ugodan ambijent, sjajna organizacija i velika ... · u bosni i hercegovini. ovaj model, kako je u...

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNEMOSTAR, SRPANJ-KOLOVOZ 2008.GODINA XI.BROJ 60

Prvenstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne u lovnom streljaštvu – disciplina trap

Ugodan ambijent, sjajna organizacija i velika natjecateljska neizvjesnostPREPELICA PUĆPURA (Coturnix coturnix-Linne)

Intenzivna poljoprivreda i seobe razlog su sve rjeđega glasanja ove koke

WWW.LOVACKISAVEZ-HB.BA 3

UREDNIKOVA RIJEČ

HOOP!Glasilo Lovačkoga saveza Herceg

Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

Adresa uredništva:Hrvatskih branitelja b.b.

88 000 MostarTel. 00 387 36 318 477

Faks 00 387 36 318 478E-mail: [email protected]

www.lovackisavez–hb.ba

Za nakladnika:Ilija Vrljić

Glavni urednik:Dragan Naletilić

Izvršni urednik:Ivica Lučić

Uređivački kolegij:Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak,

Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak,

Ilija Vrljić

Lektor i korektor: Blago Lasić

Tajnik uredništva:Vlado Bošnjak

Fotografija na naslovnici:FOTOSPRING

Računalna obradba i tisak:SUTON d.o.o., Široki Brijeg

Članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne ne plaćaju posebno

pretplatu za Hoop!, nego ga dobivaju u sklopu članarine.

Godišnja pretplata:- za BiH 25 KM

- za inozemstvo 45 KM

Žiroračun KM:3382202200225742kod UniCredit banke

Devizni račun:7100-280-48-06-06373-2

kod UniCredit banke

Rukopise i fotografije ne vraćamo

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora:1/1 stranice - 700 KM1/2 stranice - 350 KM1/3 stranice - 250 KM1/4 stranice - 180 KM1/8 stranice - 90 KM

1/1 unutarnja stranica korica 800 KM1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Sjednica Upravnog odboraRazmatrana izrada novih lovačkih iskaznica .......5

Zakon o lovstvu – lovišta i koncesijeLovišta će se dodjeljivati putem koncesija ..............6

Povjerenstvo za lovno streljaštvo LS HBMasovnost i kvaliteta prioriteti lovnog streljaštva ............................................................7

Lovna trofejistika – ocjenjivanje trofeja divljačiOcijenjeni vrhunski trofeji stečeni u hrvatskim lovištima ........................................................8

Prvenstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne u lovnom streljaštvu – disciplina trapUgodan ambijent, sjajna organizacija i velika natjecateljska neizvjesnost ..........................9

Fazan (Phasianus colchicus) Fazan – ptica za lovački izazov .................................12

IZ SADRŽAJA

PREPELICA PUĆPURA (Coturnix coturnix-Linne)Intenzivna poljoprivreda i seobe razlog su sve rjeđega glasanja ove koke .........................................14

Zakon o lovstvu i lov s lovačkim psimaDužni smo mijenjati naslijeđene lovačke navike ..18

Je li i koliko magnum punjenje nužno u našim lovištimaMagnum punjenje – prednosti i mane.....................20

LD „Jarebinjak“, Rakitno:Bog nam je dao jedno od najljepših i najkvalitetnijih lovišta u Hercegovini .........................22

Lovači običajiIskazati poštovanje i zahvalnost odstrijeljenoj divljači ............................................................35

KK „Tornjak Rama“Pokušali jesu, ali nisu uspjeli ugasiti i ukinuti klub ......................................................................38

Prodajem štenad čistokrvnih kratkodlakih istrija-nera. Genetski isključivo zečari.Miro Vrankić, 063 408 402.

Prodajem štenad istarskih kratkodlakih goniča, dvoje ženskih i jedno muško. Majka 2xP.R.M. – BOB, djedovi Asti W-CH, EU –CH, Dona HR- CH. Posebno radni na zecu.Jozo Jelavić, Teskera, Ljubuški, tel. 063 155 533.

MALI OGLASI

Sama pomisao na ljeto najčešće asocira na ljet-ne vrućine i godišnje odmore, na ležernost i opuštenost kad ljudi zanemare svakidašnje ak-

tivnosti, poslove i obveze i daju sebi malo oduška od napornog životnog ritma koji nameće suvremena civilizacija. Kad je u pitanju lovstvo i lovačke aktivno-sti, ovo ljeto bilo je vrlo dinamično i živo i nije dalo baš previše prostora za odmor i opuštanje.

Početak ljeta obilježio je uistinu povijesni do-gađaj za lovstvo Bosne i Hercegovine. Sjednica CIC Foruma za Srednju i Jugoistočnu Europu održana početkom lipnja u Sarajevu, te posjet čelnika Svjet-ske lovačke organizacije našem Savezu znakovita je poruka i priznanje za rad i organizaciju lovstva u Bosni i Hercegovini. Ovaj model, kako je u svojoj zahvali predsjedniku Vrljiću istaknuo predsjednik CIC-a Dieter Schramm, ohrabrenje je i važno sred-stvo za suživot i blagostanje lokalnog stanovništva i bit će promoviran kao pilot program suradnje iz-među lovačkih saveza za mnoge slične situacije u svijetu.

Srpanj su obilježile aktivnosti na „domaćem tere-nu“ vezane za Zakon o lovstvu, odnosno njegovu pro-vedbu, u kom smislu je održan cijeli niz sastanaka na

Dinamično i živo lovačko ljetoPiše Dragan Naletilić

federalnoj i županijskim razinama koji su dali dodatni impuls sporoj implementaciji zakona i konačno i defi-nitivno riješili dileme oko načina dodjele lovišta. Da-kle, lovišta će se dodjeljivati isključivo putem koncesi-ja sukladno Zakonu o lovstvu i Zakonu o koncesijama, a sve će biti definirano i posebnim Naputkom.

Prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu i streljač-ka natjecanja na razini društava i županijskih vijeća obilježila su kolovoz. Neizvjesno je bilo na strelištu na Mostarskom blatu gdje se do posljednjeg hica praktično nije znao pobjednik, što govori da se lov-no streljaštvo iz godine u godinu „diže“ i uz masov-nost poprima i očekivanu kvalitetu.

Vrućem lovačkom ljetu nije nedostajalo niti lov-nog adrenalina. Dosta je lovačkih srca zaigralo i ruku zadrhtalo u ovogodišnjem lovu na srnjaka, koji je u većini lovišta bio uspješan i odrađen po planu, a od-strijeljeno je i nekoliko kapitalnih primjeraka čiji su trofeji u rangu zlatne medalje. Slično je bilo i u lovu na prepelicu. Podaci s terena govore da je prepeli-ce bilo više nego ranijih godina tako da su lovci i tu došli na svoje. Guštali su i kačili kljunove na lovačke viskove, uživajući sa svojim ptičarima u čarima lova ove najmanje poljske koke.

Brojne aktivnosti i sadržaji, uspješne lovne sezo-ne na srnajka i prepelicu govore o živom, dinamič-nom i sadržajnom ovogodišnjem lovačkom ljetu koje je, na njegovom kraju, obilježio i upotpunio još jedan važan sadržaj. Lovački savez i glasilo Hoop! po-novno su na internetu, na novoj web stranici Saveza. Dobro došli na www.lovackisavez–hb.ba.

4 BROJ 60, SRPANJ-KOLOVOZ 2008.

ZANIMLJIVOSTI

Često u tisku, pa i na strani-cama Hoopa, čitamo kako divlje životinje znaju ući u

naselja, doći u blizinu ljudi i izazvati zanimanje okoline. U mjestu Do-briču, uz samu magistralnu cestu Mostar – Široki Brijeg, samo dva-desetak metara od obiteljske kuće Ivankovića, naselila se zanimljiva „obitelj“.

– Primijetio sam da je pogaže-na trava oko ruševina stare kuće – priča nam domaćin. – Ni sam nisam znao što bi moglo biti. Jedne večeri, na iznenađenje mene i moje supru-ge, ispod ruševnih betonskih ploča izišlo je petero malenih, nismo zna-li jesu li to štenad ili mačići, a ni na

Lisica „dokazala“ svoje lukavstvo

Koke i pure u ugodnom druženju s lisičićimaPiše Vlado Bošnjak

kraj pameti nam nije bilo da su to lisičići. Pokupili su ostatke hrane iza koka i ponovo pobjegli pod ploče. I tako je to trajalo nekoliko dana. Moje koke i pure stalno slobodno hodaju sve do ovih ruševina i nikad ni jedna nije stradala. Jedne večeri sam jednoga lisičića malo poklopio mrežom i stavio ga u kavez. Eto, kokoši oko kaveza hodaju, čak klju-nom zaviruju u kavez i ništa se ne plaše. Ali kroz nekoliko dana ostalih lisičića više nije bilo, odvela ih lisica u obližnju šumu. Sve ovo vrijeme nikad veliku lisicu nismo vidjeli, niti je kod nas napravila bilo kakvu štetu. I tko onda kaže da lisice nisu lukave!

Na popularnom TV kanalu „Animal planet“ svjedoci smo vidjeti mnogo primjera

pripitomljavanja životinja, pa i onih rijetkih primjera životinja koje ne prihvaćaju čovjeka za gospodara.

Na ovim našim prostorima lisica je divlja životinja, plašljiva, mudra i ne prihvaća zatočeništvo. Poznato nam je da lisice znaju žrtvovati i dio tijela (nogu, rep) kako bi se oslobo-dile zamki i hvataljki.

Ali, Žarko Cakalin, lovac LD „So-kol“ iz Nove Bile, zajedno sa svojim sinovima Markom i Nenadom, do-kazao je, istina rijetkim primjerom, prijateljstvo između dva ljuta ne-prijatelja: čovjeka i lisice.

Žarko je načinio pravi kavez (boks) namjenski za svoga novog ljubimca (lisicu) koju je njegov sin posve slučajno uhvatio živu na re-

Zanimljivi stanovnik Žarkova dvorišta

Lisica „domaća životinja“Piše Drago Marjanović

gionalnom putu na Vlašiću. Novi stanovnik Žarkova dvorišta pri-hvatio je druženje, hranu prima iz ruke, ima krov nad glavom i veselo skakuće u svom novom domu. Isti-na, ponekad ispod oka pogleda na kokice koje koketiraju po dvorištu i koje se za svaki slučaj podalje drže od „teta lijine“ kućice. Ovih smo dana saznali da je „Žarkova lija“ dobila i sustanare, još dvije mlade lije, onako čisto radi druženja, a i stambeni prostor će biti proširen i uređen namjenski za stanare, koji su se pripitomili i ništa im ne smeta da postanu „domaće životinje“.

Ovo nije „lovačka“ već čista isti-na, što dokazujemo fotografijama, a mnogi lovci dolaze pogledati li-sice, te uz susretljivost i ljubaznost domaćina, uz čašicu šljivke, raspre-daju o lovačkim doživljajima.

Iz Georgetowna u Kanadi na od-mor u svoju rodnu Grabovu Dra-gu, općina Široki Brijeg, počet-

kom srpnja došao je Ivan Bošnjak zvani Soka. Susretoh ga na misi na Bilima, zbog čega je najviše i došao u ovo doba godine. Soka je stra-stveni lovac i dugogodišnji čitatelj lista Hoop! u Kanadi. Član je kanad-sko-hrvatskog lovačkog društva

S jednoga od lovova: Ivan Bošnjak-Soka, Stanko Prce-Kuvar iz Mostara i Mile Pavković iz Izbična, Široki Brijeg

Hoop i dalje u Kanadi!Piše Vlado Bošnjak

„Sokol“, čiji su članovi uglavnom Hr-vati s toga prostora Kanade. Hoop! koji dobije, kaže, svi pročitaju, ali to više neće ići tako.

– Čim dođem u Kanadu poslat ću uplate i adrese članova društva. Hoop! je odličan list i preko njega sam dosta povezan s rodnim kra-jem. Svim čitateljima Hoopa i ruko-vodstvu Saveza čestitam 60. broj. Eto, ako poželite doći u lov u ovaj dio Kanade bilo bi mi drago ugo-stiti vas.

Zahvalih mu na željama i po-zivu i obvezah ga da nam se javi u Hoopu s tekstom na temu lova u Kanadi.

U blizini ljudi, ne bi se “isplatilo” dirati njihove kokoši

“Žarkova lija” bez straha uzima hranu iz njegovih ruku


IZ SAVEZA

Nakon ljetne stanke, Uprav-ni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne u Mostaru

je 29. kolovoza ove godine održao svoju redovitu sjednicu. Na opšir-nom dnevnom redu raspravljalo se o radu i aktivnostima Saveza i Županijskih vijeća za lovstvo u pro-teklom razdoblju, odnosno između dviju sjednica Upravnog odbora, realizaciji zaključaka s prethodnih sjednica Upravnog odbora, lovnom zakonodavstvu i implementaciji Za-kona o lovstvu, zatim o otvorenju jesenje lovne sezone, financijskom stanju u Savezu, radu i problemati-ci u radu pojedinih članica, defini-

Sjednica Upravnog odbora

Razmatrana izrada novih lovačkih iskaznicaTežište rasprave na sjednici bilo je na implementaciji odredbi Zakona o lovstvu na županijskim razinama u smislu procesa utemeljenja i dodjele lo-višta, o čemu su izvijestili predsjednici županijskih vijeća za lovstvo. Opća je ocjena da proces ide presporo i da na razini resornih županijskih mini-starstava nema dovoljno htijenja niti stručnosti da se zakon implementira.

Piše Ivica Lučić

ranju statusa pojave jelena u našim lovištima, kandidiranju projekata lovstva za poticaje od strane Fede-ralnog minitarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, kao i drugim pitanjima vezanim za rad i aktivnosti Saveza i njegovih člani-ca. Podnoseći izvješće Upravnom odboru o radu Saveza u proteklom razdoblju, predsjednik Ilija Vrljić izvijestio je Upravni odbor o broj-nim aktivnostima Saveza, ističući održavanje sjednice CIC koordina-cije za jugoistočnu Europu u Sara-jevu i posjet čelnika CIC-a Savezu, sudjelovanje na međunarodnom ocjenjivanju trofeja divljači u Se-

nju (Republika Hrvatska), provedbi procesa lovnog pripravništva za 2008. godinu, organiziranje prven-stva Saveza u lovnom streljaštvu, te sudjelovanje u radu komisije za izradu podzakonskih propisa Zako-na o lovstvu i komisije za definira-nje koncesijskih naknada za lovišta u Federaciji BiH. U svome izvješću predsjednik Saveza istaknuo je zna-čenje održavanja CIC koordinacije u Sarajevu za lovstvo BiH i naš Sa-vez, naglasivši da je Lovački savez Herceg Bosne definitivno postao neizostavni faktor, sudionik i krea-tor svih procesa u lovstvu u Bosni i Hercegovini i okruženju.

Težište rasprave na sjednici bilo je na implementaciji odredbi Zako-na o lovstvu na županijskim razina-ma u smislu procesa utemeljenja i dodjele lovišta, o čemu su izvijestili predsjednici županijskih vijeća za lovstvo. Opća je ocjena da proces ide presporo i da na razini resornih župa-nijskih ministarstava nema dovoljno htijenja niti stručnosti da se zakon implementira. Osobito loše stanje po ovom pitanju je u Zapadnohercego-vačkoj županiji, gdje se s provedbom zakona praktički nije niti otpočelo.

Kao i obično, dosta vremena potrošeno je na raspravu o financij-skom stanju u Savezu, odnosno (ne)izmirenju članskog doprinosa člani-ca za 2008. godinu. Po ovom pitanju Upravni odbor ovaj put je zaozeo veoma oštar, može se reći rigorozan stav prema članicama koje nisu iz-mirile svoje obveze prema Savezu, u smislu da će im biti uskraćeno pola-ganje lovačkih ispita a potom i ostale vrste servisa od strane Saveza ukoli-ko do zadanog roka ne izmire svoje obveze. Otvorenje jesenje lovne sezone također je bilo na dnevnom redu ove sjednice. Po ovom pitanju zauzet je stav da se sezona otvori su-kladno odredbama Zakona o lovstvu i Pravilnika o vremenu lova lovosta-jem zaštićene divljači uz mogućnost dogovora na razini županijskih vijeća i uz uvažavanje datuma održavanja lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini.

Po pitanju problematike u radu pojedinih članica Saveza, razmatra-no je stanje u Lovnoj jedinici „De-sna obala“ Lovačkog društva “Mo-sor” iz Širokog Brijega, te tužba HLU „Orao“ iz Čitluka prema Savezu.

Osim navedenih težišnih pi-tanja, na ovoj sjednici razmatrana su i pitanja pojave jelena u našim lovištima, odnosno provedba pro-cedure i definiranja zakonskog statusa ove divljači, zatim pitanje kandidranja projekata lovstva za poticaje od strane federalnog mi-nistarstva, te provedba lovačkih ispita, a razmatrana je i inicijativa izrade novih lovačkih iskaznica po uzoru na Hrvatski lovački savez, s kojima bi se konačno uvelo reda među lovačkim članstvom.

Nakon iscrpne rasprave po svim bitnim pitanjima usvojeni su odgovarajući zaključci i odluke koji su obvezujući za Savez i njegove članice.


IZ SAVEZA

Na Šumarskom fakultetu u Sarajevu 23. i 28. srpnja ove godine, na inicijativu

Ministarstva poljoprivrede, vodo-privrede i šumarstva Unsko-sanske županije i Komisije za koncesije Fe-deracije BiH, a u suradnji s Federal-nim ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Šumar-skim fakultetom i lovačkim save-zima u F BiH, održani su sastanci na temu lovnoga zakonodavstva, odnosno provedbe i problematike u provedbi Zakona o lovstvu F BiH, s težištem na utemeljenju i dodjeli lovišta sukladno odredbama zako-na i podzakonskih propisa o lov-stvu, kao i Zakona o koncesijama F BiH. Sastancima su nazočili pred-stavnici navedenih institucija, emi-nentni stručnjaci iz oblasti lovstva, šumarstva, lovnog zakonodavstva, oblasti koncesija i prava općenito. Cilj sastanaka bio je razmotriti do-stignuti stupanj implementacije Zakona o lovstvu na razini župani-ja, sagledati postojeću problemati-ku u dosadašnjoj provedbi Zakona i odrediti, odnosno definirati budu-će zadaće i aktivnosti, s težištem na dodjeli lovišta putem koncesija, kako bi provedba zakona tekla bez zastoja i nepoznanica.

Naputak za dodjelu koncesija

Na prvom sastanku, održanom 23. srpnja, nakon uvodnih napo-mena koje je sudionicima uputio predsjednik Komisije za koncesije F BiH, ujedno i predsjedavajući sku-pa dr. sc. Šefik Koričić, pristupilo se izlaganjima po zadanim temama. O problemima u oblasti lovstva u

Zakon o lovstvu – lovišta i koncesije

Lovišta će se dodjeljivati putem koncesijaNa prvom sastanku u Sarajevu, između ostaloga, usvojen je zaključak da će se lovišta u F BiH dodjeljivati isključivo putem koncesija, a na drugome da se ubrza proces izradbe nedostajućih podzakonskih propisa Zakona o lovstvu, poglavito cjenika odstrjela divljači, te da svi podzakonski akti i naputak za dodjelu lovišta putem koncesija budu izrađeni najkasnije do 15. rujna ove godine.

Piše Ivica Lučić

resornih županijskih ministarstva, ukazujući na neodobravanje go-dišnjih planova gospodarenja lovačkim udrugama, te na neza-konito uvođenje zabrana lova od strane pojedinih županijskih mi-nistara kao i federalnoga lovnog inspektora, čime se prikriva nečiji nerad, kažnjavaju lovačke udruge i zaustavljaju započeti procesi u lov-stvu. Nakon iscrpne, a na trenutke i žučne rasprave, usvojeni su sljedeći zaključci:

Lovišta u F BiH dodjeljivati yisključivo putem koncesija, sukladno Zakonu o lovstvu i Zakonu o koncesijama F BiHDonijeti naputak za dodjelu ylovišta putem koncesija u F BiHU provedbi zaključaka mak- ysimalno koristiti iskustva ze-malja u okruženju.Na drugom sastanku, održa-

nom 28. srpnja, u nešto izmijenje-nom sastavu, bez predstavnika Unsko-sanske županije, a uz na-zočnost predsjednika Komisije za koncesije BiH Hameda Mešanovića, ponajviše se raspravljalo o visini koncesijske naknade, te kriterijima i uvjetima za dodjelu lovišta putem koncesija koje treba ugraditi u na-vedeni naputak za dodjelu lovišta, a također je imenovana i radna sku-pina za njegovu izradbu. Na ovom sastanku zaključeno je da se ubrza proces izrade nedostajućih podza-konskih propisa Zakona o lovstvu, osobito cjenika odstrjela divljači, te da svi podzakonski akti, kao i napu-tak za dodjelu lovišta putem kon-cesija, budu izrađeni do 15. rujna ove godine, čime bi se stvorile sve zakonske pretpostavke za potpunu provedbu Zakona o lovstvu. Na sa-stanku je također zaključeno da se po izradi ovih akata, na razini Fede-ralnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, orga-nizira sastanak sa svim resornim županijskim ministarstvima poljo-privrede i šumarstva, županijskim povjerenstvima za koncesije, lovač-kim savezima i poduzećima šumar-stva, te im se prezentiraju izrađeni dokumenti, procedure i modaliteti formiranja i dodjele lovišta, s ja-snim obvezama, zaduženjima i za-daćama za sve strane odgovorne i zainteresirane za proces utemelje-nja i dodjele lovišta u F BiH.

Unsko-sanskoj županiji, s težištem na dodjeli lovišta putem koncesija, referirala je dipl. inž. Behija Hadži-hajdarević, direktorica županijske uprave za šume. Mr. Vlado Soldo, savjetnik federalnog ministra po-ljoprivrede i šumarstva, ujedno, uz tajnika Saveza Ivicu Lučića, i pred-stavnik Lovačkog saveza Herceg Bosne na ovom sastanku, referirao je o Zakonu o lovstvu, s težištem na odredbama Zakona vezanim za koncesije. U svome izlaganju Soldo se osvrnuo i na problematiku pro-vedbe Zakona, ističući nepoštova-nje zakonskih i podzakonskih pro-pisa na županijskim razinama što se reguliralo posebnim Naputkom federalnog ministra. Na temu im-plementacija Zakona o lovstvu na osnovi Zakona o koncesijama F BiH, izlaganje je podnio mr. Mirsad Ha-sanić, član Komisije za koncesije F BiH, ističući da se, s obzirom na po-stojeće zakonske propise, i županij-

ska i posebna lovišta mogu dodje-ljivati isključivo putem koncesija, za što treba utvrditi pravila i koncesij-ske naknade. O iskustvima u obla-sti koncesija u lovstvu u Sloveniji i Hrvatskoj referirao je dipl. pravnik Ilija Ćorić, zamjenik predsjednika Komisije za koncesije F BiH, prezen-tirajući lovno zakonodavstvo i nači-ne dodjele lovišta na gospodarenje u navedenim zemljama. Izlaganje na temu uređenja oblasti lovstva – znanstvena saznanja, podnio je mr. Saša Kunovac, sa sarajevskoga Šumarskog fakulteta, ističući da su koncesije na lovišta neminovnost, ali da treba voditi računa o visini koncesijskih naknada koje u prvim godinama ne bi trebale biti velike.

Nakon izlaganja navedenih tema uslijedila je diskusija sudioni-ka sastanka, u kojoj su predstavnici lovačkih saveza (LS HB i SLOBiH) upozorili na nepravilnosti u pro-vedbi Zakona o lovstvu od strane

S jednoga od sarajevskih sastanaka


IZ SAVEZA

Provodeći planirane pro-gramske aktivnosti Saveza za 2008. godinu, Povjeren-

stvo za lovno streljaštvo Lovačkog saveza Herceg Bosne 8. kolovoza ove godine u Širokom Brijegu odr-žalo je redovitu sjednicu na čijem dnevnom redu su se našla pitanja vezana za sadašnji stupanj organi-ziranosti lovnog streljaštva na razi-ni Saveza, organiziranje Prvenstva Saveza u lovnom streljaštvu, kao i buduće aktivnosti na organiziranju i unapređenju lovnog streljaštva na razini Saveza i njegovih članica.

O trenutnom stanju, aktivno-stima, problemima i stupnju orga-niziranosti lovnog streljaštva na županijskim razinama izvijestili su članovi Povjerenstva, jedinstveni u ocjeni da je dosadašnji rad dao rezultate i da su na terenu vidljivi značajni pomaci, ali da još uvijek u pojedinim udrugama postoji ne-razumijevanje čelnih struktura za streljačke aktivnosti.

– U cilju nastavka pozitivnog procesa omasovljenja i razvoja lovnog streljaštva, kao bitnog se-gmenta lovstva, očekuje se daljnja potpora Saveza, kako organizacij-ska tako i financijska za nastavak ranije započetog procesa izgradnje županijskih strelišta, ali i drugih ak-tivnosti u lovnom streljaštvu – ista-knuo je predsjednik Povjerenstva Mladen Malenica.

Upravo s ciljem omasovljenja, razvoja i popularizacije lovnog streljaštva, već četvrtu godinu za redom ovo Povjerenstvo organizira Prvenstvo Saveza u lovnom stre-ljaštvu koje se, nakon Odžaka, Kre-ševa i Neuma, ove godine održalo u Hercegovini, u Širokom Brijegu, na poznatom strelištu na Mostar-skom blatu. Prvenstvo je, sukladno

Povjerenstvo za lovno streljaštvo LS HB

Masovnost i kvaliteta prioriteti lovnog streljaštvaKad su u pitanju streljačka natjecanja, zaključeno je da se, uz sadašnje Prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu, organizira i jedno otvoreno prvenstvo Saveza, te prvenstvo lovačkih saveza BiH u lovnom streljaštvu što organizirati s razine Savjeta lovačkih saveza BiH, kao državnu razinu natjecanja.

Piše Ivica Lučić

odluci Povjerenstva, održano 8. i 9. kolovoza, a sukladno odredba-ma Pravilnika o lovnom streljaštvu Lovačkog saveza Herceg Bosne, te propozicijama, pravilima i standar-dima koji se odnose na streljačka natjecanja. Povodom održavanja Prvenstva tiskan je i prigodan pla-kat kojim su se sve članice Saveza pozvale na sudjelovanje na ovom natjecanju, a od lovačkih udruga i županijskih vijeća za lovstvo oče-kuje se puni angažman u smislu organiziranja i pripreme streljačkih ekipa za ovo natjecanje, od kojeg se očekuje da ponudi i masovnost i kvalitetu.

Kad su u pitanju buduće aktiv-nosti vezane za lovno streljaštvo, Povjerenstvo je razmatralo nekoli-ko vrlo kvalitetnih prijedloga veza-nih za buduću organizaciju lovnog streljaštva i streljačkih natjecanja kako na razini Saveza tako i na dr-žavnoj razini u BiH, a što će u vidu zaključaka predložiti Upravnom

odboru Saveza na usvajanje. Tako je zaključeno da se, u organizacij-skom smislu, članovi Povjerenstva aktivnije uključe u rad Županijskih vijeća za lovstvo s ciljem osiguranja snažnije potpore lovačkih udruga streljačkim aktivnostima, te da se s razine Saveza nastavi poticati i financijski pomagati razvoj lovnog streljaštva i izgradnja županijskih strelišta.

Kad su u pitanju streljačka na-tjecanja, zaključeno je da se, uz sa-dašnje Prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu, organizira i jedno otvo-reno prvenstvo Saveza, te prven-stvo lovačkih saveza BiH u lovnom streljaštvu što će se organizirati s razine Savjeta lovačkih saveza BiH, kao državnu razinu natjecanja. Ovo Povjerenstvo očekuje od Upravnog odbora Saveza da usvoji predlo-žene zaključke, koji će zasigurno doprinijeti još boljem razvoju, po-pularizaciji i omasovljenju lovnog streljaštva, a što će u konačnici

zasigurno dati i vrhunsku kvalitetu i dostojne predstavnike Saveza na domaćim i međunarodnim streljač-kim natjecanjima.

DOBITNICI ODLIČJA

Odličje prvog reda dobili su:Tomislav Hrgovčić iIvo Nikolić

Odličje drugog reda dobio je:Zvonko Zečević

Odličje trećeg reda dobili su:Niko ŽdravacPiljo AnđićPetar Anđelić iStjepan Ikić, svi iz LD Fazan, Seonjaci

Povjerenstvo očekuje potporu Saveza lovnom streljštvu


IZ SAVEZA

Lovna trofejistika – međunarodno ocjenjivanje trofeja divljači

Ocijenjeni vrhunski trofeji stečeni u hrvatskim lovištimaKuke divokoze, ocijenjene sa 120,13 točaka, zauzele su prvo mjesto na nacionalnoj rang-listi hrvat-skih trofeja divokoze i promovirane su u nacionalnog prvaka Hrvatske.

Piše Ivica Lučić

Ocjenjivanje trofeja divljači, prema CIC-ovim formula-ma u Republici Hrvatskoj,

propisano je Zakonom o lovstvu i obveza je svakog ovlaštenika prava lova, odnosno korisnika lovišta. Već tradicionalno, u organizaciji Hrvat-skog lovačkog saveza, na koncu svake lovne godine ocjenjuju se vrhunski trofeji divljači stečeni u hrvatskim lovištima u protekloj lov-noj godini. Ovogodišnje ocjenjiva-nje vrhunskih trofeja divljači održa-no je 20. lipnja u Senju, u lovačkom domu Lovačke udruge „Jarebica“ iz Senja.

Trofeje je ocijenilo međuna-rodno Ad hoc CIC povjerenstvo u

Zahvala Iliji Vrljiću, predsjedniku LSHB

Dragi prijatelju,u ime CIC-a, i u moje osobno ime, želim Vam zahvaliti za predivno

gostoprimstvo i toplu dobrodošlicu koju ste pružili našem Koordina-cijskom Forumu za Centralnu i Jugoistočnu Europu.

„Bosansko-hercegovački model“ je ohrabrenje našem međuna-rodnom poslu da promoviramo održivi lov kao veoma važno sredstvo za suradnju i blagostanje lokalnog stanovništva. CIC će promovirati vaš model kooperacije između tri lovačke asocijacije kao pilot pro-gram za mnoge slične situacije u svijetu.

Vaša osobni doprinos za naše zajedničke ciljeve velika je motiva-cija za sve nas. Hvala Vam još jednom na predivnom provedenom vre-menu i na prilici da uživam u gostoljubivosti Sarajeva i Mostara.

Radujem se ponovnom susretu! S poštovanjem, Dieter Schramm, predsjednik CIC-a

sastavu: Gregor Bolčina (Sloveni-ja), predsjednik, Ivica Lučić (Bosna i Hercegovina), član i Josip Malnar (Hrvatska), član. Ocjenjivanju tro-feja kao promatrači nazočili su Vla-dimir Cvetko, dopredsjednik i Ivica Budor, tajnik Hrvatskog lovačkog saveza, te Goran Godina, pred-stavnik Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gos-podarstva.

Međunarodno povjerenstvo je ocijenilo ukupno 16 trofeja divljači, među kojima su troje kuke divoko-ze, petore kljove vepra, jedno ro-govlje srnjaka, jedni tuljci muflona, jedna lubanja jazavca, te tri lubanje i dva krzna medvjeda. Među najvr-

jednijim trofejima su kuke divokoze ocijenjene sa 120,13 točaka, koje su zauzele prvo mjesto na nacionalnoj rang-listi hrvatskih trofeja divokoze i koje su promovirane u nacional-nog prvaka Hrvatske. Kuke je ste-kao lovac Damir Vrhovnik u lovištu Sveti Juraj na Velebitu.

