uloga vodenog znaka u bibliografskom opisu stare...

Sveučilište u Zadru

Odjel za informacijske znanosti

Pisana baština u digitalnom okruţenju

Uloga vodenog znaka u bibliografskom opisu stare knjige

Diplomski rad

Studentica: Emilia Domazet Mentorica: dr. sc. Mirna Willer, prof.

Komentorica: Marijana Tomić, asist.

Zadar, 2012.

2

Sadržaj

Predgovor ...............................................................................................................................5

1. Uvod ..................................................................................................................................6

2. Materijalna (tipografska) svojstva i korisnici stare knjige ....................................................7

3. Povijesni prikaz faza proizvodnje papira ........................................................................... 11

4. Filigranologija i vodeni znakovi........................................................................................ 14

4.1. Definicije ................................................................................................................... 14

4.2. Općenito .................................................................................................................... 15

4.3. Metode za otkrivanje vodenih znakova ...................................................................... 18

4.3.1. Precrtavanje i sijenčanje vodenih znakova ........................................................... 18

4.3.2. Ostale metode ...................................................................................................... 19

4.4. Digitalizacija vodenih znakova ................................................................................... 20

4.5. Bernstein – the memory of paper ................................................................................ 21

5. Standardi za bibliografsku kontrolu starih i tiskanih knjiga ............................................... 24

5.1. Odnos izmeĎu ISBD(A) i ISBD(PM) ......................................................................... 24

5.2. Format UNIMARC za strojnočitljivo katalogiziranje .................................................. 28

6. Istraţivanje ....................................................................................................................... 31

6.1. Svrha i cilj istraţivanja ............................................................................................... 31

6.2. Metodologija .............................................................................................................. 31

6.3. Vodeni znakovi pronaĎeni u DAZD ........................................................................... 32

6.3.1. Fauna ................................................................................................................... 32

6.3.2. Kriţ ..................................................................................................................... 33

6.3.3. Kruna................................................................................................................... 34

3

6.3.4. Nebeska tijela ...................................................................................................... 35

6.3.5. Oruţje .................................................................................................................. 37

6.3.6. Slova ................................................................................................................... 37

6.3.7. Štit ....................................................................................................................... 39

6.4. Analiza pronaĎenih vodenih znakova u DAZD ........................................................... 40

6.5. Primjeri i analiza bibliografskog zapisa ...................................................................... 42

7. Zaključak .......................................................................................................................... 46

8. Literatura .......................................................................................................................... 47

Bilješke ................................................................................................................................ 51

Popis slika ............................................................................................................................ 54

Popis izvora slika.................................................................................................................. 55

Popis tablica ......................................................................................................................... 56

4

Sažetak

Svrha rada je prikazati povijest proizvodnje i raspačavanja papira u Europi s posebnim

naglaskom na vodene znakove te njihovu ulogu u bibliografskom opisu stare knjige, s ciljem

da se istraţe mogućnosti korištenja vodenog znaka kao jednog od sredstava za odreĎivanje

formata knjige, dataciju i ubikaciju, odnosno kao sredstva za utvrĎivanje točnosti datacijskih

podataka kod knjiga u kojima je iz raznih razloga otisnuta netočna godina tiska ili odreĎivanje

razdoblja tiska za knjige u kojima godina tiska uopće nije navedena.

Ovaj rad prikazuje kompleksnost kataloţnog opisa stare knjige te vaţnost

prepoznavanja osobitosti pojedinačnih primjeraka koji se u ovom radu proučavaju s aspekta

vodenih znakova u papiru na kojem je knjiga tiskana. Suvremena znanost uspjela je

rekonstruirati vrijeme nastanka pojedinog vodenog znaka i saznati koji ih je proizvoĎač papira

koristio te se na taj način moţe odrediti vrijeme nastanka papira.

Ključne riječi: vodeni znak, stara knjiga, bibliografski opis, datacija

5

Predgovor

Svrha rada je prikazati povijest proizvodnje i raspačavanja papira u Europi s

posebnim naglaskom na vodene znakove te njihovu ulogu u bibliografskom opisu stare

knjige, s ciljem da se istraţe mogućnosti korištenja vodenog znaka kao jednog od sredstava za

odreĎivanje formata knjige, dataciju i ubikaciju, odnosno kao sredstva za utvrĎivanje točnosti

datacijskih podataka kod knjiga u kojima je iz raznih razloga otisnuta netočna godina tiska ili

odreĎivanje razdoblja tiska za knjige u kojima godina tiska uopće nije navedena.

Rad je podijeljen na sedam poglavlja. U prvom poglavlju iznosi se uvod u analiziranu

problematiku. Drugo poglavlje govori o materijalnim (tipografski) obiljeţjima i korisnicima

stare knjige. Kako vodeni znakovi mogu posluţiti za datiranje knjiga na kojima nije navedena

godina izdavanja, osvrnut ćemo se i na formate knjiga. Treće poglavlje posvećeno je

povijesnom prikazu faza proizvodnje papira. Tehnika proizvodnje papira neprestano je

napredovala, stoga povijest proizvodnje papira moţemo podijeliti na tri faze: kinesku, arapsku

i modernu. Četvrto poglavlje posvećeno je filingranologiji i vodenim znakovima. U tom

poglavlju općenito će biti govora o vodenim znakovima, o metodama za otkrivanje vodenih

znakova te o projektu Bernstein koji povezuje europske baze podataka vodenih znakova. Peto

poglavlje posvećen je standardima za bibliografski opis starih tiskanih muzikalija koje su

predmet istraţivanja – ISBD(A) i ISBD(PM) te formatu za strojnočitljivo katalogiziranje

UNIMARC. Svrha, cilj i analiza istraţivanja predstavljena su u šestom poglavlju, dok se u

sedmom poglavlju donose zaključci rada.

6

1. Uvod

Vodeni znakovi pouzdani su vodiči za odreĎivanje bibliografskog formata te za

utvrĎivanje datacije, a sama datacija je dio postupka obrade graĎe. Upravo zbog toga naglasak

neće biti na cijelom bibliografskom opisu već samo na godini/razdoblju izdavanja knjige.

U početku vodeni znakovi bili su prvenstveno zaštitni znak papirane odnosno tvornice

papira koja ih je proizvodila, a kasnije oznaka za vrstu i kvalitetu papira. Puškadija-Ribkin

navodi kako se vremenom pokazalo da vodeni znakovi mogu korisno posluţiti i u neke druge

svrhe, tako se pomoću njih mogla odrediti starost papira ako se moglo ustanoviti vrijeme, tj.

pribliţni raspon godina kada je odreĎena papirana odnosno tvornica papira upotrebljavala

odreĎeni vodeni znak ili koju njegovu inačicu. Pokazalo se, meĎu ostalim, da se pomoću njih

moţe utvrditi izvornost neke isprave ili knjige, pa su se počeli prikupljati i grupirati,

proučavala se povijest i razvoj nekih papirana. Na osnovi toga počela se razvijati

filigranologija kao jedna od pomoćnih povijesnih znanosti. Pomoću vodenih znakova u

slučajevima kada je bila poznata papirana koja je proizvodila papir s odreĎenim vodenim

znakom, mogla se pratiti raširenost odreĎene vrste papira, tj. posredno pratiti trgovačke

puteve, trgovinu papirom, ali uz to i drugih roba. 1

Stara knjiga predstavlja kulturni fenomen za kojeg se zanima čitav krug različitih

korisničkih skupina, stoga moţe se reći da korisnici koji proučavaju staru knjigu imaju

specifične interese i potrebe koje se trebaju zadovoljiti i imati na umu prilikom katalogizacije

knjiga koje spadaju u skupinu stare graĎe.

1 Puškadija-Ribkin, T. Vodeni znakovi papirane zagrebačkoga Stolnog kaptola.//Arhivski vjesnik, 37(1994), str.

210.

7

2. Materijalna (tipografska) svojstva i korisnici stare knjige

Stara knjiga je vremenski omeĎena razdobljem od Gutenbergova izuma tiska u 15.

stoljeću (1455.) pa sve do sredine 19. stoljeća (1830. - 1850.). U Hrvatskoj se starom knjigom

smatra ona koja je tiskana do 1835. godine. Razlog tome je da je te godine prihvaćeno

štokavsko narječje kao osnovica standardnoga hrvatskog knjiţevnog jezika. Neki autori

smatraju da navedena granica nije isključivo vezana uz pojavu strojnog tiska već i uz začetke

tekućih nacionalnih bibliografija u 19. stoljeću. U svakom slučaju, dolazi do značajnih

promjena materijalnih obiljeţja knjige, a samim time i njenog opisa.2

Bibliografska obrada stare knjige usko je povezana s potrebama i zahtjevima korisnika.

Kako su stare knjige postale predmetom proučavanja mnogih znanstvenika i istraţivača iz

društveno-humanističkih znanosti: povjesničara knjige, povjesničara umjetnosti, povjesničara

knjiţevnosti, bibliografa, lingvista, sociologa, filologa, stručnjaka zaštite graĎe, knjiţničara i

dr., sve njih se s aspekta knjiţnične zajednice promatra kao na korisnike sa specifičnim

potrebama. No, osim njih korisnici stare graĎe mogu biti i neidentificirane skupine korisnika

koji katalozima ili digitaliziranoj graĎi pristupaju online. U tom smislu T. Katić zapaţa da

„posljednjih godina u našoj se zemlji zapaţa sve veće zanimanje za nacionalnu kulturu i

nacionalno blago što, isto tako, utječe na promjenu strukture korisnika stare tiskane graĎe,

iako su znanstveni istraţivači i dalje u većini.“3 Ono što korisnik ţeli proučavati je literarna ili

tekstualna povijest, knjiţna proizvodnja, povijest knjige, povijest umjetnosti (grafika,

sitnoslikarstvo, knjigoveško umijeće), povijest knjiţnica, multidisciplinarna istraţivanja

čitanja i kolekcionarstva, intelektualnu i kulturnu povijest u cjelini.4

Prema Katić, T. gledano sa stajališta bibliografske organizacije informacija materijalna

(tipografska) obiljeţja starih knjiga zanimljiva su zbog svojih specifičnih karakteristika koje

oblikuju bitne bibliografske elemente. Kao svoj uzor inkunabule su slijedile srednjovjekovni

rukopisni kodeks. Oponašale su njegovu formu, materijal (papir, pergamena), metode uveza,

oblik slova, način predstavljanja teksta, način iluminiranja i ilustriranja itd. Renesansni duh u

16. stoljeću donio je promjenu ne samo što se tiče sadrţaja knjige, već i u materijalnom

(tipografskom) pogledu. Tiskari napuštaju stare rukopisne tradicije te se odlučuju za nova,

racionalnija rješenja. U 16. stoljeću knjiga dobiva naslovnu stranu te se umjesto starog

2 Katić, T. Stara knjiga: bibliografska organizacija informacija. Zagreb: Hrvatsko knjiţnično društvo, 2007. Str.

40-41.

3 Isto, str. 27.

4 Isto, str. 37-38.

8

kolofona, incipita i eksplicita u kojima su se nalazili podaci o piscu, naslovu djela, impresumu

i godini tiskanja ti isti podaci nalaze na posebnom listu koji stoji na početku knjige. Općenito

govoreći, tiskane knjige 16. stoljeća, upotrebljavaju druge vrste papira nego što su to imale

inkunabule. Papir je uglavnom bio tanji i znatno slabiji od onog iz 15. stoljeća. Kao i kod

inkunabula, papir gotovo redovito sadrţi vodene znakove ili filigrane, zaštitne znakove

pojedinih tvornica papira. Vodeni znakovi mogu posluţiti za datiranje knjiga na ko jima nije

navedena godina izdavanja, a mogu se koristiti i za odreĎivanje bibliografskog formata.5

Prema Gaskellu bibliografski format knjige u razdoblju ručne proizvodnje papira prvobitno se

odreĎivao po tome koliko je puta tiskarski arak bio presavijen, a izraţavao se u terminima folio,

quatro, octavo itd. Jednim presavijanjem tiskarskog arka nastaje folio (2° - dva lista), daljnjim

presavijanjem quarto (4° - četiri lista), zatim octavo (8° - osam listova). Presavijanjem araka

na tri dijela nastaju formati 18°, (18 listova) ili 36° (36 listova). Presavijanjem araka najprije

na tri, a zatim na dva dijela nastaju formati duodecimo (12° - 12 listova), 24° (24 lista). Svaki

format imao je svoje vlastite karakteristike pravca ţičanih linija kalupa, poloţaja vodenog

znaka itd. U ranijem periodu sve su knjige tiskane u jednom od četiri formata: folio (2°),

quarto (4°), octavo (8°), duodecimo (12°) ili u njihovim polovičnim formatima koji su se

koristili za vrlo male knjige ili knjige neobičnog oblika. Za odreĎivanje formata odreĎene

knjige mogu se koristiti sljedeće procedure:

1. Napraviti bilješke o:

a) dimenzijama nerezanog arka/lista (napraviti odstupanje za rubove dodajući 1-2 cm

za svaku stranu za velike knjige i 0,5-1 cm za male knjige)

b) smjeru ţičanih linija

c) poloţaju vodenog znaka

d) te o broju listova za sakupljanje.

