vidi se

cijeli grad.

SCENA 50. EXT. GORNJI GRAD. DAN.

Ivan se šeće Gornjim gradom. Sjedne na klupu s koje se

vidi panorama grada. Ivan gleda prema gradu. Zvoni

mobitel. On se javi. Pored njega na klupi se pojavi

njegova supruga Irena. Ona je odjevana u isti komplet

kao i Ivan.

IVAN

I što sada. Što opet hoćeš ?

IRENA

Ništa. Možda bi bilo bolje da te nisam

ni nazvala.

IVAN

Kad si se već zajebala onda reci !

IRENA

Mislila sam da bi bilo dobro da ti već

sada kažem da je između nas gotovo. Da te

ostavljam. I da više nismo skupa.

IVAN

Ma fino. Fino. Nego znaš što !

Dobro da si ti mene nazvala. Baš dobro.

Da ja tebi mogu reći, gospođo draga,

ja tebe ostavljam, tako da znaš, da se

mi ne bi malo zajebavali, stvari stoje

upravo tako.

IRENA

Da, i što sad. Ja tebe ostavljam, a ne,

nego ti mene ostavljaš, ne kužim, ko da

nije isto, u čemu je štos ?

IVAN

Štos je u jebenoj ravnoteži koju ti nisi

nikad kužila. Uvijek si mislila da sve

proizlazi samo iz tebe, od tebe, za tebe.

E pa, zajebala si se.

IRENA

Daj ne seri. O čemu ti pričaš ?

IVAN

Evo pričam ti o suncu. O tome ti ja

pričam. Kako je lijep dan. A bit će još

ljepši bez tebe. Da to zaključimo.

IRENA

Super. Sviđaju mi se takvi zaključci.

IVAN

I ne nazivaj me više. Ako može.

Cijenio bih to.

IRENA

Ma ne boj se. Tko bi se normalan snašao

u prašumi tvojih mobitela i tvojih

jebeno tajnih lokacija.

IVAN

Snašao bi se onaj kome je stalo, jel

kopčaš ?

IRENA

Evo priznajem, meni nije stalo !

Jesmo li sad i to riješili ?

IVAN

Ajde, ajde, skini mi se više !

Ivan prekine vezu na mobitelu. Irena nestane s klupe

na Gornjem gradu.

SCENA 51. INT. AUTOMOBIL. NOĆ.

Unutrašnjost automobila. Fabijan za volanom. Vožnja.

Na mjestu suvozača sjedi njegova ljubavnica Ana.

Voze se. Fabijan zaustavi automobil. Priđe mu mladić u

crno odjeven. Fabijan mu pruži malu vrećicu s

tabletama. Mladić uzme vrećicu i pruži Fabijanu

novčanicu. Fabijan u tišini uzme novčanicu. Auto krene

s tog mjesta.

Vožnja gradskim ulicama. Ana uzme jednu vrećicu.

Otvori je. Uzme jednu bijelu tabletu. Proguta je.

Popije malo vode iz flaše.

Vožnja. Fabijan drugi put zaustavi auto. Priđe mu

drugi mladić. Fabijan mu pruži kroz prozor vrećicu s

bijelim tabletama. Mladić uzme vrećicu. Pruži Fabijanu

novčanicu. Fabijan uzme novčanicu. Auto krene s tog

mjesta. Vožnja po gradskim ulicama.


Unutrašnjost automobila. Fabijan vozi. Ana sjedi pored

njega. Briše se po čelu. Znoji se. Blijeda je u licu.

Auto se zaustavi pored semafora. Ana otvori vrata. Iz

sjedećeg položaja nagne glavu van automobila,

ispovraća se na asfaltnu cestu. Fabijan je gleda. Auto

stoji. Ana zatvara vrata. Otvori prozor. Auto krene.

Vjetar tuče kroz otvoren prozor. Vožnja kroz gradske

prometne ulice.

SCENA 53. INT. KAFIĆ. NOĆ.

Fabijan i Ana sjede u kafiću. Pored stakla. Kao u

izlogu. On pije kavu. Ona pije čašu vode. Blijeda je u

licu. Loše se osjeća. On je maže vlažnom maramicom po

licu. Ona je umorna i iscrpljena.

SCENA 54. INT. KAFIĆ. NOĆ.

Fabijan i Ana sjede u kafiću. Piju kavu. Pokraj njih

dođe i sjedne Ivan odjeven u haljinu i s perikom na

glavi. Naruči kavu. Konobar mu donese kavu. Pije svoju

kavu. Fabijan i Ana ga ne primjećuju, razgovaraju

svoje. On ih mirno sluša.

ANA

On meni smrdi. Ne mogu ja podnjeti taj

njegov miris. Može se on tuširati pet

puta dnevno, ali ja ne mogu …

FABIJAN

To smo već pričali. Odjebi ga.

ANA

Ne može se. Znaš li ti što je to

gangster. Taj će te prije ubiti nego

pustiti na miru.

Fabijan puši. Ana crta prstom po staklu.

FABIJAN

To znači da se njega treba rješiti.

Ali onako konačno.

ANA

Ne znam.

FABIJAN

Što imaš znati. Jebi ga. Ako neće

milom … Uostalom, što je on ?

Koji je on kurac ?

ANA

Sve sam ja kriva. Trebalo se drugačije

postaviti odmah na početku.

FABIJAN

Zajebi ti sad priču, zašto nisam ovo,

zašto nisam ono. Razmišljaj samo o

tome što ćeš sada.

ANA

Kao da ja znam. Znam samo da sam totalno,

sjebana, rastrojena i nemoćna.

FABIJAN

Nemoj mi pričati o nemoći, nemoj

molim te !

ANA

On je jebote, lud, naoružan gangster,

koji legalno maltretira sve oko sebe,

kužiš, to je jedan sposoban mafijaš.

Nitko mu ništa ne može. Sve pozna, sve

koje treba znati. A tko mu stane na put,

taj legalno nestane, pojede ga mrak.