Uz navedene članove Ad hoc povjerenstva i promatrače, ovom značajnom lovnom događaju na-zočili su i članovi povjerenstva za ocjenjivanje trofeja divljači Hr-vatskog lovačkog saveza: Antun Alegro, Krešimir Krapinec, Željko Marman, Mladen Milašinović i Bo-ris Šabić, kao i drugi ugledni lovni stručnjaci, te predstavnici lovačkih medija Dobre kobi, Lovačkog vje-

snika i Hoopa. Ocjenjivanje trofeja održano je u prelijepom ambijentu lovačkog doma na padinama Vele-bita, a za potpuni lovački ugođaj pobrinuli su se vrijedni i nadasve gostoljubivi domaćini, lovci lo-vačkog društva „Jarebica“ iz Senja predvođeni predsjednikom Želj-kom Nekićem.

I ovogodišnje ocjenjivanje tro-feja divljači stečenih u hrvatskim lovištima u protekloj lovnoj godini pokazalo je da hrvatsko lovstvo ide naprijed, da se iz godine u godinu stječu sve jače trofeje i promoviraju novi nacionalni prvaci, te da kao ta-kvo mnogima može biti uzor dobro organiziranog lovstva i suvreme-nog lovnoga gospodarenja.

Ad hoc CIC povjerenstvo i povjerenstvo HLS-a

Studiozna i stručna ocjena svakog trofeja


IZ SAVEZA

Osmo po redu Prvenstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne u lovnom streljaš-

tvu – disciplina trap – održano je ove godine 8. i 9. kolovoza u Širo-kom Brijegu. Natjecanje je uprili-čeno na strelištu Streljačkog kluba Široki Brijeg, jednome od najmo-dernijih strelišta ove vrste u Bo-sni i Hercegovini. Izgrađeno je na Mostarskom blatu, uz samu rijeku Lišticu, pa posjetitelji mogu uživati u razgledavanju doista zanimljivih sadržaja. Baš na ovome dijelu rijeka je pregrađena velikim kamenjem, te se ovdje stvorilo jezerce s dosta vrbika, a preko kamenja voda pra-vi mali slap, koji je posebice lijep kad je rijeka izdašna vodom. Na jezercu živi nekoliko kolonija bar-skih ptica, gdje su im napravljene

Prvenstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne u lovnom streljaštvu – disciplina trap

Ugodan ambijent, sjajna organizacija i velika natjecateljska neizvjesnostZahvalivši svim sudionicima te obećavši i ubuduće potporu lovnom streljaštvu, natjecanje je otvorio Ilija Vrljić, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne. U momčadskoj konkurenciji, prvo mjesto osvojila je ekipa Mosora iz Širokog Brijega, drugo mjesto pripalo je ekipi Jadrana iz Neuma, a treći je bio Fazan iz Odžaka. U pojedinačnoj konkurenciji, najbolji je bio Slavenko Lasić iz Širokog Bri-jega, mjesto do njega zauzeo je Ante Matuško iz Neuma, a treći je bio Anđelko Zovko, također iz Širokog Brijega.

Piše Vlado Bošnjak

drvene barke u kojima se gnijez-de. U rijeci ima dosta pastrve, pa ovdje ribiči dolaze na svoje. Tu je i mogućnost osvježenja u relativno hladnoj riječnoj vodi i opuštanja na vrelom pijesku ili u lijepo uređenoj hladovini vrbe, jasena ili kestena. Na strelištu je lijepo i, sukladno okolišu uređen objekt u kojemu se prigodom raznih natjecanja, kao

što je bilo i ovo, nudi izvrsna ga-stronomska ponuda. Lijepo uređen travnjak oko strelišta, sa svim ovim sadržajima i s pogledom na brda oko Mostarskog blata, posjetitelju odaje sliku svijeta iz bajki. Takav dojam sigurno su imali i strijelci na ovom natjecanju, poglavito oni koji su ovamo došli prvi put. Za sve ovo što je ovdje izgrađeno i uređeno

najzaslužniji je, svakako, predsjed-nik Streljačkog kluba Široki Brijeg, general Mića Lasić, koji je i sam bio vrhunski strijelac i kojemu je uvijek osobito zadovoljstvo ovdje ugostiti strijelce.

Čudna nezainteresiranost nekih društava

A okupljanje je počelo u petak, kad je bio službeni trening. Strijelci iz Velike Kladuše su nas čak malo i zatekli, kad su nas već u 8 sati po-zvali na kavu u Široki Brijeg. I tako su redom pristizali strijelci, od Save do Neuma. Kao dobar primjer, moramo istaknuti dobar rad svih lovačkih udruga iz Posavine. Da u posljed-njem trenutku nisu odustali strijelci iz Ravne Brčkog, cijela Posavina bila bi zastupljena na ovom natjecanju. S

Da u posljednjem trenutku nisu odustali stri-jelci iz Ravne Brčkog, cijela Posavina bila bi

zastupljena na ovom natjecanju. S druge stra-ne, susjedna društva Širokoga Brijega, prije

svih Čitluk i Grude, kojima do strelišta nema ni 20 km, nisu poslala svoje strijelce!


IZ SAVEZA

cima bila je, uglavnom, vezana za streljaštvo. Kako se gdje organizira natjecanje, kakvu je tko novu puš-ku nabavio, cijene i mogućnosti nabave streljiva i ostalo. Kako su se tu našli i članovi Povjerenstva za lovno streljaštvo LS Herceg Bosne, strijelci su ih „zadužili“ da se izbore za bar još jedno natjecanje na razi-ni Saveza godišnje. Jer kažu, iako je ovo dosta skupo druženje, za još jedno organizirano natjecanje na razini Saveza spremni su se žr-tvovati. Po zaključcima s kasnijeg sastanka Povjerenstva, njihov apel je prihvaćen.

Svesrdna pomoć Saveza Subotnje jutro na strelištu

obećavalo je lijep i ugodan dan. Strijelci su se počeli polako oku-pljati. Stigoše i Cazinjani, koji reko-še da su pošli negdje iza ponoći i bilo bi im silno žao da nisu došli. Neki, koji su sinoć na strelištu osta-li do kasnije, izgledali su još poma-lo sanjivo. I dok se ispijala jutarnja kava, obavljene su sve pripreme za početak natjecanja. Stigli su strijelci iz 11 lovačkih udruga: „Sava“, Orašje, „Kuna“, Domalje-vac, „Fazan“, Odžak, „Fazan“, Velika Kladuša, SOULD, Cazin, „Lještarka“, Kiseljak, „Tetrijeb“, Kreševo, „Ja-rebica“, Mostar, „Galeb“, Čapljina, „Jadran“, Neum i domaćin „Mosor“, Široki Brijeg. Određen je redoslijed nastupanja strijelaca, posložene su momčadi i pristupilo se sveča-nom otvaranju natjecanja. Prvi se, uime domaćina, strijelcima obra-tio predsjednik LD „Mosor“ Frano Rotim. Poželio je svima ugodan boravak i ponudio tradicionalno gostoprimstvo u Širokom Brije-gu. Zatim je nazočne pozdravio općinski načelnik Miro Kraljević i dao potporu ovakvim druženjima i pomoći koju općinske struktu-re pružaju. Sudionicima se zatim obratio predsjednik Lovačkog sa-veza Herceg Bosne Ilija Vrljić. On je zahvalio svima koji su sudjelovali u organiziranju ovoga natjecanja, svim sudionicima na ovom natje-canju, posebice onima koji su do Širokog Brijega morali prevaliti dug put. Istakao je da će Savez i ubuduće podupirati lovno stre-ljaštvo i izrazio nadu da će i ostala društva, pa i neke županije, aktiv-nije početi raditi na unaprjeđenju

druge pak strane, susjedna društva Širokoga Brijega, kojima do strelišta nema ni 20 km, nisu poslala svoje strijelce!!! Prije svih mislimo na Čitluk i Grude, ali i na ostale. Uzroke ovomu treba, prije svega, tražiti u nezainte-

resiranosti upravnih tijela ovih dru-štava za lovno streljaštvo, pri čemu su najviše zakinuti sami lovci.

Trening je odrađen po planu. Osim provjere oružja, ruke, oštrine oka i brzine kretanja „golubova“,

poneki su potražili osvježenje u rijeci ili su se raskomotili na zele-nom „tepihu“ u hladovini drveća. Svi su bili oduševljeni ambijentom i sadržajima koje im ovo strelište pruža. Glavna tema među strijel-

Natjecanje je otvorio predsjednik Saveza Ilija Vrljić

Pobjednici pojedinačno: Slavenko Lasić, Ante Matuško, Anđelko Zovko i Tomislav Mandić


IZ SAVEZA

Po svemu sudeći, strijelci su se izborili da se na razini Saveza godišnje organizira još jedno natjecanje u lovnom streljaštvu. To jest skupo,

ali su se spremni žrtvovati.

lovnog streljaštva, u čemu će im Savez svesrdno pomoći. Poželjevši svima dobar rezultat, proglasio je natjecanje otvorenim.

Neizvjesnost do posljednjeg pucnja

Ždrijeb je htio da Jozo Tadić iz Kiseljaka službeno „potpraši“ pr-voga goluba, a posljednjeg Ivica Bačić iz Neuma. I otpoče natjeca-nje. Pucale su se dvije serije po 15 golubova. Za ekipu su nastupala po 4 strijelca, s tim što se za eki-pni plasman računao zbroj najbo-lje trojice. Najboljih 6 pojedinaca iz prvih dviju serija pucalo je još jednu seriju od 15 golubova za po-jedinačni poredak. U prelijepom krajoliku strelišta, u prirodnoj hla-dovini, uz kulinarske specijalitete iz Majine kuhinje, doista je bilo lijepo promatrati ovo natjecanje. Padali su razni komentari, svatko je imao svoga favorita. Slavenko Lasić je u prvoj seriji pogodio svih 15 i odmah mu se revanširao Meho Puzić iz Odžaka. Momčadski, ekipa

Neuma, zbog ujednačenosti svo-jih strijelaca, izbila je u prvi plan. U drugoj seriji neke se stvari ipak posložiše prema očekivanjima. Nakon dviju serija, momčadski po-redak bio je sljedeći: prvo mjesto osvojila je ekipa Mosora iz Širokog Brijega (Slavenko Lasić, Anđelko Zovko, Zoran i Tomislav Mandić) s pogođena 84 goluba, drugo mje-sto ekipa Jadrana iz Neuma (Ante Matuško, Mato Čamo, Ivica i Mato Bačić) s pogođenih 80 golubova i treće mjesto ekipa Fazana iz Odža-ka (Aziz Brkić, Meho Puzić i Jerko Spajić) s pogođenim 71 golubom.

Za pojedinačni plasman i ula-zak u finalnu serije nikad do sada na Prvenstvu Saveza nije bio jači kriterij i do posljednje serije nije se znalo hoće li se s 27 pogodaka

moći u finale. U finalnu seriju plasi-rali su se: Slavenko Lasić (29), Ante Matuško (28), Ivica Čamo (28), An-đelko Zovko (28), Meho Puzić (27) i Tomislav Mandić (27). Svi na stre-lištu pozorno su pratili finale. Ivica Čamo i Meho Puzić nisu ponovili rezultate iz prvih dviju serija, a među ostalima se do posljednje-ga goluba nije znalo kako će sve završiti. Ujednačen u sve tri seri-je sa po 14 pogodaka bio je Ante Matuško iz Neuma. S ukupno 42 pogotka, bio je izjednačen sa Sla-venkom Lasićem. U raspucavanju prvi je promašio i tako je zauzeo drugo mjesto, dok je Slavenko po-stao pojedinačni pobjednik ovoga natjecanja. Treće mjesto osvojio je Anđelko Zovko (41), a četvrto To-mislav Mandić (40).

Dogodine u OrašjuNa kraju su natjecateljima sve-

čano uručeni pokali, te diplome za sudjelovanje, a zahvalnice zasluž-nima za organiziranje ovoga na-tjecanja. Svi strijelci i mnogi gosti zatim su se preselili u restoran „Vi-kend“ u Provu, na prigodni ručak. U opuštenoj i prisnoj atmosferi, još jedanput su sažeti dojmovi s natjecanja. Bilo je i žaljenja za „samo jednim promašajem“, koji bi promijenio listu pobjednika, ali streljaštvo je takvo. Da bi netko pobijedio, netko mora promašiti. Za popravni će biti prigoda već na sljedećem Prvenstvu Saveza, koje bi se trebalo održati početkom ko-lovoza sljedeće godine u Orašju. „Pokušat ćemo“, kaže Đuro, „sve učiniti da organiziramo ovo natje-canje.“ Evo, ovo je poziv i čelništvu „Save“ da doda malo više „vjetra u leđa“ streljaštvu i organizira ovo natjecanje, a ostalim članicama Saveza, posebice iz Hercegovi-ne, da odu u Posavinu. Oni su to umnogome zaslužili.

Brojna i složna streljačka družina iz Posavine - strijelci Odžaka, Domaljevca i Orašja


TEMA BROJA

Fazani su svrstani u red koka (Galliformes), porodicu polj-skih koka (Phasianidae) rod

Phasianus. Zbog jako široke ra-sprostranjenosti, te različitih uvje-ta životne sredine, izdvojeno ih je preko 48 vrsta i značajan broj podvrsta. Osnovna odrednica pri ustanovljenju vrsta bila je boja per-ja mužjaka. Pradomovina fazana je srednja Azija. Isušivanjem područja srednje Azije započela je njihova migracija u ostale dijelove svijeta. U 5. stoljeću unesen je u Grčku, a do početka 20. stoljeća, preko Ita-lije, Francuske, Engleske i Češke, fa-zan je naseljen u cijeloj Europi. Da-nas ga ima na svih 5 kontinenata. U južnoslavenske zemlje prenesen je u drugoj polovini 19. stoljeća.

FAZAN (Phasianus colchicus)

FAZAN – PTICA ZA LOVAČKI IZAZOVIako fazan nije autohtona europska vrsta, nakon njegove izuzetno uspješne prilagodbe u svim europskim lovištima, u koja je unesen, možemo ga smatrati domaćom pticom

Piše mr. Ivan Jurić

Vrste fazanaNajpoznatija i najčešća vrsta u

nas je obični fazan (Phasianus col-chicus colchicus). Razlike između mužjaka i ženke kod ovoga fazana izražene su kao u malo koje druge vrste pernate divljači. Koka je ne-ugledne sivo-smeđe boje, prilago-đene okolišu, a mužjak je raskošno obojen, kao niti jedna druga polj-ska koka. Boja njegova perja je ba-kreno crvena, glava tamno zeleno-plava i vrat tamno plav sa zelenim metalnim sjajem, na vratu nema bijeli prsten – kolir. Oko očiju ima kožasto-resastu tvorevinu izrazito crvene boje promjera oko 3 cm. Leđa su mu crvenkasta, s bakrenim sjajem. Ramena su crveno žuta do tamno crvena, prsa su mu crveno

mrke boje s crno obrubljenim per-cima, a trbuh crveno siv. Rep mu je crveno mrk, a repna pera imaju poprečne crne pruge. Kljun je žuć-kasto mrke boje. U donjoj trećini na stražnjem dijelu nogu ima izrasli-nu poput trna dužine oko 15 mm (ostruga). Koke nemaju ostrugu ili je samo naznačena.

Mongolski fazan (Ph. c. mon-golicus) je kod nas najveća podvr-sta fazana a lako ga prepoznajemo po bijeloj ogrlici oko vrata koja u donjem dijelu nije spojena. Ovaj fazan je otporniji na loše klimatske uvjete, a koke nose nešto više jaja od običnog fazana, zbog čega je cjenjeniji u umjetnom uzgoju.

Fazan obični južnokineski (Ph. c. torquatus) najljepši je od svih

podvrsta običnog fazana koje se sreću kod nas. Na vratu mužjak ima bijeli prsten – kolir, koji je na stražnjoj strani spojen oko vrata. Za ovog fazana je karakterističan „preliv“ plavetne boje na gornjoj strani krila i repa i na glavi. Veoma je plodan ali je osjetljiviji i kod uz-goja traži više pozornosti. U Europi se najviše raširio u 19. stoljeću.

Poznat je još zeleni ili crni fazan (Ph. c. tenobrosus).

Od ove tri opisane vrste fazana, stalnim međusobnim ukrštanjem u uzgajalištima nastao je standar-dni, tzv. lovni fazan. Uglavnom ima odlike sva tri navedena fazana, najčešće ima bijeli prsten koji je s prednje strane prekinut ali se, pre-ma zakonima nasljeđivanja, pojav-ljuju fazani s cjelovitim prstenom ili skroz bez njega .

Osim običnih fazana postoji i više vrsta tzv. ukrasnih fazana. Po-znati su kao „srebrni“, „zlatni“, „dija-mantski“ i dr. Odlikuju se perjem specifičnog oblika i veoma živih boja. Njih je teško uzgajati i zato se u fazanerijama, parkovima i zoološ-kim vrtovima uzgajaju samo kao ukrasne ptice, a za lovno gospodar-stvo nemaju značenja.

Masa odraslog fazana iznosi 1,2 – 1,5 kg, a dužine je oko 110 cm, od čega polovina otpada na rep. Koka je manja, dužine oko 50 cm, a rep joj je dug 30 cm. Masa odrasle koke iznosi oko 1 kg. Fazani spolno sa-zrijevaju s 8 – 10 mjeseci, a mogu živjeti preko 8 godina. Osjetila faza-na dobro su razvijena, osobito sluh i vid, a njuh im je slabo razvijen, kao i kod drugih ptica.

Način životaFazan je divljač nizinskih pre-

djela, ali i onih brdovitih do 600 m nadmorske visine. Životni prostori fazana su prostrana polja i rubovi šuma obrasli grmljem. Rado nase-ljava pojaseve pokraj rijeka, ukoliko se oni naslanjaju na polja. Stanarica je. U Bosni i Hercegovini je zastu-pljen i uzgaja se u brojnim lovišti-ma, svugdje tamo gdje klimatske i stanišne prilike to dopuštaju. Voli kontinentalnu klimu s malo obori-na tijekom zime, jer u snijegu teško nalazi hranu.

Fazan je svejed. Hrani se sjemen-kama, plodovima raznog korova, žitaricama, mladim pupoljcima, a

Mužjak je raskošno obojen, kao niti jedna druga europska ptica


TEMA BROJA

također insektima, pužićima i sitnim kralježnjacima. Mali fazani do tri tjed-na starosti koriste 80 posto hrane životinjskog podrijetla (larve, mušice, pauci, crvi, mravlja jaja). Od hrane bilj-nog podrijetla jedu žitarice, djetelinu i druge travne smjese. Odrasli fazani spavaju na drveću. Mali fazani bora-ve s majkom dok se ne osamostale. Zimi se sklanjaju u šumu, gdje se u gustišu sklanjaju od snijega, a hrana su im šumske sjemenke i kukci.

Fazani su poligamne životinje. Parenje počinje u rano proljeće od polovine ožujka do kraja travnja. Pijevci su razdražljivi i borbeni. Je-dan mužjak se pari s 4 – 8 ženki. Ženka snese 10 – 18 maslinasto-smeđih, do maslinasto-sivih jaja i leži na njima 24 dana. Prvi fazani se pojave potkraj svibnja. Mužjak ne leži na jajima i ne brine se o po-mlatku. Oplođenost jaja u prirod-nim uvjetima dosta je visoka, oko 96 posto. I pored ovih pokazatelja veliki su gubitci, između 40 i 80 po-sto, jer ženka ne bira mjesto gdje pravi gnijezdo, tako da su jaja često izložena vremenskim nepogodama i štetočinama. Zbog obilnih kiša i niskih temperatura u lipnju se zna dogoditi da strada 80 posto legla. Računa se da ženka u prosjeku snese devet jaja, a u leglu prežive u prosjeku 2 do 3 fazančića . Ako u lipnju posluži vrijeme i stvore se optimalni uvjeti, temperatura od 25 stupnjeva i manje od 50 mm obori-na, preživjet će 90 posto pomlatka. Fazančići brzo rastu i normalno lete za 7 do 8 tjedana. Uz majku su 10 tjedana, a s 12 tjedana odvajaju se

i noće na drveću. Mladi fazani prvo perje dobivaju s navršenim 5. tjed-nom starosti. Drugo, konačno perje fazani počinju dobivati nakon 6. tjedna, a ovaj proces se završava s 20. tjednom starosti.

Fazan je ptica s izrazitom dnev-nom aktivnošću. Ona počinje s izla-skom sunca, a nakon 2 do 3 sata se prekida. Tada se fazani povlače na mirno, zaklonjeno mjesto gdje ostaju do kasno popodne. Na je-dan do dva sata prije zalaska sun-ca, fazani ponovno izlaze radi sa-kupljanja hrane. Poslije se povlače ka svom prenoćištu. To su obično rubovi šuma, drvoredi ili remize. U prvi suton fazani polijeću na drve-će na čijim granama, bliže deblu, provode noć.

Prirodni uzgoj fazanaU svim lovištima gdje postoji

minimum uvjeta za njegov opsta-nak, fazan se razmnožava i svojim prirastom održava ili povećava po-četnu populaciju. Napredovanje populacije ovisi u prvom redu od kvalitete stanišnih uvjeta, a posao odgajivača je da radi na njihovu poboljšanju. Odnos spolova u lovi-štu je od bitnog značenja za prirod-no razmnožavanje i zadržavanje fazana u lovištu. Odnos spolova treba se mijenjati ovisno o gusto-ći populacije u odnosu 1 : 3 do 1 : 6 u korist koka. Pri većoj gustoći populacije odnos treba biti veći u korist koka i obrnuto. Treba spome-nuti da, ovisno od biotopa, krajem vegetacijskog razdoblja može doći do nedostatka hrane u lovištu. Pri

intenzivnoj poljoprivredi, gdje se njive odmah nakon skidanja usjeva zaoravaju, gdje se korovi uništava-ju herbicidima, kad se tijekom suše insekti povlače dublje u vlažne di-jelove zemlje da već početkom ruj-na nastane manjak hrane, a osobito kad u lovište unesemo umjetno od-gojene fazančiće, posljedice mogu biti vrlo teške. Zato je potrebno već krajem kolovoza urediti hranilišta i u njih staviti hranu. U to vrijeme, to je obično hrana od žita, ali ne treba gubiti iz vida da je za život fazana potrebna i voda pa osim hranilišta treba stavljati i sočnu hranu. Faza-ne u lovištu ugrožavaju razne dla-kave i pernate grabljivice. To je lisi-ca, zatim tvor, mačke, a od ptica to su jastreb, kopci, svrake, sive vrane i šojke. Najbolji vid zaštite od ovih grabljivica je smanjenje brojnosti grabljivica.

Treba naglasiti da se sa smanje-njem životnog prostora fazana nji-hov broj u našim krajevima drastič-no smanjuje, zbog čega se počelo s umjetnom proizvodnjom.

Umjetna proizvodnja fazana

Kao što je poznato, umjetna proizvodnja se u početku svodila na leženje fazančića pod kvočkama obične domaće koke. Tako primi-tivna proizvodnja je trajala veoma dugo. Danas u suvremenim fazane-rijama, gdje je proizvodnja usavrše-na, intenzivan uzgoj podrazumijeva matično jato i masovniju proizvod-nju jaja, umjetno valjanje fazana (in-kubatori) i uzgoj pomlatka.

Vanjski utjecaj vremenskih pri-lika ovdje nije presudan. Bitna je preventiva, tj. zaštita od infekcija i parazitskih bolesti. Nakon stavlja-nja fazanskih jaja u inkubator, ona se podvrgavaju određenoj tempe-raturi i vlazi kako bi se izlegla. U suvremenim inkubatorima auto-matski se regulira optimalna tem-peratura i vlaga, čime se maksimal-no nadomještaju uvjeti leženja jaja pod fazanskom kokom. Dvadeset četvrtog dana od nasađivanja jaja pojavljuju se pilići iz jaja, a od poja-ve pilića do vađenja treba proći 12 do 24 sata. Možemo reći dvadeset petog dana, od dana nasađivanja pilići se vade i iz valjaonika i pre-mještaju u baterije ili na podni su-stav grijanja. Pilićima uzrasta četiri tjedna više nije potrebno grijanje. Nakon još dva do četiri tjedna iz volijera, pilići se mogu stavljati u prihvatilišta.

Nakon dopreme u prihvatilište fazančići su izmoreni od vožnje, promijenili su način života, stanište, prehranu, te postali vrlo osjetljivi. Znači, u prihvatilištima nema nika-kvih masovnih posjeta i zadržava-nja. Osnovni zadatak prihvatilišta je podivljavanje divljači.

Tako uzgojeni fazani nemaju mnogo problema pri prilagodbi pravim prirodnim uvjetima nakon što se puste u lovište. Za povećanje brojnosti fazana potrebno je veće puštanje i adekvatno prihvaćanje fazanskog pomlatka u lovištima.

Lov fazanaNajuspješniji lov na fazana je

zajednički, skupni lov. U poljskim lovištima s gustim raslinjem fazan se lovi kombinacijom prigona i po-gona, a u nizinskim šumskim love se samo prigonom. Ako je broj-nost fazana u lovištu manja, kakva je kod nas u većini lovišta, fazani se love uspješno i to pogonom uz korištenje pasa ptičara. U fazan-skim lovištima redovito se lovi tri puta godišnje. Prva dva lova su ko-mercijalna, u njima se puca na sve fazane koji uzlete, a treći lov je na kraju sezone, to je odbirni lov u ko-jem se izlovljava višak pijetlova. Za lov fazana koriste se puške sačma-rice. Za odstrjel fazana dopuštena je sačma od 3 do 3,5mm. Najveća dopuštena daljina gađanja je 40 metara.


LOVIŠTE

Prepelica je najmanja od svih koka i jedina selica među njima. Leti puno bolje od

ostalih koka. Dolazi k nama s juga koncem travnja ili početkom svib-nja, tu se razmnožava i napušta nas potkraj ljeta i početkom jeseni. Seobe prepelica zabilježene su još u Bibliji. Prema biblijskom zapisu, prepelice su preko noći prekrile tabor izbjeglih Izraelaca u pustinji i poslužile im kao hrana.

Zbog veličine i zaštitne boje perja teško ju je primijetiti na ze-mlji, pa se stoga češće čuje nego vidi.

Stanište prepelicePrepelica je, poput jarebice, ti-

pičan stanovnik otvorenih prosto-ra, odnosno polja i prerija obraslih niskom vegetacijom, gdje nalazi dovoljno hrane i dobar zaklon od mnogobrojnih prirodnih neprijate-lja. Kao zaklon joj može poslužiti i

PREPELICA PUĆPURA (Coturnix coturnix-Linne)

Intenzivna poljoprivreda i seobe razlog su sve rjeđega glasanja ove kokePiše Mirko Filipović

najmanja trava ili pokošeni dio žita jer se zbog svoje boje izvrsno stapa s okolišem svog staništa.

Najbolje im pogoduju obradive površine zasijane različitim kultu-rama, s većim udjelom žitnih polja. Veća raznolikost kultura znači razli-čito razdoblje trajanja vegetacije raznovrsnog bilja, a to osigurava stalan izvor hrane i zaklon za raz-množavanje i podizanje mladih.

Način života i ponašanjePrepelica živi, hrani se i razmno-

žava isključivo na zemlji. Nikad ne sjeda na drveće. Veoma je plašljiva, ali se isto tako zna prikriti i pustiti vas tako blizu da gotovo stanete na nju. Leti nisko iznad vegetacije, pravocrtno i najčešće kratko. Naj-aktivnija je u potrazi za hranom rano ujutro prije izlaska sunca i u kasno popodne prije zalaska sun-ca. Prpoši se u pijesku i prašini kao i ostale koke.

Ugroženost i koristUnatoč tako velikoj raspro-

stranjenosti, posljednjih godina iz mnogih izvora dobivaju se podat-ci o smanjenu brojnosti prepelice. Dogodilo se, na žalost, da je ta ne-kada česta divljač, glasanje koje se moglo čuti tijekom cijeloga dana, ali i noći, na mnogim staništima nestala. Mnogi su uzroci smanjenja njihova broja, a kao prvi i sigurno najvažniji možemo navesti pro-mjenu na mjestima gniježđenja. Njezino je stanište posljednjih go-dina zahvatila intenzivna poljopri-vreda, formiranje velikih površina monokultura, smanjenje površina izvan poljoprivrednih kultura, uni-štavanje korova i insekata primje-nom različitih biocida, intenzivna primjena umjetnih gnojiva i sl. U tim prostorima zamijećeno je pro-padanje mnogih gnijezda, koka i pilića uporabom poljoprivrednih strojeva u obradi tla, ubiranjem lje-

tine i sl. Prepelica kao selica osobito strada prilikom seoba. Sredozemlje prelijeće u velikim jatima, najčešće noću. Tamošnje stanovništvo je, u pravom smislu riječi, tamani loveći je pomoću mreža. Osim lova mre-žama, sredozemni lovci, osobito Ta-lijani i stanovništvo sjeverne Afrike, svake godine joj prave „dobrodoš-licu“ velikim brojem mreža i dobro prikrivenih zasjeda, odakle je nemi-losrdno uništavaju.

Kako ih za selidbe podosta stra-da i zbog umora, gladi i nevreme-na, i to se drži uzrokom smanjenja broja populacije.

Opustjela lovišta pokušavaju se, iz komercijalnih razloga, učiniti primamljivijim za lov, osobito inoze-mnih lovaca, primjenom magneto-fona, a kojim se imitira snimljeni pjev obaju spolova. Taj je nezakonit lov toliko usavršen da ne omogućava samo lov, nego i masovno ubijanje.

Prepelica je danas višestruko ugrožena divljač. Osim prirodnih neprijatelja, bolesti, nametnika i gubitaka prilikom seobe, ugrožena je i velikim promjenama staništa. Neobrađena polja se pretvaraju u poljoprivredne površine najčešće zasijane monokulturama, koje se radi zaštite od korova i nametnika tretiraju herbicidima i insekticidi-ma. Kemikalije izravno truju prepe-lice, ali i njihove izvore hrane (sje-me korova, insekti).

Osim toga ugrožene su i od po-ljoprivrednih strojeva prilikom že-tve i kosidbe, te paljenja strništa u kojem nalaze veliku količinu hrane.

Prepelice kao i mnoge druge ptice, i općenito sve životinje, ima-ju svoje mjesto u lancu održavanja prirodne ravnoteže. Prepelice je ko-risna prije svega u poljoprivredi jer se hrani sjemenjem raznovrsnog korova i štetnim kukcima i njihovim ličinkama.

Prepelica ima veoma ukusno i cijenjeno meso, pa se kao posebna delicija od davnina lovi i koristi u ljud-

Zbog svoje boje, prepelica se izvrsno stapa s okolišem


LOVIŠTE

skoj prehrani. Športski lov prepelice predstavlja za pravog lovca vrhunski užitak. Međutim, u lovu prepelice vrlo često se koriste nedopuštena sredstva. To se u prvom redu odnosi na lov mrežama na jugu Italije i u sje-vernoj Africi, prilikom jesenje seobe. Osim lova mrežama, love se i uz po-moć malih slamnatih kaveza naprav-ljenih u obliku piramida. Sletjevši na tlo prepelica odmah traži zaklon, a zbog oskudne vegetacije upada u slamnate kaveze s uskim otvorom poput onoga na ribarskim vršama. Ranije su spomenuti magnetofoni za vabljenje koji imitiraju prepeličin pjev, što je također jedan od vidova nedopuštena lova.

