upravljanje inovacijama i kreacijama u · ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute...

352
Fakultet za poslovne studije i pravo – Beograd Univerziteta „Union – Nikola Tesla” u Beogradu UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U DINAMIČNOM OKRUŽENJU SA POSEBNIM OSVRTOM NA VISOKOOBRAZOVNI SISTEM U SRBIJI Doktorska disertacija KANDIDAT: MENTOR: MA Aleksandar Anđelković prof. dr Olja Arsenijević Beograd, 2018.

Upload: others

Post on 06-Aug-2020

7 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

Fakultet za poslovne studije i pravo – Beograd

Univerziteta „Union – Nikola Tesla” u Beogradu

UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U DINAMIČNOM OKRUŽENJU SA POSEBNIM OSVRTOM NA

VISOKOOBRAZOVNI SISTEM U SRBIJI

Doktorska disertacija KANDIDAT: MENTOR: MA Aleksandar Anđelković prof. dr Olja Arsenijević

Beograd, 2018.

Page 2: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

ii

Page 3: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

iii

ZAHVALNOST

Srećan sam što, nakon višegodišnjeg preduzetničkog rada i učešća u radu i kreiranju institucija na svim nivoima obrazovanja (predškolskog, osnovnog i univerzitetskog), naučnoj i stručnoj javnosti mogu da prezentujem svoju doktorsku disertaciju pod nazivom “Upravljanje inovacijama i kreacijama u dinamičnom okruženju sa posebnim osvrtom na visokoobrazovni sistem u Srbiji”. U disertaciji su date nove naučne informacije, kao i ideje koje su u prethodnih deset godina dobile verfikaciju uspešnosti, ali su i dalje otvorene za unapređenje.

Zahvalnost, u prvom redu, dugujem mentorki mog doktorskog rada, uvaženoj prof. dr Olji Arsenijević. Svojim sugestijama, spremnošću za zajednički rad i razumevanjem za moje nedoumice i nesigurnosti, kao i usmeravanjem na trasu kojom treba da nastavim, ulila mi je energiju i veru kada je nisam imao. Hvala joj na nepopravljivom optimizmu!

Veliko hvala komisiji i oponentskoj komsiji, na svim sugestijama i podršci tokom izrade ove disertacije. Saveti koje sam u postupku usvajanja doktorske disertacije dobio su bili dragoceni i od velike koristi u poboljšanju kvaliteta ovog rada.

Zahvaljujem osoblju Fakulteta za poslovne studije i pravo na požrtvovanosti sa kojom obavljaju svoj posao i čine da se svi koji pređu prag ove institucije osećaju kao u svojoj kući. Posebnu zahvalnost dugujem profesorima ovog Fakulteta koji su moje studije i rad ispratili od Osnovnih akademskih studija, do trenutka kada završavam svoju doktorsku disertaciju. Izuzetna, inspirativna predavanja i vežbe su me, na moje veliko zadovoljstvo, pozvale da se prepustim magiji nauke i uđem u ovaj svet. Čast i privilegija je bila studirati, raditi projekte i sarađivati sa nastavnim i drugim osobljem na Fakultetu za poslovne studije i pravo.

Hvala svima koji su na bilo koji način doprineli da ova disertacija dobije svoj konačni oblik.

Najveću zahvalnost dugujem svojoj porodici, na ljubavi, podršci i strpljenju. Svaki moj uspeh je odraz sreće što vas imam!

Page 4: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

iv

REZIME Doktorska disertacija pod nazivom: „Upravljanje inovacijama i kreacijama u dinamičkom okruženju sa posebnim osvrtom na visokoobrazovne ustanove u Srbiji” je izuzetno aktuelna i izazovna tema za istraživanje. Ona će biti još aktuelnija u perspektivi, jer se složenost međuzavisnosti sve više povećava, što nameće potrebu iznalaženja novih ideja i njihove primene. U tome tehnologija može dati znatan doprinos, da čoveka oslobodi manuelnih, rutinskih i ponavljajućih poslova, kako bi mogao da ima više vremena i veći komfor za stvaranje ideja i da osmišljava njihovu implemenataciju.

Pokazuje se da sve što postoji u prirodnom poretku je stvoreno kroz proces organizovanja i to onog oblika organizovanja koga nazivamo samoorganizacijom. Sve što je nestalo u univerzumu je rezultat suprotnog oblika organizovanja, a to je dezorganizovanje. U širem kontekstu i organizovanje i dezorganizovanje su ustvari ideje i inovacije kao njihova praktična implementacija koje u prvom slučaju kroz proces evolucije dovode do nastanka živih bića, a u drugom slučaju do njihovog nestanka, odnosno smrti.

Kada je u pitanju društveni, odnosno organizacioni poredak, apropo prethodnom, možemo reći da sve što postoji na zemaljskoj kugli je rezultat čoveka kao najsavršenijeg modaliteta samoorganizacije, odnosno njegovog neokorteksa i ideja, odnosno inovacija. Loše ideje i njihova loša primena; ili dobra, ali neadekvatno primenjena ideja dovodi do dezorganizacije, odnosno povećane entropije organizacionih sistema koja u svom vrhuncu dovodi do njihovog nestanka. Celokupni univerzum se svodi na večitu borbu između sila evolucije i entropije, a njihov ishod zavisi od toga koliko je čovek uspeo da ovlada prirodnim zakonitostima, što je opet stvar kreativnosti, odnosno inovacija.