2. Pogledati u Tabelu 1 (vidi Tabela 1: Veliki i srednji formati) ukoliko se učini da je

knjiga u jednom od standardnih formata (2°, 4°, 8° ili 12°) te konačno koristeći Tabelu

2 (vidi Tabela 2: Mali formati) pomnoţiti dimenzije arka/lista sa faktorima prigodnim

formatu kako bi dobili veličinu nerezanog cijelog arka/lista zatim naĎite njegovo ime

u Tabeli 3 (vidi Tabela 3: Vrste i veličine papira) o veličinama papira.

5 Isto, str. 14-22.

9

3. Ukoliko se učini da knjiga nije u jednom od standardnih formata i ako nije visočija od

15 cm pogledati Tabelu 2 te provjeriti mogućnosti unutar Tabele 3.

4. Ukoliko i dalje nemamo jasan odgovor potrebno se konzultirati s jednim od ranijih

uputa za printanje (Wolffger, G., Neu-aujigesetztes Format-Biichlem, Graz 1673;

Moxon, J., Mechanick exercises, London 1683; Fertel, M. D., La science

pratique de l’imprimerie, Saint-Omer 1723 i Smith, J., The printer's grammar,

London 1755) te napraviti obrnute modele moguće sheme slaganja papira pazeći na

rubove i spojeve.6

Tabela 1: Veliki i srednji formati

Tabela 2: Mali formati

6 Usp. Gaskell, P. A new introduction to bibliography. New Castle; Delaware: OakKnoll Press, 1995. Str. 80-87.

10

Tabela 3: Vrste i veličine papira

11

3. Povijesni prikaz faza proizvodnje papira

Od svih pisanih materijala koji su se upotrebljavali kroz stoljeća, papir je postao

najkorišteniji u cijelom svijetu. Kao što je nekad pergamena bila simbol srednjeg vijeka tako

je papir postao simbol današnjeg doba. Tehnika proizvodnje papira neprestano je napredovala,

stoga povijest proizvodnje papira moţemo podijeliti na tri faze: kinesku, arapsku i modernu.

Vjeruje se da je u Kini 105. godina poslije Krista Kinez Ts'ai Lun pronašao postupak za

proizvodnju papira.7 Kinezi su sve do tada pisali na bambusu i svili, no nisu bili pogodni za

pisanje budući da je svila bila skupa, a bambus teţak. Prema Stipčeviću postoje indicije da je

prije Ts'ai Luna u upotrebi bio papir izraĎen od sirove svile. Upravo zbog toga pretpostavlja

se da je postupak proizvodnje papira otkriven ranije, a da je zasluga Ts'ai Luna u tome što je

pronašao najbolji i najjeftiniji postupak za njegovu masovnu proizvodnju. Za proizvodnju

papira upotrebljavao je koru od drveta, stari konop, krpe i ribarske mreţe koje bi mrvio u

muţaru te dodavanjem vode dobivao kašu koju je onda lijevao u tankom sloju na sito. Kad bi

se voda dovoljno ocijedila, papir bi vadio iz sita, prešao i stavljao da se papir osuši. Takvim

postupkom dobivao je vrlo čvrst i tanak list papira. Analizirajući sačuvane primjerke papira iz

tog doba dokazano je da se papir u najstarije vrijeme pravio samo od spomenutih materijala

bez upotrebe ljepila, a da bi se spriječilo razlijevanje crnila papir se premazivao sadrom. Tek

kasnije su papirnoj kaši dodavali ljepilo, ţelatinu pravljenu od lišajeva ili škrob. Tim

postupkom dobivao se papir vrlo dobre kvalitete i vrlo jeftin, stoga se njegova upotreba brzo

proširila te je u 5. stoljeću bio u općoj upotrebi. Do sredine 8. stoljeća papir se proizvodio

samo u Kini i u krajevima koji su bili pod njezinim neposrednim kulturnim utjecajem. Papir je

prvo stigao u Koreju, a preko nje oko 610. naučili su ga proizvoditi Japanci. No, do tog

vremena tehnologija proizvodnje toliko se usavršila u Kini da joj ni Arapi, koji će od Kineza

naučiti proizvoditi papir, a kasnije i Europljani, neće trebati ništa bitno pridonijeti.8

U ratnom sukobu koji se zbio 751. Arapi su slučajno od Kineskih ratnih zarobljenika

saznali za tajnu proizvodnje papira koju su Kinezi čuvali dugi niz stoljeća. Prema Stipišiću,

što se tiče sirovine i tehnike proizvodnje, Arapi unose neke novosti. Kao sirovinu

upotrebljavaju stare lanene krpe koje melju u mlinovima na vodeni pogon te se počinju

upotrebljavati sito od metalnih ţica. Samu proizvodnju usavršili su upotrebljavajući razne

7 Usp. Hunter, D. Papermaking: the history and technique of an ancient craft. New York: Dover Publications,

1978. Str. 48-50.

8 Usp. Stipčević. A. Povijest knjige. 2. prošireno i dopunjeno izd. Zagreb: Matica hrvatska, 2006. Str 56-57.

12

sirovine.9 Za ljepljenje Arapi su uveli u upotrebu čisti škrob. Misli se da su oni uveli i sito od

metalnih ţica isprepletenih poput tkiva, ali to se ne smatra dokazom, jer je vodeni znak od

ţice nastao tek nakon prijenosa proizvodnje u Italiju.10

Najveće radionice razvile su se u Siriji,

a Damask je postao vaţno središte trgovine papira. Svojom vojničkom i političkom

ekspanzijom Arapi su unosili sva svoja kulturna, znanstvena i tehnička dostignuća, a to se

najprije očitovalo na španjolskom tlu. Upravo zbog toga prvu radionicu papira u Europi

nalazimo u 12. stoljeću u španjolskom gradu Xativi (danas San Felipe).11

Gaskell takoĎer

napominje da je proizvodnja papira u Europu došla s Istoka u 12. stoljeću.12

Iz 1109. godine

na grčkom i arapskom jeziku potječe najstariji europski dokument pisan na papiru sicilijske

kneginje Adelaide, stoga nema sumnje da je papir u Europu došao preko Španjolske i Italije.

Nakon pada proizvodnje papira u Španjolskoj na talijanskom tlu, točnije u Anconi osnovana

je 1276. godine prva tvornica za izradu papira pod imenom Fabriano. 1340. godine tvornica

za izradu papira osnovana je u talijanskom gradu Trevisu, a ubrzo se pojavljuju i u drugim

talijanskim gradovima poput Bolonje, Parme, Milana i Venecije.13

U Fabrianu su davno

postojale tkalačke i suknarske radionice i njihova je tehnologija mogla dati poticaja na

uvoĎenje ponekih poboljšanja u izradi papira. Bila je iskorištena vodena snaga za pokretanje

drvenih batova koji su mehanički usitnjavali krpe i miješali vlakanca, čime se postigla izrada

mnogo bolje kvalitete nego kod ranijeg načina ručnog usitnjavanja. Tu je umjesto arapskog

ljepila od čistog škroba bilo uvedeno ţivotinjsko ljepilo, koje je činilo papir otpornijim prema

tinti i boji.14

Od 13. stoljeća širenje proizvodnje papira u Europi rezultiralo je polaganim

nestankom pergamene, koja se koristila za pisanje sve do tog vremena.15

Najveći centar

proizvodnje papira nastao je u srednjoj Francuskoj u gradu Troyes. Već u 14. stoljeću počeli

su izvoziti papir u Nizozemsku, a zatim i u Englesku.16

1390. godine na njemačkom

govornom području, točnije u Nurembergu osnovana je prva tvornica pod imenom Gleismühl.

Ostale tvornice na njemačkom tlu osnovane su u Ravensburgu (1391), Augsburgu (1468),

9 Usp. Stipišić, J. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. Zagreb: Školska knjiga, 1991. Str. 17.

10 Mošin, V. Filigranologija kao pomoćna historijska nauka. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i

umjetnosti, 1954. Str. 42.

11 Usp. Stipišić, J. Nav.dj., str. 18.

12 Usp. Gaskell, P. Nav.dj., str. 57.

13 Usp. A brief history of paper. URL: http://users.stlcc.edu/nfuller/paper/ (2012-11-09)

14 Mošin, V. Nav.dj., str. 46.

15 Usp. Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to the Modern Period.

Stuttgart, Vienna: Berstein the memory of paper, 2009. Str. 12.

16 Usp. Mošin, V. Nav.dj., str. 49-50.

http://users.stlcc.edu/nfuller/paper/

13

Kemptenu (1477), Memmingenu (1481), Ettlingenu (1482), Reutilengenu (1486) i Landshutu

(1489). Upotreba papira u Nizozemskoj pojavila se 14. stoljeću, a najstariji papir datiran je

1346. godine te se čuva u Haagu (Kraljevska knjiţnica). U srednjem vijeku većina papira u

Nizozemsku dolazila je iz Bruggea, Kuelena i Atwerpena. Prva poznata tvornica na

nizozemskom tlu izgraĎena je 1428. godine u Gennepu smještenom u pokrajni Limburg.17

Tek od sredine 17. stoljeća nizozemski papir je počeo potiskivati upotrebu francuskog papira.

Proizvodnja cvate u 18. stoljeću kada je poznat niz proizvoĎača – Honigs, Van der Ley, Van

Hoeven, Rogge, Blums, Van Gelder. Od kraja 18. stoljeća nizozemski je papir u vrlo velikim

količinama išao u Rusiju, gdje je znatno potisnuo drugu stranu robu. U Češkoj se proizvodnja

papira pojavila 1370. godine. Jača proizvodnja papira razvija se od početka 16. stoljeća, kada

se osnivaju radionice papira u Trutnovi (1505), Benešovi (1569), Fridlandu (1590) i u

Olomucu (1576). Za vrijeme tridesetogodišnjeg rata većina starih radionica je nestala, ali se

proizvodnja obnovila u drugoj polovici 17. stoljeća. U Poljskoj se papir u arhivima javlja od

početka 14 stoljeća. U 14. i 15. stoljeću uvozi se iz Italije, u 16. stoljeću dolazi i njemački

papir. MaĎarska se u 14. stoljeću. TakoĎer sluţila samo talijanskim papirom. Rusija se u 14.

stoljeću sluţila talijanskim papirom, u 15.-16. stoljeću francuskim, krajem 15. stoljeća pomalo

njemačkim, u drugoj polovici 16. stoljeća ponešto poljskim; u 16. stoljeću vlada francuski i

nizozemski papir, dok se engleski pojavljuje jako malo. U Sloveniji postoje podaci o domaćoj

proizvodnji papira od sredine 16. stoljeća. Tada se stvaraju radionice u St. Vidu kod

Ljubljane, St. Ruprethu kod Celovca, kod Beljaka; 1572. godine Hans Khisl je sagradio

radionicu u Fuţinama kod Ljubljane. U Sjevernoj Americi proizvodnja papira je započeta

1690. godine kada je Wilhelm Rittinghausen iz Mühlheima u Rurhu osnovao mlin kod

Germanstowna. U 18. stoljeću proizvodnja se širila po drugim krajevima. Španjolska i

Portugal uz vrlo staru tradiciju proizvodnje vrlo malo izvoze svoj papir u inozemstvo. Tek u

18. stoljeću počela se razvijati proizvodnja u Kataloniji, Argoniji i Kastilji. U skandinavskim

zemljama proizvodnja papira poznata je tek potkraj 17. stoljeća. U Hrvatskoj postoje podaci o

radionicama pavlinskog reda u Očuri blizu Lepoglave krajem 18. stoljeća i o radionicama u

Zagrebu 1772. godine. Sadašnji materijali svjedoče o zanimljivim činjenicama u našoj

ekonomiji. Tako se npr. papir u dubrovačkom arhivu razlikuje od papira u Zadru. Dubrovački

je papir 13. i 14. stoljeća donesen preko Ancone iz Fabriana, dok je zadarski nabavljen u

Veneciji.18

17 Usp. Bull's head and Marmaid. Nav.dj., str. 12-16.


14

Treća faza je tzv. moderna faza. Prema Stipišiću francuski fizičar i biolog Reomir je 1719.

godine primijetio da su vlakna trulog drveća izuzetna materija za pravljenje papira. To je prvi

učinio, po Reomirovoj ideji, ţupnik iz Regensburga, Jakob Christian Schäffer, 1750. godine.

Tako je drvo postalo sirovina za proizvodnju papira, što je učinilo da papir postane jeft in.

Tehnologija proizvodnje papira otada je stalno napredovala te je postala jednom od

najvaţnijih industrija suvremenog čovječanstva. Vaţno je za napomenuti da su europski

proizvoĎači papira već na početku unijeli jednu novost koju nisu poznavali ni Kinezi ni Arapi.

To je upotreba vodenog znaka ili filigrana.19

4. Filigranologija i vodeni znakovi

4.1. Definicije

Filigranologija20

je pomoćna povijesna znanost koja proučava vodene znakove (filigrane)

te proizvodnju papira. Za razvoj filingranologije kao pomoćne znanosti zasluţni su Rus

Nikolai Likhachev te Švicarac Charles Moise Briquet, ujedno i osnivač filingranologije.

