tri sela podno zlatnog brda - povijesni pregled naselja u opcini popovac
DESCRIPTION
lguciztczkhgcvhkTRANSCRIPT
-
Tri sela podno Zlatnog brda
eljko Predojevi
-
Opina Popovac
Opina Popovac jedinica je lokalne samouprave koja se prostire na 60 km2, od ega je 4635 hektara poljoprivredno obradivih povrina i 820 hektara umskih povrina.
Na tom prostoru nalaze se tri naseljena mjesta: Popovac, Kneevo i Branjina u kojima djeluje jedna osnovna kola s dvije podrune.
-
Prvi spomen naselja
-
Bn - Popovac
Prvi spomen naselja 1214. godine pod imenom Bn.
Po njemu je nazvanao i Bansko brdo
-
Povijesni ojkonimi Popovca relativno su slini, tako se naselje u srednjem vijeku spominje pod imenima
Bn, Bnfalva i Ban, u osmanskome i
postosmanskome razdoblju Ban i Bankafalu , u
vrijeme vlastelinstva Belje Ban i Bn, a od 1904.
godine ime mijenja u Baranyaban te ga
naposljetku od 1918. godine nazivamo Popovac
-
Kisfalud - Branjina
Prvi poznati spomen naselja biljei se
1214. godine pod
imenom Kysfalod.
Kysfolud, Kyusfolud, Kysfalwd
Tradicijsko ime: Kifala
-
Poetkom dvadesetoga stoljea preimenovana u Baranyakisfalud
Otprilike od osnutka Kraljevine SHS nazivamo ju Branjinom
Nijemci koji su u njoj stanovali dvjestotinjak godina (1752.-1945.) nazivali su ju i Kleindorf ili Kischfalud
-
Lak Fherceglak Kneevo
Na prostoru dananjega Kneeva
u srednjem vijeku
nalazilo se selo Lak
koje se prvi puta
spominje 1296.
godine pod imenom
Look.
-
Dananje se naselje poelo izgraivati
poetkom 19. stoljea.
Godine 1827. godine nadvojvoda
Carlo Ludwig premjestio sredite beljskog imanja u tadanje Kneevo koje je nazvano Fherceglak kao
spoj imenice fherceg koja znai nadvojvoda, knez i imena prijanjega
naselja Lak
-
KASNOANTIKO RAZDOBLJE
-
Rimska civilizacijska dostignua na podruju
Baranje moemo, zasada,
samo fragmentarno
prouavati jer veina je
istraivanja ovog podruja
bila kabinetska, uz poneka
rekognosciranja, ali nije
bilo sustavnih arheolokih istraivanja.
-
U okolici naselja Popovac pronaen je niz arheolokih artefakata, a najznaajniji jesu rtvenici posveeni boanstvu Liberu.
Jedan je posveen boanskome paru Liberu i Liberi te prikazuje reljefe s prikazivanjem berbe, a drugi je posveen Liberu Pateru, natpis na njemu spominje Aurelija Konstancija i njegovog sina Venancija koji su zajedniki zasadili 400 arpena vinograda.
-
Pretpostavljeni natpis na rtveniku
Deo Lib(ero) patri/
Aur(elius) Cons[tanti]us /
ex pro[c(uratore)] v[i]n[ea]r(um) /
inst(ituendarum) qui viribus /
5 suis inseruit /
per instant(iam) Ve /
nanti(i) fili(i) sui /
vineae ar(e)p(ennes) CCCC /
ex his v(itibus) Cupenis /
10 v(itibus) Terminis /
v(itibus) Valle(n)sibus /
v(itibus) Caballiori(s).
-
Prijevod natpisa
Bogu Ocu Liberu! Aurelije Konstancije, bivi
prokurator vinograda koji je svojim
sredstvima, a uz pomo njegova sina
Venancija, oplemenio 400 arpena vinograda,
izmeu ostaloga kupenskim, terminijskim,
valenskim i kabaliorijskim vrstama loze.
-
Datacija
4. stoljee:
po obliku slova,
Konstancije i Venancije; tipina kasnoantika imena,
poganski zavjet na natpisu sugerira kako rtvenik nije nastao u razdoblju kasne antike
zbog, tada ve vaee, zabrane poganskih
boanstava te prihvaanja kranstva kao
dravne religije.
-
Lokaliteti
U literaturi se u ovome kontekstu najee spominje lokalitet Antiana, no uz nju mogui
su i lokaliteti Quadriburgium te Aureus Mons
-
Konstancije je zasadio vinograd veliine 400 arpena
1259m2 = 50 hektara = tridesetak ljudi
Villa rustica
-
Antianae /Antiana/Antianus
Ako i Antoninov itinerar i Tabula Peutingeriana spominju postaju Antianae
svakako moemo zakljuiti kako je ona imala
vanu ulogu u organizaciji rimske vlasti u
baranjskom dijelu provincije Panonije.
