1

ŽupčicaList učenika OŠ ŽUPADUBROVAČKA, Župadubrovačka

Izdavač:OŠ ŽUPA DUBROVAČKA, Župadubrovačka

Za izdavača:Ravnateljica Anka Šutalo, prof.

Glavne urednice:Josipa Majić, 7. b i Nikolina Klešković, 7. b

Odgovorna urednica i voditeljicanovinarske grupe: Jozefina Domazet-Delić

Obrada za tisak:Nives Radović

Uredništvo i novinari:Mihaela Valentić (5.c), Ivana Radman (5.c), Leona Mišić (8.a), Ana Antunović (8.c), Doroteja Zucalo (6.c), Katarina Handa-baka (6.c), Nikolina Šakota (7.a), Martina Vučićević (7. b), Roberta Butrica (7.b), Martina Vučićević (7.b), Marino Vuletić (7. b), Luka Lonac (5.c), Loren Rakić (5.c), Stijepo Miloslavić (5.c)

Naslovna stranica:Zamisao i fotografija članica novinarske skupine

Fotografi:Marina Marega, profIvana Lujak, prof.Čedomil Lukšić, prof.Sandra Židan, prof.dipl.knjiž.Jozefina Domazet-Delić, prof

Tisak:AB grafika, Dubrovnik

Naklada:150 primjeraka

Uvodna riječ ........................................................... 3

Školske vijesti ....................................................... 4

Ekskurzija .............................................................. 6

Humanitarna akcija 6. a ......................................... 8

Najljubaznija djeca ............................................... 10

Mjesec hrvatske knjige ........................................ 11

Susret s književnicom .......................................... 14

Tema broja: Slobodno vrijeme ............................. 16

Odbojka ................................................................ 18

Kada nam hrana postane prevelika zabava .......... 19

In memoriam: Steve Jobs ..................................... 21

Kućni ljubimci ..................................................... 23

Najslađe slobodno vrijeme ................................... 24

Kako bolje i brže učiti? ........................................ 26

Facebook .............................................................. 28

Limena glazba ..................................................... 29

Razgovor sa školskom psihologinjom ................. 31

Intervju s nonom .................................................. 33

Mitovi i legende ................................................... 34

Razgovor s novinarkom ....................................... 36

Upoznajmo našu mladu vjeroučiteljicu ................ 38

Sad sam tu, u petom razredu ................................ 39

Roditelji pišu domaću zadaću .............................. 41

Školska knjižnica ................................................. 43

Literarni kutak ...................................................... 44

Književni pogledi ................................................. 45

Moda .................................................................... 46

Zabavna stranica .................................................. 47

Strip ...................................................................... 48

sadržajuvodna riječ

Drage naše čitateljice i dragi čitatelji!

Sretni smo što Vam možemo predstaviti novi broj Župčice. I u ovom broju Vam želimo ponuditi teme o kojima smo pričali, raspravljali i pisali u našoj veseloj novinarskoj skupini. U stvaranju ovoga broja najviše nas je za-nimala zabava. Odnosno, način na koji provodimo slobodno vrijeme. Vrijeme koje nam ostane nakon što napišemo zadaću, pročitamo lektiru, pospremimo sobu, odemo na trening i… imamo li uopće slobodnoga vremena?!

Ako Vam ipak ostane slobodnoga vre-mena možete pročitati naš školski list! U ovom izdanju provest ćemo Vas kroz razne događaje, dati savjete i upoznati Vas s nekim možda novim stvarima. Uko-

www.os-zupa-dubrovacka.skole.hr

liko Vam se ono što pročitete ne bude sviđalo postoji način kako to možete pro-mijeniti. Možete se pridružiti veseloj no-vinarskoj posadi koja se okuplja utorkom i petkom sedmi sat u učionicama hrvat-skoga jezika.

Ako nismo tu potražite nas ondje gdje se događa nešto zabav-no. Tamo će se sigurno „motati“ netko od nas novinara!

Do tada uživajte u stranicama Vaše i naše Župčice!

Srdačno Vas pozdravlja Vaše najdraže uredništvo!

4 5

15. listopada je u klaustru Klarisa održana mani-festacija tehničkog stvaralaštva u gradu Dubrovniku pod nazivom Danas mali, sutra veliki majstor. U izradi uporabnih predmeta od drveta na Unimat stro-jevima sudjelovali su i učenici naše škole.

mali slikovni vremeplov

Međunarodni dan mira i Dan sadnje drveća, 21. rujna je u našoj školi obilježen tako što su u dvorištu škole učenici osmih razreda posadili stablo jelke, a učenica Elena Joković pročitala je dijelove Pisma poglavice Seattle.

Petak, 3. lipnja 2011. g. bio je vrlo značajan da-tum za našu školu - na taj smo dan obnovili sta-tus eko škole te je održana priredba povodom Dana škole, a održan je i projektni dan na temu ekologije i obnove statusa eko škole.

U ponedjeljak, 12. rujna 2011. g. u holu naše škole je u 12 sati i 30 minuta održana priredba za učenike prvih razreda kojoj su nazočili i župan DNŽ gospodin Nikola Dobroslavić, načelnik Općine Župa dubrovačka gospodin Silvio Nardelli i drugi uvaženi gosti. Dobro nam došli, prvaši!

U petak, 14. listo-pada 2011. godine peti razredi OŠ Župa dubrovačka bili su na terenskoj nastavi u Orebiću i na Korčuli. Osim Orebića i Korčule, bolje su upoznali i jedni druge za ljepši početak pe-toga razreda.

I ova je školska godina je započela obilježavanjem Dana kruha i Dan zahvalnosti za plodove zemlje. 7. listopada, za vrijeme velikog odmora svi učenici i učitelji prošetali su do Mandaljene noseći hranu na blagoslov. Ispred crkve održana je sveta Misa i prim-ljen blagoslov za početak školske godine.

Učenici šestih razreda sa svojim voditeljima učiteljima geografije i biologije - Nadom Prce, Lin-dom Jurkić i Darijom Klačar te razrednicama Lenki-com Majić i Davorkom Bronzić, već tradicionalno su održali terensku nastavu. Nastava je održana na području Zadra te NP Sjeverni Velebit i NP Krka, u razdoblju od 10. do 12. listopada. 2011.

8. studenog 2011. godine našu školu posjetio je doc. dr. sc. Ante Kutle, predsjednik Udruge Lijepa naša. Članovi eko grupe srdačno su dočekali gospodina Kutlu koji je školi poklonio uokvireni tekst hrvatske himne "Lijepa naša" koja je odmah pronašla priklad-no mjestu u predvorju naše škole.

U ponedjeljak , 1. prosinca, je za vrijeme 6. sata za pete razrede održana priredba povodom Mjeseca hrvatske knjige na kojoj su nagrađeni učenici pri-mili svoje nagrade.

U utorak, 6. prosinca je tijekom trećeg sata za učenike od 5. do 8. razreda održana priredba povodom Dana dubrovačkih branitelja u kojoj su sudjelovali učenici dramske skupine čitajući učeničke radove (pjesme i sastavke) na temu Domovinskog rata u Župi dubrovačkoj.

U utorak 6. prosinca je za vrijeme 4. sata održana pri-redba povodom Svetog Nikole za učenike od prvog do četvrtog razreda. Bilo je puno pjesme i plesa.

U srijedu, 7. prosinca su za vrijeme trećeg sata pri-padnici Državne uprave za zaštitu i spašavanje organizirali za učenike četvrtih razreda predavanje u kojem su učenike naučili što bi oni trebali učiniti u slučaju požara, poplave ili potresa, koje bi sve službe trebali nazvati i koji su njihovi telefonski brojevi.

Vijesti odabrali i obradili učenici novinarske skupine

škol

ske

vije

sti

6 7

mo sve stvari koje su nam potrebne. I pošli smo na natjecanje. Ima nekoliko različitih kategorija: mod-eliranje, slikanje, graničar, odbojka, nogomet, pika-do, playstation, pjevanje… Ja sam u modeliranju ili slikanju, svake godine nešto drugo. Ove godine sam bila u modeliranju. Na likovnom odjelu je jako teško osvojiti mjesto jer u modeliranju dobijemo jako tvrdi plastelin (onaj koji se peče), a u slikanju boje koje su previše tekuće… Uvijek nas bude u svakoj kategoriji po nekoliko, da imamo veće izglede za prolazak u drugi krug. Moram priznati da je pomalo dosadno sjedati tri puna sata za jednim stolom i praviti rad. No ako želim nešto postići, moram. Kad završimo, ti radovi idu na sušenje. Nastojim završiti što prije da obiđem ostale, dam im podršku i vidim kako ide. Svi imamo oko tri sata, nogometaši i graničar imaju više protivnika, pjevači pjevaju, čak moraju otpjevati dvije ili tri pjesme. Svaku večer smo imali zabavu, a kad bi se vratili bili bismo vani do tri ujutro. Pričali smo, zabavljali se… Zadnju večer smo također imali zabavu, a na kraju su proglasili pobjednike i podijel-ili nagrade. Ove godine smo osvojili dosta nagrada. Nekoliko ih je osvojilo prva mjesta. Kad smo se vraćali, usput smo pošli u Poreč i ušli u Eufrazijevu baziliku. Prošetali smo se, pošli u shopping. Ušli smo u autobus i krenuli dalje. Putem smo prošli i kroz Rijeku. Stigli smo kasno navečer. Ispred škole me dočekala mama. Ušla sam u auto i samo rekla:„ Mama, ja bih ponovno!“Ana Antunović, 8.c

Ljeto za pamćenje Svako ljeto je drugačije. Posebno. Ali ovo je bilo neka-ko najbolje. Kupanje, šetnja, dugo očekivana ekskurzija pa opet kupanje. Nakon što je škola završila svi smo bili presretni i odlučili smo proslaviti, naravno u moru. Iako je bilo prohlad-no dobro smo se iskupali. S vremenom je more postalo

fenomenalno, a vrijeme sve paklenije i paklenije. Bilo je strahovito vruće. No svi smo iščekivali samo jedan događaj: ekskurziju. Brojeći dane do nje trošila sam vrijeme s ekipom na priču,kupanje,šetnju. Za-bavila sam se i na Puntiželi, Gusarskoj i Župskoj noći. Na Aninom rođendanu je bilo nezaboravno. Do ekskurzije smo svaki dan prebrojavali i ispitivali tko će ići. Ali meni se dogodilo upravo ono čega sam se pribojavala. Cijela sam se bila pripremila, bila sam uzbuđena, ali onda...Razboljela sam se. To je isprva bila samo obična prehlada, ali dobila sam glavobolju, temperaturu, a prehlada se skroz pogoršala. I to baš tri dana prije ekskurzije! Mama mi je rekla da ako sutradan budem imala temperaturu, ne idem. Nakon toga sam se samo nalijevala čajem, pila tabletu za ta-bletom, mirovala i činila sve da ne dobijem temper-aturu. I nisam je dobila. Tada sam znala da idem iako sam bila prebolesna. Glasa skoro i nisam imala. Nakon što sam se oprostila s Iris i obitelji bila sam spremna. Tu noć nisam oka sklopila. I došao je taj veliki dan: 29.08.2011. Ekskurzija. Ujutro smo se svi skupili is-pred škole. Isprva nam je bilo dosadno, ali kad smo stigli u hotel u Zagrebu počelo je pravo zabavljanje. Ivana mi je bila cimerica tu noć. Sobe su bile dobre

osim WC-a u kojeg sam se pr ibo java la ići nakon što sam zapela u njemu, a Ivana me spasila tek nakon drugog pokušaja. Hrana mi se tu noć nije svidjela, pogotovo salata, ali atmos-fera za stolom - savršena. Zabave nije bilo pa smo se skupili u sobi i pričali. Sljedeće dane smo proveli u Vinkovcima, hotelu Slavonija. Tamo je hrana bila bolja, ali su sobe bile puno gore. Tih sam dana dijel-ila sobu s Elenom. Srećom smo na katu bile same s Lukrom i Nikolinom, bez kontrole. Stalno smo išle jedna do druge. Tu su zabave bile puno bolje, ali je meni nekako bila najbolja večer kad nije bilo zabave nego smo se samo družili. Najbolji trenutci su mi bili: shopping u Portanovi, Mc Donald’s, zezanje s pri-jateljima, Kopački rit, spavanje u autobusu. Najgori trenutci su mi bili: kada ne bih znala što ću obući pa na to potrošila sat vremena, kada su mi pukle ja-panke nasred Vinkovaca, kada nisam mogla puno pričati zbog grla, kada sam se izderala na krivog, nepoznatog čovjeka na telefonu misleći da je to netko iz razreda i kada sam se užasno polomila na krevetu. To su zapravo bili i najsmješniji trenutci iako je bilo još toga... A vozač nam je bio legenda. Sve u svemu meni je bilo predobro i ne bih svoju ekskurziju mo-gla drugačije zamisliti. Nakon što smo lijepo istrošili novac i glas vratili smo se u Dubrovnik. U tom smo trenutku svi htjeli natrag. Jedino što nas je pozitiv-no dočekalo je odgoda škole za tjedan dana. Vratila sam se u normalu i opet se počela kupati, šetati. Prva četiri dana sam prepričavala dojmove i proživljene događaje, a još uvijek gledam slike. Nakon najbolje iskorištenih sedam dana škola je počela. Sve se vraća. A nakon nje opet dolazi ljeto. Drugačije. Posebno.Leona Mišić, 8.c

ekskurzija

Prekrasne modre i zelene Plitvice

na slikama: Posjetili smo i bana Jelačića; Učili smo o Tesli u Tehničkom muzeju u Zagrebu; Odmorili smo se kad god je bilo potrebno; Predivni đakovački konji se također vole igrati

Moj posjet Istri Odkad idem u školu, skupljamo novac za ekskurziju. Jedva sam čekala kad će doći i taj dan kad će se novac sakupljati i za moju gen-

eraciju. Jedva sam čekala kada ću i ja na ekskurziju. I taj dan je i osvanuo. Nakon godina i godina čekanja, u sedmom razredu, razrednica je ušla u razred i rekla da idemo na ekskurziju!!! Konačno! Trebali bi obići Zagreb pa Vukovar, Osijek…općenito Slavoniju. Jedva sam čekala. No tada mi je prijateljica rekla da ona neće ići. Ja sam samo stala, a ona mi je odvratila da ide na igre za djecu hrvatskih branitelja. Tu inače idem svake godine, od svoga četvrtog razreda. No ove godine se pogodilo kada i ekskurzija. Nikako se nisam mogla odlučiti na koju stranu krenuti. Danima sam razbijala glavu time. Jednu subotu sam se ustala i rekla mami: „Mama, idem na ekskurziju!“ I opet sam nastavila po starom, cijeli mi se dan motalo po glavi jedno pitanje: „Jesam li krivo odlučila?“ Navečer, kad sam legla u krevet, razbistrila sam mozak. Ujutro sam ustala i rekla mami da sam se predomislila. Naz-vala sam prijateljicu i bolje se raspitala. Ono što mi je rekla jako mi se svidjelo. Rekla sam joj da nazove i upiše i mene, da ću i ja ići. I tako sam se počela pri-premati za svoj prvi put prema Istri. I tako je sve to počelo. Bila je nedjelja ujutro. U 8:00 h smo se okuplili, ukrcali u autobus i krenuli. Stajali smo svakih dva-tri sata i konačno stigli u Istru, nakon samo 14 sati putovanja. Bili smo u bungalovi-ma. Sljedeći dan smo se samo odmarali. U restoranu smo našli neku igricu i nismo se micali od nje. Neko-liko puta smo otišli na plažu, ali moram priznati da nije baš privlačna. Sljedeće jutro smo se rano ustali i pošli na doručak. S doručka smo pošli po majice. Svaka županija ima svoju boju majice, po tome nas razlikuju. Iskreno, ove godine su mi bile najbolje majice do sada. Vratilio smo se u kućice da uzme- Eufrazijeva bazilika u Poreču

98

Što vas je potaklo da pomognete svojoj pri-jateljici iz razreda? Što je bilo presudno za to? Potakla nas je sama činjenica da je to učenica iz našeg razreda i da joj je potrebna pomoć. Ona je jedna od nas i da je i bilo tko drugi bio bolestan, mi bismo isto učinili.

Tko vam je dao ideju da organizirate humani-tarnu akciju?Razrednica nas je potakla, dala ideju, a mi smo nas-tavili.