Tako bi se i meni dogodilo.

FABIJAN

Isto, ja mislim da i za njega mora

postojati neki protuotrov. Postoji za sve.

Mora i za njega.

Fabijan popravlja Ani frizuru.

ANA

Jedino i konačno, da prirodno skonča.

Al tko će to dočekati.

FABIJAN

Mogli bi mi malo prirodi pomoći.

Samo je malo pogurati.

Stvar je u tome, kako se organizirati.

ANA

Kako misliš ?

FABIJAN

Treba sve detaljno isplanirati. Mogućnost

iznenađenja svesti na najmanji mogući

postotak.

ANA

Na primjer ?

FABIJAN

Na primjer, saobraćajka. Nesretan slučaj.

Eto, dogodilo se, jebi ga.

ANA

Kako ? On je u mladosti bio reli vozač.

Ne možeš ti njega tek tako zajebati.

FABIJAN

Možda mu sjebati kočnice. Ako dečko voli

brze vožnje, to bi bilo idealno. Nek se

fino provoza do neke provalije.

ANA

Neće ti to proći. Taj ti pozna svoju

makinu u dušu. Zna mu svaki dio.

Uostalom, kako uopće prići do auta,

kad ga on čuva ko oko u glavi.

Tušira ga svaki božji dan, znaš li

ti to. Drži do njega više nego do vlastite

žene.

Ana umoči prst u svoju šalicu kave. Prstom crta

krugove po staklu na izlogu kafića.

FABIJAN

E, jebi ga ! A ti ne bi mogla ništa tu

uraditi ?

ANA

U vezi toga ? Ma daj, zabravi. Niti znam

šta o kočnicama, niti znam što o autima.

A kakva sam, da i što pokušam, usrala bi

se u gaće. Neće ti to ići.

FABIJAN

Ma šta ja tu serem, kakav auto, kakva

saobraćajka, njega treba hladno ukloniti,

baciti u jezero i gotova priča.

ANA

Vidi ti njega. Jak si mi na riječima.

FABIJAN

A ne znam više. Razmišljam samo.

ANA

Treba izvesti nešto što se ne bi moglo

nikako povezati ni s tobom, a pogotovo ne

samnom.

FABIJAN

Unajmiti nekoga. Platiti nekoga. Ima

ljudi. Ima profića koji to urade za dobru

lovu.


Unutrašnjost automobila. Fabijan za volanom. Vozi.

Pored njega na mjestu suvozača sjedi njegova

ljubavnica Ana. Šute. Vožnja. Fabijan zaustavi

automobil malo pored njene kuće. Poljube se. Ana izađe

iz automobila. Fabijan nastavi vožnju.

SCENA 56. INT. STEPENIŠTE. STAN. NOĆ.

Ivan u haljini. Nosi torbu. Hoda stepeništem. Stane

ispred jednih vratiju. Zvoni. U stanu umorna Vlasta s

jaknom preko baletne haljine dođe do vrata. Pogleda

kroz rupicu. Ugleda plavušu s torbom u rukama.

VLASTA

Ko je ? Koga trebate ?

IVAN

Dobar vam dan. Ja sam Violeta. Imam

za vas ovdje punu torbu prekrasnih

parfema.

VLASTA

Ne zanimaju me parfemi. Hvala. Hvala

lijepa. Možete slobodno poći.

IVAN

Gospođo draga, ništa vas ne košta da

probate. Imam mirisa koji će vas

oduševiti. Svaka žena ima svoj miris.

I vi ćete sigurno pronaći svoj.

Probajte, samo probajte.

VLASTA

Kako da vam kažem. Kako da vam nacrtam.

Ja sam malo staromodna žena. Volim

prirodne mirise. Nikakve parfeme.

IVAN

Pa baš za vas imam sjajnu kolekciju

parfema koji su napravljeni isključivo

od prirodnih sastojaka.

Ivan izvadi iz torbe kutiju parfema. Približi je

rupici na vratima.

IVAN

Evo ovaj, on vam je na bazi latica ruža

i jaglaca. Neponovljivo. Probajte.

VLASTA

Ma ništa, ništa. Danas ništa.

Hvala. Hvala.

Vlasta pođe od vrata. Uđe u sobu za dnevni boravak.

Sjedne na kauč. Ivan ispred vrata stoji. Vrati kutiju

parfema u torbu. Čeka. Nagne se na vrata. Nervozno

lupka nogama. Ponovno zvoni. Vlasta sjedi. Sluša

zvono. Ne miče se. Ivan uporno zvoni. Vlasta se ipak

podigne s kauča. Dođe do vrata. Pogleda kroz rupicu.

Vidi plavušu koja i dalje s torbom u rukama stoji

ispred njenih vrata.

VLASTA

Gospođo draga, pođite, molim vas.

Kažem vam da me stvarno ne zanimaju

parfemi. Pođite do susjede možda vam

ona nešto kupi.

IVAN

Zvonila sam ja susjedi. Ali nema je kod

kuće. Gospođo, mogu li vam samo pokazati

nekoliko primjeraka, samo da vidite,

bez obaveza, samo ih pomirišite. Važno

mi je to. Čisto da vidim koji vam se

najviše sviđa. Molila bih vas lijepo,

bez obaveza.

Vlasta gleda kroz rupicu. Vlasta otvara vrata. Ispred

nje je plavuša s torbom i pištoljem u rukama. Ivan

gurne Vlastu u stan. Zatvori vrata iza sebe.

SCENA 57. INT. STAN. NOĆ.

Ivan neurotično hoda po stanu s pištoljem u rukama.

Ulazi i izlazi iz jedne u drugu prostoriju.

Vlasta sjedi na kauču u dnevnom boravku.

Ivan sjedne pokraj nje. Oboje su umorni. Sjede i

gledaju ispred sebe. U prazno. Ivan skine periku.