-
Antianae
Bila je dio hrvatskog dijela panonskog podunavskog limesa, koji se protee od Batine Skele (Ad Militare) do Iloka (Cuccium), dugakog 188 km. Autori ovu postaju trae uglavnom u Branjinom Vrhu ili u Popovcu, meutim vie toga govori u prilog Popovcu (Radman Livaja 2003: 116).
Vjeruje se kako je Antianae tijekom 4. st. bila organizirana ili kao rimski katel ili kao villa te ju iz tog razloga najee i veemo uz rtvenike jer isti tematiziraju vinogradarstvo koje pak veemo uz villu odnosno skup zgrada s pripadajuim zemljitem na kojem se proizvode pojedina dobara, u ovom sluaju vino.
-
Quadriburgium
-
Quadriburgium
-
pretpostavlja se da je rije o ostatcima
utvrenja iz
razdoblja Rimskog
Carstva koje je
vjerojatno bilo
castrum, rimski
vojni logor.
-
Slian je oblik ucrtan na jednoj rukopisnoj karti projekta Albrechtova kanala s oznaenim
lokalitetom, nastaloj prije priblino 200
godina, oznaen u obliku jednostavne
nepravilne izduene etvrtaste vinjete, s
kratkim opisom Rudera Arcis Romanae
Quadriburgi. To bi moglo znaiti da su u
vrijeme anonimnoga autora te karte jo bili
vidljivi arheoloki ostaci rimske utvrde (Ilki
2008: 199-208).
-
Postojanje rimskoga lokaliteta pod istim imenom biljei i Josip Payr, visoki dunosnik Belja, koji je opisao beljsko vlastelinstvo 1824. godine,
Izvan Popovca, na branjinvrkoj strani, nalazite je negdanjeg dvorca ili gradia priline veliine odakle je povaeno ve mnogo graevnog kamena. To je nalazite rimskog porijekla jer se kod
iskopa kamena nailo na vie urna u koje su Rimljani, kako je ope poznato, spremali pepeo spaljenih mrtvaca. Nalo se i hrastovog
lia izmeu buke u prirodnoj boji, ali i promijenjenog oblika zbog pomanjkanja zraka, kako je to vidio gospodin prota kod jedne urne u
Branjini. To je oiti znak da je u blizini postojala hrastova uma. Grad se zvao Quadriburg ili Kvadriburka, kako to dokazuju
iskopane cigle i kamenje s tim natpisom. Jedna od tih cigli nalazi se u kneevskom arhivu. Na drugim je ciglama natpis: Legio VII.
(Sran 2002: 103.)
-
Spominju ga i kanonske vizitacije iz 1829. godine, koje ovo mjesto takoer nazivaju
rimski Quadriburgium.
-
Poglavlje V.
Od onoga to se neko kao i tijekom kasnijih
vremena, dogodilo u ovoj upi spomena su
dostojni:
Rimski Quadriburgium, iji se ostatci jo
vide. Njega spominje mnogopotovani
gospodin Josip Koller, veliki prepot peuke
katedralne crkve i kanonik, u svojoj Povijesti
peuke biskupije. (Sran 2004: 149.)
-
rtvenici bi mogli potjecati i iz ovog lokaliteta ukoliko u obzir uzmemo injenicu kako mnogi epigrafski nalazi, te figuralni prikazi svjedoe da su pripadnici rimske vojske na odgovarajuim kultnim mjestima po vojnim okolima tovali niz heroiziranih i deificiranih linosti te razna boanstva (Ferri 2003: 452), te injenici da se upravo u dunavskim provincijama Libera esto pridruuje svom paredru Liberu i zajedno s njim tuje meu vojnicima rimskih legija. (ari 1981: 68) to se primjeuje na drugom rtveniku koji prikazuje reljefe berbe groa.
-
Aureus Mons
Znanstvenici su ve istaknuli pretpostavku o tomu da se Aureus Mons moe povezati i s nazivom nekoga
antikoga mjesta, pa tako i uz Popovac, a ne
iskljuivo samo s Banskim brdom prema podatcima
iitanim iz Notitiae dignitatum. Prema njoj je Legio
VI Herculia bila razdijeljena na tri dijela, i to u
Aureus Mons, Teutoburgium i Onagrinum.
On bi mogao pripadati kasnoj antici, ukoliko je uistinu u njemu bilo sjedite prefekta este Herkulove
legije, jer je tu vojnu formaciju utemeljio car
Dioklecijan.