Jeste li uspjeli ostvariti svoj cilj?Mislimo da jesmo. Nikolina je sada ponovno s nama i zato mislimo da smo uspjeli. Svi zajedno uspjeli smo ostvariti naš cilj!

U okviru akcije, prodavali ste jako ukusne kolače. Tko vam ih je pomogao napraviti?Pomogli su nam roditelji, profesori, a dijelom i mi.

lijepo je znati da možeš računati na prijatelje!

I na kraju, pitali smo njihovu razrednicu, pro-fesoricu engleskoga jezika Davorku Bronzić, želi li nam još nešto poručiti ili izdvojiti. Na kraju se želim zahvaliti svima koji su sudjelovali u ovoj humanitarnoj akciji. Ne bih nikoga posebno izdvojila jer mislim da i oni koji su nam po-magali ne bi voljeli da ih se izdvaja. Mislim da su nam svi pomogli jer su to željeli i svaki je doprinos vrijedan zahvale. Sami ne bismo mogli ništa učiniti!

Osmislili i razgovarali učenici 5. c i članovi novinar-ske skupine: Mihaela Valentić, Ivana Radman, Stijepo Miloslavić, Luka Lonac i Loren Rakić

6. a s razrednicom Davorkom Bronzić

Dobro nam došla, Nikolina!

klapa Subrenum

... svirale su i tamburice

... pjevali su i učenici naše škole

... plakat kojim je najavljen koncert

6. a – razred kojim se ponosimoPosjetili smo jedan poseban razred, 6. a. Posebni su po tome što su ove školske godine svima pokazali ko-liko je važno pomagati tako što su pokrenuli humani-tarnu akciju u kojoj su pomogli svojoj prijateljici iz razreda, Nikolini, koja je morala na liječenje. Prodavali su palačinke, knjige, cd-ove, božićne ukrase, a sve je završilo posebno lijepim humanitar-nim božićnim koncertom. U akciju se uključila cijela škola, pa i cijela Župa. Sve je završilo odlično jer je Nikolina ponovno sa svojim razredom! A kako je sve to bilo dok je trajalo pitali smo 6. a i njihovu razred-nicu, profesoricu Davorku Bronzić.

Jeste li sada složniji kao razred, nakon humanitarne akcije? Da, složniji smo nego prije. Naravno, i dalje se ponekad malo posvađamo, ali smo složniji jer znamo kako smo se spremni boriti jedni za druge, pomoći jedni drugima, a to je zapravo jedino važno.

Je li bilo teško darovati svoje vrijeme i jeste li morali više učiti da nadoknadite propušteno? Ne, nismo. To nam nije bio problem. Za sve što je bilo potrebno napraviti smo imali dovoljno vremena! Učenje nije patilo, jer kad nešto želiš, sve se stigne! A naravno, imali smo pomoć i od svih drugih!

Kako ste došli do glazbenika koji su nastupali na božićnom koncertu? Naša razrednica ih je nazvala, objasnila što se događa i oni su bez razmišljanja pristali pomoći bez ikakve naknade!

Kako ste se osjećali kada ste skupljeni novac dali za pomoć svojoj prijateljici?Odlično i ponosno! Jer smo učinili dobro djelo i jer smo joj pomogli u liječenju.

Jeste li uspjeli prodati sve humanitarne pred-mete? Ne baš sve, ali većinu. Recimo, ostalo je nešto kolača pa smo ih onda složno pojeli u školi ! Ug-lavnom, ništa nije propalo i ostalo neiskorišteno!

Gdje ste nabavili materijale za prodaju?Razne trgovine su nam poklonile materijale za pro-daju, a nešto smo i sami nabavili.

Što biste poručili drugim razredima u kojima se netko ozbiljno razboli?Poručili bismo im da isto pomognu jer će se bolje osjećati i zato što se radi o osobi koja je dio toga razreda. Isto tako, bolest se svakome može dogoditi i

humanitarna akcija

Pomaganjem drugima postajemo bolji

Što zapravo znači pomagati drugima? To smo se zapitali barem jednom u životu. Pomagati drugima-to je dobro djelo. U mome razredu, 6. a postoji jedna djevojčica s posebnim potrebama. Ona je na neki način drugačija. Naime, prije nekoliko mjeseci našim se razredom proširila vijest da Nikolina mora ići na operaciju izvan Hrvatske. Ta nas je vijest šokirala i rastužila. Bilo nam je žao Nikoline i htjeli smo joj na neki način pomoći. Ali kako? Svi smo se u razredu složili da svaki tjedan posjećujemo Nikolinu dok ona ne ode na operaciju. No, naša se razrednica dosjetila još nečega. Predložila nam je da ova tri petka što su ostala do Nikolininog odlaska, organiziramo humanitarne akcije za priku-pljanje novca za Nikolininu operaciju. Pošto je bio Mjesec knjige, prvi smo petak odlučili prodavati stare knjige koje smo pročitali ili koje nam više ne trebaju. Svaka je knjiga koštala deset kuna. Prodaja je završila prije nego što smo se nadali. Sve su se knjige prodale. Bili smo jako zadovoljni i sretni, duša nam je bila ispunjena jer smo znali da smo učinili dobro djelo. Složili smo se da zadnja dva petka pro-dajemo kolače i DVD-ove. U ovu akciju nismo se uključili samo mi, nego i naše vrijedne spremačice. Zamislite, ispekle su čak dvjesto palačinki! Tako su i one pridonijele ovoj humanitarnoj akciji. Mislim da bi se Nikolina ponosila nama i mislim da će joj biti drago čuti da joj pomažemo. Shvatili smo da treba misliti na druge i po-magati im. Divan je osjećaj kada znaš da si pomogao nekome, da si nečiji život olakšao i uljepšao. Još ljepši je osjećaj pri pomisli da smo zajedno uljepšali jedno djetinjstvo. Sva djeca to zaslužuju pa i naša Nikolina!Lucija Bašić, 6. a

10

Rezultati literarnog natječaja: 5. razredi

1. Helena Lovrić, 5. c2. Doris Skledar, 5. b3. Zvonimir Burić, 5. a4. Mihaela Valentić, 5. c

6. razredi

1. Martina Šetka, 6. c2. Dominik Krmek, 6. b3. Peri Adrian Puljić, 6. a4. Ivana Zec, 6. c

7. razredi

1. Pero Radić, 7. c2. Katarina Handabaka, 7. c3. Ivona Antolović, 7. a4. Bruno Pregelj, 7. c

8. razredi

1. Nikola Kristović, 8. b2. Anđela Pijević, 8. a3. Vesna Galjuf, 8. b4. Mario Katavić, 8. a Katarina Handabaka, 6. c

Mjesec hrvatske knjige

11

Ponosno predstavljamo pobjednike školskog književnog natječaja

Već tradicionalno i ove godine je u našoj školi obilježen Mjesec hrvatske knjige, od 15. listopada do 15. studenog 2011. Obilježili smo ga održavanjem malog književnog natječaja. Učenici su pisali svoje radove, a naše profesorice su birale najbolje među njima. Učenici petoga razreda su pisali o ljubavi i životu poznatih likova Ole i Trufe. Učenici šestoga razreda su u svojim sastavima mogli zamisliti svijet kao drveće, biljke i životinje. Sedmaši su pisali svoje autobiografije, a učenici osmih razreda su pisali pis-ma, stvarnim ili zamišljenim prijateljima.Nastao je veliki broj odličnih radova među kojima je sigurno bilo teško odabrati najbolje. Kada su radovi bili odabrani i nagrađeni su zanimljivim knjigama na školskoj priredbi na kojoj su ih i drugi učenici mogli čuti i uživati u njima.Donosimo vam imena nagrađenih učenika i njihove radove, čestitamo im! Ostalima želimo da i njihovi radovi sljedeće godine krase stranice našega školskog lista!

Svjetski dan ljubaznostiSvjetski dan ljubaznosti se obilježava od 13. studenog 1998. kada je u Tokyju održana konferencija o ljubaznosti i tom je prilikom napisana posebna deklaracija koja govori o toleranciji i prihvaćanju različitosti. Zbog toga je upravo 13. studeni odabran kao Svjetski dan ljubaznosti i obilježava se u cijelome svijetu. Neka ovaj dan bude poticaj da budemo pažljiviji jedni prema drugima i poklonimo osmijeh više! Naravno, ne samo ovaj dan, nego i cijelu godinu!

Doroteja Zucalo, 6. c

Povodom Svjetskog dana ljubaznosti u našoj školi je obavljen zanimljiv izbor. U svakom od naših razreda, od petog do osmog, na satu razrednog odjela učenici su glasanjem izabrali najljubaznije učenike u svom razredu. Ove godine su to: Petrunjela Pavić (5.a), Maris Prce (5.b), Ani Azinović (5.c), Lucija Bašić (6.a), Martina Balić (6.b), Martina Šetka (6.c), Nika Limov (7.a), Nikolina Klešković (7.b), Anastazija Raguž (7.c), Marija Benić (8.a), Đive Lukšić (8.b), Nikolina Pleština (8.c). Čestitamo im od srca, BRAVO!A za sljedeću godinu...Vidjet ćemo! Najljubazniji može biti svatko od nas, možda samo moramo nešto naučiti od naših ovogodišnjih najljubaznijih učenika!

Najljubazniji učenici

Najljubazniji učenici 2011/12.

12 13

Nekad plačko, danas... Jednom davno, prije 12 godina u jednom rodilištu zaplakalo je jedno dijete po imenu Pero. Taj mali plačko čim se rodio, zadavao je muke. Plakao bi od 0 do 23 i ne bi prestajao. Samo bi stao kad se jede i da ga se uspava. Jeo je i pio i samo pelene trošio. Za dvije godine dobio je brata, za šest godina još jednog brata, a za deset godina još jednog brata. Pa, brate mili, niđe sestre! Kad se preselio u Župu (u kuću na tri kata s garažom i podrumom), s četiri godine krenuo je u vrtić. Tamo je upoznao „stare“ Župljane i Župke. U novoj kući u babe su živjeli jednu godinu dok mu se nije napravio stan. Sa šest godina krenuo je u prvi razred. Tada je skupljao sličice nogometaša. Prošlo je mnogo godina do danas. Danas je u sedmom razredu. Ima dosta prijatelja i zaljubljen je u jednu malu plavu. Voli jesti grah, gledati televiziju i slušati mixeve. Ne voli Josipu Lisac (jer ta stara zavija) i tripice. Čim vidi smečenu mačku na putu u lokvi krvi, dođe mu da povrati. Zanima se za tehniku i robotiku. Nedavno je bio na robotičkoj alci gdje je osvojio 4. mjesto, a još nedavnije je bio na obradi drva. Tamo su pravili topove, a neki profe-sori su čak napravili i t-rexa. On zamišlja (barem mi je tako rekao) da će završiti fakultet i da će brati masline. Kad smo kod maslina, nisam rekao da ima veliki vinograd, mali vrt i veliku dubovinu. Za koju godinu imat će i maslinik. On misli da je svijet pun prašine i da mu treba čistačica da tu prašinu počisti. Ali, taj čistač neće biti on jer ne želi biti po novinama. To je ipak Pero koji želi biti informatičar, ali ja mislim da su svi ljudi čistači pa da će i on biti- ako ništa drugo, barem će čistiti viruse iz kompjutera.

Pero Radić, 7. c

Ljubav između Ole i Trufe Bila je jesen, mjesec je bio studeni. U jednom dvorištu na velikom stablu živio sam ja i moja družica Trufa. Ja i Trufa bili smo jedini na stablu, ostale je vjetar otpuhao. Odjednom je počelo nevrijeme, Trufa je spavala, a mene je vjetar ponio za sobom. Sletio sam na jednu veliku livadu i sreo sam brata Marka. Marka jako dugo nisam vidio, vjetar ga je otpuhao kada je još bio mali. Brata sam pitao može li mi pomoći pronaći stablo na kojem je moja družica Trufa. Brat mi je pristao pomoći. Polako smo prolazili kroz jezivu šumu, počelo je nevri-jeme, a u sebi sam pomislio: „Samo nam je još ovo tre-balo!“ Marko je vidio duplju pa smo unutra prenoćili. Ujutro smo izašli iz duplje i vidjeli smo stablo na kojem je Trufa spavala. Nisam je htio buditi. Iz kuće koja je bila u dvorištu, izašla su dva dječaka: Ivica i Petar. Ja i Marko smo se sakrili iza stabla. Dječaci su se počeli igrati nogometa. Odjednom je Petar jako zapucao loptu, lopta je slo-mila granu na kojoj je bila Trufa. Trufa je pala, a dječaci su potrčali, uzeli loptu i nastavili igrati nogomet. Ja sam potrčao prema Trufi i obećao joj da je više nikada neću ostaviti.

Helena Lovrić, 5. c

Dragi moj Ivane!Znam da ti nije lako te da ništa nije kao prije 20 godina. Uvjeren sam da ti je ona bomba skroz promijenila život i da ti je sve tmurno i sivo. Međutim, ne pišem ti zbog toga, već da ti bar malo dočaram današnji svijet u boji, slici i zvuku. Kao prvo, što je najvažnije, zdrav sam, sretan i zadovoljan. Često se sjetim onih naših vojnih dana koje nikad ne ću zaboraviti! Što se tiče grada, tu je sve os-talo isto kao prije rata. Kazalište je obnovljeno, a ulaz u grad obložen zvijezdama s imenima heroja rata. Među njima je i tvoje ime, dragi prijatelju. Ponosim se kad kažem ljudima da smo ja i ti nekad bili najbolji. Vojarna u Kutniku pretvorena je u muzej Domovinskog rata. U nekadašnjoj našoj sobi izložene su mnoge naše slike, a i kreveti su još tamo. Također, ni žene se nisu baš promi-jenile. Lijepe su kao i uvijek, a ona naša najljepša, Mari-ja, često pita za tebe. Udala se i ima troje djece. Što se tiče sela, ono se jako promijenilo. Došlo je puno obitelji iz raznih krajeva. Gotovo sve kuće su obnovljene. Ona naša maslina, ispod koje smo se kao mali igrali, još je živa i daje plod, a sada se tu moj Marko igra. Međutim, strah me je za crkvu sv. Marije za koju kažu da će je morati srušiti zbog raznih prirodnih sila. Sve u svemu život ovdje, u Masleniku, se i nije baš promijenio. Nadam se, prijatelju moj, da sam ti bar malo uljepšao dan i podsjetio te na one naše nezaboravne dane. Također, nadam se da ćemo se uskoro vidjeti kad jednom dođem u Zagreb. Želim ti puno uspjeha u liječenju i sreće u životu.

Od srca, tvoj Nikola

Nikola Kristović, 8.a

Vjetar i Trufa Jednog kasnog ljeta, još se dobro sjećam, Trufa, moja prijateljica i ja sunčali smo se na vrhu jednog starog oronulog hrasta. Livada je bila prelijepa. Razlijevalo se mnoštvo svježih zelenih boja. Trufa i ja kao i uvijek, znali smo se lijepo zabavljati. Često. Često smo baš kao i tad maštali o nama. Vezalo nas je neraskidivo pri-jateljstvo, velika ljubav. Na mjestu gdje smo bili često su nam i djeca dolazila u posjet. Činilo se da se i oni s nama vesele.O, kako smo bili sretni! Sve do jednog dana.Sjećam se u jedno rano burno ljetno jutro, pro-budilo me Trufino tiho jecanje. Baš sam se bio prepao. „Trufa, jesi li bolesna? Boli li te što?“ pitao sam. Nisam se snašao, ni sjetio što joj je tada bilo.„Ole, bojim se da ne odletim, da te ne napustim“, rek-la je plačljivim glasom. Tada mi je sve bilo jasno. Što bih ja bez svog jedinog prijatelja, svoje ljubavi Trufe. Gledali smo se i strašno se bojali da moja Trufa ne ode daleko nebu pod oblake. I eto jada ! Gledao sam je kako se bori da se održi, da ne ode, no vjetar je tako snažno odgurne da se nismo uspjeli pozdraviti. Jadan ja! Jad-na moja Trufa! Tako sam bio tužan da više nisam čuo smijeh djece, smijeh koji nas je nekada činio sretnima. Nisam mogao vjerovati da tako završava jedna velika ljubav. Dugo, dugo u noć sam plakao. Plakala je i Trufa, bio sam siguran. Molio sam vjetar da i mene odnese, taj vjetar koji sam tako mrzio. I odjednom se vjetar zaleti u mene tako jako i odnese me daleko od mog oronulog hrasta. Pitao sam se gdje sam i što ću sad. Odjednom kao da čujem plač. Glas mi je bio tako poznat. Bože !