Briquet razvojem novih tehnologijama pristupa vodenim znakovima koje je objavio u svom

djelu Les Filigranes. Dictionnaire historique des marques du papier dès leur apparition vers

1282 jusqu'en 1600 avec 39 figures dans le texte et 16112 fac-similés de filigranes, 1-4. U

ovom značajnom zborniku u četiri sveska autor rasporeĎuje graĎu po abecednom redu,

utvrĎuje stručnu terminologiju i prikazuje način iskorištavanja vodenih znakova za

odreĎivanje dobi i podrijetla papira. Ovo djelo dovelo je do novog znanstvenog pristupa

filingranologiji.21

Prema Puškardija-Ribkin vodeni znakovi ili filigrani na papiru različite su

oznake vidljive gledamo li ga prema svjetlu. Nastali su tako što se na mreţicu sita koje je

sluţilo pri ručnoj izradi papira ugraĎivala neka oznaka izraĎena obično od ţice. Kako je na

tome mjestu papir bio tanji, uz strukturu sita oznaka je postajala vidljiva na gotovome

papiru.22

19 Usp. Stipišić, J. Nav.dj., str. 18-19.

20 Usp. Filigranologija. Hrvatski jezični portal. URL:

http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search (2012-11-01)

21 Usp. Mošin, V. A.; Traljić, S. M. Vodeni znakovi XIII. i XVI. vijeka. Zagreb: Jugoslavenska akademija

znanosti i umjetnosti, 1957., sv. 1. Str 7. 22 Puškardija-Ribkin, T. Nav.dj., str. 209.

http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search

15

4.2. Općenito

Kao što smo već napomenuli proizvodnja papira

došla je u Europu s Istoka u 12. stoljeću.

ProizvoĎači papira kupovali su konoplju u velikim

količinama. Nakon što bi je sortirali i oprali

stavljali bi je na hrpe da istrune nekoliko dana, a

zatim bi je nakon sušenja iskidali na komade te

usitnjavali pomoću čekića. Sve nečistoće ispirali su

s vodom, a nakon toga kalup za papir uranjao bi se

u bačve. Kako bi se kaša ravnomjerno rasporedila

po površini kalupa bilo je dovoljno uroniti samo

jednu trećinu kalupa, a zatim ga ravno podići i

staviti u ravomjerni poloţaj. Dnevno se moglo

proizvesti do 3000 listova papira velike veličine

poznate pod nazivom royal, dok se za male veličine

listova papira zvanih foolscap dnevno moglo proizvest 5000. Svaki komad ručno izraĎenog

papira sadrţavao je i uzorak kalupa u kojemu je formiran vodeni znak. Vodeni znakovi na

odreĎen su način bili upleteni na površinu kalupa tako da bi se slike pojavljivale na papiru što

se prvi put desilo u 12. stoljeću kao osobni znak svakog pojedinog proizvoĎača papira. Do

kraja 16. stoljeća mlinovima se još uvijek nije uz pomoć vodenog znaka moglo dokazati

podrijetlo ili kvaliteta papira. To se desilo tek početkom 17. stoljeća kada su se počele

prihvaćati prve konvencije o vodenim znakovima koje su ukazivale na kvalitetu, veličinu ili

oboje. Kako su tijekom 16. i 17. stoljeća vodeni znakovi pomalo gubili svoju trţišnu vaţnost

pojedini su mlinovi dodavali inicijale ili dr. simbole kao osobna obiljeţja isprva samo na

glavni dizajn, a zatim i kao dodatnu oznaku poznatu kao countermark na sredini druge

polovice kalupa. Tijekom 18. stoljeća vaţnost vodenih znakova zadrţali su samo Francuzi

dok su Englezi i Nizozemci postali imaginarci. Kalupe vodenih znakova iz 15. i 16. stoljeća

vrlo je lako raspoznati zbog način izrade i korištenja, dok je kasnije kalupe vodenih znakova

teško gotovo pa uvijek prepoznati. Uzrok tome je što bi ponekad zanimljiv dio bio izgubljen u

uvezivanju knjige, a nekad je tako jako tiskano preko njega da je sakriven ispod tinte.

Kvaliteta papira uglavnom je bila odreĎena selekcijom materijala od kojeg je napravljena, od

čisto bijele tkanine pravio se najkvalitetniji i najfiniji papir, a od obojenih tkanina i starih

konopa pa čak i dijela vune pravio se papir slabije kvalitete. Kada bi proizvoĎači nudili papir

svojim kupcima na izbor su im nudili tri vrste papira: fine (fini), second (drugi) i ordinary

Slika 1: Vodeni znakovi

16

(obični). Veličina papira bila je uvijek podloţna promjenama i neznačajnim varijacijama pa je

tako postojalo 300 engleskih naziva i kombinacija za veličinu papira, dok je u starnosti

postojalo svega šest glavnih grupa veličine papira koje su se koristile u to vrijeme (vidi Tabela

3). 23

Suvremena znanost uspjela je rekonstruirati vrijeme nastanka pojedinog znaka i

saznati koji ih je proizvoĎač papira koristio te se na taj način moţe odrediti vrijeme nastanka

papira. Proučavanjem vodenih znakova mogu se otkriti trgovački putevi kojima je papir

putovao od proizvoĎača do potrošača. Stipčević kao primjer navodi kako podrijetlo papira

moţe pomoći u rješavanju bibliološkog problema te da je dovoljno spomenuti slučaj prve

tiskane knjige na hrvatskom jeziku, Misala tiskanog 1483., za koji se dugo vjerovalo da je

tiskan u Veneciji. U novije vrijeme, meĎutim, došlo se do saznanja da je morao biti tiskan na

hrvatskom tlu, uz ostalo i zato što je papir upotrijebljen za njegovo tiskanje najvećim dijelom

njemačkog podrijetla, a ne talijanskog, koji bi morao biti da je knjiga zaista tiskana u

Veneciji. Osnovni razlog što su proizvoĎači pravili vodene znakone na papiru bio je zaštita

kvalitete njihovih proizvoda, drugim riječima, ti su vodeni znakovi imali istu funkciju koju su

kasnije imali zaštitni znakovi pojedinih tvornica.24

Iako im je namjena bila prepoznavanje

kvalitete i proizvoĎača papira, uskoro je posluţio i za prepoznavanje formata te označavanje

datuma proizvodnje i autentičnosti.

Inicijali na fabrijanskom papiru javljaju se od 1284. godine (B), onda 1286. (IO),

1288. (A). Potpuna se imena javljaju od 1305. godine. Fabrianski su vodeni znakovi: običan

kriţ i kriţ s kolutićima na krakovima, heraldički lijer, rozeta, stup, sjekira, arbalet, roda, konj

s uzdom, kasnije škarice, u 15. stoljeću papa s krunom na glavi i dr. Oni postaju zaštitni

znakovi odličnog papira te ih mnogi imitiraju u radionicama po drugim talijanskim

gradovima, a i po drugim zemljama. Većina poznatih vrsta vodenih znakova nastala je u

Italiji. Samo od nekih su: različite geometrijske figure – kriţ, krugovi, osmica, petlja, čvor

(najstariji znakovi), sunce, zvijezde, polumjesec (Genova) itd. Od kraja 15. stoljeća na

mletačkom i genovskom papiru pojavljuju se karakteristične dodatne oznake smještene na

uglu drugog polulista: u Veneciji dva ili tri slova (inicijali proizvoĎača) s trolistom ili kriţom

izmeĎu njih, u Genovi – noţica „gambino“, naočari ili monogram GTM. Tipični su francuski

vodeni znakovi: „armes de France“ – drţavni grb s tri lijera na heraldičkom štitu (do 15.

stoljeća), grb grada Pariza, dupin iz raznih pokrajna (s različitim aplikacijama i na štitu),

23 Usp. Gaskell, P. Nav.dj., str. 57-61.

24 Stipčević, A. Nav. dj., str. 345.

17

posebni tipovi sidra (sa slovom T iz Champagne) itd. Njemačka je poznata po sljedećim

vodenim znakovima: svinja ili vepar, koji inače dolaze u grbovima gradova Schweidnitza,

Eberstadta, Eberbacha i dr., grbovi zemaljske gospode i gradova Nuremberga, Augsburga,

Schrobenhausena, Landshuta, Ansbacha i dr.; heraldički jednoglavi i dvoglavi orlovi s

inicijalima gospodara; vrlo su rašireni znakovi volovske glave (bez očiju) i papske krune

posebnog (uskog) tipa. Za Nizozemsku je značajan lav s propetim mačem koji inače dolazi u

grbovima Nizozemske, Flandrije i dr. te alegorijska ţenska figura s lavom u ogradi s geslom

„Pro Patria“, koja se upotrebljavala u raznim tvornicama, a imitirala se i u Rusiji. Češka od

16. do 19. stoljeća često imitira njemačke vodene znakove: to su heraldički orlovi, grbovi,

stojeći vitez i vitez na konju, imena gradova i gospode itd. Čitavo 16. stoljeće za Poljsku je

bio tipičan znak ljiljana. Najtipičniji poljski znakovi bili su plemički grbovi, šestokraki kriţ,

sjekira te potkova s kriţem unutra. Pitanje o vodenom znaku „dvostrukom kriţu“, koji neki

autori smatraju za maĎarski, nije još potpuno rasvjetljeno, jer se taj znak ranije javlja na

talijanskom papiru.25

Za preciziranje kronološke vrijednosti vodenih znakova potrebno je što točnije

razlikovati pojmove raznih kategorija sličnosti meĎu znakovima. Iz tog razloga Briquet je

uveo termine vrsta (famille), grupe (groupe) i tip. Autori Mošin i Traljić navode kako svaki

tip vodenog znaka „postoji u dvije varijante, često u četiri i više, prema broju forma

upotrebljenih za izradu papira i prema duţem ili kraćem trajanju vodenog znaka. Ove

varijante istog tipa potječu iz jedne radionice te se nazivaju identičnima (variétés identiques).

Ako se vodeni znakovi točno poklapaju jedan s drugim, a nisu sastavljeni na istom mjestu na

listu, tj. kad potječu iz različitih forma nazivaju se sličnima (variétés similaires), a kada

postoje male razlike meĎu njima koje su vrlo osjetljive oni se nazivaju raznolikima (variétés

divergentes).“26

U proteklome desetljeću muzikolozi su pokazali veliko zanimanje za vodene znakove

kao bibliografske dokaze. Više od bilo kojeg drugog područja povijesnog istraţivanja,

muzikologija je pronašla dodatne informacije koje mogu biti od velike vrijednosti za

istraţivanje papira i vodenih znakova. Detaljan pregled rezultata istraţivanja objavio je

Frederick Hudson 1987. godine. Dokumentacija i značaj takvih istraţivanja mogu se vidjeti u

posebnim svescima vodenih znakova koji su sastavni dio sabranih djela Bacha objavljenih


26 Usp. Mošin, V. A.; Traljić, S. M. Nav.dj., str. 8.

18

1985 od strane Wisso Weiba i Yoshitake Kobayashi, te Mozarta iz 1992 koje je objavio Alan

Tysen.27

U odreĎenim slučajevima, točan opis i analiza vodenih znakova mogu pomoći

reorganizirati razne dijelove rukopisa. Na taj način moţe se povezati podrijetlo papira sa

ţivotom skladatelja, te se na taj način moţe i uvidjeti mjesto u kojem je skladba nastala. Da bi

ove informacije bile pouzdane vodeni znak mora biti prepoznatljiv, a samim time potrebno je

znanje o povijesti pojedinih tvornica papira, vlasnicima mlinova te proizvoĎačima papira.28

Kao što smo već naveli vodeni znakovi mogu posluţiti za datiranje knjiga i odreĎivanje

bibliografskog formata. Bibliografski format knjige u razdoblju ručne proizvodnje papira

prvobitno se odreĎivao po tome koliko je puta tiskarski arak bio presavijen, a izraţavao se u

terminima folio, quatro, octavo itd., dok se kod novih knjiga format odreĎuje mjerenjem visine

hrpta.

4.3. Metode za otkrivanje vodenih znakova

4.3.1. Precrtavanje i sijenčanje vodenih znakova

Da bi uočili vodeni znakovi potrebno je papir na kojem se nalaze okrenuti izvoru

svjetlosti. Osim izvora svjetlosti potrebna nam je obična mekana

olovka te transparentni (faust) prozirni papir. Precrtavanje i

sjenčanje vodenih znakova izvodi se tako da se prozirni papir stavi

iznad vodenog znaka, a jedina razlika izmeĎu ove dvije metode je

ta da se kod precrtavanja slijede linije vodenog znaka dok

sjenčanje zahtjeva stabilnu podlogu na koju stavljamo papir s

vodenim znakom povrh koje se nalazi tanki prozirni papir.

Sjenčanje na prozirnom papiru stvara kopiju vodenog znaka (vidi

Sliku 1). U folio (dva lista) formatu vodeni znak se nalazi na

sredini papira. Vodeni znakovi u quarto (četiri lista) ili octavo (osam listova) formatu obično

su izrezani u nekoliko dijelova, te u ovom slučaju sjenčanjem trebaju biti nanovo sklopljena.

Precrtavanje i sjenčanje su jednostavni načini za dobivanje potpune slike vodenog znaka.29

27 Usp. Larue. J. Watermarks and musiclogy. Acta Musicologia 33(1961), str. 120-146. Prema: Bull's head and

Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to the Modern Period. Stuttgart, Vienna:

Berstein the memory of paper, 2009. Str. 44.

28 Usp. Konrad, U. The Use of Wattermarks in Musicology. Prema: Bull's head and Marmaid: history of paper

and watermarks from the Middle Ages to the Modern Period. Stuttgart, Vienna: Berstein the memory of paper,

2009. Str. 44-47.

29 Usp. Bull's head and Marmaid. Nav.dj., str. 67.

Slika 2: Sjenčanje

19

4.3.2. Ostale metode

Postoje tri različite X-ray tehnologije (vidi Slika 3) koje nam pomaţu pri otkrivanju

vodenih znakova koje su u upotrebi više od 20 godina. Te tri tehnologije su: beta radiografija,

elektronska radiografija te soft-X-ray radiografija. Njihova upotreba uvelike ovisi o izvoru

vodenog znaka te okolnostima pod kojima su slike uzete.

