RAZGOVORIUmberto Eco: (I dio) Prostor ispod znakaAutor:Lila Azam Zanganehprostor ispod znakarazgovoriumerto ecoObjavljeno: 23.12.2014Kada sam prvi put nazvao Umberta Eca sjedio je za radnim stolom u svom zamku iz sedamnaestog stoljea u brdima pored Urbina, blizu talijanske Jadranske obale. Pjevao je ode o njegovombellissimabazenu, ali je posumnjao da e mi biti problem da se snaem na vijugavim planinskim prolazima regije, pa smo se dogovorili da se, ipak, susretnemo u njegovom stanu u Milanu. Stigao sam tamo prolog avgusta za vrijemeferragoste, u jeku ljeta i na dan kada je katolika crkva slavila Uznesenje Djevice Marije. Milanske sive zgrade su se presijavale na vruini i tanki sloj praine se slegao po ulicama. Jedva da se mogao uti zvuk motora. Zakoraivi u Ecovu zgradu uao sam u lift sa kraja prolog vijeka i uo da su se odkrinula vrata na zadnjem spratu. Ecova impozantna figura se pojavila iza reetki od lifta nainjenih od kovanog gvoa. Ahhh rekao je namrtivi se blago.Stan mu je labirint hodnika natrpanih policama za knjige koje se proteu sve do jako visokog plafona trideset hiljada primjeraka, rekao je Eco, i jo dvadeset hiljada u njegovom zamku. Vidio sam Ptolomejeve naune traktate i Calvinove romane, kritike studije Saussurea i Joycea, cijelu sekciju posveenu srednjovjekovnoj historiji i mistine rukopise. Biblioteka se ini iva jer su mnoge knjige pohabane od este upotrebe; Eco ita jako brzo i ima izvanredno pamenje. U njegovoj radnoj sobi, labirint polica sadri i Ecovo vlastito ukupno djelo u svim prijevodima (Arapski, Finski, Japanski nakon trideset sam prestao brojati). Eco je pokazivao svoje knjige sa zaljubljenikom preciznou, skreui moju panju sa jedne na drugu, od njegovih ranih radova iz kritike teorije,Otvoreno djelo, do njegovog zadnjeg djela,O runoi.Eco je poeo svoju karijeru u srednjovjekovnim studijima i semiotici. Onda je, 1980. sa etrdeset i osam godina objavio romanIme rue. Roman je postao internacionalno izdavako udo prodavi se u vie od deset miliona kopija. Profesor je metamorfozirao u knjievnu zvijezdu. Proganjan od strane novinara, traen za svoje komentare o kulturi, potovan zbog svoje opsene erudicije, Eco je postao najvaniji ivi talijanski pisac. U narednim godinama nastavio je da pie matovite eseje, akademske tekstove i jo etiri romana koji su bili bestselleri, ukljuujuiFukoovo klatno(1988) iTajanstveni plamen kraljice Loane(2004).Ecov nas stomak prevodi kroz stan, njegova stopala se vuku po podu i ulazimo u dnevnu sobu. Iza prozorskog stakla srednjovjekovni dvorac ocrtava ogromnu siluetu na milanskom nebu. Oekivao sam goblene i talijanske antikvitete, ali sam naao moderan namjetaj, nekoliko staklenih vitrina sa morskim koljkama i rijetkim stripovima, jednu lutnju, kolekciju ureaja za snimanje, kola kistova. Ova, vidite, od Armana, je posveena meniSjeo sam na veliki bijeli kau: Eco se zavalio u nisku fotelju sa cigarom u ruci. Rekao mi je da je nekada puio do ezdeset cigareta dnevno, ali sada samo nosa svoju nezapaljenu cigaru. Kada sam postavio prvo pitanje Ecove oi su se suzile u tamne linije, iznenada se otvarajui kada je progovorio. Razvio sam strast prema Srednjem vijeku rekao je na isti nain na koji ljudi postanu strastveni prema kokosima. U Italiji, on je dobro poznat po njegovimbattude, kominim ispadima, koje izbacuje na gotovo svim zaokretima njegovih zakukuljenih reenica. to je due govorio postajao je sve glasniji. Uskoro, iznio je seriju teza kao da govori pred nakrcanom uionicom. Prvo: kada sam napisaoIme ruenisam znao, naravno, poto to niko ne zna, ta je napisano u zadnjem poglavlju AristotelovePoetike, tom poznatom poglavlju o komediji. Ali nekako, kroz proces pisanja mog romana, ja sam to otkrio. Broj dva: detektivski roman postavlja centralno pitanje filozofije ko je kriv? Kada je procijenio da je njegov ispitiva dovoljno inteligentan brzo je poeo sa profesorskim komplimentima: Da, bravo. Ali ja bih isto dodaoNakon naeg dvosatnog intervjua doao je Mario Andreose, literarni urednik Bompiania, Ecovog talijanskog izdavaa, da nas odvede na veeru. Renate Ramge, Ecova supruga ve etrdeset i pet godina, je sjela naprijed s Andreoseom, a Eco i ja smo sjeli pozadi. Eco, koji je samo nekoliko minuta ranije zraio dosjetljivou i vitalnou, sada je izgledao utuen i odsutan. Ali njegovo se raspoloenje popravilo im smo uli u restoran i im je korpa sa hljebom stavljena pred nas. Bacio je pogled na meni, oklijevao, i kako je konobar priao, uurbano poruio calzone i viski. Da, da, ne bih smio, ne bih smio. Usplahireni oboavatelj je priao naem stolu Jeste li vi Umberto Eco?. Profesor je podigao obrvu, nakezio se i rukovao. Onda smo konano nastavili na razgovor, i Eco se dao u uzbuene solae o Papi Bendiktu XVI, padu Perzijskog carstva i posljednjem filmu o Jamesu Bondu. Da li ste znali rekao je dok je zabadao viljuku u svoj calzone da sam jednom objavio strukturalnu analizu arhetipova siea Iana Fleminga?PARIS REVIEWGdje se roeni?UMBERTO ECOU gradu Alessandrida. Poznat je po Borsalino eirima.PARIS REVIEWIz kakve porodice potiete?ECOMoj otac je bio raunovoa a njegov otac je bio tipograf. Moj otac je najstariji od trinaestoro djece. Ja sam prvi sin. Moj sin je moje prvo dijete. I njegovo prvo dijete je sin. Tako da ako neko kojim sluajem otkrije da Eco porodica potie od bizantijskog cara, moj unuk je kraljevske krvi!Moj djed je imao posebno vaan utjecaj na moj ivot, ak iako ga nisam esto posjeivao, poto je ivio tri milje van grada, a umro je kada mi je bilo est godina. Bio je izuzetno zainteresovan za svijet i itao je mnogo knjiga. arobna je stvar to je, kada se penzionisao, poeo da uvezuje knjige. Tako da je imao mnotvo neuvezanih knjiga razbacanih na sve strane po svom stanu starih, prelijepo ilustrovanih edicija popularnih romana Gautiera i Dumasa iz devetnaestog stoljea. To su bile prve knjige koje sam ikada vidio. Kada je umro 1938. mnogi vlasnici tih neuvezanih knjiga ih nisu traili nazad, pa ih je porodica stavila u jednu veliku kutiju. Sasvim sluajno je ta kutija zavrila na tavanu mojih roditelja. Povremeno su me slali na tavan da donesem uglja ili bocu vina, i jednog dana sam otvorio tu kutiju i pronaao skriveno blago knjiga. Od tada sam ee posjeivao tavan. Ispostavilo se da je moj djed sakupljao i odline magazine,Giornale illustrato dei viaggi e delle avventure di terra e di mare ilustrovani urnal o putovanjima i avanturama na zemlji i moru posveen udnim i okrutnim priama smjetenim u egzotine zemlje. Bio je to moj prvi veliki pohod u zemlju pria. Naalost, izgubio sam sve te knjige i magazine, ali