Je li to moguće? Da, znao sam, to je moja Trufa. Bio sam zahvalan sudbini, čak i vjetru što me je opet spo-jio s mojom Trufom. Zapuhne još malo, Trufa i ja se zagrlimo. Nisam znao volim li više svoju ljubav Trufu ili vjetar! Doris Skledar, 5.b

sjedeći jedna uz drugu. Jer to, tvoja prisutnost u mom životu, meni znači sve. Mislim da nikada u životu neću naći takvu prijateljicu i da je nitko drugi ni nema. Žao mi je što se nismo stigle oprostiti i što se sve dogodilo tako naglo, bez ikakvih upozorenja. Volim te i nadam se da ćemo se uskoro vidjeti. Svake večeri molim za tebe i iskreno se nadam da mi te dobri Bog neće uzeti, jer tvoj kraj značio bi kraj i za mene. Budi snažna i izbori se s tom bolešću. Sjeti se snage koju si imala prije svega ovoga. Vjeruj toj snazi i uspjet ćeš.

Tvoja prijateljica

Anđela Pijević, 8.a

Pad junakaZdravo, ja sam stablo imenom Drvimir. Moja šuma je velika i prostrana. Ovdje sam kralj jer sam najstariji i najveći. Šuma baš i nije tako lijepa kao što mislite jer ona krije mnoge probleme.Na primjer, jučer su mi javili da su naša stabla poginula zaustavljajući požar, ali to nije veliki problem za mene. Moj problem je što me ljudi sa sjekirama već nekoliko dana mjere. Ne znaju što sam spreman učiniti za svoj život i sve ostale. Baš pred počinak javi se vjeverica Brzi: „Kralju, ugledao sam velike stvari na kotačima pune ljudi sa sjekirama”. Odmah sam digao uzbunu i pokrenuo sve živo u šumi da se bori. Plan borbe je: „Patke bacaju tvorove na ljude, vjeverice uskaču u nji-hov smrad i kradu ljudima sjerkire, stabla rade zaklon puhovima koji gađaju žirevima, jeleni napadaju stvari na kotačima, svi ostali se mole za pobjedu!“ Ljudi su stigli i borba je započela.Nakon duge i iscrpljujuće borbe šuma je izgubila i sve oko mene pada, stabla vrište, životinje bježe plačući. Napokon, i moje je vrijeme došlo, borio sam se hrabro za šumu, ali ljudi odnose POBJEDU.

Dominik Krmek, 6. b

Draga moja prijateljice! Otkad si oboljela, moj svijet se okrenuo naglavačke. Ništa više nije isto, ni cvrkut ptica, ni jutarnja rosa, ni cvijeće. Vidim samo ulice užurbanog grada nad kojim bdije sivo nebo. Uostalom više ne pronalazim ništa lijepo u životu, a prestajem shvaćati i njegov smisao. Tužna sam i odbrojavam dane do tvog povratka. Jedino što sad želim je vidjeti tvoje nasmijano lice i sjajne oči. Ništa me više ne motivira i ne veseli. Sve mi je svejedno, samo želim da ti bude bolje i da se naš život nastavi kako je tekao i prije ovog događaja koji me sada razara, oduzima mi snagu za životom. Čeznem za danima kada smo bezbrižno čavrljale na putu do škole, zabavljale se pjevajući, plešući ili jednostavno

14 15

Susret s književnicom

Dana 10. studenog, povodom Mjeseca knjige našu školu je posjetila književnica Nada Mihoković-Kumrić koja nam je odgovorila na mnogobrojna pi-tanja i poslušala naše literarne radove, odglumljene prizore iz njezinih romana i još mnogo zanimljivih stvari koje su naši prijatelji iz dramske skupine pri-redili za taj događaj. U predstavljanju su sudjelovali učenici sedmih razreda i učenici dramske skupine te mi novinari. Književnica nas je upoznala sa svo-jim vrlo zanimljvim životom i književnim djelima i pričala nam je kako se odlučila baviti pisanjem, što joj je bila inspiracija i odakle joj ideje za sve te zanimljive naslove koje je dala svojim romanima. Svi vi ljubitelji čitanja možete već danas u školskoj knjžnici po-suditi neke od roma-na književnice Nade Mihoković-Kumrić i tako ispuniti svoje slobodno vrijeme. Prije no što to učinite, pročitajte razgovor koji smo vodili s našom gošćom.

Kakve ste Vi knjige voljeli kao dijete?Najdraže su mi bile akcijske, pustolovne i ljubavne knjige, ali sve sam vrste knjiga voljela čitati. Čitala sam dvije-tri knjige tjed-no, no sada ih čitam manje.

Kako ste mogli stvoriti lik dječaka Vik-tora, glavnog lika romana Lastin rep? Je li netko koga poznajete poslužio kao uzor za njega?Taj lik je stvoren pomoću moje mašte, nije

imao određeni uzor. Činilo mi se da bi baš takav lik bio najzanimljiviji. Također mi je pomogao razgovor

sa mnogim dječacima i djevojčicama koji proživljavaju slične situacije kao i Viktor u priči.

U vašem romanu, tata se nalazi u Njemačkoj, na radu. Poznajete li i sami neke ljude koji su odvojeni od obitelji i što mislite da je pri tome najteže? To se prije često događalo, dosta sam o tome čula. Telefoniranje je bilo jako skupo i obitelj bi s ocem jednostavno izgubila kontakt. Poznavala sam obitelj gdje je tata otišao i vratio se nakon 30 godina, a prije tog se nikako nije javljao. To me i potaklo da glavnom liku dam ime Viktor što znači pobjeda!

U izlaganju ste spomenuli kako imate djecu. Imaju li vaša djeca dara za pisanje? Ne, do sada još nisu pokazivali nikakvo zani-manje za pisanje. Već su odrasli ljudi pa ne vjerujem da ima još puno izgleda, ali nikad se ne zna...

U knjizi Lastin rep govori se i o razvodu roditelja. Kako ste odlučili pisati o tome? Nažalost, razvod je uvijek otvorena tema. Kako radim i u ljekarni i tamo sam uvijek puno slušala o tome. U svojoj obtelji nemam takvih slučajeva, ali uvijek iz oko-line čujem priče o obiteljima koje kroz to prolaze, zbog tog sam slutila kako je djeci potrebno čitati o toj temi.

Što biste željeli da djeca nauče iz vaših knji-ga? Poruka većine mojih knjiga je da se trebaš boriti za sebe i da se prilagodiš, ali da ne izgubiš svoju os-obnost.

Razmišljate li o pisanju nekog novog romana za djecu? Ako da, čime će se on baviti?Već trinaest godina pišem roman Zemlja, čija je tema ekološkai nadam se da ću ga uskoro završiti, a plani-ram još napisati i zbirku priča za djecu.

Imate li sami najdraži lik koji ste stvorili ? Zapravo, meni su svi likovi koje sam stvorila dragi,osobito mame jer sam i sama mama.

Što biste željeli poručiti mladim piscima?Poručila bih im da puno čitaju i pišu. I pisanje je vještina koju treba izgradit, a to se čini čitanjem i pisanjem. Ukoliko ponekada ne ide, ne biti ljut i uvi-jek se nastaviti iznova truditi.

Josipa Majić, Nikolina Klešković i Marino Vuletić, 7. b

Književnica Nada Mihoković - Kumrić s članovima dramske i novinarske skupine

Članovi dramske skupine glume prizore iz Lastinog repa

Osim što je književnica, Nada Mihoković - Kumrić je i farma-ceutkinja i cijeli život radi i u vlastitoj ljekarni.

Roman Lastin rep je dobio ime po vrsti leptira.

Osim za djecu, Nada Mihoković - Kumrić piše i za odrasle.

Svi vi ljubitelji čitanja možete već danas u školskoj knjžnici posuditi neke od romana književnice Nade Mihoković - Kumrić!

Sedmaši pažljivo slušaju izlaganje

Knjiga Lastin rep je dobila na-gradu Mato Lovrak za najbolji dječji roman u 1995. godini.

16 17

tema broja

novo gradivo, ostaje nam malo slobodnog vremena koje trebamo što bolje iskoristiti.Što se onda dogodi s to malo slobodnoga vremena? Raspitali smo se, što to rade naši prijatelji, kako je njima kada obveze završe. Raspitali smo se i saznali kakvim se sportovima možete baviti, saznali smo kako u Župi postoje i sportovi koje možete trenirati, a i udruge u kojima se možete družiti i mijenati svoju

Slobodno vrijeme

Proveli smo i anketu među učenicima sed-mog razreda i saznali kako to izgleda nji-hovo slobodno vrijeme. Saznali smo i nji-hove prijedloge i mišljenja o tome što im još nedostaje u Župi za provođenje slobog vremena! Rezultati su jako zanimljivi! Koje stranice na internetu najčešće posjećuješ?

Najčešće posjećujemo Facebook, YouTube, Wiki-pediju, N-play, Miniclip, igramo igre.

Imaš li hobi? 73% ima hobi, a navodi kako su to crtanje, ple-sanje, nogomet, sviranje, ribolov, trčanje, rolanje, pjevanje, gimnastika, odbojka.

Jesi li uključen u izvanškolske aktivnosti? Koje? Uključeno je 37% i to u Linđo, folklor, odbojku, gimnastiku, vaterpolo.

Kako najradije provodiš slobodno vrijeme? Učenici su izjavili sa najčešće vrijeme provode s prijateljima, na kompjuteru ili TV-u, vani, crtajući, trčeći, spavajući, šetajući sa psom, svirajući i idu u Grad.

Što ti za zabavu nedostaje u Župi? Bilo je raznih prijedloga. Bilo bi lijepo ima-ti klizalište, lunapark, kino, zabavni park, mjesto za izlazak djece (tinejdžera)-disco klub za djecu, košarkaški teren, Mc Donalds i najzabavniji prijed-log-Gardaland!

slobodno vrijeme

Ove smo školske godine naš školski list posvetili razmišljanju o slobodnom vremenu. Pokušali smo se osvrnuti oko sebe, razmislili smo što sami radimo, a zatim smo pitali i druge. Nadamo se da ćete čitajući ovaj broj Župčice razmisliti o tome kako trošite svo-je slobodno vrijeme i da će vas možda potaknuti da učinite nešto novo i uzbudljivo te da ćete zbog toga biti možda još malo sretniji!Za početak, znamo kako izgleda jedan dan u životu učenika koji se trudi obavljati svoje obveze! Nakon što se vratimo iz škole, napišemo zadaću i naučimo

i nije potrebno jer sve što trebate za odličnu zabavu imate i u Župi.Ako je pak loše vrijeme uzmite neki zabavni časopis (Župčica je sasvim u redu) ili možete poći malo na taj obvezni “Fejs” i popričati s prijateljima. Ako vam roditelji dopuste pozovite nekoliko pri-jatelja i napravite pidžama party, iz osobnog iskustva znamo kako ćete se odlično provesti.Osim toga, bilo bi za vas zdravo i zabavno ozbiljno se počneti baviti nečim kao što su odbojka, plivanje, košarka ili možda neki ples ili folklor - na vama je

samo izabrati. Možda vam se neke od ovih ideja čine bezveze, ali ne zaboravite, svi smo mi različiti i svi volimo druge stvari, zato razmislite i izaberite ono

zajednicu. Pokušali smo pronaći i savjete o tome kako stvoriti više slobodnoga vremena i zbog toga smo se obratili našoj pedagogici i pitali je za savjete pomoću kojih možete brže učiti i smanjiti sebi školske brige.Često i kada smo slobodni ne znamo što bismo radili pa da vas ne bi ščepala dosada, iskoristite naše savjete uz pomoć kojih možete ispuniti svoje slobodno vri-jeme i uz to se odlično zabaviti.Televizija i računalo nisu najbolji prijatelji kad vam je dosadno jer sigurno će vam biti bolje ako izađete vanka na svjež zrak! Šetajte! Uzmite telefon i zazovite prijetelje. Nečim što je tako jednostavno imate sigurnu zabavu!Možete poći u Srebreno, prošetati Čibačom, možete se provozati biciklom ili rolama, odmah ćete se osjećati odlično. Ima puno načina za provesti slo-bodno vrijeme, možete otići i u Grad, ali većinom to

što vam najviše odgovara!I na kraju, zašto govorimo baš o slobodnom vre-menu? Zato jer smo shvatili da potreba za slobodnim vremenom i zabavom nije nešto što nam treba jer nam se ne radi, jer smo lijeni, nego upravo suprotno. Slo-bodno vrijeme nam je potrebno kako bismo bili puni energije i uspješno obavljali svoje dužnosti i zato je jednako važno kao i vrijeme kada učimo i radimo!Zato, uživajte u slobodnom vremenu i nadamo se i kako ćete dio njega posvetiti i čitanju našeg školskog lista!

Kada radimo ono što volimo, vrijeme nam nije važno. Barem u tom trenutku, vrijeme ne postoji i uistinu smo slobodni! Marcia Wieder

Ne možeš vratiti vrijeme unatrag, ali možeš naviti sat ponovno! Bonnie Prudden

Nikada nećeš naći vrijeme za nešto. Ako želiš vri-jeme, moraš ga napraviti. Charles Bixton

Priču svoga života pišeš trenutak po trenutak! Doc Childre and Howard Martin

Glavne urednice: Nikolina Klešković, 7.b i Josipa Majić, 7.b

Imaš li profil na Facebook-u? Na ovo pitanje je 99% učenika odgovorilo kako ima profil. Oni koji su napisali kako nemaju, su rekli kako je to samo privremeno, jer trenutno nemaju in-ternet. Iz ovoga možemo zaključiti kako je Facebook posatao neizostavan dio našeg života!

Koliko vremena dnevno provodiš na internetu (Facebooku, stranicama, itd.)? Najviše učenika-47% je reklo kako provode je-dan sat. Dva sata provodi 17% učenikao, kao i manje od jedan sat. Više od dva sata provodi također 17% učenika! Samo 2% učenika je napisalo kako uopće ne idu na internet, ali opet je razlog što im je internet trenutno pokvaren!

Koliko vremena dnevno provodiš gledajući televiziju? I televiziju volimo gledati! Više od 2 sata televiz-iju gleda 57% učenika. Jedan sat ju gleda 27%, dva sata 7%, a manje od sat 10%. Jako smo se iznenadili kada smo shvatili kako ipak više gledamo televiziju nego koristimo internet!

Vjeruješ li više stvarima koje čuješ na tele-viziji ili pročitaš ma internetu? Više vjerujemo televiziji - čak 73%! Internetu više vjeruje 23%, a 2% nije sigurno.

Koje su ti omiljeni programi na televiziji? Najviše volimo gledati serije! A ovo su neke: Pod istim krovom, Cobra 11, Kralj Quensa, CSI Miami, Raymond, , Ruža vjetrova, Kosti, Chuck, Prijatelji, Nikita, Princ iz Bel Aira, Krv nije voda, Ljubav i kazna, Izgubljena čast, Larin izbor. Volimo pratiti i živote poznatih i saznati poneku zanimljivost i pogle-dati kviz pa gledamo i In magazin, Red Carpet, Ex-ploziv, Provjereno, Galileo i kviz Sve u 7.

Anketu osmislile i provele u svom razredu, 7.b (trideset učenika) Martina Vučićević, Josipa Majić, Nikolina Klešković i Roberta Butrica

anke

ta

Pretilost je postala jedan od najvećih neprijatel-ja tinejdžera u svijetu. Dosta djece u pubertetu opterećuje višak kilograma, a željeli bi izgledati kao Britney Spears ili Rihanna. Unatoč tome nisu spremni umjesto čokolade pojesti jabuku i umjesto prženih krumpirića salatu. Iako svi znamo da bez odricanja nećemo moći postići svoj cilj, zdraviju hra-nu uvijek počnemo jesti isti dan – SUTRA. I mi sami primjećujemo sve više djece s viškom kilograma.Zato, evo nekoliko jednostavnih savjeta kako bez di-jete biti zadovoljan sobom.

Loše navike kojih se pod svaku cijenu moramo riješiti:

- jedenje iz dosade (grickanje dok učimo, gleda-mo TV, itd.)

- jedenje kasno navečer- kratko spavanje- izbjegavanje doručka- prekomjerno uzimanje gaziranih sokova i fast food-a.

