NASTAVA FONETIKE I FONOLOGIJE

-gradivo u glasovima u srednjoškolskoj nastavi dijeli se na:

fonetiku (nauk o prirodi glasova) fonologiju (nauk o funkciji glasova u

govornom lancu) fonostilistiku (nauk o fonetskim i

fonološkim sredstvima individualizacije izraza)

-s glasovnom problematikom usko se veže: pravogovor (ortoepija) pravopis (ortografija)

-iz fonetske i fonološke problematike za opću naobrazbu u obzir dolaze ovi sadržaji:

a) govor i govorne jediniceb) govor i pismoc) govorni organi i tvorba glasovad) glasovi HJe) podjela glasovaf) glasovne promjeneg) naglašavanjeh) rečenične intonacijai)stilogenost glasova

1

-pitanje definicija, nazivlja i planiranja – s nekim definicijama može se početi dosta rano, dok druge iziskuju veću sposobnost apstraktnog mišljenja-to se područje povezuje s morfologijom i stilistikom-u osnovnoj školi te se discipline proučavaju nesustavno, ali u čvrstoj vezi s drugim nastavnojezičnim područjima: početnim čitanjem i pisanjem (izgovor glasova kojih nema u učeničkoj imanentnoj gramatici), pravopisom, pravogovorom, morfologijom (glasovne promjene)-fonetsko-fonološko i fonostilističko znanje stječe se:

u početnom čitanju i pisanju u nastavi pravogovora u nastavi pravopisa u nastavi usmenog i pismenog

izražavanja u nastavi gramatike u nastavi književne, scenske i filmske

umjetnosti-sustavno teoretsko upoznavanje fonetike i fonologije HJ zadaća je nastave u srednjoj školi (određenje osnovnih pojmova)

2

-fonološke pojave u srednjoj školi treba promatrati na razini:

1. suvremenog hrvatskog književnog jezika

2. današnjih hrvatskih narječja3. jezika starijih hrvatskih pisaca koje

proučavaju u književnosti

Načini učenja-spoznaje o fonetici i fonologiji stječu se na dvjema didaktičkim razinama:

a) na teoretskoj razini (pojmovi, pojave, procesi, pravila…)

b) na praktičnoj razini (vježbe, stvaralačka primjena)

Vježbea) teoretske vježbe fonetičke – spoznavanje govornih organa i

tvorbu glasova koji čine poteškoće u izgovoru

fonološke – problematika glasovnih promjena i funkcija fonema u govoru

fonostilističke – promatranje stilske učinkovitosti glasova

b) praktične vježbe 3

pravopisne-rečenični znakovi-veliko početno slovo-sastavljeno i rastavljeno pisanje-razlike između govorene i pisane riječi-tuđe riječi

pravogovorne-artikulacijske-akcenatske-intonacijske-stilističke

Fonološke vježbe1. poistovjećivanje i razlikovanje

-vježbe prepoznavanja, ali i reproduciranja stečenog znanja na teoretskoj raziniNpr.:

a) topot, ići, radar, bob, šaš (što je zajedničko svim tim riječima?)

b) pitati – pitati, draga – draga, luk –luk (što je različito u tim riječima?)

2. zamjene a) Mijenjaj značenje riječi zamjenom

fonema-na početku riječi boj (roj, joj, noj, njoj, poj, soj…)

4

-u sredini riječi kat (kit, kut, krt…)-na kraju riječi Rab (rad, raj, rak, raž…)

3. premetanja a) fonema

-bor, do, gol, kod (premećući foneme možeš dobiti nove riječi)

b) slogova-bagra, dome, gumo, laži (premećući slogove možeš dobiti nove riječi)

4. dometanja -dodajući riječi od po jedan početni fonem možeš nanizati podosta novih riječi

5. Izostavljanja -stoga, zgrada, potočna, grana (izostavljajući početni fonem od svake ćeš riječi dobiti niz drugih)

6. razlike č-ć -u sljedećim rečenicama obilježi dijakritičkim znakovima što treba!; gdje ne može biti č, gdje ć?

