UČITELJI SVJETLOSTI – YADA DI SHI’ITE

MARK PROBERT - “Kethra E'Da Foundation"

MARK PROBERT 1907 - 1969 Blago vaspitana duša iz San Diega: Mark Probert kreator oluje kontroverzi ovdje u 50 -im Ra materijal: Ispitivač: Pomenuli ste devetoro koji sede u Savetu. Da li je to „devetoro“ istih devetoro koji se pominju u ovoj knjizi? (Ispitivač pokazuje ka knjizi Uri). Ra: Ja sam Ra. Savet Devetoro su u kvazi-neizobličenom obliku predstavila/sačuvala dva glavna izvora, poznata pod vašim imenom kao Mark i pod vašim imenom kao Henri. U jednom slučaju kanal je postao pisar. U drugom, kanal nije bio pisar. Međutim, bez službe pisanja, energija ne bi došla do kanala. Ispitivač: Imena koja ste izgovorili. Da li su to bili Mark Probert i Henri Puharich? Ra: Ja sam Ra. To je tačno. ---------------------------------------------------------------------------------------------- “Magic Bag, Inner Circle of Teachers of Light” ”Magic Bag”: Unutarnji krug učitelja Svjetlosti Blago vaspitana duša iz San Diega: Mark Probert kreator oluje kontroverzi ovdje u 50 –im. Mark Probert je bio miran i skroman čovjek koji je rođen 1907. a došao u San Diegu 1924. On nikada nije završio šesti razred. Postao je vidovit i konektiran; mogao je vidjeti i kanalisati glasove ljudi koji su davno umrli i tako ih vratiti u

svijet živih. Njegov je život bio tajnovit, po danu miran sofisticiran, a navečer sposoban da napravi most između dvije dimenzije, da bi se kasnije povukao, nakon dramatičnih doživljaja, pošto je njegova žena Irene umrla u 50-oj. Probert je korišten, kako je rekao, od grupe duhovnih bića koji su ga prepoznali kao sredstvo za svoje riječi i mudrosti. Ponekad je Probert govorio jezicima koje nije znao, drugi puta je napravio crteže i slike onih, samo koje je on mogao vidjeti. Mnoge riječi koje su došle iz njega bile su prenesene stenogramom a te transkripte su prepisane u knjizi “Magic Bag, Inner Circle of Teachers of Light”, sastavljena od Proberta u kasnim '50-im. Probert je također previše privukao pažnju lokalnih vlasti. On je praćen, a ponekad i maltretiran od strane policijske uprave iz San Diega tijekom 1950-ih, koja je bila sigurna da je njegov dimenzionalni kontakt nekakva subverzivna prijetnja. Ti odjeci Paranormalnih kointakata su bili u SAD-u za vrijeme vladavine terora koji je predvodio hladni J. Edgar Hoover i Joe McCarthy kada je Probert registrirao “Kethra E'Da Foundation”, kao neprofitnu, i sa drugima krenuo u proučavanje fenomena vidovitosti, a glavni cilj je bio provođenje Zakona Jednog. Lokalni odvjetnik i najveći prometni dnevni list, ovdje, u San Dijegu su radili na kampanji zastrašivanja istraživača, znatiželjnika i drugih koji su nastojali Probertu pomoći. Dotjeran, bejzbol-nježan, dobar momak s olovkom i tankim brkovima, je Probertov stereotipni opis, kada bi neko čavrljao s njim. Kada je bio u tijeku s duhovima, Probert je ponekad crtao i slikao portrete njegovih posjetitelja iz drugih dimenzija, a veći dio ovog materijala je predočio u Magic Tree Bookstore, na aveniji Adams, koja je preuzela prava na objavljivanje Probertove posljednje knjige, Magic Bag. Magic Bag je kompilacija mudrosti od deset osoba čije se postojanje proteže preko tisuću godina. Većinom se na skupovima govorilo o čovječanskom spajanju života, djelovanju i mudrostima s kozmičkim životnim silama, vrstama nad-stvarnosti, što su neki definirali kao volju Božju. Ove osobe se ne odnose se na Božanstvo, kao takvo, jedan od njih, sveštenik, nije bio iznenađen kada je otkrio da je nastavio život u zagrobnom procesu, ali se potpuno zaprepastio i ožalostio da ne postoji raj ili pakao, kao takav, kao što je on vjerovao - i učio-gotovo sedamdeset godina. Ako ništa drugo, mnoge od tih ličnosti su bili znatiželjna mješavina racionalista i determinista - svi su sastavni dio plana i mogli su malo mijenjati svoje mjesto u njemu. Ali ono što oni mogu učiniti je često od primarne važnosti, za sebe i "kolektivne duše." Kao za sve druge, tako iza Proberta vrijeme je isteklo u 1969. kada je imao 62. godine. Umro je u svojoj kući u 26. ulici, u sjemenastom dijelu Zlatni Hill i

nikada nije dao nikakvo zadovoljstvo policijskim njuškalima koji su bili sigurni da je on opasnost za nacionalnu sigurnost. Ako ništa drugo, bio je među prvim koji je otkrio Svjetlo za prirodnu vidovitost, da od svega nije imao nikakve financijske koristi i umro je kao siromašan, a kao takav je brzo nestao sa memorijske scene.

Napominjemo:

Sva predavanja su ponovno prepisana i skenirana s manjim korekcijama ali koja su u sintaksi jezika, kako bi ih lakše razumjeli. Izvorni tekst i stil je sačuvan koliko god je to moguće. Predavanja i dalje imaju YADA ukus ...

Slika Yade koju je nacrtao Mark Probert. TEŠKO JE RODITI SE / Mark Probert & Yada di Shi’ite

Yada: Vrlo je teško govoriti kroz fizičko tijelo ... Onaj koji je rođen u ovom fizičkom svijetu smatra da je vrlo teško živjeti na uravnotežen način u svom fizičkom vozilu, u mojim neprespavanim noćima, mislim da ću to nazvati "Opasno je roditi se". S vremenom se dolazi u svijet materije, to je borba. Početni trud je disanje, to je bol. Biti izbačen iz vaše udobnosti, relativno sigurne pozicije u tjelu vaše majke je bol, i u umu i u tijelu. Kroz tisuće godina koje su promatrane u fizičkom svijetu, ne postoji sigurnost u fizičkom životu. Čovjek ne dolazi ovdje sa svjesnom željom. Tek nakon što je ljudski život stvoren kroz obrazac nastanka kroz proces evolucije, da bi čovjek pronašao sebe, što znači da on postane svjesno biće, on postane svjestan da je i slijedeći obrazac njegov dolazak na zemlju, a što se naziva različitim inkarnacijama, te on razvije sposobnost da svjesno želi sebe u fizičkom svijetu ponovno. Ali čak i tako, sa svojim sada svjesnim željama on ima pitanje, jer je izgubio svijest ili da je, pojedinačno gledano, on sam želio da bude tako. Dakle, ne znajući kako je on ovdje ili šta on ovdje dobiva, on ide - reći ćemo kriveći ili zaduženjem - da ga je Bog stvorio. Zatim, tu će doći vrijeme kada će se čovjek zaustaviti u toj vrsti ludosti. Doći će svjesno u svijet gdje će zadržati svoje znanje o tome odakle je došao, kako bi sa tim znanjem imao bolje razumijevanje o

tome što mu je učiniti kad je ovdje u fizičkom svijetu. Tako dugo dok ste rođeni slijepi i bez ovih znanja iz vaših izvora, ne možete učiniti ništa da promijenite vaš stav ovdje. Irene: Kako se možemo dovesti svijesti? Yada: Sve će se dešavati pojedinačno, tijekom vremena, bit će kao da ste dobili poziv, evolucija tijela. Sljedeće je evolucija uma. Irene: Mislite li da ćemo imati nastavnika koji će poučavati sve ove mase? Yada: Oh, da! To će biti dani u sekcijama koji će pomoći da se dodatno probudite, da se spojite sa svojim izvorom, ali ono što ćete učiniti je ono što je doživotno ili bolje rečeno shvatićete da ste dio Jednoga, tako ćete biti u svjesnom stanju i kreirati inteligentne obrasce u ovom vijeku, kao i u svakom sljedećem vijeku. Znanje o tome što je prije bilo neće biti izgubljeno, pa ćete znati gdje se može pokupiti, gdje se može nadoknaditi šteta, a onda ćete učiniti sve kako bi se nadoknadila šteta i popravile moguće greške koje su napravljene. Irene: To zamišljam kao pravovjeran način zastarjele nastave koju moramo proći. Yada: Naravno. Ona će morati biti izlistana za trenutak da čovjek svjesno spozna sebe kroz to znanje, on će preuzeti odgovornost za svoje postojanje - prije je bio slijepo djete koje će odmah početi da bude odrastao. Ne previše davno, u svom svijetu, tamo je bio neki čovjek koji je napisao knjigu koja se zove “Kraj djetinjstva” - Childhood's End. Jako divno piše, jer kako je navedeno, od djetinjstva um koji dolazi do kraja u ljudskom biću postaje svjestan odraslog zbog memorije i što mu je tražiti u budućnosti. On će imati mogućnost biti pozvan na jasnije jedrenje i neposrednije putovanje. Problem - i jedan od najvećih problema s čovjekom koji je u ovom svijetu je nedostatak znanja ko je On. Svaki put kada dođe natrag u ovaj svijet on opet pronalazi sebe u vakuumu, tako da on nemože učiniti ništa više nego djelovati kao životinja, jer on je fizički životinja različite vrste nego druge i to je sve. Dok on ne dobije bolje razumijevanje, to veće svjetlo o onome što je on, u svome svijetu, neće se poboljšati stanje u odnosu čovjeka s čovjekom. Njegovo prijateljstvo sa drugim ljudima se neće poboljšati. Biti će ratova i prijetnji o ratovima, a na taj način če čeznuti da bude čovjek – a fizički će se izgubiti u neznanju i brigama. On nemože ništa učiniti ni za druge, jer u potrazi za onim što je napravio, on je razvio ono što je moguće - vlastiti bijes, a bijes je samo njegova psihološka sljepoća. Irene: Tako on živi ne znajući ko je on? Yada: Da. To je kao kada jedno biće stavite u jednu sobu koja je unutra potpuno tamna. On, usprkos sebi, dobije ogroman strah od nepoznatog. I što je to što mu nije poznato? On sam! Hiljadama godina prije, oni koji su postali poznati kroz priče, ili mudraci života, pokušali su upozoriti odrasle, učenike, studente, tragaoce -Čovječe, ti znaš. Ta istina se tako često ponavlja da je u sadašnjem trenutku izgubila značenje, jer čovjek nesvjestan sebe nemože nikako shvatiti da on već zna i da samo treba sebe spoznati. Irene: On nema načina kako doći do saznanja o sebi.

Yada: Naravno da ne, to je tako. Jedini dobar način je uistinu, za tragaoca, da spozna da on nezna, a kada shvati da nezna onda postoji mogućnost da počne učiti o sebi ono što je on. Samo to saznanje bi mu veoma mnogo pomoglo, jer je on na neki način sam sebi sugerirao svoj cilj i ide ka njemu, a odabrao je i način. Često je to teži put. Ali, vidiš, to znanje nije dovoljno, imao ga je dovoljno daleko veći broj ljudi koji su dolazili na zemlju, ne samo da se nisu mogli probuditi iz svog sna, prema njihovim vlastitim naporima, nego nisu bili u stanju probuditi ni druge. Ali, do sada, nitko nije mogao probuditi nekog drugog, jer onaj koji je spavač ne može razumjeti učitelja koji bi ga izbavio iz njegove tame. On ne može shvatiti globalnu mrežu. Kroz sve riječi koje mu se govore, on ne može shvatiti da postoji nešto mnogo veće nego što se pojavljuje na površini. Ima ljudi koji su među vama pokušavali podučiti druge, ali ti ljudi nisu nikada bili u stanju postići ništa od onoga što im je govoreno, jer to prosto nisu mogli staviti u aktivnu upotrebu. Da, mnogi ljudi, u razgovorima, ovdje na vašoj zemlji, shvaćaju da je prvi korak ka buđenju, emocionalna kontrola. Odmah kažem, bez ovog prvog koraka, nitko ne može učiniti i drugi korak. Zašto ogroman dio ljudi u neznanju još hoda po tami. Zato jer još posjeduje nisku emocionalnu svjest, koju ponekad možete nazvati magareća, životinjska svjest. Tako je mnogo ljudi koji su slušali da govorimo o kontroli nad emocijama, nisu ništa u praksi pokušali. Da li je to njihova krivnja? Ne, jer nisu ništa naučili razgovarajući sa drugim ljudima? Oni su razgovarali u neznanju, nisu imali povišenu svjest – bili su neuki - oni su to odabrali. Ako ste već odlučili da nešto naučite, onda vam treba učitelj, tako da se s vašim neznanjem, vašom spavajućom stranom, vašom slijepom stranom pokuša komunicirati. Učitelj vam mora već sada objasniti o tome što znači da nadzirete svoje emocije, kako ćete to učinili i što je prvi korak ka? Prvi korak je da mislite. Praktično to znači, razmišljati prije nego se odlučite. Razmislite kada ste suočeni sa datom situacijom. Razmislite o tome što se događa. Razmislite o tome što to čini stvarno stanje, umjesto da preduzimate slijepe korake i prepustite emocijama i željama da razmišljaju. Bez proučavanja situacije, bez velike želje da saznate, nećete biti u mogućnosti saznati mnogo dublje, jer vam površina nemože ponuditi dublje istine. Kada je životinja u vama visoka, imate tendencije da stvarate zaključke o vašim iskustvima. Zbog načina na koji ste psihički uvjetovani, vi mislite na dječiji način, nadate se kao dijete, da ova situacija nije ono što izgleda - želite da bude nešto drugo. Na primjer, uzmimo na primjer smrt nekoga od vas. Vi sto utučeni, velika je žalost, velika tuga zbog fizičkog gubitka, fizički gubitak nekoga vašeg je kao i vaš gubitak, jer ste bili usko povezani. Trebate li mi reći da je ovo prirodno stanje, prirodna tendencija? Točno, ali oni koji misle mnogo šire i mnogo dublje, oni su

došli do spoznaje da smrt nije ono što se čini, smrt je stanje da više nismo obučeni. Znajući ovo o sebi, kao ljudskim bićima, vi onda znate da je ovo istinito i sa svim ostalim oblicima života. Smrt nije kraj, to je samo početak u nekom drugom stanju, nekom drugom svijetu, ali opet ne za stalno. Oni koji vjeruju u kontinuitet ljudske svijesti, na žalost, možda su uvjetovani s drugom vrstom razmišljanja, možda su vrlo fini ljudi ali nisu istinski mislioci. Zbog svojih vjerskih ubjeđenja i vlastitih ograničenja mnogi pretpostavljaju da onaj tko umre nije i neće biti nagrađen, nego ga čeka teško mučenje i kažnjavanje zbog grešaka iz prošlog života.. Sada, obje ove misli su poput dječijih, jer ne postoji takvo nešto kao što su kazne ili mučenja nakon smrti, ali vi uvijek mislite o nekom drugom. Ova misao samo dodaje više boli i ludosti na prvu bol zbog gubitka nekog ko je bio voljen. Sve ovo je čista emocionalnost. To su samo niska razmišljanja ili nerazmišljanja. Niska razmišljanja su potpuno isto kao i nerazmišljanja, to su jednostavno izmišljotine. Ne znam, ali to vam je isto da imate misli u umu da postoji jedan veliki Bog i da on voli one koji odlaze k njemu. Ako vi vjerujete u tako nešto i ako nemate sumnju, onda vi odlazite s velikom radošću, a ostalima je ostanak ispunjen s manje boli, čak i sa radošću. Stvar je u vlastitim mislima, bolje rečeno, u znanju. Ali vidite, vi ne vjerujete u to. Na račun vaših osjećaja krivice i sramote, koje se tiču vas samih i Boga, vi ste stvorili hrpu „vila-priča“ i nastavili slagati nove priče na staru hrpu „vila-priča“, jednu povrh druge. Kada samo shvatite, da sve u životu proživljava smrt putem fizičke strukture, kao i da su sve te stvari i potezi samo u svojoj određenoj razini svijesti svjesnog bića, izgubit ćete vaš osjećaj jada i žalosti nad gubitkom onih koje ste voljeli. Sada, da li sam ja ovaj objekat koji vidite? Slušatelji: Ne Yada: Cijeli svemir je živ svemir. Sve u njemu je sigurno, gdje god da ste, bez obzira na to gdje ste. Sve ide kroz iskustvo. Iskustvo u obliku, iskustvo sa obrascem. Kad kažem sve, mislim na jednu stvar koja se zove svijest, um, koja se zove svjesno biće. I AM (Ja Sam) svijest se manifestira u beskrajnim vrstama i oblicima. AP: Ja sam taj, Ja sam to ... Yada: To je tako. Sve je formirano, svaki život koji poprima formu uzroči sa samo jednom rječju; SAM, onda se doda, drvo, životinja, ili recimo, biljka, čovjek, riba, peradi. On je rekao: Ja sam to, ja sam stvarnost. Što je stvarnost? Forma u ovom trenutku, iskustvo na trenutak, da sam to Ja. Gdje mogu postojati, ali u ovom trenutku? Što se može dogoditi svijesti u nekom trenutaku izražavanja? Ništa. Ništa ne može biti pozvano da bude opasno. Sve je samo iskustvo. Sada, ako vam dođe da ovo razumijete, vi ćete znati da je i ovo iskustvo. To nije dobro, niti je to zlo. To je jednostavno spoznavanje, svjest, detaljnija svjesnost onog što zovemo “SAM-rt”, i to je sve. To je sve što se tiče odlazećeg iskustva, ali

postoji i učenje što smo savladali u našem iskustvu. Dobili smo ovim učenjima naše sposobnosti, stavove prema našim iskustvima, na uravnotežen način, na budan način, više određen način, više inteligentan način. Sve prolazi. Jedini set koji je nepromjenjiv je da ne možete Zakon Jednoga promijeniti. R: Čak i da varira. Yada: Da, došla je varijacija u beskrajnim promjenama. Statički uvjet je samo statičko-vremenski okvir, te se neće promijeniti sve dok se to vrijeme ne mijenja ili dok se u idućem vremenu ne promijeni. Vrijeme je vaš osjećaj, osjećaj za ono što ste vi u trenutku kroz vaše iskustvo, a vi ste tvorac ovog iskustva. Ako osjećate što je dobro u sadašnjem vašem iskustvu, zadovoljstvo, mir uma, onda pokušavate neprekidno da održite to vrijeme u kojem imate ta iskustva. Vi ga želite produljiti, produžiti, da bi ga održali kao statičko stanje, onoliko koliko se eventualno može. Ali, ako vam se ne sviđa, emotivno govoreći, vi bi željeli odmah da to promjenite. Ovdje je previše bolno i ne želim se dalje zadržavati – reći ćete - ne vidim dalji razlog, čak i da ne boli, želim nešto naučiti o većim vrijednostima. Ja sam zabrinut zbog bolova koje stvara monotonija – reći ćete sami sebi. Sve što ima živčani sustav, bilo koje vrste, čak u najnižem obliku, ne može mu se pomoći, ono pati ili osjeća intenzitet određene vrste pritisaka iako ponekad živčani sustav ima veći kapacitet za trpjeti bol. Ipak, najmanji potez tijela izaziva proizvodnju određenih bolova. Količina boli koja stoji na kraju ipak stvara dovoljno neizdrživ pritisak na unutarnju snagu, koja neminovno traži promjenu položaja. Čitav ljudski svijet je ogroman svijet boli, svijet pritiska, da svatko od vas to osjeća, Vi živite pod određenom mjerom boli, a živčani sustav je mjera sa različitim stupnjem boli. Irene: Čak i kada smatramo da smo uživali u zadovoljstvu, još uvijek mislimo da je to bol? Yada: Da. Ne može se izmjeriti koliko i što izaziva boli. Ona (bol) se javlja u ograničenom vremenu, pod nazivom zadovoljstvo. No, najveće vrste zadovoljstva, a vi možete samo znati što je užitak, mogu stvarati individualnu bol. Vi ne možete reći zašto drugi pate, bilo kroz radosti ili bolove. Najveće vrste nekih zadovoljstava mogu eventualno skrenuti na bol, recimo, da vam se ništa ne dešava, nego je samo monotonija koja se održava sa svakom akcijom, koja opet nema snage za drugu vrstu akcije, da biste mogli drugom stazom izaći iz dosade. Čovjek ima veliki prirodnu snagu. To je pogon za reprodukciju samog sebe. U većini slučajeva je ljudsko biće kao životinja, ne misli da sebe reproducira. On misli samo na zadovoljstvo, zadovoljstvom pokušava reproducirati sebe. Ali on uopšte ne razmišlja koliko dugo on može uživati u ovim radostima, kada njegovo tijelo gubi svoju sposobnost da ostane u tom stanju zadovoljstva? Reprodukcija je jedna velika prirodna radost za čovjeka, ali kao što sam rekao, čovjek ne misli na to. On ne želi da misli o tome, on ne shvaća da to stanje se ne može održati, tjelo se u tom stanju (zadovoljstva) ne može održati dugo - tjelo ne može tolerirati intenzitet vrhunca za dugo razdoblje.

LJUDSKA BIĆA KAO CENTAR KOMUNIKACIJA / Mark Probert & Yada di Shi’ite YADA: Večeras će se moj razgovor odnositi na čovjeka kao središte komunikacije. Kao i sva živa bića koja moraju imati pristup svojoj vanjskoj okolini, tako isto imaju i ljudi sa onim što se zove osjetila. Njegova osjetila su uvjetovana od strane njegove okoline, a ja mogu sigurno reći da je čovjek svoju okolinu stvorio sam svojim osjetilima. On na ovome svijetu živi stalno, neprekidno više od bilo koje druge životinje. Većina nižih životinja živi jako puno vani, jako puno u fizičkom svijetu i to načinom koji se zove njihov instinkt. Oni taj instikt slijede umjesto stvaranja uzoraka, nazovimo ga um vrste. Svaka od vrsta ima ono što bi mogli nazvati, kolektivni um ili nad-um i oni djeluju prilično mnogo u skladu s ovim umom i njihovom posebnom prirodom. R: Grupni um? YADA: Grupni um, hvala. Kod čovjeka je to isto, ali čovjek ima nešto drugo i on osjeća da je to nešto drugo dobro za njega, a to je njegova sposobnost da pamti svoja djela, da razmišlja o svojim djelima, a zatim ih riješi bilo danas, sutra ili kad god on smatra da treba učiniti nešto s njima. Kada životinja ima želju nešto napraviti, on (grupni um) djeluje na nju. Nema čekanja do sutra ili sljedeći sat, jer taj čin kontrolira nagon. Nema mišljenja o tome, nema planiranja u vezi toga. Jeste li razumjeli? R: Da. YADA: Budući da je čovjek sposoban za rasuđivanje, on za sve stvari ima ime i planiranje unaprijed - on je isto tako sposoban da živi u isto vrijeme u nekoliko različitih vremena. Na primjer, on misli o nečemu, i u isto vrijeme misli nešto o budućnosti. On je isto tako sposoban od razmišljanja o nečemu s mogućnošću da mu se to već dogodilo u nekom trenutku u prošlosti. To znači da se možete vratiti kroz vrijeme i pogledati to upravo sada. Ali, zbog svog prirodnog kompleksa i uma u čovjeku, on postaje predmet ili ja mogu reći plijen svakojakih negativnih uslova, kao što je strah - strah o stvarima koje se najvjerojatnije nikad neće dogoditi. Ovdje, u ovom trenutku, mi u ovoj sobi, sjedimo zajedno, pričamo zajedno, a ipak svaki od vas povremeno nije ovdje uopće. Vi ste negdje mentalno, te u tim mentalnim izletima uma kroz iskustva imate mogućnost da opet stvarate svakojake osjećaje - radost, smijeh, suze. Um pohranjuje sve ove misli. Godinama je um u lutanju okolo skupljajući sve vrste iskustava, a to su priče, o kojim misli - donosi presudu, a zatim pohranjuje cijelu stvar. Iako je u mogućnosti funkcionirati sa mislima, vratiti ih i raditi na njima, on ih pohranjuje u svom velikom nesvjesnom sebi. Zar to nije divno! Vrlo zapanjujuće! Ipak, kao iznenađujuće i čudno je to, da je sposoban da djeluje na taj način, da to čini često vas dovodeći u mnoge konfuziju o tome što se događa u

sadašnje vrijeme ili na bilo kome drugom putu naprijed, ili što se dogodilo u prošlosti. Zašto? Jer ste odbili stvari koje vam se ne sviđaju, stvari koje vam nisu po volji. Ono što vam ne čini ugodnost, određene stvari koje ne možete prihvatiti vi u svijesti imate mogućnost da ih prihvatite. Tada ćete napraviti malo bajki o njima, gradeći malo ugodne misli. Čineći to vi ćete upravo napraviti stvari koje su neugodne ugodnim, a istovremeno, učiniti stvari onakvima kakve one nisu. Da li sam jasan? R: Da. YADA: To je vrlo teško za mene da vam to približim. Nije da ja mislim da nemate kapacitet da to odmah shvatite, nego koliki je taj pojam JA “mislim” da se sve ove riječi stave na svoje mjesto. LAB: Moguće je da svi ne misle tako, Jada, ali ako JA imam mogućnost ponuditi mišljenje, mislim da je to čudesno dobro. Uvijek sam se oduševljavao tvojom sposobnošću da govoriš engleski. YADA: Hvala lijepo. To mi daje puno hrabrosti. LAB: Ja sam iskren kad ovo govorim. YADA: Ovo je razlog zašto sam rekao da mi daje puno hrabrosti. Kada sam rekao da su u prošlosti ljudska bića bila bolesna, to nije toliko fizički koliko je mentalno. To je ono što sam rekao. To je značilo - mehaničnost njihovih ludila. Jednostavno, oni se još nisu naučili na svim svojim iskustvima kao iskustvima. Oni tek trebaju naučiti da prestanu zamotavati svoja iskustva u emocionalne vrećice. Ne mislim da će, jer to stanje jasnoće svijesti ne događa se onda kada čovjek dođe do svoje tjelesne mase. U prošlosti se na svijet ne može gledati kao danas, jer je današnji svijet čudesan – imate tehnička znanja, a plus imate razumijevanja za psihologiju ljudskog uma. Radosno. Neki nam govore o radosti. a ne o priklanjanju strahu, ili nečemu drugome, onome što se zove negativan stav uma! To je od male koristi da možete reći da je život radost, jer je očito da radost nije nešto što stoji samo po sebi. Kako možete učiniti naš um u razumijevanju onoga što je radost, ako ne znate što je bol, što je strah? Ali, ako je to istina, čini se da strah ima svoje mjesto u životu, a život je sve što radite mentalno, dok strah u svemu tome ima svoje mjesto. Kada sam rekao, strah, tjeskoba, krivnja, sram, kao i radost, mir - svi pripadaju svijetu čovjeka, onda se morate pitati što ste pokušali uraditi sa stajališta tih stvari? Netko drugome može donijeti više radosti nego straha? Možete li dati više sreće nego tuge? Ne baš. Ne mogu zamisliti da postoji onaj koji ima potpunu i stalnu sreću. Iz čega se to sreća sastoji? Pravi uzrok sreće je stanje bića, a vi to imate u sebi bez obzira na to što se događa s vama, za sreću je potreban mir. Dali ste ikada doživjeli u nekim trenutcima iskustvo u kojemu niste imali bol? Posebice kad niste naučili umijeće emocionalnog odreda. Dali ste nekada bili svjedok ili doživjeli unutrašnje emocionalno iskustvo – patnje. Vrlo je teško, jer

fizički svijet je životno sastavljen od živčanog sustava, a svako iskustvo - čak i da ništa ne radite, ništa ne doživljavate - stvara pritisak neke vrste na vaš živčani sustav. Jednostavan napor traženja hrane, u moderno vrijeme, može stvoriti, a ne samo stvarati, malo tajnog straha i nesigurnosti o tome da li ćemo dobiti hranu koju tražimo. Trud seksualne komunikacije i beskrajnih tabua je postavljen između spolova u gotovo svakom društvu, bilo koje vrste, od Aboridžina u Australiji pa da vas ovdje u ovoj zemlji. Stvoreni su i postavljeni kao iskustva, gdje pojedinac mora platiti ogromne cijene. To je prirodna stvar - za čovjeka. Stvarate situaciju da vam je lijepo i da ste zaštićeni, bez obzira na to koliko novca imate, jer postoji nesvjestan strah da nećete biti u mogućnosti ostvariti normalne stvari, stvari koje su vam od rođenja neophodne, te ostvariti troškove u slučaju bolesti tijela i duha . Obrazovanje. Što je cijena toga - živčani sustav! Ne znam koji je statistički postotak djece koja su u svojim najranijim godina u školi tako uzbuđena, uplašena, tako da su tokom svojih studija njihove oči oštećene, a medicina ustrajava dajući im druge oči, naočale, kada ono što im je zaista potrebno je uzeti strah iz njihovih života, povremeno smanjivanjem njihovih stresova koji su ih doveli u njihove tjeskobe. Vaša cijena uspjeha kod visoko obrazovanih ljudi je ono što vi zovete poslovni svijet! Vaš poslovni svijet je svijet ludila, a većina muškaraca u svojim naporima je ogorčena prema onome što se zove život. Oni ne žive da žive, oni se “prisiljavaju” da bolje žive od svojih susjeda u susjedstvu, jer većina ovih visoko obrazovanih ljudi u poslovnom smislu su isključeni bilo kakvih emocija, većina njih samo posjeduje želju za novcem i moći.? Čirevi, bolesti srca, visok krvni tlak, je ono što vi zovete hipertenzija. Naučio sam davno da ljudi ovdje u ovoj zemlji, a bez sumnje to rade u drugim zemljama, uzmu ono što se zove “lijekovi za smirenje” što im koristiti za olakšanje od bezbrojnih raznih bolesti, jer nisu ni svjesni da zaista, postoji samo jedna bolest. To je bolest emocija duše. Zašto ne naprave studiju o tome? Dijeci se stalno priča o tome kako oni moraju uspjeti financijski u svijetu ili će biti izgnani iz društva. Ljudsko tijelo ne može tolerirati ove stvari! To ne može ići ujedno s njim! To je od male koristi za proučavanje stanja srca i što učiniti s time. Trebalo bi napraviti istraživanje o tome kako da srcu bude lakše u ovakvim uvjetima. R: Šta kada nema više novca, Jada:. YADA: Naravno. Svoje “JA” je tada teško ostvariti. Pa čak i oni koji su radili istraživanja postaju žrtve srčanog udara, visokog krvnog tlaka. Ja kažem, prijatelji moji, naučiti mlade da je čast iznad svega ostalog i polako ih naučite da se ne boje propasti. Istovremeno ih naučite da svoje srce uključe u ono što rade, ili da ono što

rade čine iz ljubavi i ni zbog čega drugog. Tada će postići ne samo veliki uspjeh, nego zdrav uspjeh. Oni će živjeti duže. Dug život vam nije od koristiti ako trpite sve vrijeme, pa ih naučite da vole ono što rade, ili da to uopšte ne rade. Ako to ne učine, ako i dalje rade kao što rade danas, ljudi padaju mrtvi, ljudi imaju problema sa bubrezima, dijabetesom, sve druge vrste bolesti, bez obzira što ste vi otkrili lijek za srčane probleme, lijek nemože izliječiti, jer se bolest vraća ponovo. Da li tražimo u sebi mir. Kako Re-obrazovati ženu u njenim odnosima sa mužem – pitate se u vezi čega? Većina odnosa su interesni odnosi, jer sve je svedeno na davanje – došlo je da je to sreća. Ona (žena) je u stanju emocionalne frustracije, ako ona nema ono što njena susjeda ima. Kako na to misliti! Mi govorimo jednu stvar sa našim ustima, a razmišljamo nešto drugo s našim umovima. Mi govorimo jedni drugima o ljubavi ali samo gledamo kako izvući vlastitu korist. PORIJEKLO TVARI / Yada di Shi’ite