U prehranu moramo uključiti što više voća i povrća te smanjiti proizvode od tijesta.

Kada nam hrana postane prevelika zabava

prehrana

Porast djece s povećanom težinom prisutan je u svug-dje. Pretila djeca postaju pretili odrasli i koji mogu oboljeti od više bolesti kao što su dijabetes, bolesti srca i krvnih žila, itd.

odbojka

18 19

Odbojka je timska igra u kojoj se dvije ekipe od

po šest igrača bore na terenu. Cilj je igre pre-

baciti loptu preko mreže u protivničko polje na

način da je protivnik ne uspije održati u zraku i

vratiti natrag preko mreže prije nego li padne na

teren. Odbojku je izmislio William G.Morgan

iz SAD-a 1896. godine. Od tada se širila na sve

strane svijeta.

Trener s odbojkašicama i jednim od pehara

Prije svega, dobra večer! Drago nam je što ćete sudjelovati u ovom razgovoru za školski list. Krenimo s pitanjima!Kad ste se počeli baviti odbojkom? Prije nekih 15 godina.

Jeste li kao mali pokazivali talent za odbojku i jeste li osvajali medalje? Ne, jer sam se kao mali bavio gimnastikom i no-gometom .

Koliko godina već trenirate djecu? Isto 15 godina.

Koliko ste trofeja i pobjeda odnijeli? Ufff…bilo je puno toga. Bili smo prvaci Dal-macije, bili smo 6. u Hrvatskoj pa četiri puta 2. u Dalmaciji i osam puta 1. u županiji

Koja je generacija bila najbolja po Vašem mišljenju? To je bilo 2000. kad su igrale Prkačin, Radićka…

Volite li još koje sportove osim odbojke? Sve! Posebno rukomet i nogomet.

Kako je to biti trener u mirovini? Malo lakše nego prije, uz posao u školi.

Koliko se još planirate baviti odbojkom? Eh, dok me zdravlje služi...Dok liječnici kažu da se može! Jeste li ikad razmišljali da otiđete u inozem-stvo trenirati ili se baviti nečim drugim? Ne, nikad, volim raditi u školi.

Želite li još nešto dodati za kraj? Sve su mi želje ispunjene kada vidim puno djece koja dolaze trenirati odbojku. Treneru, hvala Vam što ste sudjelovali u ovom razgovoru! 24. studenoga. 2011.

NAŠA LJUBAV PREMA ODBOJCI

Odbojka koju treniramo nas dvije je zabavna i in-teresantna zbog našeg trenera i djece koja idu na nju. Odbojka je timska igra koju je Ivana počela trenirati ove godine, a meni je ovo 4. godina. Nas dvije se preko odbojke apsolutno uvijek dobro zabavimo i ispušemo za cijeli tjedan. Bavimo se odbojkom jer volimo taj sport pun neke napeto-sti, iščekivanja i naravno veselja. Nijednom nis-mo požalile što smo došle na odbojku. Trener se ponekad malo izviče, ali svaki put naučimo nešto novo i zanimljivo. Puno naših poznanika ide na odbojku. Ponekad bismo zbog jednog krivog pre-bacivanja najradije propali u crnu zemlju od stida, a nekad bili toliko sretni da bismo najradije počeli vrištati.

Razgovarale i o odbojci pisale:Ivana Radman, 5.c i Mihaela Valentić, 5.c

Razgovor s našim trenerom odbojke Franjom Hermanom

...Sve su mi želje ispunjene kada vidim puno djece koja dolaze trenirati odbojku!

20

Steve JobsPočetkom ove školske godine nas je nakon duge i teške bolesti napustio jedan od najvećih izumitelja našeg doba, Steve Jobs. Njegov predan rad i trud stvorili su neke od otkrića bez kojih bi nam današnji svijet bio nezamisliv. Bio je uzor brojnim drugim izu-miteljima kao što su Bill Gates (osnivač Microsofta) i Mark Zuckerberg (osnivač Facebooka).Životni je put Stevea Jobsa bio težak. Njegovi roditelji su bili nevjenčani studenti koji su ga dali na

posvajanje. Posvojila ga je jedna radnička obitelj koja je življela u Silicijskoj dolini1, središtu elektroničke industrije.Već se kao srednjoškolac zapošljava preko ljeta u tvor-nici Hewlett Pacarda (HP), gdje upoznaje studenta Stevea Wozniaka. Nakon svog prvog semestra,Steve Jobs je napustio fakultet i počeo raditi za tvrtku At-ari (tvrtaka koja je razvijala kompjuterske igrice). Nakon što je skupio dovoljno novca odlazi u Indiju. Putovanje u Indiji ostavilo je na njega dubok dojam jer se vraća obrijane glave u tradicionalnoj nošnji te postaje vegetarijanac2 i budist3.Steve Jobs i njegov prijatelje Steve Wozniak razvijaju svoje prvo računalo, koje je nazvano Apple. Nakon uspješne prodaje 50 računala, osniva tvrtku Apple

Computers. Zbog skupe proizvodnje Applea Jobs se obraća ulagaču Mikeu Markkulu za pomoć. On mu pristaje biti jamac za kreditu od 250 tisuća dolara. Drugi Apple je bio veći uspjeh od prvoga i prodan je u više od šest milijuna primjeraka.Zbog sumnji u Jobsovu sposobnost vođenja tvrtke, zapošljavaju se iskusni menadžeri, koji zbog neslaganja oko up-ravljanja izbacuju Jobsa iz tvrtke.Nakon što je otišao iz Applea, Jobs osniva tvrtku NeXT Computer, koja 1986. godine kupuje tvrtku pod imenom Graphics Grouop i preimenuje ju u Pixar, a trebala je proizvoditi hardver namijenjen filmskim studijima za kompjutersku animaciju, među kojima je i Walt Disney. Pixar se prebacuje na stvaranje animiranih filmova, a prekretnica je bio film Toy Story.Taj film je doživio ogroman

Apple II , 1977 godina

Suvremeni iMac

prehrana Genij koji je izmijenio svijet1. Ako želimo smršaviti moramo jesti: -razumno i u razumnim količinama -polagano

2. Ako želimo smršaviti moramo piti vodu.Nikakva prehrana niti bilo kakav sport ili tjelesna ak-tivnost ne pomažu ako ne pijemo dovoljno vode, a manje gaziranih, slatkih sokova.

3. Ako želimo smršaviti moramo se kretati!Najmanje 30 minuta dnevno (voziti bicikl, brzo ho-dati, plesati, plivati...)!

4. Grupno mršavljenje je zabavnije!Uključite se u neki sport -odbojka, nogomet, ples ili bilo koji sport koji vam je dostupan je dobar izbor.

I ne zaboravite: Ne postoji način po kojem bi mogli većinu vremena provesti sjedeći u naslonjaču pred televizorom ili za računalom i uz to jesti puno ne-zdrave hrane, a k tom još i smršaviti!!!

21

in m

emor

iam

Nikolina Klešković 7.bJosipa Majić 7.b

2322

uspjeh sa zaradom od 350 milijuna dolara. Kasnije se pojavljuju i dugi animirani filmovi među kojima su Život buba, U potrazi za Nemom, Čudovišta iz ormara…

Apple kupuje NeXT za 400 milijuna dolara, čime se Jobs vratio u Apple i zauzeo mjesto izvršnog direk-tora. No on ne prestaje sa svojim inovacijama. 2001. izbacuje na tržište iPod koji koji je postao jako popu-laran kod svih koji su htjeli slušati glazbu u pokretu. Jobs je svojim korisnicima omogućio skidanje glazbe s interneta putem iTunes-a. 2005. godine on postaje najveći dioničar Walta Disneya prodajom Pixara za 7 milijardi dolara.Nažalost 2003. mu je ustanovljen rak gušterače. Is-prva je odbijao operaciju i pokušavao alternativne metode liječenja. Na kraju je operiran. No bolest ga nije spriječila u predstavljanju najnovijeg izuma, iPhona. 2008. Jobs predstavlja ultra tanki prijenos-nik, nazvan MacBook Air. Nažalost, bolest je napre-dovala i Jobs se morao povući iz Applea. Nakon što su iz vijesti saznali kako je Steave Jobs preminuo, zapravo mnogi ljudi nisu znali tko je on.

Život buba

Čudovišta iz ormara

Toy story

Potraga za Nemom

Unatoč tome mnogi od nas su imali ili su željeli imati iPhone. Sada polako saznajemo koliki je zapravo utjecaj Steave Jobs imao na svijet, pogotovo na način na koji se zabavljamo gledajući animirane filmove, slušajući glazbu, itd. Sada kada znamo nešto više o njegovom životu, nadam se kao će nam svima biti nadahnuće, ako ne u stvaranju novih tehnoloških otkrića, onda u činjenici kako su upornost i mašta stvari koje mijenjaju svijet.Filmovi Jobsovog Pixar studija osvojili su filmska platna, ali i srca obožavatelja širom svijeta. Samo neki od njih su:Život bubaU potrazi za NemomČudovišta iz ormara

Jeste li znali …1 Silicijska dolina je smještena pokraj San Fran-cisca, a naziv je dobila zbog velikog broja tvrtki koje se bave visokom tehnologijom pa i izradom čipova kojima je osnovni sastojak silicij.2 Vegetarijanac-osoba koja ne jede meso, protivi se ubijanju životinja i njihovom iskorištavanju.3 Budist-osoba koja pripada budističkoj vjeri.

Marino Vuletić, 7. b

kućni ljubimciPosebni prijatelji s kojima je lijepo provoditi vrijemeVrline kućnih ljubimaca

Vrlina kućnih ljubimaca je to što ne razdvajaju prijatelje na dobre i loše. Kada ih jako zavo-limo, kućne ljubimce smatramo i članovima obitelji. S kućnim lju-bimcima se možeš igrati i šaliti. Razumiju te i osjećaju kada si tužan ili povrijeđen, radostan ili sretan, kada si uznemiren… Daju ti podršku ili te na njihov način usrećuju i ohrabruju. Dok se pobrineš za njih, nahraniš ih ili prošetaš, zaboraviš na svoje brige i zapravo na jako lijep način potrošiš vrijeme.

Problemi s kućnim ljubimcima

Problemi s kućnim ljubimcem se javljaju kada se treba o njima svakodnevno brinuti,a to se javlja kod većine djece. Djeca nagovore roditelje da im kupe životinje, a zatim ih nakon nekoliko dana os-tave roditeljima da se oni o njima brinu. Kućni ljubimci su poneka-da i jako skupi. Potrebno ih je re-dovno voditi veterinaru, ponekada i davati lijekove. Ako imate psa, potrebno ga je i redovno šetati. Kada se o svemu razmisli, kućni ljubimci su velika odgovornost i treba o svemu tome razmisliti pri-je nego zamolite roditelje da vam ih poklone.

Sretne, tužne i čudne životinjske vijesti• Ljeta 2011.godine u Kopačkom ritu nije bilo komaraca što je obradovalo ljude u okolici, ali za životinje u Kopačkom ritu je to bila šteta jer je tim izazvan poremećaj u hranidbenom lancu - ptice nisu imale ko-marce za hranu!• 3.prosinca 2011. je održan prosvjed u Zagrebu protiv lova na životinje.• Pronađena je najmanja žaba na svijetu koja je “velika” samo 7.7 milimetara.• Led na polovima se nastavlja topiti. U potpunosti će nestati kao i njegovi stanovnici.• Sve je više pasa koji su žrtve ljudskog nasilja.• Na Filipinima je 6.rujna 2011. uhvaćen krokodil za kojeg se smatra da je najveći na svijetu, a dug je 6.4 metra.• Nakon potresa u Japanu nije bilo mnogo samo ljudskih žrtava, nego je stradalo i dosta pasa kao i ostalih životinja.• Godina 2012. je godina zaštite šišmiša.• Smatra se da je najveća životinja koja je ikada živjela na Zemlji izumrla vrsta morskog psa (megalodon) koji je mogao narasti preko 17 metara.

Leona Mišić, 8.c

Mačke - razigrane od malih nogu

Moj kućni ljubimac

Ja imam zamorca koji se zove Zagi. Zamorce je jako teško čistiti i održavati jer su jako brzi i jako brzo jedu i piju. Ipak ih je lijepo imati jer su i zabavni i smiješni. Oni su također i jako dobri pri-jatelji.Katarina Handabaka, 6. c

Zagi

Ribice - tihe prijateljicePsi - znatiželjni i uvijek spremni za šetnju

24 25

O tome kako vide odmor, pišu nam i crtaju učenici prvog i drugog razredaVeliki odmor u mojoj školi je super. Provodim ga sa svojim prijateljicama. Volimo se igrati i pričati. Petn-aest minuta nam je dovoljno da pojedemo, popričamo i poigramo se. Kada je loše vrijeme sjednemo na klu-picu u hodniku. Tamo pričamo i jedemo. Volimo biti u dvorištu, tamo se možemo puno toga igrati. Uopće ne primjetimo da nam veliki odmor traje petnaest minuta, mislimo da traje više. Svejedno, veliki odmor u našoj školi je odličan, zar ne?Griša Šimić, 2. a

Najslađe slobodno vrijeme - veliki odmor

24 25

Kada je hladno, najljepše je marendati u školi

Kada završi veliki odmor, svi pojurimo u učionice

Na velikom odmoru stignemo malo i trčati

Prijateljicama na velikom odmoru je najdraže - razgovarati

Veliki odmor - veselju nema kraja

Obožavam veliki odmor. Obožavam ga jer se onda odmaram. Na odmoru se družim sa Pavom, Vlatkom, Andreom, Darijom i Antonijom. Jedva čekam veliki odmor. Veliki odmor traje petnaest minuta, a voljela bih da traje dvadeset. Petra Džono, 2. a

Ja volim veliki odmor i provodim ga sa svojim prijateljima. Na odmoru se baš odmorim od sjedanja u klupi. Šetam s pri-jateljima dvorištem i jedem marendu. Nekad se igram lovice. Nekad preko odmora ostanem u školi u hodniku. Također šećem hodnikom u krug. Ne primjetim da traje samo pet-naest minuta nego mi se čini da traje još dulje. Jako, jako volim veliki odmor.Miho Galjuf, 2. a

Meni je veliki odmor super zato što se mogu igrati. Ali bih voljela da je duži. Uvijek jedva čekam da počne veliki odmor zato što pričamo sa prijateljica-ma, smijemo se, jedemo marendu i bude nam lijepo. Zato ja volim veliki odmor.Vlatka Šutalo, 2. a

Jako volim veliki odmor. Družim se s prijateljima Mihom, Ivom i Marinom. Jako mi je zabavno biti na velikom odmoru. Volim veliki odmor zato što ogladnim i jer sam na zraku. To mi je najdraži dio nastave.Nikša Milić, 2. a

Kada je veliki odmor ja jedem marendu i družim se s prijateljicama. Tada se mogu odmoriti i pojesti mar-endu. Htjela bih da je veliki odmor malo duži. Kada

pada kiša ja ostanem na hodni-ku škole. U hodniku sjedim na klupi sa prijateljicama. I tako završi veliki odmor.Andrea Sambrailo, 2. a

Učenici 1.d govore o velikom odmoruVeliki odmor volim jer: • mogu pričati s prijateljima • jedem marendu

• odmorim se od matematike • pričam s prijateljicama i igram se s njima • volim se igrati s prijateljima • mogu se odmoriti • odmorim se od hrvatskog • družim se s mojim prijateljima • JER SE ODMORIM !!!

26 27

U ovom broju Župčice pročitajte savjete koje vam je priredila peda-goginja i uz koje ćete brže učiti i tako imati - VIŠE SLOBODNOGA VREMENA Ponekad mislimo da drugi uče brže od nas i da ništa ne možemo zapa mtiti. Zapravo je istina da oni koji kažu da nimalo ili malo uče, a imaju dobre ocjene – lažu! Činjenica je da su se neki potudili izgraditi dobar pristup učenju i zbog toga su uspješniji, ali to može svatko od nas!Mnogim je učenicima učenje problem i što je na-jgore, dugo traje. Da ne bi bilo tako, važno je imati dobru motivaciju, bilo da je to želja za upoznavanjem svijeta oko nas ili zato što ćemo naučenim ostvariti druge ciljeve-jednoga dana upisati srednju školu koju želimo ili dobiti posao koji želimo.Za uspjeh je najvažnije ne ponavljati sebi rečenice kao: Neću uspjet, past ću razred/ispit. Čim ti se po-javi slična misao, prepoznaj ju! Znaj da ti to tvoj mo-zak šalje upozorenje koje je važno odmah pretvoriti u rečenicu: Ustraj, ti to možeš! ili Ja mogu postići sve što želim! Govori sebi ovo koliko god puta ti treba! Jer:

Dokazano je da svatko može uspjeti u školi!!!