tokom godina postepeno sam uspio pronai njihove kopije u starim knjiarama ili na buvljacima.PARIS REVIEWAko niste vidjeli knjige sve dok niste posjetili djeda da li to znai da vai roditelji nisu imali niti jednu?ECOTo je udno, moj otac je bio strastveni itatelj kada je bio mlad. Poto je moj djed imao trinaestoro djece, porodica je jedva sastavljala kraj s krajem, i otac nije mogao sebi priutiti da kupuje knjige. Pa je iao do kioska sa knjigama i stajao na ulici i itao. Kada je vlasniku dosadilo da ga gleda kako se vrti okolo, otac bi preao na naredni kiosk i itao naredni dio iste knjige, i tako dalje. To je slika koju uvam. Uporna potraga za knjigama. Kao odrastao ovjek moj otac je imao slobodnog vremena samo uveer i tada je mahom itao novine i magazine. U naoj kui je bilo svega nekoliko romana, ali nisu bili na polici, nego u ormaru. Ponekad sam vidio kako moj otac ita romane koje je posuivao od prijatelja.PARIS REVIEWta je on mislio o tome to ste tako mladi zapoeli akademsku karijeru?ECOPa, on je umro vrlo rano, 1962., ali ne prije nego to sam objavio nekoliko knjiga. Upravo su sve te akademske stvari bile zbunjujue za mog oca, ali otkrio sam da bi vrlo kasno naveer pokuavao da ih ita.Otvoreno djeloje objavljeno tano tri mjeseca prije njegove smrti a kritiku za njega je uCorriere della Seranapisao veliki pjesnik Eugenio Montale. Bilo je oprenosti u toj kritici zainteresovanosti, odobravanja i neprijatnosti ali ipak to je bila kritika od Montalea i mislim da je za mog oca bilo nemogue zamisliti ita vee od toga. U tom smislu, otplatio sam moj dug, jer na kraju osjeam da sam ispunio sve njegove elje, iako mislim da bi on itao moje romane sa puno vie uivanja. Moja majka je ivjela deset godina due, tako da je znala da sam napisao i mnoge druge knjige i da sam pozivan da predajem na stranim univerzitetima. Bila je jako bolesna, ali vrlo sretna, iako mislim da nije sasvim shvaala ta se deava. A znate majka je uvijek ponosna na svoj sina, ak i kada je on sasvim glup.PARIS REVIEWBili ste dijete kada je faizam cvjetao u Italiji i kada je poeo rat? Kako ste tada na to gledali?ECOBilo je to udno vrijeme. Mussolini je bio vrlo karizmatian i kao svaki drugi talijanski kolarac u to vrijeme bio sam ukljuen u Pokret mladih faista. Svi smo bili obavezni nositi vojne uniforme i prisustvovati mitinzima subotom, i bili smo sretni da to radimo. To bi danas bilo kao obui amerikog djeaka kao marinca on bi mislio da je to zabavno. Za nas djecu je cijeli pokret bio neto prirodno, kao snijeg zimi ili vruina ljeti. Nismo mogli zamisliti da postoji drugaiji nain ivota. Pamtim taj period sa istom njenou sa kojom se svako sjea svog djetinjstva. S njenou se sjeam ak i bombardovanja i noi koje smo proveli u sklonitima. Kada je sve zavrilo 1943., sa prvim kolapsom faizma, otkrio sam u demokratskim novinama da postoje razliite politike partije i pogledi. Da bi pobjegli od bombardovanja od septembra 1943. do aprila 1945. to su bile najtraumatinije godine u historiji naeg naroda moja majka, sestra i ja smo otili ivjeti na selo, u Monferrato, u Piedmontese regiji, koje je bilo epicentar pokreta otpora.PARIS REVIEWDa li ste vidjeli borbu?ECOSjeam se da sam vidio pucnjavu izmeu faista i partizana i da sam skoro elio da im se pridruim. ak se sjeam da sam u jednom trenutku umalo izbjegao metak bacivi se na zemlju. I sjeam se da sam iz sela u kojem smo bili svake sedmice mogao vidjeti kako bombarduju Alessandriu, gdje je moj otac i dalje radio. Nebo je plamtjelo kao narana. Telefoni nisu radili, tako da smo morali ekati do vikenda kada bi dolazio da bismo saznali da je iv. Tokom tok perioda, na selu, mlad ovjek je bio prinuen da naui kako da preivi.PARIS REVIEWDa li je rat imao ikakvog utjecaja na vau odluku da piete?ECONe, nema tu direktne veze. Poeo sam pisati prije rata, neovisno o ratu. Kao adolescent sam pisao stripove jer sam ih mnogo itao, kao i fantastine romane smjetene u Maleziju i Centralnu Afriku. Bio sam perfekcionist i htio sam da oni izgledaju kao da su odtampani, pa sam pisao velikim slovima i pravio naslovne strane, rezimee i ilustracije. To je bilo tako zamarajue da nikada nisam zavrio niti jedan od njih. U to vrijeme sam bio veliki pisac nedovrenih remek-djela. Ipak, oito kada sam poeo da piem romane, moja sjeanja iz rata su odigrala odreenu ulogu. Ali svaki ovjek je opsjednut sjeanjima na svoju mladost.PARIS REVIEWDa li ste ikome pokazali te rane knjige?ECOMogue da su ih moji roditelji vidjeli dok sam radio na njima, ali ne mislim da sam ih davao ikome drugom. To je bio usamljeniki porok.PARIS REVIEWRanije ste govorili da ste u tom periodu pokuavali pisati poeziju. U eseju o pisanju, kaete: moja poezija ima isto funkcionalno porijeklo i istu formalnu konfiguraciju kao tinejderske akne.ECOMislim da je u odreenom uzrastu, recimo sa petnaest ili esnaest, poezija kao masturbacija. Ali kasnije u ivotu dobri pjesnici spale svoju ranu poeziju, a loi pjesnici je objave. Sreom ja sam na vrijeme odustao.PARIS REVIEWKo vas je ohrabrio u vaim knjievnim namjerama?ECOMoja baka s mamine strane ona je bila kompulsivna itateljica. Zavrila je samo pet razreda osnovne kole, ali bila je ulanjena u gradsku biblioteku, i svake sedmice mi je donosila dvije ili tri knjige. Bilo je tu i jeftinih romana i Balzaka. Za nju, tu nije bilo mnogo razlike svi su je oni fascinirali. Moja majka, s druge strane, se kolovala za buduu daktilografkinju. Uila je francuski i njemaki, i iako je kao mlada mnogo itala kasnije kao starija, upala je u neku lijenost i itala je samo ljubavne romane i enske magazine. Tako da nisam itao ono to je ona itala. Ali se lijepo izraavala, na dobrom talijanskom, i pisala tako lijepo da su joj prijateljice traile da za njih sastavlja pisma. Imala je veliki osjeaj za jezik, iako je mlada napustila kolu. Mislim da sam od nje naslijedio osjeaj za pisanje i moje prve elemente stila.PARIS REVIEWU kojoj mjeri su vai romani autobiografski?ECONa neki nain svaki roman to jeste. Kada zamislite lik, posudite njemu ili njoj neke od svojih linih uspomena. Date jedan dio sebe jednom liku i drugi dio sebe drugom liku. U tom smislu ne piem nikakvu vrstu autobiografije, ali romani su moja autobiografija. Tu postoji razlika.PARIS REVIEWDa li ima mnogo slika koje ste direktno prenijeli? Mislim na Belba koji svira trubu na groblju uFukoovom klatnu.ECOTa scena je sasvim autobiografska. Nisam Belbo, ali se dogodila meni i to je toliko vano da u vam sada otkriti neto to nikada nisam nikome. Prije tri mjeseca sam kupio jako kvalitetnu trubu u vrijednosti od oko dvije