Beta radiografija moţe pruţiti sliku vodenog znaka vrlo visoke kvalitete, prvenstveno

zbog dobrog kontrasta te zbog ravnomjerne izloţenosti x-ray filma. Ovisno o intenzitetu

zračenja i x-ray filmova koji se koriste vrijeme

ekspozicije obično varira 2,5 - 8 sati za jedan

primjerak. Ova tehnologija testirana je sredinom

četrdesetih godina u SAD-u. Prvu beta

radiografiju objavio je D. P. Erastov 1960.

godine. Britanski muzej u Londonu primjenjuje

iste postupke od srpnja 1966, dok su istraţivanja u Kopenhagenu pokrenuta od siječnja 1967.

godine.30

Vrlo dobri rezultati slike vodenog znaka postiţu se elektronskom radiografijom. Dobivene

slike su vrlo jasne i oštre. Ovdje je metalna folija ozračena visokom energijom x-ray izvora

koji uzoruje da se elektroni od metalne folije izdvoje te tako apsorbirani ulaze drugačije u

papir ovisno o njegovoj debljini i strukturi. X-ray film smješten je na suprotnoj strani

izloţenog papira te je na taj način vidljiv vodeni znak i papirna struktura. Tehnologija je vrlo

prikladna za slike vodenih znakova iz knjiga. Elektronska radiografija koristi vrlo jake x-ray

izvore (200-250kV), te ne samo da iziskuje veliku zaštitu od zračenja, već za razliku od beta

radiografije, elektronska i soft-ray radiografija imaju kraće vrijeme ekspozicije. Jedno

zračenje traje izmeĎu 1-2 minute.31

Soft-X-ray radiografija jedna je od najsigurnijih i najprikladnijih tehnologija u području

povijesti umjetnosti. UreĎaj je prenosiv bez poteškoća, a moţe se izravno postaviti u

muzejima ili privatnim kolekcijama. Raspon zračenja je vrlo nizak (7-10kV). X-ray film treba

biti postavljen neposredno ispod papira koji sadrţi vodeni znak. Razlika izmeĎu udaljenosti

S1 i S2 raste do 22% za format A4, a intenzitet izloţenosti x-ray filma smanjuje se u skladu s

30 Isto.

31 Isto.

Slika 3: Korištenje X-ray tehnologije

20

tim prema rubovima. Upravo iz tog razloga modificirani soft-x-ray ureĎaji korišteni su u

posljednjih nekoliko godina.32

4.4. Digitalizacija vodenih znakova

U mnogim zemljama svijeta proces digitalizacije dijela kulturne baštine prepoznat je kao

vaţan cilj u ostvarivanju kulturne politike i kulturnog razvitka zemlje. Proces digitalizacije

omogućuje da se kultirni sadrţaj, koji čini vaţan dio nacionalnog identiteta postepeno

digitalizira te podsredstvom knjiţnica stavi na uvid i upotrebu graĎanima, studentima,

kulturnim radnicima, umjetnicima i znanstvenicima, omogućavajući na taj način velikom

broju zainteresiranih pristup i pretraţivanje sadrţaja kulturne baštine. U posljednja dva

desetljeća u potpunosti se izmijenio koncept komuniciranja, informiranja, prijenosa podataka i

njihove pohrane. Računalo i nove računalno bazirane tehnologije nametnule su se kao

sastavni dio gotovo svakog segmenta u privatnom i poslovnom okruţenju, što je dovelo

ljudsku komunikaciju i potrebe u digitalni svijet.33

Digitalizirane zbirke vodenih znakova koje su dostupne na internetu u zadnjih nekoliko

godina pruţile su neophodnu pomoć pri dataciji te su ujedno nezaobilazne pri ubikaciji

dokumenata. Što se da za zaključiti da vrijednost objavljenih zbirki vodenih znakova nije

umanjena, već suprotno, povećava im se vrijednost. Najvaţnije od njih sedamnaest su

Picardova „Findbücher“ i Briquetova „Les Filigranes“. Za postavljanje Picardove i

Briquetove zbirke na internet preuzeo je EU projekt Bernstein na temelju podataka koje je dao

na korištenje partner na projektu Laboratoire de Médiévistique Occidentale de Paris

(LAMOP).34

32 Isto, str. 67-68.

33 Behlilović, N.; Begović, P.; Mrdović, S. Različiti aspekti zaštite pristupa digitalizovanoj kulturnoj baštini.

URL:

http://people.etf.unsa.ba/~smrdovic/publications/Razliciti_aspekti_zastite_pristupa_digitalizovanoj_kulturnoj_ba

stini.pdf (2012-11-01)


http://people.etf.unsa.ba/~smrdovic/publications/Razliciti_aspekti_zastite_pristupa_digitalizovanoj_kulturnoj_bastini.pdf


21

4.5. Bernstein – the memory of paper

Bernstein – the memory of paper je projekt pod pokroviteljstvom Europske unije u sklopu

programa eContentplus. Cilj projekta je stvoriti integrirano europsko digitalno okruţenje koje

sadrţi informacije o povijesti papira. Projekt povezuje europske baze vodenih znakova te na

taj način nudi opseţan i značajan izvor informacija o papiru. Kao višejezični portal za vodene

znakove omogućit će se istraţivanje

pomoću koordinirane i standardizirane

terminologije. Osnovna ideja projekta

Bernstein je, iznad svega, stvoriti

tehničku infrastrukturu koja će

omogućiti korisnicima pristup

informacijama o papiru i vodenim

znakovima. Imajući to u vidu smatra

se da će glavne skupine korisnika biti

povjesničari, povjesničari umjetnosti,

istraţivači rukopisa i inkunabula, te konzervatori. Projekt ujedno predstavlja zajednički napor

izmeĎu humanističkih i informacijskih znanosti, te potiče suradnju izmeĎu akademskih

zajednica i vladinih institucija u europskim zemljama.35

Bernstein – the memory of paper ima pet komponenti: katalog, atlas, bibliografija,

stručnost i KIT (vidi Sliku 4 ). Katalog pruţa mogućnost utvrĎivanja povijesti pojedinih

dijelova papira. Sadrţi oko 160.000 podataka o različitim karakteristikama papira

proizvedenog u Europi prvenstveno u srednjem vijeku. Pretraţivanje je omogućeno prema

ključnim riječima i/ili karakteristikama papira. Ţeljeni vodeni znak moţe se pronaći i prema

motivu, a statističke funkcije omogućuju kvantitativne podatke. Atlas omogućuje kreiranje

mape papirne distribucije u prostoru i vremenu. Bibliografija sadrţi više od 31.000

bibliografski zapisa, publikacija o povijesnim, tehnološkim, društvenim, poslovnim i drugim

aspektima predmodernog papira objavljenih do danas. Komponente stručnosti sadrţe

softverske alate za vodene znakove. Posljednje, ali ne i najmanje vaţno besplatni aplikacijski

35 Usp. Bernstein – the memory of papers: collaborative systems for paper expertise and history. URL:

http://www.bernstein.oeaw.ac.at/twiki/pub/Main/DocumentsArchive/Description_of_work_Bernstein_%28wo_s

upport_letters%29.pdf (2012-11-01)

Slika 4: Korisničko sučelje: Bernstein

http://www.bernstein.oeaw.ac.at/twiki/pub/Main/DocumentsArchive/Description_of_work_Bernstein_%28wo_support_letters%29.pdf


22

softverski paket KIT (vidi Slika 5) koji omogućuje korisniku mogućnost da postavi vlastitu

bazu podataka vodenih znakova. Nakon uspješne instalacije povezuje se sa MySQL serverom

baze Bernstein. Njegove ključne funkcije su da klasificira i identificira vodene znakove, da

vrši mjerenje vodenih znakova pomoću metričkih parametara, da vrši usporedbu vodenih

znakova, da omogućuje slikanje, skladištenje i digitalnu obradu vodenih znakova.36

Projekt Bernstein ima devet partnera i upravo zbog toga višejezičnost se provodi u svim

područjima projekta. Jezici koji su odabrani predstavljaju aktivnu zajednicu koja sudjeluje u

istraţivanju papira i koji su razvili vlastitu terminologiju za klasifikaciju vodenih znakova. To

su sljedeći jezici: njemački (npr.

Piccard-Online, WZMA), engleski

(WILC), francuski (Briquet),

talijanski (Zonghi), ruski

(Likharchev), španjolski (Oriol Valls

i Subirá) te najnoviji maĎarski. Iako

postoje dva nizozemska partnera,

nizozemski jezik je izostavljen iz

podrţanih jezika zbog toga što ne

postoji nizozemska klasifikacija ni terminologija za vodeni znak.

Bernsteinov popis pojmova vodenih znakova u prvoj verziji se nazivao tezaurus. Prva verzija

bila je dostupna na četiri jezika: engleskom, francuskom, njemačkom i talijanskom, a danas,

kao što smo već napomenuli, na još tri. Popis pojmova vodenih znakova ispunjava dva

osnovna cilja: ujedinjuje nomenklaturu u svakom jeziku te omogućuje višejezični rječnik na

sedam jezika. Nadalje, to je osnova za klasifikaciju vodenih znakova pri pregledavanju

motiva.

Funkcija pregledavanje motiva provodi klasifikacijsku shemu vodenih znakova na

temelju baza podataka PO (Piccard – Online), WILC, WZMA te repozitorija vodenih

znakova. To omogućuje pregledavanje kroz klasifikacijsku hijerarhiju po imenima ili po

ikonama (vidi Sliku 6). Klasifikacija je formulirana prema jezicima koji su zastupljeni u

Bernsteinu, te su nam na taj način informacije organizirane hijerarhijski.

36 Usp. Watermark Toolkit: user manual. URL: http://www.memoryofpaper.eu:8080/kit/doc/UserManual.pdf

(2012-11-01)

Slika 5: KIT

http://www.memoryofpaper.eu:8080/kit/doc/UserManual.pdf

23

Vaţnost vodenih znakova za identifikaciju papira poznat je već više od dvjesto

godina.37

Ova vrsta datiranja postiţe se usporedbom nedatiranih vodenih znakova s onima

koji su datirani. Mnogi pojedinačni istraţivači prikupili su datirane vodene znakove, te ih

postavili u kataloge. Dakle, u dvjesto godišnjoj povijesti prikupljanja vodenih znakova,

objavljeni su brojni katalozi koji opisuju

podrijetlo i kvalitetu vodenog znaka.

Katalozi uglavnom sadrţe obrise vodenih

znakova nastalih tehnikom precrtavanja, a

takoĎer uključuju i druge informacije kao

što su datum, mjesto uporabe itd. Mnogi

katalozi rasporeĎeni su prema motivima.

Potraga za vodenim znakovima u katalogu knjiga vrlo često je naporna jer se neki motivi

javljaju u bezbroj varijacija. Ako potraga završi s negativnim rezultatom nitko ne moţe biti

siguran je li se vodeni znak zanemario pri opisu ili nije pronaĎen u knjizi. Drugi nedostatak je

da većina tih kataloga sadrţi samo crteţe koji su po svojoj naravi subjektivni i često nisu

točni. Baze podataka su više korisnije jer sadrţe više podataka, a sam projek Bernstein

povezuje sljedeće baze podataka za vodene znakove: Piccard-Online (PO), WILC

(Watermarks in Incunabula in the Low Countries), NIKI (Database of Watermarks and Paper

used for Prints and Drawings developed by the Dutch University Institute for Art History in

Florence), WZMA (Watermarks of the Middle Ages), WIES (Watermarks in Incunabula

printed in España; The Hague, Netherlands), WIGB (Watermarks in Incunabula printed in

Great Britan; Paul Needham, Princeton and KB, The Hague), SZ (Stiftung Zanders, Bergisch

Gladbach, Germany), SFH (Collection Stefan Feyerabenden, industrial produced watermarks

1870-2010), APCCV (Archivo de Protocolos del Real Colegio Seminario de Corpus Christi

de Valencia-IVC+R, Spain), EEP (Estonian Early Prints, Tartu, Estonia) i FWD (Filigrania

Watermark Database, Basel, Switzerland).

Orginalne baze ostaju u ustanovama koje su ih izradile i ne kopiraju se u neki skupni

katalog odnosno bazu. Time, s jedne strane, pitanja autorskih prava ne predstavljaju problem,

dok s druge strane, podaci dostupni putem portala nisu dostupni online u stvanrom vremenu

već se aţuriraju.


Slika 6: Pretraživanje po motivu na engleskom jeziku

24

5. Standardi za bibliografsku kontrolu starih i tiskanih

knjiga

Standard koji se bavi bibliografskom kontrolom stare knjige je ISBD(A): Međunarodni

standardni bibliografski opis starih omeđenih publikacija (antikvarnih)38

dok se u okruţenju

online kataloga prilikom opisa stare knjige koristi UNIMARC format. U sljedećim

potpoglavljima detaljnije će biti objašnjena dva standarda ISBD(A) i ISBD(PM):

Međunarodni standardni bibliografski opis tiskanih muzikalija39

te UNIMARC format.