Još nekoliko trikova za uspješno učenje - Izradi natuknice. - Pravi kratke pauze od 5-10 min. - Ne prelazi na učenje novog gradiva, ako predhodno nisi dobro naučio. - Dva slična gradiva ne uči jedno za drugim. - Čitaj u sebi. - Prije spavanja samo pročitaj. - Traži pomoć prijatelja u razredu ili brata, sestre. U DRUŠTVU ZNA BITI ZABAVNIJE!!!

Kako bolje i brže učiti?

Recept za bolje učenje

Pozornost na nastavi - za početak, najbitnije je aktivno slušati na satu; sudjelovati u radu, zapi-sivati, crtati veze! Pozornost u školi bitno smanjuje vrijeme koje ćeš provesti učeći kod kuće. Učitelji su tu kako bi ti prenijeli znanje, zato kada ti je nejasno – pitaj! Motivacija - donesi odluku da ćeš učiti. Ako učenju pristupiš s voljom i pozitivnim osjećajima, mozak će na nove podatke više obraćati pozornost! Urednost - urediti prostor za učenje je pola učenja (napravi plan, uredi torbu, stol, utvrdi vri-jeme)!

Atmosfera - stvori pozitvnu i ugodnu atmos-feru u kojoj ćeš učiti. Ukoliko si stalno ponavljaš da je ono što te čeka najgora stvar na svijetu, at-mosfera ne može biti ugodna! Ukoliko se pripremiš dobrim mislima, stvari odmah imaju bolje izglede za uspjeh! Shvati - označi ipodatke koje ne razumiješ u određenom dijelu gradiva. Usredotoči se na jedan dio gradiva, za početak si ne određuj previsoke ciljeve. Napreduj malim koracima! Prisjeti se - nakon što si proučio dio gradiva, zaustavi se i ispričaj što si naučio vlastitim riječima. Probavi - vratite se na dio koji nisi shvatio i ponovno razmisli o tim činjenicama. Ukoliko i dalje ne razumiješ, uvijek možeš potražiti pomoć. Ponovi - ponovi materijal kojeg si učio. Sjeti se što ti je pomoglo u pamćenju i iskoristi takav način učenja u budućem učenju.

Zašto bi sve ovo radio?Sjeti se kako se osjećaš kada ideš kući, a dobio si peticu. Petica ima čudesnu moć, od nje se brže i ljepše razvija tvoja osobnost, o sebi imaš lijepo mišljenje, a i drugi te više poštuju. Redovnim učenjem ne bojiš se da ćeš biti prozvan i jačaš svoj karakter, svoju volju. Ovo nikako ne znači da treba loviti petice i da su one najvažnije, to znači da bi u sve što činiš trebalo uložiti svoj trud. Posljedica toga jesu dobre ocjene i zadovoljstvo što si dobro obavio posao.

Puno sreće u budućem učenju!!! Recept za bolje učenje izradila

pedagoginja Marijana Raič

Nuspojave ovakvoga pristupa su:• porast ocjena• osmijeh na tvom licu, licu roditelja i učitelja• još više prijatelja• najednom shvaćaš da možeš postići sve što želiš u životu – čak i kada je to u početku teško• mirniji snovi i školski praznici!• više želje za još učenja• više vremena za slobodne aktivnosti

28 2928

facebook

„Što reći, koju poruku poslati?” To je pitanje koje muči svakoga kada dođe na Face. Tako neki ljudi(djeca) kada nemaju ništa pametno za reći i dosađuju se, moraju dosađivati druge, šalju poruke koje nemaju veze s vezom, objavljuju slike kojima se samo sramote, šalju zahtjeve za igre koje nitko živ ne igra osim nje(njega) i druge dosadne stvari...Osim tih dosadnih stvari postoje i dobre. Kad nisi bio u školi-odeš na Fejs i doznaš od svojih prijatelja što se radilo i što je za domaći, sve moguće tračeve o poznatim i slavnim,najnovije igre koje su izašle i druge fenomenalne stvari...Moj facebook profil sam napravio kada sam imao de-vet godina. Stvarno, kad biste me pitali šta sam radio prije nego što sam imao Face, ne bih vam znao od-govoriti. Kao da je moj život počeo otkad sam saznao za Facebook. Ponekad se zapitam što bih radio da nema Facebooka, kakav bi bio moj ( i vaš) život bez njega. Ne bismo mogli komunicirati tako često kao sada, trošili bismo novac za bonove mobitela i trošili i trošili...A možda bismo se i malo češće viđali u stvarnosti, van čarobnog ekrana.

Marko Cvjetković, 7. b

Muke po Facebooku - tamo smo često u slobodno vrijeme

FEJS! Mnogi bez njega ne bi mogli živjeti (jedna sam od njih). Jedan dan profesorica uđe u razred i kaže: „Danas ću ispitivati.“ A ja pomislih: „Bože, što sam ti ja ura-dila?! Nisam ništa učila, možda sam malo previše bila na Faceu jučer, nisam ni pogledala u knjige.“ I dok sam tako mislila i kao svaki put krivila Face za to, sjetih se: „Pa neće me pitati ako budem mirna, ali ne znam hoću li to uspjeti… Ali stvarno, danas nema pričanja, papirića i takvih stvari!“ Taj dan sam bila neobično mirna, pratila sam sat, slušala pitanja i pokušavala zapamtiti sve odgovore. I onda, kada sam se najmanje nadala - SMAK SVIJETA! Nastavnica me prozvala, ali samo da me pita zašto sam danas tako mirna, a ja sam već mislila da ću morati odgovarati… Odgovorila sam joj da sam odlučila biti bolja učenica pa moram više slušati (neznam kako mi je to palo na pa-met) i biti mirnija. I onda sam se sjeti-la: „ Pa nisam Mi-haeli poslala onaj link, a obećala sam…“ Ali ubrzo sam se vratila u stvarni svijet. Pogledala sam na sat: još samo pet minuta do kraja sata, jesss… Više nema vremena za ispitivanje! Zvono me i taj dan spasilo…Kad sam došla doma, nisam kao i obično bacila stvari u kut i pošla na Face, najprije sam napisala domaći, naučila povijest i onda sam samo jedan sat bila na Facebooku…

Nikolina Šakota, 7. a

Osnivač facebooka je Mark Elliot Zuckerberg, koji ga je osmislio još dok je bio student na Harvardu, 2004. godine.Danas Facebook ima oko 500 milijuna korisnika iz svih zemalja svijeta.Linkovi su elektroničke poveznice koje se mogu staviti i na Facebook profil i tako brzo s drugima podijeliti glazbu i druge sadržaje.Iako je mjesto gdje se mnogi zabavljaju (i ja naravno), Facebook može biti i opasno mjesto. Budite facebook prijatelji samo osobama s kojima ste prijatelji i u stvarnom životu!

Zanimljivosti uz pomoć interneta priredio Marko Cvjetković, 7. b

Mark Elliot Zuckerberg, osnivač Facebooka

Pročitajte kako slobodno vrijeme u Župi provoditi s glazbom i rasti sretnoBio mi je običan dan u školi. Kao i svaki drugi. Sjedi-la sam na stolici i dosađivala se. Najednom je zvonilo za obavijest. Ravnateljica je govorila kako je općina osnovala Župsku limenu glazbu i da tko želi može doći na audiciju. Prijateljice i ja smo se dogovorile da pođemo iz zabave, vidjeti o čemu se tu zapravo radi.Danas je taj dan. Danas su audicije. Baš me zanima kako će to biti. Što ću trebati učiniti. Rekli su da nas za os-novati orkestar treba biti ba-rem trideset. Očekivala sam nas na audiciji puno manje. Ali kad sam došla, pozitivno sam se iznenadila. Bilo nas je sasvim dovoljno. Morali smo popuniti jedan papir i dati broj telefona. Plan je bio

da svatko uđe posebno, otpjeva jednu pjesmu, ponovi ritam i pričeka vani i kasnije će reći tko je prošao u drugi krug. Ne bih se uopće začudila da ne prođem, govorila sam sama sebi. No onda je jedan čovjek izašao i rekao da kako nas je mali broj, svi prolazimo u sljedeći krug. I tako smo se razišli.Sljedećih mjesec dva smo dolazili dva puta tjedno samo na teoriju. Učili smo note, njihovo trajanje…Na kraju svakog sata profesor bi nam ispričao neku legendu. I tako sam, zahvaljujući njemu, naučila Rigoletta, priče o dubrovačkim plemićima i nji-hovim zabranjenim ljubavima… Jednu večer sam došla misleći da će to biti još jedan sat teorije, no

dočekalo me nešto potpuno drugačije. Profesor je donio ogromne kartonske kutije i iz njih počeo va-diti instrumente! Svakome je dao jedan instrument i rekao da samo pušemo u njih, za početak. Uvijek nam je govorio da je samo važno dobiti ton.Kasnije smo se iz zgrade Općine preselili u Čibaču. Tamo nam prostor nije sređen no to je samo privre-meno. Svakome su podijelili instrument koji ostaje samo njemu dok god svira u orkestru. Tada sam se prvi put upoznala s instrumentom koji ću ja svirati, instrumentom sa 24 tipke imena klarinet. Moram priznati da je malo težak proces sastavljanja i ras-tavljanja tog instrumenta. Ali i to sam s vremenom

Župska limena glazba

30 31

Upoznajmo našu školsku psihologinju

Zašto ste postali psihologinja? Uvijek sam željela pomagati drugima, a i prijatelji su mi uvijek dolazili po savjete ako su imali neki problem. Tako da nakon što sam u srednjoj školi slušala psihologiju, više nije bilo dileme o tome što želim biti kada „odrastem“

Koju školu ste završili da biste dospjeli tu gdje ste sada? Završila sam studij psihologije na Sveučilištu u Zadru.

Kakvi su bili vaši školski dani i da li ste tada odlučili ili razmišljali o tome da ćete biti psi-hologinja?Dok sam išla u osnovnu školu htjela sam studirati medicinu, kemiju ili farmaciju. Jako sam voljela biologiju i kemiju pa su nekako i moje želje išle u tom smijeru. Međutim, u srednjoj školi sam imala predmet psihologiju i nekako sam se zaljubila u tu znanost i od drugog razreda srednje škole sam htjela to studirati.

Što zapravo znači biti psiholog?

Psiholozi istražuju ponašanje pojedinaca i grupa te primjenjuju stečene spoznaje da bi riješili razne probleme ljudi. No poslovi različitih psiholo-ga jako se razlikuju. Neki psiholozi istražuju ljud-sko ponašanje laboratorijskim pokusima i terens-kim istraživanjima. Oni nastoje otkriti kako ljudi opažaju, misle, uče, osjećaju. Drugi su nastavnici koji poučavaju psihologiju u srednjim školama i na fakultetima.Treću skupinu čine psiholozi koji prim-jenjuju spoznaje o ljudskom ponašanju da bi riješili praktične probleme u životu ljudi. U ovu treću sku-pinu spadaju i školski psiholozi. Naš je posao rad s učenicima i to testiranje i intervjuiranje kako bi

školska psihologinja

Datuma 21.11.2011. naša je škola dobila simpatičnu psihologinju Jelenu Milaković. Ako budete imali potrebu za razgovorom najbolje je da upravo nju pos-jetite. Njen ured se nalazi odmah pokraj ureda naše pedagoginje. Zašto je postala psihologinja i kada joj se uopće trebamo obratiti objasnila je u ugodnom razgovoru koji smo imale u njenom uredu.

se procijenili njihovi psihološki problemi i izvori poteškoća u učenju, kako bi im se olakšala svakodnev-ni život...

Kada vam se trebamo obratiti? Kako ćemo znati kada se obratiti pedagogici, a kada vama? Možete mi se obratiti uvijek kad imate neki problem i želite da vas netko sasluša i savjetuje, ako vam treba pomoć u organizaciji vremena, učenju, imate problema s komunikacijskim vještinama, doživljavate neku veliku životnu promjenu (smrt bliske osobe, rastava roditelja, rođenje brata/sestre, preseljenje...), imate neke loše navike kojih se želite riješiti...Možete mi se javiti u ured svaki radni dan od 8:00 do 13:00 ili na mail: jelena2810@gmail.com

Koji su najčešći problemi današnje djece? Problema ima dosta i u različitim područjima. U obrazovanju su najčešći problemi u motivaciji, problemi s pažnjom, neorganiziranost. Ima dosta problema zbog neadekvatne komunikacije s roditelji-ma, vršnjacima, profesorima. Emocionalni problemi koji se izražavaju kroz agresivne ispade i nasilje. I

inte

rvju

Jelena Milaković, naša školska psihologinja

i nervoznija. U jednom trenu meštar se samo ustao, digao ruke u znak pripreme i mi smo počeli svirati.Prva je bila hrvatska himna. Svi su se ustali. Stavili su ruku na prsa. Za mene je to bio neopisiv osjećaj. Bila sam ponosna na ono što smo postigli svi skupa u proteklih šest mjeseci. Odsvirali smo uku-pno deset pjesama. To su bile: Himna, Kolenda, U sve vrijeme godišta, Tiha noć, O djetešce, Radujte se narodi, Plovi barka, Župčice lijepa, Zvončići i Oda radosti.Prije Ode radosti voditeljica nas je naizmjence pro-zivala po instrumentima i mi smo se ustajali i pok-lonili. Nakon posljednje pjesme svi su se ustali na noge i dugo, dugo nam pljeskali. Čak sam čula kako se neki došaptavaju kako smo savršeno svirali. I ja sam osobno bila zadovoljna. I na našem meštru se vidjelo da je sretan. Nije skidao osmijeh s lica. Bio je tako ponosan na nas, a i na sebe, vjerujem. Svatko je na kraju dobio i mali poklončić od Općine.Na kraju mi je bilo jako drago što idem na limenu. Nisam se pokajala. Zahvaljujem dvojici ljudi koji su cijelo ovo vrijeme bili uz nas. Oni su nas naučili sve-mu; gosparu Ivu Breškoviću i našem meštru Antunu Mojašu. I naravno, Općini Župa Dubrovačka koja je sve podupirala. Hvala svima koji su se toliko trudili oko nas, koji su dali sve od sebe da od nas naprave nešto. Hvala!Ana Antunović, 8.c

naučila. Imamo i puno drugih instrumenata: bas bubanj, doboš (mali bubanj), triangl, činele (pjati), trube, melofon, klarinete, tenor. Dobili smo svoju prvu pjesmu: Plovi barka. Nije nešto, ali za početak ju je trebalo svladati. Moram priznati da mi je trebalo dugo da sve stignem. Zatim smo dobili sljedeću pjes-mu, pa sljedeću, pa još jednu… I tako smo upotpunili svoj program. Nekoliko puta bi nam u posjet dok smo svirali došli neki ljudi koji su se prije bavili glazbom i svi bi nas pohvalili. Neki bi nas čak učili kako da budemo još bolji. I dalje smo dolazili dva puta tjedno. Bili smo jako uporni. Trebali smo imati naš prvi koncert nakon samo osamnaest mjeseci. No bili smo tako dobri da je naš meštar jedan dan rekao da će se naš prvi kon-cert održati ranije nego što je bilo planirano: samo par dana prije Božića. To je bilo jako brzo. Od tada smo na probe dolazili tri puta tjedno: utorkom, pet-kom i subotom ujutro, a zadnji tjedan uz sve to još i srijedom. Doma smo morali redovito vježbati. Rekli su nam da za koncert trebamo obući modre hlače i bijele košulje, te da će nam općina dati vrpce koje ćemo staviti oko vrata. Pokazali su nam plakate koji će biti po cijeloj Župi.Znala sam da ću imati tremu. I imala sam. Ali ne ono-liku koliku sam očekivala. Koncert je bio u sedam sati, a mi smo trebali doći u šest. Vježbali smo. Nakon vježbanja i pripreme smo imali par minuta za opustiti se. Ljudi su polagano počeli ulaziti. Tad sam počela shvaćati da što njih više ulazi, ja sam sve nervoznija

Meštar Župske limene glazbe Antun Mojaš

Župska limene glazba30

3333

intervjus nonom

Moj nono, Dragan Tomašević je prije petnaestak godina radio kao profesor hrvatskoga jezika u našoj školi. Poželio sam da mi ispriča kako mu je bilo radi-ti s djecom. Evo što sam doznao u razgovoru s njim.