YADA: Vrlo je zanimljivo naučiti o zamršenosti čovjekova života na slobodi i ekstremnu složenost stvaranja. Sve što se može vidjeti, što znači oblik, materija u obliku, ima svoje podrijetlo u onome što se naziva geometrijski uzorci, formirani kroz primarnu supstancu, koja se ponekad odnosi na ono što se zove “Fohat”. R: To je Teozofski pojam. YADA: Da, to je to, kao što naravno znate, to je naziv, oznaka. Naravno, ljudska bića stavljaju natpise i oznake na sve. Od kada je čovjek stvorio oblik, na sve to stavlja oznaku. No prije toga, tvar koja stvara taj oblik dobiva naljepnicu. To je jedini način na koji čovjek može inteligentno složiti svoje učenje, ali mislim da je pametan čovjek koji zna da postoji razlika između onoga što se zove i što se ne zove, što je neimenovano. Znajući to, ne postoji više razlog da se čovjek bori sa značenjima i sa imenima. On nema više potrebu mućkati pored krajnjeg cilja. On zna da može naučiti samo toliko, koliko može ići daleko u imenovanju, da ako nema redosljeda kako učiti, njegovo učenje će biti izgubljeno. Sav redoslijed je u čovjeku i zato što je izgubio svijest, on je ponovo pokretač svega toga. Kad je došao ovdje čovjek je izgubio svijest o svojim prijašnjim životima, u većini slučajeva, a i posljednji puta kada napušta zemlju, on opet zaboravlja kada je bio ovdje. Nema svatko memorijsku karticu, od zemlje i života, nakon što je premješten iz nje. Postoji vrsta sna koja većinom dolazi kroz um. Nakon kratkog vremena vaš unutrašnji sistem mora doći do kraja, naravno smrtnošću – napuštanjem tijela. Sada, to je dobro, jer ako nebi bilo tako, ne biste mogli naučiti ništa o životu kroz događanja, a zato ste došli ovdje u fizički svijet. Nitko nezna svoje porijeklo, a ni znanje koje je prije imao. To znači niste mogli ostati u fizičkom svijetu, niste mogli ostati u astralnom svijetu, ono što znate, to i postajete. Nije li tako? Sada, nakon što je postignuto određeno stanje razvoja, stvari

se onda mijenjaju, mijenjaju se uvjeti. Možete se slobodno kretati iz oblasti do oblasti i te oblasti ćete zapamtiti. Imate memorije uzoraka kakvi su ti uvjeti za čovjeka da živi, čovjek živi potpuno slobodno i na neki poseban način, čak i pametniji, najnapredniji u znanju, u velikoj mjeri pritisnuti su svojim uspomenama odakle dolaze. Ono što ste doživjeli, doživjeli ste što ste morali učiniti dok ste bili tamo, da bi se dobio nastavak sjećanja na taj put? Što je uistinu put ili stanje svijesti, ko je sve to stvorio, iz kojih potreba? Ove potrebe su se pojavile kao stavovi prema iskustvima na tom putovanju. Mnogi ljudi koji dolaze u fizički svijet nemaju sjećanje da su živjeli u astralnom svijetu, ili bilo kojem drugom višem stanju svijesti, ili čak da su ikada živjeli na zemlji prije. Nemaju za to memoriju! Ipak, oni imaju neku vrstu sjećanja. Ta sjećanja pokazuju ono zašto su ti ljudi ovdje. Dati ću primjer onoga što mislim, uzmimo na promjer da je neko veliki glazbenik, on nema memoriju da je živio prije na zemlji. Ponekad da, ali to je vrlo rijetko. Ono što ga čini genijem za glazbu jeste njegov talenat i njegova naklonost k tome, njegov nesvjesni nagon za izradu glazbe. Vi mu možete uzeti sve spise glazbe, možete ga staviti u zatvor, imate mogućnost da ga prigušite, ali kao što dobro znate, bilo je nekoliko velikih majstora u glazbi koji su bili gluvi, jer to ih nije zaustavilo. Jedini način da se takva osoba zaustavi je da se ubije. Ako on ne čini glazbu za svijet, on će izgubiti svoju inteligenciju. On će postati ono što se zove ”umno poremećen”. Glazba je njegov život. To je njegova narav. On ne može biti nitko drugi, a to vrijedi isto i kod kriminalnog uma. Mislite li da stavljanjem tih ljudi u zatvor možete spriječio zločine? U svim vremenima se pokušalo sa izlječenjem zločina, ali oni nikada nisu prestajali - oni se ne mogu zaustaviti. Jedini način da ih se zaustavi, da se takvi ljudi liječe kroz hipnotičko stanje, a to uzima puno vremena, puno posla, pa čak i da ih držite pod stražom, ti ljudi će se vratiti svojim kriminalnim aktivnostima. Vi možete reći, da, bilo je mnogo, mnogo ljudi koji su bili kriminalci koji su mijenjali određena iskustva i zaustavili svoje zločine. Samo za određeno vreme. Oni nisu prestali. Oni ka tome idu mentalno, ako je to njihova narav, ako su ti memorijalni uzorci tamo posijani. Oni se imaju mogućnost mijenjati tijekom nekoliko života, da, recimo neko je rođen u zemlji u kojoj se potiče kriminal, u određenoj grupi koja je poznata kao kriminalci. Ti ljudi su obučeni od ranog djetinjstva za kriminalce, a trening je postao toliko utisnut u njihovim umovima, da oni život poslije života, mogu imati takav opoziv, čak i da presele svoju svijest u stvaranje drugog tijela u drugoj zemlji. Ljudski mozak, ako je u pitanju svjesni cilj, po svojoj prirodi je podložan onome

što se zove sugestija - hipnoza. Vi svi radite i živite na ovaj način, po inerciji. Ako ne radite po vlastitim nagonima, nakon što ste razbijeni od drugih, koji su vam dali prijedloge kako da živite, jer se u tom pravcu kreće društvo koje misli da je tako najbolje, onda vi ne živite po vašim iskustvima. Tada je vaša pažnja izgubljena, vaš um postaje centar i onda nemate ništa, nemate stava i nemate iskustava, sve je izgubljeno. Vi ste se našli u ovoj pravoj prirodi svih stvari u cijelom ogromnom univerzumu. Ništa novo nije došlo u svemir i ništa nije otišlo iz njega. Vi, ljudi, vaše stavove gradite prema vašim iskustvima, stvarate vlastite egzistencije - tako da mudar čovjek traži razloge ili pokušava živjeti s prirodom svoga bića. Što je to? Dali ste se upitali; „Jesam li ja kreirao ovaj događaj ili neki drugi događaj, dali sam pod prisilom iz nekih drugih iskustava iz sadašnjeg mog života, ili nekih drugi događaja koji se manifestuju sada, a dio su prošlosti“? „Da li sam imao komandu nad mojim životom“? „Jesam li ja gospodar moje sudbine, a kapetan moje duše“? Ja samo konstatujem, naravno, vi znate. Upitate li se; „da li ovo činim, jer sam vidio inteligenciju u tome ili zato što sam bio ganut emocionalno djelovati“? Sada, da se preselilimo na emocije koje su vrlo lijepe, ako imate kontrolu nad tim emocijama. No, tu je problem. Mnogi ljudi su poznati među vama, u vašem društvu, kao simpatični ljudi, ljubazni i dobri ljudi. Ako su oni sada takvi, možete li biti sigurni da su bili tako lijepi, ljubazni i dobri prije nego što su se izborili za takvu memoriju uzoraka. Mislim da vaši psihijatri i psiholozi, koji su više obrazovani, su svjesni toga i ako oni nemaju mogućnost reći ili priznati vaše prošle živote, oni barem znaju da su vaši stavovi i iskustva koja imate, dijelovi koje nosite sa sobom i prije nego što ste došli ovamo, čak i prije nego ste začeti u majčinoj materici. Da, mislim da vaši “moderni” psiholozi ovo znaju. Ne mislim da je moguće da nešto možete učiniti u vezi ovih stvari, ali mislim da će to biti vrlo korisna stvar u vezi vaših kriminalaca i vlastitih sudova o njima. Koliko često, ako ste ikada, - čuli naziv – žrtva – zatvorenik. Šta mislite? Onaj tko je počinio zločin i doveden pred sudiju, koliko često ga sudac pitao ovo; „Kako si počeo sa tim“? „Što te dovelo ovamo“? „Kada je to započelo“? Njegov kriminal nije počeo od onoga trenutka kada je nešto počinio i stao pred sadašnji sud; njegov zločin ima svoje podrijetlo u njegovom ranom životu, a možda čak u nekom drugom životu. No, te činjenice se ne uzimaju u obzir na vašim sudovima, a ja znam da to nije ispravno, jer nemaju vremena da se brinu o vašim kriminalcima, zato im se sudi, jer nema dovoljno novca da se utoli žeđ vaših

političara za novcem. Kako će biti zainteresirani, kako bi mogli zaboraviti novac, jer oni se bave pravosuđem i zakonom zbog sebe, zato je vaša zemlja puna kriminala. Da li su liječnici pokušali saznati zašto je neka osoba bolesna. Što je podrijetlo njene sadašnje bolesti? Kada je to počelo? Koji su rani simptomi bolesti? Koliko vaš narod u medicinskom svijetu danas poznaje, (i ako uopšte obraćaju pažnju na to) da poremećaj želuca koji se zove blagi slučaj kiselog želuca, kiselina u želucu, slaba probava, da je to početni trenutak koji će dovesti i do početka potpunog žljezdanog sloma. Sporim procesom počinje se pokazati ono što se zove čir. A što je pokrenulo sve to? Koji je bio izvor toga? Rane frustracije, rane tjeskobe, rani strahovi, nesigurnost. Oni su prouzrokovali energije, jake vitalne energije i supstance da reaguju negativno na vlastito tijelo - stvorili blokove u živcima i u žljezdanim sustavima, tako da žljezdani sustav ne može više funkcionirati. Mislim, da li može negdje bolestan čovjek, pogotovo ako ide u neku od vaših bolnica pokušati dobiti nekakvu povijest svoje bolesti u prošlosti. Da li to može ostvariti, znate li, je li to tako? IRENE: Da, oni uvijek uzimaju ono što oni nazivaju povijest pacijenta, hronologija bolesti koje je pacijent imao, ali oni ne kopaju dublje kako bi saznali kako je prva bolest počela. YADA: To je tako. IRENE: Prema tome, oni nisu svjesni činjenice da sjedište bolesti treba da se dovede na površinu. YADA: Oni samo liječe simptome, oni ne traže uzroke. Nisu za to zainteresirani. Oni su samo zainteresirani da kod pojedinica otklone poremećaj u “zdravom društvu” za koje misle da je skladno. Svaka kazna postaje predmet osude za cijelo društvo i njihove zakone. Kazniti nekoga sa nekom kaznom, je isto kada bi izrekli kaznu nekome tko boluje od neke vrste fizičke bolesti. Kazna nije odgovor na zaustavljanje kriminala. Da biste ga zaustavili, morate shvatiti gdje je sjedište kriminala, sa čime je to počelo? Ali sadašnja istina u vašem krivičnom sustavu je da nekoga samo stavite u zatvor, tamo ga držite, određeni broj mjeseci, godina, ili što god, a onda ga pustite opet van misleći da je on u redu. Vi mislite da će se tako zaustaviti činjenje zločina? Oni gotovo nikada nisu prestali, nikad se ne zaustavljaju, jedina stvar koja ih izaziva da prestanu ili da se ponovo pojave, je njihov strah od daljnjeg kažnjavanja. To je kao da govorite čovjeku da prestane piti, molite ga, jer ako ne prestane da će umrijeti. Budite sigurni da ovo nemože nikoga zaustaviti. Da ga osudite i na smrt, to nije odgovor, to ga neće izlječiti. IRENE: Yada, prije nego si došao mnogi od nas bili su svjesni toga što si nam objasnio, ali znajući za to traži se pomoć liječnika, čime bi postali više svjesni bolesti i njenog uzroka? YADA: Do neke mjere, da. Ako liječnik spozna prirodu bolesti pacijenta, to će mu značajno pomoći, ali on nema vremena za to, tako da je to nezamislivo, jer on nema

interes za svoje pacijente. Oni su zainteresirani samo za sebe, svoj status u društvu, svoj imidž, koliko će zaraditi, a ne za bolesnika. IRENE: Povremeno radimo na tome da pronađemo psihijatra koji je zainteresiran za ovu vrstu stvari. YADA: Da, moguće je da su poneki medicinski ljudi zainteresirani za ovo. Ima mnogo onih koji bi željeli raditi bolje, ali vaš socijalni sustav je napravljen tako da zahtijeva, da oni žive u metežu i glavna njihova preokupacija je zaraditi i samo zaraditi novac. To je cijela šema, to je cijeli plan vašeg društvenog sustava. U Indiji ima sistem kasti! Vi ga imate upravo ovdje u vašoj zemlji! Sustav kasti! Ako si bez novca, što si? Bogati pokušavaju propagandom izrabljivati siromašne, ali to se opet manifetuje da siromašni žele postati bogati i učinak je poništen. No, vaš društveni sustav nije naučio mladu inteligenciju časti, poštovanju. Vaši odrasli nastavnici, oni koji su odrasli u nekom vremenu, pokupili su toliko činjenica i dezinformacija o životu, da više nisu sposobni od tih događaja raditi inteligentne akcije. IRENE: Oni ne znaju da razdvoje žito od kukolja. YADA: No, Pitanje je koliko ta inteligencija može nešto napraviti? U kojoj mjeri inteligencija mora ići zaraditi novac? U vašim školama se ovo uči. Škole su sredstvo preko koga se kasnije zarađuje novac, a ne radosni događaj - dobro djelo, jer preko škola se stvara financijski status šta će ko biti, kakav će biti njegov status u društvenom sustavu. A dali biste vi htjeli da se sve to promijeni - dali želite promijeniti sve ovo? Nisam siguran!. Pa što onda želite? Što sve ovo govori, tako je mnogo teškoća oko ničega? Sav taj samo-razvoj nije napor ali vi uvijek želite druge da promijenite. Nije li čovjek koji se zvao Isus radio na svojoj vlastitoj inteligenciji prije nego što je mogao izaći i pružiti pomoć onima koji dolaze iza njega? Ljudi idu u školu, moraju se educirati prije nego što oni mogu obrazovati svoje učenike, tako da je sve to vika u vezi nečega, a to nešto, što je to?. To je saznanje u ovom svijetu, to je ljubav, koja počinje kod kuće, a ovo ostalo je vrlo banalano. Ovo sve postaje banalano, postaje bez ukusa, kao što je i rašireno bez iskrenosti iza, to je velika istina. Većina ljudi iz metafizičkog svijeta pokušava guranje svojih članova u pojedine organizacije. To je da više članova imaju, da su oni bolji, a što znači da su veći, veća je i financijska snaga, veća je njihova dobit. Vi ste sami članstvo za sebe. Život je najveća i jedina prava organizacija. Vi ste član po rođenju. Vi ste član svjetlosti, ali ne fizički član, nego po rođenju mentalne svijesti, božanske naravi, vlastitog bića. Usput vam se odgovara na vaša iskustva koja se zovu život, tako da idući kroz inicijacije, prolazite patnje na križu neznanja kako bi uskrsnuli u božansku svjetlost, da se vratite u sebe, u stanje Krista. Samo da znate, što vam znače te velike organizacije, te velike škole? Nema knjiga, nema profesora, nema veliki ili mali gurua koji vam mogu pomoći. Nitko vas ne može dovesti na svjetlo; nitko vam ne može otvoriti vrata od sobe za Svjetlo - samo

vi to možete učiniti. Najbolje od onoga što svaki učitelj, ili bilo koja organizacija može učiniti za vas, je da vas obavijesti, da postoji mogućnost da ste vi veća bića nego što imate bilo kakvu ideju o tome. Moji prijatelji, ali postoji mogućnost. Želite li znati odakle dolaze vaše patnje i sav ovaj beskrajni trud koji postoji upravo ovdje u fizičkom svijetu? Taj put u veće stanje ili kako ga kršćani zovu, nebo ili na drugi način, mi ne znamo da li takvo stanje postoji. Mi ne znamo za takvo stanje, ali znamo da možete saznati i sve što vam možemo reći je, da postoji mogućnost da ste mnogo veći nego što o tome imate bilo kakvih ideja. Zar ne mislite da je se vredno malo potruditi, odvojiti malo svog vremena da bi saznali da li je to tako? Ako ne, mogu vam ponuditi jednu malu nagradu, a to je, otkrit ćete zašto su sve ove patnje, a to će vam automatski reći, kako izaći iz njih. Uzimajući vanjsku stranu onoga što ko misli, što se pokušava učiniti svo vrijeme gdje većina izabira emocionalni put, koji se zove bježanje, bijeg. Vi to ne možete učiniti jer nemate gdje otići. Misao koja vam smeta, koja je stečena, od nje nema bijega nigdje. Svugdje gdje idete, to je uvijek sa vama. Što je to sa mnom – zapitaćete se jednog dana? Kad to saznate, onda će te znati koliko da odete daleko, tako da vas više neće progoniti. R: Ako se suočimo sa njom i nađemo ju, (patnju) uvidjet ćemo da nije tako strašna kao što se čini. YADA: Naravno, ako je onaj koji je pomazan, ako mu se uzmu sve inicijacije koje je morao učiniti, morao se suočiti sa strahom i on ga otkrio, to je bila njegova velika radost, jer nije bilo tako bolno kao što je on mislio. To je vaš strah od nepoznatog koji vas izaziva da se pokrenete, bilo fizički ili psihički. Vi koji želite znati, morate doći do realizacije da vam se ne može nauditi, ne možete biti povrijeđeni, patnja kroz svako iskustvo je dobro za vas. To podupire vaše obrazovanje, to vas dovodi do znanja što je to, a znaćete automatski što nije za vas. Sada, onaj koji je nekoliko korake u višoj svjetlosti, onaj koji ima razumijevanje za prirodu i njeno fizičko okruženje, da li će on pokušati zaustaviti ono što se tamo događa? Naravno da neće. On vidi što je to i stoga pokušava ustati iznad toga. To ga više ne dodiruje, ali on vidi da je to dobro za one koji nisu porasli iznad - to je njegova potreba. IRENE: Gusjenica mora biti prije nego što može postati leptir. YADA: To je tako. Da biste bili inteligentni kao leptir, morate se osvrnuti kada je leptir bio gusjenica, i još dalje, kada je bio larva.? Možete li sagledati dolje taj sistem iz koga je došao i reći; mora ići više. Da bi postao leptir mora biti prvo gusjenica, a zatim larva (čaura). Mora se proći kroz ove faze, tako da se više ne obraća pažnja na one stvari koje su nekad bile, da li larva ili gusjenica. Sva njegova pažnja je sada usmjerena da bude leptir. U svom kratkom životu, on ga živi tako potpuno, da se ne brine o svom odlasku u leptir stanje. On se ne bavi time. On živi

jedino u akciji, u pokretu - to ga čini prekrasnim bićem, cijelim predivnim bićem. Mislim da čovjek ne jede od stabla života. On je jeo sa stabla znanja, a zatim je zaboravio što je on jeo sa stabla, jer pokazuje tako malo razumijevanja prema prirodi života i svome biću. Je li nešto radio na tome? Da li je u pravu, je li to dobro, je li to način. Kako može uopšte nešto tvrditi? IRENE: Ne možemo tvrditi da čahura koju vidimo nije u redu. YADA: No onda opet, sve ima svoju predstavu. Ne možemo govoriti o tome i reći, želim samo da sam čahura. Bilo bi mi ljepše unutra, ili želim samo da budem leptir - da ne budem u stanju larve. To nije realnost. Što je tu ispravno! Jedan od vaših velikana Bards kaže da je život u stvari sastavljen iz snova. Istina je da nisko emocionalno biće spava, tako da i nezna. Sve je za njega konfuzija, jer on uvijek nastoji biti ono što još nije i zaboravlja da je u tom procesu. U svom zaboravu, ono što je on, on pati, dok emocionalno sebe nikad ne zaboravlja. Emocionalno biće, vlastiti ego, ima svoje mišljenje o sebi, tako da nije zabrinut zbog viših stanja bića. To je razlog zašto je tako teško kontrolisati emocionalnu unutrašnjost, to je hipnotičko stanje, to je ulazno stanje. Imao sam ljudi koji mi kažu, Yada, pa što činiti? Što je trebam učiniti u vezi toga? Da znam, sve vas to drži u patnji – kažem im, jer ne znate? Vi ne znate. Vi to znate intelektualno, da, ali vi ne znate gdje ste i gdje živite, a to je znanje. Leptir zna o onome što on radi. Bistar je. To je njegovo zadovoljstvo. To je leptirova svijest. Sada, ako bi on mislio da je nešto drugo, svojim niskim emocionalnim željama, on nebi mogao postati nešto drugo. On nebi mogao živjeti njegova znanja. Na primjer, nebi mogao imati pčelinju svijest. Leptirova svijest i pčelinja svijest su specifični. Oni su vrlo ograničeni ali savršeni u svom stanju svijesti. Razlog što se ljudska svijest toliko razlikuje od svih drugih vrsta, je u tome, što ljudska svijest može misliti na ono što radi - ona se može sama voditi. To ljudsku svijest razlikuje od životinjske, od različitih vrsta životinja. Ona (ljudska svijest) može misliti o događajima i stvarima, kako danas, tako tjednima, mjesecima i godinama kasnije. Čovjek je stvaralac, dizajner. To je priroda njegove svijesti, tako da on može biti ono što on želi biti. Njegova sudbina je u njegovim rukama, ali govoreći, u velikoj mjeri, veći broj ljudi koji dolaze na ovaj svijet su izgubili kontrolu nad svojom sudbinom. Oni nemaju svijesti i kontrolu nad njom, tako da se moraju boriti na putu da je povrate nazad. Vidite, sve je to borba, sva ta borba dolazi pod jednim imenom - iskustvo. Vi ljudi ste zaista blagoslovljeni nad svim drugim oblicima života koji postoji. Postoji samo jedan život koji uzima mnoge oblike. To stvaraju centri za postojanje, kako bi dobili iskustvo. Kada čovjek dosegne stanje spremnosti, on je onda spreman učinitiono što nijedan drugi oblik nemože učiniti. On može narasti iznad sna koga je sam stvorio – iznad svog oblika kojeg je stvorio vanjskim stvaranjem, dok njegova

nutrina može i dalje u njemu postojati. Isus reče: “Ja sam u ovom svijetu, ali nisam od njega”. Sjećate li se ovoga? To je vaša punina. On je to rekao za sve ljudske vrste. Čudesno! Ali svoje religijsko stanje, ma kako ispoljavali, bez obzira koje ste vjeroispovjesti, svi ste isti. Ona nikada nije učila ljude da su božanska bića! Oh, ne! Da ste zli! Vi jeste zli. Što učiniti sa egom koji vas uspavljuje? To je pogon za ludost! On vas vozi sve dublje u ludilo. To je sve u redu i ne bojte se ako nemate tjeskobne misli. Svaki od vas naći će na vrijeme svoj stvaralački put natrag kući. To vredi za one od vas koji ga zaista traže, jedno je važno - da o tome pokušate misliti. Pokušajte svaki dan da ste malo više odvojeni od svoje okolice. Mislim, odvojeni emocionalno. Nemojte dozvoliti sebi da budete zavezani vašim vanjskim prikazom slika. VLASTITO BIĆE / Mark Probert & Prof. Luntz & Yada

LUNTZ: Želim odmah reći, da kada sam bio rekao ime Gurdjieff', mislim da sam rekao Gurdjieff. Morao sam izaći iz tijela Marka i razmišljati o tome, tako da ću zapamtiti kako se to uistinu izgovara. IRENE: Vi ste se transponirali u?. LUNTZ: To nije čudno. Kada teče funkcija kroz tijelo koje nije vaš vlastito, vi ga se pomalo bojite. Vaši izrazi će biti obojeni razumijevanjem i obrazovanjem tijela kojeg koristite. Gurdjieff, ako se sjećam njegove povijesti, je bio ruski seljak, ali on je bio više od toga. To je ono kako je predstavljen u ovom životu. Čovjek je bio jako evoluirao, nego, koristeći oblik tijela u ovom životu koje nije bilo dovoljno evoluiralo u živčanom sustavu kao što ni tijelo Ouspenskog nije uvjetovano, mozak nije bio uvjetovan za nastavak i praktično je visoko evoluirao, da je čovjek otišao preko. IRENE: Ono što sam ja čula, da je on kao ruski seljak živio pod strašnim uvjetima, da nije mogao dobro očistiti štalu? LUNTZ: Pa, vidite, tu je nešto drugo. U početku ove okultne prakse vi odbacujete u stranu sve moralne norme koje ste imali. To stvara uvjete u živčanom sustavu koji zahtijevaju da radite određene stvari koje su sasvim izvan opsega općeg moralnog zakona u socijalnom sustavu. Možete postati nešto kao seksualni izrod u očima onih oko vas. To su sve vrste prakse u eksperimentalnim fazama okultnog rada, da ja ne mislim da bi trebalo ići u dubine. IRENE: Ali to je vjerojatno put. LUNTZ: Da, to je put da ga gotovo prolaze svi ti ljudi koji su u potrazi za unutrašnjim učenjima. Tu je bio još jedan čovjek ... R: Crowley? LUNTZ: Crowley, da. On je bio čovjek koji je postao potpuno izrod u očima svih drugih, ne kažem da je to degeneracija. To je eksperimentiranje sa svim vrstama

stvari – želja saznati prirodu tih stvari. To je previše. U svim takvim vrstama aktivnosti, kroz mnoge društvene sustave, kao što je radio Crowley, se bavilo u bilo kojem trenutku u prošlosti, da su danas takvi ljudi živi, kao što je on - oni bi se smatrali duševno poremećeni.. On bi danas došao pod udare zakona, i drugi poput njega, a ja vjerujem da ni Gurdjieff i Ouspensky nisu bili daleko u to vrijeme, samo što su se oni na vrijeme potajno iselili iz zemlje. Oni nisu takođe otišli daleko, sklonili su se u mentalnim bolnicama. LAB: Profesore, ja sam kupio dvije knjige od Ouspenskog. Sada, kada sam čuo što si rekao, neodlučan sam da ih prostudiram. Mislio sam da bi njihovo čitanje dalo više uvida u okultno. LUNTZ: Naravno da bi. Time bi stekao određenu količinu inelektualnog znanja i nadam se da nećete pokušavati u praksi bilo koju od tih stvari. Ograniči se da znaš o njihovom postojanju i da su te stvari moguće. Ukratko, znaj ih intelektualno ali ne ulazi u praksu. LAB: Ali on spominje joge, spominje kršćanstvo i takve vrste stvari. LUNTZ: Oh, da. LAB: Znam kroz Yadu i druge učitelje, njihove savjete, da je bolje za nas da ne budemo povezani s bilo kojom od tih grupa. LUNTZ: Da, i nema razloga zašto ne biste trebali pročitati ove knjige, u stvari, ja predlažem da ih pročitate i isto tako da pročitate priču o čovjeku Crowley, tako da ćete znati da takve stvari, koi oni navode, ne postoje, što će praksa pokazati. Vidite, ako živite, a morate, jer ste stvorili svoju obitelj i sami ste našli svoje mjesto u ovom društvu. Stvorili ste svoju obitelj, funcionišete u društvenom sustavu ali početkom prakticiranja ovih stvari vi bi društvo izazvali, s vremenom, kako bi se povlačili iz društvenog sustava, vaš bi život postajao bolan i poremećen. LAB: Pa, profesore ja nisam jedina u ovoj specifičnoj situaciji, postoji put, recimo, za običnog čovjeka ili za one od nas koji su silno zainteresirani da postanemo više samo-svjesni? Ima li nešto što nas može dovesti do razumijevanja, umjereno, ili prema sustavu u kojem smo u funkciji? LUNTZ: Da, mislim da je tako. Po istraživanjima nekih od studenata psihologije ja bih predložio Junga kao jednog od vodećih, od onih koje sam upoznao. R: Alkemijski put počinje s jednostavnom psihologijom. LUNTZ: Zaista, sigurno. LAB: Ouspensky je izgleda mislio da je psihološki faktor između umjetnosti, religije i znanosti, i da je zaista važno ono što on pokušava objasniti. R: Vi se profesore ne morate zamarati sa objašnjenjem tih stvari, ne morate se zamarati s njim uopće. LUNTZ: Predlažem da se izabere put koji je ugodniji u odnosu na vaše društvo, vaše sadašnje stanje civilizacije i zakone kojima ste u to uključeni. U proučavanju psihologije student na kraju mora stvoriti svoju psihologiju. Studirati djela mnogih učitelja i onda razmišljati što si studirao, a zatim stvoriti i ubrizgati svoje vlastite misli, koje nastaju iz svojih osjećanja, više od onoga što ste studirali. Na ovaj način ćete biti u mogućnosti stvoriti vlastiti psihološki put, onaj koji je više prikladan za

vas. Mislim da ovo ima smisla. LAB: Studirati na umjeren način, mislim da mi moramo postići balans, jer moramo održati ravnotežu. LUNTZ: Da. Vidite, u kršćanskoj Bibliji se spominje da je čovjek, Isus sišao u pakao nekoliko dana prije nego što je otišao na nebo. R: Da. LUNTZ: U studiji, vidite, on je uzeo okultni put. Bio je toliko napredniji u svakom pogledu, emocionalno, mentalno, u svakom pogledu, da je mogao učiniti to sigurno. Ali, vidite, on je otišao dolje u pakao i, kao što sam rekao malo prije, kroz okultni put mora se sići u pakao, prije nego što je moguće otići na nebo ili savršeno stanje mentalne ravnoteže, a to je gorko i grozno iskustvo koje udara na sami temelj vašeg ljudskog dostignuća. R: Ali, sva ta iskustva su osobe lično izradile. LUNTZ: Sasvim tako, ali prihvatanjem okultnog puta naći ćete vaš pakao, a vi ne možete zamisliti dubinu izopačenosti ove druge strane, gdje možete duboko potonuti . R: I idete dublje, to je još gore. LUNTZ: To je tako. Ako se odlučite da idete sve dublje u pakao, morate potonuti. LAB: Ovo se odnosi na sve, čak i Isusa, ali to nije dano da laici shvate. LUNTZ: Točno tako, i to je dobro. Ako zamislite da je sadašnji svijet ludnica, dozvolite da pretpostavimo, dali je onda masama do takve prakse. R: To je poznato na stablu života kao “Qlippoth”. LUNTZ: Da. R: To je stanje ispod fizičkog. To je dno. LUNTZ: Dno, u pravu ste, a ako niste sposobni za rukovanje ovim stvarima koje prolaze kroz stanje koje se zove “Prstenasto rasulo”, što nije izvan onoga što se zove Prstenasti haos, idete u jamu bez povratka. R: Gdje se raspadate i ulazite u ispoljavanje bez individualnosti. LUNTZ: Nema individualnosti. To je smrt istine, smrt koju donosite u vaše duše, ako JA mogu koristiti riječ duša. Mislim da razumijete što mislim kada koristim tu riječ. R: Da. LUNTZ: To je dobra stvar o prirodi, ona (duša) vam rijetko dozvoljava da učinite više nego što ste znali kako. (Profesor Luntz se povlači i nakon pauze Jada preuzima.) JADA: Slušao sam s velikim interesovanjem disertaciju o metafizičkom, okultnom i ostalim temama o kojima je govorio moj kolega, profesor Alfred Luntzč i mislio sam tražeći kroz pitanja koja ste njega pitali, dali bi ja možda mogao dati malo drugačiji uvid, nego što je on, pa sam došao na njegovo mjesto. To je, možda drskood mene, da mislim, da ja mogu napraviti bolje nego netko drugi, ali se mora pokušati. IRENE: Mi bi inače počeli ustajati ali nećemo.