Prethodne konstatacije i zakonitosti će važiti i u budućnosti, sa još većom dinamikom i intenzitetom, što će nametati potrebu da se istima upravlja kako bi se stvorila nova vrednost, koja je ključna za opstanak, ali i za rast i razvoj organizacionih sistema. Dakle, upravljanja inovacijama i kreacijama u uslovima dinamičkog, a posebno tehnološkog okruženja će predstavljati najveći izazov za budućnost na globalnom, ali i na nacionalnom, odnosno korporativnom, pa i na ličnom nivou.

Ako navedenom dodamo još jedno alfaplus, a to je visoko obrazovanje usmereno na istraživanje na konkretnom prostoru kao što je R. Srbija, dobija se dovoljan prostor i kapacitet za davanje odgovora na pitanje iz teme doktorske disertacije, pre svega sa stanovišta naučnih, ali i logičkih zaključivanja u čijoj osnovi se nalaze prirodni zakoni. Praksa, a i svakodnevna iskustva pokazuju i dokazuju, kada bi čovek više koristio logiku, da bi mu mnogo manje trebala nauka. Obzirom na navedeno, čovek je opet osmislio nauku, kao instrument koji bi trebao delimično da popuni prazninu koja objektivno postoji u logičkom zaključivanju.

U takvim okolnostima, ova disertacija se bavi fenomenom istraživanja inovacija i kreacija u uslovima velike turbulentnosti i neizvesnosti, koristeći naučno posmatranje i naučno zaključivanje, uz traženje uzroka određenih pojava i nastojanju da se spreči dezorganizacija, a u isto vreme poveća organizovanost. Primarno mesto u navedenom pripada njegovom visočanstvu - čoveku, odnosno njegovom intelektualnom potencijalu, kome je priroda jedino

Page 5: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

v

dala dar da kreira i emituje ideje i da ih primenjuje i da tu ulogu ne može preuzeti bilo koji mehanizam, robot, ili kompjuter, ma kakve snage bio. Mašina ne može da misli, već funkcioniše na način kako ju je čovek zamislio u svojoj glavi, iako je ona na usluzi čoveku da ga oslobodi niza manuelnih, rutinskih, ponavljajućih i programiranih operacija i poslova, čime se povećava kreativni potencijal čoveka kao jedinog svesnog i razumnog živog bića. Time su otklonjene svake sumnje po pitanju mesta i uloge čoveka, kada su u pitanju kreacije i inovacije u revolucionarnim uslovima poslovanja.

Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave u vreme njihovog nastanka, ali da su se vremenom razvijale i uslovno rečeno izbacivale dugogodišnje proizvode, ili tehnologije. Dakako, i ove ideje vremenom postaju stare, da bi na njihovo mesto došle naprednije i prihvatljivije. U disertaciji postoje i netipični odgovori, koji su sa stanovišta sadašnjosti možda neprihvatljivi, ali se malo puta desilo da su ideje i inovacije u startu bile prihvatljive, jer je po pravilu svaka nova ideja, inovacija i novotarija bila inferiornija u odnosu na postojeću i kako kaže veliki Gete: „Velike ideje na početku uvek izgledaju budalasto”.

U ovoj doktorskoj disertaciji, primarno mesto je dato određivanju međuzavisnosti između invencije i inovacije, te novi pristup kada je u pitanju njihovo izvorište, različitost tipizacije inovacije sa posebnom obradom revolucionarnih i inkrementalnih inovacija i njihov uticaj na društvene i organizacione tokove, i „kreativnom destrukcijom”, odnosno „kreativnom imitacijom” kao tipičnim radikalnim i inkremenatalnim inovacijama.

Ideogramizacija i faktorizacija, kao i upravljanje inovacijama u kriznim vremenima su teme koje su obrađene na nov način, kroz razvoj oruđa, te mesto i uloga ideja, odnosno inovacija u svakoj od analiziranih razvojnih faza, gde se insistira da se u fazi veštačke inteligencije i mudrosti uspostavi tzv. „inteligentni trougao” čiju bi osnovicu činila emocionalna inteligencija, a stranice motivacione i veštačke inteligencije, kao i skretanje pažnje na tzv. specifične faktore koji se ne obrađuju u teoriji inovacija, a koji neretko mogu da nadjačaju i klasične faktore koji su relativno dosta obrađivani.

Aplikativno istraživački deo rada je orijentisan na razmatranje upravljanja inovacijama i kreacijama u savremenim uslovima u kontekstu EU, u razvijenim tržišnim zemljama, bivšim zemljama tranzicije i okruženja Srbije, te razmatranje u R. Srbiji na primeru visokog obrazovanja, kao jednog od najvažnijih faktora koji utiče na inovativnost i inovacije. Studija slučaja ukazuje i dokazuje da se putem novih ideja i inovacija može doći do izvrsnosti sa prikazom njihove uspešnosti koje su dokazane u desetogodišnjem trajanju istraženih visokoobrazovnih ustanova.

U zaključcima i preporukama su dati rezultati i naučni doprinos disertacije, kao i preporuke kojima se može poboljšati sistem upravljanja inovacijama i kreacijama u R. Srbiji. Problematika u ovoj disertaciji ostavlja dosta prostora za dalje istraživanje, preispitivanje datih postavki i njihovo dodatno unapređivanje.

Ključne reči: menadžment inovacija, kriza i inovacije, inovativnost, inovacija, dinamičko okruženje, visoko obrazovanje u Republici Srbiji.

Page 6: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

vi

SUMMARY The doctoral dissertation entitled „Managing innovations and creations in a dynamic environment with a special focus on higher education institutions in Serbia“ is an extremely current and challenging topic for research. It will be even more current in perspective, because the complexity of interdependence is increasing, which imposes the need to find new ideas and their applications. In this, technology can make a significant contribution, to free man from manual, routine and repetitive tasks, so that he can have more time and more comfort for creating ideas and designing their implementation.