7. dvoglasnik ije -zamijenite ikavske riječi ijekavskima!

5

8. naglasak -je li samo iz konteksta moguće znati što znače riječi koje se jednako pišu?

9. zvučni pokusi -učenici slušaju rečenicu Vratio se Šime u različitim intonacijskim ostvarajima – izjava, pitanje, usklik, izraz ravnodušja, nesigurnosti, sumnje, prkosa, straha…

10. istraživačke vježbe -na predlošku tekstova iz čitanke ili odabranih odlomaka iz obvezne lektire učenici se mogu vježbati u malim fonološkim istraživanjima

a) ikavizmi ud jelima dubrovačkih pisaca (Džore Držić, Marin Držić, Ivan Gundulić…)

b) ikavsko-ekavski odraz jata u djelima ozaljskog kruga

c) pisanje slogotvornog r u kajkavskim tekstovima

Pravogovor artikulacijske vježbe

-potrebne su vježbe za izgovora) slivenika č, ć, dž, đb) jedrenika h

6

c) otvornika e, a, od) dvoglasnika ije…

akcenatske vježbe (vidi skriptu) intonacijske vježbe

a) vježbanje rečeničnog naglaskab) vježbanje rečeničnog tempac) vježbanje registra i jačine glasad) vježbanje iskorištavanja stankie) vježbanje rečenične melodije

Pravopis prepisivanje (pojedinih riječi,

sintagmi, odlomaka) diktati vježbe dopunjavanja (dijakritički

znakovi, dodavanje slova, dodavanje velikog slova, dodavanje riječi)

vježbe sastavljanja (sastavite rečenicu u kojoj ćete upotrijebiti više riječi sa č i ć)

problemske vježbe (Strijeljati ne pomilovati – Koje je pravo značenje te rečenice?)

NASTAVA MORFOLOGIJE

7

-morfologija je nauk o oblicima (obuhvaća i tvorbu riječi)-iz praktičnih razloga u osnovnoj školi morfologija se obično svodi na uže područje: na deklinacijski i konjugacijski sustav s fonološkim promjenama i o osnovnim obavijestima o vrstama riječi-morfologiju treba sustavno učiti u osnovnoj i srednjoj školi u nižim razredima učenik se samo

uvodi u morfologiju: na razini otklanjanja pogrešaka i na razini spoznavanja osnovnih pojmova (riječ, imenica, glagol, prezent, perfekt, futur I., pridjev)

u višim razredima uče se sve vrste riječi, deklinacija imenskih riječi i konjugacija

u srednjoj školi osnovnoškolsko morfološko znanje se proširuje, usustavljuje, povezuje s tvorbom riječi, sintaksom i stilistikom; uči se stručno nazivlje (morfem, morf, alomorf, morfologija…)

-poteškoće u nastavi morfologije (vidi skriptu)

Didaktički postupci:

8

1. Indukcija -na lingvodidaktičkom predlošku učenici zapažaju oblik koji još nisu učili (npr. vokativ – otkriti vokativne nastavke na zasićenom tekstu)-na nizu primjera otkrivaju zajednička obilježja i izvode definiciju

2. Dedukcija -ostvaruje se:

a) usmenim izlaganjem nastavnikab) usmenim izlaganjem učenika koji se

pripremioc) čitanjem definicija, pravila, paradigmi iz

udžbenika ili didaktičnih materijala-pošto su tim putem došli do spoznaja o vokativu, učenici na različite načine otkrivaju nove primjere za naučene pojmove (npr. na zasićenim tekstovima)

3. Induktivno-deduktivni put -induktivnim putem učenici otkrivaju nastavke za muški i ženski rod jednine, a deduktivnim sve o ostalim nastavcima u muškom i ženskom rodu množine te srednjem obaju rodova

4. Deduktivno-induktivni put 9

-počinje osnovnim obavijestima o padežu (vokativu), a ostatak gradiva učenici otkrivaju indukcijom (nastavci i značenje)

5. Kontrastivna analiza -koristi se za oblike koji nisu isti u standardnoj morfologiji i govornoj navici-usporedba književnojezične i zavičajne norme-npr. Govorimo o kravama, konjima, veslima Govorimo o kravah, konjih, veslih

6. Problemski pristup -u hrvatskoj morfologiji ima dosta dvojnih nastavaka pa se mogu pojaviti nedoumice: upotrebljavaju li se alomorfi ravnopravno prema vlastitom izboru pisca odnosno govornika ili je uporaba uvjetovana kakvim pravilom?