YADA: Mora postojati neki polazni položaj od onoga kako je bilo, ako želite da nešto naučite u vašim umovima, morate znati da to i možete. Prof. Luntz je govorio o, okultnom putu, naravno, kao što kažete, okultni put je u velikoj mjeri s obzirom na praksu, te povezanost s duhovnim svijetom i drugim oblicima života, koji mogu biti pozvani, koji nisu svjesni sebe, ali ih mi ljudi možemo napraviti svjesnim dajući im svijest pozivom na njih, koristeći zvukove, koji su najprivlačnije mantre tih spavajućih snaga. To budi njihovu svijest, jer, uistinu, te spavajuće snage nisu nešto izvan nas. Oni su, dapače, dio našeg dostignuća, naše vlastite prirode, naše individualne prirode. Kroz osjetila i upotrebu određenih zvukova, neke tonove koji su ugrađeni u velikom umu, um stvaranja i svijest su kroz određene zvukove označili neke stvari, i kroz duge prakse tih zvukova tamo je izgrađena vrsta psihološkog stanja da su određeni zvuci pričvršćeni za određene bogove, neke vragove - drugim riječima, određene sile života. I tako danas, stoljećima i stoljećima kasnije, uz pomoć tih zvukova još uvijek možete pozvati takozvane bogove ili snage, jer su ti zvukovi povezani s njima. Dali bi vam odgovaralo da ne govorim o ovome? R: To je kao nekoliko godina prije, u duhovnom svijetu postoji mnogo likova koji se pojavljuju u Shakespiru, ali oni su pozvani od strane čovjeka. YADA: Točno tako. R: Ovi su bogovi na isti način. YADA: Za laike to zvuči uznemirujuće čudno, jer danas psihologija, a kada je u pitanju neuk, strogo se odnosi na materijalni način življenja, tako da laik i psiholozi ne znaju ništa osim materijalnog svijeta. Određene iritacije djeluju na unutarnje ustrojstvo da smo nesvjesni sebe. Iste vrste stvari su me iritirale, recimo prije 500.000 godina, kada sam živio u to vrijeme, od strane memorijalnih uzoraka, te iste vrste su stvarale određenu vrstu iritacije u meni koja doseže dolje u moju unutarnju svijest i poziva se na taj način, da opozove u meni vragove. Ovi vragovi se zovu bijes - emocionalne frustracije, koje potiču razne oblika nasilja. Oni su vrući. Koristeći taj izraz vruće, mislim na njihove aktivnosti na fizičko tijelo koje gori - oni isušuju usta, oni su uzrok problema sa trbuhom, gori želja za zameriti se s nekim, i oni mogu dovesti do srčanog udara, bubrežnih problema itd - to su vragovi iz pakla. Kod nekih ljudi, kada se te negativne sile, ta nasilna snaga, pozove, čovjek se očituje đavolski - poludi. Kada ste osjetljivi možete vidjeti ta bića usko, oko i unutar Auričnog kruga, a malo prije ste govorili o tome, pojedinci koji nisu toga svjesni, ljuti su i uznemireni što možete vidjeti na njihovoj vanjštini. Ali, ti đavoli, izdanci vaše vlastite tame, vašeg vlastitog neznanja, stvoreni su tamo dolje kroz dobi da se tako zovu. Ono što radite ih stvara. Svojim stvaranjem ih pozivate, vi ste donositelji tih bića, tih nesvjesnih dijelova sebe u svijest. Da li sam bio jasan? LAB: Mi ih izvlačimo. YADA: Da, vi odlučujete. Vi im dajete život, dajući im svijest, tako da nakon

nekog vremena, oni vas jedu, jedu vaše fizičko jastvo, a samim tim i vaš mentalni sklop. Čak i kada nemate razlog da ih se pozovete oni tamo čuče, a vi, u vašem vlastitom umu, prilično ste nesvjesni da su oni još uvijek tamo – da postoje. Vi im dajete vašu svijest, napravite ih svjesnim, a oni rastu kroz energiju vašeg fizičkog tijela. U okultnim praksama oni se mogu pozvati, dati im naredbu šta da učine za vas. Postoje određeni rituali kojima se oni oživljavaju ali ćete požaliti ako to učinite, jer će vam uzimati sve više i više vaše svijesti, više od vašeg života, snagu i želju da ih se oslobodite, a ako bi ih se željeli osloboditi, oni će se prije riješiti vas. Oni će uništiti vaše fizičko tijelo. Razmislite o tome koliko ste velika bića, koliko velika, divni ste kreatori. Kad kažem prekrasni, mislim na ogromne sposobnosti. R: To je previše loše da ne znamo što radimo. YADA: Točno. Tek kada ste svjesni kreatora možete biti sigurni, jer tada vi znate što radite i znate kako da se oslobodite od bilo čega što možete stvoriti, ako se ne nađete u skladu s vašim trenutnim okolišem i općim uvjetima. S tim kada zovete, pozivate, to zahtijeva korištenje vlastitih tjelesnih vitalnih sila. Ove stvari su odjevene u svoje stanične energije i sve što se zove, to je na bilo koji način projicirano u fizičkom svijetu. Ono mora postati fizičko, a jedini način na koji je to moguće učiniti je pomoću fizičke energije. To je razlog zašto vam govorimo, moj kolega profesor Luntz i ja, da se sami stavljate u veliku opasnost kada praktikujete okultne prakse. Mističan put vas vodi do znanja, da znate što se krije iza fasada vašeg fizičkog bića, bez potrebe da ulazite u opasnost. Metafizički put je jedna vrsta puta. To stvara svijest o ljepoti i ravnoteži postojanja. To čini samo postojanje onoga što vi zovete eterički svijet, ili ga možete zvati i duhovni svijet. S jedne strane to je vrlo čudno, da istovremeno kroz ovaj svijet može postojati i fizički svijet. Fizički svijet funkcionira kroz ovo more velikog duha - to ga čuva, jer sve je u svrsi ishrane tijela, kako hranom tako i stalnim protokom vitalnih sila. R: Tu se čuvaju i postojanja snaga volje? YADA: Naravno. R: A kad se snaga povuče - nestaje? YADA: Ona nestaje, da. Kakva čudesna riječ, riječ snaga volje, koja će se stvoriti u ravnotežu i držati u ravnoteži stvaranja. Kada bi to mogao vidjeti sa drugim okom, što se događa između tih svjetova, što bi te prvo najviše zapanjilo, i zadnje, donijelo savršen mir sa sobom. Ti bi vidio da je sve u redu - sve je sigurno kao što je. Onda, to znanje će vas čuvati od suženje i rezanja do obrasca kojima sve to možete vidjeti. Svijet koje se kreću, koji nazivate fizički svijet, je u miru. Sve će biti

sigurno, ali vidite, u neznanju, derište tame, odnosno neznanje, ne dozvoljava vam da živite na taj način i to je dobro na mnogo načina, jer vam snage u akciji, i to je samo kroz akciju, omogućavaju da se doista mnogo može naučiti. Sve je samo iskustvo, jer vaša iskustva stvaraju pojedine stavove o životu, a oni su u vama i oko vašeg bića. To su vaši stavovi, oni su ugrađeni u vaše dublje biće. To se zove učenje, jer vi nikada ne zaboravljate. Vi možemo zaboraviti vaše iskustvo, ali vi nikada ne možete zaboraviti vaš stav prema iskustvu. Sada idemo na ono što se naziva Yoga put. Opet smo kod saznanja iz prakse, preko rituala, ali to je uglavnom povezano s onim što se naziva metafizika, a da ne idete predaleko u praksi, posebice s uporabom daha, jer takva praksa stvara pojavu i učenik biva izgubljen u prostoru magičnih pojava. On je samo uzbuđen o tome što on može učiniti, a ne svrha povratka uzroka onoga što on radi. Joga put je posebno dobar za fizičko tijelo, za dobrobit, za razvoj fizičkog tijela i ako je fizičko tijelo zdravo i snažno, onda je prirodno da će i um biti takav, i da će doći u bolju ravnotežu. Korištenjem određenih vrsta lijekova vi možete mirno spavati, dok je zvijer u vama, ali to samo može prodrmati zvijer, ako ne znate što radite. Preko joga prakse ste naučeni držati unutrašnje tijelo čisto. Intestinalni trakt je poznati centar smrti u ljudskom tijelu ako nije zadržao čistotu. Praksa daha koristi tijelu, kad znate kako je napraviti, briše toksine iz vašeg sustava i što je najvažnije, dolazite do spoznaje što ne treba staviti u vaša tijela, što su otrovi, a što žive tvari. Nakon čišćenja vi ćete doći da nemate više žudnje, jer tijelo koje nije bilo tako očišćeno, nema iritacije i stoga nema potreba za tim iritacijama, za iritirajuće tvari treba tijelo pripremiti. Danas se koriste svakojake iritirajuće tvari da bi vas odmorile, ono što vam donosi odmor, kao što je upotreba duhana, konzumiranje alkohola, upotreba droga, čak blage droge, pa i ono što vi zovete sedative koje uzimate za spavanje, za koje mislite da su blagi lijekovi, još uvijek su smrtonosni ako se dugotrajno koriste. Prakticiranje joge stvara mirne živce. To je najbolja vrsta sedativa. Kroz to, vi možete spoznati da je to veliki čudo za opuštanje cijelog tijela - svaki organ, svaki mišić postaje opušten. Postaju opuštene sve vitalne energije, koje pokrenute glatko teku kroz živčani sustav, koji tada hrani žljezdani sustav, na način koji ga opušta - te vam donosi sretniji život. Fizički svijet je pakao za čovjeka, jer čovjek hoda u neznanju o prirodi svoga tijela, on krivi ovaj pakao na svijetu, jer nije uspio shvatiti da je on jedini pravi svijet za sebe. Ja ne kažem da morate učiniti ovo ili ono - to je ludost. To je ispraznost, jer svi ćete učiniti ono što se čini najbolje za vas, bez obzira koliko to može biti smrtonosno, i ako, i drugi znaju da je to smrtonosno za vas, vama se ne čini da je to smrtonosno.

Jedna šetnja kroz blato uskoro će dovesti da se izgubite u blatu i niste svjesni da je to prljavština. Na isti način jedno hodanje u bilanci, uskoro postajete svjesni da ste u stanju i stoga niste više svjesni riječi bilanca, koja ima drukčije značenje od onoga što želite čuti, što je u stvari bijeg od vjetra i ništa drugo, uskoro se na sve oglušujete. Nije li tako? Psihološki put! Mislim da je to prekrasan put, pogotovo za prve korake, jer preko psihologije, proučavanje toga, vi dobijate puteve u vašoj psihološkoj prirodi i tako gubite vaše strahove. Vidite ono od čega su vaši strahovi sastavljeni, vidite kako su započeli, što su, i kako mogu nestati. Opet, to vas dovodi do životne stvari koja se zove opuštanje. Vidite moji prijatelji, zašto je osoba, u nekim slučajevima napravila naglo i naizgled čudesno dobro, ozdravila od neke bolesti kada je bila u molitvi? To je zato jer je bila opuštena. U tom trenutku ona je dosegla visoku točku opuštanja, tako veliku, tako duboku, da se izgubila u činu molitve. Ona se izgubila u onome što se zove Bog ili Velika svijest, a i to je Bog, ili to vječno Svjetlo Svijesti je Bog ili vječna Svijest. Hajdemo na ono što se zove kršćansko znanstvo. Većina tragalaca na svome životnom putu nisu svjesni kako su izliječeni, jer im je njihov učitelj rekao da ih je Bog ozdravio, pa oni ne razmišljaju više o tome. Oni se ne bave mehanikom tih stvari, a to je upravo problem. Možete li imati ravnotežu i neravnotežu u isto vrijeme? Mogu li oni postojati u istom prostoru u isto vrijeme? Ne mogu dva fizička predmeta stajati na istom mjestu u isto vrijeme. IRENE: U stvarnosti, Jada, ne postoji takva stvar kao asimetrija. To je samo naš stav prema stvarima. YADA: Dakle, kakva god je situacija, vi ste na nju utjecali. Vidite, to što kažete je istina, jer kao što mislite, tako stvarate. Sada razmislite - ne mislim na vrstu stvari koje vaš mozak čini u svakodnevnom životu, da ne misli - razmišljanje stvara nove ideje, a da bi to učinili morate izgubiti svijest svoje suštine. Jeli vam se nekada desilo, da kada vam neko dođe u posjet i kada s njime razgovarate, vaše misli odlutaju – vaša pažnja nije tu, a poslije nekoliko trenutaka se ponovo vratite, u tu prostoriju, oh, kažeš, bio/bila sam izgubljena u mislima. Istina to je predivno! Jeste li kao osoba, u tom trenutku, patili dok ste bili odsutni iz prostorije? Ne, jer je Kristova-duša, Božija-duša, kako god želite to nazvati, je ono što je u vama, a to je stanje savršene ravnoteže. To nema - ne postoji svijest neravnoteže. Nema asimetrija u ljudskom stvaranju - život postaje po vašem izboru - uvjeti kojim živite su vlastite izrade. Vi možete reći, oh, ne, ili možete reći da, slažem se s tobom, ali što ću to napraviti da promijenim ovo stanje? Misliti drugačije je proces učenja, korak po korak podsjećati se na razmišljanje, a razmišljanje zahtijeva koncentraciju, to je oblik meditacije.

Često se dešava, da se tijelo za vreme molitve odvoji od tla. Tijelo izgleda kao da prkosi zakonima onoga što vi zovete gravitacija ali u tom stanju svijesti gravitacija ne postoji. Svijest djeluje na molekularnu strukturu koja stvara neku vrstu kontra-gravitacije. Snaga je podjednako raspoređena na svim stranama tijela, u jednom trenutku, mentalna snaga je na svim stranama tijela. Ova vrsta tlaka, ili reljef-tlaka, vrši se od strane ćelija koje su po čitavom tijelu. Ovakav rad uzrokuje drugačije stanje - ne nužno i viši oblik, ali jednostavno iz različitih karaktera i pokreta koji izdvajaju tijelo iz zakona gravitacije. Vi ne prkosite zakonu; vi ste jednostavno kreirali suprotnost zakonu - vi tako tada mislite? R: Da. Čini se da je u tim trenucima, osobna svijest iznad nivoa svijesti na kojem je gravitacija djelotvorna. YADA: To je tako. Sada o sebstvu. Postoje među vama, ne jako puno onih, koji pokušavaju otkriti prirodu svog unutarnjeg bića. Oni se u žurbi - to je prirodno- to je uvjek pristup početnika - nestrpljivost. To su prvi koraci puta na kojem se nadate da će vas prosvijetliti kako bi našli unutarnju prirodu, prva stvar koja se događa s vama je, postajete svjesni minuta u vremenu, relativno govoreći, vi kao pojedinci prolazite procese kojima učite u fizičkom svijetu. To vas ponekad paničari i ispunjava očajem, pogotovo kada pogledate na beskrajnu cestu koja izgleda kao da leži pred vama. Koliko inča sam ja prešao u 500.000 godina? Koliko inča do mog cilja? Ja stvarno ne znam, jer nisam bio u mogućnosti vidjeti dovoljno daleko naprijed da vidim svoj cilj, znao sam da je tamo, ali samo gdje - koliko centimetara, koliko metara, koliko milja? LAB: Nešto poput odlaska na horizont, idete dalje, dalje je do cilja. YADA: Da, i trebali bi biti zahvalani za to. R: Jer ako ikada dođemo na to, dali bi bilo kraja. YADA: Bilo bi! To je kao što Amerikanci kažu, da ima. IRENE: Kada nebi bilo kraja, bilo bi ukupno izumiranje. YADA: Mnogi ljudi tako misle, i to određen broj njih, jer oni ne znaju tu istinu, oni misle da sam ja, Yada, stekao znanje o životu u nekom drugom stanju. Zašto bih onda dolazio ovdje i komunicirao s vama ako sam ga imao? IRENE: Yada, da vas pitam, što bi moglo biti veća usluga čovječanstvu? YADA: Naravno. To je ono zašto sam došao, to je moj cilj i cilj ovog čovjeka. Služba u ljubavi, koja je jednostavno razumijevanje; usluga u razumijevanju. To sve traje i prije njega, sve tjeskobe, sve brige. IRENE: Ne može se prestati biti aktivan u nekom obliku. YADA: Ne, jer ako prestaneš, onda si mrtva. IRENE: Ima li veće akcije od one - odlazeći preko, osim onog što radite sad? YADA: Što god radim, u bilo kojem trenutku moje samosvjesnosti, radim najveću stvar koju je moguće učiniti. IRENE: Onda ne postoji jedno djelovanja, a da je veće od drugog. YADA: Ne IRENE: Samo postoji svjesnost što radite, jer to je važna stvar. YADA: Da. Sada postoje određene stvari kojima možete postati uključeni u njih,

koje će opet više rasvijetliti neke druge stvari, jer to je cilj vaše neposredne akcije i to je sve. Krajnji cilj vašeg bića je vrijeme u akciji. IRENE: Ali moramo ići tražiti put, uistinu nismo svjesni da je to tako. YADA: Da, morate naučiti mnoge druge stvari prije vaše individualnosti i svatko se u sebi budi budi u različito vrijeme, nitko ne može reći kada će se jedna individua probuditi. On sam, kroz svoj životni napredak, kroz svoje životno kretanje može reći; kada se probuditi, zašto, probuditi se, što je to, probuditi se kroz značenje svoje vlastite akcije. R: Ovo će biti deveti sat, sat završetka. YADA: Da, istina je. IRENE: To je u Bibliji, ali malo ih je to prepoznalo. YADA: Zbog čega malo razumiju. R: U devetoj priči o raspeću. YADA: Naravno, da. Santaya Kwantiya, deveta akcija. IRENE: Možete li razraditi ovo? YADA: Dostignuće, svjesno ostvarenje svoga bića. IRENE: Zašto ga zovu deveti? YADA: Budući da nema deseti. IRENE: To opet ide na jedan? YADA: Da. R: Potrebno je tri boda, kako bi se stvorio trokut, a tri trokuta kako bi se ostvario ciklus. YADA: Mnogo hvala. Kao što vidite, idemo duž stvari koje same dolaze iz kojih se inače ne može izaći. Sudjelovanje u ovom razgovoru ovdje večeras su neke stvari koje pripadaju u ovaj razgovor, koji pripadaju ovoj vrsti razmišljanja. On su same izvedene. LAB: Svaka stvar na svoje mjesto i u svoje vrijeme. YADA: To je tako. Mislim da je odustajanje kasno za vas. Ja sam bio najodređeniji da dođem i razgovaram s vama i znam da je moj kolega, profesor Luntz, vrlo je zadovoljan što je imao priliku da komunicira s vama. Laku noć. PREDAVANJE / Lao C.& Mark Probert

Lao C.Lao C. / 570 p.n.e – 470 p.n.e. Ljudske ličnosti Lao-C.: Svaki dan je nova godina, ako imamo nadu, ako ništa više, bar jedan od nas će biti sretan. Sretan dan je dan koji donosi mir uma, samo kad ste u tom stanju, možete reći da živite sretan život. Mirnim umom - sreću nalazite samo unutar sebe. LAB: Onda zašto se trebamo liječiti, šta je tako loše? R: Neznanje. Lao-C.: To je istina. To je odgovor, neznate gdje je vaše mjesto. To vas samo po sebi dovodi do straha, strah vas dovodi do boli, a bol je sigurno nesreća. R: Onda možemo biti zahvalni kada se zaustavlja. Lao-C.: To je kad prestanete živjeti u dvojbi. To su doživljaji vrhunca radosti za ljudsku svijest. Ja dolazim k vama večeras da razgovaramo o onome što se zove ljudska ličnost. U materijalnom svijetu se ne vidi unutarnjost, to vam je nepoznato. Beba, dolaskom na svijet nije u početku svjesna sebe, ona mora imati iskustva drugih prije nego što može postati svjesna sebe. R: U toj fazi, prije nego što možemo postati svjesni sebe, svjesni smo da ne postoji ništa drugo nego vanjski svjet? Lao-C.: Da, sve je u prolazu i ono što vi zovete vrijeme okuplja tim iskustava i postoje unutrašnje reakcije na njih, a ovi unutrašnji odgovori i reakcije su početak razvoja vlastite ličnosti. Kako bi se u potpunosti integrirali na zemaljsko stanje, dolaskom se mora izgubiti svijest svojih prošlih iskustava, kako u svijetu duha i sjećanja na zemlju, tako i života iz prijašnjih vremena. R: Da li su ta prošla iskustava ispod površine? Lao-C.: Da, to je tamo, ali rijetko ta iskustva izlaze i velika većina nije svjesna tih iskustava. R: Da li se ta iskustva iskorišćavaju automatski? Lao-C.: Da, tako da u ranijim razdobljima života, entitet čini veliki dio svojih stavova prema iskustvima zasnovanim na svijetu sjećanja iz prošlosti prije nego što

je došao ovdje. LAB: Šta je sa informacijama - rečeno našom modernom terminologijom, što je sa procesom kojim je osoba zaboravila ta sjećanja, kada djete dođe na zemlju bez sjećanja na iskustva koja je imao, prije nego što se ponovno utjelovio, kako ih je izgubio? Lao-C.: Po iskustvu ovdje su preklapanja, gušenje, navučen je zastor za sjećanja svojih života, koje je neko živio u prošlosti. Sjećanja da je On, on koristi kao nešto što se odnosi na svoja iskustva ovdje, a kad ne može pronaći nešto u nesvjesnom, za odnose s iskustvom koje ima sada, javlja se strah, a inkarnisanjem i sljedeći put on je ponovo suočen s istim iskustvom, strah se ponovo javlja. Sve dok se ne bude bez straha suočio sa svojim iskustvima ili doživljenim iskustvima, on (čovjek) će doživljavati patnju. Dakle, sada se mora naučiti doživjeti ono što je prirodna stvar koja se događa u njemu, na taj način se polako gubi svoj strah. Ako nema ništa da se odnosi na to, onda postoji samo jedan način - obrađuje iskustvo. Entitet (ljudsko biće) će pokušati pobjeći, sakriti se i ako on to fizički ne može učiniti, može samo izgraditi nekakav mentalni zid ili se pretvarati da to ne postoji, da ono što se događa, ne događa se ili da iz događanja prihvaća ono što manje prijeti za njegov opstanak. Da li je ovo jasno? IRENE: Da. Lao-C.: Prošlo je puno vremena, a sad sam došao govoriti kroz ovog čovjeka. Ja sam ispunjen radošću da mogu doći ponovno u vaš dom. Sada bismo se vratili na osobnost. Dozvolite mi da koristim Lao-C-a. kao primjer onoga što danas govorimo. Sigurno je da oni koji ne vjeruju u unutrašnje ljudsko stanje smatraju da postoji konstantan tok promjena kretanje. Stoga, s obzirom da je ovo istina, da se sve stalno mijenja, ja sada ne mogu biti isti Lao-C. koji je položen u zemlju više od 500 godina, mogu li? LAB: Naša iskustva koja smo stvarali su previše različita, ona postoje, ili? Lao-C.: To je tako. To su vaša iskustva i vaši stavovi s vašim iskustvima koja vas stalno mijenjaju. Individualna svijest nikada nije ista od jednog razdoblja do drugog, dakle, sada ste u prolazu, u ovom trenutku vi se pripremate za prelazak iz fizičkog svijeta, vi se još uvijek mijenjate - tko prolazi? Lao-C. - sigurno ne! Neimenovani prolaze, čak samo iskustvo prolaska stvara dosta promjena u vama, tako da niste više isti oni kao kada ste živili u fizičkom svijetu. R: To nije tako loše, Lao-C., samo tako se možemo poboljšati. Lao-C.: To su riječi mudrosti. Ja govorim o ovoj temi u korist onih koji su u komunikaciji s onima koji su otišli iz fizičkog svijeta. Oni ljudi koji nisu dovoljno educirani da znaju što rade, čineći većinu problema sami sebi - ja to znam, ali ipak to znanje ne mogu drugima prenijeti. Naravno, postoji mnogo, veliki broj onih koji ne znaju, dakle, oni još ne mogu znati kad su živi ili mrtvi. Riječ mrtav je dvovrsna. Jedno ima značenje u svjesnom fizičkom svijetu, dok drugo značenja ima više smisla, riječ mrtav je neznanje. Vi ljudi sa vašim mislima vrlo teško, jedni naspram drugih, komunicirate u fizičkom svijetu.

Komunikacija je zaista umjetnost. To je nešto što ste stekli kod rođenja, ali imate potencijal koji se mora razvijati, i trebate, jer stanje stvari je takvo, u fizičkom svijetu, morate biti umjetnici da to razvijete. Ako se nalazite u svijetu izvan materijalnog svijeta, koristeći postojeće uvjete, imaćete nedostatak sposobnosti za komuniciranje. Dok koristite riječi kao metodu komunikacije, vrlo je teško, dok u svijetu izvan, misao je sredstvo komunikacije. Ipak, ljudi su uvjetovani da razgovaraju u fizičkom svijetu, većina vas nastavlja s ovom navikom komunikacije i u duhovnom svijetu, govorite i ako niste stvorili nijedan zvuk. Zvuk se pretpostavlja, jer ste tako uvjetovani. Barem ćete morati još za neko vrijeme nastaviti ovu govornu komunikaciju jedni s drugima. Recite mi, jeste li ikada čuli da vam riječi dolaze iz usta dok ste razgovorali u snu? Jeste li ikad bili svjesni gibanja usta? Ipak, to je zvučalo kao razgovor. R: Čini se da si u pravu. Lao-C.: Da. R: Samo na taj način nama se čini stvarnost, nije važno, da li je ili nije. Lao-C.: Naravno da nije. U fizičkom svijetu se čini da ste čuli niz zvukova koji dolaze iz usta. Možete li pozvati te zvukove riječi? Uho, sluh sustav, to je primanje riječi? LAB: To je primanje vibracija, zvučnih valova. Lao-C.: Da. LAB: Koji pak moraju biti opaženi. Instrument uha, kao i oči, prima samo neke vrsta impulsa i energije valova, ili vibracija, ali da bi to imalo smisla moramo obnavljati, da tako kažemo, kako to protumačiti. Lao-C.: To je tako. To je prst u oko komunikaciji. LAB: U redu. Mi samo možemo raditi u opsegu našeg iskustva. Lao-C.: Da li je tako. Opet, postoji osjećaj koji stvaraju riječi. Emotivni osjećaji i impresije koje boje riječi, čine ih važnim ali nije tako, strah čini poticanje. LAB: U engleskom jeziku to se zove konotacija, mislim. Lao-C.: Da. LAB: Same riječi imaju svoje značenje. Mi koristimo denotaciju (označavanje). Riječ koja označava nešto, ali nema aure oko nje, mi imamo samo osjećaj da je to to, što znači da nije točno tamo, ali moramo pretpostaviti da je to tamo. Lao-C.: Sad, nešto više. Dok sam u razgovoru sa vama, dali sam vidljiv ili nevidljiv? IRENE: Nevidljiv. Lao-C.: Nevidljiv, to je ono što se zove svijest, um. Mi ne govorimo kroz tijelo. Mi postojimo izvan tijela ali mi ne govorimo sa tijelom, mi nemamo komunikaciju s bilo kojim dijelom fizičke duše. Mi imamo komunikaciju kroz njega, ali ne i sa njim. Da li vam je ovo jasno, molim? LAB: Da, vrlo jasno. Lao-C.: Evo, opet, zbog vašeg uvjerenje da smo u razgovoru s tijelom kažemo da se radi o onome koji se zove, npr., Josip LaBonville. Ja ne mogu govoriti s Josipom

LaBonvilleom, ne znam Josipa LaBonvillea, nemam način prepoznavanja ovakvog stanja ko je Josip LaBonville. Ne govorim o komuniciranju putem svojih osjećaja, ili svojih mentalnih tjelesnih osjećaja, jer vaše tijelo je kanal kroz koji teku misli i izražavanja. Ako ja osjećam, da mi je duševno tijelo bolesno, onda moj odgovor na vaše riječi bit će jedne vrste, a ako sam dobro biti će drugačiji. Ako sam mentalno uznemiren, onda je moj odgovor na vaše riječi različit. Ako mi je dosadno i dobijam o sebi malu količinu dojmova iz riječi, onda vam mogu dati samo malu količinu u povratku. IRENE: Duševna-impresija je ono što si nam rekao? Lao-C: Da, Duševna-impresija. U vašoj komunikaciji jedni s drugima, vi ste u komunikaciji kroz emocionalni sustav i, ovisno o osjetljivosti od toga, dali ste dobili puno ili jako malo ili ništa, od toga zavise sva vaša komuniciranja jednih s drugima. Kada to kažem, mislim da je jako teško kontrolirati taj dio čovjekovog tijela i dešavanja u vama. Možete li razumjeti pravi smisao komunikacije kroz druge svijesti, kontrolu i komunikaciju kroz drugo tijelo? IRENE: Jedina moguća slika koju bismo mogli formulirati u vezi onoga što ste nam objasnili je, da naše sposobnosti prevedemo sa riječi na djela. Lao-C.: Da, i opet, da objasnim da je Lao-C. koji je u komunikaciji s vama, ono što je Lao-C. od 500 godina i više dana? LAB: Lao-C. sada. Lao-C.: Lao-C. od sada, pa ni Lao-C. od jučer, ali Lao-C. od uvijek. Irene: Sada je samo vrijeme. Lao-C.: Da, i moja komunikacija s Joe LaBonville od jučer? Sve je upravo sada. Da? LAB: To je u pravu. Lao-C.: Budući da su jučer bila drugačija iskustva, drugačija raznovrsnost, danas se stvaraju različiti stavovi o sebi, nego što ste ih mogli imati ranije. IRENE: Ovako nešto je govorio i Yada ranije, u večernjim satima. Vrijeme je nešto što je nedefinisano, nešto što ne postoji i kada je rekao za Joe LaBonvilla jučer da on ne bi bio isti Joe LaBonville, on nije mogao razumjeti to isto. Lao-C.: Da, hvala. Je li to sve što želite reći? IRENE: Htjela sam vas pitati, ako je to kontrolni faktor koji regulira, zašto nisi rekao Marku, ili mu dao poglavlje u kome će to biti spomenuto, ako ste htjeli da to bude ugrađeno u knjizi. Lao-C: Da, to se odgađa, jer sam razmišljao samo o stvarima koje su u pokretu i koje govore o sada. Lao-C. od prije 500 godina nije razmišljao o ovoj temi, ali danas Lao-C. meditira. Mislio sam mu reći razlog, iako nisam. Mislim da je hrana za vas da tražite razumijevanje života na višoj razini. To je važno. Morate znati o tome što je a što nije. Morate naučiti kako razmišljati o stvarima i stvoriti nove ideje. LAB: Da biste to učinili, Lao-C., ako želite komunicirati s nekim drugim, da li

koristite simbole umjesto riječi. Lao-C.: Da. LAB: Ponekad mi nemamo dovoljno riječi da bi sebe mogli adekvatno izraziti. Lao-C.: To je tako, ali zato postoji mogućnost da znate da nemate - i vi ćete se prepoznati odmah - da nemate dovoljno riječi. Vi nemate prave riječi, inteligentne riječi i ako imate bezbroj riječi. Trebate nove riječi kad počnete razmišljati na višim razinama o bilo čemu. Komunikacija na nižim razinama nije uistinu komunikacija, to je ispuštanje pritisaka koji su u vama, jednostavno otpuštanje pritisaka. Kada ste korak do viših razina komunikacija nije jednostavna, jer se oslobađate od pritiska ali to je stvaranje varijabilnih pritisaka, pritisci nisu isti. LAB: Da li bi to moglo biti, da možemo razumjeti, da bismo se mogli osjećati ugodnije ili više harmonično? Lao-C: Da, jer na tim višim razinama, vaše misli uzrokuju vaše zvukove koji su manje bolni, jer su uglavnom oslobođeni od straha i tjeskobe, što je razlog zašto možete pronaći više bolnih akcija u nižim razinama komunikacije. Razumiješ li, molim te? To je stvar koju jako želim da shvatite, i neka vam je pristup ovome na istovjetan način. Ako ste još uvijek u svijetu praznovjernih uvjerenja, o spasenju svoje duše, riječ grijeh je vrlo bolna riječ, a riječ smrt je vrlo zastrašujuća riječ, jer spajate odlazak duše s presudom više svijesti. Vašim odlaskom na više razine koristite riječ grijeh - grijeh znači napraviti grešku, a griješite jer ne znate. Ta riječ na višim razinama nije bolna, štoviše, ona vas mnogo uči - vi ste više otvoreni - više ste slobodni na toj razini. IRENA: Mnogi članovi su rekli da bismo trebali biti zahvalni za grijeh, ili za greške koje smo napravili, jer kroz proces “grijeha” možemo više rasti. To nije strašno ako imamo znanje i iz tih grešaka učimo. Lao-C.: Da, riječ grijeh ulijeva strah u vaše emocije, stvara boli i osjećaje krivnje. LAB: Čini mi se da ovdje postoji paradoks, ako mi koristimo riječi i jezik kao komunikaciju - naravno mi moramo koristiti simbole da bi izrazili misli na višim razinama, onda je očito da mi nemamo adekvatan riječnik ili mogućnost putem koje ćemo izraziti svoje misli. Sada, Vi učitelji “Inner Circle” - Učitelji Svjetlosti nesumnjivo ste u stanju komunicirati na višim razinama, ali ipak, kada s nama komunicirate, morate koristiti fizička sredstva koja su neadekvatna da bi izrazili svoje ideje. Sada ćete nas moći naučiti riječi koje će biti adekvatne da bi izrazili više ideje, gdje nećemo morati koristiti riječi kao oznake, nago kao uvid u više razine u kojima nastojimo prepoznati sebe? Lao-C.: Žao mi je, ne mogu koristiti različit rječnik ili različite riječi, nego one čime ste uvjetovani da razumijete. Mislim da ono što bih vam želio reći, će vam pomoći - vas je strah od riječi, umjesto što razmišljate o riječima na višim razinama, bolje je razmišljati nivoom kojim vi razumjete, jer željno razmišljanje o kreaciji može vas odvesti u fantazije, a to je put gdje ste součeni na svakojakim temama. LAB: Mnogo-puta hvala, Lao-C., za svjetlo, za raznovrsne misli i svoje divne napore kako bi to znanje prenio na nas.