hiljade dolara. Da biste svirali trubu morate dugo trenirati svoje usne. Kada mi je bilo dvanaest ili trinaest svirao sam dobro, ali sam izgubio to umijee i sada sviram jako loe. Ali ipak to radim svaki dan. Razlog je taj to elim da se vratim u djetinjstvo. Za mene je truba dokaz onoga kakav sam djeak bio. Ne osjeam nita prema violini, ali kada pogledam trubu osjetim kako se svijet komea u mojim venama.PARIS REVIEWMoete li svirati melodije koje ste znali u djetinjstvu?ECOto vie sviram bolje se prisjeam tih melodija. Definitivno postoje dijelovi koji su previsoki, preteki. Ponovim ih nekoliko puta, pokuam, ali znam da moje usne jednostavno ne reaguju na pravi nain.PARIS REVIEWDa li je isto sa vaim pamenjem?ECOudno je to, to sam stariji, vie se sjeam. Dat u vam primjer: moj materinji dijalekt je alesandrinski, to je kopile piedmonteskog s elementima lombardskog, emilijanskog i geneovekog. Nisam govorio tim dijalektom jer je moja porodica bila sitna buroazija i moj otac je mislio da moja sestra i ja trebamo govoriti samo talijanski. A ipak roditelji su meusobno govorili dijalektom. Tako da sam ga savreno razumio, ali nisam ga znao govoriti. Pola stoljea kasnije, iznenada, iz dubine mog stomaka ili iz mog nesvjesnog, dijalekt je poeo rasti i kada sam sreo moje stare prijatelje iz Alessandrie mogao sam ga govoriti! Tako, kako je moj ivot protjecao ne samo da sam se mogao sjetiti stvari koje sam zaboravio nego i stvari za koje sam vjerovao da ih nikada nisam bio ni nauio.PARIS REVIEWZato ste se odluili da studirate srednjovjekovnu filozofiju?ECOImao sam katoliko obrazovanje i tokom univerzitetskih godina sam vodio jednu od nacionalnih katolikih studentskih organizacija. Bio sam jako fasciniran srednjovjekovnim uenjima rane kranske teologije. Zapoeo sam rad na tezi o filozofiji Tome Akvinskog, ali malo prije nego to sam zavrio moja vjera je doivjela traumu. Bila je to komplikovana politika afera. Pripadao sam progresivnijoj strani studentske organizacije, to znai da sam bio zainteresovan za socijalne probleme, socijalnu pravdu. Desno krilo je bilo pod zatitom Pape Piusa XII. Jednog dana moje krilo organizacije je bilo optueno za herezu i komunizam. ak nas je i vatikanska oficijelna tampa napala. Taj dogaaj je pokrenuo filozofsku reviziju moje vjere. Ali nastavio sam da prouavam Srednji vijek i srednjovjekovnu filozofiju sa velikim potovanjem, a da i ne spominjem mog ljubljenog Akvinskog.PARIS REVIEWU pogovoru zaIme rueste napisali Vidim taj period svuda, dok transparentno prekriva moje dnevne brige, koje ne izgledaju srednjovjekovno, iako to jesu. Kako su to vae dnevne brige srednjovjekovne?ECOCijelog ivota imao sam nebrojna iskustva potpunog uronjavanja u Srednji vijek. Naprimjer, tokom rada na mojoj tezi dva puta sam otiao na jednomjeseno putovanje u Pariz, gdje sam radio istraivanja u Nacionalnoj biblioteci. Odluio sam da ta dva mjeseca ivim samo u Srednjem vijeku. Ako reducirate mapu Pariza, odabirui samo odreene ulice, zaista moete ivjeti u Srednjem vijeku. Onda ponete da mislite i da se osjeate kao ovjek Srednjeg vijeka. Sjeam se, naprimjer, da me je moja ena, koja je jako dobra u vrtlarskim poslovima i koja zna imena gotovo svih biljaka i cvjetova na svijetu, prije objavljivanjaImena rueoptuivala da ne gledam ispravno na prirodu. Jednom, na selu, zapalili smo logorsku vatru a ona je rekla: Gledaj kako iskre lete meu drveem. Naravno nisam obratio panju. Kasnije, kada je proitala posljednje poglavljeImena rue, u kojem opisujem slinu vatru, rekla je: Znai, gledao si u iskre! Rekao sam: Nisam, ali znam kako bi srednjovjekovni redovnik gledao u iskre.PARIS REVIEWDa li mislite da biste uivali da ste ivjeli u Srednjem vijeku?ECOPa da jesam, u mojim godinama, ve bi bio mrtav. Vjerujem da bi, da sam zaista ivio u Srednjem vijeku, moji osjeaji prema tom periodu bili dramatino drugaiji. Radije bih da ga samo zamiljam.PARIS REVIEWZa laika Srednji vijek je prekriven velom misterije i zadrtosti. ta je ono to vas privlai tom periodu?ECOTeko je to rei. Zato se zaljubljujemo? Da to moram objasniti rekao bih da je to zato to je taj period sasvim suprotan od onoga kakvim ga ljudi zamiljaju. Za mene to nije bilo mrano doba. To je bilo svijetlo vrijeme, plodno tlo iz kojeg se rodila renesansa. Period haotine i uzburkane tranzicije roenje modernog grada, bankarskog sistema, univerziteta, nae moderne ideje Evrope, sa svojim jezicima, nacijama i kulturama.PARIS REVIEWRekli ste da u svojim knjigama nikada svjesno ne praviti paralele izmeu Srednjeg vijeka i modernog vremena, ali ini se da je to upravo ono to vas privlai tom periodu.ECOJeste, ali sa analogijama se mora postupati izuzetno paljivo. Jednom sam napisao esej u kojem sam napravio neke paralele izmeu Srednjeg vijeka i naeg vremena. Ali ako mi date pedeset dolara napisat u vam esej o paralelama izmeu naeg vremena i vremena neandertalaca. Uvijek je lako nai paralele. Ali mislim da ako se elite baviti historijom morate praviti paralele koje su potkrepljenje ozbiljnim dokazima. Priznajem da sam uasno staromodan, i jo uvijek, kao Ciceron, vjerujemhistoria magistra vitae: historija je uiteljica ivota.PARIS REVIEWZato ste kao mladi izuavatelj Srednjeg vijeka najednom poeli studirati jezik?ECOOd kako pamtim bio sam zainteresovan za iznalaenje smisla u komunikaciji. U estetici, pitanje je: ta je umjetniko djelo, i kako umjetniko djelo komunicira sa nama? Ja sam se posebno zainteresovao za to kako. ak vie, mi se prepoznajemo kao ljudska bia jer smo sposobni proizvoditi jezik. Desilo se da sam odmah po zavretku studija poeo raditi na talijanskog dravnoj televiziji. To je bilo 1954., samo nekoliko mjeseci nakon to je televizija zapoela sa emitovanjem. To je bio poetak ere masovne vizuelne komunikacije u Italiji. Pa sam se poeo pitati da li ja imam neku udnu vrstu podijeljene linosti. S jedne strane sam bio zainteresovan za najnaprednije funkcije jezika u eksperimentalnoj literaturi i umjetnosti. S druge strane sam oboavao televiziju, stripove i detektivske prie. Naravno pitao sam se kako je mogue da su moja interesovanja tako razliita.Okrenuo sam se semiotici jer sam elio da sjedinim razliite nivoe kulture. Shvatio sam da sve to se proizvede kroz masovne medije moe takoer biti i objekt kulturalne analize.PARIS REVIEWJednom ste rekli da je semiotika teorija laganja.ECOUmjesto laganja trebao sam rei govorenja suprotnog od istine. Ljudska bia mogu govoriti bajke, izmiljati nove svjetove, praviti greke i moemo lagati. Jezik je otvoren za sve te mogunosti.Laganje je specifino ljudska sposobnost. Pas, pratei