7. Samostalna uporaba udžbenika -danas se izbjegava takva metoda («zlorabe je lijeni učitelji»)-ne treba potpuno izbaciti tu metodu – da se učenik navikne koristi udžbenikom, da se provjeri njegova samostalnost u učenju…

8. Poticajni postupci

10

-npr. iskoristiti šalu, duhoviti tekst, igru, strip, radioemisiju kako bi privukao učenika da se zadubi u morfologiju

NASTAVA TVORBE RIJEČI

-dio je nastave morfologije u nižim razredima učenici zapažaju da

imenice ženskog roda većinom završavaju na –a, otkrivaju nastavke za umanjenice, uvećanice

u višim razredima tvorba riječi povezuje se sa stilom i rječnikom (tako da se postupno obuhvaćaju najplodniji sufiksi prema njihovoj uporabnoj čestoći s obzirom na dob učenika i mogućnost povezivanja s pravopisom i gramatikom)

u srednjoj školi tvorba riječi proučava se sustavno: tvorbene i netvorbene riječi (tvorba izvođenjem, slaganjem, prefiksalna, sufiksalna, tvorba kartica…)

-spoznaje o tvorbi riječi učenici stječu11

u nastavi gramatike i pravopisa u nastavi književnosti (u jezičnoj stilskoj

analizi teksta) u nastavi usmenog i pismenog

izražavanja

NASTAVA SINTAKSE

-sintaksa je nauk o rečenici

u nižim razredima: pojam rečenice, subjekta, predikata, glagol kao jezgra rečenice, glagolska lica i vremena…

u višim razredima: rečenični ustroj, sklapanje rečenica nizanjem, spajanjem i uvrštavanjem, službe riječi u rečenici…

srednja škola razvija dva pravca sintaktičke nastave:

a) gimnazijski – obuhvaća sintaksu u cjelini, usustavljuje se sintaktičko znanje stečeno u oš te se dopunjuje u vezi sa semantikom i stilistikom

b) usmjereni – usustavljivanje znanja stečenog u oš podređeno je

12

komunikacijskim potrebama u vezi s odabranom strukom

Pristup sintaksi:

1. s razine riječi (vidi skriptu)2. s razine sintagme3. na razini rečenice (vidi skriptu)4. na razini teksta

Sintaktičke vježbe i zadaci:

sređivanje negramatičke rečenice slaganje rečenice od zadanih riječi uz

slobodnu uporabu oblika dopunjavanje rečenice (subjektom,

predikatom, atributom…) premještanje rečeničnih dijelova preoblike rečenice (pasivom,

pitanjem, nijekanjem…) zamjene sintaktički jedinica proširivanje rečenice sažimanje rečenice izborni diktat (prepiši samo objekte,

subjekte…) ispisivanje analiza rečenice

13

rečenični znakovi

NASTAVA LEKSIKOLOGIJE

LEKSIKOLOGIJA - znanstv. discipl. koja proučava leksik-najzanimljivija učenicima u okviru jez. područja hrv. jezika zbog igre riječima i njihovog značenja- sustavno se uči u 4. razredu gimnazije- od 5.r.OŠ do 4.razr.GIMAZIJE – jez. sustav, jez. zankovi, sporazumijevanje, komunikacijaLEKSEM – ukupnost svih oblika što ih ima jedna riječ + sadržaj