Lao-C.: Hvala. Želim da i dalje ovu temu proširite. R: Neka vas prati Svjetlost. LAB: Ali neka se reflektira natrag u nas. Lao-C.: To ne može biti drugačije. Mi isto tako postajemo svjetlo jedni za druge. To je zaista tako, a Svjetlo će doći i ostati s vama. Laku noć. LJUDSKA BIĆA KAO CENTAR KOMUNIKACIJA / Mark Probert & Yada di Shi’ite YADA: Sada sam se vratio. Ovaj put ću početi s onim što se zove genetska memorija. Mislim da ste čuli za to? IRENE: Da. YADA: Genetska memorija je ono što u Vama proizvodi stvari koje su pripadale našim očevima, majkama i djedovima. Često su to izvori koji su odgovorni za toliko mnogo prekrasnih stvari, kao što je genijalalnost za glazbu i umjetnost, također su uzrok nezdravim tijelima, genetske slabosti naših pra-otaca prenose se na nas; također su još i danas uzrok mentalnih poremećaja u nama, unutrašnji strahovi koje ste dobili u dalekoj prošlosti – genetski strahovi u vezi vašeg okruženja i vaših osjećaja o vašoj okolini uhvaćeni gore i prenose se s generacije na generaciju. Kako je ljudsko tijelo delikatan instrument, postavlja se pitanje, kako se prošla životna iskustva ulijevaju u um i kako se dobija tijelo sa genetskim slabostima oca i majke? Vi možete reći da moderna nauka tvrdi da je kroz naslijeđene osobine vrlo malo bolesti. Dali je to tačno što vaši moderni znanstvenici kažu? IRENE: Mi naslijeđujemo sklonost ili slabost koja se razvija u bolest. YADA: Da, da. IRENE: Yada, pročitala sam članak na tu temu ne tako davno, koji kaže da znanstvenici sada izučavaju kako manipulirati genima i kromosomima, tako da pojedinac koji je naslijedio određenu tendenciju od majke i oca ima mogućnost da to prekine. YADA: Naravno. Ne samo da nasljeđuje te tendencije, nego ove tendencije kasnije i potiče, tako da postaje psihički uvjetovan za bolesti koje je prije njegov otac imao. On je dobio svoje male strahove i fobije, pa onda, u genima i kromosomima oni su prešli na njega kasnije. To je razlog zašto je tako teško izliječiti dvoje ljudi koji imaju iste bolesti pomoću istog programa. To je razlog zašto je tako teško za psihijatra da nađe riješenje problema koji uzrokuju bolest - kako pronaći psihološki uzrok koji nije u tom životu osobe, a koji je stvorio ovaj poseban oblik bolesti u njoj, jer to je odraz onoga što je njegov otac i njegov pradjed imao. Jedini način na koji možete izliječiti bolest je ne dopustiti da se to dogodi, a način na koji možete spriječiti događanja je naučiti istinu o ocu koji je trpio lažna vjerovanja. Da li sam bio jasan? LAB: Da. Ima smisla, Yada:. YADA: Da, ne kažem da je sve zbog lažnog učenja, sve ukupnih učenja. Nisu

samo učenja, ali način na koji se djeca poučavaju u vama stvara strah. Čovjek je otvoren za sve naučiti, sve, i sve ove stvari mu trebaju, one će ga dovesti u ravnotežu, jer u svakoj od tih stvari je naučio da nadvladava strah. IRENE: Mi stvaramo svoj biheviorizam ponekad, u našim tijelima, prema iskustvu iz naše prošlosti je utisnuto u nas. I onda bi trebao misliti, kada: - ne mogu se sjetiti da je bilo tko na mojoj majčinskoj ili očinskoj strani, u mojoj obitelji, ikada imao bilo kakve respiratorne i plućne probleme, kao što sam ja imala, sve moje djetinjstvo i do dana danas imam. Ja sam to imala i to je očito stvorilo od mene bolesnu osobu. YADA: Ja ću ti reći, ono što ti je izazvalo, ako ti ne smeta. U tvojoj obitelji, tvoja majka je bila puno više neizvjesna i nesigurna u svoje roditelje. Ona je patila od više lažnih strahova i zabluda o stvarnosti i tvome ocu, što u stvari nije ni postojalo, jer tvoj otac to nije nikada učinio. Tvoj otac je bio čovjek koji je bio naklonjen miru i tišini, bio čovjek dobrote i tolerancije. Vaša majka, sa svojim strahovima i nesigurnostima, nametnula je tvome ocu mnoge svoje nevolje. IRENE: Ne sumnjam u to, Yada:. YADA: Ne volim reći ovo, ali sam želio sam ti reći istinu o tome, jer sam prošao te iste stvari koje se tebi dešavaju. IRENE: Osjećaj nesigurnosti? YADA: Da, nepovjerenje. Kada pogledam kroz život vidim da je istinito ono što sam rekao. Znam, mi kao zajednica dugo to pratimo, i prije nego što smo upoznali Marka. U stvari, sve što smo činili je da pomognemo – da pronađemo nekoga ko će ovo prenijeti i na kraju smo odabrali Marka i tebe - njegovu suprugu. Nažalost, kao i mnogi ljudi u svijetu danas, vaš okoliš je vrlo loš, tako da istina vrlo teško prodire do vas. U suštini, bilo bi ti mnogo gore da ne upoznaš oca koga si imala. To bi bilo mnogo gore, da čovjeka koji ti je bio otac neznaš. Sve je jako upitno, jer kada je tvoj otac živio sa vama, kada si ti bila djete, on je bio drugačijeg uma, različitog od majke. IRENE: Da. YADA: Naravno, ti stvarno ne možeš kriviti bilo koga. IRENE: Znaš, Jada ovo je vrlo istinito. Mislim su mi iskustva kroz koja sam prošla u ovom radu bila od velike pomoći i ja sam ti zahvalna za to. Ja se mogu osvrnuti na mnoge stvari koje su se dogodilo u mom životu dok sam bila mlađa, još pamtim ta iskustva, jer to mi pomaže sada da budem suosjećajna prema drugom koji prolazi kroz slično iskustvo. Prava istina o mojoj majci i ocu je ta, i ako sam mislila da smo imali simpatično djetinjstvo, da smo živjeli u strahu. Moja majka nam je stalno prijetila, da ako nešto ne prihvatimo što je ona smatrala za ispravno, da ćemo biti tučeni. To je zastrašujuće i ja sam je zbog toga mrzila ali nisam prigovarala. Osjećala sam se kao da ću se rasprsnuti, ponekad sam znala biti toliko ljuta zbog toga. U svakom slučaju smatram da kada si govorio o naslednim genima i kromosomima i utjecajima roditelja na biheviorizam u dolazne entitete, da ima puno tih biheviorizama koje

smo naslijedili u sebi. YADA: Naravno. Ja nisam dodao genetske slabosti ili nedostatak snage, kao što je u određenim slučajevima moguće, nisam govorio o ravnoteži ili neravnoteži. Jedna od stvari koju ste dublje otkrivali su doživljaji vašeg bića kada ste rođeni u vašim obiteljima, tako da iskustva koja ste imali možete drugima prenijeti. IRENE: Oni su ono što u stvari jesu, da li nam se to sviđalo ili ne. YADA: Da, to je tako. R: Jada, kad osoba na duhovnom svijetu želi da se reinkarnira, je li se išta može učiniti da pomogne odabrati svoje roditelje? YADA: Većina od vas nema svjestan izbor. Vi ulazite u fizički svijet opet po vašoj volji u velikoj mjeri zbog neispunjenih želja iz prošlih života - iz života prije. Niste još završili unutrašnje potrebe i želite da se sami izrazite u fizičkoj materiji, tako da se prema vašim željama, nesvjesno i nerado povlačite iz fizičkom svijeta. Kad kažem volje, jer ako biste znali da ćete opet patiti, ne biste to učinili, jer znajući, mogli bi vidjeti nevjerovatnost svega toga. To je ono što je međuvrijeme - mimo znanja. Sada, ima mnogo ljudi za koje ste čuli da kažu da su kroz iskustva znali da su radili krivo, a ipak su to ”ponovo učinuli”. Oni nisu znali da su radili krivo, oni to nisu znali, jer da su znali da rade krivo to bi uzrokovalo da počnu raditi pravo, ali oni su mislili na osnovu emocionalnog, na emocionalnoj razini, da je to prava stvar što čine, oni su to samo mislili, nisu imali emocionalno razumijevanje, jer su to emotivno radili. R: Znači, oni bi trebali učiti da odstrane emocije. YADA: Da, ali to ne ide tako, kada uživate u nečemu, određenoj stvari - hrani ili bilo čemu drugom, bilo šta da vam se sviđa, ta posebno stvar počinje negativno djelovanje u organizmu, onda ćete to osjetiti - možda vlastitim osjećanjima o tome, ili preko nečega drugog – da vas ta stvar ranjava pa vi želite da to zaustavite, da to fizički zaustavite, vanjskim načinom, ali to baš ne ide tako lako, jer vašim mislima treba prilično dugo vremena da taj fizički osjećaj u vama prestane. Vi ste uhvaćeni gore i povukli ste mentalno vaše neispunjene želje, ali one još nisu istrošene i ne možete ih se lako riješiti. R: Želja je uzrok prvog pokreta iz nemanifestovanog očitovanja, tu je većina stvari duboko ukorijenjena da se to ne može ni zamisliti. YADA: Naravno, tako je. Znajući to, možete vidjeti silne poteškoće koje vi ljudi imate sa samokontrolom u vezi stvari koje želite imati, stvari koje su rođene od želja. R: Kako naša kršćanska Biblija kaže; „tko pobijedi sebe veći je nego onaj koji hvata led“. YADA: Naravno! Ili cijeli svemir! Da, jer onaj koji pobijedi svoje niže sebstvo dobija svemir, postaje Majstor. To je razlog zašto sam dosljedno objašnjavao u vezi emocionalne kontrole. Ja nikada ne kažem da je to lako. R: Ne, nikad nisam čuo da si rekao da je.

YADA: Jer, kao što si rekao, gospodine, želja je naša najdinamičnija kreativna snaga, najdinamičnija. LAB: Imati moć, sam nešto prekinuti, to je nešto Yada. YADA: Da. LAB: Ne želim ići predaleko i zastraniti od teme, ali ako se ljudski um očituje kroz želje, a te su želje u nama - mi ne pronađemo način da ih izrazimo zbog nekih stanja, kakva je situacija u tom slučaju? YADA: Ta želja, ovisno, bez obzira na stupanj iskrenosti i dubok unutrašnji osjećaj, je veza koja je pohranjena u nesvjesnom sebi, bit će izvedena ponovo u nekom drugom životu, kada se mognete staviti u akciju, staviti na posao. Ona će se negdje manifestirati u aktivnosti, a to će biti sa rođenjem. Nakon što je želja stvorena, ona će biti rođena, jer um stvara želje u maternici, to će već tamo biti rođeno. Zato, znajući to, želja je nešto što se ne može podcijeniti, ali ne možete napraviti da malo osjećate ili ne osjećate. Morate imati vjere, ili ako nemate kralježnice; onda ste poput meduza. DUG PUT OKOLO / Mark Probert & Yada di Shi’ite YADA: Moji prijatelji, čast mi je da smo opet zajedno kako bi malo raspravili neke stvari o kojima smo govorili tjedan ili dva prije, u pogledu različitih stanja svijesti i različitih načina približavanja tim stanjima svijesti, da bez uključenja vlastite svijesti, svaka osoba se dovodi u opasnost kroz neznanje. Mislim da ću večerašnji razgovor nazvati, "Dug put okolo“. Po mom mišljenju, a to sam rekao i u prošlosti, na nekoliko ovih skupova, da je čovjekovim dolaskom na zemlju, opasnost po njegovo postojanje ovdje počela, ne samo ovdje, već kada je počeo svoje kreativno raspoloženje i eksperimentiranje u stvaranju, što je njegova sama priroda. U svojim eksperimentima je postao svjestan da je otkrio nešto prirodno važno. To je je saznao i naravno da nije mogao ni pomisliti šta je otkrio u to vrijeme, jer je ljudska svijest bila pod drugim uvjetima, koja je kreativna svijest, (ne govorim o čovjeku u formi, u tijelu), ali prije nego što je dobio svoju unutrašnju samosvijest, postao svjestan da se nešto jako čudno odvija sa supstancama kojima je u to vrijeme eksperimentirao. Ono što je on otkrio je, da je sposoban za mijenjanjem kretanja ove supstance i da je to tro-dimensionalna tvar. Otkrivena je hijerarhija, postojeće svijesti su rekle, o onome što je otkriveno, rekavši da su ljudi na to došli slučajno kao što i danas čovjek stječe mnogo znanja kroz slučajno otkriće. Mi ćemo govoriti o nesrećama kasnije. On je bio upozoren od većih umova da to mora napustiti, da treba zaboraviti da je napravio to otkriće. Naravno, to mu oni nisu zamjerali ali su ga upozorili na veliku opasnost od daljeg rada. Upozorili su ga da može lično biti

zarobljen u vlastitom stvaranju i da će, ako nastavi, proći dugo vremena prije nego što mogne vratiti svoju svijest, koja je sve dalje od njega, i vratiti se kući u svoje izvorne ljepote. Ali, svi argumenti koji su govorili protiv, bili su bez uspjeha. Djelomično, ova sadašnja kršćanska Biblija govori kao o paloj rasi - ljudskoj rasi. Svećenički sistem kršćanske vjere je rekao, da je to nešto što je palo u moralni grijeh. Oni su ljude koji su zarobljeni u ovom novom stvaranju, prozvali kao grešnike, voljom bića koje se naziva Bog, a u stvari, jedini ljudski grijeh koji je napravljen je taj, što je čovjek izgubio svijest o svome stvaranju. Ipak to nije greška, jer se dobro zna hijerarhija - to je jednostavno posljedica onog što su radili i što su učinili; stvaranje materijalnog svijeta, trodimenzionalnog stanja gibanja. Vaša Biblija ne kaže ništa, da ste izgubili sjećanje o kreatoru zbog materijalnog svijeta, ili možda sam trebao reći nije otkrila, šta je hijerarhija za stvaranje učinila, šta se dobiva promjenama, vrstom učenja, jer je ostalo, kako pronaći svoj izlaz iz ove stvari, koja se zove Babilon. Ali te promjene nisu došle u njih i tako oni postaju jedno sa svojim stvaranjem, a onda ništa nije bilo, dok se nije krenulo kroz ono što se zove evolucija, postigao se oblik kralježnice i ono što se zove razdvojen mozak. Ljudska bića nisu dobili te promjene, dok se nije postigao takav obrazac, kada su bili u stanju da shvate da su drugačiji od njihova nastanka. Tada su počele promjene, a onda su te promjene donijele proces kroz ono što je postalo poznato kao škola unutrašnjeg učenja. Ova učenja su različita, neka se zovu okultna učenja, okultni pristup je spiritualni pristup, alkemijski pristup je pristup joge, a koriste se i mnoga druga imena. Od samog početka je rečeno da se možete vratiti u vaše stvaranje, ali proćiće vremensko razdoblje kada ćete se premjestiti na nivo samo korak dalje od trodimenzionalnog svijeta, taj svijet se zove svijet mrtvih. Tada ćete se ponovo vraćati u svijet materije u beskonačnim ciklusima, dok se ne savladaju lekcije, rađanja i umiranja, a taj proces se zove Točak Života. Vi morate shvatiti da ste dio kreatorovog sna, ali da ste takođe i sami u snu. Sve što je napravljeno od materije prolazi preko onoga što se zove Točak, vječni ciklus materijalnog svijeta. Samo malo njih je tijekom milijardi godina steklo da napusti Točak Života i izađe iz svijeta materije, samo njih nekoliko je pronašlo svoj put kući. Pristup, kako pronaći svoj put, je dug put okolo. To ga čini toliko dugim kolika je vaša nesposobnost da postanete svjesni da ste dio kreatorovog sna. Prve opstrukcije koje su napale zidove vašeg božanskog znanja, božanske naravi, došle su vam automatski, kada ste otkrili da ste, kao ljudi, bili drugačiji od ostalih stvorenja. To je u vama stvorilo zid straha, jer vam se to predstavilo kao vrlo velik i naizgled neprohodan misterij, enigma, a ona ide dalje sve dok vi, kao pojedinci, ne

dobijete sliku, shvatite, ako ste sposobni da uhvatite, vidite izvan vašeg sna, tako da možete shvatiti da je to san oformljen mimo vas sanjara. Ne postoji drugi način pronalaženja takvih razumijevanja, osim tog načina, da najprije spoznate da postoji nešto više, nešto više od onoga što se pojavljuje u fizičkoj stvarnosti, a to je veća stvarnost. Vi, siguran sam, koji sjedite ovdje, je za vas gotovo nemoguć zadatak učinuti nešto,našto niste spremni. Ako u vama nema neko malo sjeme budne svijesti, o svojoj božanskoj naravi, ne postoji ništa što bi vi ili ja mogli učiniti kako bi vam se dala ta informacija. Mi vas potičemo, vi ste slučajno naišli na znanje što se zove stvar, sad vi pojedinačno morate posrnuti natrag u znanje da ste vi tu stvar kreirali. Mi kažemo, vi ste stvoritelji materije. Kad kažem ovo, prva stvar na koju mislim je, da ste emocionalno svjesni, da ono što je čovjek mislio, to je i stvorio. No pitanje je dali čovjek ikada može znati da je on stvoritelj. To je duh čovjeka koji mora doći do ove svijesti, čovjek mora kroz stvari postati svijestan da su to stvari - sve je u duhu, čovjekova svjesnost je duh. U jednom trenutku čovjek i duh u čovjeka postaju jedno, u trenutku stvar se gubi samo ostaje jastvo i duh u sebi, nema dalje materije kao takve. Vi znate što je upravo sada, vi znate da suština spava, da ste sanjari i ne sumnjajete više u to. Vi znate da se samosvjesnošću stvari moraju same izgubiti u vašem duhu, ili može biti da još niste u stanju to učiniti. Opet, svjesni ste, kako laička svijest ne zna ništa o svojoj božanskoj naravi, tako da vam moj savijet ne znači ništa, jer duša sama traži, a i stvar sama traži - ne prihvaćaju se savjeti drugih. R: Dakle, duh upozorava čovjeka da živi s njim u istom tijelu, ali ga čovjek ne prepoznaje, a čitav posao je spoznati. YADA: Da, to je poenta, ključ čovjekovih nevolja, njegovih žalosti, njegovog očaja. To je zagonetka, nerješiva enigme za um, da stvara sebe. Međutim, to neznanje ga neće zadržati da stvara nešto veće od sebe. Doista, on je napravljen da to preuzme. To ga izaziva, prisiljava, spava i misli da postoji nešto veće od njega. To je uzrok njegovog stalnog poziva svome većem, istinitom naslovu, Bogu, čovjeka je između ostalog stvorio Bog. Sada, vrlo jednostavna izjava, nalaz i priznanje toga je vrlo teško. Međutim, teškoća leži samo u jednom, nemogućnost da se izađe iz svojih uvjetovanih svijesti dovoljno dugo, dok se ne mogne prepoznati svoja viša svijest - Kristova Svijest. R: Pa ipak, čini se da postoji određeni stupanj komunikacije između. YADA: Da, u isto vrijeme, oboje su u neznanju jedni o drugima. Oni se nisu jedni drugih odrekli, niska duša ne negira Krista, a Krist ne negira stvari. Oni jednostavno ne znaju za postojeće veze, kao da se ne prepoznaju. Sada, ako netko priznaje Kristovu svijest, ako znamo da je tome uzrok Adamove avanture u svijet materije, da je to uzrok gubitka – edenski pad, onda čovjek mora znati da se nemože boriti s time u vezi toga.

Vi ne možete očajavati zato što niste u mogućnosti vidjeti tu vezu, ili most, ili da već postoje veze ili mostovi. Vi to ne možete, jer proučavanje života, traženje puta, je individualno iskustvo. Vlastiti rad ne može drugima put osvijetliti, rad će rasvijetliti vlastito sebstvo. Zatim, nitko ne može biti privilegiran, kako bi stekao svoje prosvjetljenje, kako bi ispravno primjećivao one okolo sebe, jer oni će dobiti svoje svjetlo ili će doći na svoje svjetlo, ali, svi govori, sva propovijedanja, svi argumenti neće donijeti drugima vašu Kristovu Svijest. Sada, često ste čuli izraz znanstvenika o čovjeku, da je čovjek napravljen od materijala. Fizičari kažu čovjek je fizički čovjek i to je sve što oni znaju o njemu. Medicina kaža, čovjek je kemijski čovjek i to je sve što znaju o njemu. Biolozi kažu, čovjek je napravljen od gena i kromosoma. Sve te tri izjave su u pravu, u odnosu na čovjekovu narav kao suštinsku stvar. Ta ispravnost se temelji na osnovu onoga što smo upravo govorili, to pitanje ne može prepoznati duh. Postavlja se pitanje, na koji način je to učinjeno. Nema mjernog štapa, ne možete uzeti sažetak i konkretne mjere, ili obrnuto. Samo duh može prepoznati duha. Samo materija može mjeriti materiju. Jedini način da to stanje može biti izvagano je samo po duhu, sjajno svjetlo o tome ne postavlja pitanje čovjeku, tako da stvarni čovjek može vidjeti svoju sjenu. Samo beton može baciti sjenu u ovom konkretnom svijetu, ali je potrebno sunce, ili svjetlo, za stvaranje sjene. Ako čovjek ne bi mogao vidjeti svoju sjenu, on nebi mogao nikada znati za svjetlost. U svome viđenju on će doći do realizacije da postoji u njemu veća unutrašnjost, da, ako ta unutrašnjost ne postoji, on sam nebi mogao postojati, čovjek-materija nebi mogao postojati. Tako počinje onaj koji misli na putu do svjetla, do pronalaženja svjetlosti. Ovo je prvo veliko otkriće ljudske materijalne svijesti. U izradi ovog otkrića napravili ste vaš prvi korak u slobodu. Da se vratimo na ono što sam rekao, da čovjek-materija samo vidi svoju stvar, a opet pitanje, od kuda potječe? Čovjek govori o svojoj unutrašnjoj materiji. Gdje je materijalno napravljen, odakle potječe, kako je došao ovdje na Svijet, na Zemlju, kao stvar? On ne zna veći dio toga, veliki je broj ljudi koji ne znaju da je čovjek ovdje samo posijan. Zemlja nije čovjekova kolijevka. Čovjek nije počeo u bilo kojem trenutku, već na mnogim područjima u isto vrijeme. Naravno, neki su poginuli ili izgubili svoj fizički oblik, drugi je živjeli u nekom vremenu i zbog okruženja u kojem su bili, napravili su mnoge prilagodbe kako bi odgovarali tom okruženju. One koji se nisu mogli prilagoditi sa izmijenjenim okolišom, propali su. Ova zemlja je uistinu škola, ne samo za ljude nego za sve oblike koji imaju ono što se u njima naziva svjesni potencijal. Tako možemo ići unazad dolje do kamenja i stijena. Oni imaju svoju određenu razinu svijesti. Kada to kažem, mislim da je cijeli svijet golem inteligentni materijal, živo biće. Ali samo čovjek ima životnu silu,

koja je djelovala kroz mnoge oblike, dok se nije postiglo ono što danas zovemo ljudski izgled. Samo u tom obliku čovjek još nije našao ono što se naziva samosvijest. On će to moći, tek kada to spozna i sebi prizna smisao takve kreacije. Bilo je raznih stanja svijesti, ovo stanje svijesti, ako mislite da je samo ovo, je samo sjena, gdje je nešto veće unutra. To je ono što vas ostavlja na putu da tražite da li su vaše misli istinite. Na nekim putevima možete biti pozvani od strane mnogih imena, od kojih smo neke ovdje večeras spomenuli; okultna, metafizička, joga - i svi ostale. Sada, što je opasnost da se nađete u bilo kojoj od ovih staza? Upravo su to opasnosti, jer mnogi od tih puteva djeluju kao zamke za neoprezne. Morate pokušati da ne platite ceh na bilo kome od tih puteva - morate pokušati hodati oprezno, pažljivo i s puno misli. IRENE: Ako ključ leži u bilo kojem od tih puteva, onda je potrebno za nas da prihvatimo jedan od njih, barem u ovom životu, kako bi stekli to znanje, naše više sebstvo. Dakle, i ako moramo biti oprezni, moramo početi. Mi ne bi postali svjesni ovoga, ako nismo spremni za to. YADA: Naravno. To je tako, naravno. U početku, u stvaranju materijalnog svijeta, vi ste nesvjesno naišli na formulu za stvaranje trodimenzionalnog gibanja, te ste se na taj način izgubili. Sada, u pronalaženju povratka kući morate činiti stvari svjesno, morate biti svjesni, morate pokušati zadržati svijest, svakim korakom koji napravite i koracima kako to napraviti. Postoje načini i sredstva na svim tim stazama, bilo koju od njih da uzmete, jer su sve i onako među sobom usko povezane, ali ima načina hodanja bilo kojom od tih staza bez stvaranja dodatne konfuzije za sebe. Jedan od načina je da se oni svjesno poštuju. Čovjek koji radi s eksplozivom mora znati opasnosti od tog eksploziva, što više zna o opasnostima, ima više poštovanja za njih, mora raditi sa tim eksplozivom oprezno i pažljivo. Ne mislim da postoji nešto opasnije od pažljivo izbalansiranog nitro-glicerina. Da li zna čovjek da ga nepažljiv potez nitro-glicerinom preseljava sa zemlje vrlo brzo? Samo neoprezan i neznalica može biti bezbrižan. IRENE: Yada, mora li onaj tko pokušava postati svjestan sebe kao stvoritelja, izložiti se različitim ... YADA: Moraju se istražiti sva ta polja, zar ne? IRENE: Pa, sve različite pozicije koje ste nam rekli o tome uzimaju toliko vremena. Da li se mora biti pod nadzorom pojedinca koji zna o ovim stvarima? YADA: Ukoliko idete tim stazama na više izravan način, naravno morate imati nastavnika. To je kao onaj koji pokušava naučiti jezik koji nije njegov. To je gotovo nemoguće da se nauči neki jezik bez pomoći – ili da ste bar u blizini gdje se govori tečno cijelo vrijeme, ili da je ste pod direktnom kontrolom učitelja. IRENE: U ovom polju je prilično teško za neiskusne, da mogu prosuditi da li učitelj zna što radi, tako da kad je on sam u vrlo lošem stanju, učitelj možda neće moći pomoći. YADA: Za početnike, najbolje je prvim koracima krenuti ka onome što se zove