trag, slijedi miris. Ni pas ni miris ne lau, da tako kaem. Ali ja mogu lagati vama i rei vam da idete u tom pravcu, to nije pravac za koji ste pitali, ali ipak vi mi vjerujete i idete u pogrenom smjeru. Razlog iz kojeg je to mogue je taj to mi zavisimo od znakova.PARIS REVIEWNeki od protivnika ideje da je semiotika nauno polje tvrde da semiotika u konanosti vodi do nestanka realnosti.ECOTo je pozicija takozvanih dekonstrukcionista. Oni, ne samo da pretpostavljaju da je sve tekst ak i ovaj stol ovdje i da se svaki tekst moe beskrajno interpretirati, nego isto slijede i ideju koja dolazi od Niea, koji je rekao da ne postoje injenice, samo interpretacije. Suprotno tome, ja slijedim Charlesa Sanders Piercea, nesumnjivo najveeg amerikog filozofa i oca semiotike i teorije interpretacije. On je rekao da kroz znakove interpretiramo injenice. Da nema injenica i da imamo samo interpretacije, ta bi onda ostalo za interpretirati? O tome raspravljam uGranicama tumaenja.PARIS REVIEWUFukoovom klatnuste napisali: to je simbol neuhvatljiviji i dvosmisleniji, to vie dobiva na znaenju i moi.ECOTajna je mona kad je prazna. Ljudi esto spominju tajnu masona. ta je pobogu tajna masona? Niko ne zna. Sve dok ona ostaje prazna moe biti ispunjena bilo kojom moguom predstavom, i ima svoju mo.PARIS REVIEWDa bi ste rekli da je va rad kao semiotiara sasvim odvojen od vaeg rada kao romanopisca?ECOModa e zvuati nevjerovatno, ali nikada ne razmiljam o semiotici kada piem romane. Prepustim drugima da to rade kasnije. I uvijek budem iznenaen njihovim rezultatima.PARIS REVIEWDa li ste jo uvijek opsjednuti televizijom?ECOSumnjam da postoji ozbiljan naunik koji ne voli gledati televiziju. Ja sam samo jedini koji to priznaje. A onda pokuavam da to koristim kao materijal u mom radu. Ali nisam prodrljivac koji guta sve. Ne uivam u svakoj vrsti televizije. Volim dramske serije ali ne volim und emisije.PARIS REVIEWIma li nekih emisija koje posebno volite?ECOPolicijske serije.Starsky i Hutch, naprimjer.PARIS REVIEWTa serija vie ne postoji. To je iz sedamdesetih.ECOZnam, ali reeno mi je da je kompletna serija upravo izdana na DVD-u, tako da mislim da u to nabaviti. Pored toga volim CSI,Miami Vice, ER,i vie od svegaColumbo.PARIS REVIEWJeste li italiDa Vinijev kod?ECOJesam, kriv sam i za to.PARIS REVIEWTaj roman izgleda kao bizarni mali ogranakFukoovog klatna.ECOAutor, Dan Brown, je lik izFukoovog klatna! Ja sam ga izmislio. On dijeli fascinacije mojih likova svjetska urota Ruokriara, masona i jezuita. Uloga kralja templara. Hermetika tajna. Princip da je sve povezano. Sumnjam da Dan Brown moda i ne postoji.PARIS REVIEWini se da je ta ideja da se fikcionalna premisa uzme ozbiljno prisutna u mnogim vaim romanima. Fickija nekako zadobije materijalnost i istinitost.ECODa, fikcija moe proizvesti realnost.Baudolino, moj etvrti roman, govori upravo o tome. Baudolino je mali prevarant koji ivi na dvoru Frederica Barbarosse, svetog Rimskog cara. Taj djeak izmilja svakakve lude stvari od legende o Svetom gralu do legitimizacije Barbarossine vlasti od strane Bolonjskih sudaca. Radei to on proizvodi faktualne posljedice. Prevare ili greke mogu proizvesti stvarne historijske dogaaje. Upravo kao pismo Prezvitera Jovana: bilo je lano a u romanu sam stavio da ga je izmislio niko drugi neko Baudolino lino ali je zaista podraavalo srednjovjekovna istraivanja Azije jer je opisivalo fantastino kransko carstvo kako cvijeta negdje na misterioznom Orijentu. Ili uzmite Kristofera Kolumba. Njegova vizija svijeta bila je sasvim pogrena. Znao je poput svih ljudi u staro vrijeme, ukljuujui i njegove suparnike, da je zemlja okrugla. Ali je vjerovao da je puno manja. Voen pogrenom idejom otkrio je Ameriku. Drugi slavni primjer suProtokoli zionskih mudraca. Bili su lani, ali su potkrijepili nacistiku ideologiju i u izvjesnom smislu poploali put za Holokaust, jer je Hitler koristio ovaj dokument da bi opravdao unitavanje Jevreja. Moda je znao da su lani, ali za njega su oni opisivali Jevreje tano onakve kakvim ih je on elio vidjeti, i zato ih je uzeo za autentine.PARIS REVIEWBaudolino na kraju tvrdi Prezviterovo kraljevstvo je stvarno jer smo ja i moja druina potroili dve treine svojih ivota u potrazi za njim.ECOBaudolino falcifikuje dokumente, izmilja utopije, konstruie imaginarne eme budunosti. Njegove lai postaju stvarne kada mu se njegovi prijatelji pridrue na stvarnom putu za legendarni Istok. Ali to je samo jedna strana narativnog posla. Druga je da koristite stvarne injenice koje, u okviru romana, izgledaju nevjerovatno i apsolutno fikcionalno. U mojim romanima koristio sam bezbrojne stvarne prie i situacije, jer ih nalazim puno romantinijim, ili ak romanesknijim, od bilo ega to sam ikada proitao u takozvanoj fikciji. UOstrvu dana preanjeg, na primjer, postoji dio kada Otac Caspar izumi udni instrument da bi posmatrao Jupiterove satelite i rezultat toga je ista komedija mima. Taj instrument je opisan u Galileovim pismima. Jednostavno sam zamislio ta bi se desilo da je Galiliov instrument kojim sluajem zaista napravljen. Ali moji itaoci gledaju na sve to kao na kominu izmiljotinu.PARIS REVIEWta vas je nagnalo da piete romane zasnovane na historijskim dogaajima?ECOHistorijski roman za mene nije toliko fikcionalizirana verzija stvarnih dogaaja koliko fikcija koja e nam zaista omoguiti da bolje razumijemo stvarnu historiju. Isto volim da kombinujem historijski roman sa elementima bildungsromana. U svim mojim romanima uvijek postoji mladi lik koji odrasta, ui i mui se kroz mnotvo dogaaja.PARIS REVIEWZato niste poeli pisati romane prije svoje etrdeset i osme godine?ECOTo i nije bio toliki iskorak kako se to svima ini, jer ak i u mom doktorskom radu, ak i u mom teoretisanju, uvijek sam stvarao narative. Oduvijek sam mislio da veina filozofskih knjiga ustvari u svojoj sutini govori priu istraivanja koja su joj prethodila, kao to naunici objanjavaju kako su doli do svojih velikih otkria. Tako da osjeam da cijelo vrijeme pripovijedam, samo na malo drugaiji nain.PARIS REVIEWAli ta vas je natjeralo da osjetite da morate napisati roman?ECOJednoga dana 1978., prijateljica mi je rekla da eli da uredi publikaciju niza kratkih detektivskih pria pisaca amatera. Rekao sam joj da ja ne mogu napisati detektivsku priu, ali ako ikada napiem jednu ona e biti petsto stranica duga i imat e srednjovjekovne svetenike za glavne likove. Tog dana, vraajui se kui, poeo sam da pravim listu imena fikcionalnih srednjovjekovnih svetenika. Kasnije se slika otrovanog svetenika iznenada pojavila. I sve je poelo