Lov prepelicePrepelice se love „pod fermu“

najčešće pomoću pasa prepeliča-ra ili ptičara. Među lovcima pre-peličarima postoji nesuglasnost u pogledu izbora pasmine za lov prepelice. Koja je pasmina ptičara najbolja za lov prepelice? Najbolji odgovor se može potražiti u isku-stvu starijih lovaca „prepeličara“. Prepelica se može loviti s bilo ko-jima čistokrvnim ptičarom, pod uvjetom da je pas dobro obučen. To može biti neki od kontinen-talnih ptičara, primjerice epanjel breton, njemački kratkodlaki ili oštrodlaki ptičar, mađarska vižla ili psi s Otoka: poenter, seter (en-gleski, irski, gordon). U nedostatku odgovarajućeg psa ptičara mogu se koristiti i druge pasmine koje nisu pravi ptičari: šunjkavci (koker i špringer španijel), njemački pre-peličar, te labrador retriver.

Uspješnost lova ovisi o broju divljači i lovačkim sposobnostima lovca i njegova psa. Najuspješnije se love za vrijeme okupljanja pred seobu u mjesecu kolovozu ili rujnu. Poznato je da prepelice u jesen, kad otežaju, ali za lošeg i kišnog vreme-na, nerado polijeću pa je potrebno teren temeljito pretraživati. Kad je prisiljena poletjeti, obično leti pra-vocrtno.

Prepelica isključivo živi u polji-ma zasijanim raznim poljoprivred-nim kulturama, livadama obraslim korovom, strništima, pa je za vrije-me lova treba tu potražiti.

Jedno vrlo bitno pitanje za lov-ce prepeličare je: U koje doba dana započeti s traganjem i lovom? Neki

lovci započinju lov kad sunce osu-ši nisko raslinje, jer jutarnja rosa umnogome smanjuje sposobnosti pasjeg njuha. Međutim, u lovačkoj praksi ima i drukčijih primjera. Po-znata je izreka da se „prepelica lovi dok gušter u travi ne šušne“. Mnogi su lovci loveći prepelicu u jutarnjim satima, za vrijeme rose, postigli od-lične rezultate. Lov se vrši najčešće potražice sa psom u grupi dva ili više lovaca.

Lovci se, sa psom ili bez njega, koriste i drugim načinima lova. Je-dan o tih načina lova je lov pomoću limenki. U takvom lovu lovac sveže konopac oko pasa na kojemu vise prazne limenke. Oni se kreću pola-gano, zveket limenki plaši prepeli-ce koje se potom dižu.

U nekim zemljama prepelice love pomoću „zmaja“, koji lebdeći

u zraku oponaša pticu grabljivicu, pa se preplašene prepelice prilju-bljuju uz zemlju. Onda ih lovci lako pohvataju.

Nekad su se prepelice, kao i ostala pernata divljač, lovile uz po-moć sokolova. Taj davno zaborav-ljeni lov danas oživljava, ne samo u Europi, nego i kod nas, zahvaljujući sve većem broju sokolara.

Za lov prepelice koristimo lo-vačke puške glatkih cijevi – sač-marice, a preporučuju se: lagane puške, malo čokirane ili cilindrične cijevi pušaka i sitna sačma.

Lov prepelice je vrlo naporan zbog dugotrajnoga hodanja i vi-sokih temperatura, pa su lagane puške primjerenije. Zbog pucanja s male udaljenosti (najčešće do 30 metara), cijevi pušaka trebaju biti što manje čokirane ili, najbolje,

cilindrične. U posljednje vrijeme proizvođači lovačkih sačmarica na-pravili su puške s tzv. promjenjivim čokovima, od cilindra do punog čoka, koji se prema potrebi da vrlo lako zamijeniti.

Treća značajka preporučljivog oružja i streljiva za lov prepelice je izbor krupnoće sačme. Dosadašnja lovna praksa je pokazala da je naj-primjerenija krupnoća sačme za lov prepelice 2 mm.

Neki lovci, poglavito Talijani, ko-riste i sitniju sačmu. Međutim, sač-ma promjera kuglica iznad 2,5 mm nije preporučljiva. Primjera radi, u 35 g sačme u kalibru l2 ima 760 ku-glica promjera 2,00 mm, a 390 kugli-ca 2,5 mm. Iz navedenog primjera možemo lako zaključiti da je zbog gustoće posipa pogodak sačmom promjera 2,00 mm sigurniji.

U lovu jarebice i prepelice po-enter je, jednostavno reče-no – kralj. Za pronalaženje

ove vrste divljači, sitne, slaboga i suptilnog mirisa, potreban je pas izvanrednog nosa i čvrstog staja-nja, baš kao što je to poenter.

Prepelica se u našim krajevima lovi u kolovozu i rujnu, kad su dani uglavnom vrlo topli. U takvim uvje-tima dolazi do izražaja još jedna

Poenter – nenadmašan u lovu jarebice i prepelice

Majstor polja, pun energije i izdržljivostiPiše Mladen Bešlić

poenterova odlika – izdržljivost na vrućini. S obzirom na njegovu krat-ku dlaku, najčešće pretežno bijele boje, njegovu urođenu strast za lo-vom, s obzirom na njegovu pozna-tu izdržljivost, slovi kao izvanredan pomagač lovcu. Uživanje je gleda-ti rad poentera u lovu prepelice, primjerice kad pod kolovoškim suncem neumorno pretražuje pro-strane komplekse strništa i niskih

djetelina, a već u idućem trenutku stane kao ukopan jer je pred so-bom osjetio slabašni miris sićušne prepelice koja se zgrčila i pritajila, pribivši se uz samu zemlju u nadi da je „okamenjeni“ div naćuljenih ušiju, užagrenih očiju i dršćućih nozdrva neće primijetiti. Koliko puta pravi lovac, ljubitelj, zastane da bi nekoliko minuta uživao u divnoj slici te silne energije smire-ne u jednom trenu i pretvorene u podrhtavajuću statuu! Koliko puta čovjek zaželi da umjesto puške u ruci drži fotoaparat ili kameru!

U lovu jarebice poenter je „maj-stor“, a u lovu prepelice – „velemaj-stor“. Slobodno se može reći da je to „njegova“ divljač, da mu najviše leži i da je „prima“ s najviše strasti. U toj vrsti lova je nenadmašan.

Poenteri u fermi


LOVIŠTE

Kad ovaj Hoop! bude u ruka-ma čitatelja, lov prepelice pućpure bit će u punom

jeku. Lovci i njihovi četveronožni pratitelji već su se, zapravo, nau-živali čari lova na ovu našu najma-nju koku. A ova godina je, u tom pogledu, jedna od boljih. Tako je bar na Mostarskom blatu, gdje je lov otvoren već u prvoj nedjelji mjeseca kolovoza. I širokobriješ-ki i mostarski lovci bili su pomalo iznenađeni brojnošću prepelice. Lijep ugođaj na otvaranju lova uljepšale su i same prepelice svo-jim prelijepim „puć-pu-ruć“ gla-sanjem, kao da poručuju: mi smo tu, slušajte nas, nađite nas. Ovo glasno „izazivanje“ podigne adre-

Lov prepelice na Mostarskom blatu

Puška ne ugrožava brojnost prepeliceU organiziranom lovu prepelice nema mjesta nepravilnostima. A na samim je lovcima na pre-pelicu odgovornost da otklone sumnju o krivolo-vu koji se, navodno, provodi pod okriljem lova na prepelicu.


nalin kod lovaca i nastane „igra“ skrivača.

Promatrao sam skupinu lovaca na prepelicu. Kao da su isključeni iz vanjskoga svijeta. Korak im je lagan i mek, glas tih. Pokreti ruku i oružja smireni i lagani. Komunikacija sa psima puna je mirnoće i ljupkosti. Tek pucanj na nestrpljivu i nesmo-trenu prepelicu prekine tu idilu. A pucanja je ovoga puta bilo dosta i po dolasku iz lova na zborno mje-sto, mnogi visci bili su „okićeni“ pre-pelicama. Kasnije za ručkom među lovcima se, između ostaloga, po-vela rasprava kako to da prepelice jedne godine ima više, a druge ma-nje, od čega to ovisi. Je li prepelica ugrožena lovom, na način na koji

se kod nas izvodi. Može li se lovom toliko ugroziti da sljedeće godi-ne zbog toga ne bude prepelice? Odgovor na ova pitanja je niječan. Lov prepelice puškom ne ugrožava njezinu brojnost i tu treba razuvje-riti sve one koji misle drugačije. To što jedne godine prepelice bude više a druge godine manje, neka istraživanja to najviše pripisuju klimatskim uvjetima. No, njezina populacija je u prosjeku stabilna,

čak je i u laganom porastu. Druga je stvar sama organizacija lova na prepelicu u lovištima, gdje ima i druge divljači: fazana, trčke, zeca ... E, tu nastaju nesuglasice između „prepeličara“ i ostalih lovaca. I da-nas se često spomene tekst iz Hoo-pa pod naslovom „Prepelica pojela zeca“. Jedni su ga odobravali, drugi su na njega žestoko reagirali. A isti-na je, dabome, negdje između. U organiziranom lovu prepelice, kako je u Mosoru i Jarebici počeo ove godine, nepravilnosti će se svesti na minimum. Na samim lovcima na prepelicu je odgovornost da otklo-ne svaku sumnju o „krivolovu“ na ostalu sitnu divljač koji se provodi pod okriljem lova na prepelicu.

U ove sparne ljetne dane lov prepelice uz pomoć pasa ptičara predstavlja vrhunsko lovačko zado-voljstvo. Svakim danom sve je veće zanimanje za ovaj lov u našim lovi-štima. Brojni strani lovni turisti dola-ze u naša lovišta (Tomislavgrad, Gla-moč, Livno) u lov na prepelicu. To je dobra prilika za ostvarivanje dodat-ne zarade i unaprjeđenja uvjeta za uzgoj ostale divljači u lovištu. I koli-ko se god izlovilo prepelice, ona će i sljedeće godine pućpurićkati našim lovištima. Nekad u većem, nekad u manjem broju. A tajna održivosti njezine vrste i načina života, unatoč brojnim nedaćama u životnom ci-klusu, još uvijek nije dovoljno istra-žena i objašnjena.

Poneka prepelica na lovačkom visku ne može ugroziti njezinu brojnost


LOVIŠTE

Ta naša najmanja i vrlo draga koka – puć-puruć-ka, kako je od milja naši lovci zovu po

njezinom umiljatom proljetnom glasanju, uistinu je malo čudo od lovne divljači. Toliko je sitna, da u gastronomskom smislu nije vri-jedna neke osobite pozornosti, ali lovci nutricionisti je izuzetno cijene i njihovi hedonistički apetiti su toli-ko snažni i poticajni, i u tom smislu je prepelica istinski „upaljač“ naših lovačkih strasti. Možda i zbog toga, što je u ovome dijelu Hercegovine lov na prepelicu istinski početak lovne sezone.

Tako je bilo i ove godine prigo-dom otvaranja lova na simpatič-nu, sićušnu, smeđu kokicu. Lovci Mostara i Širokoga Brijega okolo Mostarskoga blata imali su ove nedjelje, trećega kolovoza, istinski lovački praznik u tek otvorenom lovu. Oni su, kao i njihove svjetluca-ve puške, kao zapeta struna lagano koračali travurinom nepokošenih ledina, gledali na četvore oči svo-je vjerne pse ptičare najrazličitijih boja, pasmina, naravi i naučenih odlika, očekujući kad će stati u fer-mu, ili će prestrašena kokica sama poletjeti na njihove nišane i ubojite namjere.

Otvoren lov na prepelicu

Tako malena a tako velikaPiše Blago Lasić

Jutarnjom sumaglicom su odjekivali pucnji svugdje po ravni-ci, razlijegali se po uspavanim zase-ocima, dražeći privezane, i za ovaj lov hendikepirane, goniče. Lajali su i zavijali mameći i poneku psovku svojih nenaspavanih gospodara. A, tko im je kriv pa ne idu na prepe-lice!

Toliko se toga olova i praha isprašilo pa sam pomislio kako će biti hrpe ptica okaljanih od pseće pljuvačke prilikom donošenja.

Kad sam kasnije, negdje iza de-vete ure, došao k svojim prijatelji-ma, lovcima na prepelice i drugim ljubiteljima prirode, na zakazano druženje i roštiljadu, bilo je očito da je samo svaka deseta pogodila i bila ubojita. Neka, mislim u sebi a ne smijem ih time ljutiti, jer će mi uskratiti „karlovačko“!

Šalu na stranu, odstrijeljeno je od strane uzarićkih lovaca svega desetak prepelica, što se može na-zvati prosječnim uspjehom, dok su primjerice Ljutodočani bili mnogo brži i točniji na oružju, pa je kod njih palo, prema kazivanju lovaca, blizu stotinjak kljunova. I pored skromnih rezultata, kod Uzarićana se na obrazima i oznojenim čeli-ma razlijevalo zadovoljstvo i sreća.

Te male kokice su očistile lovačke puške, izmamile lovce u prirodu i vodile ih cijelo jutro po rosnim ledi-nama, oslobađale ih turobnih misli, trenirale su njihove vjerne pse…, i sada ih, evo, četrdesetak hladuje za stolovima punim hrane i pića, ali i punim šala, dosjetki, osmjeha, upi-ta i sreće što smo opet živi i zdravi zajedno!

Vrbik preko puta lovačkoga strelišta pun je mirisa i dima, pun ljudi i zadovoljnih lovaca. Bistrom Lišticom tu i tamo pojavljuju se hitre pastrve koje možete gotovo pomilovati. Plavo zelenkastom vo-

dom, prošaranom škrtom trskom i lijenim lokvanjem, žurno plovi desetak pataka s glavom u vodi, tražeći svoju omiljenu hranu. Sve nekako izgleda nestvarno, rajski mirno i udobno, žega još tetura po ledini i nije se uvukla u vrbik, drži se stidljivo podalje na suhoj travi, ili se plaši naoružane družine. Svu tu neviđenu ljepotu, to blaženo ozračje priredila nam je prepelica sa svojom pjesmom i očaravajućim poletom iz suhe trave.

Onda, negdje tamo ispod Do-njih Jara, vidimo oveći dimni vrtlog i požar na suhoj ledini. Kao i svake godine, uostalom, od strane nekih piromana nikla je ta proždrljiva va-tra i guta staništa naše divljači. Po-stalo je pomalo dosadno i otrcano, čak besmisleno pisati i čitati svake godine o tim vandalizmima, koji-ma očito sami lovci ne mogu stati na kraj. Lovci su i ovaj put pokazali svoju zrelost i svijest te pozvaše va-trogasce koji su na vrijeme sanirali požarište.

Druženje u vrbiku bijaše dobra prigoda malo razmijeniti mišljenja i iskustva, uočene pojave u lovištu, i dogovoriti se za iduće natapanje lovačkoga kukuruza, kojega su lov-ci posijali i tako dobro odgojili za potrebe divljači.

Vidim, cvjetaju obrazi lovnika sekcije i predsjednika, kad je ne-koliko lovaca darivalo po pedeset KM za unapređenje lovstva u sekciji Uzarići, a da nisu prethodno morali prositi! Tako i treba, neka vide svi, pogotovu klesar Miško i profesor Rodin kao gosti lovačke družine, što to lovci Uzarića sve hoće i mogu činiti za prirodu, kad im fitilj potpali mala prepelica!

Druženje i roštiljada neizbježno idu uz ovakve lovove

Ugodni lovački razgovori uz jelo i piće


ZAKON O LOVSTVU

Zakon o lovstvu i lov s lovačkim psima

Dužni smo mijenjati naslijeđene lovačke navikeSvjedoci smo činjenice da se zakonske odredbe o uporabi pasa u lovištu uglavnom ne provode, premda su vrlo precizne i jasne. No, stvari će se ovdje jednostavno morati mijenjati, ako ništa drugo ono zbog rješavanja koncesijskih pitanja.

Piše Dobroslav Vrdoljak

Postanak psa nije evolucijski utvrđen, baš kao i postanak mnogih životinjskih vrsta,

pa i čovjeka.Ipak, na temelju arheoloških

iskopina, starih crteža, zapisa i predanja, dade se zaključiti da je prvi pas pripitomljen još u sred-njem kamenom dobu, odnosno prije osam-devet tisuća godina. Pripitomljen je od vuka i šakala. Prvi pripitomljeni psi čovjeku su služili za ishranu, a i kao pomaga-či u lovu. Pas je ne samo najstari-ja pripitomljena životinja, nego i jedna od životinja s kojom čovjek najčešće dolazi u kontakt. Odnos čovjeka i psa je veoma blizak, može se reći i srdačan. Pas je izni-mno vjeran gospodaru, pa i cijeloj njegovoj obitelji. Može ga se nau-čiti da podnosi i domaću mačku, premda je u prirodi psa da mrzi mačku. Čovjek je upornim radom uspio razviti veliki broj pasmina pasa, s veoma različitim odlika-ma, karakterom i namjenom, da i ne govorim o različitim veličina-ma i izgledu. Pri tome se brižno pazilo na čistoću rase odabira-njem najboljih primjeraka za ra-splod. Nastale su razne pasmine pasa, koje se brižnim odabirom nastoje poboljšati. O tom poslu brigu vode razne kinološke orga-nizacije. Nastoji se psa obučiti da stekne naviku kulturnog vladanja u kući i na ulici.

Lovački psi trebaju imati izo-brazbu koja je potrebna za lov, ovčarski psi za čuvanje stada, itd. Iako su sama djelovanja koja se kod psa postižu dresurom izazva-na uvjetnim refleksima, stečeni refleksi mogu se mijenjati pod utjecajima načina života, odnosno pod utjecajima sredine. U ovom poslu nužno je poznavanje psiho-

logije psa, odnosno zoopsihologi-je. Treba dobro upoznati psihičke faze u razvoju psa.

Ovih nekoliko uvodnih rečeni-ca imale su za cilj potaknuti na raz-mišljanje naše lovce-vlasnike lo-vačkih pasa kako trebaju ovladati tehnologijom odgoja i obuke psa, da bi u svome ljubimcu imali pra-vog suradnika i pomoćnika u lovu. Još nešto, ne treba nikako uzimati agresivnog psa, jer je agresivnost genetsko naslijeđe u 90 posto slu-čajeva.

Zakon i Pravilnik su jasniA sada ono glavno, a to je kako

poštovati Zakon o lovstvu, odno-sno onaj njegov dio koji se odnosi na kinologiju. Zakon o lovstvu se primjenjuje od siječnja 2006., a Pravilnik o vrsti i broju pasa za lov na pojedine vrste divljači u odre-đenim područjima, od siječnja ove godine. Svi korisnici lovišta i svaki lovac ponaosob u Lovačkom save-zu Herceg Bosne upoznati su s na-vedenim zakonskim aktima. S ob-zirom da se već ulazi u sezonu lova na pojedine vrste divljači, a uskoro će toga biti i više, Uređivački kole-gij je mišljenja da ne bi bilo naod-met podsjetiti se nekih zakonskih odredbi iz ove oblasti.

U članku 58. Zakona o lovstvu (u daljnjem tekstu: Zakon) je odre-đeno, a u Pravilniku o vrsti i broju pasa za lov na pojedine vrste div-ljači u određenim područjima (u daljnjem tekstu: Pravilnik) u članku 3. je i naglašeno da se u lovu mogu koristiti isključivo čistokrvni lovač-ki psi koji imaju pozitivnu ocjenu u obliku (eksterijeru) i položen ispit urođenih osobina, potreban ispit u radu propisan za svaku pasmi-nu pojedinačno, koji posjeduje rodovnicu jedne od članica Među-narodne kinološke federacije (FCI). Iznimno od citirane odredbe, radi uvježbavanja za obavljanje odre-đenih radnji u lovu, mladi lovački psi mogu sudjelovati u lovu i bez položenog ispita urođenih osobi-na, ali samo do navršenih 18 mje-seci života.

Svjedoci smo činjenice da se ove odredbe do sada nisu provo-dile. Tu i tamo bi se nešto i odradi-lo, ali u većini lovišta ne, posebice u brdsko-planinskim lovištima

Primjerice, s goničima nije dopušteno loviti od 5. siječnja do 1. listopada (članak 12. sta-

vak 3. Pravilnika), a svjedoci smo da se to ne provodi, jer u siječnju naveliko lovimo divlje

svinje uporabom goniča.


ZAKON O LOVSTVU

gdje se većinom koriste lovački psi goniči koji mogu uspješno raditi i po dubokom snijegu. Malo ih ima položen ispit urođenih osobina, a morat će ga imati.

Kad su u pitanju goniči, oko njih ima i drugih problema. Primje-rice, s goničima nije dopušteno loviti od 5. siječnja do 1. listopada (članak 12. stavak 3. Pravilnika), a svjedoci smo da se to ne provodi, jer u siječnju naveliko lovimo divlje svinje uporabom goniča. U članku 8. stavak 2. Pravilnika nalaže se da se skupni lov divljači, čije tehnike lova zahtijevaju lovačkog psa, ne može započeti ako u njemu ne su-djeluje najmanje jedan lovački pas na pet sudionika u lovu. Ni ovaj se članak u nekim lovištima ne provo-di u potpunosti. Usput, loviti divlje svinje inače ne bi trebalo sa psima koji gone drugu divljač, posebice srneću.

U članku 27. stavak 2. Zakona stoji: “Za potrebe treninga i ispiti-vanja urođenih osobina lovačkih pasa, županijski ministar može odobriti držanje nezaštićene div-ljači u ograđenom prostoru, na zahtjev korisnika lovišta.” Ove ograđene prostore kod nas nazi-vaju gaterima. Ima ih svakakvih, od onih dobro uređenih, sa svom dokumentacijom, do onih koji ne ispunjavaju ni minimalne uvjete. Ima i onih koji rade, a da se lovač-ko društvo uopće ne slaže s njiho-vim postojanjem. Ovo pitanje bi trebalo uraditi onako kako Zakon nalaže.

Članak 12. stavak 3. alineja 6. Zakona i članak 9. Pravilnika na-lažu da korisnik lovišta koji njime gospodari, a u kojem se lovno-gospodarskom osnovom planira odstrjel krupne divljači, osigura lovačkog psa koji ima položen radni ispit na krvnom tragu. Iako je ovo posve normalan zahtjev i naprednije sredine ga poodav-no koriste, mi se na to još nismo navikli. Malo je naših korisnika lovišta koji to rade, iako planiraju i odstrjeljuju srnjake, divlje svinje, pa i medvjede. U našim šumama ostalo je nepronađeno puno ra-njene krupne divljači.

Znamo da nema dobroga lo-vačkog psa bez dobre obuke, a da dobre obuke nema bez rada sa psom na terenu. Zakonodavac je

KONAČNO U BiH

MESO DIVLJAČI

Saznajte sve o pravilnom i jednostavnom načinu obrade mesa divljači. Autor je stručnjak priznat u međunarodnim kulina-rskim krugovima specija-liziranima za divljač.

SRNDAĆZnate li koje su najbolje metode i tehnike u lovu na srndaća? Ovi savjeti osigu-rati će vam uspijeh.

JELENJedna od najatraktivnijih vrsta lova - svakako je lov na jelena. Ovaj će vas priručnik uputiti u “umijeće“.

PRETPLATNA CIJENA PO PRIMJERKU JE 27 KMUKOLIKO NARUČITE 2 PRIRUČNIKA

CIJENA PO PRIMJERKU IZNOSI 25 KM

UKOLIKO NARUČITE SVA 3 PRIRUČNIKA

CIJENA PO PRIMJERKU IZNOSI 24 KM

VAŠA JE UŠTEDA

CIJENA PO IZLASKU IZ TISKA PO PRIMJERKU ĆE IZNOSITI 30,00 KM + poštarina

OČEKIVANI IZLAZAK IZ TISKA JE NAKON 15.05.2008. g.

Obratite nam se s povjerenjem, nazovite nas ili nam pošaljite e-mail, a mi čemo vam poslati

ispunjenu uplatnicu ili predračun.

JEDINSTVENO, STRUČNO ŠTIVOZA SVE LOVCE!

VAŠA JE UŠTEDA:

STA

NE

K d

.o.o

. MO

STA

R, S

. R

AD

IĆA

70,

MO

STA

R 0

36 3

18 4

40 w

ww

.sta

nek

.hr

stan

ekm

ost

ar@

gm

ail.c

om

SRNJAK

18 KM

U PRETPLATI

10 KM

SPECIJALNI DODATAK:

ŠUNKE, SALAME

I PAŠTETE

naložio člankom 48. stavak 2. Za-kona i člankom 61. stavak l. Zako-na, da se za obuku lovačkih pasa lovnogospodarskom osnovom odredi površina od 5 posto uku-pne površine lovišta, namjenski za obuku pasa. Ima toga u LGO, pa i u godišnjim programima, ali se toga malo pridržavamo. Mi bismo najradije da taj teren bude blizu naše kuće, jer tko je lud ići neko-liko kilometara do određenog te-rena za obuku! Morat će se i ovdje navike mijenjati i usklađivati sa Zakonom.

Nepromišljenost i nesuradnja

I na kraju još nekoliko riječi o puštanju pasa. U članku 21. stavak 2. Zakona stoji da vlasnici pasa ne smiju puštati pse da se bez kon-trole kreću lovištem. Korisnik lo-višta je dužan ukloniti pse koji se bez kontrole kreću lovištem dalje od 300 m od naseljenih objekata. Ovaj dio Zakona obvezuje sve vla-snike pasa da vode brigu o svom psu, pa bio on lovački, pastirski, čuvarski ili se našao u pratnji nekog izletnika. Lovci iz seoskih područja znaju puštati svoje pse noću, “da se malo izletaju”. Pastiri se ne pridržavaju propisa koji su utvrđeni za njihove pse. Izletnici pođu u šumu, povedu svoga psa (Boga pitaj koje pasmine), pa ga puste da “malo proluta“, jer je, kako kažu, stalno zatvoren. Ima i onih vlasnika pasa koji su naba-vili štene na zahtjev svoje djece, a kad ga se djeca zasite, jedno-stavno ga odvedu u šumu i tamo ostave. Korisnici lovišta će morati naći način da se i ovim napastima stane ukraj.

Kako već rekoh, Uređivački kolegij je imao za cilj skrenuti po-zornost na neka pitanja iz Zako-na o lovstvu, jer će pri rješavanju koncesijskih pitanja morati biti ri-ješeni neki (ako ne i svi) navedeni problemi. Neka od spomenutih pi-tanja zadiru i u suradnju korisnika lovišta s Kinološkim savezom Her-ceg Bosne, pa bi ovdje bilo dobro ostvariti obostrano bolju suradnju (tamo gdje je nema). KS HB ima ka-pacitete udovoljiti potrebama ko-risnika naših lovišta. Ali, kod nekih korisnici lovišta doista treba „pro-buditi“ kinološku aktivnost.


LOVAČKO ORUŽJE I STRELJIVO

Malo ćemo se odmoriti od malih kalibara, nisu svi lovci ljubitelji tih malih

„pucaljki“.Riječ „magnum“ latinskog je

podrijetla i znači nešto veliko ili nešto veće. Obično se koristi kad želimo naglasiti nešto veće ili jače od prosječnog. Među oružjem, ma-gnumima označavamo ona koja su konstruirana za streljivo jačeg učin-ka od standardnog. Većina starijih lovaca još se sjeća rasprava i „svađa“ o svemoćnosti kalibara magnum. Bilo je tu istinitih priča, ali i pretje-rivanja koja su obično završavala tvrdnjama, kako su puške i streljivo s magnum punjenjem zakon u lovu za svu vrstu divljači, a sve ostalo je „dječja igra“.

Prvi metak u svijetu koji je u tvorničkom nazivu imao oznaku „magnum“ proizvela je poznata engleska tvrtka Holland & Holland 1880. godine. Ovaj metak impo-zantne veličine, punjen crnim ba-rutom, bio je konstruiran specijal-no za krupnu divljač. Brzina zrna od 23,6 grama bila je 625 m/s, što u to doba nije imao niti jedan metak takve težine.

Magnum streljivo (sačmeno i karabinsko) ima prostraniju čahu-ru, širu i dužu (kod sačme samo

Je li i koliko magnum punjenje nužno u našim lovištima

Magnum punjenje – prednosti i mane Jasno je da veći broj olovnih kuglica što ih, za razliku od standardnog, sa-drži magnum punjenje, pokriva veći prostor te je logično očekivati sigurniji pogodak u metu. No, s etičke strane stvari su ipak dvojbene. Divljač nema prevelikih šansi, ni kad se lovi najlakšim kalibrima, kamoli magnumima, tj. svojevrsnim lovačkim topovima.

dužu) od standardnoga – istog kali-bra, koja prima više baruta, s prste-nastim ojačanjem pri dnu čahure iznad žlijeba za izvlakač, a u sačme s dužim mesingastim tijelom (oko 1/3 dužine metka).

SAČMENA MAGNUM PUNJENJA

Većinom se rade u kalibrima 12 i 20, a u posljednje vrijeme i u kalibru 410. Ležišta metka ma-gnum sačmarica je duže za 6 mm (ukupna dužina magnum metka

je 76 mm.) od standardnoga istog kalibra. Barutno punjenje je ne-što pojačano, ali kod modernijih i kvalitetnih baruta čak ostaje isto. Najveća razlika u punjenju metka je u količini olova. Primjerice, kod standardnog metka kal. 12 uku-pna težina olovne sačme kreće se od 24, 28, 32 grama za pernatu i sitnu divljač (posebno ako se lovi za vrijeme toplijega godišnjeg doba) pa sve do 36 grama. Poneki proizvođači pune i do 42 grama, nazivajući ih pri tome „Baby Ma-

gnum“ ili jednostavno postoje-ćem nazivu dodaju oznaku HV, što u prijevodu znači „metak viso-kog učinka“. Kod magnum metka težina olovne sačme dostiže do 52 grama.

Nakon ovoga lako je zaključiti, po onoj narodnoj „više para, više muzike“: ako se više olova uputi prema meti, veća je šansa pogoditi je. Gledajući sa stručne stane, ova uzrečica opravdava svoje mjesto. Veća količina (magnum punjenje)

sačme ispaljene prema divljači na određenom rastojanju pokriva veći prostor od prostora što ga pokriva isti standardni metak (na istoj uda-ljenosti) zbog većeg broja olovnih kuglica. Samim tim i udarna moć na metu je veća te je logično oče-kivati i veći uspjeh.

Ako pak pogledamo drugu stranu medalje, vidjet ćemo da su magnum puške znatno skuplje, magnum streljivo također, ali je opet česta njihova nestašica na na-šem tržištu. S etičke strane suvišno je bilo što reći, napomenimo samo to da divljač nema baš velikih šansi ni kad se lovi najlakšim kalibrima kamoli magnumima, figurativno rečeno – lovačkim topovima. -

Piše Mladen Bešlić

kod standardnog metka kal. 12 ukupna težina olovne sačme kreće se od 24, 28, 32 grama za pernatu i sitnu divljač (posebno ako se lovi za vrijeme toplijeg godišnjeg doba) pa sve do 36 grama. Poneki proizvođači pune i do 42 grama, nazivajući ih pri tome

„Baby Magnum“ ili jednostavno postojećem nazivu dodaju oznaku HV, što u prijevodu znači „metak visokog učinka“. Kod

magnum metka težina olovne sačme dostiže do 52 grama.

Standardna čahura za karabine Čahura s obodom za prelamače Magnum čahura za karabine s ojačanim vijencem


LOVAČKO ORUŽJE I STRELJIVO

KARABINSKA MAGNUM PUNJENJA

Zbog povećanoga barutnog punjenja brzina i energija magnum zrna znatno nadmašuje iste odlike klasičnih metaka i ima položeniju putanju.