intuicija. Oni se uče osjećajima da je ovo ili ono ovako ili onako. Nakon što izgrade osjećaje, onda oni mogu početi eksperimentirati uzimanjem fizičkih puteva. Prvi koraci ka dalje su meditacija. Vidite, vrlo je teško izraditi mišljanje. Vrlo teško, a još teže da se koncentrirate na ono što mislite. Za neko vrijeme, zaboravite vaš vanjski svijet, izgubite svijest sa vašim vanjskim svijetom, jednostavno koncentrišete svu vašu svijest na ono što mislite. To možete prakticirati bilo kojim danima u tjednu - najmanje deset, petnaest, dvadeset minuta i nakon nekog vremena možete to učiniti po jedan sat. R: Da li to učiniti centriranjem naše pozornosti na to? YADA: Da. Stavite svoju svijest na to. Znate, moji prijatelji, vi možete držati u svojoj svijesti objekt, gdje možete naučiti puno više o tom objektu. Vaša svijest dobiva dubok osjećaj odnosa s njim, a objekt će vam onda dati svoju istinsku prirodu. Sada je na vama kada će te pronaći vreme za ovu praksu, za svoj um, da svoju svijest, u roku kraćem od minute, staložite i oslobodite. Minut je dugo vreme za početnika da zadrži svoju pozornost na isključivo jednom objektu, od svih drugih objekata oko njega. Ali, to je dobra praksa, vrlo korisna praksa, jer donosi, ako ništa drugo, staloženost, mir, zadovoljstvo s onim što ste i gdje ste, u svakom trenutku. Pomislite, ja sam u kraljevstvu nebeskom, kada sam zajedno sa svijetom oko sebe, neovisno dali je taj svijet kamen ili neki drugi objekt, ja osjećam božanstvo. To se događa samo ako ste mirni, božanskim gubljenjem svijesti u fizičkom tijelu. Nakon što ste bili u mogućnosti da svoju svijest koncentrirate na objekt, onda to možete učiniti i drugačije. Da ne uzimate u vaše misli objekt, vanjski objekt, da se na njega koncenrirate, jednostavno da ne mislite. Ideja će vas staviti u vaše kraljevstvo nebesko. Sada, ako nepažljivo medititirate, te s mislima tražite neke fenomene iz čiste radoznalosti, možda pronađete neko mistično postojeće stanje, jer ste taj fenomen fascinirali, te tako možete nadrljati. Ako početkom meditacije stupate u odnos, ali ne s onim što ste prije toga promatrali - s mnogostrukim mislima, beskrajnim mislima koje teku kroz vas, možete otići na gore krpeći prostor oko vas, a tamo uglavnom slijedi kontakt s niskim vibracijama, bruto niskim mislima, mislima koje su produkt nezadovoljenih želja. Život je većinom sačinjen od stvari kao što su sex, sex na nižoj razini. Tada ćete postati ono što se zove, opsjednutost. To blještavilo osjeta i koncentracija misli koje su prenesene drugom, postaju toliko fascinantne da bi ste, ako krenete tim putem, izgubili se na putu. To postaje put pakla, a u početku, vrlo čudan i vrlo ugodan. Zašto se to ne može vidjeti prije nego što dođe, zašto se ne može prije osvjestiti? Oh, ja sam majstor! Što imam veliku moć! Što imam veliku sposobnost! Sada mogu koristiti drugu osobu, i njen fizički oblik i njenu životnu snagu! Ali čovjek zaboravlja da mora postati majstor, na prvom mjestu, samog sebe. Moć nad

vašim nižim ja, omogućava vam upletenost nižeg ja i drugih, kako bi vi dobivali. Okultnim pozivanjem duhova, koja se bavi crnom i bijelom magijom dovodi do fizičkog osiromašenja, živčanog iscrpljivanja i uništavanju cijelog fizičkog tijela. Nema mađioničara ili učenika koji je bilo kada upoznao puteve magije, tu nema kraja, a može biti i još gore, mentalna izgubljenost. To je tako. R: Ako se razvijamo, znači da ne trebamo koristiti magiju, jer tu ne postoji ništa što možemo za sebe učiniti, magijom činimo za njih. YADA: Naravno, ali morate znati i to, da oni koji su postali fascinirani na putu magije, nakon što su hipnotizirani pod kontrolom hipnotizera unutrašnjih misli, ne možete ih dosegnuti. IRENE: Koji je najsigurniji put? YADA: Alkemija. R: Alkemija za zapadni um i joga za istočnu um. YADA: Zašto si to razdvojio? R: Jer zapadni um koristi različiti stupanj uma i tvari od istočnog uma, zar ne. Njihova je kultura različita, njihov način razmišljanja je različit, pa stoga njihove metode su različite, ali dovode do istog rezultata. Alkemijska staza je staza na kojoj se koristi meditacija i koncentracija. Osnovne alkemijske i joga staze su slične po tome da obe imaju za cilj savršenstvo za sebe, a nakon što je sebstvo usavršeno, tek onda možemo nositi materiju. YADA: To je tako. Ali kako pronaći taj uvjet na okultnom putu. Oni koji nisu prošli kroz alkemijski put, oni nisu napravili nijedan pokušaj da preobraze njihove manje misli na više inteligentne misli, čime bi postali inteligentno biće. Oni su samo mislili kako će uz pomoć drugih sila, negativnih, i magije napraviti da izađu iz trodimenzionalnog svijeta. IRENE: Oni stvarno ne mogu kontrolirati materiju, kao što znamo, tijelo je stvar, ali oni rade svoje magijske rituale, bez razumijevanja što rade? YADA: To je tako. Oni sami ne mogu stvarati. Oni izokreću stvaranje s drugim inteligencijama. IRENE: Oni prisiljavaju druge osobe da rade njihove rituale. YADA: Da, stoga drugoj osobi i odlazi to stvaranje, stvaraju svijet za njih. Ovdje je čin, gdje okultist hoda dolje po slijepom putu, putu koji će ga dovesti do njegova uništenja, jer je apelirajući na svoju seksualnost, a to je snaga koju on daje drugoj svijesti u drugim sferama i stvara vezu, neznajući da se to ne može napraviti, jer to su vaše vitalne energije. R: Yada, on ne koristi snagu koju on dobiva od svoje aure i postoji opasnost od stvaranja duga u auri? YADA: Naravno. To je put koji se radi iz svoje energije, kao što sam rekao, preko Auričnog svjetla. Čineći to, dao je svoju snagu u ruke drugih bića, dok simboli stvaranja ostaju u njegovoj auri s tim simbolima, zbog načina na koji se to radi ostaju užasne noćne more. R: Da li postoji tendencija slabljenja, ili? YADA: Naravno. Opet, iznajmljivanje aure stvara tugu, a tijekom kontakata s tim

bićima okultist otvara vrata za poziv ovim niskim elementalima ljudske vrste i pod-ljudske prirode, kako bi se „nastanili“ u njegovoj auri i posjedovali je, ili se mogu kroz razne bolesti dovesti u njegov um. Magija ovakve vrste nebi vas trebala interesirati, ako ste prije toga prošli alkemijski put. Alkemija je jedan od puteva ljubavi i razumijevanja. To je ujedno i osjećaj za veličinu božanskog života. Spiritualizam je, među ostalim, okultni put. To je pozivanje na bića sa niže sfere, bića koji nisu završila svoju rundu života, ljudi koji ne znaju svoj izvor, svoju prirodu. R: Alkemijski put je također vrlo etički. YADA: Itekako, duboko moralan. Ako vi, kao ljudska bića, nemate osjećaj moralne odgovornosti, onda vi nemate smisla nizašta, postajete životinje. Yoga je vrlo lijepa, ali ne i za većinu zapadnog uma, osobito kada učenik pokušava koristiti određene udahe u svojoj fizičkoj unutrašnjosti. Neka od tih disanja koriste se neoprezno i u neznanju, gdje se može stvoriti ono što se zove disocijacija, amnezija, opsjednutost i vrlo često smrt. Praktično neznanje je, gdje svoje nesvjesno disanje predajete svjesnoj unutrašnosti, što može donijeti smrt. Disanje spada u ono što se zove „nesvjestan sebe“. Dakle, na ovaj način je to automatski. Da biste to predali svjesnom sebi, svjestan sebe će onda morati razmišljati o disanju i, ako ga zaboravi, duh osobe koja se oslobodila iz tog tijela se zove mrtvo tijelo. To se dogodilo puno puta. R: Jedan od velikih hinduističkih učitelja je morao uzeti svaki dah svjesno za tri dana prije nego što je mogao staviti to pod kontrolu svog nesvjesnog uma. YADA: To je tako, čak i mnogi veliki majstori ponekad pogriješe i pate zbog te greške. Mislim da su stručnjaci u svakom području, u opasnijem položaju nego neiskusni, jer kada imate stručnjaka u tome, on predaje nesvjesnog sebe, a to se obavlja automatski. Sada se stručnjakov dah okreće prema svjesnom sebi. Ako on to čini svjesno, on može zaboraviti disati. IRENE: Tada ne bi mogao ući u san prirodnim stanjem. On bi morao ostati budan sve vrijeme. YADA: Ili umrijeti, i naravno da ne možete ostati budan sve vrijeme, i ne možete spavati, osim ako, naravno, znate kako to disanje okrenuti natrag u nesvjesnog sebe. To je velika opasnost. Ljudi koji znaju kako, po dahu, usporiti ritam srca, pa čak ga i zaustaviti za neko vrijeme, ponekad se ne mogu sjetiti kako ga opet pokrenuti. R: Znači, moramo držati da je dah opasan. YADA: Vrlo opasan, jer to znači da nema dobivanja kisika u mozak. Želim otići na neko vrijeme. (Yada odlazi, a za vrijeme pauza razgovor se vodio na temu ljudske aure. Yada će govoriti o ovome kad se vrati.) YADA: Da, mislim da je vrlo zanimljivo, ono što ste upravo rekli. Kod muškaraca je jajoliko svjetlo, a kod žena ide tek malo ispod koljena.

R: Zašto je to, Yada? YADA: To je zbog toga što su muški organi izvan tijela, umjesto unutra. Oblik svjetlosne Aure kod muškaraca je zbog činjenice da su organi izvan tijela i točke dolje. Kod žena su iznutra i gore, tako da nema potrebe za završetkom svjetlosne Aure prema nogama. R: To se ne proteže sve do stopala, ali to se sužava od koljena prema dolje. YADA: Da, to je tako. Dok je u muškom tijelu punije, u žena to ide dolje, vrlo blizu nogu. Od gležnjeva do koljena, što je gotovo ravno gore. IRENE: Dakle, ja mislim, da je kod žena, kao i muškaraca svjetlo oko nogu, jer postoje čakre i na nogama. YADA: Naravno, ali kod žena je bliže nogama. Svaki organ, kao i tijelo ima svoje Aurično svjetlo. Polni centri su vrlo živi, posebno je to jako u mladosti kada čeznete, imate osjećaj da su vam žlijezde izvrnute. Ako nešto nije u redu s žlijezdama, to znači da imate vrlo malo Aurične svjetlosti oko tog centra. Ako je um stalno zaokupljen na tom centru, tu je jako svijetlo i jako vibrira. To uzrokuje iritacije, naturanjem seksualnih želja, izražavanjem bez istinitih zadovoljstava - jednostavnim prolaznim olakšanjem od napetosti. Kada komunicirate jedni s drugima s poštovanjem i ljubavi, polni organi ostanu zdravi i svjetlost oko njih je svijetlo zelena, jako blijeda ali lijepa svijetlo zelena, a roza kada je u ljubavi. Kakvi smo onda kada vređamo i zlostavljamo drugog? To neznamo – u neznanju smo! R: YADA, ova blijedo zelena i blijedo ružičasta, imaju li išta sa očima? Jedno vidi blijedo-roza, a druga vidi blijedo-zeleno. YADA: Itekako, ima jako puno tako. Idemo opet na seksualni izraz, jer kad ste na onome što se zove seksualni vrhunac, oči definitivno utječu u tom trenutku, toliko napora i napetosti je stavljeno na njih. Oči su više pogođene korištenjem seksa, nego bilo što drugo, a kada se pogrešno koristi, vrlo velike napetosti negativne prirode se stavljaju pred oči, što dovodi do naprezanja očiju, bolesti oka i sljepoće. R: Da li postoji veza između polariteta i boja, ružičaste i zelene? YADA: Da. R: Roza je pozitivna a zelena je negativna? YADA: To je tako, jer ljubav je uvijek najugodnija snaga života. Doista, ovo je ljubavno polje u kojem ste manifestovani u fizičkom svijetu. Sada ću prestati govoriti i slušati vas. Želite nešto reći? LAB: Yada, bilo bi jako važno, svakome od nas, da pokušamo sami shvatiti, recimo, da pokušamo vidjeti auru? YADA: Ne mislim da je to potrebno. Vi koji ste počeli tražiti mudrost, mislim da biste trebali početi u svakodnevnoj praksi da budte svjesni onoga što radite i vidite motiv u onome što radite. R: U istraživanju alkemije koja je prva stvar koju trebamo učiniti; da li gledati svoje emocije i svoje misli, naš način izražavanja i posebno riječi koje koristimo.

YADA: To je tako. R: Na neki način, mogli bi reći da je alkemija način rada putem podsvjesnog uma. YADA: To je tako. Uzmimo ono što je u engleskom jeziku, riječ od četiri slova. U nekim drugim jezicima ima više od četiri slova. One se nazivaju negativni obrasci, jer su oni uglavnom time bave, a stvorila su ih niska emocionalna bića. Jedno je sigurno, s obzirom da koristite te riječi, više nego što je normalno u svakodnevnom govoru, da ih uvodite u vaš nervni sustav, tako možete stvarati negativne učinke i oboljeti. To također može dovesti do bolesti onima oko vas, kojima ove riječi prijanjaju za sluh. Primijetit ćete, da se te riječi rijetko koriste bez emocije, gdje se duboko i neoprezno izbacuje energija. Vrlo dobar način da se iscrpi - dobar način da se omogući drugima da trpe, onima koji vas slušaju. Mnogi misle, oh, da u redu je, jer vi ste svijesni samo riječi. Zvuk, posebno one riječi koje proizvode ovaj zvuk, na engleskom ili bilo kojem drugom jeziku, vrlo su štetne, prilično se razlikuju od vašeg psihološkog neprihvaćanje njih, a to većina ljudi ne zna. Mnogi od vas su se dali ubiti nesvjesno, bez namjere, jer vi se ubijate bez svjesnog pristanka. U početku, velika stvar za učenje je emocionalna kontrola, ali prije nego što to naučite, morate znati zašto ste djelovali i reagirali na određena iskustva. Zašto ste reagirali na određeni dati način? Što čini vaše dodvoravanje kad vidite akt koji se naziva „odbaci me“? Pitate se; zašto sam to stvorio, ili je to netko drugi stvorio u meni - uzorak misli koje stimuliraju vaš nervni sustav u centru koji se zove odvratnost. Nešto što vam se dogodilo u nekim prošlim vremenima, a to nešto je što može biti daljinski povezano s onim što vam se događa upravo sada. Ali ipak, to je tamo u nesvjesnom vama i počinje reagirati godinama kasnije, kada vam se nešto slično dogodi - nešto slično onome što sada doživljavate, ili nešto malo različito u odnosu na taj prošli događaj, izazvalo je ono što se sada zove osjećaj nagle promjene u vama. To je činjeno onda, to se čini i sada, a vi neznate zašto. Vi samo znate da ste revoltirani ovim očima, ovim zvukom i ovim osjećanjima. Postoje ljudi u svijetu koji su postali alkoholni ovisnici, narkomani, ovisnici hrane, i drugo. Ne postoje oni koje je ubilo mišljenje, bilo fizički ili psihički, to je ono što im se dogodilo u prošlosti, to je na njihovoj strani trn iz prošlosti. Danas ljekari počinju da prepoznaju činjenicu da su alkoholičari bolesni ljudi, oni su emocionalno i psihički bolesni. Oni se pokušavaju voziti kroz oluju jakih emocija koje su pokrenute u prošlosti - pokušavaju pronaći i dovesti u ravnotežu prošlo iskustvo u jedno vrijeme: u kome žive danas. Osoba koja je podložna šizofreniji psihički želi pobjeći od nekih bolnih događaja, tako da ona daje znak nakon znaka, ličnosti nakon osobnosti. Ona je manipulirana okolo, te se gura naprijed u svijet promatrača, na taj način svoje jastvo pokušava izvući bez bola i borbe. Šizofrenična osoba razmišlja; ako Ja nisam “ovo obavio“,

zna se da je to netko to učinio. Duboko se zna da je on to učinio, ali teško je za prihvatiti - previše je bolno. „Ja ne bih učinio tako nešto“. „Nisam ja“! „Netko drugi je to učinio, ili je mogao“. Čini sve da vanjski svijet ne misli da ja on to učinio, jer to je jedini način da se izbjegne kazna, ili potreba za kaznom, kod takvih uvijek postoji netko drugi - što jeza njega lakši način? Kada šizofreničarevo stanje nije uzrokovano nekim bolestima mozga ili nekim oblikom pogoršanja, on se može racionalizirati, on može shvatiti da se ne treba bojati bilo kakvog iskustvo, da ne mora brinuti o tome što je učinio, da ne treba stvarati osjećaj krivnje i srama - tada će se zaustaviti stvaranje različitih aktera u stvarnosti njegovog svijeta. Ponekad šizofrenija dolazi vrlo brzo. Pritisci iz prošlosti koji su bili vrlo teški a nisu ih se uspjeli osloboditi, su se nagomilali i postali preveliki da se lome pod njima. Ponekad ne može biti druga osoba na istom mjestu, u njegovoj stvarnosti, pa je prešao u neki oblik, neku suspenziju njegove svijesti u odnosu na vanjski svijet, njegovo povlačenje se odvija u jednoj, njemu prikazanoj, histeričnoj fiksaciji. (Fiksacija je u prvobitnom značenju zastoj libida na jednoj od pregenitalnih faza razvoja, odnosno snažna i prisilna vezanost libida za ranije vidove zadovoljenja seksualnog nagona. Nastaje usled prekomerenog zadovoljenja ili intenzivne frustracije u nekom od ranih stadijuma libida, što kasnije ometa zrelije oblike zadovoljenja nagona. Fiksacija na nekom stadijumu razvoja ne samo što otežava prelazak iz jednog stadijuma razvoja u drugi, već i podstiče i omogućava regresiju na neku od tačaka fiksacije). Tada je vrlo teško doći do njega. On je u mirovini u svom vlastitom svijetu. Mali svijet, ali za njega, u to vrijeme, siguran svijet. Znate ono, što se zove životinja? Kad se napada, ona još gore kovrče i želi da mislite da je mrtva, ona još gore kovrče i izgleda kao mrtva. Na taj način ona misli da ćete otići, jer ona nije tu. Ta životinja, po svojoj vlastitoj prirodi, kako bi se zaštitila, takođe pati od šizofrenije, histerične fiksacije, a najveći uzrok emocionalnih trauma je strah, strah od individualne sigurnosti. Ali, kad znate, kad znate tko je „JA JESAM“, onda nemate želju pobjeći od odgovornosti, jer ste napravili divno stanje svijesti. Vi ste spremni, sposobni i voljni prihvatiti, bez obzira na rezultat, ma kakva bila vaša djela. Zdrav čovjek, čak i drugu osobu, ako je surađivala s njim, u nekom obliku negativnog djelovanja, ne krivi. On kaže: „Da, prihvaćam čin odgovornosti“. On ne kaže; „ta me osoba potaknula, ili, ona me potaknula na ovaj ili onaj događaj“. Vi ne možete biti ohrabreni, očarani ili namamljeni, bilo ko od vas, na bilo koji način, kada živite svjesno.

LJUDSKA AVANTURA U PROSTORU / Mark Probert & Yada di Shi’ite YADA: Sada, u vremenu i prostoru zajedno sam unutar bio sa jednim čovjekom. R: Carpenterom? YADA: Da, i bio sam s drugim čovjekom isto. LAB: Sa Glennom? YADA: Da, i drugim ljudima. IRENE: Da li misliš iz Rusije? YADA: Ne LAB: Shepard? YADA: Da, Shepard. Bio sam sa svim tim ljudima, uzimajući njihove emocionalne reakcije na njihova iskustva. Nisu mogli biti odabrani bolji ljudi koji su više emocionalno prilagođeni, emocionalno odvojeni od vlastitih fizičkih dobrobiti, kao ti ljudi. A to vrijedi i za čovjeka iz Rusije, kosmičkog čovjeka iz Rusije. Vrlo jak čovjek, snažna karaktera, discipliniran čovjek. Neki ljudi u svijetu, u svojim pojedinačnim životima, dobivaju krive slike, snažna tijela, jake umove i pogrešne ideje preko onog što bi nazvali znakovi. One mogu imati vrlo hladne čistokrvne želje i još imati vrlo jak karakter. Neka od tih bića koristeći vaš prostor su vrlo inteligentna bića, jako evoluirala bića, ali se njihov način razmišljanja toliko razlikuje od vašeg, da mnoge stvari koje oni čine, većina od vas bi ih nazvala strašnim, groznim, nehumanim. Ali, vidite, oni su izvan ljudske razine i tako čineći te stvari, oni misle da ih trebaju raditi, pri čemu ne uključuju emocije u onome što rade. R: Dali oni imaju isti stav prema drugima te vrste? YADA: Da. LAB: Yada, o tim je Flecks Carpenter rekao da je izgledao kao pahuljica. Rekao je da ih je primjetio kad je pogođen u stranu kapsule. YADA: Da, to je vrlo moguće, jer sve ove stvari nisu sa površine njegove kapsule, ali su komadi materije, energizirane tvari, u prostoru, a one su aktivirane energijom i onim što vi zovete zračenje, koje je u prostoru. Ne samo od zračenja sunca, nego zračenje prostora koje dolazi iz najudaljenijih sunca i tijela. Rečeno je u kršćanskoj Bibliji da su bila dva stabla u Edenskom vrtu, jedno je bilo stablo Života, a drugo je bilo Drvo znanja. Sada se pojavljuje u Bibliji, da je čovjek pojeo voće sa Drveta znanja, a ne sa stabla života. Ne vjerujem da je on jeo sa drveta znanja, a zaboravio da jede sa drveta života. Zato jer u velikoj mjeri nije tako bio neuk. Da je čovjek jeo sa drveta znanja, on bi znao sve činjenice života i znao bi što je život, pa nebi bilo potrebno jesti od drveta života, zato ne vjerujem da je to učinio. On je propustio da jede sa drveta znanja koje će mu reći što mu je priroda, tako da bi znao zašto je danas u ovom prostoru. On bi znao što je krajnji rezultat njegova odlaska u svemir, tako da bi znao kako to učiniti bez ove borbe. Ali ako se vratite u povijest čovjeka,

vidjećete, da je on po svojoj vlastitoj prirodi kreator, to znači, da je po svojoj vlastitoj prirodi znatiželjno biće, a jedini način da nauči, jest težak put, sastavljen od eksperimentiranja i testiranja. Vratite se u vrijeme kada ste bili vlasništvo “Velikog Zapadnog” pokreta. Ne znajući ništa o mehanici, pa stoga ništa ni o strojevima, motorima, a još nije bio izumljen automobil - vagon upravljan od strane motora. Na taj način je bilo jako teško putovati po zemlji. To je uključivalo mnoge poteškoće - morali ste mnogo trpiti i čekati dok niste postali dovoljno pametni da stvorite mlazne motore, sada, možete zamisliti u tim vremenima proces svoje zemlje i danas kada u tim letilicama možete obići čitavu zemlju. Sve što dolazi iz čovjeka, dolazi u datom vremenskom okviru, vremenski okvir u kojem je stvoreno znanje za proizvodnju tih stvari. Vi ne možete proizvesti ono o čemu ništa ne znate, tako da morate imati znanje na prvom mjestu. Sada na isti način savladavate i prostor, pokušavajući se u njega ugurati. Vaše starije generacije prelazile su zemlju u kolima, ono što vi zovete pokrivena kola, ili na konju. Imate strojeve koje ste izgradili za vas, koji su ogromne snage, tako da mogu savladavati gravitaciju koja postoji. No, doći će vrijeme kada će i ovo biti nepotrebno, jer vi ćete učiniti mnogo na onome što se naziva ljudski prostor. Naučit ćete se pomicati s gravitacijom. Vi ćete naučiti kako da pomaknete različite linije gravitacije, jer snagom se možete kretati po različitim linijama. IRENE: To će otkloniti trenje koje danas imamo? YADA: To je tako, jer nećete morati stvarati tako ogroman pritisak da bi se odgurivali. Vi ćete naučiti kako to ide sa određenim linijama gravitacije koje će vam poslati vrtloge u prostor. Doći će vrijeme kad ćete to učiniti, ali i nešto bolje. Naučit će te o prostoru, koji je također definisan kao dimenzija, tako da možete postaviti vaše strojeve s obzirom na vrstu vibracije i pronaći sebe, recimo, na Marsu ili u sazviježđu Arktur. Također, ćete savladati ono što se naziva geometrijski aranžman prostora. Da li sam bio jasan? Vrlo je teško, jer dimenzija podrazumijeva vrijeme, dok geometrijski uzorak podrazumijeva aranžman silnica. Neki od njih se ne mogu zaobići, gdje možete dobiti jedan uzorak u dogovoru preko suprotnih uzoraka. U trenutku ćete biti na mjestu gdje želite ići. U trenutku je moguće postići brzinu svjetlosti ili brže. Sada, ako znate, kako se možete samo-premjestiti brzinom svjetlosti, da li onda postoji ograničenje gdje možete otići u prostoru. Nije li tako? LAB: Tako možemo ići brzo, ali mogli bismo ići još brže.. YADA: Ako bi mogli naučiti da idete brže, onda se vaše kretanje nebi više manifestovalo u pokretu, nego samo vibracija u pokretu. Da li shvatate ovo? Postoji razlika. LAB: Onda je to nadzvučno, te vibracije i sve je onda manifestovano na toj vibraciji, brod, sami mi... YADA: Sve, sve. Vi sada možete mislite da ćete povrijediti svoje tijelo, da će to

izazvati raspršenje, labavljenje ili proširenje vaše tjelesne energije, ali to nije tako. Tu će biti napravljen prenos, naravno, ali koji nije opasan za vas, jer ćete naučiti kako se re-organizirati za promjenu vibracije. Nakon što ste odredili gdje želite ići, vi ćete znati kako zadržati svoje tijelo, sebe u normalnom stanju. A sada vaše mišljenje za jedan od najvećih strahova, odlazak u svemir. To se zove bestežinsko stanje, i svima, čak i ljudima na ulici, koji ne znaju ništa o toj temi, sigurni su da je bestežinsko stanje potpuna barijera, da to nitko ne bi mogao podnijeti. Koliko je to davno bilo kada je vaše prvo vozilo, sa motorom, prešlo određenu stazu 25 milja? Laik bi rekao, koji nije znao ništa o onome što se naziva gibanje, zakoni pokreta, djelovanje pokreta na tijelo koje ide 25 milja na sat, da je to protiv Boga, to je, u to doba, svakako bilo protiv sposobnosti tijela sa stajališta vrste gibanja. Nije tako davno bilo da je ta misao bila i o bestežinskom stanju. Čak i vaši znanstvenici bili su vrlo zabrinuti kako će to utjecati na ljudsko tijelo, ali kada su na početku shvatili da ljudsko tijelo može opstati u bestežinskom stanju i uvjete materije pod bestežinskim stanjem, posebno ono što se zove zemlja-materija, shvatili su da je to planetarna stvar. Postoji nešto što mi smeta, više od bilo koje od tih fizičkih stvari, koja se u ovom trenutku odnosi na čovjeka i prostor, a to je, da on (čovjek) nosi sa sobom bolesti neznanja, ili niske oblike gluposti, koje, kada se sastave izazivaju ludilo, a on će širiti ovu ludilo kroz svemir. To nije dobro, jer oni koji su sada u tom prostoru su obrazovani ljudi, a osim što su zdravog tijela, oni su zdravog uma. Neki od njih su još uvijek zaneseni kršćanskom religijom, ali će oni “patiti” zbog toga, jer to je jedan od oblika ljudskog ludila u svom svijetu. IRENE: Je li moguće, Yada, da kada dođe vrijeme i počnemo putovati kosmičkim prostorom, čovjek će izgubiti neka od svojih interesovanja? YADA: Da, pogotovo za religiju, jer što čovjek bude dalje odlazio u svemir, više će imati mogućnost da vidi, da gore nema ništa, samo prostor, ni neba ni pakla, a pakao nije ništa drugo nego strah od prostora. Zatim, jedna od opasnosti za čovjeka odlaskom u svemir nije fizička stvar, nego psihološka. Ako ste dugo vremena vezani za jedno mjesto, to može stvoriti aberacije u umu, tako da netko ne može u prostoru jednostavno sjediti u jednom položaju i nastaviti. Nije za dugo putovanje. Oni moraju imati svoj um zauzetim, tako da će se ta odluka, u brodovima koji putuju, biti kontrolirana automatski. Samo kada se približavate ili slijećete sa tijelima, u prostoru ćete koristiti mehaničke napore, ali čak i ovdje, većina tih napora je u biti vođena automatski. R: Automatski pilot? YADA: Da. Sada postoje određene razine, ili ravnine u prostoru gdje će čovjek susresti intenzivne topline. U početku se mislilo da je sve veća hladnoća što se ide dalje od zemlje, gdje nema atmosfere. Ali to nije tako, ima bendova topline

koji su prilično intenzivni, a jedini način na koji ih možete izbjeći je izlazak kroz portal na Sjevernom polu, ali to ovisi o prostoru u koji želite ići. Čak i na taj način ima bendova zračenja koja su relativno blizu vaše zemlje, koja su izuzetno moćni, a možete izbjeći ta područja uz potencijalne energije koje prolaze kroz Sjeverni pol. Isto tako bi bilo bolje da idete van ovakvih puteva da bi izbjegli intenzivno zračenje od sunca. Prolazeći u blizini sunca vi će te, htjeli ne htjeli, konzumirati zrake. Ta konzumacija nije toliko strašna što se tiče toplote, ali čisto zračenje će izazvati pogoršanje metalne strukture vašeg broda. To će izazvati lomljivost i kvarove koji su pogubni kao i plamen. To bi bilo kao da hodate po žaru, u vašoj atmosferi, samo još i gore. Također uzimajući udaljenost od zemlje, veliku udaljenost, što bi značilo udaljavanje od vašeg solarnog sustava, sunca će nestati i vi nećete više vidjeti svjetlo. Ti bi značilo da se preseljavate mrak i da ste od tada samo slijepa osoba koja za ostatak leta mora imati iskustvo. IRENE: To bi dovelo do prilagođavanja uma da prihvati ovo stanje. YADA: Naravno. Ono što bi bilo potrebno je da vaš brod ima upaljenu neku vrstu svjetlosti na koju ste se navikli, jer u suprotnom možete stvoriti mentalne aberacije u prolasku kroz taj mrak koji bi tako mogao da uništi vaš um. Sada, ako idete na mjesec, koja je jedna od najopasnijih planeta u neposrednoj blizini, jer nema atmosferu kao što je vaša, površina je uglavnom praškasta, a ima mjesta i gdje nije, to je kao ono što vi zovete pepeo, ali teško lomljiv. Zračenja primljena nekoliko sati na ovom planetu uzrokovali bi da se nebi mogli živi vratiti na zemlju, osim ako, naravno, možete naći materijal koji će vas sigurno zaštititi od ovog zračenja. Na mjesecu su zračenja vrlo kratka, ali puno-snažna, kao što su ultra-ljubičasti, i x-zraci. Koliko dugo mislite da bi izdržali? Sada, mislim da je najbolja vrsta keramičke zaštite. Puno je bolja od bilo kojeg metala, jer je otpornija na toplotu, gdje je valentnost konstitutivnih čestica još jača. IRENE: Yada, kako bi se čovjek uvukao u taj kompletan oklop? BLA: Oh, nebi mogao. Bilo bi previše teško. IRENE: Da, i kako bi kretao okolo? YADA: Čovjek je izuzetno genijalan. Sve što se treba učiniti je da se sugerira čovjeku da u ovom stanju, u kome je sada, njegov mozak ima odgovor na sve to, samo se mora na tom putu osloboditi straha. Kako ubire ono što je i posijao, a to su mnoštvo praznovjernih misli, na tom putu se ništa ne može učiniti, sve dok se čovjek ne promjeni, gdje će mu vremenom biti omogućeno kretanje među zvijezdama. Tu su mnogi solarni sistemi ili bih trebao reći planetarni sunčevi sistemi. Nekoliko je takvih u galaktičkom sistemu, mnogo više kroz razne galaktičke sisteme, gdje ima i drugih bića nalik vama. IRENE: Isti um trči kroz sva ta različita tijela. YADA: Da, i što još više, stvara se mogućnost aranžmana tijela u odnosu na Sunce. Sada, ako je neko od vas bliže u odnosu na sunce, on ima drugačiju ličnu