Razlog zbog kojeg smo izabrali navedena dva standarda je taj što će nam za primjer vodenih

znakova posluţiti stare rukopisne muzikalije te je za njihov opis potrebno usporedno koristiti

oba ISBD standarda.

5.1. Odnos između ISBD(A) i ISBD(PM)

ISBD(A) odreĎuje propise za opis i identifikaciju starih omeĎenih publikacija

(antikvarnih), utvrĎuje redoslijed elemenata opisa i propisuje interpunkcijski sustav za opis.40

Namjena je ISBD(A)-a da omogući opis starih knjiga za opće kataloge, bibliografije i baze

podataka koji sadrţe pribliţno jednake, detaljne opise za knjige i drugu bibliotečnu graĎu iz

svih razdoblja. Nadalje, ISBD(A) nastoji sačuvati doslovan tekst a ujedno i zadrţava koncept

glavnog mjesta izdavanja te se to mjesto navodi kao prvo u skupini impresuma. 41

ISBD(PM)

je standard za identifikaciju tiskanih muzikalija. Njegova osnovna svrha je „ utvrditi propise

za usklaĎenu katalogizaciju u cijelom svijetu, kako bi se pospješila meĎunarodna razmjena

bibliografskih podataka meĎu nacionalnim bibliografskim središtima i u cijeloj meĎunarodnoj

knjiţničarskoj i informacijskoj zajednici. Svrha je ISBD-a da utvrĎivanjem elemenata koje

obuhvaća bibliografski opis, propisivanjem redoslijeda kojim se ti elementi trebaju navoditi i

interpunkcijskih simbola kojima se oni moraju razgraničiti: (A) omogućuje razmjenu zapisa iz

raznih izvora, tako da se zapisi izraĎeni u jednoj zemlji lako mogu preuzeti u knjiţnicne

kataloge ili druge bibliografske popise bilo koje druge zemlje; (B) pomognu u razumijevanju

zapisa unatoč jezičnim zaprekama, tako da zapisi izraĎeni za korisnike jednog jezika budu

38 ISBD(A): MeĎunarodni standardni bibliografski opis starih omeĎenih publikacija (antikvarnih). 1. hrvatsko

izd. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo: Nacionalna i sveucilišna biblioteka, 1995.

39 ISBD(PM): MeĎunarodni standardni bibliografski opis (tiskanih muzikalija). 1. hrvatsko izd. Zagreb:

Hrvatsko knjiţnicarsko društvo, 2006.

40 ISBD(A). Nav.dj., str. 1.

41 Isto, str. IX.

25

razumljivi korisnicima drugih jezika; i (C) olakšaju prijenos bibliografskih zapisa u

strojnočitljiv oblik.“42

Radi boljeg pregleda razlike u shemi izmeĎu ISBD(A) i ISBD(PM) prikazat ćemo njihov

odnos u Tabeli 4. U daljnjem tekstu navest ćemo samo skupine kod kojih su razlike vidljive u

propisanoj interpunkciji te razlikama u elementima.

Razlike su: prema ISBD(A) u 2. skupini unutar „2.5 podaci o odgovornosti uz dodatni

podatak o izdanju“, iza prvog podatka slijedi interpunkcija; dok te interpunkcije u shemi

ISBD(PM) nema.43

ISBD(PM) sadrţi 3 skupinu pod nazivom „Posebni podaci o tiskanim

muzikalijama“ pod koju spadaju sljedeći elementi s propisanim interpunkcijama:

3.1 Posebni podatak o tiskanim muzikalijama

= 3.2 Usporedni posebni podatak o tiskanim muzikalijama (neobvezatno).44

U skupini 4, prema shemi ISBD(PM)-a nalazimo na propisanu interpunkciju za sljedeći

element: 4.3 [ ] podatak o funkciji raspačavatelja, dok se s druge strane 4.3 se ne upotrebljava

prema shemi ISBD(A). ISBD(PM) se razlikuje i u 4.5 - mjesto tiskanja, proizvodnje ili

urezivanja s propisanom interpunkcijom ( . Dok u ISBD(A) nalazimo sljedeće: 4.5 Mjesto

tiskanja s istom interpunkcijom ali uz dodatnu podjelu na prvo mjesto i iduće mjesto. Uz

iduće mjesto ide i propisana interpunkcija ; . Isto tako, ISBD(PM) se razlikuje u 4.6 – tiskar,

proizvoĎač ili ureĎivač s propisanom interpunkcijom : , dok u ISBD(A) nailazimo sljedeće 4.6

– tiskar s istom interpunkcijom. Nadalje, razlika je takoĎer vidljiva i u 4.7 gdje kod

ISBD(PM) označava godinu tiskanja ili proizvodnje, a kod ISBD(A) samo godinu tiskanja.

Propisana interpunkcija im je ista ; . Prema ISBD(PM) osma skupina je standardni broj (ili

alternativa) i uvjeti nabavljanja dok je osma skupina prema ISBD(A) identifikator

jedinstvenosti. Razlika je i u tome što shema ISBD(PM) unutar osme skupine propisuje i

odreĎene elemente s pripadajućim interpunkcijama koji su:

8.1 Standardni broj (ili alternativa)

: 8.3 Uvjeti nabavljanja i/ili cijena.45

Prema shemi ISBD(A) osma skupina nema zadane elemente.

42 ISBD(PM). Nav.dj., str. 11.



45 Isto, str. 20-21.

26

Tabela 4: Odnos između standarda ISBD(A) i ISBD(PM)

ISBD(A) ISBD(PM)

1. Stv. nasl. i podaci o odgovornosti 1. Stv. nasl. i podaci o odgovornosti

1.1 Gl. stv. nasl. 1.1 Gl. stv. nasl.

1.2 Opća oznaka graĎe 1.2 Opća oznaka graĎe

*1.3 Usp. stv. nasl. *1.3 Usp. stv. nasl.

*1.4 Podnaslov *1.4 Podnaslov

1.5 Podaci o odg. 1.5 Podaci o odg.

Prvi podatak Prvi podatak

*Idući podatak *Idući podatak

2. Izdanje 2. Izdanje

2.1 Podatak o izd. 2.1 Podatak o izd.

*2.2 Usp. podatak o izd. *2.2 Usp. podatak o izd.

2.3 Podaci o odg. koji se odnose na izd. 2.3 Podaci o odg. koji se odnose na izd.



*2.4 Dodatni podatak o izd. *2.4 Dodatni podatak o izd.

2.5 Podaci o odg. uz dodatni podatak o odg. 2.5 Podaci o odg. uz dodatni podatak o odg.



3. Posebni podaci 3. Posebni podaci o tiskanim muzikalijama

Nema 3.1 posebni podatak o tisk. muzikalijama

*3.2 Usp. Posebni dodatak o tisk. muzik.

4. Izdavanje, raspačavanje itd. 4. Izdavanje, raspačavanje itd.

4.1 Gl. mjesto izdavanja … 4.1 Mjesto izdavanja...

Prvo mjesto Prvo mjesto

*Iduće mjesto *Iduće mjesto

*4.2 Podatak o nakladniku … *4.2 Nakladnik....

4.3 Ne upotrebljava se *4.3 Pod. o funk. raspačavatelj

27

4.4 Godina izdavanja … 4.4 Godina izdanja...

4.5 Mjesto tiskanja *4.5 Mjesto tiskanja, urezivanja...

Prvo mjesto *4.6 Tiskar, proizvođač ili uređivač

*Iduće mjesto 4.7 Godina tiskanja ili proizvodnje

*4.6 Tiskar

4.7 Godina tiskanja

5. Materijalni opis 5. Materijalni opis

5.1 Posebna oznaka graĎe i opseg 5.1 Posebna oznaka graĎe i opseg

5.2 Podatak o ilustracijama 5.2 Podatak o ilustracijama

5.3 Format i/ili dimenzije 5.3 Dimenzije jedinice

*5.4 Podatak o popratnoj građi *5.4 Podatak o popratnoj građi

6. Nakladnička cjelina 6. Nakladnička cjelina

6.1 Sk. stv. nasl. ili stv. nasl. kola 6.1 Sk. stv. nasl. ili stv. nasl. kola

*6.2 Usp. sk. stv. nasl. *6.2 Usp.stv. nasl. nakl. cjel. ili kola

*6.3 Podnasl. nakladničke cjeline *6.3 Podnasl. nakladničke c. ili kola

6.4 Podaci o odg. … 6.4 Podaci o odg. …



6.5 MeĎunarodni standardni serijski broj niza 6.5 MeĎun.stand.serijski br.niza ili kola

6.6 Numeracija nakladničke cjeline 6.6 Numeracija nakladničke cjeline ili kola

7. Napomena 7. Napomena

8. Identifikator jedinstvenosti 8. Standardni br. i uvjeti nabavljanja

8.1 Standardni broj (ili alternativa)

8.3 Uvjeti nabavljanja i/ili cijena

28

5.2. Format UNIMARC za strojnočitljivo katalogiziranje

Osnovna je svrha formata UNIMARC omogućiti meĎunarodnu razmjenu

bibliografskih podataka u strojnočitljivom obliku izmeĎu nacionalnih bibliografskih ustanova.

Opseg je formata UNIMARC odrediti označitelje sadrţaja (oznake polja, indikatore i oznake

potpolja) koji se pridaju bibliografskim zapisima u strojnočitljivom obliku, te odrediti logički

i materijalni format zapisa. Format uključuje označitelje sadrţaja za omeĎene publikacije,

serijske publikacije i drugu neomeĎenu graĎu, kartografsku graĎu, muzikalije, zvučne snimke,

grafiku, projiciranu filmsku graĎu i video graĎu, staru i rijetku graĎu i arhivsku graĎu te

elektroničku graĎu.46

Vezano uz dopune UNIMARC-a, izraĎene su Smjernice za upotrebu

UNIMARC-a za stare omeđene publikacije (antikvarne) koje objašnjavaju primjenu formata

UNIMARC pri izradi zapisa za stare omeĎene publikacije. Stare omeĎene publikacije

uglavnom su one proizvedene prije uvoĎenja strojnog tiskanja u 19. st., a uključuju i one

objavljene za ograničeno raspačavanje ili za prodaju na zahtjev. Novije publikacije

proizvedene ručno ili metodama koje nastavljaju tradiciju ručnog tiskanja mogu se takoĎer

obraditi istim standardima (definicija prema ISBD(A)-u). Upotreba ovih Smjernica nije

ograničena samo na omeĎene publikacije, već one donose i upute za opis različitih vrsta

publikacija proizvedenih u doba ručnog tiskanja. Za opis antikvarne publikacije potrebno je

uspostaviti standardizirane označitelje sadrţaja koji će obuhvatiti posebna svojstva ove vrste

publikacija. 47

Polja kojima ćemo se baviti u radu odnose se na muzikalije. Prema Uputama za

uporabu formata UNIMARC za kataložni opis tiskanih i rukopisnih muzikalija i zvučnih

glazbenih snimaka to su sljedeća polja: 001 - Identifikator zapisa , 005 - Identifikator verzije ,

013 - MeĎunarodni standardni broj za glazbu (ISMN), 071 - Nakladnički broj za glazbu, 100 -

Opći podaci za obradu, 101 - Jezik jedinice, 102 - Zemlja izdavanja ili proizvodnje, 110 -

Polje kodiranih podataka: serijske publikacije, 126 - Polje kodiranih podataka: zvučne snimke

– fizička obiljeţja, 128 - Polje kodiranih podataka: muzičke izvedbe i partiture, 200 - Stvarni

naslovi i podaci o odgovornosti, 205 - Izdanje, 210 - Izdavanje, raspačavanje itd., 215 -

Materijalni opis, 225 - Nakladnička cjelina, 300 - Opća napomena, 304 - Napomena o

glavnom naslovu i o glavnome stvarnom naslovu, 312 - Napomena o sporednom stvarnom

naslovu koji se jezikom i/ili pismom razlikuje od glavnoga stvarnog naslova, 312/1 -

46 UNIMARC: bibliografski format. Zagreb: Hrvatsko knjiţničarsko društvo; Zadar: Sveučilište u Zadru, 2009.

Str. 7.