Prvi suvremeni magnum metak opet je proizvela tvrtka Holland & Holland oko 1910. go-dine u kalibru 275 H&H Magnum i kod njega je prvi put korišteno prstenasto ojačanje – vijenac na čahuri. Takva ojačanja balističari

opravdavaju ojačanjem čahure i učvršćivanjem metka u ležištu koje onemogućuje eventualno pomicanje u ležištu metka usred velikog pritiska koji nastaje iz-garanjem velike količine baruta. Ovakve magnum čahure su zaista iznenađujuće čvrste, ali i zbog svoje debljine zahtijevaju više prostora u spremištu od standar-dnih metaka. Zbog toga magnum puške imaju jedan ili dva metka manje u spremniku od standar-dnih.

Njegovo istraživanje dovelo je do zaključka da magnumi imaju prednost pri pucanju na veće daljine, ali da divljač pada u vatri jednako kao i kod

običnog kalibra istih dimenzija.

Prvi pravi magnum metak koji je osvojio svijet i izazvao pravo zanimanje u Engleskoj bio je 375 H&H magnum (kal. 9,5x72 BR). Po-slije njegova uspjeha konstruirano je više modela magnum streljiva, među kojima je bilo i dobrih ali i mnogo loših, neuspjelih.

Zagovornici jačih punjenja i lju-bitelji većega praska ističu njihove vrijednosti brzine i energije koja daleko nadmašuje naš standardni metak, „da nose dalje“, „da pogađa-ju preciznije“ i „ubijaju sigurnije“. Pri tom zaboravljaju da samo brzina i energija koju ona daje nije jedina koja odlučuje o efikasnosti metka na određenu vrstu i kategoriju div-ljači. Normalno, puno znači izbor i vrsta zrna.

Primjerice, metak kalibra 300 Win. Magnum ima oko jedan gram barutnog punjenja više od popu-larnog metka kalibra 30-06 sprin-gfild. Konačni rezultat balističkih svojstava pokazuje da zrno kal. 30-06 težine 11,7 grama ima izla-znu brzinu na ustima cijevi 823 m/s, dok zrno iste težine a kalibra 300 Win. Magnum ima brzinu od 920 m/s. Zaključujemo da je brzina zrna 300 Win. Mag. na 50 m ista kao brzina zrna 30-06 na ustima cijevi. U stvarnosti, tj. u lovu to ne znači skoro ništa. Kod brzina preko 800 m/s, tih 50 bržih metara za jelena, divlju svinju ili srnjaka ne znači baš mnogo.

Svojim ispitivanjem, B. Sablji-ca je dokazao da magnumi nisu toliko nadmoćni standardnim ka-librima kao što se mislilo. Gospo-din Sabljica, kao vrstan lovac i ba-lističar, u tom je smislu postavio

radnu pretpostavku svoga istraži-vanja i u lovištu „Belje“ odstrijelio je 50 grla visoke divljači kalibrom 300 Weatherby Magnum. Njego-vo istraživanje dovelo je do za-ključka da magnumi imaju pred-nost pri pucanju na veće daljine, ali da divljač pada u vatri jednako kao i kod običnog kalibra istih di-menzija.

U srednjoj Europi, dakle tu gdje i mi lovimo, takvo streljivo nije nužno. Za lov naše visoke divljači nema potrebe za jačim od 7x57 ili 7,65, a 30-06 i 8x57 su go-tovo idealni. Zašto bismo posezali za nečim puno skupljim, težim i masivnijim od standardnoga? Nije zanemariv ni udar u rame, poseb-no kod većeg broja uzastopnih hi-taca, koji poslije itekako utječe na preciznost lovca.

Na kraju, konačan sud o ma-gnum streljivu teško je donijeti samo na osnovi nekoliko pokaza-telja. Lovci su, u svakom slučaju, u mogućnosti birati, opredijeliti se za standardni ili magnum kalibar. To je njihovo lovačko pravo. Nekoliko tipova kalibara karabinskih magnum metaka

Sellier & Bellot Super Black Star

Baschieri & Pellagri Federal Federal Buck Shot WinchesterMAGNUM Sellier & Bellot Plastik


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Kad iz Posušja krenete prema Blidinju, penjući se vijuga-vom cestom kroz brdske

usjeke, negdje na trinaestom kilo-metru odjednom pred vama pukne prekrasno kraško poljce. I tu, na pri-jevoju Oluja, osjetiš potrebu zastati i temeljitije razgledati cijeli okoliš. Po rubu polja, posebice sjevernom, smješteno je nekoliko naselja. Po-gled privlače krovovi nekoliko no-voizgrađenih hala pa neupućenima nije jasno o čemu se radi. Spuštaju-

ći se i prolazeći preko polja, s obje strane ceste izgrađene moderne kuće, benzinske crpke, otvorene razne obrtničke radnje. Put ide kroz Poklečane, središnje mjesto Rakit-

na, i preko Bosiljne vodi prema Bli-dinju. Po pročeljima trgovina još se vide plakati od netom završenoga malonogometnog turnira stokilaša i Thompsonova koncerta. U Rakit-

no se može doći i iz pravca Širokog Brijega preko Izbična i Gornje Britvi-ce. Upravo tim putom pošao sam u obilazak rakitskog lovišta, skupa s tajnikom Saveza Ivicom Lučićem i našim današnjim vodičem Josipom Vukojom. Josip je član LD „Jarebi-njak“ iz Rakitna i jedan od aktivni-jih njegovih članova. Iz Britvice se spuštamo makadamskim putom u Korita, malo naselje čija su okolna uzvišenja “ukrašena” kopovima rude boksita. „Evo, odavde je moj otac“,

Sa sjeverne strane Poklečana i Zaglavice uz-diže se brdo Jarebinjak, po kome je Društvo dobilo ime. A brdo je najvjerojatnije dobilo

ime po staništu jarebice kamenjarke

LD „Jarebinjak“, Rakitno: UZELI SMO STVARI U SVOJE RUKE

Bog nam je dao jedno od najljepših i najkvalitetnijih lovišta u HercegoviniZašto smo se odvojili od našega matičnog društva Radovanj iz Posušja i je li odvajanje dalo pozi-tivne rezultate? Do odvajanja, djelovali smo kao sekcija. I sami ste se danas mogli uvjeriti s kakvim kvalitetnim lovnim površinama raspolažemo. U to poratno vrijeme u svim lovištima bilo je javašluka i krivolova. No, naš teren je posebice bio napadnut, ne samo od naših krivolovaca već i od okolnih. Kako se naše matično društvo nije moglo s tim nositi, uzeli smo stvari u svoje ruke. I danas mislim, a to pokazuju i naši rezultati, da smo dobro uradili. Sada u Rakitno nije baš lako doći u krivolov.


Panorama rakitskog lovišta



govori nam Josip. Pokazuje nam ovaj dio lovišta, izgrađena pojilišta, revire gdje ima zečje divljači i gdje su dobre čeke u lovu na divlje svinje. Za Korita veže naselje Sutina pa Po-klečani i Zaglavica. Sa sjeverne stra-ne Poklečana i Zaglavice uzdiže se brdo Jarebinjak, po kome je Društvo dobilo ime. A brdo je najvjerojatni-je dobilo ime po staništu jarebice kamenjarke. „I danas je ovdje dosta ima, a nekada ju je bilo u svakom kamenjaru“, objašnjava nam Josip. Kroz polje teku dvije rječice, Zmi-njac i Jelica, koje mnogo znače za ovaj kraj pa tako i za divljač.

S predsjednikom i tajni-kom u Bosiljni

Preko prijevoja Studena na granici s tomislavgradskim lovi-štem uputili smo se sve do Svinja-če, visoravni ispod Vran planine, na kojoj se može vidjeti nekoliko stada ovaca i lijepo uređene viken-dice. Prolazeći usput kroz gustu bukovu šumu, pogled su nam ma-mili lijepi šumski proplanci. „Ovdje ima nešto srneće divljači i poneki medvjed. Evo, na onom strništu nedavno je razbucao svu slamu od zobi.“ Na rubu šume, na Poljanici, prema silazu na Svinjaču, razgle-damo jednu lokvu. U njoj još dosta vode i vidljivi tragovi i kaljužište divljih svinja. Na Svinjači se okre-pljujemo kod Josipova djeda Joze i bake Anice, koji ljeto provedu u ovoj zračnoj banji. Jozo je stari lo-vac. „Sve ovo što se danas radi u Društvu je dobro, samo da je malo više reda i poslušnosti kod svih lo-vaca. Evo, ovdje dođu, ne znaš ni tko su ni odakle su i ponašaju se, brate, neljudski što se lova tiče. Misle da ovdje ne može nestati divljači. A ja sam svjedok da ju je svakim danom sve manje, upravo zbog takvih.“ Tu još susrećemo Ivi-čine prijatelje iz Imotskog, također lovce, koji su se u ove vrele dane došli ovdje osvježiti kod prijatelja. Napuštamo Svinjaču i preko Mu-činovca spuštamo se do Bosiljne, gdje nas čekaju predsjednik Druš-tva Ljubo Pavković i predsjednik Nadzornog odbora Stipe Pavković. U ugodnoj hladovini restorana Bo-siljna počesmo razgovor o Jarebi-njaku.

„Društvo je utemeljeno u ožuj-ku 2000. godine“, počeše nam priču

Ljubo i Stipe. „U Lovački savez Her-ceg Bosne smo primljeni također u ožujku, ali 2004. godine. Za ove četiri godine ‘rada na crno’ prošli smo sve porođajne muke stvaranja, sazrijevanja i dokazivanja da može-mo preuzeti odgovornost za ovaj prostor kojim gospodarimo. Zašto smo se odvojili od našega matič-nog društva Radovanj iz Posušja i je li odvajanje dalo pozitivne rezul-tate? Do odvajanja, mi smo djelo-vali kao sekcija. I sami ste se danas mogli uvjeriti s kakvim kvalitetnim lovnim površinama raspolažemo. U to poratno vrijeme u svim lovištima bilo je javašluka i krivolova. No naš teren je posebice bio napadnut, ne samo od krivolovaca iz našega društva već i od okolnih. Kako se naše matično društvo nije moglo s tim nositi, uzeli smo stvari u svoje ruke. I danas mislim, a to pokazuju i naši rezultati, da smo dobro uradili. Sada u Rakitno nije baš lako doći u krivolov. U posljednje dvije-tri go-dine imali smo dosta prijava. Razra-dili smo sustav praćenja svih onih koji prođu kroz Rakitno misleći da od Rosne poljane do Mučinovca mogu raditi što hoće. U tome nam dosta pomaže i policija, ali ipak de-setak naših prijava nije sudski pro-cesuirano. No, tu ništa ne možemo, a nadati se da će i naša vlast pro-funkcionirati.“

Lovačke i izvanlovačke aktivnosti

Nakon kraće stanke, za vrijeme koje smo jedni drugima nazdravili s čašama u rukama, predsjednik Pav-ković nastavi:

„Mi smo otvoreno društvo i svaki lovac ili skupina dobro je doš-la kod nas u lov. Tko je god ovdje bio na legalan način bio je zadovo-ljan. Uspostavili smo dosta prijatelj-stava s lovcima iz drugih društava i to je veliko bogatstvo. A ima i onih koji su kažnjeni sukladno našim lovačkim aktima i vrata Društva su im doživotno zatvorena. Moji su ti lovci posebni. Svaki naš izlazak u lovište završi feštom i druženjem. Dosta toga i uradimo. Napravili smo nešto pojilišta, hranilišta. Go-dišnje napravimo nekoliko akcija na predatore, prije svega na lisicu, kojih ovdje zbog odbacivanja klao-ničkog otpada ima previše. Radimo na poboljšanju fonda zečje divljači.

Tragovi kaljužanja divljih svinja pokraj lokve

Lovačka koliba i nadstrešnica u “srcu” lovišta

Pogled na Čvrsnicu i Blidinjsko jezero



Od ostale divljači imamo jarebice kamenjarke, divlje svinje i srneće divljači. U lovištu imamo i medvje-da, a i divokoza naseljava sjeverne dijelove našega lovišta. Sa susjed-nim lovačkim društvima imamo dobre odnose. Dio našega lovišta je pod upravom Parka prirode Bli-dinje. Svake godine u predjelu Stu-dene s Tomislavgrađanima napra-vimo zajednički lov na štetočine. Od stotinjak lovaca koje imamo na papiru, oko 60 nas je aktivno u lovu. Površina našega lovišta je 11 661 ha, pa ima dosta prostora za sve. Sve svoje obveze prema Lovačkom savezu, općini i ostalima uredno izmirujemo. Svake godine organizi-ramo lovačku večer, na kojoj bude bogata tombola, a dođe nam i do-sta gostiju. Evo, ove godine bili su nam i predsjednik našega Saveza Ilija Vrljić i predsjednik županijske Vlade Zvonko Jurišić. To nam daje poticaja za još predaniji rad. Lo-vačko društvo u samom Rakitnu je postalo važan čimbenik ukupnog života. Sudjelujemo u brojnim ak-tivnostima. Samo u posljednje tri godine u humanitarnim akcijama pomogli smo s oko 4000 KM. Su-djelovali smo na dva organizirana lovačka nogometna turnira, u Širo-kom Brijegu i u Grudama. Na ovom posljednjem smo bili i pobjednici. Kad smo se odvojili, velika većina lovaca bila je bez položena lovač-kog ispita. Uz pomoć ljudi iz Saveza i to smo uspješno odradili.“

Programi nakon koncesijeNije bilo potrebno postavljati

pitanja, vidjelo se da su nam doma-ćini dobro „potkovani“ i da nas žele o svemu iscrpno informirali. Ipak, željeli smo čuti kakvo je stanje u Društvu danas i što očekuju.

„Bog nam je dao jedno od naj-ljepših i najkvalitetnijih lovišta u

Hercegovini. U postupku je dobi-vanje koncesije na lovište. Čim to dobijemo pokrenut ćemo neke pro-grame. Nama ovdje nije teško naći donacija i novca za realizaciju tih programa. Rakitno s oko 2500 sta-novnika nema nezaposlenih, za one koji hoće raditi, a i sami vidite koliko je ovdje raznih pogona izgrađeno. Moramo divljači omogućiti mir u lovištu, posebice u planinskom di-jelu, gdje nam pod izlikom boravka u vikendicama pojedinci prave štete na divljači. U perspektivi vidimo ve-like koristi i od lovnog turizma. Sva-ki hobi traži i određena odricanja. Uvjereni smo da će naše lovište kroz nekoliko godina biti prepoznatljiv brend u turističkoj ponudi naše žu-panije.“

A da ništa ne prepuštaju slučaju, uvjerili smo se na povratku prema Posušju. U samo predvečerje terenac s prikolicom i nekoliko pasa goniča ode put Blidinja. „Znam ja tko je“, ne izdrža Ljubo i odmah uspostavlja su-stav praćenja. Obavještava kolege iz tomislavgradskog lovišta da se i oni uključe. „Što on sada ima ići s goni-čima u tuđe lovište već uznemirivati divljač i prkositi nama lovcima. Neće dugo, budite sigurni!“, vidno uzrujan reče nam Ljubo, a u njegovu odluč-nost i uvjerenje da će kao Društvo uspjeti protiv ovakvih nije bilo teško povjerovati.

Moramo divljači omogućiti mir u lovi-štu, posebice u planin-skom dijelu, gdje nam pod izlikom boravka u vikendicama poje-dinci prave štete na

divljači

Predsjednik Vlade ŽZH Zvonko Jurišić na rakitskoj lovačkoj večeri

Rakitski lovci pobjednici lovačkoga malonogometnog turnira u Grudama



S prvim zrakama izlazećeg sun-ca iziđosmo u polje između Vojkovića i Radoša. Danas

otvaramo lov na prepelicu. Iako su ovih kolovoških dana ekstremno visoke temperature, jutros nas do-čeka tek trinaest stupnjeva. Nekima od nas zatreba i dugi rukav, a pred nama je sad dugo hodanje pa će biti ugodnije. Nebo kristalno čisto, bez i jednog oblačka, a bura se na-pela šireći svoju pjesmu ovim našim prekrasnim poljem, završavajući je u ljepotanu Zavelim planini i brdu Mošnjači. Po dogovoru, rasporedi-smo se u strijelce i započesmo s če-šljanjem strništa i nepokošene tra-ve. U naše pomagačice njemačku ptičarku Vivu i bretonku Belu danas su uprte oči, ne dvojimo da će odra-diti svoj posao kako treba. I tek što napravismo prve korake rastrčana Viva stade u fermu, a odmah nakon toga vješte lovačke ruke odrađuju svoje nižući prepelicu po prepeli-

LU „Zavelim“, Roško Polje: LOV PREPELICE

Prekrasno i u lovu i nakon lovaPiše Ante Đikić

cu na lovački visak. I Bela je željna rada, ali ipak je ona još premlada, a evo danas prilike da od Vive uči. I dok gazimo poljem uzduž i poprije-ko, jutrošnja bura nestade, a sunce pojača, e sada je već drugačije, valja zbaciti duge rukave. Malo po malo i vrijeme odmiče, valja ovaj lov pri-vesti kraju. Zadovoljni smo od pr-voga do zadnjeg. Da nije bilo ove bure i da se malo bolje ciljalo, bio bi zasigurno još koji kljun više na visku. Četrdeset kljunova je dovolj-no za danas, a sada ćemo se skrasiti negdje u hladovini, jer je već sunce žestoko užeglo. Kao i prošle godine, mjesto druženja i okrijepe su Vojko-vičke bare. Po dolasku na odredište, zapalili smo vatru te započeli s rošti-ljem, a završili smo janjcem na lešo uz uredno ohlađeno piće. Uživali smo u današnjem lovu, a tek posli-je lova, da i ne govorimo. Uz priču i pjesmu odmače i ovaj dan, ma bilo nam je prekrasno. Dobra kob!

Na inicijativu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Zeničko-do-

bojskog kantona, 17. srpnja ove godine u Lovačkom domu „Zmaje-vac“ u Zenici upriličen je sastanak na kojem se raspravljalo o dodjeli lovišta na gospodarenje sukladno Zakonu o lovstvu. Osim usorske lovačke udruge, koju je zastupao tajnik, sastanku su bili nazočni i predstavnici ostalih udruga koje pripadaju ovom kantonu, te Hida-jet Halilović, predsjednik SLOBiH.

LD „Fazan“, Usora: DODJELA LOVIŠTA

Komisija mora ustanoviti granice lovištaPiše Anto Kesedžić

Uime Ministarstva, sastanku je pri-bivala ministrica Mirzeta Džonla-gić, koja je nazočne upoznala, da je na području Zeničko-dobojskog kantona formirana komisija od 10 članova koja će raditi na dodjeli lovišta.

U konstruktivnom razgovoru, predstavnici lovačkih udruga izni-jeli su svoja stajališta o načinima dodjele lovišta i kriterijima koji se pritom trebaju poštovati. Zaključe-no je da spomenuta komisija treba u roku od 60 dana, od dana kad je

oformljena, odrediti granice lovi-šta. Pritom, lovačke udruge moraju ispuniti sve uvjete propisane Zako-nom o lovstvu.

Lovište LD “Fazan” Usora ukupne je površine 5200 hektara, od toga je

4745 hektara lovne površine. Stav usorskih lovaca posve je jasan – bit će zadovoljni dodjelom lovišta pre-ma odredbama Zakona o lovstvu. Pritom ni od koga ništa ne traže, ni-komu ništa ne ustupaju.

Potrebno je dobro “pročešljati” strnište i travu i “podignuti” prepelicu

Lov je završen, valja se okrijepiti uz roštilj i piće

Ozbiljan pristup morao bi dati kvalitetno rješenje



Skupina lovaca iz sekcije Omanjska, na čelu s grupo-vođom Ilijom Duđakom iz

Potočana, ostvarila je već dugo planirani cilj: izgradnju lovačke kolibe u usorskom lovištu. Osim grupovođe, u izgradnji su sudjelo-vali i Jozo Džido, Marko Katić, Anto Brkić, Nedeljko Mišković i Damir Džido. Ova vrijedna skupina lovaca potrošila je podosta vremena i vla-stitih sredstava za izgradnju ovoga lovačkog objekta, koji će, sigurno je, značajno doprinijeti razvoju

LD „Fazan“, Usora: SEKCIJA OMANJSKA

Dovršena koliba u lovištuPiše Anto Kesedžić

lovstva u ovoj udruzi. Iako je bila sezona lova na srnjaka, oni nisu vadili odobrenje za odstrel već su vikende provodili radeći na ovom objektu. Planiraju ga i otvoriti na svečan način, te tako dati novi po-ticaj lovačkom zajedništvu u ovom kraju. No, ovi vrijedni lovci, u smislu rezultata rada u lovištu, nemaju iza sebe samo ovu kolibu. Oni su već ranije izgradili i nekoliko visokih čeka i hranilišta, i ne treba nimalo sumnjati da će i dalje nastaviti u istom stilu.

Plan odstrjela u lovnoj 2007./2008. ovdašnji lovci u cijelosti su ostvarili. A kako

i ne bi kad je bilo dopušteno, u tri izlaska, odstrijeliti samo tri srnja-ka. Tako je, uostalom, već posljed-njih nekoliko godina. U lovnoj 2008./2009. odobreno je odstrijeliti četiri srnjaka u četiri izlaza, jedan izlazak mjesečno. U dva dosadaš-nja ovosezonska izlaska odstrijelje-na su dva srnjaka. Na temelju ovih brojki, može se pomisliti da srnjaka nema, ali nije tako. Na glavnim pro-metnicama stradala su četiri srnja-ka, a najmanje još toliko ih je stra-dalo i na „neki drugi način“. Na upit Zoranu Uložniku, lovniku Društva, kakvo je stanje na terenu, odgovor je bio sljedeći:

– Srnjaka ima prilično i brzo će dostići prijeratni broj. A kako ga i ne bi bilo kad imamo dosta odricanja, malo izlazaka i mali broj za odstrjel. I za ovu godinu ostvarit će se plan odstrjela srnjaka, a ako se i ne ostva-ri – ipak je dobro, izašlo se na teren i profeštalo, odmorilo se od svakidaš-njih poslova. Važno je napomenuti da vlada velika disciplina u lovištu

LD „Vepar“, Prozor-Rama: ZAŠTITA SRNJAKA

Savjest lovaca i disciplina u lovištu na uzlaznoj putanjiPiše Stanko Ćurčić

i da savjest lovaca raste. Odobre-nja za lov srnjaka su obvezna. Po završenom lovu odobrenja se, sa zapisnikom što je sve grupa vidje-la na terenu, vraćaju. Na osnovi tih podataka donose se i zaključci, ob-vezni za sve. Krivolov se pokušava svesti na najmanje moguću mjeru. Vjerojatno će brzo biti uveden novi formular za svakog lovca koji je u obilasku terena (patrole) kao i po-jedinačnog lovca koji je na terenu s nekom vrstom zadaće, što znači da svatko onaj tko je s oružjem u šumi mora imati odobrenje vodstva sekcije. Na ovaj način jenjava ono znano „A otkud ti u šumi?“ Ako bi odgovor bio „Isti smo“, ovaj s odo-brenjem može odgovoriti „Nismo, ja imam odobrenje, ti nemaš“. Izreka „Strah granicu čuva“ sigurno vrijedi i u lovu te je sve više popravljivih koji govore „Ako se moram kriti, neću lovac ni biti“. Disciplina vlada i kod lovaca gostiju. Svatko zna da mora biti upisan na odobrenje, a potom platiti ulazak u lovište. Broj gostiju se povećava, gledajući kroz uplate koje su realizirane. Ili je broj isti, samo je uplatnica više.

Na terenu Ambarišta u lovač-koj sekciji Matići, 31. svibnja 2008. u 5.30 ču se pucanj.

Na čeki broj 3 nalazio se lovac Mato Živković zvani Čvrsko s dvojicom prijatelja, Marijanom Živkovićem i Antom Dabićem, koji su bili svjedo-ci ovome događaju. Pao je srnjak.

Mato Živković je prvi koji je poslije rata službeno odstrijelio sr- Mato zvani Čvrsko (čuči lijevo)

LU „Sava“, Orašje: ODSTREL SRNJAKA U LOVAČKOJ SEKCIJI MATIĆI

Prvi službeno odstrijeljeni srnjak poslije rataPiše Adam Dabić

njaka, teškog 32 kilograma, staro-sne dobi 3 do 4 godine, jako lijepe pšenične boje. Vođa lovne grupe odmah je pozvao lovočuvara koji je izvršio službeni uviđaj. Nakon kraćeg slikanja i napravljenog za-pisnika, nastalo je slavlje u kućnom dvorištu sretnoga strijelca, gdje se već u rano jutro skupilo dvadese-tak lovaca i susjeda.

Koliba je završena, slijede novi radovi u lovištu



LD „Sokol“, Nova Bila: OTVARANJE LOVA NA VISOKU DIVLJAČ

Uz dobru pripremu, sve prošlo u najboljem reduPiše Drago Marjanović

U nedjelju, 15. lipnja ove go-dine, na prekrasnim predje-lima Vlašić planine, u lovi-

štu Ponir, otvorena je sezona lova na visoku divljač.

Jutro nije obećavalo ugodno vrijeme, rominjala je kišica, pra-ćena maglom, a ni temperatura

te pripreme. Između ostaloga, dan prije se otišlo u lovište radi praćenja i promatranja divljači, zatim lovci su bili upoznati s pravilima lova visoke divljači i s odlukama upravnih tijela Društva za ovu sezonu, svi su lovci na vrijeme došli na zborno mjesto, gdje je pregledana dokumentacija i oružje i, na koncu, svi članovi Druš-tva su na vrijeme i uredno dobili pozivnice za otvaranje lova i sveča-ni ručak. Također, provedbi odluke o otvaranju lovne sezone pretho-dio je cijeli niz aktivnosti upravnih tijela Društva: od izradbe godišnjeg plana gospodarenja lovištem, koji je ovo Društvo u roku dostavilo mjerodavnom ministarstvu, do ispunjenja uvjeta i dostave doku-mentacije na zahtjev županijskog ministra, kao i ispunjenja uvjeta iz Upozorenja federalnog inspektora za lovstvo.

Na kraćem okupljanju i fo-tografiranju pred lovački ručak, predsjednik LD „Sokol“ Dario Su-čić je upoznao lovce s aktivnosti-ma tijela i organa Društva, u kojoj prigodi je naglasio: „Dobro je da se ide naprijed s provedbom za-konskih i podzakonskih propisa o lovstvu. LD „Sokol“ će, sukladno svojim mogućnostima, kadrovskim i materijalnim resursima, provoditi zakonsku regulativu, a vas lovce molim da poštujete odluke i propi-se. Samo tako se može zavesti red u ovoj oblasti, samo se tako lovstvo može podignuti na višu razinu, i samo se tako mogu smanjiti ili eli-minirati razne negativnosti poput krivolova, krađe, devastiranja kojih, na žalost, ima i kod nas.“

Otvaranje lova na visoku div-ljač ostat će, između ostaloga, upamćeno i po zabavnim igrama koje su lovci pripremili za ovu pri-godu. U gađanju iz zračne puške, u kategoriji mlađih lovaca, po-bjednik je bio Dario Radeljić-Jakić, a u nošenju jaja u žlici najbolji je bio Marko Cakalin. Obojica su do-bili prigodne nagrade. Bilo je tu još natjecanja, sve u cilju zabave i dobrog raspoloženja. Uz pjesmu i harmoniku Miše Sučića, uz logor-sku vatru i bogatu trpezu, nikomu se nije kući žurilo.

Na kraju, valja odati priznanje za dobru organizaciju i veliki trud sekciji Ponir, a posebice njezinu predsjedniku Miroslavu Mariću.

nije bila primjerena ovom dobu godine. Ipak, već oko podne su sunčane zrake „prosijecale“ gustu borovinu, rastjerale maglu i stvo-rile prihvatljiv ugođaj za lovački ručak, kad se oko kuće na Jasiku okupilo četrdesetak lovaca i go-stiju.

Lov je organiziran u jutarnjim satima, pod vodstvom Dragoljuba Bobaša, glavnoga lovnika Društva, i bio je uspješan: odstrijeljen je sr-njak, a sretni strijelac bio je iskusni lovac Dragan Piliškić.

Valja napomenuti da su ovom lovu prethodile opsežne i temelji-

Po završetku lova svi su rado stali pred objektiv fotoreportera

Natjecanje u gađanju zračnom puškom Nošenje jaja u žlici



I ove su godine novotravnički lovci nakon završetka napornih radova u lovištu i na lovnim i

lovno-tehničkim objektima s veli-kim zanimanjem i zadovoljstvom svečano otvorili lov srnjaka na dan 15. lipnja 2008. godine. Lov je, odo-bren isključivo samo nedjeljom od 15. lipnja do 15. rujna 2008. godine ili po odstrelu dva primjerka na ra-zini društva.

Da bi uspjeh u lovu bio siguran, lovci sekcije Gradina obavili su kva-litetne pripreme koje su se ogledale u kontroli lovačkog oružja, optičkih pomagala i ostale lovačke opreme, obilasku lovišta, promatranju div-ljači, odabiru za odstrel, itd. Nakon utvrđivanja mjesta izlaska svaki je lovac za sebe odabrao visoku zasjedu koja mu je omogućavala preglednost prilaza i mjesta gdje se srnjak najviše zadržava na paši. Dana 3. kolovoza 2008. članovi sek-cije Gradina Franjo, Anto, Krunoslav i Mirko Cvitanović, Ivica Bilić, Stipo

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOV U SEKCIJI GRADINA

Slavlje u lovačkoj obitelji CvitanovićaPiše Anto Cvitanović

Čorić i Kazimiro Mitrović sa zbor-nog mjesta su se u dva sata ujutro uputili na čeke koje su pripremili za sebe u vrijeme promatranja divljači. Toga dana u pet sati i dvadeset mi-nuta sreća se osmjehnula mladom lovcu Krunoslavu Cvitanoviću, koji potiče iz lovačke obitelji i za kojega se sa sigurnošću može reći da je sta-sao u pravoga i iskusnog lovca, jer je svoje pripreme dobro obavio, te stručno i pozorno odabrao visoku zasjedu. Poslije odstrela veselje se nastavilo kod kuće mladoga lovca, koji je za tu prigodu sa svojom su-prugom Zdenkom i sinom Ivanom pripremio dobar roštilj i raznovrsna pića za sve sudionike lova. Veselju se pridružio i počasni lovac Jozo Milanović, koji je čestitao mladomu lovcu Krunoslavu na uspjehu, zaže-lio mu uspješnu lovačku karijeru i etičko ponašanje po uzoru na oca mu Franju i majku Janju. Slavlje je u lovačkoj obitelji i s prijateljima tra-jalo do duboku u noć.

Osam divljih svinja ubačeno je u lovište lovnih sekcija Rasno i Dužice. U nazoč-

nosti predsjednika sekcije Mladena Skoke, glavnog lovnika Lovačkog društva „Mosor“ Branka Ćužića i

LD „Mosor“, Široki Brijeg: SEKCIJE RASNO I DUŽICE

Ubačeno osam divljih svinjaPiše Miro Bošnjak

lovočuvara Damira Miličevića, svi-nje težine 50 – 60 kg puštene su u lovište. No, prije samog ubacivanja lovci su očistili lokve, te ubacili bli-zu 200 kilograma kukuruza i druge hrane i lokve napunili vodom.

Kao i prijašnjih godina, HLD „Vepar“ je i ove godine odre-dio 15. lipnja za otvaranje

lova na srnjaka. I dok su sve pripre-me tekle po planu, samo dva dana prije otvaranja dobili smo dopis od federalnoga lovnog inspektora da nemamo pravo loviti, tj. da smije-mo loviti tek nakon što dobijemo suglasnosti na godišnji plan gospo-darenja u lovištu. Kako je, međutim, sve već bilo spremno, odlučili smo ipak upriličiti otvaranje, ali ove go-dine prvi put bez lova. To nije sme-talo našim lovcima, jer je taj dan iskorišten za zajedničko druženje i prepričavanje lovačkih priča i šala iz nekih ranijih lovova. Neki među nji-ma, oni najsavjesniji, čak su dan pri-je otišli i pripremili sve što treba za ovu svečanost. Otvaranje je prošlo u odličnom raspoloženju, uz glazbu i pjesmu najveselijih članova.