Baci je.

VLASTA

Di je zec ?

IVAN

Pobjegao mi je. Jebeni zec.

VLASTA

Što ti to meni pričaš. Hoću svog zeca.

Ne zanima me ništa. Ajde ga nađi.

... Ko zna što si ti učinio mom zecu.

Čekaj samo da se Fabijan vrati, ubit će

te. Rodit ćeš ti meni zeca.

IVAN

Kad će se Fabijan vratiti ?

VLASTA

Za tebe je bolje da se nikad ne vrati.

IVAN

Pa kad dođe možemo se dogovoriti.

VLASTA

O čemu ćeš se ti dogovoriti s Fabijanom ?

IVAN

O zecu.

VLASTA

Nije to Fabijanov zec. To je moj zec.

IVAN

Fabijan je gazda. Ja se s gazdom

dogovaram.

VLASTA

Zapamtit ćeš ti i Fabijana i zeca za

cijeli život.

IVAN

Daj prestani !

VLASTA

Ne seri. Upadaš mi u stan bez pitanja,

kad ti se prohtje. Kradeš, razbijaš,

maltretiraš. Ko zadnji idiot, tu vitlaš

pištoljem i još bi htio dobrodošlicu.

IVAN

Smiri se. Sve možemo riješiti. Samo da

Fabijan dođe. On mi treba.

SCENA 58. INT. DNEVNI BORAVAK. NOĆ.

Ivan i Vlasta sjede na kauču. Šute.

IVAN

Ajde pleši !

VLASTA

Zašto ?

IVAN

Da vidim znaš li. Ili si samo

folirantica.

VLASTA

Znam, al neću !

IVAN

Hoćeš !

VLASTA

Ajde, moraš me natjerati.

IVAN

Pleši !

VLASTA

Hoću. Ako budeš malo uvjerljiviji.

IVAN

Da budem uvjerljiviji ?

U čemu ?

VLASTA

Pa u prijetnjama !

Nekako mi djeluješ ko slabić.

IVAN

Ne seri. Pleši !

VLASTA

Što ti znaš o baletu, budaletino !

Tebi je balet, ples, kung fu, karate,

tebi je to sve, jedno te isto.

Zašto bih plesala za tebe ?

Ivan joj prisloni cijev pištolja na glavu.

IVAN

Zato što hoćeš !

Zato što moraš !

VLASTA

E, to mi se već sviđa.

Vlasta se podigne s kauča. Skine jaknu koju je imala

preko baletne haljine. Baci je na kauč. Stane ispred

Ivana. Pleše po tepihu ispred kauča.

SCENA 59. INT. STAN. NOĆ.

Fabijan dolazi stepeništem. Otključava stan. Ulazi

unutra. Zatvara vrata. Ivan ga dočeka iza vrata.

Prisloni mu pištolj u potiljak. Obojica dođu do kauča

gdje sjedi Vlasta. Fabijan sjedne do Vlaste. Šuti.

Ivan drži uperen pištolj u njega.

IVAN

Eto ti tvog Fabijana.

Ivan sjedne na fotelju pored kauča. Drži uperen

pištolj prema Fabijanu. Vlasta zagrli Fabijana.

Poljubi ga.

VLASTA

Ti si nitko i ništa. Fabijan je za

tebe bog. Pogledaj se na što ličiš.

IVAN

Daj, ne seri !

VLASTA

Ajde pucaj, ajde što čekaš,

imaš li muda, pičko ?

FABIJAN

Nemoj Vlasta, nemoj, molim te.

Pusti ga.

Vlasta pusti Fabijana iz zagrljaja.

VLASTA

Ma što me moliš. Što si se usro od

ovog ljigavca.

FABIJAN

Pusti.

IVAN

Vidiš kako je tvoj Fabijan smiren.

Kako je uviđajan.

VLASTA

Vodi ga doma.

FABIJAN

Pusti ga Vlasta, pusti ga da kaže

što želi.

Vlasta se okrene prema Fabijanu.

VLASTA

Ti si stvarno jadan, majke mi.

IVAN

To volim. Tako se ja volim razgovarati.

Idemo u srž problema. U srž stvari.

VLASTA

Što želi ? Što on može željeti ?

FABIJAN

Pusti ga da kaže.

VLASTA

Pitaj ga prije di je sakrio zeca.

FABIJAN

Di je zec ?

IVAN

Nema zeca. Sad nije bitan zec.

VLASTA

Što sam ti ja rekla. Monstrum.

Zecoubojica. A ti ga braniš.

FABIJAN

Čekaj. Nikog ja ne branim. Kako misliš

nema zeca ? Znaš li ti što je nama taj

zec ? On je nama sve. Naša beba.

IVAN

E, jebi ga, da sam znao ne bi njega uzeo,

uzeo bi ti ženu.

VLASTA

Mene bi uzeo ? Koji vic.

Ivan se počne derati. Podigne se sa fotelje.

IVAN

Ajmo, dosta zajebancije. Jebo vas vaš zec.

Boli me kurac za vašeg zeca. Jel vam

jasno ? Sad ću vas oboje pobit ko zečeve,

samo me nervirajte, pizda vam materina !

Ajmo majmune, zini, zašto ne vraćaš

dugove, ajmo pričaj !

FABIJAN

Koje dugove ? Koje jebene dugove ?

Ko si ti ? Kome bi ja dugovao ?

IVAN

Ja ovdje postavljam pitanja, a ne ti.

Odakle ti one tone pilseva, odakle,

pale s neba, a majmune ?

VLASTA

Ćaća ti je majmun.

Ivan okrene pištolj prema Vlasti.

IVAN

Ti šuti. Već si mi se ionako popela na

kurac… ako nekog upucam, tebe ću prvu…

znao sam, jebote, znao sam, da će se

tip pravit lud, to je najlakše.

SCENA 60. INT. DNEVNI BORAVAK. NOĆ.