It is shown that everything that exists in the natural order is created through the process of organization, the very form of organization that we call self-organization. Everything that has disappeared in the universe is the result of the opposite form of organization, which is disorganization. In a wider context, both organization and disorganization are actually ideas and innovations as their practical implementation, which in the first case, through the process of evolution, lead to the emergence of living beings, and in the second case to their disapperance, ie death.

When it comes to the social ie organizational order, apropo the above, we can say that everything that exists on this earth is the result of man as the most perfect modality of the self-organization, that is, of his neocortex and idea, or innovation. Poor ideas and their poor application, or a good idea, with inadequate implementation, lead to disorganization, or increased entropy of organizational systems, which at their peak leads to their disappearance. The whole universe is reduced to the eternal struggle between the forces of evolution and entropy, and their outcome depends on how much man has managed to master the natural laws, which is again a matter of creativity, that is, innovation.

The above statements and principles will continue to apply in the future, with even greater dynamism and intensity, which will impose the need to manage them in order to create a new value, which is crucial for survival, but also for the growth and development of organizational systems. Therefore, the management of innovations and creations in the conditions of a dynamic, and especially technological environment will be the biggest challenge for the future on the global, but also on a national, or corpotal, as well as on a personal level.

If we add another alpha plus to the above, which is a higher education aimed at research in a specific area such as the Republic of Serbia, there is enough space and capacity to answer the question from the topic of the doctoral dissertation, primarily from the point of view of scientific as well as logical conclusions based on natural laws. Practice, and everyday experiences show and prove that when a person uses logic more that he needs less science. Against this background, man has again come up with a science, as an instrument that should partially fill the gap that objectively exists in making logical conclusions.

In such circumstances, this dissertation deals with the phenomenon of research of innovation and creation in the conditions of great turbulence and uncertainty, using scientific observation and scientific and logical conclusion, looking for the causes of certain phenomena and the efforts to prevent disorganization, while at the same time increasing organization. The primary

Page 7: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

vii

place in the above belongs to his Majesty MAN, ie to his intellectual potential, to whom only nature has given the gift to create and broadcast ideas and to apply them, and this is the role can not be taken by any mechanism, robot, or computer, whatever strength it might have. Therefore, a machine can not think, but it works in the way that a man has imagined in his head, although the machine is at the service of a man to free him from a series of manual, routine, repetitive and programmed operations and jobs, which increases the creative potential of man as the only conscious and reasonable living being. This eliminates any doubt about the place and role of man when it comes to creations and innovations in revolutionary business conditions.

The above remark is additionally important given that the material that is processed in this doctoral dissertation is at first sight insufficiently scientific and logical. It should be borne in mind that ideas are always focused on the future and that many ideas were defective at the time of their emergence, but that, over time, they developed and produced many products or technologies over the years. Of course, these ideas also become old ones in time, so their place is taken by more progressive and acceptable ones. In the dissertation there are also atypical answers, which may be unacceptable from the standpoint of the present, but few times the ideas and innovations at the beginning were acceptable, because as a rule, every new idea and innovation was inferior to the existing one, as great Ghete says: „Great ideas at first always look foolish“.

In this doctoral dissertation, the primary place has been given to defining the interdependence between invention and innovation, and a new approach regarding their source, the diversity of the typification of innovation with a special treatment of revolutionary and incremental innovations and their impact on social and organizational trends, and „creative destruction“ or „creative imitation“ as typical radical and incredible innovations.

The ideograming and factorization, as well as the management of innovations in times of crisis, are topics that are processed in a new way, through the development of tools, and the place and role of ideas, or innovations in each of the analyzed stages of development, where it is insisted that in the stage of artificial intelligence and wisdom we must establish the so-called „intelligent triangle“ whose basis would be emotional intelligence, and sides would consist of motivational intelligence and artificial intelligence, as well as drawing the attention to the so-called specific factors that are not addressed in the theory of innovation, but which can often overcome classical factors that are relatively well processed.

The applicative research part of the paper focuses on the consideration of the management of innovations and creations in contemporary conditions in the context of the EU, in developed market countries, the former countries of transition and the environment of Serbia, and consideration in the Republic of Serbia in the case of higher education as one of the most important factors influencing innovation. The case study points to and proves that new ideas and innovations can lead to excellence with the presentation of their performance, which has been proven over a ten-year period of researched higher education institutions.

Page 8: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

viii

In the conclusions and recommendations are given the results and scientific contribution of the dissertation, as well as recommendations that can improve the system of management of innovations and creations in Serbia. The problem in this dissertation leaves a lot of space for further research, review of given settings and their further improvement.

Key words: Innovation management, Crisis and innovation, Innovation, Dynamic environment, Higher education in the Republic of Serbia.

Page 9: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

ix

SADRŽAJ UVOD ........................................................................................................................................ 1

Predmet i polazišta u istraživanju ....................................................................................................... 4

Ostvareni ciljevi .................................................................................................................................. 5

Naučni ciljevi ................................................................................................................................... 5

Društveni ciljevi ............................................................................................................................... 6

Organizacioni ciljevi ........................................................................................................................ 7

Metodologija istraživanja i hipoteze ................................................................................................... 7

Korišćene metode ........................................................................................................................... 7

Hipoteze .......................................................................................................................................... 8

1. KONCEPTUALNI PRISTUP PROBLEMU ISTRAŽIVANJA ........................................... 9

2. ODREĐENJE I VRSTE INOVACIJA I KREACIJA ......................................................... 13 2.1. Inovacije i njihov značaj ............................................................................................................ 13

2.1.1. Određenje inovacija ............................................................................................................ 13

2.1.2. Značaj inovacija ................................................................................................................... 16

2.2. Invencija (ideja, kreativnost) kao osnova inovacija ................................................................... 18