-
Uzevi u obzir arheoloka nalazita, artefakte pronaene na njima te pisane izvore moemo
zakljuiti kako je na podruju Popovca zasigurno
postojao znaajniji rimski lokalitet, je li to bio
Quadriburgum, Antiana ili Aureus Mons, zasad nije
mogue pouzdano govoriti. Posebice ako je uistinu na
ovom prostoru bio stacioniran dio Legio VI Herculia
jer tada bi ondje morala biti organizirana i sva, njima
potrebna, logistika potpora, ali i canabae za civilno
stanovnitvo koje je pratilo legionare. Stoga
mogunost postojanja jednog naselja ne iskljuuje
mogunost postojanja drugoga.
-
KASNI SREDNJI VIJEK
-
Prve feudalne odnose koji su nam poznati za ove prostore itamo u jednom sudskom
procesu koji datira u 1443. godinu. Sauvan je
dokument u kojem se biljei spor velikake
obitelji Morovia (Lszl Maroth) za naselja i
pustare ovog dijela Baranje. Kao dokazni
materijali posluili su dokumenti o prijanjim sporovima koji datiraju od 1214. godine.
-
Vlastelinstva
1214. obitelji Mojs
obitelj Veki (Weyk) dio loze Bodolyai
1442. obitelj Moroth
1481. obitelj Gerb do osmanske okupacije
-
Samostani
Samostan Brana posveen svetom Mihovilu, a kojega su u 13. stoljeu podigli Mojevi
Lokalitet: u blizini grada Baranyavra, sjedita Baranjske upanije
Sredinji samostan ovih prostora
-
Samostan u Geti (monasterium S. Hippolyti de Geth ) vjerojatno posveen svetom Hipolitu, a ne zna se kojega je bio reda.
Ostatci njegove crkve jo su se dobro vidjeli u 18. stoljeu kada je u popisu upa iz 1773. godine za ovaj samostan zapisano:
Naputena crkva na dobru Gett, puki zvanom Buszeklisza , pripada knezu Eugenu. Ona je u starini podignuta iz vrstog materijala, bez tornja, sada s poruenim svodom svetita, te s jednim bonim zidom znatno slomljenim, dok ostali zidovi stoje cijeli, medu kojima su ve narasli visoki hrastovi.
-
OSMANSKO RAZDOBLJE
-
Od 1526. godine
Preustroj upravnih jedinica od 1543. godine
Mohaki sandak
Nahija Branjin Vrh
-
Sela u nahijama bila su malena i o njima nemamo velik broj konkretnih podataka, no
kako znamo da se porez plaao po ognjitu,
saznajemo da je stanovnitvo opalo za oko 50%.
-
Popis oporezivanih iz 1554. godine ujedno nam je najstariji pouzdani popis stanovnitva.
Ban (Popovac): Bata, Cseber (dvije obitelji), Gaz, Geci (?), Lantos, Madaras, Markos,
Molnr, Rps, Sndor, Sipc, Szenger (dvije
obitelji) i Td
Kysfalod (Branjina): Gadni, Gl, Gyr, Laki, Szke i Torma.
-
UC 1564.
Sela su porez plaali i u vinu, ali spominje
i njihove mlinove
Sljedei popis stanovnitva iz 1591.
biljei potpuno
drugaija maarska
prezimena - ukazuje
na este migracije stanovnitva
-
Navodno su zgrade unitili Turci. Nekada su ruevine
sluile kao boravite jednoj turskoj razbojnikoj bandi.
Trgovci su onuda mogli prolaziti iz Osijeka i Slavonije
za Petu samo zajedniki, u velikim skupinama. Ako su
ovdje sretno proli, onda su mogli sigurno sve do Pete.
Zbog toga se kasnije to mjesto prozvalo Busija.
Spajanjem starih dvaju naziva, Busija i Klisa, dolo se
do sadanjega imena vlastelinske ume Busiklica. Sran, Stjepan, Stanovnitvo i gospodarstvo Baranje 1766. i 1824. godine, Graa za povijest
Osijeka i Slavonije: knjiga XIV., Dravni arhiv u Osijeku, Osijek, 2002., 103.
-
Do 17. stoljea postojao je obiaj prisilnog nastanjivanja u odreene
krajeve, no nakon njega migracije su bile i stvar osobne odluke.
Kontinuitet naseljavanja i promjene etniteta uglavnom saznajemo iz
popisa stanovnitva ili poreznih spisa promatrajui prezimena koje
se na njima nalaze. est je i sluaj da je popisiva naiao na
privremeno prazna naselja, ali ne jer su ona bila depopulirana, ve iz
razloga to bi ih stanovnici napustili i skrili se radi osobne
sigurnosti. Primjerice popisiva mohke nahije biljei: Sela su zbog
okupljanja vojske nenastanjena, itelji se nalaze po otocima, meu
brdima i umama.