odatle, iz te jedne slike. I postalo je poriv koji se ne da odagnati.PARIS REVIEWini se da se veina vaih romana oslanja na vrlo osmiljene koncepte. Da li je to prirodan put kojim premoujete jaz izmeu teorijskog rada i pisanja romana? Jednom ste rekli da stvari koje ne moemo teoretizirati, moramo pripovijedati.ECOTo je dosjetka koja je aluzija na Wittgensteinovu reenicu. Istina je, napisao sam bezbrojne eseje na temu semiotike, ali mislim da sam svoje ideje bolje izrazio uFukoovom klatnunego u esejima. Ideja koju imate ne mora biti originalna Aristotel je na to sigurno pomislio prije vas. Ali stvarajui roman iz ideje, vi je moete uiniti originalnom. Mukarci vole ene. To nije originalna ideja. Ali ako nekako uspijete napisati odlian roman o tome, onda, prema literarnim standardima, to postaje apsolutno originalno. Na koncu ja jednostavno vjerujem da je pria uvijek bogatija to je ideja oblikovana u dogaaj, prenijeta likom i rasplamsana umijeem jezika. Pa prirodno, kada je ideja transformisana u iv organizam, ona postaje neto sasvim drugaije i ,vjerovatno, mnogo ekspresivnije.S druge strane, kontradikcija moe biti osnova romana. Ubijanje starih ena je interesantno. S tom idejom biste dobili jedan na testu iz etike. U romanu to postajeZloin i kazna, prozno remek-djelo u kojem lik nije u stanju rei da li je ubijanje starih ena dobro ili loe, i u kojem njegova ambivalentnost kontradikcija nae izjave postaje poetino i izazovno pitanje.(Kraj prvog dijela)(Ljeto 2008.)Umberto Eco: (II dio) Prostor ispod znakaAutor:Lila Azam Zanganehprostor ispod znakarazgovorumberto ecoObjavljeno: 24.12.2014PARIS REVIEWKako zapoinjete istraivanja za vae romane?ECOZaIme ruesam, poto sam ve bio zainteresovan za Srednji vijek, imao stotine dokumenata pri ruci, i uzelo mi je samo dvije godine da ga napiem.Fukoovo klatnomi je uzelo osam godina za istraivanje i pisanje! A poto nikome ne govorim ta radim, shvatio sam da sam ivio u svom zasebnom svijetu skoro deceniju. Izaao bih na ulicu, vidio neko auto ili drvo i pomislio: Ah, ovo se moe uvezati u moju priu. Tako da je moja pria iz dana u dan sve vie rasla, i sve to sam radio, svaki sitni komadi ivota, svaka konverzacija mi je davala ideje. Onda sam posjetio nekoliko mjesta o kojima piem sve te oblasti Francuske i Portugala gdje su Templari ivjeli. To je postalo kao video igra u kojoj mogu preuzeti indentitet ratnika i ui u neku vrstu maginog kraljevstva. Osim to sa video igrom postajete sasvim opijeni, dok u pisanju uvijek zadravate kritiki momenat u kojem iskaete iz lokomotive, da biste se naredno jutro opet na nju popeli.PARIS REVIEWDa li radite metodino?ECONe, ne uope. Jedna ideja momentalno priziva drugu. Jedna sluajna knjiga me tjera da elim proitati drugu. Ponekad se dogodi da itam neki sasvim beskoristan dokument, i onda iznenada dobijem pravu ideju da nastavim priu. Ili da umetnem jedan mali okvir u veu kolekciju umetnutih okvira.PARIS REVIEWRekli ste da kada piete roman prvo morate stvoriti svijet a onda rijei jednostavno same dou. Da li time kaete da je stil romana uvijek odreen temom?ECODa, za mene je glavno pitanje da ponem stvarati svijet crkva iz etrnaestog stoljea sa otrovanim redovnicima, mladi svira trubu na groblju, prevarant baen u sredite pljake Konstantinopola. Istraivanje onda znai postavljanje granica oko tih svjetova: Koliko je stepenica u spiralnom stepenitu? Koliko je stvari bilo na listi za pranje? Koliko je drugova bilo u misiji? Rijei e se obaviti oko tih ogranienja. U knjievnom kontekstu mislim da esto pravimo greku to vjerujemo da je stil vezan jedino za sintaksu i leksiku. Postoji i narativni stil koji diktira nain na koji slaemo dijelove i gradimo situaciju. Uzmite ubaene scene dogaaja iz prolosti. To je strukturalni element stila, ali nema nikakve veze sa jezikom. Tako da je stil mnogo kompleksiji od pukog pisanja. Za mene on vie funkcionie kao montaa u filmu.PARIS REVIEWKoliko naporno morate raditi da biste postigli ton kakav tano elite?ECONeke stranice prepravljam desetinama puta. Ponekad volim glasno itati pasuse. Uasno sam osjetljiv na ton moga pisanja.PARIS REVIEWDa li vam je, kao Flaubertu, teko da sastavite barem jednu dobru reenicu?ECONe, to mi nije teko. Prepravljam reenice po nekoliko puta, ali sada sa kompjuterom, moj proces rada se promijenio.Ime ruesam napisao rukom a moja sekretarica ga je prekucala na maini. Kada jednu reenicu prepiete deset puta, to postane vrlo teko. Postojao je originalni rukopis, ali radili smo i sa makazama i ljepilom. Sa kompjuterom je vrlo lako prelaziti stranicu deset ili dvadeset puta u jednom danu, ispravljajui i ponovo piui. Mislim da mi, po svojoj prirodi, nikada nismo zadovoljni sa onim to smo uradili. Ali sada je lako, moda prelako, to prepraviti. Zbog toga smo u izvjesnom smislu postali jo zahtjevniji.PARIS REVIEWBildungsroman obino ukljuuje jedan stepen sentimentalnog, i seksualnog, obrazovanja. U svim vaim romanima opisujete samo dvije seksualne scene jednu uIme ruei drugu uBaudolinu. Postoji li neki razlog za to?ECOMislim da samo preferiram da imam seks nego da piem od njemu.PARIS REVIEWZato Adso citira Pjesmu nad pjesmama kada ima seks sa seljankom uIme rue?ECOTo je bila stilska doskoica, jer nisam bio toliko zainteresovan za sam seksualni in koliko za opisivanje kako bi mladi redovnik kroz svoj kulturni senzibilitet doivio seks. Tako da sam napravio kola od barem pedeset razliitih tekstova o misticima koju opisuju svoje ekstaze, zajedno sa odlomcima iz Pjesme nad pjesmama. U cijele dvije stranice koje opisuju seksualni in, jedva da ima ijedna moja rije. Adso moe razumjeti seks samo kroz prizmu kulture kojoj pripada. To je primjer stila kako ga ja definiem.PARIS REVIEWU kojem dijelu dana piete?ECONema pravila. Za mene bi bilo nemogue imati raspored. Moe se desiti da ponem pisati u sedam ujutro i zavrim u tri u noi, pravei pauze samo da pojedem sendvi. Ponekad uope nemam potrebu da piem.PARIS REVIEWKada piete, koliko dnevno vremena provodite piui? Da li ni za to nema pravila?ECONikakvog. Sluajte, pisanje nije nuno stavljanje rijei na papir. Moete napisati poglavlje dok etate ili jedete.PARIS REVIEWDakle, za vas je svaki dan razliit?ECOAko sam u mojoj kui na selu, na vrhu brda Montefeltro, onda imam odreenu rutinu. Upalim kompjuter, pregledam e-mail i onda neto zaponem i piem do popodneva. Kasnije idem u selo, gdje popijem pie u kafani i itam novine. Vratim se kui i gledam TV ili DVD do jedanaest uveer, a onda jo malo radim, do jedan ili dva poslije ponoi. Tamo imam odreenu rutinu jer me niko ne prekida. Kada sam u Milanu