2.2.1. Kreativnost i kreacije kao preduslov za nastanak inovacija ................................................ 20

2.2.2. Kreativno razmišljanje - najviši nivo intelektualnog stvaralaštva ....................................... 21

2.2.3. Ideje (invencije) kao najvrednija roba ................................................................................. 24

2.3. Izvorišta inovacija i kreacija ...................................................................................................... 25

2.3.1. Svest i podsvest kao izvorišta inovacija i kreacija ............................................................... 26

2.3.2. Metafore i analogije kao izvorišta ideja i inovacija ............................................................. 27

2.4. Međuzavisnost invencija i inovacija .......................................................................................... 29

2.5. Tipizacija i karakteristike inovacija ........................................................................................... 32

2.5.1. Različitost tipizacije inovacija .............................................................................................. 32

2.5.2. Radikalne inovacije i njihove karaktristike .......................................................................... 34

2.5.2.1. Radikalne inovacije .....................................................................................................34

Page 10: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

x

2.5.2.2. „Kreativna destrukcija” kao vrsta radikalne inovacije ................................................36

2.5.2.3. Primeri uspešnih „kreativnih destrukcija” ..................................................................38

2.5.2.4. Izazovi oko primene radikalnih inovacija u organizaciji ............................................39

2.5.3. Inkrementalne inovacije i novotarije .................................................................................. 40

2.5.3.1. „Kreativne imitacije” kao vrste inkrementalnih inovacija ..........................................41

2.5.3.2. Primeri uspešnih „kreativnih imitacija” ......................................................................42

2.6. Uticaj radikalnih i inkremenalnih inovacija na organizacioni dizajn ......................................... 44

2.7. Uticaj radikalnih i inkrementalnih inovacija na pravnu regulativu ............................................ 46

2.8. Rezime ....................................................................................................................................... 47

3. IDEOGRAM I ZAKONITOSTI U RAZVOJU INVENCIJE I INOVACIJA ..................... 50 3.1. Ideogram razvoja invencija i inovacija ...................................................................................... 50

3.1.1. Invencije i inovacije u periodu dominacije manuelnosti..................................................... 51

3.1.2. Invencije i inovacije u periodu mehanizovanosti ................................................................ 52

3.1.3. Invencija i inovacija u periodu automatizacije .................................................................... 53

3.1.4. Period informatizacije i znanja ............................................................................................ 54

3.1.5. Period mudrosti i veštačke inteligencije ............................................................................. 56

3.2. Ispoljene zakonitosti u ideogramizaciji invencija i inovacija .................................................... 58

3.3. Inovaciono liderstvo i zakonitosti .............................................................................................. 60

3.4. Budućnost invencija i inovacija u visoko tehnološkom okruženju ............................................ 62

3.5. Rezime ....................................................................................................................................... 64

4. FAKTORI I UTICAJNE SILE KOJE UTIČU NA INOVACIJE I KREACIJE ................. 67 4.1. Eksterni faktori ........................................................................................................................... 69

4.1.1. Globalizacija ........................................................................................................................ 70

4.1.2. Društveno politički faktor ................................................................................................... 71

4.1.3. Pravni sistem i uticaj na inovacije ....................................................................................... 72

4.1.4. Ekonomski faktori i uticaj na inovacije ................................................................................ 75

4.1.5. Tehnologija i uticaj na inovacije .......................................................................................... 77

4.2. Interni faktori ............................................................................................................................. 79

4.2.1. Tehnološka opremljenost kompanija.................................................................................. 80

4.2.2. Organizacioni dizajn ............................................................................................................ 81

4.2.3. Benchmarkovanje najboljih inovacionih praksi .................................................................. 83

4.2.4. Ljudski potencijali ............................................................................................................... 84

4.2.5. Korporativna kultura ........................................................................................................... 86

4.3. Specifični faktori koje utiču na kreacije i inovacije ................................................................... 89

4.3.1. Strah od neuspeha kao negativan faktor inovacija i kreacija ............................................. 90

Page 11: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

xi

4.3.2. Sankcionisanje grešaka smanjuje dinamiku inovacija i kreacija ......................................... 91

4.3.3. Stručni „sukobi” povećavaju intenzitet i kvalitet ideja i inovacija ...................................... 94

4.4. Standardizacija i unifikacija kao prepreke idejama i inovacijama ............................................. 94

4.5. Kritika, (a ne kriticizerstvo) je dobra stvar za inovacije ............................................................ 96

4.5.1. Koraci u kritikama ideja i inovacija ...................................................................................... 97

4.5.2. Umetnost kriticizma ideja i inovacija .................................................................................. 98

4.6. Rezime ........................................................................................................................................ 99

5. STRATEGIJA UPRAVLJANJA INOVACIJAMA I TEHNOLOGIJOM U SAVREMENIM USLOVIMA............................................................................................... 103

5.1. Inovaciono tržište kao „ratno poprište” .................................................................................... 104

5.2. Nacionalna inovaciona politika kao osnova za formulisanje inovacione strategije ................. 106

5.2.1. Inovaciona politika naspram inovacione ekonomije ........................................................ 106

5.2.2. Distinkcija između inovacione i industrijske politike ........................................................ 107

5.2.3. Nova nacionalna politika - zasnovana na inovacijama...................................................... 109

5.2.4. Nosioci industrijske i inovacione politike .......................................................................... 110

5.3. Nacionalna strateška inovaciona infrastruktura ....................................................................... 111

5.3.1. Nacionalni inovacioni sistemi kao elemenat inovacione infrastrukture ........................... 112

5.3.2. Visoko obrazovanje kao elemenat inovacione infrastrukture .......................................... 114

5.4. Strategije za unapređenje inovacija na primeru EU ................................................................. 116