planetarnu materiju. Recimo da nema istu bliskost, ali je možda malo bliži suncu, ili možda malo dalje, znajte da su to onda bića različite vrste, različite deformacije, drugačije konstrukcije, sve zbog ovog aranžmana sa suncem. Sve ovo navedeno uzrokuje udaljenost od sunca kroz određene kemijske promjene koje stupaju na takvim planetama. IRENE: To je istina. U različitim zemljama, na našoj planeti, organi su različiti. YADA: To je tako. Mislim na neke od biljnog, a neke životinjskog svijeta, koji su jako dobri, ali ako im presadite te stvari oni će umrijeti. Ipak, to je sve na istoj planeti samo zbog razlike u toploti koja uzrokuje razlike u kemijskim promjenama. Sada, po zakonu onoga što vi zovete promijena, samo po ovom zakonu, možete znati da postoje bića poput vas negdje u prostoru. Iako vam moram reći, a možda se i složite, da ne postoje dvije podjednake stvari, i ako još uvijek ima samo dosta sličnosti u sličnim uvjetima. Vi, u svojoj civilizaciji, trebate biti potpuno svjesni da je sunce odgovorno za vaše postojanje na zemlji i za postojanje svih živih bića. Mi smo bili svjesni toga i klanjali smo se ranom suncu, a navečer zalasku sunca, jer nam je darivana zemlja koja je nama pripadala. Zbog blagorodnog dana, a dobre noći, odavali smo mu ljubav i poštovanje. Nakon što je naša civilizacija djelomično uništena nasilnim potresima u kojima je narod pao u obožavanje snaga tame i počeo razmišljati o njima na praznovjeran način, kao živim osobama koje žele da nas unište, a te zle sile, sile noći, bile su svjesne vašeg života ovdje, ili ljudskog života ovdje. Ja mogu dobro shvatiti, što će se ovdje sve dešavati na temelju onoga što znam iz iskustva kada smo patili, nakon što je uništena naša civilizacija. Dugo mjeseci je bilo strašno, strašna tama! Možete li imati i jednu ideju o mraku, u kojem; vatra, plamen ili nešto slično sve ubija. Nije bilo smiraja, trpjeli smo veliki strah, užasan strah, nemam riječi za to. Mnogi ljudi su se sudarali u mraku, zlobno su napadali i ubijali jedan drugoga, tako da je barem jedan, od njih, morao umrijeti. IRENE: Je li ovaj mrak trajao vrlo dugo? YADA: Da, dva ili tri mjeseca. Možete razumjeti to stanje. Stalni potresi su nasilno stvorili promjenu nagiba zemljine osi, u odnosu na sunce. IRENE: Nisam znala da potresi mogu imati takav utjecaj na zemlju. YADA: To nije bilo samo da se trese, to je bila velika svemirska oluja, velika oluja sa ledom. Ogromni veliki blokovi leda dolazili su kroz svemirski prostor i donosili nesreću na zemlji. Intenzitet vjetrova i hladnoća su smrznuli sve čvrste stvari. IRENE: Je li se to Yada događalo diljem zemlje u to vrijeme? YADA: Da, bilo je nasilje u gotovo cijeloj zemlji, ali se u velikoj mjeri odrazilo na mjesta gdje je bilo usmjereno, u našem dijelu svijeta su to bile himalajske planinine. LAB: Jeli led zemaljskog porijekla ili je to iz svemira? YADA: Bio je iz svemira.

LAB: Ovaj raskid u svemiru je izazvao i zemaljke promjene. YADA: To je tako. Potres nije pokrenut iz zemlje, jer prvo se pokrene vanjski eter. Postoje dvije sile, jedna koja je na površini zemlje, druga koja izlazi iz zemlje, a obadvije se kreću u određenoj stopi gibanja u različitim dijelovima zemlje. Tamo gdje će biti potres, promjena se odvija u pokretu, prvo u eteru nad zemljom, u kojoj je centriran potres, ili će biti centriran. Ako su te snage male i slabe, kojima se kreće potres, snage će pratiti taj uzorak i raditi će do toga da promijene uzorak, a zatim će se zemlja kretati u smjeru u kojem se kreću eteri. Cijela zemlja se kretala gore-dolje, zakrivljena, potresena, i vibrirala je toliko, mućkajući naprijed i nazad, da su iz mora uskrsnule kopna, a more se povuklo sa zemlje, velike količine zemlje su se uzdigle visoko u nebo čineći ono što zovete planine, ali tama je bila najviše grozna. Jedino je tama zamjenjena svjetlošću dana kada se stvarala zelena vatra. Nebo i atmosfera su bili zelena vatra proizašla od kisika. Tko se našao pod tim udarom, smjesta bi bio mrtav - svatko, u ili u blizini! Velike količine kisika uzimane su iz zraka na trenutak, tako da, ako biste bili blizu te toplote, ako biste osjećali toplotu, ako niste bili udaljeni od lokacije plamena, dah je bio isisan iz vaših pluća. Bili biste u trenu ugušeni. IRENE: Vidjela sam ovo zelenilo u požaru u cijelom Los Angelesu, kada je bio taj potres, znaš. Pogledala sam dolje, sa mog hotelskog prozora i koliko sam mogla vidjeti, bilo je svuda samo more ove zelene svjetlosti. YADA: Ponekad bi bilo kao da puzi uz tlo. IRENE: To je bilo tik do zemlje. YADA: Da, ali vidio sam plamen isto tako visoko gore, a zatim se naglo spusti dolje na zemlju i puzi uz tlo, bilo je vrlo neobično. To je neštovrlo veliko, poput psihičke energije, ako ste ikada vidjeli nešto slično, samo psihička energija, u velikoj mjeri, može biti blijedo plava ili ono što vi zovete ljubičasta lavanda, lavanda do tamno ljubičaste. No, ova zelena vatra nije bila duboko zelena, nego blijedo zelena, a ponekad i svijetla. Izgledalo je kao vatra, ali kao da je električna. Isto tako bilo je puno munja, plahte, ali ništa što vi danas vidite, mnogo gore. U trenutcima je bilo toliko svijetla, da niste mogli ništa vidjeti, a onda se spusti mrak. Možete li razumjeti to zlo, ideja zla, rođena je iz mraka da je čovjek iskusi, zbog nedostatka svjetlosti, a priče o dolasku sunca, bile su kao otkupnina za povratak sunca na zemlju. Bilo je vrlo malo munja, ili odvojenih munja, bile su lisnate - grozno iskustvo. IRENE: Zrak ima svojstven miris nakon toga. YADA: To se zove ozon. Vrlo lagan i nestabilan. On puni snagu za život biljaka. R: Vi govorite o predenju u svemiru. Da li ima razlike između stroja koji stvara vrtnje i polja oko koga se vrti? YADA: Oh, to zaista vrti polje. Brod ima mogućnost samo po sebi vrtnju. On je u mogućnosti, jednostavno se njiše s onim što vi zovete gibanje, gore i dolje.

Razumijete li? R: Da. Sada oko gravitacije, Yada. Gravitacija nije sila, jednostavno, to je kombinacija više sile, zar ne? YADA: To je tako, i kao što sam rekao, ne kreću se svi u istom smjeru. Njihovi geometrijski uzorci su različiti. Sada imate demonstraciju ove činjenice u pojedinim vrtložnim poljima ovdje na zemlji. Znate li neke od njih. R: Ima jedan je u Oregonu. YADA: Da, da. Gledao sam čovjekovo iskustvo i neke stvari na njemu, i njegovoj suprugi, očekivao sam da im se nešto dogodi. Nije im se ništa dogodilo, međutim, izgleda da li su to bili ljudi manje osjetljive prirode. Također taj čovjek, kad je ušao u polje ovog vrtloga na terenu, imao je u ustima okus željeza. IRENE: Osjećala sam rotirajuće gibanje puno jače od mene i imala sam taj metalni okus u ustima. YADA: Da. Ti si svjedok. Sada, idemo natrag u svemir, u vezi promijena koje će se desiti, cijela zemlja i ljudi, cijelo čovječanstvo, njegov obrazac mišljenja, u odnosu na gotovo sve, u gotovo svakom području, u gotovo svakoj vrsti vjerovanja. IRENE: Ja zamišljam da ću mnogo promijeniti svoje osobnosti. YADA: Oh da, jako mnogo, vrlo mnogo, jer dobivate drugačiji osjećaj za život. Osjetićete ga jasnije, još življe, bolje ćete ga shvaćati. U kratkom vremenu ćete vidjeti kroz, veo koji je bio tako dugo preko vaših očiju.. IRENE: Možda je to čast. YADA: Pa, nema sumnje, ovo je pitanje o kome će se neko vrijeme raspravljati, ne o ljudskom moralu, nego, kako sebe promijeniti. To što će se mijenjati je vaš stupanj zdravog razuma. Ja vidim vrijeme kada će čovjek biti “regenerisan”, sa mnogo više unutrašnjeg obrazovanja i manje klanjanja. To njegovo obrazovanje dat će mu inteligentniji odnos prema stvarima. On će doći do njih prepoznajući u njima ljubav, što znači da ih razumije, tako da im se ne treba klanjanjati. Tu je i dugo-misleća-stvar u svijetu koja se zove vremenski stroj sa kojim možete putovati u budućnost, ili u prošlost. IRENE: Čovjek je sada eksperiment, nije li? YADA: Da, ali on će otkriti da ne postoji putovanje, odvijaće se promjena svijesti. Brzina dijelova tijela će se promijeniti i to će mu dati osjećaj da se njegova okolina promijenila, pa će on samim tim dobiti osjećaj da je na drugom mjestu, nego što je bio prije. U suštini on će biti na istom mjestu – samo u drugom realitetu. LAB: Hoćemo li moći upoređivati ili ćemo se samo osjećati drugačije nego što je sada? YADA: Vi će te se osjećati drugačije. Vi želite, recimo, ići iz jednog grada u drugi, to ćete moći ostvariti u trenutku. Vreme, ja ne mislim da je to dobra riječ, mislim da bi bolja riječ bila svijestan stroj. Promjena u odnosu na svoj oblik s nekim drugim oblikom.

Zašto mislite da putovati znači ono što vi činite kada putujete? Promjene u osjećanjima, o predmetima koji prolaze ili dolaze u vašu blizinu, u odnosu na vas - vi to nazivate prostor. Sve što je izvan vaše zemlje vi zovete svemir, da li to sugeriše dimenzije - unutrašnji prostor svemira? Ipak, po svojoj prirodi, svijet materije ne zauzima ono što se naziva prostor. Ali prostor nije nešto što se razlikuje od materije, ne postoji posebno oblikovanje, stoga, ne postoji takva stvar kao potpuni vakuum. Ako postoji samo jedna mala čestica u vakuumu, vakuum je pun. Nema vakuuma. Nije li tako? R: Da, jer da ima jedna mala čestica, to ne ispunjava definiciju vakuuma. YADA: Da. Također, u prostoru postoji velika šansa za ono što se zove, teška dehidracija. To znači da ćete učiniti vaše strojeve hermetički zatvorene, u suprotnom bi patili od dehidracije tijela. Također ćete se otrovati sa svojim dahom, osim ako tamo nemate neku vrstu žive tvari koja će proizvoditi ono što vi zovete kisik. IRENE: Vi ste ovo spomenuli prije, te ste rekli, da bi bilo nemoguće putovanje, jer naša tijela bi uglavnom dehidrirala bez vode. YADA: To je tako, samo ako se ne nalazite u zatvorenom stroju. IRENE: To nije bilo objašnjeno u knjizi koju su napisali Bryant i Helen Reeve, putujući u letećem tanjiru. Oni su samo naveli - da čovjek nebi mogao putovati u njegovom sadašnjem tijelu. YADA: To nije cijela slika. Vidite, kratke izjave su loše, jer se mora ići u detalje i neke stvari pojasniti. Čovjek će se ubrzo kretati kroz prostor, bez obzira koliko udaljen bio, on će se sam preseljavati kroz prostor, on će istraživati prostornu materiju. Može li se tu zaustaviti - ne? Na kraju on će se vratiti na svoj izvor, Svjetlo, od kuda je i došao. U vašem svijetu se jednostavno misli da je Sunčev sustav ogroman i čovjek nikada neće doći do zvijezda. Da, hoće. On će pronaći načine i sredstva kojima će se kretati u zvijezdanim-tijelima sa intenzitetom topline proizvedene od svog sunca. Ima sunaca gore u prostoru koji su jačine od petnaest do dvadeset milijuna vašeg sunca, a čovjek još nije previše svjestan da bi on mogao biti tamo. IRENE: Rekli ste da bi mogli biti rastreseni okolo poput kamena. YADA: To je tako. Dakle, što je veliko i što je malo? Relativno. Koliko je velik prostor? Prostranstvo, beskonačnost je samo u odnosu na čovjekovo neznanje o tome kako se kretati kroz njega. To je veličina svemira, to je svemir. Želim vam svima laku noć. LIJEČENJE / Mark Probert & Yada di Shi’ite YADA: Večeras ću govoriti o ozdravljenju. Čini se da su ljudi koji su u svijetu napravili studije o onome što se naziva para-psihologija, psihička pojava, mnogi znaju kako to postoji, kako treba izliječiti druge, ali gotovo nitko nezna kako to uraditi, koji je “modus operandi” – način rada - mislim na izraz.

Ne mislim da moram ići u složenije objašnjenje, jer to je upravo ono što sam ranije rekao o fizičkom tijelu i gdje počinju uzroci bolesti. Možete vidjeti da iscjelitelj, dok je u mogućnosti, ne znam točno kako on radi, mnogi ne znaju da se on stavlja u akciju koja daje rezultate. To je kao ovdje slučaj sa strujom i žaruljom u cijevi. Znate kako to radi, ali ne znate što je elektricitet. To je ista stvar. Vi ne morate znati što je to nešto, da bi ga koristili. Sve što morate naučiti je povjerenje u sebe, ono što kršćani ponekad nazvaju vjera, vjera u Jedinstvo – jednu dušu. Tu ne možete učiniti ništa, postoji samo jedan način na koji možete naučiti - to je eksperimentirati s njom. R: To si u pravu. YADA: Da. Možete koristiti ruke za iscjeljenje koje rade na auri te osobe i ne moraju da se dodiruju fizičke strukture tijela. Što je po srijedi?. Vi ste koristeći vlastitu psihičku energiju, energiju tijela, projektiranu iz vaših ruku, formirali auru kroz svoje eterične ruke i to prenijeli u bolesno tijelo pacijenta, proizvodeći promjene u kemiji bolesnog dijela tijela, stvarajući normalnu energetsku mrežu. Sada o molitvi, ne trebate osobu, čak ni da je prisutna, jer možete razmišljati o toj osobi i izliječiti ga tako da odete direktno u neku vrstu telepatskog proširenja vaših želja, te preuzmete kontrolu nad umom te osobe, poticati ga kroz njegovu svijest i ako on nije u mogućnosti biti svjestan sve što radite, ili da čak i postojite. To je vrsta telepatske projekcija. Kada ste bolesni, smatrate da ne možete učiniti ništa za sebe, pa ostavljate mogućnost onome, koji nema negativna uvjerenja kao vi, da preuzme kontrolu nad vama. Zatim, ponekad se ta kontrola vrši, preko onoga, što se zove najniža razina nesvjesnog sebe. Razumijete? R: Da. YADA: A tu je vrlo izravna komunikacija u kojoj će bolesna osoba iznenada reći ili misliti; „osjećam se puno bolje“, jer takve misli nije imala prije - bilo je sve negativno njegova energija je bila sva dolje. On nije svjestan uvjerenja da se on mogao izlječiti, odnosno da je za njega moguće bolje stanje. U stvari njemu je rečeno od njegovih ljekara da njemu nije dobro, tako da se njegov negativan stav o sebi spustio dole, na najnižu energetsku točku. Tada on nije mogao više učiniti ništa za sebe, pa je sada jedna druga svijest, pozitivna – zdrava svijest, mogla ući tamo, preuzeti kontrolu i započeti proces ozdravljenja, bez da se zna da je to urađeno sa drugom svijesti. R: Nije li to ono što oni nazivaju zakon pretpostavke? YADA: Da. R: Ali to se može koristiti i negativno. YADA: Naravno! Mnogi ljudi su pod vrlo lažnim konceptom, da osoba mora umrijeti, da fizičko tijelo mora biti mrtvo, prije nego što oni mogu preuzeti kontrolu nad osobom koja živi u tom fizičkom tijelu, a to je tako lažno. Vi ljudi ste stalno u komunikaciji, stalno ste sa nekim u kontaktu, ili mentalnom odnosu s drugima, a udaljenost nije nikakva prepreka za kontakt sa nekim, jer je

udaljenost samo pretpostavka uvjetovana umom - to je sve. R: Čini se onda, Yada, da je glavna stvar koja nas sprečava da ozdravimo je činjenica da mi, u sebe, stvarno nemamo povjerenje. YADA: To je tako. R: Trudimo se, i planiramo napraviti ozdravljenje, ali imamo sumnje da smo u mogućnosti to učiniti, a to malo sumnje, koju pakujemo u podsvjesni um, nas sprečava i ne možemo postići rezultate. YADA: To je tako. Kada se lječite, morate da probijete ovu prepreku nevjerice. I to nije samo nevjerica. To nije sasvim jednostavno kao ni pronači moguće uzročnike koji su uzrokovali te pojave. To je uvjetovano, hipnotički uvjetovano unutrašnje stanje koje morate probiti, kao prije molitve, kao kada koristite molitvu koja može potaknuti vašu svijest kako bi se iselili iz baruština - stanja u kome se nalazite, to je poziv za ispiranje mozga koji je zaprljan. To je vrlo teško učiniti. Svaka bolest ima svoje porijeklo u emocionalnom sebi. Svaka bolest je proizvedena nedostatkom razumijevanja vlastitog bića, prema uvjerenju da se ne voli i cijeni, što onda stvara dubok osjećaj frustracije, što onda stvara krivnju, sram, nedostojnost, a onda, negdje na putu negativnosti, razne žlijezde su pogođene zbog svih tih negativnih uvjeta koji pripadaju emocionalnom sebi, i kada ti uvjeti dođu do vas, kad se oni postave u vama, oni uzrokuju promjene u pokretu, u protoku energije tijela, živcima, žlijezdama, mišićima, tetivama, i krvi. Strah stvara vrlo određene promjene u pokrete krvi, jer on tamo stvara kemijske promjene. Te kemijske promjene onda mogu proizvesti razne krvne bolesti uključujući i onu koja se zove visok krvni tlak. R: I mi možemo koristiti tu istu stvar za izgradnju naše psihičke sposobnosti. YADA: Da, i obrnuto, uzmete to natrag u pozitivno stanje. Čuli ste ove izraze toliko puta u vašem svijetu. Napisano je tone i tone materijala u vezi onoga što se zove, pozitivno stanje bića, ali vrlo malo je korisnog rada učinjeno s tim učenjem, jer čitatelj, kao i autori, nisu dali jasna objašnjenja o onome što su htjeli reći. Oni to nisu objasnili detaljno, oni su govorili o negativnim akcijama, zajedno sa negativnim uvjetima – ali oni nisu išli kroz proces i to detaljno objašnjavali. Naravno, ako ste stvorili negativne uvjete u tijelu, ako ste stvorili bolest u tijelu sa negativnim mislima, vi stvarate negativne vanjske uvjete koji proizvode, za vas, ono što se naziva loša sreća - nesreća, ali ako pozitivno približite svoje pozitivno razumijevanje onome što činite, onda to donosi sreću. Negativna misao je vrsta kočnica, ako mogu koristiti taj izraz, kočnice kao proces - to usporava - to usporava vašu želju da se preselite u više sažet i pozitivan način. Ona (negativna misao) razara našu inteligenciju, ona vas sputava, dolazite u stanje bez želje da se uzdignete, tako da vam se stalno ponavljuju pehovi i nesreće.

Stalno biti kreativan, znači da se ne bojite. Znate da u vašem umu postoji mogućnost neuspjeha, ali to vas ne smije plašiti, jer su vam razmišljanja u zdravom umu, tako da zapravo ne razmišljate o nedostatku, samo o uspjehu. Sada, pretpostavite ovu vrstu razmišljanja, vaše nastojanje ide krivo, ne dobijete ili ne pogodite ono što ciljate, spremni ste za ovoili ono, ali - kako? Potrebno je utvrditi da ste vi odgovorni na neki način, jer greška koju ste napravili je zbog nedostatka potpunog razumijevanja o tome što je bilo iza. Sada, ako je to tako i prihvatite ove misli, to znači da ste sposobni da ispravite greške i uspjete u svakom slučaju. Da li vam je ovo bilo jasno, molim? Vidite prijatelji moji, ne postoji ni jedan pozitivan potez koji čovjek može učiniti s mislima i da postigne uspjeh, dok postoji negativan osjećaj prema tom potezu, unutarnji osjećaj da neće biti uspješan. Kako je onda moguće postići uspjeh sa takvim osjećajem i što uzrokuje da mislite na ovako negativan način o svojim naporima? Strah. Osnovni uzrok svega je strah od neuspjeha. U svojim govorima Isus je rekao; “čovjek je liječnik, sam sebe može izliječiti”. On nije bio u razgovoru s čovjekom kojeg se izlječio, ali on govori obrazovanom čovjeku, onome koji razumije zakone života ali se boji da stavi svoje razumijevanje u akciju. Dakle čovjeku je Isus rekao; “molim Vas dođite sebi”, kao da bi Amerikancima rekli; „Probudite se“. „Učinite ono što znate da možete učiniti“. „Izađite iz močvare straha i sami se izliječite“. „To je vaš rad“. Strah uvijek stavlja kočnice u vas, usporava vas, poriče vaše svjesno pravo da izjavite da ste kreator. Mislite da ste stalno u razaranju, jer postoji dvojnost. Tu ne može biti stvaranje bez razaranja, jer ništa nije vječno i zauvijek kao što je to bilo u početku – stalna je promjena. U nekom trenutku ćete napraviti neki potez, trenutno, s rođenjem vi ste prešli iz jedne ravnine u drugu, da li u fizičkom ili bilo kojem drugom stanju, sa vama je sposobnost za stvaranje i sposobnost da uništite. Sada, ako niste pažljivi, možete uzeti samo destruktivno sjeme u sebi i proširiti ga na strah. (YADA se povlači i vraća poslije prekida.) YADA: Sada, da razgovaramo malo o onome što sam ranije rekao, o čovjeku i njegovoj stalnoj i prirodnoj komunikaciji sa svojim mentalnim unutrašnjim ortakom, ono što se zove telepatija. Ako biste to shvatili bolje, mislim na vaše slobodno vrijeme da ovo bolje razumjete, da je to vrsta mentalne aktivnosti koja se događa stalno među svim ljudskim vrstama. Mislim da ćete vidjeti vrlo jasno,da ne možete zaraziti jedan drugoga sa vašim mislima. Vi možete napraviti ono što je normalno i prirodno prenosivim bolestima, ali vašim mislima i vašim

emocionalnim stavovima, sa onim što doživljavate, vi kreirate bolesti koje vam ne pripadaju, kreirane su moćima sugestije. Vaše reklamne agencije, svoje droge i druge razne stvari, nagovještavaju kao potrebu za vas. To je sredstvo, kako neki od vaših modernih načina oglašavaju, lijekovi za bolesti, oglašavaju se radi dobivanja više novca za istraživanje bolesti, što je opasna praksa, jer s tim načinom se ljudima stvaraju tegobe - stvaraju se snažne tendencije za bolesti, koje onda imaju mogućnost postati organsko stanje. Ali, vidite, niste poučeni o svijetu istinske moći i sugestije, jer ako se to ne uči, onda se postavlja pitanje, kako izbjeći izvještačenu srž, mimo drugih negativnih misli. Gledajte dramu, gledajte publiku i njihove emocionalne reakcije na ono što se događa s likovima u drami. To što je rekao dobar glumac može poljuljati publiku, što znači da će pratiti i upijati njegove emocionalne reakcije na iskustvo koje se dešava preko - na pozornici. IRENE: Živite kroz nju s njim. YADA: To je tako. Tako se to događa u drami života, u svim vremenima. Majke i očevi zarazuju svoju djecu, sa svojim mislima i osjećajima o određenim stvarima. Dijete se uči, da ako ono pokisne na kiši, slijedi da se obavezno mora prehladiti - dobiti infekciju. Ljutnja među roditeljima, gdje je dijete prisutno, daje djetetu ideju da je to način da se odgovori na teške probleme koji postoje između roditelja. Ubrzo dijete ne djeluje izvan ove emocionalne razine roditelja, a u njemu se počne uzgajati osjećaj straha, nesigurnosti i neizvjesnosti, u pogledu roditeljske inteligencije. Vi šaljete vaše misli na one koje volite miljama i miljama od vas. Vi šaljete vaše misli o bolesti, očaju, kao i o radosti, sreći i miru. Imate izravne komunikacije između sebe koje idu sve vrijeme - to su ljudske misli. To je kao da prskate klice po zemlji, a vaše misli, upućene jedne prema drugima, su vaš sprej. Epidemija je moć mišljenja. Ona (epidemija) nema klice u sebi, ali u strahu, ona se širi među ljudima. Od epidemije mnogo ljudi umre, koji nisu pretrpjeli dodir sa klicama ali su oni stvorili mentalno stanje koje je jednako kobno. Misao ne potječe iz mozga, ali mozak uzima misli, on prima, misli koje prolaze kao živčana energija, živčani impulsi stvaraju različite senzacije do različitih organa u tijelu. Strah ili iznenadni strah čini izravan utjecaj na ono što se zove adrenalin u žlijezdama. Adrenalin u žlijezdama reagira bacanjem velike količine adrenalina u krv, u sustav za jačanje srca, ali ponekad, kada se ovaj adrenalin ne koristi u odgovarajućoj količini dolazi do gibanja ili srčanog udara. Mnogi ljudi su to doživjeli poput potresa, iznenadnog potresa, umrli su bez da su dotakli bilo koju fizičku stvar. Strah, i samo strah ih je ubio.

(U ovom trenutku čuo se zvuk udaljene eksplozije.) YADA: Eksplozija! R: Pitam se gdje je to bilo. Jedna je bila u Los Angelesu, noć prije kada su slomljeni poneki prozori. Oni su okrivili avion koji je bio osam milja visoko. YADA: To nije uvijek istina. Ponekad ćete čuti ono što se zovu zvučne udaraljke, zvučne aktivnosti koje su stvorili brzi avioni, no postoje druge vrste zvukova, o kojima vrlo malo ljudi iz svijeta znanosti o tome zna. Određeni oblici materije se okupljaju i stvaraju ono što se zove implozija umjesto eksplozija. Njihova iznenadna kretanja u zajedničkom procesu stvaraju svojevrsni vakuum, što stvara uslov za kratko vrijeme, a zatim sledi reakcija. Razumijete li - onda to uzrokujuje veliku buku. Sastavljajući se zajedno, jedno s drugim, stvaraju vakuum, a onda kad dođe do toga, energije odlaze natrag u vakuum što stvara zvuk. Da li sam bio jasan, molim? IRENE: Da. To je kao vodeni kovitlac, napravi rupu u vodi, a kad se lomi, voda juri natrag u rupu. YADA: Da. U kosmosu postoji najviše implozija, pored svih ostalih buka. R: Yada, neki znanstvenici su došli do teorije da zemlja zvoni kao zvono. YADA: Da, to je tako. R: Oni su porocijenili, od posljednjih potresa dolje u Meksiku, da to traje oko dvadeset minuta, da taj zvuk ide oko Zemlje. YADA: Da, kao zvono. Ponekad to vaše uši ne mogu čuti, ali može biti snimljeno na pažljivo dizajniranim aparatima. R: Na koji način su to aparati registrovali?. YADA: Da, vaš svijet nije kruta lopta - to nije ništa novo. Zemlja je građena u slojevima - sloj po sloj, tako da imate ono što se zove kod potresa – produkt klizanja tih slojeva. Vidjeli ste balon koji je napravljen sapunom, ako ga promatrate, vidjet ćete da je sastavljen od dva ili tri sloja, ponekad i više, koji uklizuju jedni u druge - isti način je i sa zemljom. Zemlja je u stalnom pokretu, nikada ne miruje. Ona samo proizvodi potrese ili golemi niz zvukova, rike zvukova, zvučne eksplozije, brušenje zvukova, zvukove zvona, kao i mnoge druge, a isti način je i sa atmosferom. Atmosfera za vas izgleda kao ništa, ali ona je sastavljena od raznih vrsta plinova, koji sadrže mnogo različitih svojstava. Ponekad ta svojstva, kada se stave u određene vrste pokreta, ti plinovi, čine ogromnu buku. Pogledajte što se događa sa onim što zovete velika grmljavina. Kada valovi hladnoće i topline nalete nasilno jedan na drugi, imate gromove, nasilne grmljavine, oluje. Vaša zemlja je stalno bombardirana električnom snagom, na jedan ili drugi način. Vi ste u onome što se zove gravitacija pritisaka, koji se povremeno, tu i tamo, pokazuju u različitim dijelovima zemlje (to ovisi o mnogo različitih faktora). Postoji ono što se zove iznenadna pauza ili vanjski odmor u pritiscima. To uzrokuje zemljane ploče na klizanje, jer se unutrašnjost ispuhava.