Kako je lov bio odgođen, viken-de smo iskoristili za dovršavanje radova u lovištu. Postavili smo ne-koliko hranilica, te iznijeli određenu količinu soli i kukuruza. Drago nam

HLD „Vepar“, Fojnica: LOV SRNJAKA

Ili sporazum, ili …Piše Dragan Perica

je što su parcele koje smo zasijali ove godine u potpunosti uspjele privući divljač, koja ih redovito po-sjećuje i uzima hranu s njih. Kako je na nekima od njih žitarica već nesta-lo, iznijeli smo kukuruz u klipu blizu tih parcela, kako bismo zadržali div-ljač i u idućim mjesecima u lovištu.

Ovih dana su u tijeku pregovori o podjeli lovišta, tj. o utvrđivanju granica lovišta između društava koja djeluju na području općine Fojnica. Kako su do sada i HLD „Ve-par“ i LD „Divokoza“, koje pripada SLOBiH, djelovali na istom terito-riju, a od unazad nekoliko godina tu su i ŠGD „Šume središnje Bosne“ d.o.o. Donji Vakuf, dobili smo do-pis od županijskoga ministarstva šumarstva, poljoprivrede i vodo-privrede kojim se traži zaključenje sporazuma između ova tri društva, tj. utvrđivanje točnih granica lo-višta svakoga društva ponaosob. Ukoliko do sporazuma ne dođe, pokrenut će se postupak ukidanja izdanih suglasnosti na godišnji plan lova.

Krunoslav Cvitanović - s ponosom nastavlja obiteljsku lovačku tradiciju



Lovište sekcije Donje Mahala, Basutska, okruženo je rijekom Savom i bogato je visokom

divljači, pretežito srnjakom i div-ljom svinjom. Lijepo je uređeno, u njemu je i nekoliko visokih čeka. Ali mu problem predstavlja poveći broj kobaca i lisica, grabežljivaca koji ne dopuštaju razmnožavanje fazanske divljači, te je nužno češće organizirati hajku na lisicu.

Rekosmo, lovište je bogato sr-njakom, te je za jednoga od ovo-godišnjih izlazaka na srnjaka lovac Drago Prgić, zvani Oroz, uspio, ne-očekivano, odstrijeliti vepra samca. Odstrijelio ga je s čeke karabinom 8x57 mm. Odstrijeljeni vepar bio je težak stotinjak kilograma i izazvao je lovačku radost i kod Oroza i kod njegove petorice prijatelja koji su toga jutra bili s njim u lovištu.

No, bilo je i drugih događanja tijekom ovogodišnjeg lova visoke divljači u ovome lovištu.

LU „Sava“, Orašje: LOV VISOKE DIVLJAČI

Umjesto srnjaka – veparPiše Adam Dabić

Primjerice, u lovačkoj sekciji Oštra Luka odstrijeljen je još jedan srnjak. On je pronađen, mrtav, tri dana nakon zatvaranja lova. Pro-našao ga je lovac Mato Delić, a veterinar Hrvoje Garay utvrdio je okolnosti u kojima je srnjak stra-dao. Naime, nastrijelio ga je lovac Ivo Arlović i prijavio ga kao od-strel, bez obzira što meso nije bilo za uporabu. Bio je star oko sedam godina i imao je solidnu trofejnu vrijednost.

U lovištu „Save“ ovih je dana stradalo dvoje lanadi. Jedno je udareno motornim vozilom na magistralnoj cesti Orašje – Tuzla, a drugo hvatanjem laneta u neka-kvu vrstu žice. Radilo se o izuzet-no zdravoj srnećoj divljači koju je prije i poslije uginuća pregledavao veterinar iz Orašja. Lanad je bila stara oko četiri mjeseca, što je po-kazatelj da je brojnost srneće div-ljači u oraškom lovištu u porastu.

Drago Prgić „Oroz“ čuči u sredini, pokraj vepra

Lovište sekcije Ugljara jako je bogato visokom divljači, najvi-še srnjakom, ali ima i jelena. Svi

ovogodišnji pokušaji da se ulovi koji srnjak veće trofejne vrijednosti bili su neuspješni, što previše i ne čudi kad se zna da je ovo lovište djelomično minirano i opasno za kretanje. Dosta je slučajeva kad lovac može srnjaka promatrati uz pomoć optike, ali ne želi pucati jer zna da ne može, radi mina, prići do njega kad ga odstrijeli.

LU „Sava“, Orašje: ZORAN POROBIĆ ODSTRIJELIO SRNJAKA

Ne vraćam se bez ulovaPiše Adam Dabić

Najbolji pokazatelj aktivnosti u lovištu su radne akcije, a one su velikim dijelom uvje-

tovane aktivnošću samoga pred-sjednika sekcije. U sekciji Teskera uvijek je bilo radnih akcija, pa ova posljednja nije iznenađenje. Svijest ovdašnjih lovaca svakim je danom sve jača; onaj tko u svome lovištu ne uradi ništa za divljač, neće je ni imati. A jedan od značajnijih uvjeta za opstanak divljači u ovome kraju je dovoljna količina vode u lovištu. Lovci ove sekcije taj su problem oz-biljno shvatili, očistili su i produbili

HUL „Kravica“, Ljubuški: LOKVA NA STAROJ TESKERI

Jača svijest ovdašnjih lovacaPiše Mario Herceg

lokvu koja je već duži niz godina bila tu. Da bi bila u funkciji cijelu godinu, morali su je betonirati.

Svaki lovac je, u neku ruku, i gospodar lovišta i divljači koja obi-tava u njemu. Dok hoda lovištem, mora biti ponosan što je divljač tu, uživati kao pravi domaćin u svome gospodarstvu. Sekcija od 55 lova-ca kao što je Teskera, s tako malim lovištem nema velikih izgleda. Oni moraju u svoje lovište pridobiti i pustiti divljač, sačuvati je, tako da kad dođe otvaranje lova mogu uži-vati u plodovima svoga rada.

Ipak, dogodio se i jedan ulov. Jedne lipanjske večeri – bio je već kraj lipnja – Zoran Porobić, bivši predsjednik sekcije Ugljara, odlučio je poći u lov i ne vraća-ti se bez srnjaka. I tako je i bilo. Odstrijelio je srnjaka teškog oko 25 kilograma. Srnjak nije bio osobite trofejne vrijednosti, ali je sretnog lovca ispunio posebnim zadovoljstvom – bio je to njegov prvi odstrel.

Buduća lokva na Teskeri



Bajram Pešković, načelnik Službe za uzgajanje, zaštitu šuma i lovstva Federalne

uprave za šumarstvo i Ante Begić iz uprave Županije Zapadnoher-cegovačke, bili su 8. kolovoza u radnom posjetu Lovačkom druš-tvu „Mosor“, gdje su razgovarali s predsjednikom Društva Franom Rotimom i tajnikom Marinom Lekom. No, glavni razlog njiho-va posjeta ovom Društvu bio je nadzor trošenja novca kojega je Lovačko društvo „Mosor“ dobilo u cilju unaprjeđivanja lovnih uvjeta. Tom prigodom dvojica dužnosni-ka obišla su terene lovnih sekcija Biograci i Jare. Te dvije sekcije slove kao najaktivnije u Lovnoj

LD „Mosor“, Široki Brijeg: BAJRAM PEŠKOVIĆ I ANTE BEGIĆ U INSPEKCIJI

Jarani i Biogračani zajednički gradePiše Miro Bošnjak

jedinici Blato. Na licu mjesta gosti su se mogli uvjeriti u namjenski potrošeni novac, uz čiju pomoć je prikladno uređen protupožarni put u Biogracima širine 5 metara, koji je vezan za općinu Čitluk. Ta-kođer je očišćena i potpuno ure-đena sabirna lokva.

Članovi lovnih sekcija Jare i Bi-ograci ističu se po nizu zajedničkih akcija i radova. Plod njihova zajed-ničkog rada je i nekoliko naprav-ljenih hranilica za divlje svinje vri-jednih više stotina konvertibilnih maraka. Članovi ovih dviju sekcija izgradili su dvije lokve kapaciteta 20 metara kubnih, uzorali oko 20 duluma neobrađene zemlje na lo-vištu Trtle i na njoj posijali žito.

U nedjelju 3. kolovoza 2008. na lokalitetu strelišta Vra-nova greda u Šumatcu odr-

ULO „Fazan“, Velika Kladuša: 2. OPĆINSKO NATJECANJE U LOVNOM STRALJEŠTVU

Pohvale organizatorima i natjecateljimaPiše Omer Kapić

žano je 2. općinsko pojedinačno natjecanje lovaca u lovnom stre-ljaštvu – disciplina trap – gađanje

glinenih golubova. Natjecanje je održano u organizaciji ULO „Fazan“ iz Velike Kladuše i u skladu s propo-zicijama koje važe za ovakvu vrstu natjecanja. Regularnost natjecanja pratio je žiri u sastavu: Enver Mur-gić, Enver Munjaković i Izet Bašić. Glavni sudac bio je Nusret Balkić, a zapisničar Omer Kapić.

U službenom dijelu natjecala su se 24 natjecatelja, od prijavljenih 26. Na samom početku, predsjednik Komisije za organizaciju natjecanja u lovnom streljaštvu u ULO „Fazan“ Alen Munjaković pozdravio je na-zočne natjecatelje, te ih upoznao s pravilima natjecanja. Pozdrave je uputio i predsjednik Udruženja Enver Murgić, koji je svim natjeca-teljima zaželio puno sportske sreće i naglasio: „Neka pobijede najbo-lji, a najveća nagrada za četvericu najbolje plasiranih strijelaca bit će odlazak na natjecanje svih članica Lovačkog saveza Herceg Bosne.“

Apsolutni pojedinačni pobjed-nik ovoga natjecanja je Sead Kapić, koji je osvojio pobjednički pehar, ostvarivši u završnom dijelu natje-

canja stopostotni učinak. Pehar za osvojeno drugo mjesto dobio je Nusret Balkić, a pehar za osvojeno treće mjesto pripao je Hasanu Ćo-raliću. Emir Hušidić, kao četvrtopla-sirani natjecatelj, ostvario je pravo sudjelovanja u natjecateljskoj ekipi ovoga Udruženja.

Drugo po redu općinsko natje-canje u lovnom streljaštvu – disci-plina trap – proteklo je u besprije-kornoj organizaciji ULO „Fazan“ iz Velike Kladuše. Za sve natjecatelje i posjetitelje organizator je pripremio lovački ručak, koji je na zadovoljstvo svih prisutnih pripremio naš lovac-kuhar Mehmed-Meša Pajazetović.

Na natjecanju svih članica Lo-vačkog saveza Herceg Bosne u lovnom streljaštvu u disciplini trap, koje je održano u Širokom Brijegu, sportska ekipa ULO „Fazan“ zauzela je 6. mjesto od 11 prijavljenih eki-pa, što predstavlja vrlo značajan uspjeh ako se uzme u obzir da je ovo tek drugi put da ekipa ovoga Udruženja sudjeluje na natjecanju u lovnom streljaštvu na razini Lo-vačkog saveza Herceg Bosne.

Uređenje lokve u Biogracima

Bajram Pešković, Frano Rotim i Marin Leko u obilasku lovišta

Najbolji na općinskom natjecanju, vrlo uspješni i na prvenstvu Saveza



U organizaciji lovačke sekcije Zovik, a nakon prošlogo-dišnje odluke Skupštine LD

„Sokol“, Seonjaci, Brčko Distrikt, na terenu Štrepaca podno kapele Sv. Juraja organizirano je drugo po redu natjecanje u gađanju glinenih golubova u disciplini „trap“. Natje-calo se osam sekcija: Boće, Zovik, Dubrave, Donja Skakava, Omerbe-govača, Bukvik, Ulice i Gorice-D. Rahić, a svaka je formirala tročlanu ekipu natjecatelja. Pucalo se „po petnaest golubova“.

U ekipnom poretku, nakon izjednačenog rezultata sekcija Uli-ce i Donja Skakava u prvom krugu, prvo mjesto osvojila je ekipa sekci-je Donja Skakava, drugo mjesto pri-palo je sekciji Ulice, a treće mjesto zauzela je ekipa domaćina, sekcija Zovik. U pojedinačnoj konkurenciji prvo mjesto pripalo je Petru Gelji-ću, koji je od mogućih 20 imao 19

LD „Sokol“, Seonjaci: LOVNO STRELJAŠTVO

Najbolji Petar Geljić i ekipa Donje SkakavePiše Niko Ždravac

pogodaka, drugo mjesto osvojio je Mato Mrkonjić sa 18 pogodaka, a treće mjesto osvojio je Slobodan Ugljar nakon raspucavanja s Josi-pom Geljićem, koji je imao jedan pogodak manje.

Osim natjecanja u streljaštvu, bila je ovo prigoda da se majstori kulinarskog zanata i kotlića ogleda-ju u pripremanju gulaša. Ovdje su sudjelovale četiri ekipe. Prvo mje-sto zauzeli su kuhari sekcije Zovik, drugo mjesto pripalo je ekipi sekci-je Bukvik, a treće mjesto osvojila je ekipa sekcije Omerbegovača.

Bila je ovo prigoda za okuplja-nje velikog broja članova našega društva i mještana zovičkoga kraja, koji su vrlo dobro odradili organi-zacijski dio posla. Naravno, nakon natjecanja, uz bogatu trpezu, po-tvrđen je novi susret u kolovozu sljedeće godine, u jednoj od sekcija Društva.

Krajem srpnja završena je čeka za lov vuka. Od počet-ka njezine gradnje nastojalo

se da bude što ljepša i komfornija, kako bi svima onima koji dođu lovi-ti s nje, bilo što ugodnije. Radovi na njoj odrađeni su na najkvalitetniji mogući način i povjereni su našim članovima, lovcima koji se već duže vrijeme bave građevinarstvom. Nije se štedjelo na materijalu, počevši od temelja pa, evo, sve do samoga završetka i sad kad je gotova doi-sta se ima što vidjeti. Zahvaljujući, dakle, prošlogodišnjem poticaju

LU „Zavelim“, Roško Polje: POTICAJ ZA LOVSTVO

Komforniji lov vuka s nove čekePiše Ante Đikić

za lovstvo Federalnog ministar-stva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva – Federalne uprava za šumarstvo, bogatiji smo za jedan ovako prekrasan objekt u lovištu. Ovu čeku sagradili smo isključivo za lov vuka, čiji je ovo, doslovce, svakidašnji teren. Imajući u vidu da je među nama lovcima, i domaćim i onima sa strane, dosta poklonika ovoga lova, nadamo se i vjerujemo da će nam ova čeka u skoro vrijeme donijeti i ekonomsku dobit, narav-no uz puno poštovanje lovačkoga kodeksa.

Najbolji strijelci sa zasluženim priznanjima

Lovcima će ovdje biti doista ugodno



Nakon nekoliko reagiranja članova LD „Golub“ zašto se u Hoopu nije objavio tekst o

lovačkoj večeri koju je Izvršni odbor Društva organizirao krajem ožujka ove godine, dužni smo dati pojaš-njenje. Naime Izvršni odbor LD „Go-lub“ iz Čitluka još je 2005. zadužio stalnog dopisnika Hoopa da napiše i pošalje uredništvu izvješća o svim značajnim događajima u Društvu, a urednik je, naravno, taj koji će pro-cijeniti što je za objaviti a što nije. Ovaj put je dopisnik zakazao i nije poslao tekst s lovačke večeri, pa nitko ne treba optuživati glavnog urednika i uredništvo Hoopa, što tekst nije objavljen. Koristim ovu prigodu, uz dužnu ispriku čitatelji-ma što nisam aktualan, da opišem jedan hvale vrijedan događaj baš s te lovačke večeri, koji dokazuje da lovci nisu samo ljubitelji i čuva-ri prirode već i humanisti, spremni svakomu pomoći u nevolji.

LD „Golub“, Čitluk: LOVAČKA VEČER

Lovački ugođaj protkan humanizmomPiše Gojko Prskalo

Tradicionalna lovačke večer upriličena je krajem ožujka, uz na-zočnost oko 350 lovaca i gostiju iz susjednih lovačkih društava, te sponzora, kojima i na ovaj način zahvaljujemo. Večer je tekla uobi-čajeno: bogata trpeza, nezaobila-zna tombola i dobra zabava, čemu su umnogome doprinijeli Ino Tadić i Hercegovački bećari, humorist Frano Vukoja i nezaobilazni maj-stor etnoglazbe Zlatko Glavinić. Podijeljena su, naravno, priznanja i odličja. Odličje trećeg reda dobilo je petnaest lovaca, a odličje prvog reda posmrtno Ivan Tolj iz Gornje Blatnice. Zaslužnim sponzorima, među kojima je bila i Vesna Pinjuh, ministrica poljoprivrede, vodopri-vrede i šumarstva HNŽ, podijeljeno je pet lovačkih monografija.

Ipak, događaj koji je obilje-žio ovu večer vezan je uz potporu lovaca humanitarnoj akciji „S lju-bavlju za malog Matu“. Mali Mate Planinić iz Krehina Graca rođen je hendikepiran, te mu je potreban niz operativnih zahvata u inozem-stvu, kako bi mogao biti barem pri-bližno zdrav kao njegovi vršnjaci. Njegovi roditelji nisu u mogućnosti izmiriti tako velike troškove, pa im je potrebna pomoć. Velik broj lo-vaca dao je svoj novčani doprinos ovoj akciji, a gotovo sav prikupljeni novac od tombole darovan je rodi-teljima maloga Mate. U humaniz-mu su osobito prednjačili gosti iz LD „Vepar“ iz Prozora-Rame. Svaka gesta humanizma nagrađivana je burnim pljeskom i pozitivnim ko-mentarima, pa se večer pretvorila u pravu feštu, na kojoj je doista bilo ugodno zvati se lovcem.

Zahvaljujemo svima koji su dali bilo kakav doprinos realizaciji ove manifestacije, te predstavnicima županijskih i općinskih vlasti, što su našli razloga sudjelovati u ovakvoj priredbi.

stavili su ga tražiti uz pomoć psa i pronašli su ga, kad je već bio posve mrak, u dubini terena. U međuvre-menu je javljeno lovočuvaru koji je stigao s drugoga dijela terena, kad je srnjak već bio pred lovačkom ku-ćom Bočac. Lovočuvar je provjerio sve okolnosti odstrela i ustanovio da je sve bilo u redu. Uto su pristi-gli i mnogi lovci iz susjedne sekcije,

LU „Sava“, Orašje: VEČERNJI ULOV

Slavlje uz odstrijeljenog srnjakaPiše Adam Dabić

tako da je slavlje trajalo do duboko u noć. Treba napomenuti da je sr-njak bio težak 32 kilograma, staro-sne dobi od 4 do 5 godina, s lijepim trofejom.

Lovačka udruga „Sava“ od ove će godine po prvi put poslije rata izvršiti ocjenjivanje srnećih trofeja, a trofejne listove dostavio je Lovač-ki savez Herceg Bosne.Krajem svibnja ove godine,

u večernjim satima, Martin Marić zvani Tina, lovac iz sek-

cije Bok, odstrijelio je srnjaka. Ali kad je s kolegama lovcima sišao s čeke, srnjaka nigdje nije bilo. Na-

Županijska ministrica Vesna Pinjuh i predsjednik LD “Golub” Dragan Ostojić

Svima je bila čast pomoći obitelji maloga Mate Planinića



Ovogodišnji lov srnjaka u LD „Tetrijeb“ iz Kreševa bio je dosta uspješan, kako po

broju odstrjela, tako i po kvaliteti rogovlja, odnosno trofejnoj vrijed-nosti. Lovačka sreća posebno je bila naklonjena Mladenu Malenici iz Kreševa, koji je stekao kapitalni trofej srnjaka, procijenjen na 135 CIC točaka. Ovaj izuzetno vrijedan

LD „Tetrijeb“, Kreševo: LOV SRNJAKA

Ulovljen rijetko vrijedan kapitalacPiše Mladen Malenica

trofej, po ocjeni kreševskih lovaca, u rangu je zlatne medalje, a stariji lovci kažu, da ne pamte nešto takvo viđeno u ovom lovištu u posljed-njih tridesetak godina. Kapitalac je odstrijeljen u predjelu Visočice, u lovištu lovačke sekcije „Kreševo“, što je najbolja potvrda uspješnog rada i lovnoga gospodarenja ovo-ga lovačkog društva.

Vrijedni članovi Lovne jedinice Orovnik, sekcija Gradac, pro-teklih su dana bili iznimno

aktivni u svom lovištu. Najprije su očistili lokvu, te je betonirali i pre-mazali cementnim mlijekom. Sama lokva bila je dosta zapuštena te je došlo do njezina pucanja i slabog zadržavanja vode. Lovci su se brzo angažirali kako bi je očistili i uredi-li. Glavni teret oko uređenja lokve

LD „Mosor“, Široki Brijeg: RADOVI U LOVNOJ JEDINICI OROVNIK

Uređena lokva, ubačeno 48 zečeva i 100 fazanaPiše Miro Bošnjak

Jarebica poljka, kraljica polja, u posljednjih petnaestak godina potpuno je nestala u našem

polju. To se pripisivalo raznim utje-cajima, primjerice, manjem broju obradivih površina, bujanju pelina i šikare, pesticidima itd., ali nitko ne spominje „lovce“.

HLU „Malič“, sekcija Grude, oz-biljno je počela s projektom vra-ćanja poljke na njezino staro obi-tavalište te je, za početak, u lovište unijela matično jato od dvanaest jarebica (šest mužjaka, šest ženki). Prije toga, lovište je obogaćeno s dvadeset ženki fazana i pet mužja-

podnio je Miro Rakić s nekolicinom mlađih lovaca. Inače, u Lovnoj je-dinici Orovnik, kojoj pripada i sek-cija Gradac, pušteno je 48 zečeva, od čega je 6 pripalo svakoj sekciji. Osim toga, u istoj lovnoj jedinici ubačeno je i 100 komada fazana. Kako su nam rekli iz Lovne jedini-ce Orovnik, na tome se neće stati i planira se ubaciti i nekoliko divljih svinja.

HLU „Malič“, Grude: ODLIČNI REZULTATI SEKCIJE GRUDE

Poljka se vraća kući!Piše Emil Jurčić

Još samo da svaka nađe svoga para i uspjeh je zajamčen

ka. Ovo nije bio prvi slučaj unošenja jarebice poljke u ovo lovište. Ona se unosila i prije na područje koje je pod zabranom već nekoliko go-dina, što je dalo odlične rezultate. Ovi tereni su „pokriveni“ dovoljnim brojem lokava i pojilica, a svake se godine zasije i ponešto parcela koje ostaju tijekom cijele godine, osobito zimi, kad je najpotrebnije. Da će se nastaviti u ovom stilu, go-vori i najava da će se na proljeće u ovo lovište unijeti dvjesto do tristo komada poljke, ali i određen broj fazanske divljači. Poljka bi se, dakle, trebala vratiti kući!

Trebalo je dosta sreće i lovačkog umijeća za ovakav trofej

Ispuštanje zečeva u sekciji Gradac



Sukladno Zakonu o lovstvu, za sva lovišta u Federaciji BiH obvezno je izraditi lov-

no-gospodarsku osnovu. Tako su u Županiji Zapadnohercegovačkoj započele pripreme kako bi se taj važan lovno-gospodarski doku-ment sačinio. Tim povodom su se proteklih dana u Širokom Brijegu sastali predstavnici 6 lovačkih dru-štava s tog prostora (Frano Rotim, predsjednik i Marin Leko, tajnik LD „Mosor“ iz Širokog Brijega, pred-sjednik LD „Rujan“ Branko Vukoja, Zoran Bakula i Jerko Protrka iz Po-sušja, Doni Mikulić iz Gruda i Ljubo Pavković iz Rakitna), u nazočnosti poznatih stručnjaka iz te oblasti s Poljoprivrednoga i Agronomskog fakulteta iz Osijeka i Mostara. Pro-fesor Tihomir Florijančić, s Poljo-privrednog fakulteta u Osijeku, poznati je ekspert za tu oblast i su-djelovat će u izradi tog dokumen-ta. Dekan Agronomskog fakulteta u Mostaru prof. dr. Stanko Ivanko-vić je, između ostaloga, istaknuo kako je cilj izrade lovno-gospodar-ske osnove gospodarenje i čuvanje lovišta i utvrđivanje granica lovišta. Profesor Tihomir Florijančić je ka-zao, kako se lovno-gospodarska

Lovačka društva s prostora Županije Zapadnohercegovačke započela pripreme za izradu lovno-gospodarske osnove

Pomoć stiže s fakulteta iz Osijeka i MostaraPiše Miro Bošnjak

osnova temelji na brojnom stanju svih vrsta divljači, koja stalno ili se-zonski živi u lovištu, kao i na bro-ju divljači koja se može uzgajati u lovištu ne narušavajući pritom pri-rodne odnose među vrstama.

– Za izradu lovno-gospodarske osnove mora se detaljno utvrditi brojno stanje divljači, njezin pri-rast, što je za odstrel i što je nakon toga ostalo na području koje se mora definirati – istaknuo je, izme-đu ostaloga Florijačić, zaključujući kako se izradom tog dokumenta moraju prilagoditi postojećem Za-konu o lovstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Stanko Ivanković, Ljubo Pavković i Tihomir Florijančić razgledaju zemljovide Županije Zapadnohercegovačke

Frano Rotim, predsjednik LD “Mosor” iz Širokog Brijega

U nedjelju 3. kolovoza 2008. odstrijeljen je drugi srnjak u lovištu Ponir na Vlašiću,

čime je ispunjen ovogodišnji plan od dva odstrijeljena srnjaka. Stri-jelac je bio glavni lovnik Društva Dragoljub Bobaš.

Ovogodišnji lov srnjaka i druge visoke divljači i štetočina pomno je pripreman. Pred otvaranje lovne sezone stigla je suglasnost županij-skog ministra za provedbu lova pre-ma dostavljenom godišnjem pla-nu, ali time nisu bile završene sve administrativne formalnosti. Dana 14. srpnja 2008. stigao je zahtjev ovlaštenog ministra KSB u kome se zahtijeva pismeni sporazum izme-đu dva društva u općini Travnik, tj. LD „Sokol“ i LD „Vlašić“, o definiranju dijelova lovišta općine na kojima lovi pojedino društvo. Postavljen je rok od petnaest dana za postizanje sporazuma, a u protivnom izdana suglasnost se povlači.

LD „Sokol“ je nakon toga održa-lo sjednicu Predsjedništva Društva,

Na temelju plana gospo-darenja lovištem za 2008. godinu i odluke Skupštine

Društva o unosu fazanske divljači, krajem srpnja ove godine nabavlje-no je i pušteno u lovište 800 komada

LD „Sokol“, Seonjaci: MLADI FAZANI U LOVIŠTU

Po planu i stanju na terenuPiše Niko Ždravac

fazanske divljači starosti 10 tjedana. Nositelji aktivnosti bili su lovočuvar, sekcije i lovnici u sekcijama, a fazan-ska divljač puštena je na čitavom teri-toriju lovišta ravnomjerno, ali suklad-no potrebama i situaciji na terenu.

LD „Sokol“, Nova Bila: LOV NA VISOKU DIVLJAČ

Tek nakon pismenog sporazumaPiše Drago Marjanović

odredilo povjerenstvo od pet člano-va za sastanak s LD „Vlašić“, ponudilo domaćinstvo sastanka i o tome oba-vijestilo ovlaštenog ministra KSB.

Na temelju poduzetih aktivnosti i ponuđenih prijedloga, 29. srpnja 2008. održan je zajednički sastanak dvaju društava u prostorijama MZ Nova Bila, na kojemu je postignut i potpisan pismeni sporazum o de-finiranju granica lovišta. Pismeni sporazum dostavljen je ovlašteno-mu ministarstvu, te je tako nastav-ljen lov u lovištima kojima su i do tada gospodarila dva društva. Isti-na, učinjeni su određeni ustupci u korist LD „Sokol“, kojima nikako ne možemo biti zadovoljni. Stoga ovo rješenje, koje je bilo nužno i rokom vezano, držimo privremenim, a LD „Sokol“ ostaje pri svom prijedlogu koji je dostavilo u Lovački savez Herceg Bosne i Županijsko vijeće za lovstvo Središnje Bosne o for-miranju lovišta u općini Travnik, na koja će aplicirati prilikom dodjele koncesije na lovišta.


LOVAČKI OBIČAJI

Lovački običaji i pravila na na-šim prostorima nastali su po uzoru na srednjoeuropske lo-

vačke običaje i pripadaju srednjoe-uropskim narodima, zbog čega su u različitim sredinama i krajevima vrlo slični ili gotovo identični. Treba napomenuti, da nije dobro name-ćati strane lovačke običaje u kraje-ve gdje oni nemaju tradicije i gdje nisu njegovani jer to među lovcima može izazvati odbojnost. Lovački običaji u načelu nisu obveza, ali su neizostavni dio lovačkog bontona, lovačke tradicije i kulture, dio spe-cifičnoga lovačkog rituala koji lov čini posebnim kroz sva razdoblja ljudske povijesti.

Lovačke običaje i pravila uglav-nom dijelimo na one prije lova, za vrijeme lova i poslije lova. U jed-nom od ranijih brojeva Hoopa pi-sali smo o lovačkim običajima prije lova, odnosno onima koji prethode samom lovu, a u ovom i sljedećim brojevima prikazat ćemo lovačke običaje za vrijeme i nakon lova.

Početak lova, stajalište i vatrena linija

Nakon izvlačenja brojeva i ras-poreda na stajalištima (štandovima, čekama), daje se znak za početak lova. Obično su to tri duga zvuka lovačkog roga ili trube. Stajališta lovaca moraju biti uz unutarnji rub predjela u kojem se lovi, a lovci su okrenuti leđima uz rub šume, oda-kle se očekuje divljač. Svaki lovac na stajalištu mora znati gdje sto-je susjedni lovci i nikako ne smije pucati u tom smjeru niti u smjeru pogona. Na divljač se puca tek kad prijeđe ravninu vatrene linije i iziđe na čistinu. Divljači u svakom lovu treba dati izvjesnu šansu za bijeg i preživljavanje pa je etičko pravilo da se puca samo dva puta uzastop-ce. Lovac na stajalištu mora pošto-vati sva pravila i ne smije ga napu-stiti prije znaka završetka lova, koji se označava jednim dugim zvukom

Iskazati poštovanje i zahvalnost odstrijeljenoj divljačiPiše Ivica Lučić

roga ili trube. Pravilo je da lovac ne napušta stajalište prije nego što do njega dođe lovnik i upozna ga s pu-canjem, odstrjelom i ranjavanjem divljači. Za trajanja lova zabranjeno je i neprimjereno hodanje do su-sjednog stajališta, razgovaranje ili dovikivanje.

Prikupljanje i nošenje divljači

Po završetku lova, odnosno svakog prigona, odstrijeljenu div-ljač prikupljaju goniči. Lovac ne treba izbjegavati pomoći goničima prilikom izvlačenja divljači, osobito ako je težak teren ili je to njegov osobni odstrjel. Za trajanja lova lo-vac ne prilazi odstrijeljenoj divljači niti smije ići u potragu za ranjenom divljači. Pravilno nošenje divljači znak je poštovanja lovca prema sa-moj divljači. Kod nošenja, vučenja ili voženja krupne divljači, pravilo je da glava divljači ide naprijed,

odnosno da je okrenuta u smjeru našeg kretanja. Za sitnu divljač, od-nosno zeca i svu sitnu dlakavu div-ljač, pravilno je nošenje za stražnje noge, dok se pernata divljač nosi ili vješa za vrat ili glavu tako da joj tije-lo visi. Odstrijeljenu divljač ne treba skrivati ali niti pretjerano i napadno isticati.