47 Smjernice za upotrebu UNIMARC-a za stare omeĎene publikacije (antikvarne). URL:

http://haw.nsk.hr/arhiva/vol1/336/1585/www.nsk.hr/e-izdanja/430305116.htm (2012-11-09)

http://haw.nsk.hr/arhiva/vol1/336/1585/www.nsk.hr/e-izdanja/430305116.htm

29

Napomena o podnaslovu, 327 - Napomena o dodacima uz sadrţaj (predgovor, pogovor i sl.) te

o sadrţanim, dodanim i prištampanim radovima, 305 - Napomena o izdanju, 305/1 -

Napomena o bibliografskoj povijesti djela, 306 - Napomena o izdavanju, raspačavanju itd.,

307 - Napomena o materijalnom opisu, 310 - Napomena o dostupnosti, 316 - Napomena o

primjerku, 316/1 - Napomena o brojčanim podacima, 320 - Napomena o bibliografiji, 320/1 -

Napomena o saţecima, 320/2 - Napomena o kazalu, 334 - Napomena o nagradama, 410 -

Nakladnička cjelina (niz), 461 - Skup, 462 - Podskup, 421 - Prilog, 422 - Matična publikacija,

423 - Izdano sa, 452 - Druga izdanja u drugome mediju, 500 - Jedinstveni stvarni naslov, 532

- Prošireni stvarni naslov, 675 - Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK), 700 - Osobno

ime: primarna odgovornost, 701 - Osobno ime: alternativna odgovornost, 702 - Osobno ime :

sekundarna odgovornost, 710 - Naziv korporativnog tijela: primarna odgovornost, 711 - Naziv

korporativnog tijela: alternativna odgovornost, 712- Naziv korporativnog tijela: sekundarna

odgovornost, 801 - Polje izvora podataka, 990 - Signatura, 991 - Inventarni broj, 992 - Interna

lokacija dokumenta i 998 - Interna potreba sluţbi NSK.48

U UNIMARC formatu za

bibliografski opis nailazimo još na dva polja koja se odnose na muzikalije. To je polje 036 -

Glazbeni incipit, te polje 208 - Skupina posebne graĎe: posebni podaci za tiskane muzikalije

koje pripada ISBD(PM) Skupni 3, tj. elementu 3.2 Usporedni posebni dodatak o tiskanim

muzikalijama.49

U cjelokupnom poglavlju usporeĎivali samo odnos izmeĎu dva ISBD standarda,

ISBD(A) i ISBD(PM), koji su od iznimne vaţnosti za bibliografsku obradu starih

rukopisnih/tiskanih muzikalija. Ujedno smo se bavili i UNIMARC formatom za bibliografski

format čije korištenje omogućava razmjenjivanje bibliografskih podatak s drugim knjiţničnim

središtima i ustanovama. Navedeni ISBD-i odreĎuju razne propisa uz pomoću kojih se stvara

redoslijed te sustav za opis pomoću kojih se stare tiskane muzikalije mogu detaljno opisati. U

Tabeli 5 prikazat ćemo odnos ISBD(A)/ISBD(PM) i UNIMARC polja. Elementi ISBD(A)

navedeni su u lijevom stupcu, a označitelji sadrţaja za UNIMARC za svaki element podataka

navedeni su u desnom stupcu.

48 Upute za uporabu formata UNIMARC za kataloţni opis tiskanih i rukopisnih muzikalija i zvučnih glazbenih

snimaka. URL:

http://haw.nsk.hr/publikacija/1098/upute-za-uporabu-formata-unimarc-za-katalozni-opis-tiskanih-i-rukopisnih-

muzikalija-i-zvucnih-glazbenih-snimaka (2012-11-11)

49 Usp. UNIMARC. Nav.dj., str. 10-11.

http://haw.nsk.hr/publikacija/1098/upute-za-uporabu-formata-unimarc-za-katalozni-opis-tiskanih-i-rukopisnih-muzikalija-i-zvucnih-glazbenih-snimaka


30

Tabela 5: Odnos ISBD(A)/ISBD(PM) i UNIMARC polja

ISBD(A)/ISBD(PM) UNIMARC POLJA

Stvarni naslovi i podaci o odgovornosti 200

Izdanje 205

Posebni dodaci o tiskanim muzikalijma 208

Izdavanje, raspačavanje itd. 210

Materijalni opis 215

Nakladnička cjelina 225

Napomena

Opća napomena

Napomena o stvarnom naslovu i podacima o odgovornosti

Napomena o izdavanju i bibliografskoj povijesti djela

Napomena o izdavanju, raspačavanju

Napomena o materijalnom opisu

Napomena o uvezu i dostupnosti

Napomena o srodnim naslovima

Napomene o opisivanom primjerku

Napomena o povijesti primjerka

Napomena o postupcima zaštite

Napomena o bibliografiji/kazalima/saţecima koje publikacija

sadrţi

Napomena o kazalima/saţecima/bibliografskim bilješkama u

drugim izvorima

Napomena o sadrţaju

Napomena o nagradama

3- -

300

304

305

306

307

310

312

316

317

318

320

321

327

334

Kodirani podaci

Opći podaci za obradu 100

Jezik/jezici jedinice 101

Zemlja izdavanja ili proizvodnje 102

Polje kodiranih podataka: Serijske publikacije i druga neomeĎena

graĎa

110

Polje kodiranih podataka: Zvučne snimke i tiskane muzikalija 125

Polje kodiranih podataka: Zvučne snimke – Materijalna obiljeţja 126

Polje kodiranih podataka: Trajanje zvučne snimke i tiskanih

muzikalija

127

Polje kodiranih podataka: Glazbene izvedbe i partiture 128

Kodirani podaci za antikvarnu graĎu 140, 141

31

6. Istraživanje

6.1. Svrha i cilj istraživanja

Svrha rada je prikazati povijest proizvodnje i raspačavanja papira u Europi s posebnim

naglaskom na vodene znakove te njihovu ulogu u bibliografskom opisu stare knjige, s ciljem

da se istraţe mogućnosti korištenja vodenog znaka kao jednog od sredstava za odreĎivanje

formata knjige, dataciju i ubikaciju, odnosno kao sredstva za utvrĎivanje točnosti datacijskih

podataka kod knjiga u kojima je iz raznih razloga otisnuta netočna godina tiska ili odreĎivanje

razdoblja tiska za knjige u kojima godina tiska uopće nije navedena.

6.2. Metodologija

Istraţivanje je provedeno u Drţavnom arhivu Zadar (DAZD) koji u svom fondu posjeduje

zbirku starih rukopisnih i tiskanih muzikalija. Arhivsko i knjiţno gradivo u DAZD nastalo je

djelovanjem drţavnih i drugih ustanova, organizacija i pojedinaca, najviše s područja

Dalmacije, od 10. do 21. stoljeća. Tijekom 18. i 19. stoljeća u Arhiv je pohranjeno gradivo

mletačke uprave (1409.-1797.), prve austrijske uprave (1797.-1805.), francuske uprave

(1806.-1813.) te druge austrijske uprave (1813.-1918.).50

Prvi dio istraţivanja odnosio se na detaljno proučavanje dostupne relevantne literature

koja nam je proširila sliku o temi i time teoretski dala jasne prikaze vezane za problem rada.

Tiskani katalog „Popis muzikalija“ koji se nalazi u DAZD podjeljen je u sedam skupina.

Prvoj skupini pripadaju Muzikalije zadarske filharmonije. Arhivska graĎa smještena je u

arhivskim kutijama. Pregledali smo dvadeset arhivskih kutija rukopisnih muzikalija u kojima

se nalazi sveukupno 127 signatura koje su bile u vlasništvu Zadarske filharmonije koja je

djelovala od 1858.-1943. godine iz prve skupine. Vaţno za napomenuti da kutiju pod rednim

brojem 7 nismo pregledali zbog jakog oštećenja graĎe. Vodene znakove smo precrtali sluţeći

se mekanom običnom hb olovkom i transparentnim (faust) papirom, dok smo neke čak uspjeli

i fotografirati. Nakon što smo prikupili sve vodene znakove na jednom mjestu započeli smo s

pretraţivanjem Bernstein baze podataka ne bi li pronašli iste i/ili slične vodene znakove.

Bitno je za naglasiti da smo u više različitih jedinica pronašli iste vodene znakove te smo u

tom slučaju precrtali samo jedan vodeni znak.

50 Usp. Vaţnost gradiva. URL: http://www.dazd.hr/hr/arhivsko-gradivo (2012-11-05)

http://www.dazd.hr/hr/arhivsko-gradivo

32

6.3. Vodeni znakovi pronađeni u DAZD

Vodene znakove (VZ) podijeljeni smo u sedam kategorija: fauna, kriţ, kruna, nebeska

tijela, oruţje, slova i štit.

6.3.1. Fauna

VZ1: Dvoglavi orao raširenih krila s krunom i dva mača

ispod slova FF. Visina: 10 cm; širina: 8,2 cm.

VERDI, Giuseppe. La traviata

DAZD, Kutija 1, sign. 1/3.

VZ2: Dvoglavi orao raširenih krila s krunom i dva mača ispod

slova FF. Visina: 10,2 cm; širina: 9 cm.

VERDI, Giuseppe. I due foscari: coro ridoto per violine.


33

6.3.2. Križ

VZ3: Dvoglavi orao raširenih krila s krunom i dva mača ispod slova FF.

Visina: 11 cm; širina: 8,5 cm.

VERDI, Giuseppe. Nabucodonosor: coro che precede il Finale I

DAZD, Kutija 5, sign. 1/26

VZ4: Dvoglavi orao raširenih krila s krunom i dva mača ispod slova FF.

Visina: 10,8 cm; širina: 8,8 cm.

ANONYMUS. Zigeunerium: Ouverture


VZ5: Križ u štitu na vrhu kruna. Visina: 6 cm; širina: 3,2 cm.

VERDI, Giuseppe. I due foscari: recitativo e cavatina


34

6.3.3. Kruna

VZ6: Kruna. Visina: 6 cm; širina: 5,7 cm.

DONIZETTI, Gaetano. Introduzione nell'opera Marino

Fallieri


VZ7: Kruna s križem na vrhu. Visina: 4,5 cm; širina: 5 cm.



35

6.3.4. Nebeska tijela

VZ8: Kruna sa križom ispod slova FB. Visina: 8 cm; širina: 6 cm.

APOLLONI, G. L'Ebreo: preludio e prologo.


VZ9: Polumjesec s licem. Visina: 3,9 cm;

širina: 3 cm.

VERDI, Giuseppe. La traviata


36

VZ10: Tri polumjeseca, najvedi s licem. Visina: 5,2 cm;

širina: 9 cm.


Fallieri


VZ11: Tri polumjeseca. Visina: 4,5 cm; širina: 7,5 cm.


Fallieri


VZ12: polumjesec s licem. Visina: 4 cm; širina: 2,8

cm.

VERDI, Giuseppe. I due foscari: coro ridoto per

violine.


37

6.3.5. Oružje

6.3.6. Slova

VZ13: Luk i strijela unutar kojeg su slova Z i ?. Visina: 5,3 cm; širina: 5 cm.



VZ14: Slova FooVese. Visina: 3,5 cm; širina: 7,7 cm


Fallieri


VZ15: Slova FB. Visina: 2 cm; širina: 4,8 cm.


Fallieri DAZD, Kutija 1, sign. 1/7

VZ15: Polovičan vodeni znak. Slova D??. Visina: 1 cm; širina: 6,5

cm.

CELLI, Filippo. Amore azuzza l'iugegno: ossia il signor Timonella di

Piacenza


38

VZ16: Polovičan vodeni znak: Slova GMT. Visina: 1cm; širina: 6,5

cm.

DONIZETTI, Gaetano. Introduzione nell'opera Marino Fallieri


VZ17: Polovičan vodeni znak. Slova VG. Visina: 1,7 cm; širina: 6,1

cm.

HAYDN, Franz Joseph. Le sette parole del redentore: per pianoforte

e canto.


VZ18: Slova F? VERONES. Visina: 1 cm; širina: 14 cm.

ROSSINI, Gioacchino. Semiramide: aria: (se la vita anchor te'e Cara)


VZ15: Slova FF. Visina: 3,5 cm; širina: 6 cm.

CELLI, Filippo. Amore azuzza l'iugegno: ossia il signor Timonella di

Piacenza


39

6.3.7. Štit

VZ19: Slova L ?. Visina: 1,5 cm; širina: 7 cm.

VERDI, Giuseppe. I Masnadieri: duettino e quarteto.


VZ20: Štit unutar kojeg su tri zvijezde iznad kruna s polumjesecem.

Visina: 17 cm; širina: 7,2 cm.

HAYDN, Franz Joseph. Le sette parole del redentore: per

pianoforte e canto.


VZ20: Štit unutar kojeg je polumjesec. Visina: 6 cm; širina: 4,5

cm.

VERDI, Giuseppe. Un ballo in maschera.


40

6.4. Analiza pronađenih vodenih znakova u DAZD

Kako smo već napomenuli u nekim slučajevima vodeni znakovi se ponavljaju. Vodeni

znakovi koji se pojavljuju u većini slučajeva su orao raširenih krila sa krunom i dva mača

ispod kojeg se nalaze slova FF, tri polumjeseca, tri polumjeseca od kojih najveći ima lice. U

slučajevima VZ2, VZ12, VZ13, VZ14, VZ19 riječ je o folio formatu (2°), odnosno prema P.

Gasgellu papir je bio presavinut dva puta, a vodeni znakovi pronaĎeni su na sredini lista

papira. VZ1, VZ3, VZ4, VZ10, VZ11, VZ17, VZ18 i dr. pronaĎeni su na gornjim dijelovima

listova papira da bi ih vjerno prikazali trebali smo ih prespojiti, a to upućuje na činjenicu da je

papir bio presavinut četiri puta, odnosno riječ je o formatu quatro (4°).

Primjeri VZ1, VZ12, VZ17 i VZ18 iako su isti, razlikuju se u veličini i

širini te sitnim detaljima kojima su oku na prvi pogled nevidljivi. Što se

dade zaključiti da je nemoguće stvoriti dva potpuno ista/identična

vodena znaka te da je svaki vodeni znak jedinstven poput „otiska prsta“.