5.5. Rezultati prethodnih strategija i inovacioni lideri u EU ........................................................... 118

5.6. Rezime ..................................................................................................................................... 121

6. UPRAVLJANJE INOVACIJAMA U KRIZNIM VREMENIMA .................................... 124 6.1. Kriza kao vrsta dezorganizacije ............................................................................................... 125

6.2. Uzroci krize .............................................................................................................................. 127

6.3. Kriza – opasnost i(li) šansa za ideje i inovacije ....................................................................... 128

6.4. Specifičnosti upravljanja inovacijama u uslovima krize .......................................................... 131

6.5. Južna Koreja – Iz krize do prosperiteta putem inovacija i visokim obrazovanjem .................. 134

6.6. Samoorganizacija kao instrument sprečavanja nastanka krize ................................................ 139

6.7. Rezime ..................................................................................................................................... 141

7. INOVACIJE I KREACIJE U RAZVIJENIM TRŽIŠNIM ZEMLJAMA SA POSEBNIM OSVRTOM NA EVROPSKI KONTEKST........................................................................... 143

7.1. Inovacije i uticaj na makro ekonomsku uspešnost ................................................................... 143

7.2. Inovacije u kontekstu EU ......................................................................................................... 144

7.2.1. Inovacione strategija Evropske unije do 2010. ................................................................. 145

7.2.2. Inovacione strategije EU od 2010. do 2020. ..................................................................... 147

7.3. Merenje inovativnosti kao faktor globalne konkurentnosti..................................................... 149

7.4. Globalna konkurentnost najrazvijenijih zemalja ...................................................................... 151

Page 12: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

xii

7.4.1. Globalna rang lista inovacija i njenih elemenata .............................................................. 153

7.4.2. Korelacija scora “Innovation and Sophistication” i BDP kod deset najinovativnijih zemalja na svetu u 2016.-2017. godini. .................................................................................................... 155

7.4.3. Odnos elementa Innovation na Globalnoj rang listi i visine BDP ...................................... 157

7.5. Deset zemalja u svetu sa najvećim scorom visokog obrazovanja u 2016. - 2018. .................. 158

7.6. Odnos vrednosti inovativnosti, visokog obrazovanja i visine Bruto domaćeg proizvoda mereno Globalnim indeksom u 2017 – 2018. .............................................................................................. 160

7.7. Finska- Inovacijama i obrazovanjem do visoke razvijenosti ................................................... 162

7.8. Rezime ..................................................................................................................................... 166

8. UPRAVLJANJE KOMPETENCIJAMA I INOVACIJAMA U (BIVŠIM) ZEMLJAMA TRANZICIJE I OKRUŽENJA .............................................................................................. 169

8.1. Karakteristike zemalja u tranziciji i uticaj na inovacije ........................................................... 170

8.1.1. Obrazovni sistemi u bivšim zemljama tranzicije i razvoju ................................................. 171

8.1.2. Preduzetništvo kao „zamajac” u razvijanju inovacija ....................................................... 172

8.2. Rang lista globalne konkurentnosti zemalja okruženja i Srbije ............................................... 174

8.2.1. Pozicije zemalja u okruženju i Srbije na Listi globalnog indeksa konkurentnosti u 2016.-2017. i 2017.-2018. i inovacija u 2017.-2018. godine. ................................................................ 177

8.2.2. Scor visokog obrazovanja bivših zemalja tranzicije i bivše SFRJ mereno Globalnim indeksom konkurentnosti u 2017.-2018. godini ......................................................................... 179

8.2.3. Komparacija visokog obrazovanja, inovacija i BDP po glavi stanvnika bivših zemlja u tranziciji i okruženju na globalnom nivou u 2017.-2018. ............................................................ 181

8.2.4. Odnos između scora visokog obrazovanja i visine BDP po glavi stanovnika u 2017.-2018. za bivše zemlje tranzicije i okruženja .......................................................................................... 184

8.3. Specifični faktori koji su uticali i utiču na inovacije u bivšim zemljama tranzicije ................ 185

8.4. Nerazvijenost – šansa za inovacije i nove tehnologije ............................................................. 187

8.5. Izazovi bivših zemalja u tranziciji i okruženju u društvu znanja ............................................. 187

8.6. Inovacioni paradoks bivših zemalja u tranziciji i razvoju ........................................................ 189

8.7. „Odliv mozgova” slabi inovativnost i konkurentnost bivših zemljama tranzicije i razvoju .... 191

8.8. Reverzibilna imigracija i uticaj na inovativost i konkurentnost ............................................... 193

8.9. Rezime ..................................................................................................................................... 195

9. UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U R. SRBIJI ................................. 199 9.1. Stanje inovacija u R. Srbiji po elementima kojima se vrednuju na Globalnom nivou 2016-2017. i 2017-2018. .................................................................................................................................... 200

9.2. Stanje inovacija u Srbiji u poređenju sa drugim zemljama iz okruženja u 2015.-2017. .......... 202

9.3. Struktura inovacija u Srbiji po vrstama i distribuciji ............................................................... 204

9.3.1. Struktura inovacija u Srbiji prema tipovima od 2010.-2016. ............................................ 205

9.3.2. Struktura inovacija po regionima u Srbiji 2014.-2016. ..................................................... 208

9.3.3. Distribucija inovacija po sektorima u RS od 2013.-2016. .................................................. 209

Page 13: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

xiii

9.3.4. Struktura inovacija prema veličini poslovnih subjekata 2010.-2016. .............................. 211

9.3.5. Distribucija pojedinih vrsta inovacija u zavisnosti od veličine privrednih subjekata 2017. ............................................................................................ 212