-
POSTOSMANSKO RAZDOBLJE
-
Osmanlije su se na ovim prostorima zadrali sve do 1687. godine kada se zbila Naharanjska bitka.
Nakon osloboenja od Osmanlija, osloboeni se krajevi smatraju novosteenom imovinom, neoaquisticum, pa ondje nije uspostavljena stara maarska uprava
Ratom vraeno podruje pripalo je po ius belli carskoj osvajakoj vojsci
-
U Maarskom dravnom arhivu u popisima UC postoji i dokument Inventatio, datiran
na 28. srpnja 1687. godine, u kojem se nalaze
popisi imanja i njihovih vlasnika. U
navedenome dokumentu moe se iitati da su
dijelovi Baranje u vrijeme Osmanlija bili i u
vlasnitvu mone feudalne obitelji Zrinski
-
Stanovnitvo Baranje koje je ondje ivjelo za vrijeme osmanske vlasti u velikoj se mjeri
iselilo, a na njihovo se mjesto doseljava novo
stanovnitvo, ponajvie katolici iz sjeverne i
zapadne Bosne (okci), te Srbi pod vodstvom
Arsenija Crnojevia (1690.).
este promjene u stanovnitvu uvjetovali su stalni nemiri koji su se zbivali na ovim
podrujima (Rakocijev ustanak)
-
BELJSKO RAZDOBLJE
-
Na katoliki blagdan Badnjaka 1698. godine
austrijski je car
Leopold I. podruje
june Baranje dodijelio
princu Eugenu
Savojskom, iznimno
uspjenom austrijskom
vojskovoi, koji se
istakao u pobjedi nad
Osmanlijama kod
Sente 11. rujna 1697.
godine.
-
Darivano se beljsko imanje prostiralo na povrini od oko 800 km za ije je sjedite vlasnik odabrao selo Bilje gdje je 1702. godine podigao utvreni dvorac.
-
Upravitelji Belja
Eugen Savojski (1698. 1736.) Habsburka kruna (Elizabeta, Marija Terezija) Marija Krisitina i Albert Sakso-Teenski (1780.-1822.) Carl Ludwig majorat, seli sjedite u Kneevo 1827. Albert Habsburki (1847.-1897.) Fridrih Habsburki (1897.-1918.) Kraljevina Jugolsavija (1918.-1941.) Maarksa okupacija Albrecht SFRJ do Domovinskog rata 2005. Agrokor
-
Naseljavanje Nijemcima
Kroz 18. stoljee otpoelo je i naseljavanje beljskoga imanja Nijemcima
Vlastelinstva su im obeavala povlastice ukoliko se usele ba na njihove posjede, najee nisu morali plaati poreze tri godine.
Naseljavanja Nijemaca u Baranju dogaala su se sporadino, bez plana, a od 1712. do 1723. godine dogaa se bez ikakve zakonske osnove
Schwbische Trkei
-
Popovac - 1738. - prema matinim knjigama roenih prvo ime germanskoga podrijetla, a slubeno od 1750. godine
Doseljeni su Nijemci ostavili na prostoru Baranje veliki peat koji je danas postao i jednim od temelja njezina kulturoloka identiteta. Njemaki je utjecaj danas najvidljiviji na primjerima same organizacije sela, naina izgradnje kua i njihovih oblika, ali zasluga im ide i za podizanje katolikih crkvi u naseljima Branjina, Popovac i Kneevo.
-
U Beu je 1772. godine objavljen propis pod nazivom Glavna uputa za naseljavanje. Prema
tom propisu postoje tehnike norme za
osnivanje naselja, oblikovanje kuita, za
gradnju kue i ostalih zgrada.
-
Dvorac u Kneevu
-
1827. godine Ludwig sjedite beljskog imanja seli iz Bilja u Kneevo
Adaptacija starih gospodarskih zgrada u dvorac klasicistikog stila 1852. godine
Ulogu sjedita direkcije Belja dvorac je vrio do 1937. godine, a od 1961. godine postaje
arhivom Belja i ova mu je uloga namijenjena i
danas.
-
Uz dvorac, jo prije njegove izgradnje, podignut je prilino velik perivoj. Sadnja drvea i brojnih vrsta vonjaka zapoela je 1814. godine, a kasnije dobiva oblik klasicistikog perivoja.
Perivoj je 1976. godine zatien na povrini od 7 hektara kao prirodna batina u kategoriji spomenik parkovne arhitekture.
-
Popovaka crkva svetoga Josipa
(1778.)