Lovačka grančica i posljednji zalogaj

Čovjek lovac kroz povijest nau-čio je poštovati divljač kao suparni-ka i dostojnog protivnika koji ga je često i pobjeđivao u međusobnoj borbi. U toj vječitoj međusobnoj borbi između čovjeka i divljači s vremenom je nastao lovački obi-čaj zelene grančice, kojim lovci simbolično poručuju da ulov nije ubojstvo, nego plemenito sučelja-vanje, u kojem pobjeđuje spretniji i vještiji, a pobijeđenom se odaje dužna počast.

Kad divljač padne, na mjestu odstrjela, najčešće lovnik, onaj tko vodi lov, stariji lovac ili lovački prijatelj, otkine grančicu, najčešće vršni izdanak jele, smreke ili neke druge crnogorice, hrasta ili drugog drveta, umoči je u krv odstrijeljene divljači, položi na svoj šešir i daje lovcu čestitajući mu na odstrjelu. Lovac grančicu redovito zatakne za desnu stranu šešira i nosi je samo na dan odstrjela kao obilježje lovca koji je odstrijelio divljač i kao znak poštovanja i zahvalnosti divljači za darovani trofej. Ovu grančicu naj-češće nazivamo lovačkom granči-com, grančicom lovca ili grančicom odstrjelitelja.

Drugu grančicu otkida lovac koji je odstrijelio divljač i kao znak poštovanja i zahvalnosti za pru-ženo zadovoljstvo lova odaje po-sljednju počast divljači stavljajući joj u usta grančicu kao posljednji zalogaj (posljednji griz). Ovu gran-čicu nazivamo posljednji zalogaj, a simbolizira zahvalu lovca prema divljači za njezinu žrtvu i stečeni trofej. Posljednji zalogaj dajemo je-lenu, srni, muflonu i divokozi, a ne medvjedu i divljoj svinji.

Pravilo: prva kugla posljednja sačma

Lov u svoj svojoj nepredvidivo-sti, neizvjesnosti i temperamentu često dovede lovce u neugodne situacije, koje znaju biti mučne i teške, i kad moraju raspravljati i odlučivati kako postupiti isprav-no, pošteno, logično, po lovačkim pravilima i pravilima lovačke etike i običaja. Jedna takva, česta nedo-umica, javlja se kod pucanja od-nosno ranjavanja divljači u smislu, tko je odstrijelio divljač, odnosno komu ona pripada, ako je na istu pucalo više lovaca. Pravilo je da krupna divljač, na koju se puca ku-glom, pripada lovcu koji je prvi is-palio hitac, odnosno prvi pogodio divljač, a kod sitne divljači je obr-nuto. Odstrijeljena sitna divljač, na koju se puca sačmom, pripada lov-cu koji je na nju posljednji pucao, odnosno posljednji istu pogodio. Ako lovac nije čvrsto uvjeren da je baš on pogodio divljač, na koju su i drugi istodobno pucali, to ne treba ni tvrditi, već odluku o tome treba prepustiti lovniku.

Čestitanje na odstrjelu i predaja grančice odstrjelitelja


LOVAČKO STRELJAŠTVO

Rijetko se u našoj zemlji može naći tako uspješan športski klub kao što je to streljački

klub iz Širokoga Brijega. Gotovo pola stoljeća žare i pale, obaraju i skida-ju, pucaju i „plaše“ sve one športske suparnike koji im se, najčešće neu-spješno, pokušavaju u tomu lijepom športu suprotstaviti. Jednostavno,

Bistre oči, mirne ruke i plemenita srca širokobrijeških strijelaca Nije pretenciozno kazati da se to kod Širokobriježana već zna, otkako je spomenuti Ivanković „objesio pušku o klin“, bit će pobjednik neki Mandić, Lasić ili Zovko, samo se imena s vremena na vrijeme smjenjuju.

Piše Blago Lasić

širokobriješkim strijelcima na gline-ne golubove nema premca ni ravno-pravnoga suparnika nadaleko.

Davno je u krilu i pod patro-natom Lovačkog društva Mosor iz Širokog Brijega stvorena ova stre-ljačka udruga, i gotovo nema go-dine kad se, ili u pojedinačnoj ili u ekipnoj konkurenciji, naši strijelci

ne okite najvišim trofejima, a često u obje konkurencije.

Ranije je u našemu glasilu pi-sano, a prošle godine je održano memorijalno natjecanje na streli-štu Mostarskoga blata, u čast svih brojnih preminulih strijelaca iz našega lovačkog društva i kluba. Doista je teško i nabrojiti sve one časne lovce i strijelce koji su otišli iz redova kluba. Ako se ičim može-mo ponositi, bez imalo mrlja i bilo kakvih negativnih primjesa, onda su to strijelci na glinene golubove, kojima nažalost, političke strukture nikada nisu poklanjale dovoljno pozornosti, prostora i financijske pomoći i potpore, bez koje se, kako i sami znate, teško mogu ostvari-vati vrhunski rezultati u bilo kojoj oblasti djelovanja.

Nije namjera ovoga teksta re-trospektivno analizirati pojedine faze naših strijelaca, ali se u na-tjecateljskom i organizacijskom smislu, u moralnom i poticajnom pogledu svakako ističu trojica lju-di široke lepeze utjecaja i ugleda: profesor Dragan Ivanković, strije-lac i ugledni društveni aktivist, Mi-ljenko – Mića Lasić, general HVO-a koji u posljednje vrijeme svojim čvrstim i odvažnim plećima snaž-no podupire strijelce na glinene golubove, te neizbježni, vrijedni i neprocjenjivi logističar i organi-zator mnogih streljačkih prireda-ba – Vlado Bošnjak. Bez njihova doprinosa bi, zacijelo, sve drukčije izgledalo!

Osim svoje čisto športske funk-cije, strijelci Širokoga su uvijek bili istinska integracijska snaga za naše lovačko društvo koje su oni, uostalom kao i cijelu našu općinu, redovito dizali na prijestolje pro-gresivne i ugledne sredine. To čine i danas svojim druženjem, držanjem i športskim dostignućima!

Ova godina Anđelku i Slavenku

Na nedavno održanome Držav-nom prvenstvu u Brčkom, široko-briješki strijelci na glinene golubo-ve su se opet istaknuli, pogotovo u pojedinačnom dijelu natjecanja. Naravno, nije zanemariva srebrna medalja naše ekipe s odličnih 320 pogodaka, odmah iza Trnova koji su imali svega desetak golubova više.

Ipak, uspjeh veterana Anđel-ka Zovke i Slavenka Lasića koji su zauzeli prvo i treće mjesto u pojedinačnoj konkurenciji (izme-đu njih je izvrsni Banjalučanin Nebojša Stijaković), je za svaku pohvalu, tim više što ovi momci imaju gotovo tridesetogodišnji kontinuitet bavljenja streljaštvom na glinene golubove i redovito su nositelji i kandidati za natjecatelj-ske medalje.

Nije pretenciozno kazati da se to kod Širokobriježana već zna, ot-kako je spomenuti Ivanković „obje-sio pušku o klin“, bit će pobjednik neki Mandić, Lasić ili Zovko, samo se imena s vremena na vrijeme smjenjuju.

Govoriti o ovogodišnjim slav-ljenicima Anđelku i Slavenku je ui-stinu zahvalno i teško istodobno, jer se radi o izuzetnim pojedincima, plemenitim i uzornim ljudima, koji-ma bismo u svim životnim sferama trebali dodijeliti najsvjetlija odličja. Kad sam ih htio malo navesti na dublju priču, da mi se malo otvore i pohvale, nimalo lažna skromnost im je crvenilom posula plamena lica, i gotovo uglas mi rekoše, da napišem nešto malo i da ih uopće ne treba posebice hvaliti. Ne vole medijsku pompu, takvi su i ne tre-ba ih mijenjati!

Već tridesetak godina njih dvo-jica i međusobno druguju i izvan streljaštva, pa valja istaknuti kako su mnogo „slabiji“ strijelci kad idu u lov na žive mete. Imaju oni mjeru za sve!

Što još reći o njima, doli im po-željeti još mnogo zdravlja, životnih i športskih pobjeda, onakvih kakve je, primjerice, šampion Anđelko i do sada postizao, kad je za pret-hodne Olimpijske igre 2004. godi-ne ispunio olimpijsku normu i bio proglašen športašem godine u Ši-rokom Brijegu!

Zoran Mandić, Anđelko Zovko, Vlado Bošnjak, Slavenko Lasić i Tomislav Mandić

Anđelko Zovko, strijelac s ispnjenom olimpijskom normom


AKTUALNO

Lijepo je u časopisima poput našega Hoopa pročitati vije-sti iz raznih sredina kojima

se lovci mogu podičiti, pozitivnim primjerom inspirirati i druge lovce i ljubitelje prirode na plemenite rad-nje vezane za prirodu, lov, uzgoj i zaštitu divljači, uzgoj kvalitetnih lovačkih pasa i sl. Trudimo se život i svijet oko sebe, u svakom njegovu segmentu, gledati optimistično i u pozitivnu svjetlu, ali ima, na žalost, i onih koji su spremni sve baciti pod noge, ne vodeći računa o drugima. Tema kojom se ovom prigodom obraćam lovcima nije nimalo nepo-znata, štoviše mnoge lovce ona u velikoj mjeri „žulja“, ali se malo o njoj javno govori, u smislu apela lovcima na suradnju u razotkrivanju ovakvih i sličnih radnji.

Riječ je, naime, o sve učestali-joj krađi lovačkih pasa. Ova pojava najizraženija je na psima goničima s kojima se lovi na brdsko-planinskim terenima, gdje zbog načina lova pas u radu prelazi velike terene, obrasle šumom i raslinjem, te zbog oteža-nog snalaženja, osobito prilikom elementarnih nepogoda, provodi duže vremena u povratku lovcu ili na mjesto s kojega je pušten. Doga-đa se da se neki psi i ne znaju vratiti s velikih udaljenosti, na koje dospiju dugim i istrajnim tjeranjem divljači. Nekim psima to je i genetski „slabija strana“, a u takvim slučajevima lovci se jednoglasno slože: „Ako se ne zna vratiti, ni ne treba mi.“

Trgovina ukradenim psima

Ključni problem prilikom nestan-ka pasa u većini slučajeva, svakako nije u lošoj orijentaciji. U povratku, a nerijetko i pri kretanju lovištem, psi, posebno oni miroljubivije na-ravi, priđu nepoznatim osobama i tada se vlasnici mogu „pozdraviti“ s njima. Jedni u želji da se olako do-

Učestale krađe lovačkih pasa

Razmjena „lanac za lanac“Ključni problem prilikom nestanka pasa svakako nije u lošoj orijentaciji. U povratku, a nerijetko i pri kretanju lovištem, psi, posebno oni miroljubivije naravi, priđu nepoznatim osobama i tada se vlasnici mogu „pozdraviti“ s njima. Poglavito ako dospiju u ruke „majstora“ i njihovih jataka.

Piše Gagi Lončar

mognu kvalitetnoga psa, drugi pak s namjerom da brzo i lako dođu do nešto novca, ni jedni ni drugi ne odolijevaju iskušenju i kradu pse, momentalno ih sklanjajući s mjesta gdje su uhvaćeni. Ovakve radnje ne bi bile „efikasne“ da nema „jataka istih moralnih vrijednosti“ u drugim, udaljenijim mjestima, gdje se psi privremeno sklanjaju i isprobavaju, nakon čega se procjenjuje kvaliteta psa u radu, određuje cijena, a na sve to svakako utječe trenutačna potra-žnja na tržištu.

Ovakve radnje se događaju na više lokacija usporedo, u raznim kra-jevima BiH, ali i izvan nje. Gotovo u svakom mjestu ima barem po jedan „meštar“ od ovoga zanata i teško bi „posao“ završavali jedan bez dru-goga, jer zbog potrage za psima i potencijalne opasnosti da budu ra-skrinkani, često razmjenjuju „lanac za lanac“ na neviđeno, ni ne znajući o kakvoj se jedinki radi. Kod ovakvih zamjena, svjesna je i jedna i druga strana da uzima „mačka u vreći“, ali se potajno nada da će se neka korist već izvući. Kad to gleda normalan čovjek, nema što reći već da se radi o bolesnim umovima i kriminalcima, od kojih neki djeluju samostalno,

a neki su čak osnovali klanove koji između sebe razmjenjuju ili prepro-daju „plijen“. Naravno, neka se nitko osobno ne osjeća prozvanim, ali ako se pak netko prepozna u ovom tek-stu, to je njegova sramota i njegov veliki moralni problem.

Kako svaka roba ima svoga kup-ca, i lovački psi su stalno, a posebno pred početak lovne sezone, vrlo traženi. Nerijetko su kupci obučenih lovačkih pasa ljudi koji u nedostatku vremena ne mogu sebi obučiti mla-doga psa; platežna moć omogućuje im kupiti obučenoga psa i nitko im zbog toga ne treba prigovoriti. Ali im se svakako može i mora zamje-riti ako se odlučuju za kupnju od „provjerenih majstora“, svjesni da pri tome netko tuguje za svojim če-tveronožnim ljepotanom, za čiju je nabavku izdvojio koliko-toliko nov-ca i nemjerljivu ljubav i strpljenje tijekom njegove obuke.

Osim ovakvih „majstora“ kojima je krađa i prodaja pasa postala jedna vrsta „zanata“, lovački psi često biva-ju metom i onih ljudi koji blage veze nemaju niti o lovu niti o lovačkim psima. Jednostavno, ljudi čuli da se lovački pas može dobro prodati, pa ako mu na cestu istrči nečiji pas i pri-

tom se pitomo približi, opet njegov vlasnik ostaje „kratkih rukava“ a pas biva prodan za sitnu crkavicu, na parkingu ispred restorana u nekom gradu na udaljenosti za koju „maj-stor“ procijeni da je dovoljno sigur-na. I u ovakvim slučajevima, opet je za veću kritiku kupac, jer svjesno kupuje ukradenu „robu“.

Nepopularne metode zaštite

U posljednje vrijeme ustaljena je praksa da se na pločici pseće ogr-lice ukuca telefonski broj, inicijali ili ime vlasnika, i to je svakako olakša-vajuća okolnost prilikom pronalaže-nja izgubljenog psa. Ali, ako je pas došao pod ruku „majstoru“, onda ne pomaže ni ogrlica ni mikročip, bro-jevi u uhu bivaju spaljivani, nekima čak i isječeni s komadom uha, a tko zna bi li i odašiljač bio koristan u borbi protiv „majstorske kinološke mafije“.

Prilikom preprodaje ukradenih pasa, osim kvalitete jedinke „majsto-ri“ svakako vode računa i o tome ko-liko je pravi vlasnik moćan i istrajan u potrazi za svojim psom, pa u ne ma-lom broju slučajeva psi završavaju preko granice. Bilo je čak i slučajeva da ojađeni vlasnici prepoznaju svoje pse na videokasetama snimljenim u lovu u Italiji i drugdje.

U strahu da se to ne dogodi baš njegovu psu, pojedini lovci i uzga-jivači, preventive radi, pribjegavaju nepopularnim metodama. Stoga se može vidjeti: istrijanera bez repa, balkanca kupiranih ušiju, „oštrod-lakog posavca“, psa žigosanog na manje uočljivu dijelu tijela, razne vrste mješanaca koji po bojama sli-če indijanskom konju, a sve to da bi pas bio što neobičniji i upadljivo prepoznatljiv.

O ovoj temi moglo bi se razgla-bati nadugo i naširoko i da opet osta-ne nešto nedorečeno. Smisao ovoga članka nije spomenuti što se događa, već apel svim poštenim ljudima, po-najprije lovcima, da prepoznatljive radnje ne prikrivaju i da vinovnike jasno i glasno razotkrivaju, jer nikad se ne zna kad čiji pas može zalutati i naći se na meti „majstora“, a nema većeg zadovoljstva niti iskrenijeg pri-jateljstva od onoga koje se sklopi uz dobro i plemenito djelo, primjerice kad nekomu vratimo ono što je nje-govo i što mu je srcu drago.Lijep posavski gonič često je na meti kradljivaca


KINOLOGIJA

Tornjaci u Rami postoje već nekoliko stoljeća. Pretpostav-lja se da je s dolaskom Hrvata

u ove krajeve stigao i tornjak ili je, pak, zatečen. A po pričama naših djedova, do prije četrdesetak godi-na druge pasmine nije niti bilo. Na upit jednom sedamdesetogodiš-njaku, kakvih je pasa bilo u njego-voj mladosti, on odgovara: „E moj sine, bilo je samo oni naši torni: šarova, garova, bilova. Bili su isti ko naše šarvale, ćurdije i košulje pa se ne bi ni primijetili među nama kad bi išli u crkvu na Šćit. Nije bilo ovi kokošara, ovi mali što samo kradu kokoše i jaja. A oće i ovce napast.

KK „Tornjak Rama“: NIKAD JAČI I ORGANIZIRANIJI

Pokušali jesu, ali nisu uspjeli ugasiti i ukinuti klubStipo Jelić Štef, predsjednik Kluba: I pored dugogodišnjeg rada i svih na-ših uspjeha, kojima smo osvjetlali obraz i Kluba i KS HB, gospoda iz vod-stva KS HB su nas, različitim metodama pritisaka i ucjena, pokušala uništi-ti. A razlog svemu tomu je taj, što nismo i nikad nećemo prihvatiti privatnu organizaciju kakvu su oni i slični njima osnovali – Kinološku asocijaciju.

Piše Stanko Ćurčić

Naši šarovi su čuvali ovce s nama i vuk tu nije smio udarit. Po noći bi ostajali uz tor i nikad nije falilo ovaca. A danas kažu ‘odnijo vuk ovce’, mora kad nemaju šarova, imaju samo one kokošare koji kad vuka vide biže ko vrag od krsta.“ A o nestanku šarova nastavlja: „Otišo svit radit u Njemačkoj, prodo ovce i, nekako, odjednom nestade šaro-va (čitaj: tornjaka), ostali samo ovi kokošari.“ Starac je, pun nostalgije, pričao još satima i u toj njegovoj nostalgičnoj priči velik prostor je zauzeo tornjak.

Još jedna priča vezana s nostal-gijom. Prije dvije godine Ante iz

Pleternice, veliki ljubitelj tornjaka, nazvao je predsjednika Kluba da dolazi u Ramu i da bi se želio vi-djeti s njim. Kad je došao njegovoj kući, odmah je upitao za Stipu. Kad su mu ukućani odgovorili da je na izložbi tornjaka, nije se pošteno ni upitao a već se uputio na izložbu. Navečer, kad je Stipo došao kući, pitali su ga za rođaka. I dok je on za-čuđeno gledao i tražio objašnjenje, netko je pozvonio na vratima. Bio je to rođak, koji je odmah rekao: „E moj rođače, ja završio u hitnoj. Kad sam došo na izložbu i ugledao one nolike šarove, meni su suze same potekle. Na trenutak sam ugledao

isprid sebe svoje stado i šarove iz djetinjstva, svoju staru kuću (sada potopljena zajedno sa selom) i mene je nestalo. Probudio sam se u hitnoj s priključenom infuzijom. Mene su oni šarovi ko niko i ništa do sada toliko podsjetili na moje djetinjstvo i na moje potopljeno selo, da sam se ja jednostavno iz-gubio. Osto sam bez svijesti.“ Kako je Stipo toga dana bio zauzet, samo je čuo da su nekoga starijeg čovje-ka odvezli u hitnu. Niti je pretpo-stavljao, a još manje znao da se radi o nekom njegovu rođaku, o nekom tko je radi njega došao.

Osnovan kinološki klubPrije desetak godina njih neko-

liko odlučili, čisto iz radoznalosti, posjetiti neke izložbe pasa. Došavši na jednu, uzeli su katalog. U katalo-gu je bilo prijavljeno nekoliko tor-njaka. Odlučili su pratiti po brojevi-ma. Psi su bili tu, ali nigdje tornjaka, sve neki, tko zna kakvi, mješanci. Posjetili su još nekoliko izložaba, ista slika. Tada su odlučili napraviti rodovnice svojim psima i odvesti ih na izložbe, neka ljudi vide što je tor-njak. Od tada su se počeli ozbiljno i organizirano baviti uzgojem i zašti-tom tornjaka. Pedesetak ljubitelja tornjaka, kasnije članova kluba, je 20. siječnja 2003. u Jaklićima, opći-na Prozor-Rama, održalo osnivačku skupštinu. Jednoglasno je donesen statut kluba i jednoglasno je usvo-jen naziv kluba – Kinološki klub „Tornjak Rama“. Za predsjednika je izabran Stipo Jelić Štef, za dopred-sjednika Branko Dijaković Žuti, za tajnika Ivo Ramljak Ramo. Naravno, izabrana su i ostala tijela, kako bi Klub besprijekorno funkcioniralo. Klub je 17. veljače 2003. upisan u registar Ministarstva pravosu-đa, uprave i lokalne samouprave HNŽ-a u Mostaru. Odmah nakon toga postaju članovi KS HB. Osim navedenih, među aktivnijim člano-vima su: Stjepan Petričević Ćepić, Ivan Tadić Brko, Ante Tadić, Marko Bošnjak Vulkanizer, Ivica Brkan Ićo, Igor Ramčić Ćirin, Jure Balta, Drago Šarić, jedan od najstarijih aktivnih uzgajivača tornjaka i najzaslužniji za opstanak i omasovljenje pasmi-ne, Ivan Tadić Petljanija, Petar Stipić Preba, Lucija Radić, Milan Vajagić i Ivan Baraban Baran. Najpoznatiji psi su: Amor, Tarzan od Tomislavgrada,

O ramskim tornjacima govori se s nostalgijom i poštovanjem


KINOLOGIJA

Utemeljiteljska skupština Ki-nološke udruge „Posavac-Orašje“ održana je 27. svib-

nja 2008. Utemeljitelji ove udruge su: Adam Dabić, Pavo Kosić, Ivo Mijatović, Mato Oršolić, Blaž Mar-ković, Mijo Pavkić, Dragan Guberac i Nedžad Garić, a skupštini je pri-sustvovao i Hrvoje Garay, veterinar u Orašju. Za predsjednika Udruge izabran je Adam Dabić.

Utemeljitelji su istaknuli više ci-ljeva i zadataka, pa i projekata. Pri-mjerice, s direktorom Veterinarske stanice u Orašju Ivanom Džoićem, dogovoreno je da cijena vakcina-cije pasa i cijena ostalih usluga za članove Udruge bude 50 posto niža. Isto tako, potrebno je smanji-ti cijene hrane za pse, te su u tom pogledu već obavljeni razgovori s predstavnicima nekih tvrtki koje prodaju pseću hranu. Cijene rodov-nika i prijave legla sada su oko 50

Utemeljena Kinološka udruga „Posavac-Orašje“Piše Adam Dabić

posto niže i cilj je da to ostane što duže. Napravljene su i članske iska-znice, iz kojih su vidljivi svi potrebni podatci o psu, za koje je ranije bila potrebna hrpa papira.

Ministarstvo pravosuđa i upra-ve Županije posavske je 6. lipnja ove godine odobrilo upis ove udruge u svoj registar. Prema rje-šenju toga ministarstva, temeljna djelatnost Udruge je promicanje kinologije na ovim prostorima i osposobljavanje i stručno usavr-šavanje kinoloških kadrova, te ra-zvijanje bliske suradnje s lovačkim organizacijama i s mjerodavnim tijelima i službama radi unaprje-đivanja kinološke kulture i etike. U tom pogledu, posebno je nagla-šeno da posebnu pozornost treba posvetiti uzgoju domaćih pasmi-na pasa i kinološkim priredbama i izložbama na području Posavske županije.

Šaro Grivo, Crna Ramska, Bobi od Crne Ramske, Šiba, Bake, Bigo Mar-kov itd. Klub djeluje na području Uskoplja, Viteza, Gradiške, Kupresa, Tomislavgrada i Rame. Osim uzga-jivača, u Klubu su i dvije od FCI-a priznate uzgajivačnice: „Od Tomi-slavgrada“ i „Crna Ramska“.

Veliki uspjesi, ali …Za ovih šest godina aktivnog

postojanja, Klub je postigao niz od-ličnih rezultata. Preko tisuću puta bili su na pobjedničkom postolju, preko šesto puta zauzeli su prvo mjesto. Sve su to postigli vlastitim sredstvima, velikim radom i kvali-tetom svojih pasa. Ipak, najvećim uspjehom drže to što su uspjeli omasoviti pasminu kvalitetom te je sačuvati od podjele na dva varijete-ta, što su neki privatnici zagovarali, i što su tornjaka uspjeli dovesti u fazu razmatranja kod FCI-a, te se

nadaju skorom priznanju. Evo samo nekih od velikih uspjeha: prvak Mediterana – CACIB Zadar, junior BIS - CACIB Banja Luka, junior BIS – CAC Livno, najljepša skupina CACIB – Gradiška, najljepše štene CACIB –Sarajevo, mladi vodič CAC – Livno itd. Organizirali su nekoliko smo-tri u Rami, a 2004. s CAC izložbom svih pasmina započeli su, sad već tradicionalnu, Specijalku tornjaka, koja se održava svake godin,e po-sljednje subote u travnju. Ali, teško je igdje pa i ovdje proći bez „našega sindroma“. Predsjednik Kluba Stipo nam ispriča: „I pored dugogodiš-njeg rada i svih naših uspjeha, gdje smo na niz izložbi svojim ponaša-njem i kvalitetom pasa osvjetlali obraz kako Kluba tako i KS HB, ove godine je gospoda iz vodstva KS HB pokušala ugasiti i ukinuti Klub. Pokušali su nam zabraniti i tradici-onalnu Specijalku tornjaka. Prvo su

zabranili svim kinološkim sucima KS HB da sude u Rami, zaprijetivši im suspenzijom. Potom su raznim telefonskim pozivima pokušali uni-jeti raskol u Klub, nudeći osnutak novog kluba, neka mjesta u Save-zu pojedinim članovima, prijetili izbacivanjem Kluba iz Saveza itd. A razlog svemu tomu je taj, što naši članovi nisu i nikad neće prihvatiti privatnu organizaciju kakvu su oni i slični njima osnovali – Kinološku asocijaciju. KK ‘Tornjak Rama’ ostaje punopravnim članom KS HB i UKS BiH, jedine demokratski izabrane krovne kinološke organizacije u BiH. I pored pokušaja zabrane Spe-cijalke Rama 2008. od strane vod-

stva KS HB, Specijalka se održala, nikad jača po organizaciji, po broju privedenih pasa, po kvaliteti pasa i po suđenju. Ovom prilikom još je-danput zahvaljujemo KS RS, na čelu s Miodragom Bošnjakom, koji su nam izišli u susret te dopustili svo-jim sucima da sude na našoj izložbi. KK ‘Tornjak Rama’, nikad jači i orga-niziraniji, ide dalje u nove zadatke i pobjede, a sve u cilju kvalitetnog omasovljivanja ove naše domaće pasmine.“

Da zaista postaju sve više res-pektirani, dokazuje i nazočnost proslavljenoga automobilskog asa Nike Pulića na nedavno održanom njihovu sastanku.

Ipak, najvećim uspjehom drže to što su uspjeli omasoviti pasminu kvalitetom te je sačuvati od podjele na dva varijeteta, što su neki pri-vatnici zagovarali, i što su tornjaka uspjeli dovesti u fazu razmatranja kod FCI-a, te se

nadaju skorom priznanju.

Mirnoća koja godi ljudskoj duši

Zna djevojčica u koga se može pouzdati


KINOLOGIJA

CAC Posušje, feštu za lovce, kinolo-ge i ostale ljubitelje pasa i dobrog druženja.

Povodom toga, željeli smo od vodećih ljudi ove udruge dobiti naj-novije informacije, dokle se stiglo s pripremama za veliku CAC manife-staciju. Zbog zauzetosti predsjed-nika Jukića i tajnika Tome Raiča, po-drobne informacije dobili smo od dopredsjednika Srećka Žulja:

– Specijalka goniča i CAC Po-sušje 2008. održat će se 4. listopada ove godine s početkom u 8 sati na terenu Sportskog centra „Šego“ u Posušju. Ova manifestacija od ove godine u svome nazivu nosit će ime pok. Roberta-Bobe Oreča, nedavno preminuloga mladog lovca, velikog ljubitelja i uzgajivača rasnih pasa, koji je bio jedan od utemeljitelja ove udruge. Tako je odlučila naša Skupština na svome nedavnom za-sjedanju. Mislim da je to lijepa gesta našega vodstva, te da je to najmanje što smo mogli učiniti za njega. Što se tiče same izložbe, ona će sigurno biti vrhunski organizirana, kao što su bile i prethodne. Mislim da je znatan broj priznatih kinoloških sudaca, koji su

Kinološka udruga Posušje: PRIPREME ZA CAC 2008.

Bit će zanimljivo i za svakoga poneštoPiše Mladen Bešlić

potvrdili svoj dolazak, pravi pokaza-telj rejtinga i vrijednost same mani-festacije. Specijalka goniča ima svoju čar među natjecateljima. Lovci nepo-sredno pred lovnu sezonu imaju prili-ku vidjeti na jednom mjestu velik broj pasa raznih pasmina, kratko rečeno, bit će tu za svačiji ukus ponešto. Čla-novi i vodstvo naše udruge, zajedno s brojnim sponzorima, osigurali su za taj dan svim posjetiteljima dobar be-splatan ručak, naravno divljač. Evo, i ovim putem preko našega cijenje-nog lovačkog i kinološkoga glasila Hoopa, želimo pozvati sve ljubitelje kinologije i lijepog druženja da dođu 4. listopada u Posušje, dobro ćemo se zabavljati i uživati u ljepoti naših ljubimaca. Također očekujemo vašu nazočnost i medijsku potporu vaše-ga i našega lovačkoga glasila, to jest, iscrpno izvješće u jednom od sljede-ćih brojeva.

Zahvaljujemo, naravno, gospo-dinu Žulju na ovim informacijama i potvrđujemo nazočnost na ovoj manifestaciji. Hoop je uvijek bio među svojima. A za one koji žele više informacija, broj telefona Kinološke udruge Posušje je 039 682 253.

Nakon izbora novoga ruko-vodstva, u posuškoj kino-loškoj udruzi ovih se dana

naveliko osjeti radna atmosfera.

Novi predsjednik Ante Jukić-Tonćo, i njegov zamjenik (dopredsjednik) Srećko Žulj, ne štede napore kako bi što bolje pripremili manifestaciju

U povodu dobivanja licence od Bosanskoga kinološkog saveza i otvaranja gatera

Gradina, 17. kolovoza 2008., u or-ganizaciji ULO „Fazan“ iz Velike Kla-duše, vrlo uspješno je održana prva revijalna utakmica najboljih lovač-kih pasa goniča na divlju svinju.

Gater Gradina, površine preko jednoga hektara i sa svim potreb-nim sadržajima, izgrađen je na lokalitetu lovišta Gradina zajednič-kim ulaganjem ULO „Fazan“ i naše-ga lovca Rade Oljače.

U utakmici je sudjelovao velik broj izuzetno kvalitetnih lovačkih pasa goniča različitih pasmina s područja Unsko-sanske županije i

ULO „Fazan“, Velika Kladuša: REVIJALNA UTAKMICA U GATERU GRADINA

Kvaliteta i za međunarodnu razinuPiše Omer Kapić

susjednih nam općina iz Republike Hrvatske.