9.3.6. Distribucija (ne) inovatora po vrsti tržišta 2014-2016. ..................................................... 214

9.4. Struktura izdataka za inovativnu delatnost u R. Srbiji za period 2014.-2016. ........................ 216

9.4.1. Učešće inovacija u ukupnom prihodu R. Srbije 2014. – 2016. .......................................... 218

9.4.2. Struktura i izvori finansiranja tehnoloških inovacija u R. Srbiji od 2014.-2016................. 220

9.5. Negativni faktori koji su uticali na inovacije u R. Srbiji .......................................................... 222

9.6. Vrednosti nekih elemenata konkurentnosti u Srbiji u periodu 2014-2017. ............................. 223

9.7. Rezime ..................................................................................................................................... 226

10. INOVACIJE U VISOKOOBRAZOVNIM SISTEMIMA R. SRBIJE ............................ 228 10.1. Obrazovna struktura stanovništa R. Srbije između dva popisa .............................................. 228

10.2. Uticaj visokog obrazovanja na stopu privrednog rasta, zaposlenost i produktivnost rada u Srbiji od 1953.-2011. ...................................................................................................................... 230

10.3. Karakteristike visokoobrazovne usluge sa osvrtom na Srbiju ............................................... 233

10.4. Visoko obrazovanje u Srbiji kroz institucionalne osnove ...................................................... 235

10.4. 1. Strategija razvoja obrazovanja u R.Srbiji od 2012.-2020. .............................................. 236

10.4.2. Zakon o visokom obrazovanju R. Srbije sa stanovišta inovacija i invencija .................... 240

10.4.3. Strategija R. Srbije u vezi naučno-tehnološkog razvoja 2016-2020. ............................... 242

10.4.4. Strategija razvoja nauke i inovacija u Srbiji u periodu 2016-2020. ................................. 243

10.5. Internacionalizacija visokog obrazovanja Srbije u kontekstu EU .......................................... 246

10.5.1. Značaj Internacionalizacije visokog obrazovanja R. Srbije .............................................. 247

10.5.2. Bolonjska deklaracija kao instrument internacionalizacije visokog obrazovanja Srbije . 250

10.5.3. Internacionalizacija srpskog obrazovanja putem stranih studenata .............................. 254

10.6. Ideologizacija i nekompetentnost menadžmenta visokog obrazovanja u R. Srbiji ................ 256

10.7. Rezime ................................................................................................................................... 259

11. IDEJAMA I INOVACIJAMA DO IZVRSNOSTI U VISOKOM OBRAZOVANJU - STUDIJA SLUČAJA: FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO I FAKULTET ZA INFORMACIONE TEHNOLOGIJE I INŽENJERSTVO -UNIVERZITET UNION NIKOLA TESLA-BEOGRAD .............................................................................................................. 262

11.1. Identifikacija i karakteristike ................................................................................................. 263

11.2. Inovacijama do izvrsnosti ...................................................................................................... 266

11.3. Upravljačko-organizaciona filozofija..................................................................................... 267

11.4. Tehnološke inovacije ............................................................................................................. 269

11.4.1. Tehnološka opremljenost fakulteta ................................................................................ 269

11.4.2. Tehnička opremljenost studenata i nastavnika .............................................................. 270

11.4.3. Studiranje na daljinu kao inovacija i odgovor na krizu 2008.-2010. ............................... 272

Page 14: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

xiv

11.4.4. Digitalizacija u prijavljivanju ispita .................................................................................. 274

11.4.5. Elektronski indeks i RFID kartica umesto klasičnog, papirnatog indeksa ....................... 275

11.4.6. Softverom protiv plagijata .............................................................................................. 277

11.4.7. Matematika, statistika i inženjerstvo na računarima...................................................... 279

11.5. Pedagoško - obrazovne inovacije ........................................................................................... 281

11.5.1. Elektronska snimanja predavanja i vežbi ........................................................................ 281

11.5.2. Elektronsko snimanje regularnosti obavljanja (pred)ispitnih obaveza ........................... 283

11.5.3. Seminarski radovi – Argumenacija za njihov opstanak ................................................... 284

11.5.4. Oponentske komisije kao institut za poboljšanje kvaliteteta završnih radova ............... 286

11.5.5. Izlazni test – Inovacija nad inovacijama .......................................................................... 288

11.5.6. Negativni poeni kao instrument povećanje objektivizacije u proveri znanja ................. 290

11.6. Ostale (netipične) ideje i inovacije ......................................................................................... 291

11.6.1. Restriktivno angažovanje redovnih profesora ................................................................ 291

11.6.2. Ideja vraćanja na tradicionalno obrazovanje .................................................................. 293

11.6.3. Koncipiranje fakulteta na principima akcionarskog društva ........................................... 295

11.7. Ostvareni rezultati u desetogodišnjem periodu (2008.-2017.) .............................................. 296

11.7.1. Broj upisanih studenata u 2016.-2017. ........................................................................... 296

11.7.2. Broj diplomiranih studenata ........................................................................................... 299

11.7.3. Broj zaposlenih ................................................................................................................ 300

11.7.4. Zadovoljstvo studenata i zaposlenih ............................................................................... 301

11.7.5. Ekonomski efekti ............................................................................................................. 303

11.8. Rezime ................................................................................................................................... 304

12. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA I PREPORUKE ........................................................ 308 12.1. Ostvareni naučni ciljevi ......................................................................................................... 308

12.2. Empirijsko istraživački deo i interpretacija............................................................................ 311

12.3. Potvrđenost hipoteza .............................................................................................................. 313

12.4. Nove naučne informacije ....................................................................................................... 315

12.5. Otvorenost disertacije za dalja istraživanja ............................................................................ 318