Bitno za napomenuti, činjenica je da na niti jednoj rukopisnoj muzikaliji

u kojoj smo pronašli vodeni znak nismo pronašli mjesto ni godinu

izdavanja. Na onim rukopisnim muzikalijama na kojima se pronaĎeni godina i mjesto

proizvodnje naţalost nismo pronašli vodeni znak. No, da bi pronašli iste i/ili slične vodene

znakove započeli smo sa pretraţivanjem Bernstein baze podataka. Naţalost, pretraţivajući

bazu podataka nismo pronašli niti jedan vodeni znak koji je isti te odgovara pronaĎenim

vodenim znakovima u DAZD. Prvo pretraţivanje započeli samo sa sljedećim vodenim

znakovima: VZ1, VZ2, VZ3 i VZ4. Da bi dobili što točnije rezultate suzili samo pretraţivanje

(two heads above crown). Naišli smo na 30 rezultata, a svi su se nalazili u Piccardovoj bazi

(PO). Ista mjesta s istom godinom napisat ćemo samo jednom, odnosno nećemo ih ponavljati.

Tamo gdje ne postoji godina ili mjesto ili oboje stavit ćemo znak upitnik (?). Kao zaštitni

znak povezuju se za sljedeća mjesta i godine: Rattenburg (1512, 1513), ? (1514), Brixen

(1514), Augsburg (1517, 1559, 1561), Weimar (1557), Ragensburg (1557), Dünamünde

(1560), Innsbruck (1561), Coburg (1564), Straßburg (1564, 1565, 1566), Frauenburg (1588),

Salem (1612, 1670, 1711), Salem, Kloster (1612), Petershausen (1612-1613), Ortenberg

(1622, 1630), Offenberg (1622, 1623), Dinglingen (1628), Biberach (1713), Oberachem

(1713) i Waldkirch (1780). MeĎu svim ponuĎenim vodenim znakovima pronašli smo samo

jedan koji drţi dva mača u ruci (vidi Slika 7), dok su ostali imali samo raširena krila. Sljedeće

pretraţivanje odnosili se na vodene znakove VZ9 i VZ13. Ključna riječ bila je face moon.

Dobili smo 91 rezultat (69-WZIS; 22-PO). Za nas je bilo relevantno samo prvih 15

pronaĎenih u bazi WZIS, budući da traţimo polumjesec s licem. Mjesta i godine za koja se

Slika 7: Salem, 1711.

41

povezuju su: Waiblingen (1519), Böblingen (1512), Ulm (1523), Donauwörth (1524),

Veringen (1518), Rottweil (1519), Hohenstein (1520), Göppingen (1525), ? (1525),

Ensisheim (1550), Montbéliard (1593) i Ettenheimmünster (1595). PronaĎen je samo jedan

pribliţan našim vodenim znakovima (vidi Slika 8). Za VZ10 i VZ11 koristili smo ključnu

riječ three moons. PonuĎeno nam je 10 rezultata (3-NIKI; 7-PO), no kako nismo dobili

relevantne rezultate pretraţivanje smo započeli s novom ključnom riječi moon. Broj rezultata

iznosio je 390 (332-WZIS; 1-NIKI; 1-WIES; 2-WIGB; APCCV-39).

Kako je riječ moon širi pojam u pretraţivanje su nam se uključili i

prethodni pojmovi vezani uz polumjesec. Od 390 ponuĎenih

rezultata njih 30 je bilo relevantno za naše pretraţivanje. Svi su

pronaĎeni u istoj bazi WZIS. Dvanaest ih je bilo bez godine i mjesta.

Mjesta i godine za koja se povezuju su sljedeća: ? (1634-1654),

Italija (1670-1690), ? (1436), Genova (1514), ? (1644), ? (1665), ?

(1708-1709), ? (1805) i ? (1836). PronaĎen je jedan sličan vodeni

znak (vidi Slika 9). Ovim načinom pretraţivanja uspjeli smo pronaći

samo jedan vodeni znak, odnosno štit s polumjesecom. (vidi Slika 10). Pretraţivanje

kombinacije slova npr. FB nije omogućeno u bazi. Mogu se pretraţivati

samo slova koja samostalno stoje sama za sebe. Baza omogućuje

pretraţivanje po imenima, no kako znamo iščitati samo što piše na VZ18

nismo pronašli niti jedan vodeni znak s tim imenom. Pretraţivanje VZ13

započeli smo s ključnom riječi bow with arrow. Svih 42 rezultata koliko

smo dobili nalaze se u bazi WZIS. Mjesta i godine za koja ih se vezuje su:

Saaburg (1397), ? (1404), Frankfurt, Main (1413), Tirol (1356), Reval

(1383), Firenze (1410), Nördlingen (1410, 1415), ? (1414-1418), Konstanz

(1415-1418), Wallerstein (1415, 1417), Bern (1416), Konstanz (1416),

Arnhem (1420), Dilingen (1421), Ellwangen (1421), Morungen (1423),

Marienburg (1423), Verona (1479, 1515), Hall, Inntal (1512), Baden, Baden

(1512), Hall, Tirol (1512), Prag (1514), Schwaz (1515), Lunigo (1515), Fürstenburg (1546),

Greiffen, am (1546) i ? (1547).

Slika 8: Montbéliard,

1593.

Slika 9: ?, 1836

Slika 10: 1836

42

6.5. Primjeri i analiza bibliografskog zapisa

Kao primjer uzeli smo samo jednu rukopisnu muzikaliju. Pomoću nje ćemo pokušati

objasniti na koji način se vodeni znakovi mogu prikazati u bibliografskom zapisu.

Primjer 1: Jedan vodeni znak

ndm0

001 ID ZAPISA

100 ## $f 18441900my0hrv0191ba

101 # $a ita

125 ## $a al

128 ## $a op

140 ## $a my######1000

141 ## $a g##0bb

200 1# $a Recitativo e cavatina

$b Rukopisna muzikalija

$e tu, al cui sguardo annipossente

$e nell opera I due foscari

$f del maestro Giuseppe Verdi

210 ## $a [S.l.

$c s.n.

$d s.a.]

215 ## $a 22 str.

$c note, rukopis

$d 32 cm

307 ## $a Crna tinta

307 ## $a Vodeni znak: Kruna s kriţem na vrhu; dimenzije: visina 4,5 cm, širina 5 cm

316 ## $a e-mol; violinski ključ; 4/4 mjera

316 ## $a Glazbeni incipit; tekstovni incipit: No mila ciate...

610 0# $a Digitalizirani vodeni znak

$5 DAZD

43

700 #1 $3 ID zapis

$a Verdi

$b Giuseppe

$4 230

801 #0 $a HR

$b DAZD

$g HR PPIAK

856 4# $a Vodeni znak

$u http:// IP ADRESA /iID ZAPISA.jpg

Primjer2: Više vodenih znakova

ndm0

001 ID ZAPISA

100 ## $f 18441900my0hrv0191ba

101 # $a ita

125 ## $a al

128 ## $a op

140 ## $a my######1000

141 ## $a g##0bb

200 1# $a Recitativo e cavatina

$b Rukopisna muzikalija

$e tu, al cui sguardo annipossente

$e nell opera I due foscari

$f del maestro Giuseppe Verdi

210 ## $a [S.l.

$c s.n.

$d s.a.]

215 ## $a 22 str.

$c note, rukopis

$d 32 cm

307 ## $a Crna tinta

Slika 11: ID.jpg

44

307 ## $a Vodeni znakovi: Kruna s kriţem na vrhu; dimenzije: visina 4,5 cm, širina 5 cm;

Kriţ u štitu na vrhu kruna; dimenzije: visina 6 cm, širina 3,2 cm; Luk i strijela

unutar kojeg su slova Z i ?; dimenzije: visina 5,3 cm, širina 5 cm.

316 ## $a e-mol; violinski ključ; 4/4 mjera

316 ## $a Glazbeni incipit; tekstovni incipit: No mila ciate...

610 0# $a Digitalizirani vodeni znakovi

$5 DAZD

700 #1 $3 ID zapis

$a Verdi

$b Giuseppe

$4 230

801 #0 $a HR

$b DAZD

$g HR PPIAK

856 4# $a Vodeni znakovi

$u http:// IP ADRESA /iID ZAPISA.jpg

Problemi pri detaljnom opisu prisutni su u svakodnevnom radu sa starom i rijetkom

graĎom bilo da je riječ o muzikalijama ili knjigama. Da bi zadovoljili potrebe korisnika

potrebno je opisati sve elemente notne graĎe da bi ih što bolje prikazali u strojnočitljivom

obliku odnosno zapisu. Jedino polje koje je namjenjeno vodenom znaku je 140, odnosno

potpolje $a u koje se stavlja kôd za prisutnost vodenog znaka. Polje 307 odnosi se na

napomenu o materijalnom opisu i upravo je ta napomena bila najbliţa u koju smo stavili

prisutnost vodenog znaka te ga ujedno i opisali. Da bi mogli povezati fotografije s

bibliografskim zapisom potrebno je znati u kojem formatu one trebaju biti. Zbog toga je

vaţno kontaktirati s odgovornim osobama koje razvijaju i odrţavaju informacijski knjiţnični

sustav.51

Ako se slike izraĎuju bilo skeniranjem ili fotografiranjem tada je potrebno napraviti

51 U našem slučaju to je tvrtka UNIBIS koja odrţava sustav CROLIST. Dimenzije manje slike 120px duţine

(visine) fiksno, a širina koliko ispadne ( npr. 80 x 120 piksela). Dimenzija veće slike za naslovnice: 360px

odnosno 400px duţine po izboru, a širina koliko ispadne (npr. 250 x 360 piksela). Nazivi manje slike

(ixxxxxxxxx.jpg) za veću sliku (xxxxxxxxx.jpg) gdje „xxxxxx“ označava ID zapis.

Slika 12: ID.jpg

45

što kvalitetnije snimke tj. u što boljoj rezoluciji. Dobivene snimke se tada dodatno obraĎuju u

Photoshopu te se smanjuju na potrebnu dimenziju i pritom preimenuju. U našem slučaju

dimenzije slike vodenih znakova iznose 360px duţine (visine). Polje 610 odnosi se na

slobodno oblikovane predmetnice. Koristili smo dva potpolja: $a za predmetni pojam i $5

koje se odnosi na ustanovu i primjerak na koje se polje odnosi. Vodene znakove takoĎer smo

povezali s poljem 856 koje se odnosi na elektroničku lokaciju i pristup te s njegovim

potpoljem $u. U potpolje $u upisuje se IP adresa te ID zapisa (vidi Slike 11 i 12). ID zapis

odnosi se na polje 001. Kada se radi o više vodenih znakova kao što je prikazano u drugom

primjeru smatramo da je vodene znakove potrebno staviti u jednu datoteku koristeći se

takoĎer Photoshopom. S obzirom da znamo podatak od kada do kada je autor ţivio (1813.-

1901.) u bazi Bernstein nismo pronašli niti jedan vodeni znak pomoću kojeg bi mogli utvrditi

godinu i/ili stoljeće ove rukopisne muzikalije. Stoga moţemo nagaĎati da je to sredina 19.

stoljeća i/ili početak 20. stoljeća, no to je samo okvirna datacija zbog nepouzdanosti. Nadalje,

da bi se notna graĎa mogla u potpunosti opisati osim znanja katalogizacije potrebno je znati i

osnove poznavanja glazbene teorije (vidi Polje 316). No, da bi bibliografski opis muzikalije

bio potpun bilo bi potrebno uvesti novo polje u format UNIMARC za biljeţenje vodenog

znaka, koje bi sadrţavalo potpolje $3 potpolje za povezivanje zapisa kojim bi povezalo

vodeni znak opisan u bibliografskom zapisu s normativnim zapisom. Na taj način bi se

omogućilo da se u normativnom zapisu vodeni znak u potpunosti opiše, npr. razmak izmeĎu

linija ţica, te stavi u odnos prema nazivu tvornice papira, mjestu i vremenu u kojem je

djelovala itd.

46

7. Zaključak

Stara graĎa predstavlja povijest pojedinog primjerka, a sačuvani primjerci stare i rijetke

graĎe vrijedan su izvor za proučavanje povijesti. Uloga knjiţničara je da organizira i pripremi

bibliografske informacije za svoje korisnike. Tehnologija se razvija svaki dan, a kako vrijeme

odmiče korisnički zahtjevi/potrebe su sve veći i upravo to treba imati na umu prilikom

stvaranja kataloţnih zapisa za staru knjigu. MeĎutim, potreban je i daljni razvoj sustava za

online pretraţivanje kataloga kako bi se u potpunosti moglo odgovoriti na sve zahtjevnije

korisničke potrebe.

Potraga za vodenim znakovima u bazama podataka vrlo često je naporna jer se motivi

pojavljuju u bezbroj varijacija. Potraga nekada moţe završiti s negativnim rezultatom, no

nitko ne moţe biti siguran da se odreĎeni vodeni znak ne nalazi u bazi, a i sami crteţi koji se

nalaze u većini baza podataka po svojoj naravi su subjektivni i često nisu točni. Vodeni

znakovi u bazama takoĎer su opisani metapodacima kao što su visina i širina vodenog znaka,

razmak izmeĎu linija ţica, mjesto upotrebe, normatizirano mjesto upotrebe, godina itd. No, tu

nam projekt Bernstein uskače u pomoć nudeći nam svoj besplatni softverski alat koji

omogućuje klasifikaciju, identifikaciju i usporedbu vodenih znakova.