Prvo mjesto i prijelazni pehar osvojio je lovački pas Bobi, pasmi-na posavski gonič, vlasnika Fikre-ta Skenderovića iz Varoške Rijeke. Drugo mjesto osvojio je lovački pas Liso, pasmina posavski gonič, vla-snika Osmana Alića iz Čave, a treći je bio lovački pas Bori, pasmina srp-ski trobojni gonič, vlasnika Zuhdije Miljkovića iz Velike Kladuše. Najbolji mladi lovački pas je lovački pas Bobi, pasmina crnogorski planinski gonič, vlasnika Keme Durakovića iz Bužima.

Utakmicu je sudio kinološki sudac Mevludin Omerčić iz Cazina, uz asistenciju kinološkog sudca

pripravnika Sinana Huskića iz Veli-ke Kladuše.

Najboljim lovačkim psima orga-nizator je osigurao priznanja i pe-hare koje su vlasnici dobili u trajno vlasništvo. Vlasnik najboljega lovač-kog psa – pobjednika ovogodišnje utakmice, osim priznanja i pehara, koji mu ostaje u trajnom vlasništvu, osvojio je i veliki prijelazni pehar. Pri-jelazni pehar ostaje kod pobjednika do sljedeće utakmice, koja će biti

tradicionalno održana iduće godine u mjesecu kolovozu.

Organizatora ove kinološke ma-nifestacije raduje odziv i sudjelova-nje velikog broja izuzetno radnih lovačkih pasa na divlju svinju, koji bi na ovakvim manifestacijama, or-ganiziranim na državnoj i međuna-rodnoj razini, zauzeli vrlo zapažena mjesta. Ovu utakmicu je, na veliku radost organizatora, pratio, i u njoj uživao, velik broj gledatelja.

Srećko Žulj, dopredsjednik KU Posušje

Prijelazni pehar dogodine, možda, u drugim rukama


KINOLOGIJA

Potraga za ranjenom divljači prvorazredna je dužnost svakoga lovca, ne samo s lovno-etičkoga, ekonomskoga, nego i sa zakonskoga gledišta. U lovištima gdje se gospo-dari divljači tzv. visokoga lova, radi pronalaženja ranjene divljači nužno je imati psa koji svojim urođenim sposobnostima i pravilnom obu-kom pruža najviše nade u siguran uspjeh. Ta vrsta lovačkoga psa je pas krvosljednik. Svježi trag ranjene div-ljači, koja jako krvari, može slijediti na kratkoj udaljenosti gotovo svaki drugi lovački pas. Ali slijediti trag 12 i više sati, kroz napadali snijeg, nakon kiše, bez krvi, otežan vraćanjem, pet-ljama, trag preko koga je prešla neka druga divljač ili trag koji vodi preko svježega svinjskog rovanja, takav trag može slijediti samo kroz stolje-ća za tu svrhu uzgajani i po svojim nasljednim svojstvima u praćenju traga nenadmašivi specijalist – pas krvosljednik.

Dobar krvosljednik donosi i znatnu materijalnu korist lovnom gospodarstvu. Vrlo je lako izračunati koliko košta, primjerice jedan ranje-ni a nepronađeni medvjed, divlja svinja ili srnjak.

HANOVERSKI PAS KRVO-SLJEDNIK – HANOVERIS-CHER SCHWEISHUNDE

(FCI grupa VI: goniči i tragači po krvi. Standard propisuje matična ze-mlja Njemačka)

Hanoverski krvosljednik je nešto teži pas, krupniji, i zbijeniji u odnosu na bavarskoga krvosljednika. Za-datak krvosljednika je, kako im ime kaže, da po krvnom tragu slijede ranjenu divljač, pronalaze je, pa ako je živa obore ili zaustave ili oblajava-njem obavijeste lovca gdje se nalazi.

Njegovo podrijetlo je vrlo staro. Preci hanoverskog psa krvosljednika mogu se slijediti unatrag do keltsko-ga psa (canis bracco segusius), koje-ga spominje već i grčki povjesničar Arijan, u svom djelu „Kynegetikos“ iz 250. godine. Taj pas je predak za-

Pas krvosljednik i njegovo značenje u lovnom gospodarstvuPiše Mirko Filipović

padnoeuropskoga lovačkog psa, pa prema tome i tzv. psa vodiča. Pas vodič bio je prvobitno pas s najbo-ljim njuhom u čoporu pasa u lovu na jelene, pas vođa, kojega su upo-trebljavali za pronalaženje boravišta jelena mužjaka. Taj pas je na užetu „vodio“ lovačkoga pomoćnika po hladnom tragu jelena mužjaka, a to se nazivalo prethodnom potragom.

Iz Galije (Francuska), osvojene od Germana, keltska lovačka kultura, a time i uporaba psa vodiča, proširila se po cijelom franačkom carstvu, te već iz 8. stoljeća svaki njemački puč-ki zakon spominje „Laiti Hund“ (psa vodiča). Najstariji prikaz psa vodiča nalazi se u Lovačkoj knjizi Francuza G. Phobusa iz god l387. (vidi sliku).

Za potragu za ranjenim jele-nom držali su posebnoga psa „Spuri Hund“, psa tragača. Jedan zapis iz VIII. stoljeća piše o tom psu da „na povodniku drži trag“ (lat. in ligamine vestigum tenet).

Šumski zakon iz l338. opisuje što treba učiniti lovac, ako u lovu rani jelena: „neka uđe u kuću lovnog meštra (lovnika), tamo će naći bije-log lovačkog psa s visećim ušima, neka ga uzme na povodnik i neka s njime slijedi divljač“.

Rad psa krvosljednika na krv-nom tragu zvali su naknadnom po-tragom.

Boja psa vodiča i psa krvosljed-nika bila je općenito bijela, ali bilo je

i crnih. Tako su postali glasoviti crni psi vodiči, koje su uzgojili redovnici samostana sv. Hubertusa u Ardeni-ma.

Početkom l800-tih godina lovni meštar Knoop kod Kraljevskoga lov-nog ureda u Hannoveru vršio je kri-žanje obiju vrsta, s ciljem da odlične sposobnosti psa vodiča presadi na psa krvosljednika. Tako je nastao pas vodič-krvosljednik (Leit-Schwe-isshund), s kojim su vršili posao i psa vodiča i psa krvosljednika, tj. prethodnu i naknadnu potragu. Na-kon križanja potomci su imali dobra svojstva, ali su bili preteški.

Da bi dobili pse lakše građe, izvršili su križanje psa vodiča-krvo-sljednika s crvenim psom goničem (Heidebracke). Tako je nastala da-našnja vrsta hanoverskog psa krvo-sljednika.

Kod ove pasmine razlikujemo dva tipa: tip psa vodiča je teži, glava, nos, uši podsjećaju na psa vodiča, dok je tip psa krvosljednika lakši, vitkiji, glava je lakša, uši kraće. U mnogim slučajevima značajke oba-ju tipova javljaju se miješano.

Svojstva: osobito je uporabiv na ravnim i srednje brdskim terenima, jednako za slijed na povodniku, kao i za pogon. U visokim planinskim lo-vištima zbog svoje građe tijela nije najprikladniji. Hanoverac pokazuje malo sklonosti za skakanje i penja-nje jer mu to pričinjava veliki napor.

Hanoverski psi tipa psa vodiča mirniji su, imaju finiji nos, poslušniji su i lakše ih se vodi. Ovi psi u lovištu prilikom rada na krvnom tragu sami od sebe traže, kružeći na povratnom tragu, i pronalaze izlaz iz labirinta divljači. Zbog svoje teže tjelesne građe oni su kod pogona polaganiji od psa tipa krvosljednika.

Pasminski znaci – „standard“ za pasminu hanoverskog krvosljedni-ka utvrdila je delegacija „Verein Hirs-chmann“ u Erfurtu l7. lipnja l894.

STANDARDFCI broj 2l3 a, l2. svibnja l975.Opći izgled – Hanoverski krvo-

sljednik, od koga se traže visoke rad-ne sposobnosti za težak i naporan rad u lovu, je pas srednjega rasta, skladno građen i snažan.

GlavaNjuška: snažna, labrnje dobro

spuštene i okruglaste. Lubanja: ši-roka, širi se prema potiljku, blago konveksna. Čelo lako naborano, potiljna kost slabo naznačena; na-dočni svodovi, gledano iz profila, dobro izraženi. Uši: veoma široke, dulje od prosjeka, visoko i cijelom širinom usađene, ravne i neuvijene, viseće, uz glavu priljubljene, dolje zaokružene. Nosnik: blago ovnujski ili gotovo prav, u mužjaka češće ov-nujski, postupno se sužava prema čelu. Nos: širok, najčešće crn, rijetko tamno kestenjaste boje. Oči: žive i otvorene, dobro pripijenih kapa-ka, tamno kestenjaste boje. Pogled tvrd, ozbiljan i energičan.

RepDug i malo povijen, visoko usa-

đen, u korijenu debeo, na donjoj strani s oštrijom i duljom dlakom, ali ne metlast.

Opći izgledOdnos glave i trupa i odnos tru-

pa i nogu skladan. Razlike u građi: jasno izražena spolna razlika. Dla-ka: na trupu kratka, gusta, oštra; na rubu butina nešto duža i grublja, prigušenoga svilenkastog sjaja. Vi-sina: mužjak 50 do 55 cm, ženka 48 do 53 cm (mjereni u grebenu). Boja: svijetlo do tamno crvena, boja kao u jelena, manje ili više tigrasta. Tamni-ja nijansa (maska) redovito vidljiva na gubici iznad očiju i na ušima, a katkada se proteže duž leđa.


LOVAČKA PRIČA

O Radanu se svašta pričalo, pokoj mu duši, da je ovakav i onakav, kako voli strašno

slagati, priča izmišljotine i nevjero-jatne stvari, stalno smišlja nekakve irealne dogodovštine, hodao u pola noći sam po šumi i vidio ovo i ono, htio u susjeda i pokoju voćku ubrati bez pitanja, pa to valjda i nije tako veliki grijeh. Mnogi su pričali o nje-mu kako razgovara sa životinjama, tepa im, pita ih nešto, galami na njih i ljuti se, a onda one redovito vrte glavama i oglašavaju se svaka na svoj prirodan način. U djetinjstvu je stalno pleo košare i lovio u njih ptice: kamenjarke, šojke, kosove, grlice… a nije opraštao ni sitnim pticama pje-vicama koje bi zalutale pod njegovu košaru u potrazi za hranom. Ipak, i pored svih nabrojanih vragolija i drugih sitnih budalaština, Radan nikada nikomu nije neko zlo nanio, uvrijedio čovjeka ili mu na bilo koji drugi način učinio štetu.

Radan je volio život, prirodu, ži-votinje, a s ljudima nije mnogo ko-municirao, vjerojatno radi tih ljud-skih podozrenja i priča koje su mu servirali i ogovarali ga, a on je znao za sve to. Najviše se družio sa svo-jim crnim mačkom kojega je zvao Gembo. Neko čudno, zapadnjačko ime! Otkuda je on nabavio Gembu, nitko nije znao, ali je to bilo čudo od mačke. Izrazito crno, sjajno krzno s dugim, tankim repom, dugačke, elegantne noge a tijelo vitko poput kune ili tvora, glavica duguljasta, vrckasta s upadljivo žarkim očima, iz kojih je kao neka plavičasta svje-tlost izvirala i zračila. Gembo je bio plahovit i istodobno pitom i umiljat

Odlazak lovcaPiše Blago Lasić

mačak. A kakav je lovac bio, to ni najbujnija mašta ne može opisati! Gembo je hodao često za Radanom naizgled tromo i nezainteresirano, dok mu nešto iz prirode ne bi pa-žnju privuklo.

Kada bi u kasno proljeće i ljeti po pokošenim ledinama mladi zečići, pojutarjem i povečerjem upražnja-vali svoje igre i mlade izdanke trave grickali, onda bi i Gembo imao svo-ju tjelovježbu, skačući i šuljajući se za njima, dok mu ne bi pod velikim brcima završili. Znao je Radan svake godine po nekoliko slasnih obroka od zečje divljači uživati, zahvaljujući mačkovu trudu i spretnosti.

Lovci bi se iz susjedstva ljutili, opominjali, prigovarali, nekada i prijetili, galamili, vrebali na Gembu da ga otruju ili ulove u neku zamku, ali je uvijek bilo neko rješenje za Ra-dana i Gembu. Radan je uvijek i bez nekoga osobitoga povoda znao, kao onako za sebe, tiho i bez zajedljivo-sti odgovoriti na sve optužbe, kako bi i on volio biti lovac i imati dobru pušku i dobroga psa, ali za to treba novca „a di je to, moj brte, u vakoj sirotinji i neimaštini“.

Osim toga, ta nije Bog dao ovu divljinu i sve u njoj samo za lovce, imaju pravo i drugi ljudi živjeti i hra-niti se iz nje „tako nam kazuje i vira, i zakon i običaj, osim toga, kada ze-čevi pojidu i upropaste moju mrkvu, raštiku i ostale biljke, to nikomu ne smeta“, opravdao bi se jadni čovje-čuljak. Istina, i lovci bi u ta vremena imali zeca u izobilju i nije to pred-stavljalo nekakav ozbiljan gubitak i štetu.

Al, mnogo više obroka je Radan pojeo zahvaljujući Gembinu trudu i ulovu ptica, pogotovo golubova i grlica. Gotovo svaki dan je po str-ništima slijetalo nekoliko parova ovih plemenitih ptica, tražeći klasje i zrnevlje za svoja gnijezda i mlade. Tada bi se mačak lakoćom prišuljao iza nekoga zida ili busa, i naglim skokom bi ptica postala njegovim plijenom. I što je najčudnije, ne bi on pticu pojeo već bi je velikom brzinom odnio pred vrata stojne Ra-danove prizemnice, u kojoj nije bilo

baš osobitih stvari pa ni dovoljno hrane, na daljnji postupak i obra-du. Koliko je zmija, lasica, miševa, puhova, vjeverica, većih i manjih buba Gembo ulovio, i njih nije niku-da nosio već bi ih negdje u zaklonu pojeo, to nitko ni pretpostaviti ne može. Rovce po vrtovima i voćnja-cima uokolo nije trebalo ničim tro-vati i uništavati, Gembo bi spretno i uljudno izvršio tu „deratizaciju“ i očistio teren. Međutim, životinjama kao i ljudima se nikada ne priznaje i ne opjevava plemenitost i korisnost već se nabraja ono u čemu je učinje-na nekakva nedolična stvar.

Gembo je već počeo pomalo starjeti a i žita je sve manje sijano, mladeži je postalo mnogo draže i unosnije vozati auta a freze su im za-hrđale ležale po šupama i praznim štalama bez krava i ovaca. „Taka su se vrimena izlegla, valja ji trpit i ži-vit dalje do Božje volje“, govorio bi jetko i sjetno već ostarjeli i oboljeli Radan.

Crni, elegantni mačak je prešao na novi način lova ptica, zečeve je već davno napustio i zaboravio, is-ključivo zbog svoje vremešnosti i gubitka snage i brzine, ali ostalo mu je ono oštro, plavičasto, tajanstveno oko, kojim je mogao vidjeti i ustrije-liti svoj plijen. Gembo bi se izvukao negdje u prančiok, legao na ledinu i zurio prazno i žalosno u nebesa. Kada bi naletio neki golub u blizini, a mnogo češće vrabac ili lasta, Gem-bo bi se izvrnuo na leđa u upro svoj tajanstveni pogled u pticu, koja bi onda počela slijetati spiralno sve do crne prilike, gotovo pred sama usta. Onda jedan nagli pokret, i paperje bi poletjelo uokolo. Ljudi ne bi vje-rovali takvim seansama i prigoda-ma da ih je pričao Radan, ali je sva čeljad susjeda Mile bila višestrukim svjedokom takvoga lova. Gotovo svakodnevno na vedrim danima bi gledali i čudili se toj istinskoj „umjet-nosti“ lova. Stari ljudi bi pričali neka svoja iskustva i snagu zmija koje bi vješto pogledom „ustrilile“ pticu i ona bi se našla u ustima zmije, ali da to isto može učiniti i mačka, do sada se nije znalo.

Susjed Mile je jednoga jutra pri-premao stvari za polijevanje loze. Već se bilo ojutrilo, rosa se podigla i žega pomalo oko nogu sijala svoj vreli zadah. Pogleda Mile nad od-skočilo sunce, kroz vedrinu što se polako počela od vrućine mutiti, i odjedanput mu postade čudno što se jato lasta uznemirilo. Leteći ukrug cvrkutale su uzbuđeno, plaho i plašljivo, čavrljale su sve uglas, nije to bila ona lijepa i vesela lastavičja pjesma koja se čuje kada ganjaju bumbare i pčele ili kada najavljuju dolazak oblaka i skoru kišicu. Prima-če se lastavičje klupko, njih desetak, da im je prestrašene oči mogao vi-djeti, a cvrkut još jači i tužniji. Odje-danput se iz onoga klupka izdvojiše dvije ptičice, k’o munjom pokošene, jedna pade Mili pred noge a druga samo metar dalje iza sivoga zida, na kojemu je rasla neka povijuša. Ta jadnica iza zida poče strašno i tužno cvrčati, što je Milu natjeralo da se nagne nad zid i vidi što je to tamo, a ova se ispred njegovih nogu naglo prene, otrese se i odleprša. Ugledao je iza zida Gembu kako jadnu ptiči-cu drži za noge a ona kleprta krilci-ma i u samrtnom strahu cvrči tražeći pomoć… Uzalud je Mile zagalamio, Gembo se naglo podigao i u punom trku pojurio prema cesti koja vodi Radanovoj sirotinjskoj kući. Baš u istom trenutku se iza ćoška naglo pojavi bijeli golf u popriličnoj brzini i svojim desnim blatobranom zakači staroga Gembu po rebrima i mačak odskoči u zgaženu travu… Iz nje-govih usta kao iz katapulta izbače-na izletje jadna lastavica i teturavo uzletje na žicu. Vidjelo se po njezinu držanju da je ozlijeđena, ali pjesmi nije bilo kraja jer su joj se pridružile druge lastavice iz jata.

Teško je bilo uvjeriti Radana da je njegov Gembo stradao od auta, on je mislio kako se to ne može dogoditi već je smrt nastupila neči-jom mržnjom ili trovanjem. Žalio je dugo i stalno istraživao mogućega neprijatelja, kojega je on u svojoj glavi već bio označio i prepoznao. Kraj njegove svake priče i redoviti zaključak bi bio uvijek isti: „Vi lovci, nemate nimalo duše, ni pameti, ni srca kad ste mi taku ranu mogli za-dati! Svoj lov hvalite i opravdavate, često i neumireno iz prirode uništa-vate a meni i momu mačku ni živit ne date“.


LOVAČKA PRIČA

Bio je već početak kolovoza i parenje srneće divljači u pu-nom jeku, pa sam odlučio

otići u lov na srnjaka vabljenjem. Dobio sam i odobrenje za teren na Borcima, pa sam poveo ženu i dje-cu da se kupaju na Boračkom jeze-ru dok ja budem u lovu. Osigurao sam im apartman kod Zorana, koji je imao ugostiteljski objekt uz Bo-račko jezero.

Tadašnji lovočuvar Ranko Bano-vić čekao me kod kuće na Borcima, pa smo krenuli u planinu. Išli smo vrlo lošim makadamskim putom, koji vodi prema Nevesinju a auto smo ostavili blizu čeke za medvje-de. Svratili smo i na čeku, pa mi je Ranko rekao da je tu odstrijeljeno nekoliko medvjeda kapitalaca i to sve strani lovci: gosti „Igmana“, „Aluminija“ i drugih.

Krenuli smo lagano uz šumu šuljanjem i birali gdje je manje podrasta, a da nisu predaleko mo-guća dnevna boravišta srnjaka, pa sam vabio na nekoliko pogodnih mjesta.

Koristio sam Buttolo vabac (gumeni pneumatski vabac), kojim sam odstrijelio nekoliko srnjaka i koji mi se pokazao najboljim. Za one koji se namjeravaju time baviti, mogu reći da je ovaj vabac bolji i od Uhlenhuth vapca, koji je također pneumatski, jer ima prirodniji zov.

Imitirati glasanje srne, koja u šumi traži i zove mužjaka radi pri-rodne reprodukcije vrste, to je lov vabljenjem. Nikada, međutim, ni-sam volio, pa nisam ni pokušavao vabljenje imitiranjem jauka i plača srneće divljači, što također ovi vap-ci omogućavaju. Srne, lanad i srnja-ci samo se u nevolji glasaju jaukom i plačem, pa ne bi valjalo to koristiti, a što stvara i opću paniku u lovištu.

Na četvrtom, ili petom mjestu vabljenja, odabrali smo veći, ali niži grm s panjem u sredini, kakav i odgovara, te nakon potrebnog čekanja od oko 15 minuta, vabnuo sam prvu turu. Kratko nakon toga, čuli smo iz daljine trku srnjaka kroz šumu prema nama. Trčao je punom brzinom u pravcu nas, na oko 20 metara (teren je bio nagnut). Ranko je, kao iskusan lovočuvar, zaklonio rukom svoj vabac (također gume-ni), te lagano pritisnuo palcem i vabnuo prema zemlji, a srnjak se naglo zaustavio. Odmah sam opa-

Lov srnjaka vabljenjemPiše Drago Lasić

S druge strane bio sam već ne-koliko godina u jednome društvu lovaca, koje se sastajalo svake sri-jede u konobi „Kod Stole“ na Rud-niku. To je bila skupina od 7-8 (ne-kada i više) iskusnih lovaca s dužim lovačkim stažem, a u sociološkom smislu vrlo šarolika: sastavljena od iskusnih zanatlija do profesora i ostalih. Ovdje se, međutim, uopće nije gledalo što je tko „u civilstvu“, već smo svi bili kao jedan i to nas je održalo na okupu sve do Domo-vinskog rata, kad je nastao opći kaos.

Bio je običaj, pa je to s vreme-nom postalo i pravilo, da tko god od nas odstrijeli divljač, njegova žena od toga nešto napravi po svo-me ukusu i da se donese u konobu kad se sastaje ekipa. Tako smo u raznim prilikama na našem „jelov-niku“ imali sve vrste divljači, pa i po više puta. Koliko je to bilo ukusno, ovisilo je od dotične domaćice, ili od nekoga drugog tko je to pripre-mao.

I od ovoga srnjaka bio je izuze-tan paprikaš (tako su svi rekli), ali bio je malo i previše „paprikali“. Nai-me kuharica je u pretis lonac stavila i nekoliko feferona, pa je to tijekom kuhanja dalo veći efekt, nego da se „onako“ pojede čitava tegla fefero-na. Izbijali su nam „grašci“ na čelu, ali smo sve do kraja pokupili iz lon-ca i dodavali na tanjure. Kao prilog, bio je i lijepo kuhani cijeli krumpir, pa je on to ublaživao.

Žene su, općenito rečeno, sa-mouvjerene i svaka misli da može napraviti najbolje, pa je nastala i neka vrsta natjecanja, premda su se dobro poznavale, pa ponekada i konzultirale. To je i nama odgova-ralo, jer smo dobivali sve bolju kva-litetu, ali nikad nismo pretjerivali u jelu i piću, kao što nalaže i Božja zapovijed.

Taj dan lova na Borcima, vrije-me je bilo vrlo lijepo: tiho i dobro toplo, baš kako odgovara za lov va-bljenjem, pa sam od Ranka, odmah poslije spomenute kave, otišao na Boračko jezero. Poslije ručka, stigao sam se s njima i okupati, te djeci bacati loptu na vodi (da brane kao golmani), a što su uvijek voljeli.

Jedva sam ih nekako udobro-voljio da idemo kući, jer treba obra-diti trofej, a dolazit će i ljudi, pa smo predvečer krenuli u Mostar.

lio, jer sam bio pripravan i držao ka-rabin u ruci s laktom naslonjenim na koljeno. Znao sam da će srnjak, ako zastane, najprije promotriti u pravcu odakle je čuo zov i mogao bi nas lako primijetiti na tom raz-maku, pa sam morao pucati što je moguće brže.

U takvim prilikama, snajper uvi-jek držim na nižem broju (poveća-va 3 do 9 puta), pa mi je šire vidno polje i lakše nađem metu u brzini, a možda bi bilo bolje i bez njega, kad je već bilo tako blizu.

Srnjak je bio dobar i pravilan šesterac, star 6 do 7 godina i to mi je jedini trofej srnjaka koji ima jajo-lik oblik rogova.

Običaj je da se popije i piće uz čestitanje, jer je lov završen, pa sam Ranku zahvalio jer ga je vrlo vješto zaustavio u punom trku. On je odmah rekao da to prakticira, jer znade da je lovac zauzet pri-premom za pucanje i da mora vrlo brzo reagirati. Naime događalo mi se da srnjak ponekad brzo projuri,

čak i kad se lagano vabne, pa se ne može pucati, jer ga štite debla šume i podrast, što lovci kažu, „trči kao iza taraba“. Inače, iz iskustva mogu reći, da srnjak i iz daleka, pa čak i preko izdignutog terena, naj-češće dobro ocijeni pravac vablje-nja, ali daljinu slabo, pa brzinom projuri. Svakako da mnogo toga ovisi i o konfiguraciji terena, kao i konkretnoj situaciji (gustoća po-drasta, preglednost i drugo).

Ranko je vrlo vješto izdvojio utrobu, pa smo krenuli prema autu. Kad sam ga dovezao kući (bilo je već iza podne), njegova Mira je predložila da bar popijemo kavu (vidjela je da žurim), jer me je znala odranije, a lovio sam u ovom reviru i prije nego su oni doselili iz Treska-vice, dok je još bio Abaza.

Nisam očekivao da ću već na prvom izlasku odstrijeliti srnjaka, pa mi je nastao problem kako ženi i djeci prekinuti kupanje i ići kući, kad sam već napravio takvu nepro-mišljenu kombinaciju.


EKOLOGIJA I RIBARSTVO

Već duže vrijeme sportski ri-bolovci Busovače nisu zado-voljni stanjem svojih rijeka,

kojih doduše i nema puno, ali su prave gorske ljepotice, u kojima je nekad bilo u izobilju potočne pastr-ve, lipljena i riječnih rakova. Kako je nastupilo “moderno doba”, ljudi su se prema prirodnim ljepotama po-čeli maćehinski odnositi, pa su rije-ke postale sabirna mjesta za svako-jaki čovjekov otpad. U posljednjih 40-ak godina, zagadili smo riječna korita i riječni okoliš do te mjere da su nestali prvo rakovi, a onda i salmonidi. Uz rijeke se ne odlazi od-marati i uživati u njihovoj ljepoti, a u mnogima se prestalo i kupati. Riblji fond je devastiran, posebice u ratu i neposredno poslije njega. Lovilo se svim i svačim i na sve moguće načine. Najveće štete nanesene su-izlovom ribe dinamitom i strujom.

Otvoren ribolovni revir na rijeci Lašvi

Idealni uvjeti za vrhunski sportsko-ribolovni doživljajRevir na rijeci Lašvi svečano je otvoren i on je, obično to tako biva, jamstvo da će ovdje nestati svojevrsna divljanja prisutna u mnogim našim sredina-ma. No, odmah se nameću i neka druga pitanja, neki novi projekti, pa valja vjerovati da će vrijedni busovački entuzijasti uspjeti animirati mlađe člano-ve kako bi ovakvih rezultata bilo i ubuduće.

Piše Dobroslav Vrdoljak

Bilo je i izlijevanja pune cisterne benzina koja se nesretnim sluča-jem prevrnula u rijeku Lašvu, baš na terenu predviđenom za izgrad-nju revira. Na stanje ribljeg fonda loše utječe i neprestano vađenje riječnog šljunka, koje se ne obavlja stručno i u pravo vrijeme.Veliki su zagađivači rijeka klaonice locirane tik uz riječna korita, pa se sve što ne ide u prodaju baca u rijeku. Župa-nijski inspektori iz ove oblasti nisu puno pomogli, unatoč njihovoj do-broj volji. Sportski ribolovci Buso-vače su u poslijeratnom razdoblju odlučili svake godine poribljavati

svoje rijeke (Lašvu, Kozicu i Ivanči-cu) kako bi se popravilo zatečeno stanje. Svake godine se unese 350 do 500 kg potočne pastrve veliči-ne 12 do 18 cm, čija se vrijednost kreće od 2 do 3 tisuće KM. Stanje se vidno popravlja, ali prohtjevi su veći, pojavljuju se želje za stvaranje uvjeta za pravi sportski ugođaj u lovu pastrve plivajućom mušicom, jer je to vrhunski sportsko-ribolov-ni doživljaj, koji u našem kraju nije znatnije zastupljen, dijelom zbog prljavih i nepristupačnih riječnih korita, a dijelom i zbog manjka ribe za ovu vrstu užitka.

Za revir odabrana rijeka Lašva

Sportski ribolovci Busovače od-lučiše na svojim rijekama promije-niti stanje. Organiziraše se i počeše pomalo s čišćenjem riječnih korita od svakojakih neželjenih predme-ta. Angažirana je i mladež, ponaj-prije školska djeca, pa i oni stariji. Ohrabreni prvim uspjesima, rodi se ideja da se na rijeci Lašvi uredi pro-stor za otvaranje revira za sportski ribolov u mušičarenju. Sazvana je Skupština Udruge, donesene su odgovarajuće odluke i počela je re-alizacija projekta. Odmah se znalo da se bez pomoći neće moći realizi-rati ovaj pothvat. Udruga sportskih ribolovaca Busovače ima stotinjak redovitih i pedesetak povremenih članova, čijom se godišnjom čla-narinom od 50 KM neće moći puno uraditi. Udruga je utemeljena u rujnu 1996., a prvi joj je predsjed-nik bio Mladen Agatić. Nakon iste-ka mandata naslijedio ga je Vejsil Musakadić, a ovoga Ivica Tomičić. Udruga je redoviti član županijsko-ga, federalnog i državnog sport-sko-ribolovnoga saveza. Dobili su koncesiju na desetogodišnje kori-štenje voda, uz godišnju naknadu od 130 KM.

Da bi se projekt realizirao, tre-balo je uvesti obvezne radne dane za sve članove, a u pomoć su se odazvali svi gospodarstvenici iz Bu-sovače, pa i iz okolnih mjesta. Nije izostala ni pomoć Općine, koja je svoju potporu iskazala na više nači-na. Radilo se od veljače ove godine, a poslovi su se priveli kraju koncem srpnja. Uloženo je 7500 radnih sati, uz angažiranje raznih strojeva za izvlačenje otpada iz rijeke, ravna-nje terena, saniranje porušenih mostova na prilaznom putu, itd., itd. Udruga dobro surađuje sa su-sjednim sportsko-ribolovnim udru-gama, od kojih su neke pomogle u realizaciji ovoga projekta, ali je još veći broj pojedinaca iz susjednih udruga, poput Brune Lozančića iz Udruženja sportskih ribolovaca Ze-nica, koji su se maksimalno založili da ovaj posao bude kvalitetno i na vrijeme urađen. Odabrana je loka-cija revira na rijeci Lašvi u dužini od 1300 metara i nalazi se tik uz magi-stralni put Kaonik – Travnik. Rijeka Lašva je tipična brdsko-planinska

Nije ovo prvi revir u BiH, a zasigurno niti posljednji. Uzelo je to maha i otvaraju se u

raznim mjestima i na raznim rijekama, a to i nije loše

Akcija u reviru


EKOLOGIJA I RIBARSTVO

monidnih vrsta riba, ponajprije pa-strve, lipljena i mladice. Tu i tamo, u donjem toku se pojavljuje i nešto klena škobalja i mrene. Ukupna du-žina rijeke Lašve je 50-ak km.