Fabijan kleči ispred kauča s Ivanovom perikom na

glavi. Na kauču sjede Ivan i Vlasta. Ivan drži uperen

pištolj u Fabijana. Vlasta se trese.

FABIJAN

Nemoj, molim te !

IVAN

Ajde, zamoli me, ali lijepo !

FABIJAN

Nemoj !

IVAN

Ajde budi iskren, da čujem to, ajde !

FABIJAN

Nemoj, majke ti !

IVAN

Ja jednostavno ne vidim razloga da te

poštedim. Jedino ako me ne

uspiješ brzinski uvjeriti da si zaslužio

ostati na životu.

VLASTA

Nemoj, nemoj !

Ivan je udari po glavi.

IVAN

Ti, ako si bolesna u glavu, to ne znači

da si pošteđena, znaš li ?

I ti si uključena u ovu egzekuciju.

Kao aktivni jebeni svjedok.

Što mene boli kurac što si ti

bolesna i izgledaš ko smrt, što to

mene briga.

Hoću tišinu ! Da čujem mladića.

FABIJAN

A jebote, što sam ti ja skrivio ?

Mi se ni ne poznajemo.

IVAN

Ne seri. Ne seri. Reko sam ti da hoću samo

dokaze, ajde još malo ti je ostalo, daj

mi neki dokaz, daj mi neki razlog da te

ne koknem !

FABIJAN

Koji dokaz ? Koji jebeni dokaz ?

IVAN

Vidim ja da ti uludo trošiš moje i svoje

vrijeme !

FABIJAN

Ma čekaj, čekaj ! Stani !

Hoćeš lovu ? Imam lovu za tebe.

IVAN

A kako si se samo sjetio. Svaka ti čast.

VLASTA

Ima love. Ima love. Hoćeš love ?

IVAN

Opet ona. Hoćeš da tebe koknem prije

njega, hoćeš li to ? Rekao sam ti da

zašutiš. Strašno mi skačeš po živcu.

Ti si ovdje prisutna, al si sporedna,

kako ti to nije jasno. Zato šuti !

VLASTA

Evo šutim.

IVAN

Dakle, ti bi dao lovu. A koliko love imaš

ako se može znati ?

FABIJAN

Ima dosta. Ima, ima oko stotinjak tisuća.

Ima kuna, ima eura. Sve ću ti dati.

Sve je tvoje.

IVAN

A kako znaš koliko je meni dosta ?

Sve je to malo, jako malo.

FABIJAN

Ma čekaj, uzmeš svu lovu,

ima je, uzmi i pilseve, uzmi sve, pođi

i sve zaboravimo.

IVAN

Da, da … to je ta civilizacija zaborava.

Kao … što je bilo, bilo je. Ko ga jebe !

Ajmo sad kao da nikad ništa nije bilo.

Jel tako ? E pa, neće moći !

FABIJAN

Daj čovječe razmisli malo. Bit će bolje

i za tebe.

IVAN

Jedino ti mogu malo olakšati, ajde neka ti

bude, i ja sam neki jebeni humanitarac,

pa ću dopustiti tvojoj dragoj ženici da te

ona kokne. Tako će ti biti lakše.

Jel može ? Mislim, što je u tome

čudno. Uostalom, kad si joj mislio reći da

fukaš okolo koga stigneš, dok ti ona doma

umire ? Reci joj sada, ajde. Bit će onda

i njoj lakše kad te upuca.

VLASTA

Njemu je sve oprošteno.

IVAN

Ma, jeli, bogati. Sad ćemo oproštaje

dijeliti kako se kome prohtje.

VLASTA

Nije on ništa kriv. Što je tebi ?

IVAN

Ma molim te lijepo. Kako ga samo brani !

Vlasta ustane s kauča klekne pored Fabijana.

Zagrli ga.

VLASTA

Evo ti idiote ! Sad nas možeš oboje

upucati. Ajde, što čekaš !

FABIJAN

Nemoj Vlasta, nemoj molim te.

Vrati se na kauč. Nemoj molim te.

Fabijan gura Vlastu od sebe. Ona ga čvrsto drži.

IVAN

Koji ste kurac vas dvoje. Poremećeni

Romeo i Julija. Jebem ti mater, ovo

još u svom životu nisam vidio.

Vlasta čvrsto drži Fabijana. Snažno stisne oči.

Dere se.

VLASTA

Ajde, pucaj majmune, pucaj !

IVAN

Vidi glupače. Koji je tebi kurac ?

Ja ovdje određujem pravila.

Koji je tebi kurac ?

Ta tvoja suluda ideja mi se uopće

ne sviđa. Da od vas dvoje pravim

mučenike, koji kurac.

FABIJAN

Čuj stari, daj se smiri, evo, sve

će biti u redu. Evo, Vlasta će fino

sjesti na kauč kao da ništa nije bilo.

Jel’ tako Vlasta ? Jel’ tako ?

Ajde sjedni. Pa ćemo se na miru

porazgovarati. Bez tenzija. U miru.

Fabijan lagano odvoji Vlastu od sebe. Vlasta se

podigne. Sjedne na kauč. Malo dalje od Ivana.

Fabijan ostane klečati. Ivan se okrene Vlasti.

IVAN

Dakle, koji je tebi kurac !

Šta ti hoćeš ? Hoćeš biti

usputna žrtva ! Hoćeš

poginuti bez veze. To hoćeš.

Ti mene ne zanimaš. On me zanima.

Kako ti nije jasno.

VLASTA

On i mene zanima.

IVAN

Zanima te preljubnik i prevarant ?

VLASTA

Da, jako me zanima.

IVAN

Čuj, za mene je on mrtav čovjek.

A ti se dogovori sama sa sobom

koja je tvoja uloga u svemu ovom.

Tišina. Svi troje šute. Gledaju ispred sebe.

Ivan drži pištolj u ruci.

FABIJAN

Ja bih nešto rekao !