ili na univerzitetu, onda ne raspolaem mojim vremenom uvijek neko drugi odluuje ta trebam raditi.PARIS REVIEWKakvu vrstu stresa osjeate kada sjednete da piete?ECONe osjeam stres.PARIS REVIEWNe osjeate stres. Onda ste samo jako uzbueni?ECOPrije nego sjednem da piem ja sam jako sretan.PARIS REVIEWKoja je tajna takve plodne produkcije? Napisali ste veliku koliinu naunih radova, a vaih pet romana i nisu ba kratki.ECOUvijek kaem da sam u stanju koristiti se meuprostorom. Ima mnogo prostora izmeu atoma i atoma, elektrona i elektrona, i ako reduciramo materiju univerzuma eliminiranjem svog tog meuprostora, cijeli univerzum bi se mogao saeti u loptu. Nai ivoti su puni meuprostora. Jutros vi ste pozvonili, ali onda se morali ekati lift, i nekoliko sekundi je prolo prije nego to ste se pojavili na vratima. Tokom tih sekundi, ekajui na vas, mislio sam na novi tekst koji piem. Mogu pisati u toaletu, u vozu. Dok plivam stvorim puno stvari, pogotovo kada plivam u moru. Manje u kadi, ali i tu.PARIS REVIEWPostoji li vrijeme kada ne radite?ECONe, to se ne deava. Oh, pa ima, bio je taj period od dva dana kada sam imao operaciju.PARIS REVIEWta su vaa najvea zadovoljstva danas?ECOitanje romana naveer. Ponekad se pitam da li ja kao odmetnuti katolik jo uvijek u svojoj glavi imam taj glas to poput flaute apue da su romani preveliko zadovoljstvo da bi se itali danju. Zato je dan obino za eseje i teki rad.PARIS REVIEWta je sa grenim zadovoljstvima?ECONisam na ispovijesti! OK: viski. Puenje je bilo greno zadovoljstvo dok nisam prestao prije tri godine. Znao sam popuiti i ezdeset cigareta dnevno. Ali prije toga sam puio lulu tako da je moja navika bila da otpuhujem dim dok piem. Nisam toliko uvlaio.PARIS REVIEWKritikovani ste zbog erudicije koju ispoljavate u svom radu. Jedan kritiar je otiao tako daleko da je rekao da je za neukog itatelja glavna privlanost vaeg rada ponienje koje on osjea zbog vlastitog neznanja, to se prevodi kao naivno divljenje vaoj pirotehnici.ECOJesam li ja sadista? Ne znam. Egzibicionist? Moda. alim se. Naravno da nisam! Nisam toliko radio cijeli moj ivot da bih samo nabacivao znanje pred moje itatelje. Moje znanje gotovo doslovno nosi zamrenu konstrukciju mojih romana. Dalje je na itateljima da odgonetnu ono to mogu.PARIS REVIEWDa li mislite da su neobini uspjeh i popularnost vas kao romanopisca promijenili vau percepciju uloge itatelja?ECONakon to sam toliko dugo bio akademik pisanje romana je bilo kao da sam bio teatarski kritiar a onda iznenada stao pod svjetla pozornice dok moje kolege kritiari bulje u mene. Ispoetka je to bilo prilino zbunjujue.PARIS REVIEWAli, da li je pisanje romana promijenilo vae miljenje o tome koliko vi kao autor moete utjecati na itatelja?ECOJa uvijek polazim od pretpostavke da je knjiga pametnija od autora. Ona moe rei stvari kojih pisac nije svjestan.PARIS REVIEWDa li mislite da je va status pisca bestselera umanjio vau reputaciju ozbiljnog mislioca u svijetu?ECOOd izdavanja mojih romana dobio sam trideset i dvije poasne diplome od univerziteta diljem svijeta. Zbog te injenice zakljuujem da bi odgovor na vae pitanje morao biti ne. U univerzitetskom okruenju, profesori su bili privueni oscilacijama izmeu naracije i teorije. esto su nalazili veze izmeu ta dva aspekta mog rada, ak vie nego to sam ja vjerovao da postoje. Ako elite pokazat u vam cijeli zid naunih publikacija o meni.Pored toga, nastavljam da piem teoretske eseje. Nastavljam da ivim kao profesor koji pie romane vikendom, umjesto da ivim kao pisac koji i predaje na univerzitetu. ee prisustvujem naunim kolokvijima nego PEN konferencijama. Ustvari, moglo bi se rei suprotno: moda moj akademski rad ometa da me se u popularnoj tampi doivljava kao pisaca.PARIS REVIEWKatolika crkva vas je zaista namuila. Vatikanske novine su opisaleFukoovo klatnokao puno profanosti, blasfemije, apsurda i prljavtine, koje okuplja mjeavina arogancije i cinizma.ECOudno je da sam upravo dobio poasne diplome sa dva katolika univerziteta, Leuvena i Loyole.PARIS REVIEWVjerujete li u Boga?ECOZato neko jednoga dana voli jednu osobu a sutra otkrije da je ljubav nestala? Osjeaji, teko nama, nestaju bez opravdanja, i esto i bez traga.PARIS REVIEWAko ne vjerujete u Boga, zato ste onda toliko pisali o religiji?ECOJer vjerujem u religiju. Ljudska bia su religiozne ivotinje, a tako karakteristina osobina ljudskog ponaanja ne moe biti ignorisana ili odbaena.PARIS REVIEWDodatno teoretiaru i romanopiscu postoji i trea persona koja se unutar vas bori za poziciju prevodilac. Vi ste nairoko prevoen prevodilac koji je nadugo pisao o slatkim mukama prevoenja.ECOUreivao sam bezbrojne prijevode, a i sam preveo dva rada, i moji su romani prevedeni na desetine jezika. Shvatio sam da je svaki prijevod stvar pregovora. Ako mi neto prodate i ja to kupim, mi pregovaramo vi ete neto izgubiti, ja u neto izgubiti, ali na kraju emo obojica biti vie ili manje zadovoljni. U prijevodima, stil nije toliko leksiki, to se moe lako prevesti na web stranici Altavista, nego je to pitanje ritma. Istraivai su radili testove o frekventnosti rijei u ManzonijevimZarunicima, remek-djelu talijanske knjievnosti iz devetnaestog vijeka. Manzoni je imao apsolutno siromaan vokabular, bez inovativnih metafora, i zastraujue je mnogo koristio pridjeve. Ali njegov stil je izvanredan, ist i jednostavan. Da biste ga preveli trebate, kao i u svim velikim prijevodima, da izvuete duh njegovog svijeta, njegov dah, njegov precizni tempo.PARIS REVIEWKoliko ste ukljueni u prijevode vaih radova?ECOitam prijevode na svim jezicima koje mogu pratiti. Obino sam zadovoljan jer prevoditelj i ja radimo zajedno, i imao sam sreu da cijeli ivot imam iste prevodioce. Sada saraujemo sa nekom vrstom meusobnog razumijevanja. Isto ponekad radim i sa prevodiocima koji prevode na jezike koje ne znam kao to je japanski, ruski i maarski jer su oni toliko inteligentni da su u stanju da objasne ta je stvarni problem na njihovom jeziku, tako da moemo o njemu razgovarati i rijeiti ga.PARIS REVIEWDa li dobar prevoditelj ikada ponudi prijedlog koji otvara mogunosti koje niste vidjeli u originalnom tekstu?ECODa, deava se. Ponovo, tekst je pametniji od njegovog autora. Ponekad tekst moe sugerisati ideje koje autor nije imao u vidu. Prevoditelj, stavljajui tekst u drugi jezik, otkriva te nove ideje i ukazuje vam na njih.PARIS REVIEWDa li imate vremena da itate romane vaih savremenika?ECONe toliko. Poto sam postao romanopisac otkrio sam da sam pristrasan. Mislim da je novi roman ili gori od mog, pa mi se ne svia, ili sumnjam da je bolji od mog