Na otvaranju – nezaboravno

Nije ovo prvi revir u BiH, a za-sigurno niti posljednji. Uzelo je to maha i otvaraju se u raznim mjesti-ma i na raznim rijekama, a to i nije loše. Ribolovci svojim sredstvima i vlastitim snagama čiste i uređuju riječna korita, stvaraju u njima bo-lje uvjete za život autohtonih vrsta ribe, koja zamalo da nije zauvijek iščezla iz naših rijeka. U revirima su ustaljena posebna pravila ponaša-nja, što je jamstvo dobroga gospo-darenja i sigurnost da se neće po-noviti divljanje koje je bilo prisutno skoro u svakoj sredini.

Neki se poslovi nisu mogli oba-viti akcijama članstva, pa je za njih plaćeno nešto više od 5000 KM. Da bi lov u reviru bio privlačan, on mora biti bogatiji ribom od ostalog dijela rijeke.

U tu svrhu nabavljeno je i pu-šteno 1000 kg potočne, kalifornij-ske i mekousne pastrve. Proizvođač ove ribe je ribogojilište u Ljutoj kod Konjica, koje je kao svoj doprinos ovom reviru darovalo 300 kg ribe. Riba je dobroga zdravstvenog stanja i u dobroj je kondiciji, što se očitovalo u brzoj prilagodbi na nove životne uvjete. Od trenutka puštanja ribe u rijeku danonoćno se dežuralo i motrilo na eventualne

neželjene promjene. Odmah su za-poslena dva ribočuvara, obilježen je početak i kraj revira, izgrađene su četiri nadstrešnice i prostor za ognjište. Uređen je poligon za obu-ku mladih ribolovaca u rukovanju priborom posebnim za ovu vrstu sportskog ribolova.

Određen je 3. kolovoza za svečano otvaranje. Pozvani su po-najprije svi članovi Udruge koji su poduprli ovaj projekt, svi donatori, svi prijatelji Udruge, predstavnici udruga i udruženja u okruženju, predstavnici kulturnoga, javnog i političkog života općine, kao i predstavnici Ekološke udruge Bu-sovača i članovi Udruge žena Buso-vača. Bio je to prizor koji se rijetko viđa na ovim prostorima. Dan je bio lijep, a sportski ribolovci spremni okušati svoja umijeća i sposobnosti u lovu na riječnu ljepoticu – potoč-nu pastrvu.

Pri otvaranju, jedva se čekalo da završi uobičajeno izlaganje pred-sjednika Udruge Ivice Tomičića, zatim upravitelja revira Vejsila Mu-sakadića i da Bruno Lozančić presi-ječe vrpcu. Tko nije bio i vidio ovo, ne može mu se dočarati užitak koji se vidio na svakom licu. Na otvara-nju revira ulovljeno je mnogo ribe, ali je sva vraćena u rijeku, neošte-ćena. Osim spomenute gospode, koja je uradila mnogo na realizaciji ovoga projekta, treba spomenuti i druge članove Upravnog odbora čiji doprinos zaslužuje dužnu po-zornost: Željka Vreškovića, Ivicu Krištu-Belu, Boru Bilića i Marinka Subašića-Škulju.

Iz razgovora s predsjednikom Udruge saznah da ovim projek-tom nisu završeni svi poslovi. U planu je čišćenje cjelokupnog toka rijeka Kozice, Ivančice i Lašve od revira do njezina ušća. U planu je izgradnja eko-jezera za uzgoj šarana, kako bi mogli uživati i oni ribolovci koji nisu vični lovu na ploveću mušicu. Odmah se, narav-no, samo od sebe nameće i pitanje kad će doći na red izgradnja ribar-ske kuće negdje kraj vode. Vjero-vati je, ova garnitura entuzijasta smoći će snage animirati veći broj mlađih članova Udruge. Ne smije, jednostavno, doći do „zamora ma-terijala“. Tada bi i ovaj uloženi trud bio skoro uzaludan.

rijeka koja izvire ispod zapadnih obronaka Vlašića, 20-ak km sjeve-rozapadno od Travnika. Veće su joj pritoke Bila, Kruščica i Kozica. Ulije-

va se u rijeku Bosnu u mjestu Lašvi. Od Travnika ima dosta miran tok protječući kroz polja, livade i paš-njake, pa je pogodna za život sal-

Bruno Lozančić iz Zenice presijeca vrpcu

Predsjednik Udruge Ivica Tomičić govori okupljenima

Na rijeci Lašvi ribiči se uvijek ugodno osjećaju


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Obično nam se dogodi da u svojoj kućnoj riznici ljeko-vitoga bilja nemamo ono

što bismo trebali bezuvjetno sa-brati i pohraniti, bez obzira na naše trenutačno zdravstveno stanje.

Iskustvo mi kazuje kako je naj-bolje imati neku bilježnicu, i pored cijele zbirke knjiga o ljekovitome bilju, u koju treba redovito zaviriti i mnogo se lakše i brže snaći za neki recept ili potrebu branja i sakuplja-nja toga nevjerojatnoga blaga iz prirode. Jer, ako ne budemo barem mjesečno jedanput zavirili u naše bilješke, dogodit će nam se rupe i propusti u našoj zbirci.

Sada je blizu kraj ljeta, moguće je da nismo kompletirali sve ono što bismo preko zime trebali imati, pa vas podsjećam, da nije još kasno poći po šumama, livadama, pokraj potoka…

Uzmite ono što vam priroda nudi, na način njezina čuvanja, vo-deći strogo računa o umjerenosti, što znači da se ne opterećujemo velikim količinama ničega, pa ni da-rova, došli oni od Boga ili od čovje-ka. Tako ćemo ukrotiti svoju ljudsku neumjerenost i posesivnost. Ta, što će nam cijela bala trave, ako nam je dovoljno deset stručaka odrezanih iznad zemlje!

Vidjeh pred kućom desetke ve-likih staklenki u kojima se macerira-la (natapala) različita vrsta voća, ne-koliko vrsta bilja i pomislih kako je dosta za ovu godinu. Međutim, tu još ne bijaše ni kupina, ni drenjak, ni borovnica …

BOROVNICA (Vaccinium myrtillus)

Ovaj neugledni, listopadni grm može narasti najviše do jednoga metra. Stanovnica je na kiselom tlu, u vlažnim i hladnijim planinskim predjelima, gotovo isključivo unu-tar šumskih proplanaka i između stabala. Raste do visine 2000 meta-

Još nam nije kasno Za lijek se najčešće sabiru zrele bobice i lišće. Od lišća se pripravlja ljeko-vit čaj kad se osuši, međutim valja imati i opreza pa ne prekoračivati dopu-štenu količinu jer može biti i neznatno štetna. Stoga je najbolje rabiti plod i pripravke od plodova!

Piše Blago Lasić

ra. Listovi su joj nazubljeni kao pila i oblika jajeta na kratkoj peteljci. U pazuhama lišća tijekom svibnja i lipnja se javljaju neugledni cvjetići koji su ružičasto bijele boje i poje-dinačni a sazrijeva u srpnju i kolo-vozu.

Plodovi su joj tamno plave, gotovo crne bobice pune slatkoga soka, mirisa svježe šume. Na vrhu ploda je vidljiv kružić.

Borovnicu još nazivaju: divlja mrča, crna jagoda, crna borovnica …

Za lijek se najčešće sabiru zrele bobice i lišće. Od lišća se pripravlja

ljekovit čaj kad se osuši, međutim valja imati i opreza pa ne prekora-čivati dopuštenu količinu jer može biti i neznatno štetna. Stoga je naj-bolje rabiti plod i pripravke od plo-dova! Plodovi su jako ukusni i šteta je ne rabiti ovu poslasticu i lijek, gdje je god to moguće.

Zreli plodovi borovnice sadrže kiseline: jabučnu, oksalnu, limun-sku, razne tanine, dosta voćnoga šećera, vitamine B i C. Također sadrže karoten, mirtilin (koji daje ovakvu boju plodovima), minerale, masna ulja, pektin, proteine, eterič-nog ulja …

Kod nekoliko autora sam zami-jetio kako borovnica nije još dovolj-no istražena, pa se ne zna niti njezi-no djelovanje na ljudski organizam. Ono što sam pročitao, uistinu je vrijedno i potrebito sugerirati: Plo-dovi i pripravci od plodova su jako okrepljujuće sredstvo kod bolesti jetre i problema sa žuči. Također je izuzetan lijek kod trbušnih proble-ma (želudac i crijeva –akutnih i kro-ničnih tegoba). Još se navodi kod problema s dijarejom, enteritisom, dizenterijom, arteriosklerozom, sr-čanim tegobama, cirkulacijom, kod obnavljanja sluzokože usta.

Čaj od listova je izuzetan kod potrebe smanjenja šećera u krvi!

Od zrelih plodova se mogu na-činiti različiti pripravci: žele, mar-melada, pekmez, sok, liker …

Preporučio bih čitateljima sva-kodnevno uživanje u tim čarobnim plodovima a kad ih nestane u pri-rodi, onda uzimajte pripravke koje sada možete od plodova iskoristiti.

Neki pisci navode i narodna iskustva s mladim lišćem od borov-nice: protiv kašlja, proljeva, grčeva u trbuhu, šećerne bolesti, vjetrova u crijevima, srdobolje …

Jedan stari travar preporuča, da se u neko bure, pletaru ili staklenku ubace zreli plodovi, onda se natoči čista rakija i to onda može stajati preko cijele godine. Nekoliko gut-ljaja te rakije će nas, navodno, tako okrijepiti i učiniti nas zadovoljnom i sretnom osobom.

Earl Mindell jako žali što se bo-rovnica nije našla na američkom popisu najljekovitijega bilja, dok su Europljani, kako on kaže, sretno prepoznali tu snažnu biljku, pogo-tovo za liječenje i očuvanje ljud-skoga vida. Pa kao primjer navodi činjenicu, da su Englezi tijekom 2. svjetskoga rata svoje pilote prije i poslije noćnih letova obvezno hra-nili džemom od borovnice, kako bi im vid bio bolji i oštriji.

Uistinu, nije teško oprobati, još nam nije kasno!

Na koncu, treba li vam uopće spominjati, kako su plodovi bo-rovnice izuzetna hrana za divljač, krupnu, sitnu, pernatu …, tamo se kriju i zaklanjaju. Možda medo ne bi bio toliko jak, zec toliko brz, lija toliko pametna, orao i sokol tako oštrovidni … da ne konzumiraju te slasne i ljekovite plodove!

Plodovi su jako ukusni i šteta je ne rabiti ovu poslasticu i lijek, gdje je god to moguće.


GASTRONOMSKI KUTAK

Meso se drži u marinadi od ne- ykoliko sati do nekoliko dana, sve ovisi o receptu. Dok se marinira, meso treba više puta okretati koristeći drvenu žlicu i ruke.Meso divljači se marinira kako ybi bilo mekanije. Što marinada

Jela od prepelicePernata divljač – rado viđena na stolovima glasovitih osoba i sladokusaca

Piše Pero Zelenika

Mariniranje divljači

kiselija, to je mariniranje kraće i učinkovitije; ne pretjerivati.Za one koji više vole izvorni okus ydivljači, mariniranje se može preskočiti. U tom slučaju potre-bito je da meso nekoliko dana odleži u dubokom zamrzivaču.

Prepelica je ptica selica, koja se ovih dana, nakon parenja i podizanja mladih na ovim

prostorima, već sprema krenuti put Egipta. Kad smo već kod parenje, pročitah, kako je mužjak prigodom parenja iznimno sličan ljudskom muškom rodu; ratoboran je i ne dopušta drugom mužjaku da se približi „njegovoj“ ženki. Tako po-nekad dolazi do velike borbe, pa i do smrti.

Svakako da moje nije pričati o njihovim ljubavnim zgodama i nez-godama, već bih trebao nešto reći kako od mesa prepelice napraviti ukusno jelo.

Za početak, istaknimo kako je prepeličje meso iznimnog ukusa i kvalitetno te je jako cijenjeno kod lovaca koji su imali prigodu koristiti ga u svome kulinarskom jelovniku. Posebice veliko zanimanje pokazu-ju lovci iz Italije, te nisu rijetki stupci

crne kronike u kojima se spominju krijumčarenja i nekontroliran ulov prepelica, svakako i druge perna-te divljači. Inače, pernata divljač je najcjenjenija, da ne kažem najsku-plja vrsta divljači, rado viđena na gala večerama glasovitih osoba i sladokusaca.

Japanska prepelicaSiguran sam kako veliki broj na-

ših čitatelja, čim čuju riječ prepelica pomisle na toliko spominjana jaja od prepelice. To su jaja japanskih prepelica, koja već stoljećima spo-minju u japanskoj, kineskoj i ruskoj literaturi a u novije vrijeme takvi napisi, ali i primjena, stigli su i u naše krajeve.

Jaja japanske prepelice koriste se za liječenje arterioskleroze, po-sljedica srčanog infarkta, poviše-nog kolesterola, povišenog tlaka, čira na želudcu i dvanaesniku, di-

jabetesa, tuberkuloze, bronhijalne astme, migrene, anemije, kancero-genih bolesti …

Prepelica po glavi gostaPa ukoliko ste ovih dana, prije

nego su odselile, bili spretni i sret-ni te osigurali poneku prepelicu, s

malo mašte i više volje možete pri-rediti pravu feštu i za one najpro-birljivije gurmane. Svakako treba-te računati kako vam je za svakog gosta potrebito osigurati otprilike po dvije prepelice. Znadem da je to velik broj prepelica, pravi pokolj, te preporučam kako će i „prepelica po glavi gosta“ biti dostatna, svakako uz malo bogatiji prilog.

Pečene prepelice

Nakon što prepelice očistimo treba ih dobro oprati i posušiti su-hom krpom iznutra i izvana. Oštrim nožem razrezati po prsnoj kosti, koju je dobro i izvaditi. Lagano utr-ljati suhe začine (sol, vegeta, papar, kadulja, vrisak, majčina dušica …) te ostaviti nekoliko minuta. Tako-đer iznutra i izvana namazati sen-fom razmućenim uljem.

Dok ovo ostaje, u jednoj posu-di umiješati malo senfa, ulje, sitno isjeckano suhu slaninu, dosta su-hih mrvica, šareni papar, isjeckani bijeli luk, peršinovo lišće, kadulju … Ovom smjesom lagano napu-niti prepelice i zatvoriti koncem ili čačkalicom. Poredati u namazanu tepsiju i peći uz stalno polijevanje uljem i sokom iz tepsije. Kad pre-pelice budu napola pečene doliti suhog bijelog vina i nastaviti ih za-lijevati.

Ovo ukusno jelo može se pri-premiti i na gradelama. U tom slu-čaju treba ih lagano peći na umje-renoj vatri. Svakako ih treba češće mazati uljem. Vino u ovom slučaju otpada. Vino dolazi tek nakon jela.

Pečene prepelice se mogu servirati sa svim vrstama kuhanog povrća i pečenog krumpira, a za salatu dobro dođu sve vrste ljutih i pikantnih umaka.


PUCANJE OD SMIJEHA

Pripremio Frano Vukoja

AFORIZMI

Tek kad je nalovio u mutnom naglo mu se

razbistrilo!

∞Savjest mu je čista, još

treba oprati ruksak!

∞Psi laju – krivolovci prolaze!

∞Ne laže koza nego su joj

odbili rog!

∞Bacili su nam kost, blago

vegetarijancima!

Ljubo Markić

EKSPLOZIJA- Lovac se gladan vratio iz lova

i počne jesti sarme. Nakon što je pojeo dvije sarme, od su-pruge zatraži još dvije:

- Eksplodirat ćeš od tih sarmi – prigovori mu supruga.

- Stavi ti još dvije, pa se skloni – upozori je lovac.

KRV NIJE VINO- Lovac u ruksaku ponio i bocu

crnog vina. Potetura i padne i vidje da kako curi nešto crve-no.

- Nadam se da je krv – reče ne-ustrašivi vinoljubac.

TKO PIJE, A TKO PLJAČKA- Skupina lovaca priređuje lo-

vačku večer. Treba prikupiti novac za spravljanje lovačkih specijaliteta i piće, a jedan lo-vac, nezadovoljan raspodje-lom troškova, zajedljivo reče:

- Kod nas se ne zna tko pije, a tko – pljačka!

MAHANJE REPOM- Zašto pas maše repom? -

– upita lovac.- Zato što je pas jači od repa,

a da je rep jači od psa, rep bi mahao psom – pouči ga drugi lovac.

LOVOSTAJA- Na polaganju lovačkog ispita

pitaju nesuđenog lovca:- Zec ide livadom prema iskla-

sanom žitu, što ćeš učiniti?- Pucat ću u zeca prije nego

uđe u žito – odgovori.- Pali ste – priopćiše mu.- A zašto? – čudi se nesuđeni

lovac.- Ako je žito isklasano, znači da

je vrijeme lovostaje – objasni-še mu.

NAJSKUPLJA- Skupina lovaca nakon lova

svrati u gostionicu gdje je svirao romski orkestar. Brojni gosti naručivali su pjesme po želji i masno plaćali, a onda se jedan lovac obrati šefu orke-stra:

- Majstore, možete li mi otpje-vati onu „Kad sam bio mlađan lovac ja“?

- Pa gdje nađe najskuplju – uz-vrati šef.

LOVAČKI PAS I PUDLICA- Lovački pas povede pudlicu

u šetnju šumom. Pudlica prvi put vidje mnoštvo drveća pa reče:

- Vidi koliko javnih WC-a!

NAJVEĆA ŠUMA- Na jednom lovištu našlo se

dosta lovaca iz inozemstva i svi su hvalili svoje šume.

- Kod nas ne smiješ duboko u goleme šume – priča Nije-mac.

- Kod nas mnoge tajge nisu još ni istražene – hvali se Rus.

- A kod nas su neki u šumu otiš-li 1941. i još nisu izišli iz šume – pomiri ih lovac iz BiH.

POVRATAK U BUDUĆNOST- Skupini lovaca pridruži se

mali Rom koji prosi za nečiji tuđi račun.

- Čiko, imaš marku? – obrati se jednom lovcu.

- Nemam sitno – odgovori lo-vac.

- Nema veze, bit će prošli put – zaključi klinac.

SVINJE- Kako žene zovu muža koji ima

ljubavnicu?- Svinja.- A kako zovu muža koji nema

ljubavnicu?- Lijena svinja!

USVOJENA KORNJAČA- Na grani gavran i gavranica,

a mala kornjača uporno se penje uz drvo, onda mahne nogama i padne na zemlju. Gavranica se obrati gavranu:

- Ma, daj, kad ćeš jadnom ma-lomu reći da je usvojen!

VINJETU- Lovac se u domovinu vraćao

preko Slovenije i priča kako je skupo platio vinjetu.

- Kako se na slovenskom zove indijanski poglavica? – upita ga kolega lovac.

- Kako? – znatiželjan je ovaj.- Vinjetu – objasni mu.

POZDRAV - Skupina lovaca terencem kre-

nula u lov i na cesti naiđu na lijepu djevojku.

- Kamo idete i gdje vas treba odvesti? – galantno joj se javi vozač terenca.

- Idete li možda na sjever? – upita ga.

- Da, da, idemo baš na sjever – odgovori lovac vozač.

- Onda mi pozdravite Eskime – zajedljivo uzvrati djevojka.

LOVAČKA PITALICA- Što se dobije križanjem dvije

stonoge?- Rajferšlus!

POROĐAJ- Baš sam pehist, moja supruga

našla rađati upravo u vrijeme moga godišnjeg – požali se lovac kolegi.

- Nije to ništa, moja rodila na medenom mjesecu – utješi ga drugi lovac.

USPOMENA- Stariji lovac obrati se mla-

đem:- Popij nešto na moj račun, do-

bio sam uspomenu na plaću.- A što je to uspomena na pla-

ću? – upita ga.- Mirovina – objasni mu lovac

umirovljenik.


ENIGMATIKA

TESAR

OCTAR

OPART

BORNA

TRKULJ

VLAGA

1 Š

2 Š

3 Š

4 Š

5 Š

6 Š

Š-ISPUNJALJKA

Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove riječi koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.

U mreži osmosmjerke treba pronaći i zaokružiti dvadeset šest riječi iz popisa. Naposljetku će vam preostati četiri slova koja, či-tana vodoravnim slijedom, daju konačno rješenje (ptica pjevica iz reda vrapčarki; velika..., poljska..., ćubasta... ).

BRADA, CREDO, DRAGA, DRŠKA, EDITA, GAJBA, HLADETINA, HRI-DINA, JELENA, KLADA, KRASOTICA, KUNIĆ, MADRAC, NIMALO, POTRAGA, PRATER, PRILOG, RTINA, SCENARIST, SNAGA, STOPA-LO, TAJNA, TOLAR, TRČKA, TRIKOTAŽA, VRATA

OSMOSMJERKA

A K Š R D M Š Ć S

S C E N A R I S T

H R I D I N A R O

E L R T U M I G P

B A A K O K A O A

C R E D O S T L L

P R A T E R A I O

K L A D A T A R V

V Ž I G A O I P K

A T A J E L E N A

A S N A G A J B A

A A N I T R Č K A

AUTOR:MARIOFIL

SOLDO

VRLO LUKAV, DOVITLJIV

(fig.)

VRLO JAK VJETAR

HIGIJENSKI PAMUK

ULOV, LOVINA (... NA

VJEŠTICE)

URSULA OD MLJA

OŠTRI ... ILI TUPI ...

GRČKA MITOLOŠKA SUNČANA

ZEMLJA

VINKONIKOLIĆ ŠAKA

STATUA(STAJATI KAO ...)

NIKOLATESLA

POKOJNA GLUMICA KOLESAR

JADIKOVATIPOMANJKANJE

PROBAVNIH SOKOVA

ŠIROKA GRADSKA

ULICA

RUSKI VIOLINIST,

DAVID

LETENJE

PJEVAČ MARUŽINARALSKO

JEZERO

IGORTUDOR

LJETOPIS

POLITIČARKAMARGARET

TARUĆISMRVITI

UŠTAVLJENA OVČJA KOŽA

IBRICAJUSIĆ

IMETAK

SIMBOL UGLJIKA

GLUMICA KOONEN

BOG SRETNOG TRENUTKA

SLIKA GOLOGA LJUDSKOG

TIJELA

MATO ERGOVIĆMARKA

FILMOVA

SLATKOĆA (...MEDA)

AUTOMOBILIST BOŽOVIĆ

RIJEKA U RUSIJI

ŠVEDSKA

SIMBOLINDIJA

BIVŠI KOŠARKAŠ

NAKIĆ

SREDIŠNJI DIO

ŠAHISTROMAN

“SJEVER”

SIMBOL DUŠIKA

SPORTSKA VEDETA

NJEMAČKI FILOZOF,

IMMANUEL


IN MEMORIAM

MIRKO MARTINOVIĆ – MIŠAN

(1954. – 2008.)Iznenadna smrt u 54. godini živo-

ta oduzela nam je našega kolegu lov-ca Mirka Martinovića. Bio je uzoran lovac, zaljubljenik u lov i prirodu i svoj rodni kraj, svoju Usoru. Skoro cijeli svoj radni vijek proveo je radeći u Austriji, ali uvijek je nalazio vremena posjetiti Usoru i družiti se sa svojim kolegama lovcima iz Lovne jedinice Omanjska. I kad nije mogao doći na lovačke fešte obvezno bi se javio telefonom tako da je uvijek bio srcem i dušom s nama.

Oprostili smo se od njega na nje-govu groblju uz pročitanih nekoliko rečenica s iskazom zahvale njegovu liku i djelu. Darovi koje je dao Društvu ostat će u našem lovačkom domu kao uspomena na ovoga dobrog čovjeka i lovca. Za sve ono čime je doprinio razvoju i boljitku našega lovačkog društva, mi kolege i njegovi prijatelji iskreno mu zahvaljujemo. Počivao u miru Božjem.

LD Fazan, Usora

DRAGO – ŠARGO PAVLOVIĆ

(1940. – 2008.)U 68. godini života i 44. godini

lovačkog staža, iznenadnom smrću napustio nas je naš Šargo, pravi pri-jatelj i zaljubljenik lova, koji je svoj cijeli život posvetio prije svega zaštiti lova, a onda lovu. Kao lovočuvar bio je predan svom radu, a iznad svega principijelan.

Njegova ljubav prema lovu i pre-dani rad u Društvu ostavili su neizbri-siv trag i bit će vječno svjetlo nama, ali i mladom naraštaju lovaca koji dolaze. Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za naše Društvo. Počivao u miru!

LD Galeb, Čapljina

BRUNO – RUDO VEGO(1934. – 2008.)

Nakon duge i teške bolesti napu-stio nas je dugogodišnji član, prijatelj i kolega Rudo Vego. U poslu i životu bio je točan, bez primjedbi. Volio je društvo i prirodu, a među kolegama lovcima bio je omiljen.

Lovačko društvo Galeb izgubilo je vrijednog člana i prijatelja prirode.

LD Galeb, Čapljina

MESRUR JUPIĆ – GERO(1966. – 2008.)

Redove našega društva zauvijek je napustio naš kolega lovac Mesrur Huzeira Jupić – Gero, član lovačke sekcije „Bosna“.

Prerana smrt u 42. godine života odvojila ga je od nas, kad je pred njim bilo još puno lovačkih doživljaja. Iako svjestan teške bolesti, ispunio je svoju želju da postane lovac i lovio je nepu-ne dvije godine. Zla sudbina bila je, na žalost, okrutna. Bio je jednostavan, vrijedan, iskren i skroman.

Ostat će nam u lijepom sjećanju, kao čovjek i prijatelj nedostajat će nam. Živjet će u našim mislima i lo-vačkim uspomenama.

LD Fazan, Odžak

JAKOV VUKADIN(1933. – 2008.)

Umro je veliki zaljubljenik prirode i lovačkih druženja, počasni lovac na-

šega društva, koji je ostavio iza sebe neizbrisiv trag u sinovima, zetovima i unucima, dobrim i uzornim lovcima. Ostat će kao uzor u sjećanju svih koji su ga poznavali, posebno lovcima iz lovne jedinice Ždrimci.

LD Uskoplje, G.V.-Uskoplje

ŽARKO SKOKO(1954. – 2008.)

U prošlom broju Hoopa objavili smo vijest o iznenadnoj smrti našeg člana Frane Skoke. Evo, u ovom broju ponovno tužna vijest za obitelj Skoko, lovnu sekciju Rasno – Dužice i naše lovačko društvo. Ovih dana zauvijek nas je napustio Franin mlađi brat, naš dugogodišnji član i prijatelj Žarko – Žare Skoko.

Volio je lov, prirodu, ljude, zajed-nička druženja. Iako suočen s invalid-nošću i bolešću posljednjih desetak godina, nije se predavao niti klonuo duhom. Sve svoje lovačke obveze je ispunjavao do posljednjeg dana svoga života i bio jedan od aktivnijih naših članova. Znao nas je toliko puta razve-seliti svojim doskočicama i od njega smo puno toga mogli naučiti o lovu, zajedništvu, poštenju, prijateljstvu.

Hvala mu za sve lijepe trenutke koje smo zajedno proveli u lovu i druženju. Neka mu je laka hrvatska zemlja. Počivao u miru Božjem.

LD Mosor, Široki Brijeg

MIRKO ZOVKO(1957. – 2008.)

Iznenadnom smrću, u 51. godini života, zauvijek nas je napustio naš Mirko, istinski ljubitelj prirode i lova, s kojim smo se družili proteklih 25 godina.

Otišao je čovjek kojega nećemo lako zaboraviti jer je naše lovačko

breme nosio sa strpljivošću, marom i dobrotom. Njegovi tragovi zauvijek će ostati u njegovoj sekciji Polog i našem društvu. Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za naše Društvo.

LD Jarebica, Mostar

MARTIN ĆUBELA(1928. – 2008.)

U 80. godini života zauvijek nas je napustio naš cijenjeni dugogodišnji član Martin Ćubela. Bio je drag i ple-menit čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Volio je prirodu, lov i lovačka druženja. Nesebičnim zalaganjem, ljudskim kvalitetama i lovačkim isku-stvom znatno je pridonio boljitku svoje sekcije Raška Gora.

Zahvaljujemo mu za sva dobra koja je učinio za nas i našu Udrugu. Počivao u miru Božjem.

LD Jarebica, Mostar

ILJO MARKOVIĆNakon kraće i teške bolesti, u

lipnju ove godine oprostismo se od dobroga prijatelja i poštena lovca, Ilje Markovića iz sekcije Bok. Prijate-lje udari kao iz vedra neba grom kad saznaše da je naš dragi kolega lovac preminuo u tako kratkom vremen-skom razdoblju. Iljo je rođen 1953., a postao je članom LU „Sava“ 1980. godine. Jedan je od starijih lovaca ove sekcije te je iza sebe ostavio mnogo prijatelja i kolega lovaca širom BiH. Ispraćen je na vječni počinak dosto-janstveno, kako je i zaslužio. Počivao u miru Božjem!

LU Sava, Orašje

ILIJA FILIPOVIĆOprostismo se od dragog pri-

jatelja Ilije, lovca te zaljubljenika u

prirodu i lovačka druženja. Napusti nas u 68. godini života. Bio je častan čovjek, omiljen u svome kraju i među lovcima, a i uzoran otac. Ilija je postao članom LD „Sava“ 1969. godine, a po-sljednjih godina bio je njegov počasni član.

Kao plemenit čovjek, ostat će uvijek u sjećanju svojim prijateljima i najmilijima.

LU Sava, Orašje

ABDO JAŠIĆ (1935. – 2008.)

Redove našega lovačkog društva 10. srpnja 2008. zauvijek je napustio naš

dugogodišnji član, prijatelj i lovac Abdo Jašić. Krasile su ga vrline istin-skog zaljubljenika u prirodu i druženje s ljudima, što je posebno volio. Njego-vom smrću ostali smo bez vrijednoga i nadasve poštenog i uzornog lovca. Trenutci provedeni s njim ostat će u trajnom sjećanju svim članovima ULO „Fazan“, Velika Kladuša, poseb-no članovima lovačke sekcije Velika Kladuša.

ULO Fazan, Velika Kladuša

SJEĆANJEMILAN MUSA(1938. – 1998.)

Deset je tužnih i dugih godina prošlo otkako nas je napustio naš dragi prijatelj, lovac Milan Musa. Sje-ćanje na njega budi u nama tugu, ali i ponos i zadovoljstvo što smo s njim lovili, družili se i živjeli. Njegov lik nam stalno daje utjehu da se među lovcima stvaraju odnosi i druženje, kakve je on zagovarao i provodio.

Počivaj, Milane, u miru rašanjske zemlje, a nad tvojim grobom će biti naša sjeta i zahvalnost.

LD Mosor, Široki Brijeg

U svim uredima Hrvatske poste Mostar

taj ne primaTko ne salje,

Najveci izbor cestitki, po najpovoljnijim cijenama! AKCIJA! Traje do isteka zaliha

Eurogiro je najpovoljniji način međunarodnog plaćanja dostupan u Bosni i Hercegovini. Slanje i primanje novca možete obaviti u svim uredima Hrvatske pošte Mostar.Eurogiro modelom plaćanja mogu se koristiti fizičke i pravne osobe. Eurogiro omogućava klijentima da pošalju novac u inozemstvo sa bilo kojeg šaltera Hrvatske pošte Mostar, a isto tako da prime novac iz inozemstva putem poštanske dostave na kućnu adresu.Usluga dostupna za Hrvatsku, Njemačku, Srbiju, Austriju i Švicarsku.

NAJPOVOLJNI NAČIN SLANJA NOVCA!

Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres

Direkcija: Splitska b.b., KupresTel. + 387 34 274 - 801Faks + 387 34 274 - 800e-mail: [email protected]

HRVA

TSKE

ZAJ

EDNI

CE H

ERCE

G-BO

SNE

d.d.

Mos

tar

J.P.

ELE

KTRO

PRIV

REDA

ugodan ambijent, sjajna organizacija i velika ... · u bosni i hercegovini. ovaj model, kako je u...

Documents