Grane leksikologije1. FRAZEOLOGIJA2. TVORBA RIJEČI

14

3. LEKSIČKO POSUĐIVANJE4. ONOMASTIKA5. NAZIVOSLOVLJE ILI TERMINOLOGIJA6. LEKSIKOGRAFIJA

Nastava obuhvaća: jednoznačnost riječi višeznačnost riječi – metafora i metonimija homonimija i sinonimija – istoznačnice,

bliskoznačnice, naderđenice, podređanice, supoređenice

antonimija i antonimi homonimija i homonimi vremenska raslojenst jezika – opći ili

općeuprabni leksik, stručno nazivlje ili termini, aktivni leksik, pasivni l. (historicizmi, arhaizmi, zastarjelice, pomodnice, novotvorenice

prostorna raslojenost leksika – lokalizmi, regionalizmi, dijalektalizmi, žargonizmi

funkcionalan raslojenost leksika – fonostilistika, fonostilem, semantostilistika,morfostilistika, sintaktostilistika

leksičko posuđivanje – unutarjezični i izvanjez. razlozi

15

prilagodba posuđenica (najveći problem.grafijska,pravopisna,frazem...)

leksička norma – purizam, frazeologija i frazem,višeznačni frazem

leksikografija – rječnik, leksikograf,podjela rječnika, enciklopedije,leksikoni

Leksičke vježbe1. ZAPAŽANJE ODREĐENIH RIJEČI U TUĐIM I

VL. TEKSTOVIMA2. ČITANJE RJEČNIČKIH ULOMAKA

LEKSIKOLOŠKE I LEKSIKOGRAF. LIT.3. PREDAVANJE O RIJEČIMA4. PISANJE O RIJEČIMA5. SASTAVLJANJE RJEČNIKA6. STAVRANJ TEKSTOVA O LEKSIČKIM

CILJEVIMA7. PREDSTAVLJANJE RJEČNIK AILI LEKSIČKE

GRAĐE8. RAČUNALNE IGRE

NASTAVA STILISTIKE

STIL – način izražavanja16

- zanima nas stil pisanog i usmenog izražavanja u svim vrstama i oblicima a jezičnog priopćavanja

- s obzirom na cilj:1. EMOCIONALNI/AFEKTIVNI - želi djelovati na maštu i osjećaje pomoću određenih stilskih sredstava2. RACIONALNI/INTELEKTUALNI - izražajna sredstva koja brže djeluju na razum A) ZNANSTVENI STIL - apstraktan, stručan, strane riječi - složene reč. - težnja za postupnošću i preciznošću - izbjegavanje subjektivnosti B) ADMINISTRATIVNI S. - uredsko,opslovni rječnik, ustaljene fraze - bez slikovitosti i muzikalnog izraza i rjeđih gl. oblika C) KOMBINIRANI- ispreplitanje racional. i emocional. stilskih značajki 1. popularno-znan.- težnja za točnošču i stručnošću

17

- jasnoća, jednostavnost znanstv. izražavanja 2. novinski/publicistički - objektivnost i točnost iz znanstv. izražav. - budi zanimanje i zadržava pažnju iz književ. izražav.

Funkcionalni stilovi1. KNJIŽEVNOUMJETNIČKI2. PUBLICISTIČKI3. ZNANSTVENI4. ADMINISTRATIVNI5. RAZGOVORNI

- prema odnosu na izraz i onoga koji se njime služi:1. DESKRIPTIVNA/ STILISTIKA IZRAZA- promatra strukture i njihovo funkcioniranje u jez. sustavu2. GENETIČKA/ STILISTIKA POJEDINCA- promatra uzorke zašto se netko služi ovim ili onim izrazom, uzorke

- u nastavi hrv. jezika:1.ESTETSKA/KNJIŽEVNO-TEORETSKA – u nastavi književnosti

18

2.LINGVISTIČKA STIL. – u nastavi jezika Svrha učenja stilistike- stjecanje stil. naobrazbe, tj. osnov. znanja o stilu i stilistici koji omogućuju:1. prepoznavanje i prosudbu stilskih osobina i vrijednosti pojedinih tekstova, pisaca i knjiž. smjerova2. funkcionalno iskorištavanje stečenih spoznaja za oblikovanje vlastitog stila u govorenju i pisanju