-
Odobravam predmet i dajem nalog maarskoj Komori, da odmah u proljee
zaponu s gradnjom crkve u Neubom, odmah
poalju tlocrt i trokovnik i pomogne opini,
da joj se poalje sposoban sveenik i uitelj,
obojica njemake nacionalnosti. Josip
upa od 1780. godine
-
Parohijska crkva Vavedenja Presvete Bogorodice u Popovcu (1726.)
-
Crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije u Branjini (1858.)
-
Parohijska crkva sv. Nikolaja u Branjini (1808.)
-
Crkva sv. Hildegarde u Kneevu (1855.)
-
Pravoslavna crkva Svetog Velemuenika i Pobjedonosca Gregorija (1929.)
-
Popovaki kuni pil
Krajem 18. stoljea u
Popovcu je
izgraen i
spomenik
sv. Trojstvu
-
Svetite Marija Lurd u Popovcu
-
Mjetani su ga poeli podizati u vrijeme nedaa Prvoga svjetskog rata 1915. godine
Narod je te godine otvorio svoje novanike kako bi na svetitu podigli kip Gospi, a obitelj Scheibl je darivala i zemljite na kojem je izgraena spilja svetita po uzoru na onu u Lurdu, zato se i svetite naziva po ovom poznatome marijanskome svetitu.
Konano nekoliko godina kasnije zavrena je izgradnja spilje s mjestom za zvono iznad nje te je podignut i kip Gospi koji je posveen 1921. godine.
-
Izvor svete vode
-
Studenac izvor studene svete vode
Vjeruje se da svetite datira u
srednji vijek,
pravoslavna ga
crkva vee uz 1296. godinu
-
Svetite Popovac
Kapelica iz 1911.
Marijansko svetite
-
kolstvo
1777. godine Ratio educationis Opi kolski i obrazovni sustav za Ugarsko kraljevstvo i njemu
pridruene zemlje
prije Ratio educationisa jo uvijek nema kolskih zgrada, no znamo da se nastava svakako izvodila
organizirane su dvije kole, jedna za katoliku, a druga za pravoslavnu djecu
ve se 1757. godine spominje uitelj, ali ne i njegovo ime.
-
U Popovcu se 1789. godine izgrauje prva kolska zgrada, do tada se nastava odvijala u prostorijama upne zgrade
-
Prva kolska zgrada u Branjini izgraena je 1797. godine i takoer je sluila i kao uiteljev stan i kolska zgrada.
-
Sportska udruenja
Na inicijativu Stevana Mihaldia starijeg u Branjini se 21. travnja 1786. godine organizira Baranjsko streljako drutvo Savojski princ
Krajem 19. stoljea, tonije 1891. u Kneevo je osnovana ahovska skupina. ah su zaigrali beljski radnici tadanje Mainske radionice.
Nogometno se ludilo prvo pojavljuje u Kneevu ve 1919. godine kada je osnovan, i u peukom nogometnom podsavezu registriran, prvi klub pod nazivom FTTE.
-
1928. godine u Kneevu se osniva nogometni klub Belje .
-
u Branjini se 1952. godine osnovao nogometni klub pod nazivom BSK
Branjinski Sport Klub, a u Popovcu 1955.
nogometni klub Hajduk.
-
Beljska direkcija (1937)
-
Dana 25. svibnja 1985.
godine u Kneevu je
otkriven spomenik
radniku metalcu, rad
akademskog kipara
Marijana Suca iz
Osijeka , istoga je dana
u mjestu otvoreno i
novo crpilite, bunar i
centralna vodovodna
mrea . Spomenik je
podignut u ast
radnicima koji su bili
zaposleni u Tvornici
opreme i strojeva
-
Prekretnice
Nakon Drugog svjetskog rata naselja nakon dvjesto godina boravka na ovim prostorima
naputaju Nijemci, a koloniziraju ih
Meimurci, Zagorci, Podravci i Dalmatinci.
-
Radni logori za vabe
Logor Popovac-Zmajevac
Gakovo
Lokalni radni logori
-
Kazivaica Pozvek iz Kneeva sjea se da je i u Kneevu takoer postojalo vie manjih radnih logora za njemako stanovnitvo. Terali ih u logore. Tamo e je bila hmeljara, tamo je bio logor. Tamo su ivjeli svi skupa. Bog zna koliko ih je bilo. Iz Bake, iz svuda su doli. I bilo je tu gore prema Malom Kneevu, i tu e je sad ta radiona. Ovi to su bili u hmeljari, dolje su bili oni, a gore su kudelju eljali, preli te page.