pa mi se zato ne svia.PARIS REVIEWta mislite o stanju talijanske knjievnosti danas? Da li ima velikih pisaca u Italiji za koje tek treba da ujemo u Americi?ECONe znam da li ima velikih pisaca, ali imamo sve bolje autore srednjeg nivoa. Snaga amerike knjievnosti, vidite, nije samo u tome to imate Faulknera ili Hemingwaya ili Bellowa, nego i zato to imate cijelu armiju pisaca srednjeg nivoa koji proizvode pristojnu komercijalnu literaturu. Ta literatura zahtijeva vladanje umijeem, posebno u plodnom polju detektivskog romana, koji je za mene barometar knjievne produkcije svake zemlje. Armija prosjenih pisaca takoer znai da Amerika moe proizvoditi dovoljno materijala da zadovolji potrebe amerikog itatelja. Zato oni malo prevode. U Italiji je ta vrsta knjievnosti bila dugo odsutna, ali sada konano postoji grupa mladih pisaca koji proizvode takve knjige. Nisam intelektualni snob, ne mislim da jesam, i uviam da je ova vrsta knjievnosti dio knjievne kulture jedne zemlje.PARIS REVIEWAli zato ne ujemo o talijanskim piscima? Vi ste trenutno vjerovatno jedini talijanski pisac kojeg se ita internacionalno, barem na velikoj skali.ECOPrijevod je problem. U Italiji, vie od dvadeset procenata knjiga na tritu su prijevodi. U Americi je to dva procenta.PARIS REVIEWNabokov je jednom rekao: Knjievnost dijelim u dvije kategorije, knjige koje bih elio da sam napisao i knjige koje sam napisao.ECOPa, u redu, u prvu kategoriju bih stavio knjige od Kurta Vonneguta, Dona DeLilloa, Philipa Rotha i Paula Austera. Generalno, ipak, mnogo vie volim savremene Amerikance od Francuza, iako je moja kultura u osnovi, iz geografskih razloga, francuska. Roen sam blizu granice, i francuski je prvi jezik koji sam uio. Moda ak francusku knjievnost poznajem bolje od talijanske.PARIS REVIEWA ako biste morali navesti one koji su uticali na vas?ECOObino, da bih intervju odrao mirnim, kaem Joyce i Borges, mada to nije sasvim istina. Skoro svako je uticao na mene. Joyce i Borges svakako, ali isto i Aristotel, Toma Akvinski, John Locke svi po redu.PARIS REVIEWVaa biblioteka ovdje u Milanu je legenda sama po sebi. Kakve knjige volite sakupljati?ECOPosjedujem ukupno oko pedeset hiljada knjiga. Ali kao kolekcionar rijetkih knjiga fasciniran sam ljudskom sklonou zastranjujuim mislima. Tako da sakupljam knjige o temama u koje ne vjerujem, kao kabala, alhemija, magija, izmiljeni jezici. Knjige koje lau, iako neduhovito. Imam Ptolomeja, ali nemam Galilea jer je Galileo govorio istinu. Draa mi je nauka ludaka.PARIS REVIEWSa toliko knjiga, kada priete polici, kako odluite koju ete uzeti i itati?ECONe idem do police da bih uzeo knjigu da itam. Idem do police da uzmem knjigu za koju znam da mi u tom trenutku treba. To je sasvim drugaije. Na primjer, ako me pitate o savremenim autorima pogledat u u moju kolekciju Rotha ili DeLilloa da se sjetim ta sam tano volio. Ja sam naunik. Na neki nain trebao bih rei da nikada ne pravim slobodan izbor. Pratim potrebe posla koji radim u datom trenutku.PARIS REVIEWDa li poklanjate neke od tih knjiga?ECOSvaki dan dobivam nevjerovatne koliine knjiga romane, nove edicije knjiga koje ve posjedujem tako da svake sedmice napunim nekoliko kutija i poaljem ih na univerzitet, gdje ima jedan stol sa natpisom koji kae: uzmi knjigu i bjei.PARIS REVIEWVi ste jedan od najslavnijih javnih intelektualaca na svijetu. Kako definiete termin intelektualac? Da li on jo uvijek ima odreeno znaenje?ECOAko pod intelektualac mislite na nekoga ko u radu koristi samo glavu ali ne i ruke, onda je bankarski inovnik intelektualac a Michelangelo nije. Danas, sa kompjuterima, svako je intelektualac. Tako da ne mislim da to ima ikakve povezanosti sa neijom profesijom ili socijalnom klasom. Po meni, intelektualac je svako ko kreativno stvara novo znanje. Seljak koji shvaa da nova vrsta izdanka moe proizvesti novu vrstu jabuka je u tom trenutku proizveo intelektualnu aktivnost. Dok profesora filozofije koji cijeli ivot ponavlja istu lekciju o Heideggeru to ne ini intelektualcem. Kritika kreativnost kritikovanje onoga to radimo ili iznalaenje boljih putova da se to uradi je jedina istinska oznaka intelektualne funkcije.PARIS REVIEWDa li su intelektualci danas jo uvijek priklonjeni ideji politike dunosti, kao to su to bili u vrijeme Sartrea i Foucaulta?ECONe vjerujem da, da bi bio politiki predan, intelektualac mora djelovati kao lan partije ili, jo gore, pisati ekskluzivno o savremenim socijalnim problemima. Intelektualci trebaju biti politiki angairati koliko i bilo koji drugi graanin. Najvie to intelektualac moe uraditi je iskoristiti svoju reputaciju da podri neki cilj. Ako, na primjer, postoji manifest o ekolokim pitanjima moj potpis moe pomoi, pa u iskoristiti moju reputaciju za taj sluaj opeg angamana. Problem lei u tome to je intelektualac zaista koristan samo po pitanju budunosti, ne sadanjosti. Ako ste u pozoritu i izbije poar, pjesnik se ne smije popeti na stolicu i recitovati pjesmu. On mora pozvati vatrogasce kao i svi drugi. Funkcija intelektualca je da unaprijed kae: Obratite panju na to pozorite jer je staro i opasno! Tako da njegova rije moe imati proroku funkciju upozorenja. Funkcija intelektualca je da kae: Mi trebamo to uraditi, a ne: Mi moramo to uraditi sada! to je posao politiara. Da se utopija Thomasa Mana ikada ostvarila, nemam sumnje da bi to bilo staljinistiko drutvo.PARIS REVIEWKoje ste koristi u svom ivotu imali od znanja i kulture?ECONeobrazovana osoba koja umre, recimo u mojim godinama, je proivjela jedan ivot, dok sam ja proivio ivote Napoleona, Cezara, DArtagnana. Zato uvijek podstiem mlade ljude da itaju knjige, jer je to idealan nain da razviju odlino pamenje i prodrljive mnogostruke linosti. I onda ste na kraju vaeg ivota proivjeli bezbrojne ivote, to je nevjerovatna privilegija.PARIS REVIEWAli ogromno pamenje isto moe biti i ogroman teret. Kao sjeanje Funesa, jednog od Borgesovih omiljenih likova, u priiFunes ili Pamenje.ECOSvia mi se ideja tvrdoglave neradoznalosti. Da bi se tvrdoglava neradoznalost njegovala, morate se limitirati na odreena polja znanja. Ne moete biti potpuno pohlepni. Morate se obavezati da neete sve nauiti. Inae neete nita nauiti. U tom smislu kultura je znati kako zaboraviti. U suprotnom zaista se postaje kao Funes, koji se sjea svakog lista na drvetu koje je vidio prije trideset godina. Diskriminiranje onoga to elimo nauiti i zapamtiti je nuno sa spoznajne take gledita.PARIS REVIEWAli zar sama kultura, u irem smislu, nije sama po sebi taj filter?ECOJeste, naa privatna kultura je sekundarna operacija, da tako kaem, jer u