IVAN

Kasno je čovječe za bilo što !

FABIJAN

Nema veze ! Samo da ti kažem !

VLASTA

Pusti ga da ti kaže.

IVAN

Dobro, kaži. Ajde, ajde pucaj.

FABIJAN

To je jedna priča !

IVAN

A jebi ga sad, pričaj !

FABIJAN

Kad sam bio klinac prije puno godina

dolje na moru, za vrijeme ljeta,

ukrao sam zajedno sa svojom ekipom

Mercedes Švabi koji je ljetovao kod

našeg susjeda. Bilo nas je trojica. Ja

sam vozio. Tako smo cijelu noć ludirali

po poljskim putevima, po plažama i po svemu

živome. Tek jutrom, u svitanje, kad smo se

već umorili od lude vožnje, više nismo

znali što bi s autom. Netko iz ekipe je

predložio da ga zapalimo. U otvor za gorivo

smo stavili komad krpe i zapalili. Mercedes

je eksplodirao i gorio. Mi smo bili pokraj

i gledali. Smijali se i pokvareno uživali.

U jednom trenutku dok je auto gorio iz

njega se čuo užasan plač. Panično deranje.

Mi smo se prestali smijati. Ukočeni smo

slušali. I bili nemoćni da bilo što

učinimo. Auto je i dalje gorio, a mi smo

pobjegli svak na svoju stranu,

prethodno se dogovorivši da o tome nikad

više ne pričamo.

IVAN

I u čemu je štos ? Zašto mi to pričaš ?

Čime sam ja zaslužio da čujem tvoju

tajnu nikad ispričanu priču ?

FABIJAN

Cijelo veče te slušam kako se dereš,

i onda mi je došlo. To si mogao biti

samo ti. Taj glas, to si bio ti !

IVAN

A jeli ? Ti nisi normalan !

FABIJAN

To je točno bio tvoj glas. Dao bih se

kladiti. I sad si mi se došao osvetiti.

ZATAMNJENE

PETI DIO


Ana postaje histerična. Luduje po stanu. Urliče. Dere

se neartikulirano. Skače po kauču. Miro se tušira.

Izlazi iz kupaonice u bijelom kućnom ogrtaču. Briše

kosu. Ana baca jastuke s kauča po dnevnom boravku.

Miro je samo mirno gleda.

SCENA 62. INT. RADNA SOBA. DAN.

Miro sam u sobi. Nervozno hoda. Zvoni mu mobitel.

Gleda tko ga zove. Uspostavi vezu. Sluša. Ništa ne

govori. Hoda po sobi. Zamišljeno. Samo sluša. Prekine

vezu. Odloži mobitel na stol u sobi.

SCENA 63. INT. KUPAONICA. DAN.

Ana je izrezala žile. Smirena je. Kao da se ništa nije

dogodilo. Sjedi na kadi. Miro ulazi u kupaonicu.

Donese bijeli ručnik. Sjedne na kadu do nje. Pomaže

joj da zaustavi krvarenje.

ANA

Nije ovo ništa. Dogodi se.

Što me gledaš ?

Malo krvi. Dobrovoljna davateljica

krvi. Ništa.

MIRO

Ne seri.

ANA

Što da ti kažem, dođe mi tako ponekad

da pustim malo krvi.

MIRO

Drži taj ručnik, jebem mu mater !

Miro joj omota ručnik oko ruke. I pridržava ga.

ANA

Utroba hoće disati.

Miro je lupka po glavi.

MIRO

Jebena glavo ! Drugi put ja neću biti

ovdje. Ko će te onda vaditi ?

ANA

Bit ćeš. Bit ćeš. Neću ja vraga za rep

potezati kad tebe nema. Nema šanse.

MIRO

Daj se sredi, molim te !

Nemoj mi to raditi. Heeeeej !

Što ti je ?

ANA

Nema ti to veze samnom. To dođe jak

vjetar, pohara sve što mu se nađe na

putu. Bura ! Danas sam to ja, sutra ćeš

možda biti ti.

MIRO

Koji bura ? To je tvoja raspadnuta pamet.

O čemu pričaš ? Popij vode. Idemo na

šivanje !

ANA

Ne bih ja još. Čekaj malo.

MIRO

Daj ne seri !

ANA

Neka uđe malo zraka u utrobu.

Samo malo svježeg zraka.


Unutrašnjost automobila. Ivan za volanom. Vožnja kroz

grad. Zaustavlja automobil na parkiralištu. Izađe iz

automobila. Otvara prtljažnik. Iz njega izlazi Ivana.

Ivan zatvara prtljažnik. Ivana sjedne na mjesto

suvozača. Ivan sjedne za volan. Automobil krene.


Unutrašnjost automobila. Ivan za volanom. Vozi. Ivana

pored njega na mjestu suvozača. Šute. Vožnja kroz

gradske prometne ulice.


Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Ivana pored njega.

Ivana otvara ladicu ispred sebe. Unutra je pištolj.

Ona ga uzima. Repetira ga prema njemu.

IVAN

Što radiš ? Ostavi to !

IVANA

Drži volan. Gledaj naprijed !

IVAN

Budalo, upucat ćeš samu sebe.

IVANA

Moguće. Al isto je lijep osjećaj.

Biti gazda. Jednom u jebenom životu

biti gazda. Biti ovako nadmoćan.

Toliko, da te mogu jebat u mozak.

A ti mi ništa ne možeš…

Skreni lijevo !

Jel ti mene čuješ ?

Hoću lijevo !

Ivan i dalje vozi ravno.

IVAN

Nema šanse.

Ivana ispali hitac kroz prozor. Pokraj Ivanove glave.

IVAN

Koja budaletina !

IVANA

Ti stvarno nemaš mozga. Zar ne kužiš

da je došlo moje vrijeme.

Sve je podređeno meni. I ti !

Ivana približi pištolj Ivanovoj glavi.