R: Primjetio sam da je svaki pritisak u prirodi, ili bilo koje sile u prirodi, napravljen da se polako prazni i onda odjednom. YADA: To je tako. R: To je u skladu s kvantnom teorijom i slijedi kroz sve materijalne manifestacije. YADA: Da, ova iznenadna oslobađanja od pritisaka iz unutrašnjosti zemlje manifestuju se kroz vrlo teška naprezanja koja bi, ako se nebi mogla osloboditi, zgnječili cijelu zemlju - ona bi se raspala. Zemlji je kao živi organizam, ona pati od “problema želuca”. IRENE: To je kao kod pojedinca, ako on ne može isparavati i disati kroz svoje pore, on će umrijeti zbog stanične strukture. YADA: Dakle, zemlja se oslobađa od svojih otrovnih plinova, oslobađa se od prekomjerne energije koja stvara nepotrebne pritiske. Da, Zemlja je živi organizam, a takvo je i svako tijelo u prostoru, sve je živo, ima svoju vrstu života, te se seli po živoj sili, koja se zove život. Kamenja imaju vlastiti život, a sve što oku izgleda mrtvo, nije mrtvo - vrlo je živo. R: Yada, da li se sjećaš da smo prije nekoliko godina razgovarali o stijenama u pustinji koja se noću kreću? YADA: Da. R: To je bilo gore na radiju, neki dan, oni su došli do zaključka da su stijene pomjerane od vjetra, ali udarac vjetra je bio dovoljan da ostavi u stijenama trag – zaključak je - ipak su pregorjele od vjetra . YADA: Oh, tko je to rekao? R: Spiker na radio stanici. YADA: To je čovjek bez mašte i znanja o svemu tome. No, ponekad postoje snage koje leže, gdje pojedinac nije svjestan da se stvari kreću bez vjetra, ali prirodne sile koje miču stvari, stavljaju ih na mjesta, na kojima nisu prije bile. Ima mnogo bizarnih stvari o kojima svijet piše, o pojedinim vrstama riba koje u pojedinim slučajevima lete. Sada izmišljaju da je i vjetar neka vrsta inteligencije, kao i neke vrste riba, uzimajući samo određenu vrstu ribe - to je ludo? IRENE: Sjećate li se kad smo imali vodeni-val, kada je crijevo bilo povučeno dolje u zemlju, a oni ga nisu mogli povući van i ako su za crijevo pričvrstili automobil i povlačili ga? YADA: Ponekad su te snage, a to vam kažem iskreno, ponekad su te snage “duhovite” naravi i razigrane, ali bez prave želje, bez razloga i svrhe o tome što rade, osim da se zabavljaju. One su prirodne vrste, poput djeteta, snage koje su u mogućnosti biti pozvane. IRENE: Možda je to ono što se dogodilo u slučaju crijeva? YADA: Da, i mnogi požari u velikim šumama su pokrenuti od strane tih bića, kao elementala vatre. Sada, ove stvari se ne shvaćaju u ovom svijetu. Vaši znanstvenici na to ne obraćaju bilo kakvu pažnju, uopšte ne misle niti govore o tim stvarima, jer to

smatraju kao imaginarna i praznovjerna vjerovanja. To je sve u redu, ali ako ljudi žele razmišljati na takav način, onda oni neće naučiti ništa, jer oni misle da već znaju odgovor. Kao čovjek koji govori o stijenama koje premješta vjetar, poput mnogi ljudi koji su svjedočili o vanzemaljskim-bićima koja dolaze na vašu zemlju, dok mnogi zamišljaju da su to sve glupe i vrlo neinteligentne stvari u vezi vanzemaljskih-bića. IRENE: Jada, misliš li da naša Vlada zna da oni postoje i neće to da priznaju? YADA: Ne, ja ne. Neki od ljudi u vašoj vladi, naravno znaju, posebno ljudi u nekim službama, vodeći ljudi službe, oni znaju o fenomenima dolazećih ljudi iz svemira, da, oni znaju, ali oni ne znaju što je to. IRENE: Da li se prisjećaš kad smo bili u San Franciscu, gospodin Layne je kontaktirao Marka i želio je znati, zašto su pojedinci koji su pripadali predsjedniku Eisenhoweru, skupina koja je išla u Palm Springs, neki iz te grupe, koji su išli na to polje i Murdoc, da ono što su vidjeli, kod nekih od njih je izazvalo bolest? YADA: Da, ali ja sam mišljenja da je to samo priča. IRENE: Onda se to nije uopće dogodilo? YADA: Ja mislim tako. IRENE: Je li leteći tanjur bio iznad, tamo na terenu? YADA: Da, i nad Washingtonom. Ove stvari su letjele nad tim gradom mnogo puta, postoje svjedoci u vrhu vaše vlade, ali oni još ne znaju što je to. Oni ne znaju njihovu prirodu. Razmislite na trenutak što bi se desilo, da su priče nekih ljudi koji tvrde da su otišli na mjesec, ili na druge planete u tim letećim tanjurima istinite, dali bi vlada ove ljude ostavila slobodne? Ne, vaša vlada bi ih zatvorila, a ako bi im dozvolila da se kreću, imali bi stalne straže nad njima, totalna kontrola. Vaši znanstvenici, vaši vrhunski ljude iz fizike, kemije, koji su potrebni vašim vladama, koji su o tome govorili, došli su pod udar ali nisu mogli priuštiti da ih otpuste, jer neke druge države bi ih ukrale, otele ih. Ali, vidite, ono što ti ljudi kažu, može biti i istina, ali kada bi lideri vaše vlade povjerovali u tako nešto, to im ne donosi korist, tu nema biznisa, tako se čitavo vrijeme predstavlja da tu nešto nije u redu s tim pričama. Sada, ako ti ljudi imaju takav kontakt, zašto nisu, iz vrha vlade, dobili ljude koji će ih pratiti - zašto stidljivost prema vanzemaljskim ljudima - zašto uobraženost, zašto nejasna i glupa obećanja, nitko nezna od koga se čuvaju, ali možda ima nešto sasvim drugo? Nego hajdemo se čovjekom u zatvor ili u ludnicu, čovjekom koji je tvrdio da je imao nekoliko osobnih kontakata s vanzemaljskim bićima. Zašto oni ne dolaze da mu sada pomognu - zašto su ga ostavili na milost i nemilost liječnika, psihijatara i drugih snaga koje se skrivaju iza onoga što vi zovete zakon. Pazite, neki od tih ljudi su tvrdili da su putovali na Mjesec ili na druge planete,

namjerno, oni su govorili laži, ali moguće je da oni iskreno vjeruju da su bili na takvim mjestima, a i dalje žive u zabludi. To se dešava ljudima koji su tako istrenirani, kod kojih je u glavama stvorena mentalna slika da oni iskreno vjeruju da su oni zapravo napravili takve izlete, iako oni nikada nisu napustili zemlju. To kod njih nije učinjeno hipnozom, nego drugim metodama – „kontrolom uma“ IRENE: Mislim da je kod njih stvoren plan za oduzimanje novca od ljudi, više od bilo čega drugog. YADA: To je dodatno uz ono što sam rekao. Ako je to, što je neko rekao istina, da će ta bića doći i pomoći mu da se slika, a oni nisu došli, on sada ima nevolje zbog njih. Oni su uzrok njegovih problema. IRENE: Ako je priča istinita, da će oni iskoristiti svoj utjecaj da mu pomognu da izađe iz nevolje, onda to ima smisla? YADA: To je nevolja s onim što se zove ugovor s duhovnim bićima, gdje oni kada je njima potrebno utvrde svoj veliki interes? Koliko ljudi je vidjelo vanzemaljce u odnosu na broj brodova koji su vidjeli? Koliko je pretencioznih izjava, da nitko nikada ne zna planetu sa koje ovi dolaze? Prema gotovo svim vašim kontaktima, oni su u komunikaciji s ljudima iz vašeg Sunčevog planetarnog sustava, dok neki tvrde, izvan Sunčevog sustava. Samo ne znam, otkud tolika zaštita da uopšte ne žele da govore od kuda dolaze. Jeste li se pitali kako? Kada vam netko govori o letećim tanjurima, pitajte ih, koliko je tih bića koja djeluju na tim brodovima, bilo na zemlji? IRENE: Mark je pitao nekoliko njih, pogotovo kad smo išli na Giant Rock, i relativno malo od njih su ih vidjeli. YADA: Da, i kod svih tih ljudi nestalo je raspoloženje, kada ste ih to pitali, a na isti način je i kod medija i drugih ljudi koji tvrde da su imali kontakt s duhovnim bićima. Na taj način ostali su malobrojni koje koji su imali kontakte, a ostali su bili suočeni sa ludim zvukovima u svom svijetu, koji ne razumiju zakone komunikacije ili sa kime su bili u komunikaciji. Pogledajte, molim vas, želite komunicirati sa svojim ljubljenim ocem, majkom, sestrom, bratom, prijateljem, ženom, mužem, ili bilo s kim. Što će uraditi oni od vas koji vjeruju u ovo? Pokušaćete kroz neku seansu u sobi uspostaviti komunikaciju, dok je sve ostalo isto, kao da ste u vašem fizičkom svijetu - zdravo za gotovo - ako vjerujete u to uopće? Da li će oni pokazati iznenađenje, čuđenje, zanimanje za ono što morate učiniti za svoje vlastite probleme ovdje na zemlji. Što je rezultat? Lude brbljarije, ostavljajući utisak da ste napravili komunikaciju s tim ljudima u praznom stanju, što ste razumijeli od onoga što ste učinili, što je priroda toga. Ukoliko ste napravili ovu komunikaciju, koliko je stvarna! Zapamtite, kako ste u mogućnosti vidjeti nečije tijelo, koje je položeno u zemlju

ili je izgorjelo u požaru. Možete li uzeti ovu komunikacije ozbiljno -možete li ići sa tim pred ljude, opet, ako je to istina, ako ste pravi medij koji može proizvesti ili pomoći ovu transformaciju u fizičku materiju, tako da možete napraviti komunikaciju s njima, možete li možda otići prije ovih trivijalnih razgovora, pitati ih da li su voljni komunicirati i da li šta trebaju ovdje na zemlji? R: Obično ih zaboravljamo kada su tamo. YADA: Da, divno je zaboraviti. R: Oni nam pomažu, da tome ne pridajemo važnosti. YADA: Da, moji prijatelji, što se čudite kako bi naučili da su vaši voljeni preživjeli, da ne završavaju svoju sudbinu smrću - u zemlju ili u vatri. Život ide dalje - život je bez početka, bez kraja. Nema rođenja, dakle nema smrti. Materija je rođena kroz oblik - obrazac je stvoren, to nije život, nije inteligencija. Inteligencija čini oblik, zato svi, a ja govorim sad o ljudskom tijelu, koje je tako složeno, živi kroz iskustva, a samo živa svijest, je ta, koja je mogla napraviti taj složeni mehanizam. Ako je neko umro, otišlo je samo tijelo koje je stvorila inteligencija, što znači da se pogine, umre – prosto da vas više nema, zemlja bi odavno izgubila sve žive forme. Nakon što bi tijela otišla, nebi ih imao ko više pratiti. Tu nebi bilo ništa takvog kao što je evolucija - bez žive svijesti koja sve režira. Kemija, sama po sebi, ne zna ništa o stvaranju. Tu je inteligencija da djeluje u kemikaliji koje ih okuplja, selektivno odabirajući odgovarajuće formule ili kombinacije kemiskih oblika, kojima daje vrstu organa u tijelu - čudo! Stojim sa strahopoštovanjem pred svim! R: Ipak, svaka stanica u ljudskom tijelu ima svoju svijest. YADA: To je tako. IRENE: Zato i sami možemo liječiti. YADA: Da. U davnoj prošlosti vaše zemlje, životne snage su jednom napravile neke kemijske ćelije koje su bile u bićima, koja su bila pod kontrolom svjetlosti-sunca. Sada, nisu sva od tih bića imala zračenja, koje zovete svjetlo, vrsta svjetla koju vizualizirate s očima, kao osjećaj topline ili kao niže stope vibracije svjetla. U dubinama se čini da svjetlo ne dolazi od tamo. To je istina. Vibracije koje vidite kao svjetlo ne dolaze zračenjem, jer je aktiviranje snage života u materiji -svjetlo, svjetlo je na stupnju stvaranja onoga što vi zovete toplina. Bez topline da bi moglo biti života. Sada idemo na polove, gdje su temperature izrazito hladne, gdje nedostaje topline, ali postoje neke vrste biljnog života, rakova i bakterija koje imaju stupanj egzistencije, bez obzira što je intenzivno hladno, što opet pokazuje da nije apsolutna hladno. Svjetlost je toplina. IRENE: Yada, je li moguće oštećenje mozga u djeteta koje je rođeno carskim rezom? YADA: Da, da. To se može dogoditi ako je liječnik neoprezan pri uzimanju dijeteta iz majčinog tijela. Vidite, u tom stanju djeteta, lubanja još nije očvrsla,

nema čvrstine, i to se lako može desiti. Ja ću o ovome govoriti drugi puta. Želim sada otići na neko vrijeme? IRENE: Da. YADA: Hvala za tvoje učestvovanje ovdje večeras, za tvoj interes u traženju znanja i informacija o životu. Ja ću vam sada reći laku noć .... O ISUSU / Mark Probert & Yada di Shi'ite YADA: I tako, vratio sam se i ako nisam bio u tijelu ovog čovjeka, Marka, ali sam slušao vaš razgovor, ako vam ne smeta. To se zove prisluškivanje, to rade oni koji žele da saznaju vaše slabosti ali ja sam bio i nisam nikome govorio, tako da je sve u redu. Mislim da ću ovaj razgovor početi tako što ću reći nešto o čovjeka po nadimku Isus i njegovom raspeću, da li je to doslovno iskustvo ili se desilo na drugi način. U vašem trenutnom stanju svijesti, spoznaja o istini ili neistini u vezi toga nije važna. To želja za saznanjem stvara u vama novi vid razmišljanja i osjećanja, novi pristup kod vas, kao iskrenih tražitelja svjetla. Ja ću pokušati nastaviti raspravu – ne-argumentatovanu raspravu - već raspravu o tome, je li ili nije, taj čovjek, kao čovjek, bio je razapet. To činim zato što tražim vaše misli, vaše mišljenje, kakve god da budu o tome, zašto mislite da je on bio razapet, ili zašto mislite da nije, upravo ono što vi mislite da je s njime učinjeno, žrtvovano njegovo fizičko tijelo ili ono što nije uspio da ostvari. Mislim da je ovo točka gdje bih želio da vas jasno upitam, što znate o ritualu drevnih mističnih škola? Vidite, danas takve škole ne postoje. Ove današnje su ostatci od njih, da, ali se danas ne radi kao nekada, gdje su se provodili drugačiji rituali. Oni takve danas nemaju, a u prošlosti su služili u njihove svrhe, u tom vremenskom razdoblju. Tako je bilo u to vrijeme, u tim godinama – no vratimo se u vrijeme čovjeka zvanog Isus i drevnih škola - egipatskih misterija ali i škola Grčke, škole Druida, drevne jevrejske škole, i mnogih drugih. Kao što je rečeno nekoliko noći prije, Perzijanci su stvorili, zaista stvorili, neke vrlo znatne okultne majstore, a oni se također spominju i u kršćanskoj Bibliji kao mudraci. Sada, u tim vremenima samo su takve škole bile moguće, jer je bila takva mentalna atmosfera, mentalna i psihička atmosfera je bila posebna u to vrijeme, ili u ona vremena. Velikih intelekta i majstora mudrosti bilo mnogo više nego danas, u to vrijeme, čovjek se klanjao duhovima pravih bogova, imao je blizak odnos s duhovnim svijetom, dok takvi uvjeti danas ne postoje. Vratimo se u to vrijeme, ono što vi zovete osamnaest stotina, kada je spiritualizam prvi put nastao, u Europi, a onda je kasnije došao i ovdje u vašu zemlju. Muškarci i žene su postali sredstva, veći broj njih, nadišli su svoje sposobnosti u stvaranju fizičkih pojava, više nego u današnjem vremenu -

mislim da ste svjesni toga – isto kao što ste i vi postali više mehanički, jer živite na taj način. Ako ste uistinu duhovni i ako živite na taj način, onda treba da vas prožima vrijeme i atmosfera tog vremena. Ništa se ne može dešavati u jednom vremenskom okviru, a da to isto ne pripada drugom i ako ustrajete, dolazite u jedno vremensko stanje, kad nije pravo vrijeme za to, pojavit će se kao hir koji se ne može održati, a to proizvodi vrlo teško stanje. U tim ranim kršćanskim vremenima, kao što ih nazivate, čovjek je imao uzbudljivu zamisao o postojećim snagama ili silama, ili kako god ih želite zvati - riječi su vrlo neadekvatne za ono što je postojalo u to vrijeme. Ljudi su imali strašnu potrebu da izađu iz životinjskih okvira gdje su bili izloženi stotinama i stotinama godina vođeni kontrolorima masa. Oni su postali toliko okovani svojim stanjem, da su se izgubili i postali identifikovani s materijom, čime su stvorili svoje beskrajne patnje. Postizanjem ovog stanja svijesti, nisu mogli učiniti ništa da to stanje promijene sami - bili su im potrebni učitelji. Potreba za tim učiteljima postala je toliko očita, da su neki od naprednijih bića, iz tog vremena, otvorili škole za obuku nastavnika koji će pomoći da se povedu narodi iz ropstva, ne njihovog materijalnog života, nego iz ropstva njihovih neznanja. Kada se jednom dobije znanje, postoji mogućnost da se ustane i pobuni protiv svojih materijalnih gospodara. Međutim, kao što se pokazalo, na njihovom putu, te škole nisu to ispunile. Članovi su se počeli raspršavati po različitim dijelovima svijeta, čime su misli i učenja njihovih škola prenošene ljudima određenih nacija. Na žalost, neki od tih nastavnika su kasnije izgubili osjećaj za ono što su naučili, izgubili osjećaj za duhovnu stranu njihova bića. Sada, možete i pretpostaviti što se dogodilo, takva strahovito inteligentna učenja su u biti, onako kako vi zovete, zanemarivana slaveći materijalne koristi i upravo se to dogodilo, da su se prvo oformile male skupine, koje su postale na teritoriji, koju vi danas nazivate Kina - budistički svećenici. Oni formiraju organizacije, gdje su učenja onog vama znanog kao Guatama Siddharta ili Buddha postala njihova točka svetog bogoslužja. Tako nešto se donekle dogodilo i u Perziji, u Indiji, te u skupinama koje nazivate Druidi, a isto tako i kod onih koji su postali graditelji hramova nazvanih sinagoge. A dali je to učinjeno čisto slučajno ili iz pohlepe nekih kasnije nastavnika, ne, ta ideja o stvaranju hramova je prvotno zamišljena kao sredstvo kontroliranja ljudi laičkog uma koji nisu imali znanja o svojoj unutrašnjoj prirodi, tako da su dobili sekundarne priče da ih očaraju i privuku njihovu pažnju. Nema veće tuge od spavajućeg uma kojeg provjerava vlastiti ego. Sada o vremenu u kome je živio čovjek zvan kao Isus. Bila je u Egiptu organizacija poznata kao „Sanhedrian škola“. To je organizacija Hebreja,

Židova - ne originalnih Židova, nego mješavina, jer originalni Židovi su bili crni, dok Sanhedriani nisu crni. Oni su dijelom, Egipćani i mješavina mnogih drugih naroda, ali bi trebalo reći, da u velikoj mjeri sadrže židovsku krv, ili hebrejsku krv. Ovo je bila vrlo okrutna organizacija koja je bila poznata po svojoj pohlepi i korupciji od naroda iz koga je i nastala. IRENE: To je bilo u Egiptu, Yada? YADA: Da, u vrijeme obožavanje boga Baala, vrlo okrutnog boga. Ovo obožavanje se širilo po Africi i Indiji, ali ne toliko po Kini i Perziji. Zbog njihove velike želje za materijalnim posjedima, oni su mrzili, a i predavali su protiv, da će svi oni, koji budu predavali ili učili o unutrašnjim učenjima života i duha čovjeka, biti kažnjeni smrću. Prije te materijalne pojave, bilo je stanje izuzetanog stvaranja, predivnog i prirodnog života. Oni su tada bili prirodni, kao i sve ove mistične škole. Ali Sanhedriansi su stvoreni kako bi korumpirali ta učenja, uništili ih, i uništili učitelje, a uglavnom, kad nisu mogli izvršiti fizička ubojstva, onda su to radili omalovažavanjem negirajući njihova učenja. Onda je došao čovjek iz Indije. Sada smo došli u vrijeme koje se rijetko spominju u bilo kojim svetim knjigama. Stotinu godina prije bilo kojih kršćanskih knjiga spominje se Isus, kao čovjek koji je došao iz Indije, čovjek koji je imao svoje osnovno učenje iz Perzije. Bio je vješt, velika duša, bio je onaj koji je već bio izvan životnog vremena. Govorio je mnogo različitih jezika, ali u velikoj mjeri je govorio aramejski - ponekad je govorio hebrejskim jezikom, ali uglavnom je govorio aramejski. Taj čovjek je imao mnogo duhovnog prosvjetljenja, u mnogim, mnogim mističnim školama bio je prepoznat i ime mu je još uvijek zabilježeno u jednom od hramova u Tibetu. Na izgled ovaj čovjek je bio jako visok, vrlo snažan, prekrasan, lijepe tijelesne građe. On nije imao niti crvenu, niti crnu kosu. Bio plav, sa velikim plavim očima. Njegova priča, priča o njegovoj inicijaciji je bila ukradena i na njeno mjesto je stvorena priča za narod. Priča o ubojstvu se nije mogla staviti u prošlost članovima Sanhedrian škole, ali ono što su ubili nije bilo čovječije tijelo, već njegov ugled, duh i istinu. Naravno, jedan je bio prikovan na križ, jedan je bio ubijen - jedan - nekoliko njih koji su pripadali unutarnjim učenjima i priče o razbojniku s kojima je bio razapet - da li se vi sjećate ove priče? R: Nešto kao stablo života. YADA: Da, naravno. Ta bića su bila ubijena, ta predstava se dogodila. Oni su stvarni ljudi, živi ljudi, ubili su ih na križevima, da se pokaže ljudima da moraju zaustaviti nauk unutrašnje istine, ali nisu ubili Majstora, velikog Adepta, on nije ubijen. On ne bi dozvolio da se ponudi kao žrtva. Žrtvovati za što - za Boga ne, ili za ljudske emocije. Ako shvatite istinu nepregledne veličine ljudskog bića, možete li zamisliti jednog od tih velikih učitelja, s tako velikim razumijevanjem života, da dopusti sebi da tako postane razbijač zakona, da postane predmet samilosti za slijepe, nepismeno emotivne i nemoralne? Naravno da ne, naravno

ne. U Perziji, kako se navodi, bio je onaj koji je postao poznat kao Zaratustra. Taj čovjek je govorio ljudima i rekao; „ubijte me i ja ću uskrsnuti treći dan“. Tako su i učinili. Oni su prikovali njegovo tijelo u štali naopako, tako je rečeno, učinjeno je što je rekao, i kao, bio je među njima na treći dan. Mislite o ovom! Simbologija da bude razapet naopako. Ta simbologija je otišla predaleko u tome, da su u simbologiji čovjeka, kojeg zvaše Isus, rekli da su razapeli i da je umro na križu. To je mnogo složenije nego što gotovo svatko u ovom modernom civilizacijskom dobu zna - možda neki od vas ali samo nekoliko. R: Obrnuti Pentagram. YADA: Da, naravno. Postoji preko šesnaest ljudi koji su, kako se navodi, bili razapeti na jedan ili drugi način. To je povijest, pisana povijest ali niti jedan od tih nisu bili doslovno ubijeni. Da su bili, ne bi bilo priče, osim kao da su bila normalna ubojstva. Da se to desilo, tu nebi bio nitko od velikih simbologa na markaciji raspeća, na inicijaciji tijela. Probijanje dlanova, tabana, trnje na glavi, svi ti centri mesa i krvi su čisto simbolični, a kad to kažem, to ne umanjuje, ali donosi znanje o veličini tih razapinjanja. R: Koplje je jedan od simbola koncentracije. YADA: To je tako. Oni su također govorili da ljudi moraju otići iz fizičkog svijeta, prije nego što mogu shvatiti mentalni i duhovni svijet, zbog toga je vaša pažnja privučena njegovoim slikama i kipovima. Ako bi se deslilo da je vaša unutrašnja inicijacija iznad fizičke, onda bi morali u tom razdoblju izgubiti materijalnu svijest. Upitajte se: Što je dobio svijet čovjeka u svome pokušaju da osvoji sažaljenje svoga boga za njegovo Božje stvaranje kroz ovakav egzibicionizam? Što je to učinjeno za njegov duh? Je li pomoglo u vašem razumijevanju ili ste svi bili izgubljeni u emocionalnom sažaljenju, zbog žrtve, do te mjere, da ste postali potpuno slijepi u vezi istine sa prirodom raspeća? Ono što je doista bilo iza toga, osim misli ljudi, je da se pokušava ublažiti gnjev boga za njegovo stvaranje? Možete li mi reći što je potaknulo čovjeka da otvori svoje duhovne oči, a ja bi vam bio zahvalan ako možete da mi pokažite, gdje sam možda bio u krivu. Vi imate pravo da vjerujete u to, jer to je vaš svijet i sve što je u njemu pripada vama, kao što je nekad pripadalo meni. Zašto mislite da sam došao ovdje? Jer nisam izgubio interes za čovjeka koji se diže iz stanja životinje, tu sam da mu se pomogne da shvati, da ne pati od bilo kojeg bića koje sačinjava prošlost čovječanstva. Mislite li da su život i razumijevanje donijeli čovječanstvu učitelji, koji sebe nazivaju kršćanima i koji grade hramove za njihove bližnje, dok tisuće ljudi umiru od gladi? Da li mislite da bi se trebalo živjeti, kao u ćumezu, da ostavite jedni drugima gubitak

ljudskog dostojanstva, mislite li da je to u redu. Život i učenje je individualno iskustvo, a dolazeći ovdje, živeći u tijelu nosite križ, jer patnja je križ, materija je križ. Da bi izašli morate pretrpjeti boli - to je žrtva, ali žrtva kako pronaći sebe, tako da kažem, a, dali vi misliti da je uopće moguće ono što sam upravo rekao? R: Da, moguće je, ali mi nemamo načina to provjeriti, dok ne budemo sposobni za čitanje akaše zapisa. YADA: To je tako. R: Ti si ispred nas. YADA: To je tako. Sada, moj prijatelj je spomenuo učenje od negdje, ja ne znam gdje se spominje, da je čovjek koji se zove Isus bio razapet, a Marija Magdalena mu oprostila za nešto što nije učinio ili ne, pa su ga skinuli s križa. Gdje ste dobili ovu priču? R: Iz jednog od okultnih redova. YADA: Ja ću vas pitati samo jedno pitanje. Da li to prihvatate? R: Ja to ne prihvaćam, niti odbijam, jer ja ne znam. YADA: Mudar čovjek, mudrac. Mudre teške riječi. Zatim, ne mogu vam reći ništa više o tome. Već sam rekao. R: Tu je još nedovršenih poslova. YADA: Što sam rekao, rekao, ono što je rečeno bilo je tako, na vama je da saznate istinu, moji prijatelji. R: Kao što trebamo saznati istinu o vlastitom duhovnom razvoju. YADA: To je tako. Vidiš, ono što ja kažem na tu temu, to nije inteligentno uzeti zdravo za gotovo i reći, oh Yada je to rekao i to je tako. Ja nisam sasvim neizostavan kao papa. Ali on (Ivan XXIII / 1958-1963) slijedio je svoj vlastiti put i on je morao učiniti ono što je morao učiniti, on je biće svoga vremena i okruženja, on nije imao izbora, nije imao drugog izbora, on zaista nikad ne bi postao Papa da nije bio njegov izbor. R: Bio je majstor. YADA: Točno tako. On još uvijek živi u svijetu emocija. Ako mislite da nije, pogledajte njegovo lice. Drugi čovjek, drugi papa (Pio XII / 1939-1958) koji je bio na tom mjestu, vrlo tanak čovjek, vrlo frustriran čovjek - također iznutra strašljiv čovjek. On zna najbolje svoj fizički život, bio je od boli patnje i frustracije. On je imao ono što Amerikanci zovu, veliki osjećaj za snobizam, (pridavanje važnosti sebi) svi njegovi bližnji su mu bili pokoreni. On je bio bogat čovjek kao papa, ali Ivan je bio siromah kao Papa. Dobar čovjek radi ono što on misli da je ispravno učiniti. Mislim da ću vas sada napustiti. MEDITACIJA I STANJE SVIJESTI / Mark Probert & Yada di Shi’ite YADA: Moji prijatelji, ne mogu vam dati, bilo kakvu istinu. Samo vi možete dati sebi, po prihvaćanju, nakon učenja, ispitivanja i testiranja. To je znanstveni um. Čudesno! Onda nakon što ste pregledali, studirali, i

testirali, još malo zadržate skepticizma u vašem umu. To će vas spasiti od toga da budete zarobljeni u svakojakim ludostima. Ono što vidite ovdje ... jeste li napravili bilo kakvu psihološku analizu? AUD: Ne, ne još. YADA: Možda ćeš, na vrijeme. Da li ideš u školu? AUD: Da. Srednja škola. YADA: Pa čak i ondje, nastavnici se poput vas uče o životu. Oni ne znaju sve o životu. Oni vam daju ono što piše u knjigama, a vi to morate prihvatiti za daljnje učenje. Ali, zato što je neko nešto napisao u knjizi, ne znači da je to istina i da on zbog toga treba biti autoritet, jer istina leži u vama, vi ste učenici života. Naravno, nastavnici su vam potrebni ali obratite pažnju i naučit ćete. Ali najbolji učitelji na svijetu ne mogu vas obrazovati. To je vaše djelo. Nije li tako? Ne mogu vam ništa pomoći, čak ni u početku. Slušaj molim te, (Yada pljesnu rukama). Kakav je to zvuk? I na što te podsjeća? AUD: Pljeskanje ruku. YADA: Da. Mislim da se to zove pljeskanje ruku. Jeste li ikada čuli da jedna ruka zapljeska? To je ono što radim, stvorio sam zvuk, a slušatelj prima ovaj zvuk i prevodi ga u ono što već zna i to ne možete izbjeći. Pretpostavimo da sam govorio na svom jeziku (drevnom jeziku) i nazvao te imenom. Ti nebi otišao odavde ni malo pametniji - ni jedan zalogaj. Ja mogu koristiti svoj jezik i činiti zvukove koje razumijete, sa engleskim riječima. Ali riječi su nešto što je u vama – one ne govore ništa unutar vas? To je u skladu kako ste uvjetovani. Koristim ovaj izraz, a sam ga mrzim! Sada sam rekao nešta da li vam je razumljivo? Ako je tako, to je samo zato što razumijete uslovljeno značenje riječi ili bilo čega drugog. Te emocionalne riječi koje će vas prodrmati, ti emocionalni zvukovi, dovesti će vas u tako stanje da će vaš odnos prema zvuku biti emocionalan. Vidite, ja proizvodim zvukove, ali ne podučavam nikoga ništa - proizvodim zvukove – a slušatelj ih sluša. U školama, ono što vi zovete matematika, jednostavna aritmetika, 2 + 2 = 4. I nakon nekog vremena dođe da u to vjerujete, dođe da to prihvatite, a tako isto vremenom prihvatite i ove zvukove, isto se odnosi i na brojeve. Ne možete jednostavno reći 2 + 2 su 4, jer to ne mora da bude. 2 + 2 je nešto više i ne čine četiri. Četiri... u drugim dimenzijama, tzv, 2 + 2 ne bi bilo 4. To bi moglo biti osam, možda šesnaest, ali u drugim dimenzijama. Učitelji ... što su veliki učitelji, jesu li vas nešto naučili. Naravno da nisu, vi ste se sami naučili. To sa zvukovima je prevedeno po vašem razumijevanju tih zvukova - ne samo vašem intelektualnom razumijevanju, već i vašem emocionalnom stavu prema tim zvukovima. Ali vrlo često, ljudi nisu u stanju naučiti određene zvukove, jer su često bolni. Oni ne mogu slušati te zvukove, protive se i bježe. Zvuk ... čovjek moderne civilizacije je za sebe stvorio uništavajuće zvukove, zvukove koji rade protiv nervnog sustava. Zvuci nakon

nekog vremena proizvode sljepoću u očima, gluhoću u ušima, bolest u tijelu. Zvukovi. Da li su to samo zvukovi? Ne, to su vaši stavovi o tim zvukovima. Zvukovi se ne mogu tolerirati, a to znači da će te patiti ako ste prisiljeni suočiti se s takvim zvucima. Život je uspavljujuće sredstvo. Vi ste hipnotizirani u fizičkom svijetu koji se ovdje održava vašim osjetilima. Tog trenutka je došao zvuk iz vana (zvuk skutera koji prolazi), svi su mirno sjedili i niko nije skočio vani. Sada, da bi mogli držati ravnotežu uma - držati svoje misli gdje ste ih stavili, ne ostavljajući mogućnost da budete “odvučeni”, to će pokazati da vam je zdrav nervni sustav, da imate prekrasan snažan um i emocije . AUD: Može li se ovo postići praksom, Yada? YADA: Naravno, da. Tajna uspjeha je u tome, da svaki pojedinac treba nastojati da poduzme mjere, što ovisi o njegovoj sposobnosti koncentracije, da je uvijek svijestan onoga što radi. Možete sjediti ovdje u ovoj sobi i potpuno zapostaviti moje riječi, ako ste naumili da to učinite. Koliko pažnje možete dati onome što je za vas ljubav - a koliko malo pažnje posvećujete onome za što vas nije briga. Ako su vaše misli raspršene, onda stvarate destrukciju, ne samo vašeg morala, nego i vaš osjećaj postojanosti i cjelovitosti? Riječi ljubav! ... Sama riječ nema smisla - to je značenje pojedinca, osjećaj pojedinca, svijest. Sami znate kako treba nešto učiniti, ono što je u vama - ima mnogo toga unutar vas – to bi trebali znati? Kao osobe, vi neznate jednu svoju polovicu. Kako je možete znati? Ja imam kompozitna iskustva, odnosno iskustva. Svako iskustvo daje promjenu, na neki način, osjećaj i pažljivost o onome što zovete vaša osobnost. Vaši unutrašnji osjećaji - sve što u njih dolazi donosi promjene, ili više promjena. Danas ste oduševljeni, možda svim srcem, jer imate neku ideju, dok sutra, vi možete vidjeti kroz tu ideju, vidjeti fasadu onoga što je bilo stvoreno kao ideja i cijelo vaše uvjerenje o tome će biti promijenjeno. Možda ste mogli pobjeći od toga, umjesto da to prihvatite, jer vi možete traženjem sve razoriti. Čovjek, u suštini traži mir, iznad svega ostaloga, jer ako nemate to, ne možete dobiti ništa drugo. Sve se okolo vrti u ludom vrtlogu, u vezi toga, a vaše emocije, unutar vas, stvaraju taj vrtlog. Da biste dobili mir, znači da morate postati uravnoteženi, a kad ste uravnoteženi, bez obzira sa kakvim ste problemima suočeni, možete ih razumjeti. Vi ne možete razumjeti ništa dok su vaši umovi u kaotičnom stanju. AUD: Onda, kroz sposobnost koncentracije možemo steći mir uma. YADA: Naravno, naravno. Zatim, tu ima još nešto što bismo trebali govoriti i razgovarati o koncentraciji. Koncentracija je korisna za uspješniji fizički život. Meditacija vas vodi u više stanje svijesti - preko uma - do duha. AUD: Koja je razlika između koncentracije i meditacije?