Nastava stilistike- troslojna: - analiza konkretnih tekstova i zapažanje njihovih stilističkih svojstava

- teoretsko stjecanje znanja o stilu i stilistici

- primjena stečenog znanja u vlastitoj praksi

Vježbe- tri stupnja : - vježbe zapažanja i

prepoznavanja stilema, stil. sredstva, stil. osebujnosti, stil. pripadnosti

- vj. vrijednosnih prosudaba stilskih izbora u tekstu

19

- vj. uporabe odr. stil. sredstava u vl. stvaralaštvu

a) lingvostilističke:- fonostilističke- grafostilističke- morfostilističke- sintaktostilističke- leksostilističke- semantostilističke

b) po kriteriju tekstovnih vrsta: - prozne- versifikacijske- dijaloške- monološke

c) namjenske- razmišljaju o izboru riječi, formulaciji reč., oblikovanju osnovnog tona s obzirom na tip slušateljstva/ čitateljstva, njihov obzor očekivanja, mogućnosti recepcije - vrste: - pis. i usm. obraćanje najmlađima - pis. i usm. obraćanje vršnjacima - pis. i usm. obraćanje stručnoj publici

20

- pis. i usm. obraćanje publici razl. naobrazbe i zanimanja

d) medijske- govorenje pred nazočnom javnošću- govorenje mikrofonom- pisanje za graf. medije- pisanje za auditivne medije- pisanje za audiovizualne medije

Vrste tekstova ( Werlich )- polazište je odnos priopćivača prema svijetu kojega je i sam dio

1. OPISNI TEKSTOVI- zasnivaju se na zapažanju pojava u prostoru- oblici: subjektivni ( doživljajni opis ) objektivni ( znan., tehnički opis )

2. PRIPOVIJEDNI TEKSTOVI- zasniva se na zapažanju pojava i promjena

u vremenu- oblici: subjektivni ( od anegdote do

romana ) objektivni ( vijest, izvješće )

3. IZLAGAČKI TEKSTOVI 21

- pojave se identificiraju na temelju njihove složenosti ili razloženosti- oblici: subjektivni ( popularno predavanje ) objektivni ( def., sažetak, eksplikacija )

4. RASPRAVLJAČKI TEKSTOVI - zasniva se na prosudbi odnosa među pojmovima, pojavama, predmetima...- oblici: subjektivni ( komentar, usm. rasprava ) objektivni ( znan. rasprava, kritika )

5. UPUĆIVAČKI TEKSTOVI - nakon zapažanja pojava u prostoru i mijena u vremenu, njihove identifikacije i prosudbe priopćivač daje upute za djelovanje u budućnosti- oblici: subjektivni ( pouke, savjeti) objektivni ( teh. upute. propisi, zakoni )

NASTAVA DIJALEKTOLOGIJE

niži r. OŠ – prva znanstvene činjenice iz dijalektologije

22

viši r. OŠ – sustavnije upoznavanje činjenica + primjeri dijalektalne knjiž.

srednja škola – gimnazije – cjelovito učenje dijalektologije

- razlozi unošenja dijalektalnih i dijalektoloških sadržaja u nastavu:

a) kulturološki- proizlazi iz uloge i važnosti narječja u hrv. kulturi

b) metodički- proizlazi iz potrebe za što boljim iskorištavanjem zavičajnog idioma za svladavanje stand. jezika

- svrha dijal. sadržaja: svijest o njihovoj ulozi u komunik. i stvaralačkoj praksi te o njihovu odnosu prema stand. jeziku

Školska razlikovna gramatika-propisuje i opisuje one jezične činjenice učeničkog govora koje po svojim gramatičkim obilježjima odstupaju od standardnojezične norme

ona je razlikovna jer sadrži samo razlike ona je opisna jer se zasniva na opisu tih

razlika ona je sinkronijska jer ne prelazi okvire

suvremenosti

23

ona je didaktička jer izabire one razlike koje utječu na učenikovo osposobljavanje za komunikaciju na jezičnim standardu