IVANA

Jel osjećaš toplinu čelika ?

Jel ugodno ? Samo mali potez mog prsta

i tebe nema…

Skreni lijevo !

Ivan okrene volan. Automobil skrene u ulicu lijevo.

IVANA

Vidiš da znaš kad hoćeš.

Znam, malo ti je neugodno slušati

žensko, al jebi ga, takav je trenutni

odnos snaga. Izgubio si inicijativu.

IVAN

I što ćeš sad ? Jel ti uopće znaš

kuda ćemo ? Jel ti znaš što hoćeš ?

IVANA

Ne znam. I nije mi ni bitno.

Sad uživam samo u tome da te mogu

zajebavati do besvjesti.


Unutrašnjost automobila. Ivana drži uperen pištolj u

Ivana koji upravlja volanom.

IVANA

Što imaš u torbi ? Što je skrivaš ?

IVAN

Ništa. Parfemi. Prodajem parfeme.

Hoćeš jedan ?

IVANA

Drži volan. Gledaj naprijed.

Baci mi torbu.

IVAN

Što će ti torba. Evo ti parfem.

IVANA

Jesi ti gluh, idiote. Hoću torbu.

Obožavam torbe. Skupljam torbe.

Drži volan. Dodaj mi torbu.

IVAN

Neću!

IVANA

Hoćeš da ispalim još koji metkić ?

To hoćeš ? Uzbuđuje te miris baruta ?

Voliš kad ti zuji oko glave ?

IVAN

Jebala te torba !

Ivan se lagano sagne između nogu. Uzme torbu i baci je

Ivani u zagrljaj. Ona otvori torbu. Zaprepasti se kad

ugleda sadržaj. Zatvori torbu.

SCENA 68. EXT. ŠUMA. DAN.

Ivan i Ivana hodaju po mokrom otpalom lišću u šumi.

Vide se samo njihove noge.


Ivan lopatom grabi mokru zemlju. Kopa jamu. Kad je

iskopao, uzme torbu i položi je u jamu koju je

iskopao. Zatim zakopa jamu. Ivana cijelo vrijeme stoji

nad njim s uperenim pištoljem.


Ivan i Ivana s uperenim pištoljem stoje mirno ispred

zakopane jame.


Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Pored njega sjedi

Ivana s uperenim pištoljem. Šutnja. Vožnja kroz grad.


Unutrašnjost automobila. Ivan Vozi. Ivana pored njega

s uperenim pištoljem. Ivan naglo zakoči. Ivana udari

glavom o staklo. Ispadne joj pištolj iz ruku. Ivan

uzme pištolj. Udari šakom Ivanu u glavu. Njoj ide krv

na usnicu.


Ivan i Ivana hodaju mokrim otpalim lišćem u šumi. Vide

se samo njihove noge.


Ivana otkopava jamu u kojoj je zakopana torba.

Otkopa torbu. Ivan uzme torbu. Otiđe.


Unutrašnjost automobila. Ivan ulazi u automobil.

Odloži torbu na suvozačko mjesto. Upali motor.

Automobil krene. Ivana ostaje iza njega. Plače.

ZATAMNJENJE

ŠESTI DIO

SCENA 76. EXT. KLUPA. PARK. DAN.

Na klupi u parku sjede Ivana i njen prijatelj, bradati

ogromni beskućnik, koji mota cigarete. Ivana ima

krastu na usni. Njih dvoje razvrstavaju skupljene

flaše tog dana. Razvrstavaju ih u velike crne vreće.

IVANA

Jako im je loša hrana. To je stvarno

dno svih dna. Kad padneš toliko nisko

onda moraš jesti njihove splačine.

Jesi li ti vidio kako su one kuharice

debele, nema kod njih krize, pizda im

materina, nose doma bolje komade, a nama

dilaju ostatke. I uvijek su nešto

napižđene, kao idemo im na živce što smo

uopće živi, mater im jebem…

Ko da se meni ide svaki dan gledati

njihove smrdljive guzičetine, znojne

nedojebane pizde…

Ko da se meni ide svaki dan gurati u redu

s onim vječno gladnim, jadnim starcima,

slušati ih dok mljackaju, hlapću sa onim

rasklimanim protezama, mater im jebem …

Ko da se meni ide jesti vašu hranu za

svinje, mater vam jebem, vama i vašoj

pučkoj kuhinji, jebo vas i vaš puk i

i vaš narod, dali vas jebo …

Da nije ovih jebenih flaša ne bih znala

kako izgleda, koje je boje deset kuna,

majku vam jebem …

Ko da sam ja kriva što mi svi jebu mater

kako stignu …

Ko da sam ja kriva što nemam što jesti,

što nemam što obući, što nemam gdje

spavati, ni kuće, ni kućišta …

Ko da je meni gušt pušiti sve kurčeve

ovog jebenog grada …

Jebote, mogla sam ići u časne sestre,

da sam bila pametna, mogla sam bilo

što. Sad me niko ne bi jebao kako mu

se prohtje …

Mogla sam se roditi u bogatog ćaće i

i još bogatije matere, mogla sam,

al eto nisam, mater mu jebem …

Mene su ko psa bacili u kanalizaciju

čim sam se rodila …

Pa plivaj ti Ivana s govnima cijeli život,

mater ti jebem !!!

SCENA 77. EXT. NASIP PORED RIJEKE. DAN.

Ivana i njen prijatelj beskućnik na leđima u velikim

crnim vrećama nose prazne plastične flaše.

IVANA

Prošlu noć mi je opet došao onaj

visoki, sin Kenedija i

Merlinke. Onaj zgodan. Plav.

Mišićav, suncem opržen.

Došao ti je on meni, pa mi se

nešto uvaljuje. E, moj mladiću, govorim

ja njemu, ja sam ti zauzeta, jel možeš

ti zamisliti da ja jednog presjedničkog

sina, dobro nije baš legalan sin,

al je sin, da ja njega odbijem

zbog tebe …

Trči tako on zamnom, a kiša pada.