YADA: U meditaciji se ne misli ni na ništa, a u koncentraciji na nešto. U meditaciji se ne misli ni na jedan predmet - to je opuštanje, dovodite tijelo u ravnotežu, tako da se razni organi uravnoteže, a posebno oni suspendirani. U ostvarenju toga potrebno je duboko disati. Zašto? Da biste stvorili bolju oksidaciju krvi, mozga, jer većina ljudi, u modernim vremenima, diše samo sa pola kapaciteta svojih pluća, tako da dolje ispod, ovdje, u donjem režnju pluća postajete pogodni za bolest, bolest disajnog sustava. Dišite duboko - svo vreme - cijelim kapacitetom pluća - sa svakim dahom. Stvarajte naviku, omogućite sami sebi da vam proradi donji dio pluća, koji niste koristili, koji je stagnirao, jer nije bio u akciji. U meditaciji ne tražite ništa. Sjedite u tišini svoga bića. U tom stanju budite u komunikaciji sa svojom višom svijesti, koja čovjeka i kroz kršćansku nauku, Kristom priprema. Nažalost, oni su objavili da vas na to poziva ljudsko biće, onaj pod nadimkom Isus. I tako oni misle da je taj Isus bio čovjek, utjelovljenje Boga, koji je došao ovdje kako bi umro za njih, a to ih čini sretnima, znajući da je on pretrpio. To je mazohizam u ljudskoj svijesti. Oni su ga kao gledali, ljudi koji su stajali oko križa, gledali kako umire - oni su ga gledali sa suzama u jednom oku, kao aligatori, a drugo oko je svjetlucalo s radošću na njegovu patnju. Mazohistička radost. Oni to ne bi mogli shvatiti kao žrtvu, jer i danas ne shvataju! Jer, u istini - nitko nije umro, nitko se neće sam ubiti, za tebe, za mene, za nikoga. Raspeće se čini za sebe, za svoje dizanje iznad Isusovog tijela, da se dođu u više stanje svijesti, ili, na-spoj sa Svjetlošću, koja se zove Krist, Kristos, Krišna. Svijetlost, razumijevanje, kad se spusti na vas, tama neznanja će nestati ispred lica, tako da svjetlo može doći putem. To svjetlo ili Otac u vama, oprostiće vam donji dio tijela-suštine, oprostiti magarca u vama i to onoga koji nezna što radi. U donjoj svijesti je magarac - radni čovjek - koji kada spozna sebe, da se ustajao, pronaći će Krista ili Svjetlo unutar. To je posao svakog ljudskog bića, to je težnja za Voljenim. Vi možete sami sebe pitati, oni koji dolaze na svijet mentalno retardirani, ili fizički osakaćeni, koji ne mogu misliti, a kamoli razmišljati - koji su rođeni ludi -jesu li još uvijek ludi, ili i dalje retardirani, ili još uvijek osakaćeni, nakon smrti svoje fizičke strukture? Neki da, za to vrijeme, da. Jer su ga preuzela osjećanja, aktivnosti mozga, aktivnosti nervnog sustava - oni su ga preuzeli u – u što? Ovo drugo stanje svijesti je sve što o njemu mogu reći, ali tokom vremena, dok traju njihova iskustva, oni će izaći iz toga, oni će se sami pronaći, oni će se vratiti kući, baš kao što to čini i većina zdravih pojedinaca. Želite otići kući. Ne znate gdje je vaš dom, ali znate da ste stranac na zemlji. Kako to znate? Dobivate osjećaj. Nitko vam ne može reći da li je vaš osjećaj u

pravu ili u krivu, samo vi, ali pojedinačno. Vi to možete instinktivno znati - ne znati u punoj mjeri, nego znati instinktivno. Da li vam je poznata riječ, znam, Ja znam. To sam Ja. Ja sam voljan da tražim, a tražio sam eonima, putovao onim što čini beskrajne stjenovite ceste, a gore beskrajne unutrašnje planine. Kada ću doći do vrha? - ne može reći bilo koji pojedinac, kada će biti vrijeme, jer sami ne znaju, ali to će doći uvjeravam vas. Sada, što ima od vas neko reći. AUD: Ovo je vrlo važan predmet. Ovaj dio je za premošćivanje jaza između onoga što znamo kao fizičko i više stanje svijesti. U nedostatku riječi - moramo imati taj osjećaj. Imate li što reći o tome kako bismo mogli postići taj osjećaj? YADA: Znate ... kada razmišljate o drugom, posebno o pitanjima života, od najveće je važnosti da budete vrlo oprezni kada izražavate svoje misli. Ta radnja, to vaše oklijevanje ... te vaše riječi trebaju dolaziti iz vašeg srca, jer prije nego što bilo šta kažete, možda je potreban trenutak, a onda tek reći, osim ako možete provesti malo vremena u tišini, inače nećete saznati ... nećete prepoznati. Prvo morate disciplinovati magarca, morate zaustaviti svoje “rzanje” - stop svome “njakanju”. Kako mislite zaustaviti svoje slijepo vozanje, u vašem svakodnevnom životu. Ljudi preduzimaju razne stvari, a kad im se nešto nepovoljno dogodi, oni viču, zašto se to baš meni dogodilo. No, ono značenje koje su vaše riječi imale, upravo vam se i dogodilo! Onda kažete; „da se ne bi dogodilo drugoj osobi, bolje da se dogodilo meni“. Čudesno! Bez obzira, zahvalni ste za iskustvo. Sada, mislim, da je bolje prihvatiti stvarnost, kada vam se nešto dogodi, nego da se borite. Ako vam se neka stvar dogodi, a sve se može dogoditi, vi tako postajete kao korov – samo rastući korov – jačate - u stvari, ne treba vam bilo kakvo ohrabrenje, već treba da se borite protiv svakog obeshrabrenja! Za početak, živite svjesno da biste se oslobodili od strahova, stida, grijeha, anksioznosti, (anksioznost - stanje koje se karakteriše osećajem unutrašnje uznemirenosti, uplašenosti, straha da će se nešto strašno dogoditi, ) a ne što će vam se dogoditi sutra? Sutra? Onda se zaboravlja što je sada, što će se dogoditi upravo sada, što vam se događa sada, a to je puno važnije od onoga što će se dogoditi sutra! Vi ne živite u sutrašnjici, vi ne živite u aukciji, ne znate ništa o sutra, vaša svijest je u cijelosti današnja - u Sada. AUD: Nikad ništa se i nije dogodilo sutra, je li? YADA: Naravno da ne. A to je razlog zašto biste trebali biti svjesni što se događa. Mnogi od vas su slijepi na ovu činjenicu, pa zbog toga imate velike poteškoće. Svaka misao stvara aktivnost u vašem nervnom sistemu, svaki pokret vašeg tijela, razni položaji, donose informacije o događanjima koji čine događaj. Čovjek sa svojom obitelji ima često priliku čuti govore unutrašnjeg bića, a vrlo često se ne probudi. Gdje god je vaše tijelo, budite svjesni da je to gdje se nalazite. Ostanite svjesni, ne ostavljajte svoje tijelo na jedno mijesto, a da vaš

um ide negdje drugdje, jer živite u opasnim vremenima. Ali opet, rođeni ste u opasnosti. Svaki put kada je čovjek došao u fizički svijet, bio je u opasnosti. Taj čovjek, sjedi danas ovdje i sluša. Vaše življenje je kao rad motora u automobilu, obratite pažnju na ono što radite, jer je vaša svijest, kao i taj automobil koji se kreće, ako ste ostavili svoju svijest daleko od svoje karoserije, isto je kao kada je taj auto gurnut bez motora i ide bez kontrole... Tijelo je zombi, to je slijepa lutka, jer današnji čovjek sluša ali očito, da ne čuje. Kao što znate, tu je razlika između slušanja i sluha! Jer ako čovjek ne posluša, znači da još nije naučio kako ostati budan. Čovjek nije budan, jer nije htio ostati budan. Ovakve stvari su često uzrok mnogih smrti na velikim cestama. Nedostatak svijesti vozača ... sjedajući u automobil govoreći u svom umu. Ako ima djecu, priprema se da bi ih mogao poslati na bolje škole ... stvoriti ću uslove da im da sve što žele ... „biti ću u mogućnosti to učiniti“, „učiniću to, tako da oni nemaju problema u budućnosti“, razmišlja, i sledeći trenutak je mrtav ili povređen. Prva stvar koju učenik u meditaciji mora znati je da disciplinuje tijelo. Budući da ste ovdje u vašoj zemlji vrlo napeti - pod stalnim napetostima - većina vaših ljudi nikad nisu imali bilo kakav trening o umjetnosti opuštanja, i zato imate toliko bolesti. Kada tijelo nije bolesno, tu je onda mentalna bolest, a mentalne bolesti su u stalnom rastu, posebno u vašoj zemlji. (SAD) Većina ljudi žive u strahu, tjeskobi, od danas do sutra, tako da je svima teško živjeti danas. Ako vi ne naučiti kako živjeti danas, kako ćete onda naučiti živjeti sutra? Ako ste vi mrtvi sada, onda će drugo sada, u budućnosti također biti mrtvo? Vi ne možete početi učenje ili pomagati drugima u meditaciji dok prvo ne savladate nastavu vlastitog opuštanja. Uzmimo da to prođete, ne možete nikoga naučiti jednostavnom opuštanju, uz bilo kakve metode, osim ako nekako ne uspijete, u radnom umu, otkriti ono što njemu smeta. I bez sumnje, kad uđete u učenikov um, otkrit ćete, vjerovatno, da to nije jedina stvar koja je njemu košmarna i koja održava njegovo skakanje okolo, kao da se prejeo meksičkog graha - već da tu ima mnogo drugih stvari. Mnoge stvari koje je on stavio u svoj nesvjesni dio sebe i prikrio, one su tamo trulile, postale upaljene i zagnojene. AUD: U kantu za smeće s poklopcem! YADA: To si u pravu. To je nešto, kao da je sjedio dugo vremena na vrelom suncu. AUD: Ovi meditativni procesi su zapravo vrsta otpuštenog poklopca. YADA: U pravu si. To je upravo. Psihijatri u vašem svijetu, u vašoj zemlji ... Za mnoge od vas su “veliki”. Neki od njih su nevolja, mnogi od tih ljudi (psihijatri) su mentalno i emocionalno uznemireni. AUD: I ja sam mislio reći, mnogi su veće smeće nego pacijenti.

YADA: Nažalost, to je često istina. Trebalo bi biti drugačije, ali trebate zaista sreće, da u pomoći koju zatražite i u susretu sa njima iskažu dovoljno jasno da brinu o vama. AUD: Mislim da se kaže, da je netko jako dobro rekao, da onaj koji je u potrazi za liječnikom doslovno predaje vlastiti život u njegove ruke. YADA: Naravno, naravno. Moji prijatelji, vi vidite sada do čega vas vodi meditacija? Ovdje je vrlo ozbiljan problem. Dolazeći ovdje u vašu zemlju, narodi s istoka, kao što je Indija, a možda i Perzija, mnogi imaju znanje i znaju što rade, oni su izvrsni učitelji, oni imaju divno znanje da to mogu koristiti kao terapiju. Da, ali njihove metode postaju opasnost za ljude, ovdje u ovoj zemlji, budući da ljudi nisu ovdje za to spremni, ta učenja stvaraju veće aberacije (promene u genomu koje obuhvataju cijele hromozome i njihove dijelove) u učenikovom umu i emocijama. Ne želim da ocjenjujem bilo koga od ovih subjekata, bilo koja od tih učenja, bilo koju školu, ali kažem vam, u većini slučajeva, oni su veća opasnost, posebno onima koji prvi put počinju hodati metafizičkim putem. AUD: Ovo je uvijek stvaralo velike probleme. Nažalost, nikad ne možemo znati ... Ja sam govorio iz moje referentne točke ... nikad se ne zna, kada će bilo koji pojedinac imati pre-uređenje, u vremenu i prostoru. YADA: Da, naravno. AUD: I to samo izlazi u retrospektivi. Možete pronaći svoju unutrašnjost nakon toga. YADA: Da. Sada, podučavati umjetnosti meditacije, čini se da je to vrlo jednostavna stvar, a nije uopće, vjerojatnije je da će biti štetna za učenika. Postoji mogućnost da i neće, ako se čuva i prvo ide na vrlo jednostavne forme. Ali kada je učenik početnik ili ako mu nisu rekli – nisu ga naučili, a naučiti znači biti upućen ispravno - kad čuje ove stvari, jer učitelj govori ovim načinom, prema njegovom razumijevanju, što je put ispred učenika i njegove sposobnosti da shvati, to ih fascinira. Problem s ljudima je u tome, polazeći prvi put metafizičkim putem, oni su gladni, a najviše od svega ovoga je da su bez svijesti, oni su gladni nekih uzbudljivih pojava, ne žele naučiti pravilno disati na određeni način, tako da mogu biti živi pokopani. Kakve čudne stvari – učenikove misli, a naravno, tu nema čudnih stvari, to je trivijalnost (svakidašnja pojava). AUD: Samo pojedinac koji uči, zna da li je postao svjestan, da je to trivijalnost. Jedni početnici smatraju da to čine samo zbog nadređenih, to se može primjetiti, dok drugi početnici koji stvarno žele da postanu svjesni sebe, ne znaju što je doista važno. YADA: Naravno da ne. Ali oči su im proširene u hipnotičnoj fascinaciji da snagom misli žele samo napraviti prestiž. Oni nastoje izgraditi svoj ego, a bivaju zarobljeni u njemu. AUD: To je istina, ono što sam čuo od nekoliko učenika, a i sam sam vidio, da mnogi koji imaju kvalifikacije su pseudo-nastavnici, jer kao nastavnici su u

većem neznanju nego učenik početnik. Tako oni daju početniku da uči stvari koje oni još nemogu shvatiti, praktično, pokušavaju nametnuti uzaludnim naporima ono što oni kažu, tako da gube svoje stanje svijesti i mogućnost da svoju sposobnost zadrže za sebe. YADA: Dakle, što je važno o meditaciji? Neki učitelji idu naprijed i pokušavaju naučiti učenika o kontroli daha. Za kontrolu protoka krvi, srce radi, puls otkucava... a ovaj učenik još nije naučio kako kontrolirati svoje emocije. Mnogo puta učitelji koji neznaju ove stvari i sami nemaju kontrolu nad svojim emocijama i svojim egom, tako da oni prolazi kroz te slabosti, kao i njegov neobrazovan učenik - njegov nepripremljen učenik! Hipnoza je divna moć, u kojoj možete kontrolirati tuđe misli. Kako fascinantno. AUD: Koliko hipnotizer može vratiti um pojedinca natrag? YADA: Ali to nije najgore. Kad učitelj hipnoze, u sebi, nema nikakvu kontrolu nad svojom vlastitom umom ... kako onda može, moji prijatelji, učiti druge što im nedostaje? Oni to ne mogu, naravno. AUD: Tako izgrađujemo vlastitu referencu, a to dolazi napornim radom i kroz život. YADA: Da li je tako. No, postoje određeni oblici yoga disanja koji nisu za početnike. To može uzrokovati odvajanje - disocijaciju, (razdvajanje) što stvara više aberacije.(odstupanje od normalnog) Ako uspijete razmrdati psihu u praktičnoj projekciji, možete postići da to radite automatski, nesvjesno, da to radite kada o tome i ne mislite. To se onda događa automatski i naći ćete se u hodanju, hodanju svoje psihe ispred vašeg tijela. AUD: Postoji stari aksiom od prije mnogo godina, objekt je uvijek isti - kuća od mesa. YADA: Vrlo dobra misao, dobar izraz. Ostanite u svojoj kući od mesa -to je jako lijepo ... ne baš romantično, ali je jako lijepo. AUD: Neki od nas mogu izaći van i zaključati vrata, prije nego što shvate što se dogodilo i oni ne mogu više natrag. YADA: Vidite, ovdje je jedna sugestija koju svaki učenik prvo treba znati, psiha se ne nalazi u tijelu. Um nije u tijelu. Vama sam to rekao mnogo puta prije, to što ste vi, svuda je prisutno. Ti si sveprisutan! Kad sam to rekao, mislio sam na duhovnog tebe, tako da ne trebaš izaći iz onoga u čemu već jesi. Šta radite kad se počnete pripremati da izađete iz tijela? Vi ste onda donijeli svjesnu duhovnu odluku što želite učiniti, to je sve. Želite li se premjestiti bez fizičkog tijela, tu je opasnost, jer ako pripremite psihu, svjesni svoje potrebe za djelovanje izvan forme, ona prihvaća misao, jer ona ne misli o tome na jedan ili drugi način, jer na taj način ona djeluje na vašu želju. Sada, kada mislite da ste napravili unutrašnju sveprisutnost, ako ne znate kako zadržati svoje misli centrirane tamo gdje želite ići, a gdje ste, još niste napustili zbog odlaska, onda tu gdje se nalazite će se sve raspršiti. Naći ćete tendenciju da skočite tu i tamo - svugdje. Bit će slično kao Indijska gumena lopta postavljena u pokretu, i još gore, naići ćete na velike teškoće, u

početku, boraveći izvan svoga tijela. To je mnogo teže, ako u sebi vjerujete da ste još u tijelu, jer to ne ide. Prijedlog da budete van, a svijest to razumije, ali vi ste još ovdje, to ne ide - to nije ni izvana ni iznutra, jer je iznutra i izvana - izvana i iznutra. AUD: To je kao unutrašnja magija. YADA: To je unutrašnja magija. Moram napraviti jasniju sliku? AUD: Pa, da. Ovo je jasno a i zbunjujuće. YADA: Pa, hajde da vidimo ako možemo razbiti zbunjenost. Tijelo je atomska supstanca - energija. Energija je supstanca – tvorevina stvaratelja ili kreacija vlastitog uma. Pa gdje je onda atom? Iznutra i izvana. Ima li drugačiji atom u odnosu na atom tijela? Ne, naravno da ne. Za početak, sve je jednostavno oblik fizičke simboličke misli. To je simbol vaših kreativnih misli. Svaki oblik, bez obzira na veličinu, bez obzira na strukturu, živ ili mrtav, zapravo, takvog je oblika kao da izgleda mrtav. AUD: Da, jezikom fizike, nije moguće da organizam može funcionisati kao usmjereni transformator? A te meditativne tehnike samo nas stavljaju u kontakt s postojećim ukupnim principom, koji je iz temelja energija, a možda nam daje veći kvocijent, nego koji smo perceptivno imali prije pojave meditativanih procesa. YADA: Tu si u pravu, da, a zašto? Zato što meditacijom do centra, postižete kako biti svjesni. Vidite, Stvoritelj, ono što vi zovete Bog, on nema pojma šta je obrasac čovjekovih misli - prvo razmišljate o nečemu, a zatim to činite. No, ovu kreativnu “prehranu”, trenutak misli, on je stvorio. Nije stvar u tome; “sada ću napraviti čovjeka na svoju sliku i priliku” - nego da znate, sve je nakon njegove slike i prilike energija. AUD: Figurativno uzorak stvarno nije bitan. YADA: To je upravo, to je ono. Oprostite trenutak, samo da razgovaram sa svojim učiteljem, (govori Yu jezikom) da mogu prenijeti riječi moga učitelja, Zar nije sve ono što vi zovete svijet, također nastalo kroz postojanje iste prirode? AUD: Koristite li pojam postojanja kao sinonim za prostor? YADA: Da. Koristim za smisao svega. Ja samo pokušavam ukazati na to da Stvoritelj nije svjestan, da stvaranje nije napravio svjesno. To je proizvod nesvjesnog Stvoritelja, ili kreativne Duše. Sada, kako i što je mehanizam? Ova Kreativna Duša, svaki put kad je stvarala oblik, naravno dajući mu život, jer život je pokret, Stvoritelj je tada postajao svjestan sebe, i rekao, ako bi vam ove riječi mogle koristiti ... svaki put kad je stvorio obrazac On je postao svjestan sebe. “Ja sam atom, i moja svijest je u tebi”. “Ja sam Atman, prvi princip - Svjesnost Duše - da bi se svijest mogla stvoriti”. Od tog trenutka, Kreator - Svijest leži u stvaranju, a jednom stvoreno, to se stvaranje nikada ne zaboravlja. Nakon što se projicira, ono što se zove svijest, nikad nije zaboravljeno, jer značenje toga nikada ne nestaje. Sada, ako učenik meditacije može ovo shvatiti, onda je manje vjerojatno da će

otići u proces meditacije s ludim mislima - kao da traži nešto, a da unutrašnjom kreacijom nije znao što je htio. AUD: U retrospektivi to postaje apsurdno da smo o ovom principu bili toliko neupućeni, toliko godina ... YADA: Ako je pojedinac svjestan, ako on misli, o bilo čemu, u tom trenutku kreativna Suština je svjesna onoga što ta osoba želi. Odgovornost ide zajedno s tom spoznajom, jer u kreiranju misli, misli nikada neće umrijeti - neće nestati. One su vaše i to bi vam trebao biti jasno, treba samo shvatiti da ste odgovorni za njih. Ako prihvatite u mislima da jedan koji se zvaše Isus Krist ili Guatama Buddha mogu vam oprostiti vaše grijehe, ako stvarno u to vjerujete, to će se dogoditi. Budući da vam se to dogodilo, te su postali Buddha ili Krist, je odgovor na vaše molitve. Vidite, ja sam se molio za vas, a ako su slike dovoljno jake u mojim mislima, da vam se oproste vaše pogreške, ja sam napravio svoj zakon i to će biti učinjeno. Sada, svo vrijeme slušate od inteligentnih ljudi kako vam metafizički govore; „čujte molimo vas, volimo vas, volimo svo čovječanstvo“. Oni ne znaju što govore, čujete li buku njihovog stvaranja, mole se za vas, da bi se vaš ego ugodno osjećao. Sada, da kažem, da su zarobili umove uvažavajući sebe, poštivajući i uzdižući sebe, držeći se od vas odvojeno, a budući da nema u njima mira, jer njihove riječi; „Ja sam to“ „ja sam sve“ „ja sam taj“, takvi neutrenirani umovi su pali na podjelama i stvorili svoje vjerovanje u dualizam. AUD: Ipak, u praktičnoj primjeni iskustva se moraju pojaviti kao da su sva bila dvostruka. YADA: Radeći praktično, naravno, morate učiniti ono što svijet u kojem živite zahtijeva. Ovaj svijet djeluje kroz zakon, tako da ga se morate pridržavati. Ovo je mjesto gdje čovjek toliko pati i pokušava ići protiv svijeta u kome živi i zakona tog svijeta. Zakon je u ovom svijetu uređen za pojedince, kao i sve ostalo, pa kako onda izdvojiti pojedinca da ne pati? Ali u stvarnosti to se ne prekida - on pati pokušavajući, stvoriti misli da on to može slomiti, zato ide protiv njega, a zakon je zakon - to je kruto - čvrsto. Sama pomisao da postoji zakon, a da se razbije stvoreni zakon, je patnja. Sada, ipak ako možete shvatiti?. Kada postanete svjesno biće, onda će se slomiti sve, bilo koji zakon. Prema svome znanju, znaćete kako se nositi s tim zakonima. Što su ti zakoni, što oni čine. Sada, dok ovo neznate, uzmite za primjer ono što mislim. Čovjek vjeruje u stvarni zakon, a ta stvar kao stvar je kruta. On vjeruje u sebe, svoje tijelo i smatra da on ne može učiniti nište da

promijeni kreaciju. Kad govorim o čovjeku, mislim na većinu ljudske vrste, oni ne znaju ništa o ovim stvarima, oni vjeruju da kada kažem kad sam ovdje, to je zakon, da ja ne mogu odmah to promijeniti i biti negdje drugdje, ali kad ja znam što sam ja, ja mogu biti u bilo kojem trenutku tamo gdje sam želio, a to je u njihovim očima lomljenje zakona. AUD: Ali oni misle da je to natprirodno predstavljanje stvari. YADA: U pravu si. To se zove nadnaravno, a ne samo da se može pomjerati objekat, može još nešto drugo, što je još više super - na primjer tijelo. Ne objekat i zašto objekat - uzmite sa sobom tijelo. Želite li ići daleko odavde? Početnik uči, kako praktično rukovati, ne sa stvarima - svojim umom. Mnogi od njih su zapeli na tom stanju i ne mogu ići dalje. Kako ja projektujem odlazak, recimo duhovnog sebe, postavljam upit, gdje je bolje, ako nije ovdje, što ću učiniti, ići u drugu dimenziju? Je li to druga dimenzija ili je to stanje uma, je li isto kao i ovdje ili se samo razlikuje u konceptu, odnosno stanju svijesti. Sada, što da učinim, da postanem astralan i da virim? Je li to ono što želim učiniti s astralnom projekcijom, upasti u privatni život mog bližnjeg? AUD: To je ono što mi je brat rekao. On je rekao da je to samo kao da imaš novu igračku. Budalo, kaže mi on; „lutaš okolo s tim i onda te baci u kut da budeš umoran od svega toga“. YADA: Naravno ... ako ne izađeš prije toga, ako te ne baci u kut prije toga. Vidite, moje mišljenje je da većina ljudi koji su stvarno majstori psihičke projekcije, postanu bolji ljudi, moralno i etički. To za njih mnogo znači. Sada, ima puno ljudi izvan tijela, tzv. vani, ljudi koji su nekoć živjeli u fizičkom svijetu, koji troše svoje vrijeme njuškajući ljude koji su još uvijek ovdje, u fizičkom tijelu, ali bez dobre svrhe. Ove su postali ono što se zove skandalozni-trgovci ili Obavještajci - to su pravi duhovi. AUD: Ja sam se čudio, da ako je pravi duh, ne može biti previše prestrašen? YADA: Oh, aha, oni su najvjerojatnije bili uplašeni. Oh yes! Sad, ne želim da vam to projektujem, ja vidim to kao beskorisnu stvar, jer na taj način nećete napustiti svoje tijelo, ostati ćete u njemu. Sada, prvo morate znati način disanja, što će otpustiti materiju, energiju, od čega se tijelo sastoji. To je nešto što bi učenik trebao znati, ali ću ipak reći nešto o tome. Jer sam siguran da to ne možete još koristiti, ne još. Velika je opasnost, od projektiranja mentalnog sebe, zato što je potrebno znatno znanje za centriranje vašeg uma. Morate znati kako se koristiti svojim mislima, kako centrirati oči ovdje, na korijenu nosa, a istovremeno disati na taj neki način koji će početi raditi na staničnim strukturama. Sada, kada ste saznali ovo, možete uzeti svoje tijelo bilo gdje i ponovno ga u tren oka sastaviti. AUD: Jel električnim udarom izučavana ova promjena, ući u to je prilično žestoko? YADA: Da, to je jedna od opasnosti. Možete se samo ubiti električnom strujom, ili se spaliti. Možete izazvati električni požar koji će podići temperaturu i kada se jednom zahukta to će vas spaliti, ma od kakve supstance bili i ništa ga ne

može zaustaviti. AUD: Je li to ono što se događa s onima koji su pronađeni, koji su bili kremirani, a ništa drugo nije bilo u sobi, a bili su pogođeni? YADA: Da, ali duh je radio na svome tijelu i u tom stanju. Oni su pokušavali da ih rasparčaju. Lakomislen duh koji je mislio da zna više nego što bi trebao znati, a znao je manje. Moram vam reći laku noć.