-
Prema podatcima Mathiasa Volka ivot je izgubilo 86 branjinskih Nijemaca, dok se njihov broj kao umrlih ili nestalih na internetskim stranicama Totenbuch Donauschwaben penje do 118, a Vladimir Geiger navodi brojku 124, dok za Popovac se na istoj internetskoj stranici biljei 346 nestalih i ubijenih Nijemaca, dok Johann Zeiler navodi 353 osobe, a isti broj poginulih za Popovac navodi i Geiger .
-
Stanovnitvo Baranje po narodnosti 1900.
43%
34%
13%
10%
Nijemci
Maari
Srbi
Hrvati
-
Stanovnitvo Baranje po narodnosti 1921.
33%
32%
20%
14%
1%
Maari
Nijemci
Hrvati
Srbi
Ostali
-
Stanovnitvo Baranje po narodnosti 1961.
42%
27%
25%
6%
Hrvati
Maari
Srbi
Ostali
-
KOLONIZACIJA
Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji - 23. kolovoz 1945. godine
Odlueno je da se u Baranju naseli 1000 obitelji boraca iz Hrvatske i to u opinama Darda, Jagodnjak i selima oko Belja:
500 iz Dalmacije
300 s Banije
200 s Korduna
No, odustaje se od naseljavanja obitelji s Banije i Korduna te se nastanjuju obitelji iz Hrvatskoga zagorja i Meimurja
Krajnji ishod: 401 obitelj
Samostalno doseljavanje nakon kolonizacije do sredine 50ih godina 20. stoljea
-
Nazivi za kolonizirane
Dooi
Kajbui
Kuferai
Kolonisti
Zagorci
-
Danas
Posljedice Domovinskog rata
Veinsko hrvatsko stanovnitvo (kolonizirano)
Multikulturalno
Multikonfesionalno
Traenje identiteta
-
Ne zaboravimo kaj
kolski projekt, P Branjina
2009./2010.
-
Traenje identiteta
2010. godina 2011. godina
-
KUD Bijeli ljiljani
-
Izvori i literatura Izvori:
Magyarorszg Levltr kratica: MOL (Maarski dravni arhiv):
1. A Kzpkori Magyarorszg Levltri Forrsainak Adatbzisa (Baza podataka arhivske grae za
srednjovjekovnu Maarsku):
Internet stranica za pristup arhivskoj grai:
http://mol.arcanum.hu/dldf/opt/a100517htm?v=pdf&a=start
Serijski broj dokumenta: 64764
Serijski broj dokumenta: 1448
Serijski broj dokumenta: 1726
2. Urbaria et Conscriptiones:
Internet stranica za pristup arhivskoj grai: http://mol.arcanum.hu/urbarium/opt/a100112.htm?v=pdf&a=start
Urbaria et Conscriptiones REGESTRATA 97:21 (1564. godina)
Urbaria et Conscriptiones REGESTRATA 50:25 (1565. godina)
Urbaria et Conscriptiones REGESTRATA UC 76:17 (1602. godina)
Urbaria et Conscriptiones REGESTRATA UC 56 : 41(1687. godina)
3. Az 1715. vi orszgos sszers, Baranya, 33. TKA,
Internet stranica za pristup grai:
http://www.arcanum.hu/mol/lpext.dll/1715/17ef/181d?f=templates&fn=main-h.htm&2.0
-
Dravni arhiv u Osijeku:
HR - DAOS - 470, Analitiki inventar beljsko vlastelinstvo 1726. - 1921., serija C,
zemljine karte, 1781. - 1916.
Katastarski prikaz Popovca iz 1865.
Arhiv Belja u Kneevu:
Urbanistiki plan Kneeva, Fherceglaki hzscoportok rjza
Plan des Forsthaidukenhaus in Kazuk st. neuen Kleinviehstllen, Fherceglak,
1907.
List Beljski brigadir, Organ sindikalne organizacije i direkcije poljoprivrednoga
dobra Belje, brojevi od 1948.-1952.
Belje, list udruenoga rada Poljoprivredno industrijskoga kombinata, brojevi od 1974.-1985
-
Arhiv opine Popovac:
Ort Kisfalud, Josephinische Aufnahme aus dem Jahre 1783.
Knigreich Ungarn, Verwaltungsgebiet-Oedenburg Comitat Baranya, Kisfalud im
Jahre 1858. mit 231 Huseren
upni ured u Popovcu:
Visita Canonica parochiae Bn, 1829.
Spomenice upe Popovac (1915.-1933.)
Osnovna kola Popovac:
Spomenice Osnovne kole Popovac (1960.-1991.)
Pravoslavna crkva Popovac
Povelja o posveenju crkve Vavedenja Presvete Bogorodice u Popovcu (1726.)
Povelja o posveenju crkve sv. Nikolaja u Branjini (1808.)
Povelja o posveenju crkve Svetog Velemuenika i Pobjedonosca Gregorija u
Kneevu (1929.)