Prije svega, hvala ti što si pristao na ovaj intervju. Kako ti je bilo raditi u OŠ Župa Dubrovačka? Bilo mi je jako drago. Bio sam zadovoljan svojim radom i djecom. Predavao sam petašima i osmašima pa je bilo dosta raznoliko. Sa svojim učenicima sam postigao dosta i u izvannastavnim aktivnostima, priređivali smo predstave, sudjelovali na Lidranu.

Kakvi su ti bili učenici? Svi učenici su različiti, neki bolji u učenju, neki slabiji. Želio sam pomoći petašima kojima nije išla književnost, a prema osmašima sam bio stroži jer

sam ih pripremao za veliki prijelaz iz osnovne u srednju školu.

Nakon što si otišao iz naše škole radio si i kao knjižničar. Je li ti bilo bolje kao knjižničaru ili kao profesoru? Bilo mi je draže raditi u knjižnici. Imao sam puno više vremena za kreativni rad s učenicima. Pomagao sam učenicima kako bi bolje razumjeli književnost razgovarajući s njima opušteno o djelima koja su ih zanimala. U razredu često za to nema dovoljno vre-mena.

Što bi rekao o svom radu? Bio sam dosta detaljan. Želio sam sve svoje znanje prenijeti djeci. Trudio sam se da što više nauče u školi, a manje kući.

Da možeš, bi li se vratio u školu i opet radio kao profesor? Vjerojatno ne bih, ali bih rado posjetio učenike i dao im neki savjet. Taj posao bih prepustio mlađim profesorima i profesoricama.

Zašto? Zbog mojih godina mislim da više nisam u stan-ju pružiti djeci onoliko koliko im je potrebno, jer je taj posao jako zahtjevan, a posebno profesorima hrvatskog jezika, za što treba uložiti puno truda i kreativnosti.

Što bi poručio učenicima OŠ Župa Dubrovačka? Poručio bih im da poštuju trud svojih profesora i da ih pažljivo slušaju jer im oni žele samo dobro, jer ih žele odgojiti i naučiti što više kako bi postali vrijedni i uspješni mladi ljudi.

Loren Rakić, 5. c

Dragan Tomašević, umirovljeni učitelj hrvatskoga jezika i Lorenov djed

32

naravno mnogi drugi problemi osobne prirode.

Uživate li u svome poslu?Da, jako uživam u svom poslu. Svaki dan je zanimljiv i pun događanja.

Je li odluka da ćete postati psihologinja utjecalo na vas kao osobu? Mislim da nije, ali drugi mi kažu da sam po-stala ozbiljnija.

Kakav vam je bio prvi dan u našoj školi? Prvi dan (kao i svi ostali) je bio jako ugodan. Svi su me lijepo prihvatili i poželjeli dobrodošlicu. Iako moram priznati da sam bila malo izgubljena u novom okruženju (ipak sam tek doselila u Župu).

Sviđa li vam se naša školi? Škola mi je prekrasna. Velika je, lijepo uređena i osjeća se toplina u njoj te da se tu radi s djecom s ljubavlju i poštovanjem.

Imate li kakvu poruku za nas djecu?Budite dobri prema sebi i prema drugima. Volite sebe baš takvima kakvi jeste i ne bojte se sanjati i slijediti svoje snove.

Leona Mišić, 8.c

Psihologinja Jelena Milaković i Leona Mišić, novinarka „Župčice“ u ugodnom razgovoru

Od ove je školske godine moguće pi-tanja psihologinji postaviti i putem kutije koja će se nalaziti u hodniku naše škole. Psihologinja će na njih odgovarati na web stranici škole. Naravno, ime ne moraš napisati, dovoljno je potpisati nečim što će samo tebi biti prepoznatljivo, kako bi mogao/mogla prepoznati odgov-or na svoje pitanje!

35

Mitovi i legende

34

Istina, puste priče, ili oboje?Mitovi su priče koje govore o bilo kome i bilo čemu, najčešće o nekoj osobi iz povijesti. Oni se mogu,a i ne moraju zasnivati na istinitom događaju te se preuveličavaju maštom čovjeka koji ih pripovijedaju. Znači; ili su nastali maštom nekog čovjeka ili su is-tiniti, ali preuveličani su maštom kroz neko vrijeme dok se pripovijedalo. Neki kažu da su to puste priče,a neki se drže tradicije pa prenose priču s koljena na koljeno, dok neki samo imaju tračak znatiželje te pročitaju koji mit. Danas su se sve te priče polako podvukle pod kožu ljudima. Nastaju knjige zasniv-ane na nekom mitu, ali najviše filmovi-horori.Horori su vrsta filma koji u gledatelja stvaraju osjećaj straha, trepeta, nelagode, uznemiravanja. Horor znači strava i užas. U filmu su najčešće teme neka nenor-malna pojava, nešto neuobičajeno što je najčešće povezano sa zlom. Horor može biti i vrsta kniževnog djela.Najveća je popularnost u djece i tinejdžera jer njihovu radoznalost nitko ne može zaustaviti. Svaki grad ima svoju priču, svoj mit. Najpoznatija zemlja koja ima najviše mitova je Grčka čija je mitologija najčešće o bogovima i herojima. Uz Grčku, grad prepoznatljiv u povijesti po mitologiji je Rim.

Predaja o Lokrumu ili Prokletstvo Lokruma

Na Lokrumu je 1023. godine osnovan benediktinski samostan. Vjeruje se kako je general francuske vo-jske nakon nekoliko godina došao do zaključka da se zatvori samostan na Lokrumu, a benediktinci protjer-aju. Redovnici su bili zaprepašteni takvom odlukom te su odlučili zadnje noći Božjeg služenja provesti u crkvi sv.Marije na otoku. Imali su redovničke haljine s kukuljicom te su jedan iza drugoga išli u korak ophodnjom otoka. U rukama su imali svijeće okre-nute prema dolje tako da vosak kaplje putem kuda su išli. Tri puta su obišli otok i ponavljali: “Nek je proklet svaki koji pribavi Lokrum za svoje osobno uživanje!” Tim riječima su prokleli Lokrum i svakog čovjeka koji je bio vlasnik Lokruma ili je uživao u njemu. Svaki plemić, od njih trojice, koji su prenijeli vijest da trebaju napustiti Lokrum je tragično završio. Jedan se bacio kroz prozor, drugi se utopio u moru dok je putovao prema Lokrumu, a trećeg je sluga ubio. Sljedeći vlasnik Lokruma Maksimilijan je Lok-rum preuredio u odmaralište, ali je ubrzo postavljen za cara u Meksiku gdje je i ubijen. Nakon njega do-lazi dr.Jakopović koji poslije osramoćeno umire zbog otkrića da on nije doktor već brijač. Nasljednik otoka se na putu prema Lokrumu utopio jer je nastala velika oluja, a barka se prevrnula. Nakon nekog vremena na otok dolazi prijestolonasljednik Rudolf sa svojom ženom na medeni mjesec, ali ih je tu zadesio potres. Vjeruje se da je svemu tome uzrok prokletstvo. Neki kažu da se ovo prokletstvo može ukloniti samo ako se kapi voska s njhovih svjećica ponovno skupe...

Bloody Mary (Krvava Mary)Tko nije čuo za ovu predaju? Kraljica Škotske Mary Stuart ni dužna, ni kriva optužena je za sudjelovan-je u planu za ubojstvo kraljice Elizabete. Osuđena je na smrt i odrubljena joj je glava. U narodu se počela stvarati legenda o njoj te su Mary nadjenuli nadimak Bloody Mary. Predaja kaže da ako otiđete u zamračenu prostoriju sa upaljenom svijećom i po-novite tri puta „Bloody Mary“ , gledajući se u zrcalu, pojavit će se njen duh. Posljedica je užasna smrt ili prelazak u njen smrtni svijet. Naravno da se neće po-javiti, ali ova priča je izazvala veliku zainteresiranost među djecom. Preporučljivo je da se ovo ne čini zato što jedan povjetarac, šum ili bilo koja pojava može izazvati vjerovanje u ovu priču i duhove, te može iza-zvati strah kod te osobe.

otok Lokrum

Vampiri

Postoji vjerovanje o vampirima. Vampiri bi tre-bali biti mrtve osobe koji noću izlaze iz groba te sišu ljudsku krv. Vampir postaje onaj tko je zao ili kome je vampir sisao krv. Vampiri također posjedu-ju neobjašnjive moći koje sam čovjek neće nikada imati. Prvi najpoznatiji vampir je grof Dracula. Da-nas se stvara sve više filmskih uradaka o vampirima sa ljubavnim zapletima, o ljubavi između vampira i običnog čovjeka. Trenutačno su najpoznatiji: ‘Vam-pire Diaries ( Vampirski dnevnici )’ i ‘Twilight saga (Sumrak saga)’.

Leona Mišić, 8. c

Bloody Mary

Pojmovi kako ih objašnjava Rječnik stranih riječi:

Mit - priča, predajno vjerovanje starih naroda o po-drijetlu svijeta, o prirodnim pojavama, o bogovima i herojima; preneseno - bajka, priča, izmišljotina.Legenda - narodna predaja o životu neke osobe ili o nekom događaju; preneseno - izmišljen i maštom obogaćen i preinačen neki povijesni događaj.

Vampirski dnevnici

Sumrak saga

35

36 37

Razgovor sa Mateom Miloslavić - glavnom urednicom

„Kurenta“

startu imati podlogu koja će se kasnije nadograđivati jer nitko nije izišao s fakulteta sa potpunim znanjem, već ga je stekao kroz vrijeme. No, kako bi se postalo novinar „s papirom“ potrebno je završiti jedan od fakulteta koji imaju odjele novinarstva. Kod nas je to komunikološki odjel Sveučilišta u Dubrovniku koji ima dodiplomski studij Mediji i kultura društva, te diplomski studij Mediji. Osim u Dubrovniku, gdje sam i sama studirala, novinstvo je moguće studirati i u nekim drugim hrvatskim gradovima poput Zagreba i Zadra.

Koliko se dugo bavite tim poslom? Iako sam završila dodiplomski studij Mediji i kultura društva, te stekla prijeko potrebna znanja od strane renomiranih stručnjaka iz Hrvatske i inozem-stva, nikada se nisam profesionalno i plaćeno bavila novinarskom strukom. No, za sobom imam 12 godina povremenog bavljenja novinastvom budući sam već za vrijeme osnovnoškolskog i srednjoškolskog obra-zovanja započela pisati, te sam nastavila kroz cjelok-upno trajanje studija i nakon istog.

Kako se odlučujete o čemu pisati, kako birate teme? Teme ovise o vrsti medija, o količini dobive-nog prostora, trenutnim prilikama i o učestalosti izlaženja ukoliko se radi o pisanom mediju. Nekada novinar ima priliku sam izabrati po svom nahođenju o čemu i kako pisati, no prilično su česta uplitanja od strane urednika. No, osobno sam imala sreću pisati o temama koje me zanimaju i kojima sam se mogla u potpunosti posvetiti. Sam odabir teme nekada se nametne sam od sebe, dok je ponekad potrebno du-gotrajno razmatranje.

O čemu najčešće pišete? Najčešće se posvećujem temama u koje se „kužim“ i o kojima sam sposobna pisati, a to je tur-izam, problemi vezani uz turizam, putopisi, te sport.

Sjećate li se nekog posebnog priloga, na ko-jemu je bilo posebno zabavno raditi? Jedno od najboljih iskustava koje imam u ovoj sruci je ujedno i moj prvi objavljeni intervju s tadašnjim reprezentativcem i najboljim grčkim vet-erpolistom Theodorosom Hatzitheodorom, objavljen u lokalnom tjedniku Setemana za vrijeme gostovanja Olympiacosa u Dubrovniku.

Što je najljepše, a što najteže u tom poslu?

Najljepše je kad otvorite novine, upalite internet, radio ili tv i vidite kako je vaših ruku djelo ugledalo svjetlo dana, te se tada nadate kako će isto bili pogle-dano/poslušano/pročitano, te kako će možda utjecati na nečije ponašanje ili djelovanje. Najteže u ovom poslu su rokovi koji pritišću sa svih strana i cenzura koja je ponekad neizbježna.

Što čini dobar novinski članak? Dobar novinski napis prije svega mora se pridržavati novinarskih načela istinitosti, poštenosti, točnosti, uravnoteženosti i nepristranosti, te naravno mora biti dovoljno aktualan, zanimljiv i u skladu sa potrebama korisnika kako bi bio uočen i pročitan.

Koji vam je bio omiljeni predmet kada ste bili u osnovnoj školi, a kako ste tada voljeli provoditi slobodno vrijeme?

razgovor s novinarkom

Na jednom od sastanaka novi-narske skupine posjetila nas je glavna urednica župskog bilte-na „Kurenat“. Govorila nam je o tome kako je biti novinar, ali nas je u razgov-oru i upoznala s radom župske udruge „Kure-nat“. Sve nam se jako svidjelo i zato se nadamo da će se suradnja nastaviti - možda naše tekstove uskoro budete čitali i u „Kurentu“!

Kako ste odlučili postati novinarka? Još od djetinjstva znala sam kako mi najbolje „leže“ profesije u kojima postoji kontakt s ljudima, poslovi koji su jednom riječju dinamični. Upravo stoga me je život na neki način vodio i k novinarstvu kojim sam se počela baviti prilično rano, u osnovnoj školi. Dakle, novinarstvo kao i veliki broj drugih pro-fesija nije nešto na što se čovjek odluči preko noći baviti, već je to cijeli niz odluka koje vode prema tome.

Koju školu ste morali završiti da biste bili no-vinarka? U Hrvatskoj postoji određeni broj ljudi koji se bave novinarstvom, a to nisu završili. Novinarstvo je dakle na neki način poziv koji nekad i nema veze sa školom, već se zanat izuči kroz vrijeme i sa iskust-vom stečenim kroz rad. Međutim, svakako je bolje u

Matea Miloslavić, glavna urednica “Kurenta”

Novinari su četvrta vlast i njihovo se mišljenje sto-ga iznimno cijeni, no da bi se to postiglo potreban je dugotrajan i mukotrpan rad koji sa sobom nosi i određena odricanja.

Pitanja osmislili i razgovarali članovi uredništva

Toga smo dana saznali puno zanimljivih činjenica

Novinarka s mladim kolegama

Udruga Kurenat je kulturno-zabavna, ekološka i sportska udruga osnovana 1998. Ciljevi su joj očuvanje i promicanje kul-turnog, ekološkog i sportskog bića područja Župe dubrovačke. Osim što izdaju svoj bave se i mnogim drugim stvarima. Posjetite ih na www.udrugakurenat.hr i saznajte više o njihovom radu!

Povijest, zemljopis i engleski su me oduvijek zanimali više od ostalih predmeta, no ukoliko je potrebno izd-vojiti samo jedan to je onda u svakom slučaju engleski jezik. Slobodno vrijeme sam provodila na sličan način kako ga provodim i sada, a to je družeći se sa prijateljima, čitajući knjige, slušajući glazbu i gledajući filmove i sportske utakmice.

Što biste poručili onima koji razmišljaju da se u životu bave novi-narstvom? Prije svega potrebno je napomenuti kako je ozbiljno novinarstvo profesija kojim se teško baviti u Dubrovniku, te profesija koja je u nekim slučajevima i opasna po život. No, to je također i za-nimanje koje nudi nevjerojatno mnogo mogućnosti poput upoznavanja poznatih i bitnih ljudi, te nazočnosti pri prigo-dama na kojima se „donose odluke“.

38 39

Upoznajmo našu mladu vjeroučiteljicu Ivanu Podnar

38

Kada ste shvatili da želite postati vjeroučiteljica? Sasvim slučajno, željela sam raditi u školi, pre-davati filozofiju, logiku i etiku, ali otvorila mi se mogućnost da predajem vjeronauk i prihvatila sam je. I bi dobro ;). Sada mi se čini da je upravo tako trebalo biti.