12.6. Preporuke ............................................................................................................................... 318

13. LITERATURA ................................................................................................................ 321

Page 15: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

xv

POPIS TABELA Tabela br. 1: Različite etape u razvoju društva i uloga čoveka u njima Tabela br. 2: Inovaciona rang lista za 2018. Tabela br. 3: 10 najkonkurentskijih zemalja na svetu Tabela br. 4: Nainovativnije zemlje na svetu za period 2016.-2017. Tabela br. 5: Korelacija scora Inovation and Sophistication i BDP-a za 10 najinovat. u

2016.-17 Tabela br. 6: Korelacija scora Innovation i BDP-a za 10 nainovativnijih 2016.-2017 Tabela br 7: Deset zemalja sa najboljim visokim obrazovanjem za 2016-2018. Tabela br. 8: Inovativnost i obrazovna struktura 10 najinovativnijih za 2017 Tabela br. 9: Indeksi konkurentnosti zemalja u tranziciji za 2015.-2017 Tabela br. 10: Konkurentnost i inovacije za 2016.-2018 Tabela br. 11: Rangiranje zemalja tranzicije za 2017.-18. Tabela br. 12: Visoko obrazovanje i inovacije bivših tranzicionih zemalja Tabela br. 13: Inovacioni elementi u Srbiji za 2016.-2018. Tabela br. 14: Globalni Indeks inovativnosti za zemlje regiona 2015.-2017 Tabela br.15: Struktura inovacija u Srbiji 2010.-2016 Tabela br. 16: Struktura inovacija po regionima Srbije 2014.-2016 Tabela br. 17: Distribucija inovacija po sektorima u RS od 2013.-2016 Tabela br. 18: Poslovni subjekti u RS prema inovativnosti i veličini 2014.-2016. Tabela br. 19: Vrste inovacija u Srbiji 2014.-2016 Tabela br.20: (Ne)inovatori po vrsti tržišta 2014.-2016. Tabela br. 21: Vrste plasiranih inovacija 2014.-2016. Tabela br. 22: Struktura izdataka za inovativnu delatnost u R. Srbiji 2014.-2016 Tabela br. 23: Ukupni prihodi inovatora u RS 2014.-2016. Tabela br. 24: Izvori finansiranja tehnoloških inovacija 2014.-2016 Tabela br. 25: Uticaj negativnih faktora na inovacije u RS Tabela br. 26: Vrednosti nekih elemenata konkurentnosti u RS 2014-2017 Tabela br. 27: Elementi konkurentnosti RS 2015.-2016 Tabela br. 28: Obrazovna struktura RS Tabela br. 29: Obrazovna struktura RS 1953.-2011 Tabela br. 30: Broj stranih studenata u RS za 2017 Tabela br. 31: broj i struktura studenata FPSP i FITI za 2016.-2017 Tabela br. 32: broj i struktura diplomiranih FPSP i FITI za 2016.-2017 Tabela br. 33: broj i struktura zaposlenih FPSP i FITI Tabela br. 34: Zadovoljstvo studenata i zaposlenih FPSP i FITI 2016.- 2017.

Page 16: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

xvi

POPIS SLIKA I GRAFIKONA Ekstremni interni faktori koji utiču na inovacije Deset najkonkurentnijih zemalja Rang lista najinovativnijih država BDP Visoko obrazovanje Inovativnost i visoko obrazovanje Konkurentnost zemalja u tranziciji Konkurentnost i inovacije Rangiranje zemalja tranzicije Visoko obrazovanje i inovacije Inovacioni elementi Globalni indeks inovativnosti Struktura inovacija Distribucija inovacija Distribucija informacija po sektorima Poslovni subjekti u RS prema inovativnosti Vrste inovacija (Ne)inovatori po vrsti tržišta Vrste plasiranih inovacija Učešće u ukupnim izdacima Struktura inovacija u ukupnom prihodu Izvor finansiranja tehnoloških inovacija Elementi konkurentnosti Nivo obrazovanja Obrazovna struktura Internacionalizacija srpskog obrazovanja Organizaciona šema Integrisanog obrazovnog sistema za društvene i prirodne nauke Broj studenata Područje obrazovanja Broj diplomiranih studenata Zadovoljstvo-studenti Zadovoljstvo-zaposleni

Page 17: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

UVOD

Inovacije su kao fenomen nastale sa nastankom čoveka. On je i opstao i opstajao zahvaljujući inovacijama, zato što je u svakoj novoj vremenskoj dimenziji nastojao da pronađe nove i po pravilu bolje načine za sopstveni opstanak. Njegov opstanak će i dalje zavisiti od otkrivanja tajne funkcionisanja prirodnog poretka, kao istinskog izvorišta za nastanak ideja i inovacija.

Međutim, ideje i inovacije su tek u drugoj polovini prošlog veka dobile na značaju, da bi početkom trećeg milenijuma, postale i predmet ozbiljnije naučne obrade i istraživanja. Ovo je prirodno, jer se ispostavlja da su inovacije i kreacije bitne za nacionalnu, organizacionu i ličnu uspešnost, a davanje ideja i njihova praktična primena svojstveno je jedino čoveku kao svesnom i razumnom živom biću. Dakle, svaki čovek i svaka organizacija ima sposobnost da kreira i impelementira ideje, odnosno da osmišljava bolji i kvalitetniji način obavljanja poslova, ili proizvodnje nekog proizvoda ili usluga. Prosto rečeno, Bog je demokrata. On je svakom ljudskom biću dao dovoljno sposobnosti i snage da ispunjava tri osnovna životna cilja, odnosno da može da živi od svog rada, da unapređuje kvalitet svog života i da biološki produžava svoju vrstu.