opem smislu kultura ve diskriminira. Na neki nain, kultura je mehanizam kojim nam zajednica predlae ta treba biti upameno i ta treba biti zaboravljeno. Kultura je odluila, na primjer pogledajte u bilo koju enciklopediju da je ono to se desilo Calpurniji nakon smrti njenog mua, Julija Cezara, irelevantno. Najvjerovatnije da joj se nije desilo nita interesantno. Dok je Clara Schumann postala vanija nakon Schumannove smrti. Govorkalo se da je ljubavnica Brahmsa, a i sama je postala poznata pijanistkinja. I sve ovo ostaje istinito do trenutka kada neki historiar pronae neki nepoznati dokument koji e pokazati da je neto to smo zanemarili ustvari bilo relevantno.Da kultura ne filtrira, bilo bi besmisleno besmisleno kao bezoblini, bezgranini Internet sam po sebi. A da svi posjedujemo bezgranino znanje weba, bili bismo idioti! Kultura je instrument pravljenja sistema hijerarhije intelektualnog rada. Za vas i za mene je dovoljno znati da je Einstein razvio teoriju relativiteta. Ali apsolutno razumijevanje teorije mi ostavljamo strunjacima. Stvarni problem lei u tome to ima previe onih kojima je dano pravo da postanu strunjaci.PARIS REVIEWta mislite o onima koji proglaavaju smrt romana, smrt knjige, smrt itanja?ECOVjerovati u kraj neega je tipian kulturoloki stav. Od Grka i Latina ustrajavamo u vjerovanju da su nai preci bili bolji od nas. Uvijek me zabavlja i interesuje ova vrsta sporta, koju masovni mediji praktikuju sa sve veom estinom. Svake se sezone pojavi lanak o kraju romana, kraju knjievnosti, kraju pismenosti u Americi. Ljudi vie ne itaju! Tinejderi samo igraju video igre! injenica je da po cijelom svijetu postoje hiljade prodavnica punih knjiga i mladih ljudi. Nikada u historiji ovjeanstva nije bilo toliko knjiga, toliko mjesta gdje se knjige prodaju, toliko mladih ljudi koji posjeuju ta mjesta i kupuju knjige.PARIS REVIEWta biste vi rekli tim zastraivaima?ECOKultura se kontinuirano adaptira na nove situacije. Vjerovatno e se stvoriti nova kultura, ali e kulture biti. Nakon pada Rimskog carstva dola su stoljea dubokih promjena lingvistikih, politikih, religioznih, kulturnih. Takve promjene se sada deavaju deset puta bre. Ali uzbudljive nove forme e nastaviti da izranjaju i knjievnost e preivjeti.PARIS REVIEWU prolosti ste rekli da biste vie voljeli da budete zapameni kao akademik nego romanopisac. Da li zaista to mislite?ECONe sjeam se da sam to rekao jer to je vrsta osjeanja koje se mijenja u odnosu na kontekst u kojem mi je pitanje postavljeno. Ali u ovom trenutku iskustvo mi govori da rad akademika preivljava jako teko jer se teorije mijenjaju. Aristotel preivljava, ali bezbrojni tekstovi akademika od prije samo jednog stoljea se vie ne objavljuju. Dok se mnogi romani stalno ponovo objavljuju. Tako da su, tehniki govorei, vee anse za preivjeti kao pisac nego akademik, i ja uzimam ove dokaze neovisno od mojih vlastitih elja.PARIS REVIEWKoliko vam je vano da va rad opstane? Da li esto razmiljate o svojoj ostavtini?ECONe vjerujem da ovjek pie za sebe. Mislim da je pisanje in ljubavi piete da biste nekome neto dali. Da neto komunicirate. Da drugi ljudi podijele vau emociju. Problem koliko e vas va rad nadivjeti je fundamentalni problem za svakog pisca, ne samo romanopisca ili pjesnika. Istina je da filozof pie svoje knjige da bi uvjerio mnoge ljude u svoje teorije, i on se nada da e u naredne tri hiljade godina ljudi i dalje itati tu knjigu. To je isto kao to se nadate da e vas vaa djeca nadivjeti, i ako imate unue da e ono nadivjeti vau djecu. ovjek udi osjeaju kontinuiteta. Kada pisac kae: nisam zainteresovan za sudbinu moje knjige, on je jednostavno laov. On to govori da bi ugodio onome koji ga intervjuie.PARIS REVIEWDa li u ovom trenutku svog ivota imate ikakvih aljenja?ECOZa svim alim, jer sam poinio mnogo, mnogo greaka u svim sferama ivota. Ali da moram ponovo, iskreno mislim da bih napravio iste greke. Ozbiljan sam. Proveo sam ivot preispitujui moje ponaanje i moje ideje i kritikujui sam sebe. Tako sam strog da vam nikada ne bih rekao koja je moja najgora samokritika, ni za milion dolara.PARIS REVIEWDa li postoji knjiga koju nikada niste napisali ali eznete da jeste?ECODa, samo jedna. Do pedesete godine i kroz cijelu moju mladost, sanjao sam da u napisati knjigu o teoriji komedije. Zato? Zato to je svaka knjiga na tu temu bila neuspjena, barem one koje sam ja itao. Svaki teoretiar komedije, od Freuda do Bergsona, objanjava neke aspekte fenomena ali ne sve. Taj fenomen je tako kompleksan da nijedna teorija nije, ili nije do sada, bila u stanju da ga u potpunosti objasni. Zato sam mislio da bih elio napisati pravu teoriju komedije. Ali onda se taj zadatak pokazao oajno teak. Da sam znao zato je toliko teak imao bih odgovor i bio bih u stanju napisati knjigu.PARIS REVIEWAli napisali ste knjige o ljepoti i, nedavno, o runoi. Zar i ti pojmovi nisu jednako neuhvatljivi?ECOU poreenju sa ljepotom i runoom komedija je zastraujua. Ali, vidite, ja ne govorim o smijehu. Ne, postoji jedna tajanstvena sentimentalnost kominog, koja je toliko kompleksna da ja to ne mogu objasniti. I to je, avaj, razlog zbog kojeg nisam napisao tu knjigu.PARIS REVIEWDa li je komedija specifino ljudska invencija, kao to ste rekli za laganje?ECODa, poto se ini da je ivotinjama humor uskraen. Znamo da one imaju osjeaj za igru, osjeaju aljenje, tune su, pate. Imamo dokaz da su sretne, kada se igraju sa nama, ali nema tog osjeaja za komediju. To je tipino ljudsko iskustvo, koje se sastoji od ne, ne znam tano rei.PARIS REVIEWZato ne?ECOOK, u redu. Sumnjam da je to povezano sa injenicom da smo mi jedine ivotinje koje znaju da moraju umrijeti. Druge ivotinje to ne znaju. One to shvate odjednom, u trenutku kada umiru. Nisu sposobne da artikuliraju nita slino izjavi: Svi ljudi su smrtni. Mi smo to u stanju i to je vjerovatno razlog zbog kojeg postoje religije, rituali i ta god ve tu ima. Mislim da je komedija najistija ljudska reakcija na strah od smrti. Ako me pitate vie, ne znam vam rei. Ali moda u stvoriti praznu tajnu sada i natjerati ljude da misle da radim na teoriji komedije, pa e kada umrem potroiti puno vremena traei moju tajnu knjigu.Istina je da je ono to se zaista desilo sa mojom eljom da napiem knjigu o komediji to da sam umjesto nje napisaoIme rue. To je jedan od onih sluajeva u kojima, kada niste u stanju da napravite teorije, ispriate priu. I vjerujem da sam uIme rueu narativnoj formi ispisao odreenu teoriju kominog. Kominog kao kritikog naina u podsijecanju fanatizma. Dijaboline nijanse sumnje iza svake proklamacije istine.(Ljeto 2008.)