Koju školu ste morali završiti da biste radili taj posao? Je li to bilo teško? Završila sam opću gimnaziju i u četvrtom razre-du stavljena sam na muke – što izabrati? Kako sam podjednako voljela povijest, biologiju, sociologiju, psihologiju, filozofiju – da puno ne filozofiram, up-isala sam studij filozofije i religijskih znanosti na Filozofskom fakultetu družbe Isusove. Bilo je teško izabrati što upisat, a kad izabereš ono što voliš ništa nije teško. Biti student je neopisivo iskustvo – sutra bih se vratila!

Što vam se najviše sviđa kod rada s djecom?Rad s djecom je rad na sebi! Djeca su nepredvidljiva i svaki sat je drugačiji, djeca te tjeraju da ne stojiš na mjestu, da se smiješ kada si tužan, da pomičeš granice strpljenja i tolerancije…

Što je najteže u poslu vjeroučiteljice? Zapaliti srca! Mogu dati znanje o Bogu, ali ako im nisam zapalila srce za Boga, k'o da ništa nisam dala! I ocjenjivanje ;).

Da niste postali vjeroučiteljica, kojim bi se poslom voljeli bavit? Voljela bih se baviti nečim što uključuje puno putovanja, puno novih ljudi i karitativni rad.

Vi ste iz Zagreba. Jeste li se priviknuli na život u Župi i nedostaje li vam nešto iz Zagreba?

Koncept života uz more me uvijek privlačio. Zdrava klima, šetnje uz more, blizina Grada–sve to Župa nudi. Ono što me neugodno iznenadilo je potonuće stanovništva u materijalizam. Nikad prije mi se nije dogodilo da mi stanodavac kaže: Vi ste profesor, ne možete si priuštit život u mom apartma-nu! Čini mi se da ljudskost i zdrava kršćanska soli-darnost nestaje…Nadam se da griješim!

Tema našeg broja je slobodno vrijeme. Kako vi volite provoditi slobodno vrijeme? Svako vrijeme je dano da se kroz njega ostvaru-jemo. Za mene slobodno vrijeme nije mozak na pašu i sve četiri u zrak. Slobodno vrijeme je trenutak koji ima smisla, a opet ne obvezuje. Ja većinu svog slo-bodnog vremena provodim vani. Zaljubljenik sam u gotovo sve outdoor sportove – alpinizam, veslanje, biciklizam, trčanje, skijanje.

A kada ste išli u osnovnu školu, kako ste se vi zabavljali? Uglavnom su to bile beskrajne igre graničara i odbojke na igralištu. Vikendom sam planinarila s roditeljima i vjeronaučnom grupom. Nekad smo slobodno vrijeme provodili vani – bili smo sretni, mršavi i neopterećeni.

Koji vam je bio omiljeni predmet i zašto? Povijest i biologija. Imala sam sjajne učitelje!!!

I na kraju, što biste savjetovali djeci da budu uspješnija u školi i van nje! Budite autentični!

Pitanja zajednički osmislili članovi uredništva

Naša vjeroučiteljica u slobodno vrijeme

Svako vrijeme je dano da se kroz njega ost-varujemo. Slobodno vrijeme je trenutak koji ima smisla, a opet ne obvezuje.

Autentičan - izvoran, istinitAlpinizam - planinarenje, osobito po vrlo opasnim strminamaOutdoor sportovi - sportovi na otvorenom

intervjuI sada sam tu,

u petom razredu

Biti u petom razredu je veoma teško, ali šaljivo. Teško je zbog toga što imamo više sati, nosimo puno knjiga. Ali, šaljivo je zbog toga što još uvijek ne znamo u kojoj smo učionici koji sat. Mislim da imamo veoma dobre profesore. Neki nam se ne sviđaju, a neki da. Imamo mnogobrojne slobodne aktivnos-ti, ali nažalost mali broj učenika

je uključen u njih. Neki učenici jedva čekaju praznike, jer ne vole školu, a neki jedva čekaju školu, jer im je za-

nimljiva, pogotovo pojedini pred-meti. Najomiljeniji predmeti u mom razredu su geografija, likov-ni i tjelesni (kao i u svim razredi-ma). Geografija je omiljeni predmet zato što imamo dobru profesoricu, likovni zato što je super promi-jeniti način rada (imamo oko 20-30 minuta za raditi, imamo popisivače), a tjele-

sni zato što je najlakši predmet. Malo nas je iznenadilo kako brzo idemo s lekcije na lekciju, ali smo se ubrzo privikli.Sve u svemu, super je biti u petom razredu, iako je on sam teži od sva četiri dosadašnja razreda.Luka Lonac

Nakon dugog ljeta počeo je i taj „strašni“ peti razred: učenje, domaći radovi, puno različitih profesora i profesorica, buđenje rano ujutro. U početku sam osjećao kao da sam krenuo od nule. Sve se promi-jenilo osim mojih školskih prijatelja i profesora iz tjelesnog od-goja. Navikao sam biti u jednom razredu, a sad to hodanje iz raz-reda u razred, to nikome ne paše! Ni kamere mi se baš ne sviđaju, ali valjda ću se na sve to naviknuti. Ipak, mislio sam da će peti razred biti puno teži nego što jest, ali sam se prevario, jer doći u peti razred nije tako grozno. Kriteriji ocjenjivanja nisu puno gori nego u četvrtom razredu. U petom razredu ima dosta zanimljivih pokusa iz prirode, priča iz povijesti, novih znanja iz geografije, raznih izvannastavnih aktivnosti. Još uvijek viđam svoju bivšu učiteljicu na autobusnoj stanici. Uvijek me pita kako su svi iz razreda: jesu li se „pokvarili“ ili popravili u učenju, jesu li se uozbiljili oni nestašni. Hvala joj puno jer me je dobro pri-premila za peti razred!Loren Rakić

Hrabri učenici petoga razreda su odlučili podijeliti s nama kako je to biti petaš

40 41

Završilo je ljeto, ponovno sam u mjesecu rujnu. Škola počinje.Jednog jutra, probudila sam se, bio je 12. rujna, ponedjeljak, prvi školski dan u petom razredu. Dok me tata vozio u školu razmišljala sam kakav je peti razred, razmišljala sam je li matematika još uvijek ostala teška, a naravno, zanimali su me i drugi pred-meti. Polako sam ulazila u školu i gledala sve oko sebe. Dok sam ulazila, zazvonilo je, nisam znala gdje treba ići, ali sam snašla, krenula sam za svojim pri-jateljima. Kada sam ušla u učionicu sve mi je bilo čudno, novi profesori, profesorice, učionice. U sebi sam pomislila: „Naviknut ću se brzo ja!“Prošla su tri mjeseca, evo me sada u mjesecu prosincu. Već sam se naviknula na šetnje gore-dolje, na profesorice, profe-sore, učionice. Naviknula sam se i na nove predmete i na pisanje puno domaćih zadaća. Sa prijateljima u razredu sam ostala dobra.Shvatila sam da peti razred nije jako težak, samo treba redovito učiti i pisati domaće radove.Helena Lovrić

Ja sam dosada išao u područnu školu Postranje. U četvrtom razredu mi je bilo dosadno pa sam što prije htio krenuti u peti razred. Svi su mi govorili da je peti razred težak, ali ja to nisam vjerovao. Došao je, taj dan, prvi dan petog razreda. Svakog jutra se budim ranije da bih sti-gao na autobus. Dobio sam tri nova predmeta: povijest, zeml-jopis i tehnički. Imam i novih prijatelja, a to su: Ivan, Noel, Luka, Noa. Ono najgore mi je što moram seliti iz učionice u učionicu i što iz svakog predmeta imamo drugog profesora. Imam puno obaveza, ali stižem to zato jer je to moja budućnost, a i zabavno mi je prvo polugodište jer je lagano, a drugo ne znam, vidit ćemo. Ima dobrih profesora, a i puno zahtjevnih. Peti razred je dosad najbolji, najinteresantniji i ja mislim da će tako i ostati. I želim svima poručiti da je peti razred jedno novo iskustvo s puno uzbuđenja.Stijepo Miloslavić

Evo ga! Prošle su četiri vesele godine s mojom dobrom učiteljicom. Sve je prošlo vrlo brzo. Zadaća, igra, škola. A ovo je sad peti razred. U Oš „Župa dubrovačka“. Preselila sam iz „Marina Držića“ u Župu. Bila sam uglavnom nervozna. Jer...He, peti razred nije mala stvar i još u novoj školi. Jako sam se iznenadila kada sam vidjela da su me brzo prihvatili. Očekivala sam neprijateljske poglede i podmetanja. Novi predmeti i učitelji. Prvih nekoliko dana, svi su bili malo uštogljeni. A onda smo se svi opustili i barem ja sam shvatila da ni jedan predmet nije bauk ako ga malo učiš. U mom razredu neki nemaju dobre ocjene. Ali, neću ja sada optuživati i sažaljevati. Nastojim pomoći svakome kome je to potrebno. Profesori su, kladim se, najbolji u cijeloj Hrvatskoj. Veseli, možda malo strogi, no ipak odlični. Strašila sam se matematike, dodjele, a evo ga na! Profesor Bruno je Super-man dobar, veseo i zna objasniti. Tko može poželjeti boljeg? Peti razred sam shvatila kao šalu, ali kada sam dobila dvicu iz matematike više nije bilo zezancije. Ocjene su mi OK. Učim, a kad jednom zapneš, nema problema.Ajme, već je polugodište blizu. Ocjene se već zaključuju. Super mi je u novoj školi i razredu. Optimistična sam i evo me, peti razred je tu i nadam se da će biti dobro. I naravno, očekujem puno veselja za mene i moje prijatelje.Mihaela Valentić

roditelji pišu domaću zadaćuNe, ne radi se o tome kako je netko uhvaćen kako roditelji rade njegov posao. Riječ je o tome kako su za ovaj broj Župčice ljubazno pristali pisati i roditelji. Zadatak im je bio prisjetiti se kako je njima bilo u os-novnoj školi i podijeliti to s nama. Neke su se stvari jako promijenile, a neke zauvijek ostaju iste!

Kada sam išla u školu, škola je bila jako mala. Ima-la je četiri učionice. Nismo imali dvoranu, ali smo se igrali na dvorištu. Najdraži su mi predmeti bili matematika i priroda. Kada sam išla u školu imala sam najčešće vrlo dobre ocjene i prolazila sam vrlo dobrim.

Marinova mama, 6. c

Preko odmora smo jeli marendu i gledali svoje simpatije. Najbolji predmet mi je bio zemljopis jer sam voljela učiti o drugim zemljama i imala sam dobru profesoricu,koja nas je motivirala svojim pi-tanjima. Bila sam dobra u hrvatskom iz sastavaka, u zemljopisu iz referata, a u tjelesnom iz svega. Iz

engleskog, njemačkog i talijansk-og sam dobro prevodila i bila sam uzorna učenica. Jako mi se sviđala moja škola jer je bila nova i mod-erna i bili su mladi profesori koji su nas učili znanju, poštenju, dijeljenju i prijateljstvu.

Dominikova mama, 6. b

Za dan žena htjeli smo počastiti naše kolegice iz razreda pa smo mi muški skupili nešto novca i kuipili kutiju keksa i bocu likera kruškovca. Dogovorili smo se da preko velikog odmora počastimo naše kolegice i sakrili smo kekse u klavir koji je bio u učionici. Jedan moj prijatelj iz razreda je bio radoznao i kriomice popio malo kruškovca. Počeo je povraćati prije velikog odmora pa

smo pozvali njegovu mamu koja je dotrčala sa li-trom mlijeka i natjerala ga da sve popije.Upropastili smo zabavu koju smo priredili našim ko-legicama, a naš degustator je dobio doma kaznu od mjesec dana bez igranja.

Nikšin tata, 5.c

U školu sam krenuo sa sedam godina, živio sam na selu, a škola mi je bila u Brezovici. To je bilo dva kilometra od sela. Volio sam ići u školu i da nešto naučim, a i da steknem nove prijatelje. Volio sam trčati, a najviše igrati nogomet. Vazda bi poslije škole ja i moji prijatelji otišli na teren igrati nogomet. Igrao sam nogomet za školu, profesor iz tjelesnog mi je bio trener. Nisam volio da me profesori stave da klečim na kukuruzu ili me šibaju šibom. Najdraži predme-ti su mi bili tjelesni, hrvatski, povijest. Zabavio bih se tako da bih malo sijekao drva, otišao s prijateljima na teren, na nogomet ili bi igrali društvene igre. Samo je bilo važno da mi nije dosadno!

Antoniov tata, 6. c

Od prvog do četvrtog razreda sam bila u područnoj školi. Bilo nas je pet u razredu. U prvom razre-du su nam dali sadnicu višnje, koju smo zasadili doma. Uvijek smo išli do škole i nazad pješice. Imala sam dvije najbolje prijateljice. U petom razredu sam se brzo snašla i sprijateljila s ostalim učenicima u raz-redu. U sedmom razredu smo bili vrlo kreativni pa smo uz pomoć učiteljice likovnog izradili tapiseriju zalazećeg sunca. Imali smo predmet domaćinstvo. Moj razred je u osmom razredu dobio nagradno put-ovanje u Zagreb jer je bio najbolji po ocjenama. Kada smo se vraćali, jedan je dječak ostao u Sarajevu, pa smo ga morali čekati. P.S. Išli smo vlakom.

Lukina mama, 5. c

42 43

Osnovnu školu sam pohađala u Sesvetama, a Sesvete su prigradsko naselje Zagreba. U osnovnoj školi mi je bilo lijepo jer sam upoznala puno djece, jer sam se vratila iz Njemačke i nisam imala puno prijatelja te mi je s druge strane bilo teže jer sam upoznavala hrvatski jezik pa sam se zbog toga trebala više truditi u školi. Voljela sam likovnu kulturu jer sam voljela crtati i izrađivati stvari od gline, a i njemački jezik jer mi je tada bio kao materinski jezik i bio mi je tada najlakši. Matematika mi je bila uvjek najgori predmet jer mi nikad nije išla, a ni dan danas.U slobodno vri-jeme sam se bavila plivanjem, folklorom i atletikom - bacanjem kugle.

Martina mama, 6.c

Moj osnovnoškolski život bio je običan, bolje rečeno onakav kakav je otprilike imao svaki osnovnoškolac. Bilo je boljih i lošijh učenika. Moja je razrednica bila razumna osoba u koju smo se mogli pouzdati i koja se četiri godine zauzimala za nas. Takav život bio je zaista bezbrižan, pun onih slatkih dječjih briga od kojih se nama dizala kosa na glavi. Mislili smo da zbog takvih briga imamo nesretan život. Kad danas razmislim, bili smo sretna djeca. Nije bilo mobitela, računala, facebooka i ostalih tehničkih pomagala koji danas plijene dječju pažnju. Svi smo bili pri-jatelji i zajedno smo se družili. Bolji učenici pomagali su lošijima. Ti dani bili su lijepi nezaboravni.

Ivanin tata, 5. c

učit. Kao i današnju djecu i nas su roditelji proganjali. Ne mogu se baš sjetiti predmeta kojega se sa radošću sjećam. Draže su mi bile slobodne aktivnosti, poseb-no dramska, redovito sam išao na natjecanja. Nogo-met mi je bio posebno drag. Zbog lopte bih zaboravio i torbu u autobusu. Sjećam se nekih dragih profesora iz osnovne škole: Knjižničara Pera Bolotina, Stjepo Anđelić iz likovnog bi nas često povukao za kosu, one, two, three profesorice Rine gdje bih na trici lomi-li jezik, profesorica Asja nas je vodila na natjecanja. Iako smo tada mislili da nema gore stvari od škole i učenja danas bismo se rado vratili u te dane.

Matkov tata, 6. c

Kada sam išao u školu do autobu-sa sam pješačio 8 kilometara, a autobusom sam išao 4 kilome-tra. Najdraži mi je predmet bio matematika, a najgori engleski. Imao sam u školi puno prijatelja. Za neke još uvijek znam gdje su i što rade.

Antonelin tata, 6. b

Rado se sjećam osnovne škole. Sjećanje me najviše veže za prijatelje i društvo iz razreda. Za razliku od danas mi smo išli u školu subotom. Kao sva djeca nismo htjeli ni voljeli

Išao sam u osnovnu školu u Imotskom od 1977. g do 1985. g. U razredu je bilo 30 đaka.U klupi sam sje-dio sa najboljim prijateljem Mislavom. Zajedno smo dolazili i odlazili u školu. Najdraži su mi predmeti bili povijest i geografija. Najdraža profesorica mi je bila moja razrednica Ana, profesorica iz matematike. Izlet u Dubrovnik mi je zauvijek ostao u sjećanju. Razred-nica nas je poticala i organizirala da skupljamo stari papir kojeg smo prodavali i sakupljali novac za izlet. Iza nastave sam ostajao sa prijateljima na igralištu igrati košarku, to nam je bio najdraži sport. Kad smo trčali po hodnicima profesor iz fizike nas je opo-minjao da žurimo polako.To su bili dani puni smi-jeha, veselja i radosti. Često se sjetim tih dana jer su to najbezbrižni dani mog života.