Sve će on meni dati.

Cijela je Amerika njemu pod nogama.

Samo pristani Ivana, kaže on meni, i

Amerika će biti tvoja. I trči on zamnom.

Trčim ja ispred njega. Oboje mokri.

Poteže me on za kosu. Ja ga guram.

Bježi čovječe. Ne bih s tobom da mi daš

sve bogastvo koje imaš. Ja sam zauzeta

žena. Volim svog čovjeka. Ali ne odustaje

idiot, užasno je dosadan, skoro da sam

pristala …

I onda me probudi hrkanje onog

gubavog tipa u dnu sobe.

Jebem ti ja tu sreću. Jebeno prenoćište.

Hrču, seru, pišaju, psuju …

Mater im jebem, ko da im je tu kuću

ćaća osobno zazidao …

SCENA 78. EXT. OKO KUĆE. DAN.

Ivan sa torbom u rukama ispred Mirove kuće. Stoji

ispred vrata i zvoni. Vrata mu otvara Ana sa zavojem

oko ruke. S nekoliko hanzaplasta zaljepljenih po licu.

Po cijeloj glavi je izmazana krvlju. Izgleda ludo.

Poput Indijanca prije pohoda.

IVAN

Dobar dan !

ANA

Dobar dan. Ko ste vi ?

IVAN

Ja sam prijatelj.

ANA

Koji prijatelj ? Ja vas ne znam.

Ako nešto prodajete, nismo zaineresirani.

IVAN

A ne, ne. Ništa ne prodajem. Trebao bih

Mira.

ANA

Što će vam Miro ?

IVAN

On sve zna. Samo vi njega pozovite.

Ana zatvori vrata. Uđe u stan.

SCENA 79. EXT. OKO KUĆE. DAN.

Ivan čeka s torbom u rukama ispred Mirovih vrata.

Dolazi Miro. Zatvori vrata. Uzme Ivanu torbu iz ruku.

Odlaze zajedno iza kuće. Zastanu. Miro otvara torbu.

Pogleda sadržaj.

MIRO

Što je ovo ? Ko je ovaj ?

Koji je ovo kurac ?

Krivo, čovječe ! Sve si zajebo.

Ovog sigurno nisam tražio…

Koja sam ja budala. Mislio sam

da dajem posao profiću, a ono

hoštapler … Takvih imam i

ovdje u kvartu koliko hoćeš,

i jeftini su … Gadno si ovo zasro !

IVAN

Samo malo, samo malo.

Da mu skinem periku. Zato ga niste

prepoznali.

Ivan uzme torbu i izvuče periku iz torbe. Ponovno je

gurne u Mirove ruke da pogleda.

IVAN

Evo, sad pogledajte. To je to.

Ne mogu ja pogriješiti.

Miro gleda u unutrašnjost torbe.

MIRO

Daj, čovječe. Možeš ti ovu odvratnu

glavu kolko hoćeš pokazivati s

perikom ili bez perike, sve ti je isto,

neće ona postati glava koja meni treba.

Nisam ja slijep, što je tebi ?

Miro predaje torbu Ivanu. Ivan vrati periku u torbu.

MIRO

Jebeno si zasro. Jebeno.


Unutrašnjost automobila. Ivan za volanom. Vozi kroz

gradske prometne ulice. Utučen je. Automobil se

zaustavi na semaforu. Ivan se ljulja naprijed-natrag

nad volanom.


Unutrašnjost automobila. Ivan za volanom. Vožnja kroz

prometne gradske ulice. Zvoni mu mobitel. On se

javlja. Na sjedalu pored njega se pojavi njegova

supruga Irena s mobitelom na uhu. Ona plače.

IRENA

Sve ću ti uzeti, budalo. Uzet ću ti

kuću, cijelo imanje. Laru više nikad

nećeš vidjeti. Ona više nema oca. Jel ti

jasno ? Ti si stranac. Ti njoj nisi

ništa. Bolje da te zaboravi. Uzet ću ti

sav tvoj prljavi novac. Svu tvoju

ušteđevinu. Ostat ćeš suh. I da još sto

godina radiš ko crnac, nećeš ovo

nadoknaditi. Sve ću ti uzeti !

I sve ću spiskati. Na putovanja, na hranu,

na skupa pića, dobru robu

i mlade ljubavnike.

Mjenjat ću ljubavnike ko čarape.

Potrošim, platim i bacim. Zanima me samo

nova i nova piletina, ne zanimaš me više

ti, stari, oronuli, mlohavi jarac.

Sve ću ti uzeti !

I sve tvoje konje ću poubijati, cijelu

ergelu, ostat će ti samo pustoš. Ostat

ćeš bez jednog, jedinog konja. Zapamtit

ćeš ti mene !

IVAN

Jesi završila ? Imaš li još ?

Ajde, imamo vremena, ajde pričaj !

IRENA

Nisam gotova. Napokon će i tebi netko

stati na kraj. Nemoj se iznenaditi kad

te uhapse. Takvima kao ti mjesto je

samo u zatvoru. Ja ću im sve reći. Ja ću

te razotkriti. Nećeš ti, đubre pokvareno,

više hodati zemljom.

Svaka tvoja žrtva će te proganjati.

Horor i Noćna mora će biti tvoji

jedini prijatelji. Nećeš se otarasiti

svojih mrtvaca dok si živ. Znaš li ti

što je pakao na zemlji ? Brzo ćeš saznati.

Zažalit ćeš dan kad si se rodio. Majčino

mlijeko će ti na uši iscuriti.

IVAN

Evo, ja tebe ipak volim. I ne znam stvarno

kako ću bez tebe kroz ovaj pakao.

IRENA

Vidjet ćeš ti, što te sve čeka.

IVAN

Da znaš, Irena dušo, nekako mi srce brže

tuče. Čuješ li ga ? Osjeća se slobodno,

skakuće …

IRENA

Koje srce ? Nemaš ti srce !