-prvi poticaj za stvaranje takve gramatike dao je lingvist Mate Tentor 1911., a kasnije se za nju zalagao i Brabec (razlikuje opću i mjesnu gramatiku); Peruško: Specijalna didaktika

-malen broj škola ima potpuno razrađene RG zbog:

nedovoljne gramatičke izobrazbe nastavnika

opravdanje da bavljenje dijalektom oduzima vrijeme poučavanju književnog jezika

nedovoljna stimulacija nastavnika opširnost programa i preopterećenost djece

-može se sastaviti:a) gramatika jednog narječja

(kajkavskog)b) jednog dijalekta (južnog

čakavskoikavskog)c) jednog govora (kastavskog)d) jedne govorne varijante

(akcenatski progresivnije varijante ozaljskog govora)

24

e) jednog žargona (zagrebačkog)

-opširnija ŠRG može se ovako koncipirati:1. uvodni dio – zemljopisne međe, obavijesti o dijalektičkoj literaturi2. glasovni sustav i glasovne promjene – koji se glasovi ne izgovaraju kao u književnom jeziku? Kojih glasova nema u mjesnom govoru? Ima li posebnih fonema? Koje se glasovne promjene javljaju drugačije?3. naglasak – kojem naglasnom sustavu pripada govor? U kojoj je mjeri izvršeno pomicanje akcenta?4. oblici – razlike u deklinaciji i konjugaciji; navesti oblike kojih nema u mjesnom govoru i obrnuto5. sintaksa – razlike s obzirom na sročnost, red riječi i uporabu oblika6. ilustrativni tekstovi – narodne pitalice, poslovice, uzrečice, brojalice, pro iče, pjesme, zdravice, čestitke…7. razlikovni rječnik – uvrštavaju se sve riječi koje se bilo po svom glasovnom sastavu, bilo po značenju razlikuju od odgovarajućih riječi književnog leksika

25

Proces oblikovanja ŠRG: prikupljanje građe

osluškivanje govora traganje za zapisima zapisivanje

izrada gramatike čitanje bilježaka i slušanje snimaka zapažanje razlike svrstavanje razlika u gramatički sustav provjeravanje metodičko vrednovanje oblikovanje i objelodanjivanje ŠRG dopuna i usavršavanje

Primjeri:ČAKAVSKI: Osnovnoškolska razlikovna gramatika za učenike s područja Grobinštine (priredila Iva Lukežić, OŠ Jelenje – Dražice)

KAJKAVSKI: Osnovnoškolska razlikovna gramatika za učenike zlatarskoga kraja (priredio Kazimir Sviben, Gimnazija Zlatar)

26

ŠTOKAVSKI: Osnovnoškolska razlikovna gramatika za učenike s područja istočnog Žumberka (priredio Marijan Bacan, OŠ Petra Zrinski, Zagreb)

NASTAVA POVIJESTI JEZIKA

- o povijesti jezika dobivamo temeljna znanja od 5. r. OŠ- do 1990. nezastupljena ili skromno zastupljena- u sadašnjim programima od 1995. : a) osnovna škola- pojam stand. jezika, narječja, podjela narječja, počeci pismenosti i prvi spomenici pismenosti te pravopisni priručnici i časopisib) srednja škola- gimnazija1. r. - do 15 stoljeća2. r.- 16. do kraja 18 st.3 .r.- 19 st.4. r.- 20 st. + periodizacija, značajke pojedinog razdoblja, društ. i polit. položaj hrv. stand. jez., nastojanja jez. unitarista, Skerlićeva anketa, novosadski ustanak, borba za ravnopravnost hrv. jez. deklaracija, odnos hrv. i srpskog

27

jezika, pravopisna problematika, važnija leksikografska djela- strukovnea) četverogodišnje- gradivo propisano kao i za gimnazijeb) trogodišnje- zastupljena samo u 1. raz. i obuhvaća: početke hrv. pismenosti, hrv. pisma, glagoljski, ćirilički i latinički spomenici, glagoljaši i latinisti

28