Jakovov tata, 5. c

Bio sam osmi razred. Imali smo test iz engleskog, ali nitko nije učio.Izrezali smo komad papira i komadiće nagurali u bravu od ormara da profesorica ne može uzeti testove. Kada je profesorica došla nije mogla ot-voriti vrata od ormara pa je zazvala meštra.Meštar je razvalio vrata i izvadio testove. Ipak smo pisali test, ali smo imali manje vremena.

Ivanov tata, 5. c

roditelji pišu domaću zadaću zanimljivosti i novosti iz školske knjižnice

Saznajmo!Knjižnica naše škole posjeduje 8774 svezaka knjiga, 333 komada audiovi-zualne građe (video i audio kazeta, DVD-a i CD-a) te oko 400 komada časopisa za djecu, mlade i za nas-tavnike.

Najnoviji naslovi koji su u našoj knjižnici ove godine nabavljeni su knjige spisateljice Nade Mihoković-Kumrić: roman za djecu „Tko vjeruje u rode još“, romani za mlade „Lastin rep“, „Rep, ali ne lastin“ i „Mrazovac“ te zbirka pripovjedaka za mlade „Uvi-jek nada“.

Prošle je godine našu školu posjetio književnik Jadranko Bitenc te knjižnica posjeduje i njegove vrlo zanimljive romane za mlade „Twist na bazenu“ i „Lana godina mačke“.

U knjižnici možete posuditi i knjige stripova „Borovnica“ i „Durica: male ljubavi“?

Najstarija je knjiga u našoj knjižnici knjiga Stjepana Ratkovića „Slijepi i nji-hovo odgajanje“ objavljena u Zagrebu 1917. godine, a druga najstarija knjiga je jedno izdanje Shakespeareova „Ham-leta“ iz 1921. godine.

Prema knjigama se trebamo ponašati pažljivo i s poštovanjem, ne smije ih se trgati i šarati po njima, treba ih paziti da se ne oštete i na vrijeme ih vraćati u knjižnicu!

„Knjige su naše najtiše i najvjernije pri-jateljice, najlakše je doći do njih, daju najmudrije savjete i najstrpljivije su učiteljice.“(Charles W. Eliot)

Priredila naša knjižničarka Sandra Židan

44 45

Saznaj nešto o knjigama koje možda još nisi upoznao/la, a mogle bi ti postati najbolje prijateljice!

književni pogledi

TAJNI LEKSIKON, Želimir Hercigonja

Ova knjiga je odlična, blizu savršenstva… Govori o životu dosta djevojaka. Glavni lik ovoga romana je Anamarija koja ide u 7. razred, njezine najbolje prijateljice su Zala i Bojana. Ona i Bojana zaljubljene su u Igora koji ide s njima u razred. On im često daje čokolade, njihova „nepri-jateljica˝ je Patricija koja im je dosta puta pokušala „oteti˝ Igora. Bliži se Anamarijin rođendan na koji ona pozove i Igora...Da bi doznali što je onda bilo, morate pročitati ovu knjigu. Jako je zanimljiva i poučna. Uči nas da ne smijemo biti ljuti na prijatelje s kojima nismo u dobrim odnosima, čak i ako se zaljubimo u istu osobu.

MALI RATNI DNEVNIK, Stjepan Tomaš

Knjiga je jedna od najboljih koje sam pročitala, govori o jednoj djevojčici koja je živjela u vri-jeme Domovinskog rata. Volim takve knjige, zanima me kako je to svaki dan živjeti u stra-hu za svoj život, život svoje obitelji i prijatelja i sve više i više shvaćam koliko sam sretna jer živim u neovisnoj Hrvatskoj. Glavni lik ovog djela je djevojčica Cvijeta, njezina najbolja prijateljica je Zlatica. Cvijeta zbog rata mora napustiti svoju obitelj i svoj grad i poći na sigurno, u Pinkafeld u Austriju. Bila je jako tužna, tamo su joj dani bili puno duži, teško je podnosila udaljen-ost od roditelja… Na kraju romana ratu dolazi kraj, Cvijeta se vraća u svoj grad, svoju kuću i školu. Cvijeti je škola nedostajala jer je bila odgođena zbog rata, iako je u Pinkaf-eldu išla u školu. Ova knjiga mi se sviđa jer je stvarna, pri-kazuje rat baš onakvim kakav je bio i iz nje možemo vidjeti kako je rat nešto najgore što se čovjeku može dogoditi.

SVI ME VOLE SAMO TATA NE, Đuro Zrakić

Knjiga je jednostavno savršena! Gov-ori o obiteljskim, ljubavnim, socijal-nim problemima, o prijateljstvu koje ništa ne može rastaviti i o ljubavi prema obitelji. Glavni lik ove priče je Ivan, on ima bolesnu majku i oca koji je davno otišao od njih i Ivan više nije čuo za njega. Ivanova majka je umrla nakon duge i teške bolesti i Ivan je ostao sam. Odlučio je potražiti oca, on je bio njegova jedina obitelj, obitelj koju je toliko želio. Kada je došao u grad u kojem njegov otac živi shvatio je da ima dvije sestre što ga je jako obradovalo. On se družio sa svojom sestrom iako je ona zbog toga često bila pod ključem, tata i njegova žena Klara nisu prihvaćali Ivana. Koliko god se trudio, Ivana otac nije želio. Kada se otac ipak počeo mi-jenjati, sve je bilo prekasno. Priča završi jako tragično i otac više nema prilike pokaziti sinu ljubav. U priči ima i radosnih stvari, kao što je Ivanova velika ljubav sa djevo-jkom Ljiljanom. Ova knjiga je jako tužna, ali poučna i zbog toga mi se posebno svidjela. Iz nje možemo naučiti kako moramo biti uz osobe koje su nam drage jer smrt može svaki tren doći po njih. Iako je na trenutke jako tužna i dirljiva, a možda baš zbog toga, nikad u životu nisam čitala bolju knjigu i zato bih je preporučila svakom.

IZ VELEGRADKOG PODZEMLJA, Vjenceslav Novak

Priča govori o jednom od najvećih problema današnjice- alkoholu, iako je napisana već davno (pri-je više od stotinu godina). Glavni lik ovoga djela je Mika koji ima siromašnu obitelj koju treba prehraniti. Kako mu je život težak, on se tješi alkoholom, s prijateljima se često napije i potroši novac koji zaradi. On jedne večeri dolazi doma potpuno pijan i tuče svoju kćer, malu Evicu. Ona se više nije budila... Mika se kajao, nadao se da je sve ovo tužan san iz kojeg će se uskoro probuditi, ali nije bio. Mika to nije mogao prih-vatiti, krivio se za sve. Djelo mi se sviđa jer govori o prob-lemu koji se događa i sada i mislim da je dobro da o njemu čitamo. Jedina zamjerka je što u djelu ima dosta nepoznatih riječi i treba se malo potruditi da bi se sve razumjelo. Ali kad ga razumijemo pomaže nam shvatiti koliko je alkohol veliki problem i kako teško neki ljudi žive.

Nikolina Šakota, 7. a45

literarni kutak

ČežnjaVidio sam je u rano ljeto. Upoznao sam je na večernjem plesu. Ja maslačak, a ona ruža. Bila je posebna. Bila je tako lijepa. Postala je moje sve. Ja sam se rodio na livadi kraj njezina vrta. Bila je okružena travom i drugim cvjetovima. Kad bih je pogledao, ne bih je prestao gledati. Volio sam je svaki dan sve više, i više, i više. Bio sam zaljubljen. Čak sam zbog nje i boju promijenio. Više nisam bio žut nego crven cvijet. Samo zbog nje. Kad je došla jesen ona je uvenula. Plakao sam cijeli dan i cijelu noć. I tako danima i noćima. Zima je bila duža i hladnija od drugih. Kada je ponovno došlo proljeće, izrasla je neka druga ruža. Ja sam se nadao da će se ona moja ruža vratiti. Ali, nije. Čeznuo sam za njom cijelo proljeće, cijelu jesen, cijelu zimu i cijelo ljeto sam samo na nju mislio. Ali ona se nije vratila, a to nije ni planirala. Došla je opet jesen. Ja sam se pretvorio u bijeli cvijet kojemu latice lete. Navečer je došla oluja. Bila je tako jaka i snažna. Odnijela je moje latice u dalek južni kraj. A ja sam ostao sam, i uvenuo, samo zbog ljubavi.

Peri Adrijan Puljić, 6.a

Ole , Trufa i Rica Bila je jesen. Obično je u to vrijeme hladno.Kako je vjetar jako zapuhao otkinuo je sve lišće s drveta. Ostala su samo dva lista. Bili su to Ole i Trufa. Za-jedno su visjeli na jednoj grančici. Čudili su se što su ostali samo oni na drvetu iako je kiša jako padala. Zaključili su da ih je ljubav držala zajedno. Zapuhao je snažan vjetar. Trufa se bojala da ne padne na tlo. Ole joj je govorio da bude hrabra i da se čvrsto drži. U duplji drveta živjela je Rica. To je bila vjeverica koja se spremala za zimu. Skupljala je orahe i lješnjake. Dok je tražila hranu, čula je razgovor Ole i Trufe. Bila je očarana njihovom ljubavlju. Rekla im je da se čvrsto drže. Ipak je Ole pao. Trufa je molila Ricu da joj pomogne naći Olu. Dok su ga tražili, za-puhao je jesenski vjetar i Trufa je pala na tlo. Kada se probudila, vidjela je Olu pokraj sebe. Bila je sretna. Dječak je skupljao lišće za ukras i pokupio je Olu i Trufu i stavio ih je u svoju košaricu. Bili su sretni jer su ostali zajedno. Dječak ih je stavio u svoju sobu na policu pokraj prozora. Rica koja je ostala na drvetu skakutala je po grani i vidjela kroz prozor Olu i Trufu. Na kraju ljubav pobjeđuje. Ole i Trufa su bili sretni u toplom dječakovom domu.Zvonimir Burić , 5.a

Stablo jabuke Bog, ja sam stablo jabuke! Rastem u jednom ma-lom selu u kojem ima puno djece koja se uvijek igraju ispod moje guste krošnje. Stara sam već devet godina. Došlo je vrijeme kada sam davala plodove. Djeca su jela moje sočne jabuke i igrala se. Jednog sunčanog dana došli su drvosječe, htjeli su me otkinuti jer sam bila jako visoka i imala sam tanko deblo. Mislili su da ću se srušiti na nečiju kuću. U tom trenutku došla su djeca i suprotstavila su se drvosječi. Počela su plakati i nisu dopustila da me otkinu. Za odrasle sam ja bila samo obično stablo i samo sam im smetala, a za djecu sam bila nešto posebno: mjesto gdje su se oni svaki dan okupljali i družili se. Dok su djeca molila drvosječu da me ne otkine, drvosječa se sjetio svog djetinjstva i da je i on imao neko svoje posebno mjesto gdje su se on i njegovi pri-jatelji igrali. To ga je zaboljelo i odlučio je ne otkinuti me. Djeca su se jako veselila i bila sam im zahvalna. I tako smo se svi družili, pričali i igrali.

Martina Šetka, 6. c

44

46 47

mod

aOd modnih dodataka se nose satovi s cirkonima, ice-watch satovi, veliki prstenovi, ogrlice na sovu, aparat, srca, bicikl, mašnu, sat i nose se tanki remeni. Nose se i pleteni šalovi, šalovi na cvjetiće, tigrasti šalovi i kape francuzice. U modi je trenutno i krzo (preporučujem umjetno). Nose se vindjake, kaputi, kape, šalovi, rukavice, i torbe

s krznom. Zimi se kao i uvijek uglavnom nose neutralne boje kao što su crna, siva, bijela i bež.

Mala modna razmišljanja i savjeti

Nećete faliti ako kao modni dodatak stavite kapu, šal ili rukavice, pogotovo ako vam lijepo pristaju. Uobičajeni duži kaputi i tunike se uvijek nose, a čizme možete odabrati po vašem ukusu.Očekujem da će se u proljeće/ljeto 2012. nositi vedri-je boje poput narančaste, žute, bijele, roze, ljubičaste, plave i svijetlo zelene. Narančasta je hit boja u sezoni koja dolazi, no zahtijeva da budemo spretni u kom-biniranju pa je najbolje kombinirati ju s bijelom, bež i crnom. U ljeto će se nositi kratke šire hlače i majice žarkih boja.

Što obući?! Koje traperice? Koju majicu? Koje tenis-ice? To se pitam (kao, vjerujem i mnogi drugi) svako jutro prije škole!Onda nastanu problemi, ali na kraju se uvijek obučem jednostavno, običnu majicu, rebatinke, čizme i stavim neki modni dodatak, uglavnom to bude neki šal, sat ili ogrlica. Mislim da se svi volimo lijepo oblačiti, modi-rati i uljepšavati.U zimsko doba 2011/2012. primjećujem da se u školi najviše nose tamnije boje, kao što su crna, siva, smeđa i bež. Sada su in UGG čizme iako su Timberlandice popularnije. Uglavno se nose obične majice i gaće na puf, rasparane rebatinke i duži džemperi.

I na kraju, htjela bih nešto naglasiti. Važno je i da ne postanemo žrtve mode jer štogod od ovoga obučemo važno je da nam to pristaje, da se nama samima sviđa i da se u tome osjećamo udobno.Roberta Butrica, 7.c

1 Svi vole šarene satove; 2 Dugi džemperi su jako popularni ove zime; 3 Timberlandice; 4 Ugg čizme-uggsice; 5 Tigrasti šalovi su čest dodatak; 6 Zanimljivo je i kada sat završi na lančiću...; 7 Rado se nose sove-lančići...

„Mudrosti” iz naših učionica

Nastavnica: „Kako se zovu najmanji ljudi u Africi?”Šapat: „Pigmeji!!!”Učenik: „Pingvini!”

Nastavnica: „Koja je prva opera na svijetu?”Šapat: „Daphne!!!”Učenik: „Krafne!”

Nastavnica:„ Koliko mjeseci žena nosi dijete?”Učenik: „12!”Nastavnica:„ Kako to?”Učenik: „Jer slon nosi toliko...”

Nastavnica: „Kada je stih slobodan?”Učenik: „Kada oslobađa!”

Prikupili na svojim nastavnim satima članovi novi-narske skupine

zabavna stranica

Prisjeti se pojmova o kojima si čitao u Župčici! Polja sa znakom ☺ ostavi prazna!

Nastavnica: „Nemoj se ljuljati na stolici, past ćeš! Znaš li da tako možeš dobiti potres mozga?”Učenik: „Znam, imao sam ja jednom potres mozga. Nisam morao u školu mjesec dana, bilo mi je super!”

Nastavnica: „Kakav može biti pripovjedač u proznom djelu?”Učenik: „Muški ili ženski!”

Razrednica petoga razreda, na jednom od prvih sati: „Ukoliko vas netko zadirkuje ili se osjećate povrijeđeni ili slično, obratite se meni. Nemojte skri-vati probleme dok ne postanu preveliki...”Učenik: „Jutros su mi u pekarnici prodali sirovu pan-cerotu, možete li mi pomoći? ”

1

☺

2

3

4

5

6

☺

7

☺

☺

8

9

10

☺

11

☺

☺

☺

12

☺

13

14

VODORAVNO1. Izumitelj Iphone-a6. Putovanje na koje idemo u 8.

razredu7. Tema ovog broja Župčice10. Ljubimac koji laje11. Sport u kom se penje strmim

padinama12. Roman Nade Mihoković-

Kumrić (slovo lj izgubi polovicu)13. Pripadnik budističke vjere14. Otok u blizini Dubrovnika OKOMITO1. 13. studenog 19982. Roman Stjepana Tomaša3. Roman Želimira Hercigonje4. Sport koji trenira trener Franjo

Herman5. Narodna predaja o životu neke

osobi ili o nekom događaju8. Udruga koja djeluje u Župi i

izdaje istoimeni bilten9. Ime naše vjeroučiteljicekr

ižal

jka

šale

48