IVAN

Čuj, Irena dušo, sve ću ti dati.

Svega ću se odreći, pristajem da nemam

ništa, i da sam nitko …

samo da te više u životu ne vidim

i ne čujem.

IRENA

Bijedo. Bez mene ne postojiš. Bez

mene si samo neupotrebljiva, ljigava masa.

Bez cilja, bez plana i bez pameti.

IVAN

Znaš li ti možda, koja je razlika

između tebe i mene ? Ne znaš ?

IVANA

Ne znam. Ti ćeš mi reći.

IVAN

Ja sam još živ, a ti, tebe nema,

pizda ti materina šizofrena,

i sekundu mi ne bi bilo žao

što si sebi presudila,

da mi nisi sa sobom i Laru povela,

mater ti jebem…

I ugasi se već jednom !

Ivan pritisne dugme na mobitelu. Prekine vezu. Irena

nestane iz automobila. Ivan nastavlja vožnju.


Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Kroz prometne

gradske ulice. Zastane u koloni. Snažno se udara

objema rukama po licu. Ogorčen je na sve.

Negdje pokraj ceste Vlasta gleda u njega i pleše svoju

baletnu točku.


Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Kroz pustu ulicu.

Uzme torbu sa susjednog sjedala.

Baci je kroz prozor za vrijeme vožnje.


Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Po gradskim

prometnim ulicama. Crveno na semaforu. Zaustavlja

automobil. Po prozoru mu kuca Ivana. On otvara prozor.

IVANA

Može li jebanje ? Klasično ?

Perverzije isključene. Može ?

Jedan snošaj, četri stotine kuna ?

Ivan joj bez riječi otvara susjedna vrata. Ona ulazi.

Sjedne na suvozačevo mjesto. Auto krene.


Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Ivana pored njega.

Šute.


Unutrašnjost automobila. Auto je parkiran u šumi. Ivan

i Ivana vode ljubav na zadnjem sjedištu automobila.


Njih dvoje hodaju mokrim otpalm lišćem u šumi. Vide se

samo njihove noge.


Ivan završava s kopanjem dugačke i duboke jame.

Pravi grob u šumi. Ispod jednog stabla. Ivana je

pokraj njega. Samo ga promatra.

Ivan se popne na rub jame. Izvadi pištolj. Okrene ga

prema sebi. Drži ga na slijepočnici. Stisne zube.

Znoji se. Na hlačama mu je velika mrlja. Pomokrio se

od straha.

IVANA

Meni još nije sasvim jasno, što ti

ustvari hoćeš ?

IVAN

Što misliš, zašto sam ovo iskopao ?

IVANA

Znam, jame se za mrtve kopaju.

IVAN

Bravo, još da dobijemo mrtvaca.

IVANA

A zašto si mene doveo ovdje ?

IVAN

Da zakopaš mrtvaca !

IVANA

Uh, jebote, stvarno sam glupa !

IVAN

Šuti, da se koncentriram.

IVANA

Ipak da razmisliš malo !

IVAN

Kako da razmišljam ? Kako ?

Nema se što više razmišljati.

Sjebali su me.

IVANA

Uvijek se može razmisliti.

IVAN

Ne može se. Kasno je.

IVANA

Nije kasno. Samo baci oružje.

Ivan opali jedan hitac u zrak.

Vrati pištolj uz glavu.

IVANA

A u pizdu materinu.

IVAN

Hoćeš možda ti ? Hoćeš probati ?

Ivan joj pruža pištolj. Ivana se odmiče.

IVANA

Nemoj, molim te. Nisam ti ja ta.

Nije danas moj dan.

IVAN

Nije danas, nije jučer. Kad će biti tvoj

dan ? Ajde !

Ivan sjedne na rub jame. Ruku u kojoj je pištolj

umorno spusti. Ivana mu se polako približi. Sjedne do

njega. Njih dvoje sjede jedno vrijeme u tišini. Ivan

premješta pištolj iz jedne u drugu ruku.

Ivana gleda ispred sebe. Ivana zagrli Ivana. Pokušava

ga poljubiti. On se izmiče.

Vjetar puše. Njišu se grane velikih stabala.

Lišće šušti.

Ivan se naglo podigne. Prisloni cijev pištolja na

slijepočnicu. Stisne zube. Ivana brzo skoči na noge.

Hvata ga za ruku. Hvata pištolj.

Njih dvoje hodaju oko jame držeći zajedno rukama

pištolj. Počnu se hrvati na rubu iskopane jame. Ivana

mu hoće iščupati pištolj iz ruke. U hrvanju padnu u

jamu. Pljusnu u blato u jami. Dok su padali čuje se

hitac. Oboje leže u jami.

Ivan se diže iz jame. Gurne mrtvo Ivanino tijelo koje

ga je pokrivalo. Sjedne na rub jame i gleda u Ivanino

mrtvo tijelo.


Ivan, prljav od blata iz jame, zakopa Ivanu u istu

jamu ispod velikog stabla u šumi.

SCENA 90. EXT. KLUPA. PARK. DAN.

Ivan hoda po parku. Prljav je po licu, rukama,

i po cijelom tijelu.

Sjedne na klupu.

Na klupi pored njega već sjedi Ivanin prijatelj,

ogromni, bradati beskućnik.

Puši smotani cigaret. Pokraj njega je crna vreća puna

plastičnih flaša.

Ne reagira na Ivanovu pojavu. Pije iz praznih flaša.

Ivan se ljulja naprijed-natrag na klupi.

Zaustavi se ljuljati. Smiri se. Nagne glavu na klupu.

Iz uha mu curi krv. Sklopi oči. Umre.

Beskućnik ga gleda u uho.

Dolje ispod klupe sjedi mali bijeli zec.

Crvene kapi padaju na njegovo bijelo runo.

K R A J

tramontana scenarij

Documents