-
Objavljeni izvori:
Gattermann, Claus Heinrich, Die Baranya in den Jahren 1686 bis 1713: Kontinuitt und Wandel in
einem ungarischen Komitat nach dem Abzug der Trken, Universittsverlag Gttingen, 2004.
Komorski popis naselja Belja iz 1766. u: Sran, Stjepan, Stanovnitvo i gospodarstvo Baranje 1766.
i 1824. godine, Dravni arhiv u Osijeku, 2002
Payr, Josip, Opis beljskog vlastelinstva 1824., u: Sran, Stjepan, Stanovnitvo i gospodarstvo
Baranje 1766. i 1824. godine, Dravni arhiv u Osijeku, 2002.
Kanonske vizitacije, knjiga I. Baranja 1729.-1810., prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan
Sran, Dravni arhiv u Osijeku, 2003.
Kanonske vizitacije, knjiga II. Baranja 1829.-1845., prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan
Sran, Dravni arhiv u Osijeku, 2004.
Sran, Stjepan, Baranja 1785. godine, Dravni arhiv u Osijeku, Osijek, 1999.
Sran, Stjepan, Stanovnitvo i upe u Slavoniji 1745.-1774., Dravni arhiv u Osijeku, 2007.
ematizam srpskopravoslavne mitropolije Karlovacke, 1905.
Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Slubeni list FNRJ, br. 64/45, 16/46, 24/46, 99/46,
101/47, 105/48, 4/51, 19/51, 42-43/51, 21/56, 52/57, 55/57 i Slubeni list SFRJ, br. 10/65)
-
Boi, Nikola, Batinska bitka, Beograd, Rad, 1978.
Boi Bogovi, Dubravka, Katolika crkva u junoj Baranji u 18. stoljeu: Iz zapisa kanonskih
vizitacija, Matica hrvatska, Beli Manastir, 2009.
Boi Bogovi, Dubravka, Vjerski ivot njemakog stanovnitva u junoj Baranji krajem 18.
stoljea, u: Godinjak Njemake zajednice / DG Jahrbuch / Renata Trischler (ur.), Osijek: Njemaka
zajednica, 2009..
Brein, Freirich, Edelreben fr den Goldenen Berg (CIL III 10275), Forum Archaeologiae
38/III/2006. (http://farch.net) (12. 12. 2009. 14,31)
Brstzle, Josip, Povijest katolikih upa, preveo Stjepan Sran, Dravni arhiv u Osijeku, 1999.
Csnki, Dezs, Magyarorszg trtnelmi fldrajza a Hunyadiak korban, 5 sv. digitalizirana knjiga,
u: Arcanum DVD knyvtr IV - Honismeret, csaldtrtnet, heraldika, Budapest, 2002.
-
Dlnoki, Orsolya, Collected or cultivated? Exotic and indigenous fruit remains from Celtic to
Roman times in Pest County, Plants and Culture: seeds of the cultural heritage of Europe, Hungary,
Edipulgia, 2009.
Engel, Pl, Kzpkori magyar genealgia, digitalizirana knjiga u: Arcanum DVD knyvtr IV -
Honismeret, csaldtrtnet, heraldika, Budapest, 2002.
Ferri, Naser, tovanje lokalnih boanstava od strane pripadnika rimske vojske na podruju
Dardanije, Opvsc. archaeol. 27, 2003.
Fieder, Mria, Baranya vrmegye korai magyar kori helyneveinek nyelvi elemzse,
Blcsszettudomnyi Kar, Debreceni Egyetem, 2007.
Franc, Josip, Sakralna batina njemakih sela u Baranji, u: Godinjak Njemake zajednice / DG
Jahrbuch / Renata Trischler (ur.), Osijek: Njemaka zajednica, 2006. Vol.13 No.1,
Galiot Kovai, Jadranka: Gospodarski i kulturni utjecaji njemakih doseljenika na tradicijski ivot
Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, od poetka 18. stoljea do 1941. godine, u Etnoloka
istraivanja, Vol.1 No.12/13, sijeanj 2008.
-
Geiger, Vladimir, Logori za folksdojere u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata 1945. - 1947., u:
asopis za suvremenu povijest, Vol. 38 No. 3, 2006.
Geiger, Vladimir, Sudbina jugoslavenskih Nijemaca u hrvatskoj i srpskoj knjievnosti, Zajednica
Nijemaca u Hrvatskoj, Zagreb, 2009.
Gricke-Luki, Hermine, Rimski zlatni novac u Muzeju Slavonije Osijek, Osjeki zbornik, XXII.-XXIII., Muzej
Slavonije Osijek, 1997.