Ovim radom prikazale su se povijesne faze proizvodnje i raspačavanja papira u Europi

s posebnim naglaskom na vodene znakove. Proučavanjem literature pokazalo se da je vodeni

znak pouzdani vodič za utvrĎivanje bibliografskog formata, datacije i ubikacije te se kao

takav vrijedan dokaz treba tretirati prilikom bibliografske obrade. No, da bi se vodeni znak u

potpunosti mogao opisati na jednom mjestu predlaţe se dopuna formata UNIMARC za

bibliografske, a time i normativne podatke. Ujedno se predlaţe i izrada uputa za korištenje

baze Bernstein namjenjene katalogizatorima. Posljednje, ali ne i najmanje vaţno predlaţe se

razvijanje vlastite terminologije za vodene znakove te pokretanje projekta za sudjelovanje u

projektu Bernstein. Kako katalogizatori nisu još dovoljno obučeni da mogu odrediti godinu

odnosno razdoblje izdavanja knjige na temelju vodenog znaka na onima je koji znaju

mogućnost vodenog znaka zadatak da ih poduče kako bi ih mogli znati koristiti.

Papir je „nositelj memorije“: izvor informacija o povijesti društva te ujedno pomoć u

identifikaciji dokumenta. On nam daje nit zaboravljenih dogaĎaja koja su osnova ne samo za

povijesna istraţivanja već i za istraţivanja kulturne baštine, te svakako zasluţuje našu

pozornost.

47

8. Literatura

A brief history of paper. URL: http://users.stlcc.edu/nfuller/paper/ (2012-11-09)

Behlilović, N.; Begović, P.; Mrdović, S. Različiti aspekti zaštite pristupa

digitalizovanoj kulturnoj baštini. URL:

http://people.etf.unsa.ba/~smrdovic/publications/Razliciti_aspekti_zastite_pristupa_di

gitalizovanoj_kulturnoj_bastini.pdf (2012-11-01)

Bernstein – the memory of papers: collaborative systems for paper expertise and

history. URL:

http://www.bernstein.oeaw.ac.at/twiki/pub/Main/DocumentsArchive/Description_of_

work_Bernstein_%28wo_support_letters%29.pdf (2012-11-01)

Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to

the Modern Period. Stuttgart: Vienna: Berstein the memory of paper, 2009.

Filigranologija. Hrvatski jezični portal. URL:


Gaskell, P. A new introduction to bibliography. New Castle; Delaware: OakKnoll

Press, 1995.

Hunter, D. Papermaking: the history and technique of an ancient craft. New York:

Dover Publications, 1978.

ISBD(A): MeĎunarodni standardni bibliografski opis starih omeĎenih publikacija

(antikvarnih). 1. hrvatsko izd. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo: Nacionalna i

sveucilišna biblioteka, 1995.

ISBD(PM): MeĎunarodni standardni bibliografski opis (tiskanih muzikalija). 1.

hrvatsko izd. Zagreb: Hrvatsko knjiţnicarsko društvo, 2006.

Katić, T. Stara knjiga: bibliografska organizacija informacija. Zagreb: Hrvatsko

knjiţnično društvo, 2007.

Mošin, V. Filigranologija kao pomoćna historijska nauka. Zagreb: Jugoslavenska

akademija znanosti i umjetnosti, 1954.

Mošin, V. A.; Traljić, S. M. Vodeni znakovi XIII. i XVI. vijeka. Zagreb:

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1957.

Puškadija-Ribkin, T. Vodeni znakovi papirane zagrebačkoga Stolnog

kaptola.//Arhivski vjesnik, 37(1994), str. 209-220.







48

Smjernice za upotrebu UNIMARC-a za stare omeĎene publikacije (antikvarne). URL:

http://haw.nsk.hr/arhiva/vol1/336/1585/www.nsk.hr/e-izdanja/430305116.htm (2012-

11-09)

Stipčević. A. Povijest knjige. 2. prošireno i dopunjeno izd. Zagreb: Matica hrvatska,

2006.

Stipišić, J. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. Zagreb: Školska knjiga,

1991.

UNIMARC: bibliografski format. Zagreb: Hrvatsko knjiţničarsko društvo; Zadar:

Sveučilište u Zadru, 2009.

Upute za uporabu formata UNIMARC za kataloţni opis tiskanih i rukopisnih

muzikalija i zvučnig glazbenih snimaka. URL:

http://haw.nsk.hr/publikacija/1098/upute-za-uporabu-formata-unimarc-za-katalozni-

opis-tiskanih-i-rukopisnih-muzikalija-i-zvucnih-glazbenih-snimaka (2012-11-11)

Vaţnost gradiva. URL: http://www.dazd.hr/hr/arhivsko-gradivo (2012-11-05)

Watermark Toolkit: user manual. URL:

http://www.memoryofpaper.eu:8080/kit/doc/UserManual.pdf (2012-11-01)






49

University of Zadar

Department of Information Science

Written Heritage in a Digital Environment

Role of watermark in old book bibliographic description

Master's thesis

Studentica: Emilia Domazet Mentor: dr. sc. Mirna Willer, prof.

Co-mentor: Marijana Tomić, asist.

Zadar, 2012.

50

Abstract

The purpose of this paper is to show history of production and distribution of paper in

Europe, with special emphasis on watermarks and their role in the bibliographic description of

old books, with aim to explore possibilities of using watermark like one of the instrument for

bibliographic format book, dating and local determination, that is like one of the instruments

for dating an accuracy of dating information in the books which have, for various reasons,

wrong year of publishing or for dating period of printing in books that don’t have year of

publishing at all.

This work displays complexity of bibliographic description in old books and

importance of recognizing the peculiarities in individual copies that are examined in this work

from aspect of watermarks in paper on which book is printed. Researches have shown that

every manufacturer used specified watermarks in specified period. Since modern science

managed to reconstruct time of making certain watermarks and find out which factory used

them, we can determine period of making paper.

Keywords: watermark, old book, bibliographic description, dating

51

Bilješke

1 Puškadija-Ribkin, T. Vodeni znakovi papirane zagrebačkoga Stolnog kaptola.//Arhivski

vjesnik, 37(1994), str. 210.

2 Katić, T. Stara knjiga: bibliografska organizacija informacija. Zagreb: Hrvatsko knjiţnično

društvo, 2007. Str. 40-41.

3 Isto, str. 27.

4 Isto, str. 37-38.

5 Isto, str. 14-22.

6 Usp. Gaskell, P. A new introduction to bibliography. New Castle; Delaware: OakKnoll

Press, 1995. Str. 80-87.

7 Usp. Hunter, D. Papermaking: the history and technique of an ancient craft. New York:

Dover Publications, 1978. Str. 48-50.

8 Usp. Stipčević. A. Povijest knjige. 2. prošireno i dopunjeno izd. Zagreb: Matica hrvatska,

2006. Str 56-57.

9 Usp. Stipišić, J. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. Zagreb: Školska knjiga, 1991.

Str. 17.

10 Mošin, V. Filigranologija kao pomoćna historijska nauka. Zagreb: Jugoslavenska akademija

znanosti i umjetnosti, 1954. Str. 42.

11 Usp. Stipišić, J. Nav.dj., str. 18.

12 Usp. Gaskell, P. Nav.dj., str. 57.

13 Usp. A brief history of paper. URL: http://users.stlcc.edu/nfuller/paper/ (2012-11-09)

14 Mošin, V. Nav.dj., str. 46.

15 Usp. Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to

the Modern Period. Stuttgart, Vienna: Berstein the memory of paper, 2009. Str. 12.


17 Usp. Bull's head and Marmaid. Nav.dj., str. 12-16.


19 Usp. Stipišić, J. Nav.dj., str. 18-19.

20 Usp. Filigranologija. Hrvatski jezični portal. URL:


21 Usp. Mošin, V. A.; Traljić, S. M. Vodeni znakovi XIII. i XVI. vijeka. Zagreb:

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1957., sv. 1. Str 7.



52

22 Puškardija-Ribkin, T. Nav.dj., str. 209.

23 Usp. Gaskell, P. Nav.dj., str. 57-61.

24 Stipčević, A. Nav. dj., str. 345.


26 Usp. Mošin, V. A.; Traljić, S. M. Nav.dj., str. 8.

27 Usp. Larue. J. Watermarks and musiclogy. Acta Musicologia 33(1961), str. 120-146.

Prema: Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to


28 Usp. Konrad, U. The Use of Wattermarks in Musicology. Prema: Bull's head and Marmaid:

history of paper and watermarks from the Middle Ages to the Modern Period. Stuttgart,

Vienna: Berstein the memory of paper, 2009. Str. 44-47.


30 Isto.

31 Isto.

32 Isto, str. 67-68.

33 Behlilović, N.; Begović, P.; Mrdović, S. Različiti aspekti zaštite pristupa digitalizovanoj

kulturnoj baštini. URL:

http://people.etf.unsa.ba/~smrdovic/publications/Razliciti_aspekti_zastite_pristupa_digitalizo

vanoj_kulturnoj_bastini.pdf (2012-11-01)


35 Usp. Bernstein – the memory of papers: collaborative systems for paper expertise and

history. URL:

http://www.bernstein.oeaw.ac.at/twiki/pub/Main/DocumentsArchive/Description_of_work_B

ernstein_%28wo_support_letters%29.pdf (2012-11-01)

36 Usp. Watermark Toolkit: user manual. URL:



38 ISBD(A): MeĎunarodni standardni bibliografski opis starih omeĎenih publikacija

(antikvarnih). 1. hrvatsko

izd. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo: Nacionalna i sveucilišna biblioteka, 1995.

39 ISBD(PM): MeĎunarodni standardni bibliografski opis (tiskanih muzikalija). 1. hrvatsko

izd. Zagreb:

Hrvatsko knjiţnicarsko društvo, 2006.







53

41 Isto, str. IX.




45 Isto, str. 20-21.

46 UNIMARC: bibliografski format. Zagreb: Hrvatsko knjiţničarsko društvo; Zadar:

Sveučilište u Zadru, 2009. Str. 7.

47 Smjernice za upotrebu UNIMARC-a za stare omeĎene publikacije (antikvarne). URL:

http://haw.nsk.hr/arhiva/vol1/336/1585/www.nsk.hr/e-izdanja/430305116.htm (2012-11-09)

48 Upute za uporabu formata UNIMARC za kataloţni opis tiskanih i rukopisnih muzikalija i

zvučnih glazbenih snimaka. URL:

http://haw.nsk.hr/publikacija/1098/upute-za-uporabu-formata-unimarc-za-katalozni-opis-

tiskanih-i-rukopisnih-muzikalija-i-zvucnih-glazbenih-snimaka (2012-11-11)

49 Usp. UNIMARC. Nav.dj., str. 10-11.

50 Usp. Vaţnost gradiva. URL: http://www.dazd.hr/hr/arhivsko-gradivo (2012-11-05)

51 U našem slučaju to je tvrtka UNIBIS koja odrţava sustav CROLIST. Dimenzije manje slike

120px duţine (visine) fiksno, a širina koliko ispadne ( npr. 80 x 120 piksela). Dimenzija veće

slike za naslovnice: 360px odnosno 400px duţine po izboru, a širina koliko ispadne (npr. 250

x 360 piksela). Nazivi manje slike (ixxxxxxxxx.jpg) za veću sliku (xxxxxxxxx.jpg) gdje

„xxxxxx“ označava ID zapis.





54

Popis slika

Slika 1: Vodeni znakovi........................................................................................................ 15

Slika 2: Sjenčanje ................................................................................................................. 18

Slika 3: Korištenje X-ray tehnologije .................................................................................... 19

Slika 4: Korisničko sučelje: Bernstein................................................................................... 21

Slika 5: KIT .......................................................................................................................... 22

Slika 6: Pretraţivanje po motivu na engleskom jeziku........................................................... 23

Slika 7: Salem, 1711. ............................................................................................................ 40

Slika 8: Montbéliard, 1593. .................................................................................................. 41

Slika 9: ?, 1836 ..................................................................................................................... 41

Slika 10: 1836 ...................................................................................................................... 41

Slika 11: ID.jpg .................................................................................................................... 43

Slika 12: ID.jpg .................................................................................................................... 44

55

Popis izvora slika

Slika 1: Papermaking. URL:

http://www.hrc.utexas.edu/educator/modules/gutenberg/invention/papermaking/ (10-11-2012)

Slika 2: Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to

the Modern Period. Stuttgart, Vienna: Berstein the memory of paper, 2009. Str. 68

Slika 3: Bull's head and Marmaid: history of paper and watermarks from the Middle Ages to


Slika 4: Bernstein – the memory of paper. URL:

http://www.memoryofpaper.eu:8080/BernsteinPortal/appl_start.disp (01-11-2012)

Slika 5: Watermark Toolkit: user manual. URL:


Slika 6: Bernstein – the memory of paper.URL:










Slika 11: Verdi, Giuseppe. Recitativo e cavatina[Rukopisna muzikalija]: tu, al cui sguardo

annipossente: nell opera I due foscari: del maestro Giuseppe Verdi.

Slika 12: Verdi, Giuseppe. Recitativo e cavatina[Rukopisna muzikalija]: tu, al cui sguardo

annipossente: nell opera I due foscari: del maestro Giuseppe Verdi.

http://www.hrc.utexas.edu/educator/modules/gutenberg/invention/papermaking/

http://www.memoryofpaper.eu:8080/BernsteinPortal/appl_start.disp







56

Popis tablica

Tabela 1: Veliki i srednji formati ............................................................................................9

Tabela 2: Mali formati ............................................................................................................9

Tabela 3: Vrste i veličine papira ........................................................................................... 10

Tabela 4: Odnos izmeĎu standarda ISBD(A) i ISBD(PM) .................................................... 26

Tabela 5: Odnos ISBD(A)/ISBD(PM) i UNIMARC polja ..................................................... 30