Gradovi i opine Republike Hrvatske, glavni i odgovorni urednik Slavko isler ; urednitvo Dragutin Pavlievi...
[et al.]., Mato Lovrak, Zagreb, 2007.
Grubar, Adam i ivkovi, Petar, Obrazovanje na Belju i obrazovna struktura zaposlenih, u: Tri stoljea Belja,
Duan ali (ur.), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 1986.
Ilki, Mato i urkovi, Ivica, Prilog poznavanju spona s korpusom u obliku slova S, Vjesnik za arheologiju i
povijest dalmatinsku, Vol.1 No.101, prosinac 2008.
Ilki, Mato, Popovac - lokalitet Tuneli, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu (0350-7165) 41, 2008.
-
Jadri, Ivana, Liberov kult u rimskoj provinciji Dalmaciji, s http://bib.irb.hr/prikazi-
rad?&rad=313097 (14. 12. 2009. 21,37)
Jali, Branko, Veliki i Mali rudnik bazalta u Baranji, Meridijani (75.), 2002.,
asopisa za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja.
Karaman, Igor, Osnovna obiljeja imanja Belje i Darda u sastavu
kasnofeudalnih/kapitalistikih zemljoposjeda na baranjsko-slavenskom tlu do 1918.
godine, u: Tri stoljea Belja, Duan ali (ur.), Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 1986.
Maticka, Marijan, Agrarna reforma i kolonizacija u Baranji 1945.-1948. godine, u:
Tri stoljea Belja, Duan ali (ur.), Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 1986.
-
Meeral-Suevi, Kreimir, Usporedni pregled hrvatskih i maarskih baranjskih
ojkonima, FOC 15 (2006)
Mihaldi, Stevan, Baranja: od najstarijih vremena do danas, Beograd: Biblioteka
grada Beograda, 1992.
Mileti Stani, Nada, Pravoslavne crkve u Baranji, Muzej Vojvodine, Novi Sad,
1999.
Mcsy, Andrs, Pannonia and Upper Moesia: a history of the middle Danube
provinces of the Roman Empire, Svezak 4 iz Provinces of the Roman Empire,
Routledge, 1974., s http://books.google.hr/ (17.12. 2009. 19,17)
Osonjaki, Daka, Selo broji 441 duu, u: Godinjak Njemake zajednice/DG
Jahrbuch 2010 (Osijek, 2010.)
-
Predojevi, eljko, Multikulturalna baranjska bit uvjetovana povijesnim imbenicima, u: Godinjak
ogranka Matice hrvatske u Belom Manastiru, urednik: Edo Juri, Matica hrvatska ogranka Beli
Manastir, Beli Manastir, 7/2010.
Predojevi, eljko, rtvenici Liberu iz Popovca, u X. meunarodni kroatistiki znanstveni skup,
urednik: Stjepan Blaetin, Znanstveni zavod Hrvata u Maarskoj, Peuh, 2012., 378.-392.
Predojevi, eljko, O toponimima june Baranje podno sjeverne strane Banskog brda, u Folia
Onomastica Croatica, 21(2012) 173-194
Predojevi, eljko Pihistal, Ruica, 2013. Ostatci kajkavske tradicijske kulture na podruju
Baranje i problem njezina identiteta. Institut za etnologiju i folkloristiku udruga Matapur
Predojevi, eljko, 2013. Doprinosi maarske i hrvatske historiografije za istraivanja
srednjovjekovlja june Baranje. u: Danubius Noster 1 (2013). Baja, Republika Maarska: Etvs
Jzsef Fiskol
-
Sanader, Mirjana, Imago Provinciarum, Alfa, Zagreb, 2008.
Sanader, Mirjana, The ripa pannonica in Croatia. U: Zsolt Visy ur.: The Roman army in Pannonia,
Pecs, 2003.
Savi, Svetozar, Porijeklo i istorija gajenja vinove loze, s www.montenegro.yuku.com (21. 12. 2009.
16,33)
Sekuli, Ante, Hrvatski baranjski mjestopisi: Povijest hrvatskih imena u Baranji, kolska knjiga,
Zagreb, 1996.
Sran, Stjepan, Baranja, Matica hrvatska, Osijek, 1993.
Sran, Stjepan, Stanovnitvo i gospodarstvo Baranje 1766. i 1824. godine, Graa za povijest Osijeka
i Slavonije: knjiga XIV., Dravni arhiv u Osijeku, Osijek, 2002.
Stankovi, Ruica, Geografski prikaz Kneeva, diplomski rad, Osijek, 1976.
Slukan Alti, M., Povijesna kartografija: Kartografski izvori u povijesnim znanostima, Izdavaka
kua Meridijani, Samobor, 2003.
-
Fotografije
eljko Predojevi