Ako je prethodna pretpostavka tačna, postavlja se opravdano pitanje, šta je to što veliki broj organizacija i pojedinaca sprečava da kreiraju ideje i inoviranju, ali i pitanje zašto se to dešava, iako je jasno da bi putem kvalitetnih ideja i inovacija uspešnije ostvarivali svoje životne ciljeve? Odgovor je kompleksan, a pitanje je da li se o potpunom i tačnom odgovoru može govoriti.

Odgovora na ova pitanja ima mnogo i verovatno da ni jedan ne bi bio pogrešan, ali ni potpun, ili objektivan. Deo odgovora se može naći u ovoj disertaciji, obzirom da se ova problematika stalno unapređuje i menja i izložena je brojnim političkim, društvenim, ekonomskim, kulturološkim i drugim faktorima i uticajnim silama. Ispostavlja se da konačnog odgovora nema, kao što ga nema ni u nauci, jer se sve odvija na nivou verovatnoće, što znači da apsolutne tačnosti i istinitosti nema, niti je može biti. Stoga je za teoriju inovacija, ali i za praktičnu stranu ovog fenomena, najvažnije postavljati pitanja, ne samo zbog toga što se odgovori dobrim delom nalaze u pitanjima, već što su pitanja, a posebno dobro formulisana pitanja, uslov da se razmišlja i da se daju odgovarajući odgovori.

Page 18: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

2

Istraživanja pokazuju i dokazuju da uprkos što se posvećuje velika pažnja inovacijama, kako u nauci, tako i strategijama privrednog i društvenog razvoja, istima se ne ostvaruje željeni efekat, posebno kada je u pitanju njihov uticaj na rast društvenog bruto proizvoda i na poboljšanje drugih makroekonomskih agregata, ali i kada je u pitanju međunarodna konkurentnost.

Ovo ukazuje da za razvoj i unapređenje inovacija nije dovoljno parcijalno posmatranje, nije dovoljno samo obezbediti velike budžete za razvijanje inovacija, već je potrebno i efikasno upravljanje inovacijama i dobijenim sredstvima. Tipičan primer za prethodnu tvrdnju nalazimo kod Forda, koji je kroz organizacionu reorganizaciju ukinuo zidove i feude između pojedinih delova organizacije, a posebno između prodaje i drugih sektora i time ostvario veliki uspeh, bez velikih finansijskih izdataka. Dakle, potrebno je obezbediti integraciju svih faktora i snaga koji utiču na stvaranje inovacione kulture, jer se parcijalnim rešenjima ne mogu rešavati celoviti problemi.

Pokazuje se da su otpori promenama i inovacijama različiti i različitog intenziteta. Generalni zaključak bi mogao biti da osnovni otpor dolazi od ljudi, koji nisu spremni na inovacije i promene. Ljudi se ne uče da žive sa promenama. Oni ne shvataju da su promene život, a da su inovacije i novotarije instrumenti za obezbeđenje sopstvenog opstanka. Drugim rečima, nema života bez promena. Ljudi prirodno očekuju da tokom svog života ostvaruju boljitak, tj. očekuju veći efekat uz postojeći, ili zastareli način razmišljanja i rada. To je nemoguće, što dovodi do statičnosti, do povećane entropije, odnosno do nestanka živih bića, odnosno organizacija.

Za teoriju inovacija i inovacioni menadžment je najvažnije saznanje da je inovacija postala značajan, odnosno jedan od najznačajnijih faktora povećanja poslovne uspešnosti. Drugim rečima, ni jedan posao niti organizacija ne može opstati na duže staze ukoliko ne uvodi inovacije. Kompanije koje nedovoljno inoviraju osuđene su na propast. Ova zakonitost je važila od nastanka čoveka do današnjih dana i važiće dok postoji civilizacija, što samo po sebi govori o važnosti inovacija i kreacija.

Istraživanja pokazuju da veliki broj ljudi ne poznaje sopstvene prirodne potencijale, da kod velikog broja ljudi u glavama postoje „obruči” koji blokiraju ogroman kreativni potencijal, ne znaju kako, odakle i kada da počnu, kako da se kreću u inovacionoj spirali i procesu, a takođe ih niko i ne uči značaju inovacija i kreacija za lični, organizacioni, ali i nacionalni i globalni napredak i progres. O motivisanju za inovacije i život sa promenama da i ne govorimo.

Veliku odgovornost za navedeno stanje u organizacionim sistemima ima menadžment, odnosno profesionalci koji su se školovali da, uslovno rečeno, upravljaju ljudskim potencijalima, koji jedino predstavljaju realno izvorište za kreiranje i implementaciju ideja. Menadžment, kao i nauka o inovacijama, daleko zaostaje u svom napredovanju u odnosu na inovacionu praksu. Ovo je dobro primetio jedan analitičar: „Da se menadžment razvijao brzinom unapređenja automobila, ili neke druge inovacije, on bi danas i u perspektivi imao revolucionarno napredovanje. Čovek je u razvoju automobilizma uspeo da od parnog automobile, motora sa unutrašnjim sagorevanjem, dođe do elektromobila bez vozača. Posebno su se tehnološke promene desile u informatičkoj sferi. Međutim, savremeni menadžment i

Page 19: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

3

organizacija su u velikoj meri ostali na nivou iz prošlog veka. Jasno je da se u ovakvoj disproporciji ne može očekivati bolja iskorišćenost kreativnog potencijala. Pažnja je najvećim delom, još uvek usmerena na racionalizaciju, odnosno racionalno korišćenje i upravljanje fizičkom energijom i snagom čoveka, dok je mentalna energija marginalizovana, iako upravo ona ima daleko veću moć i uticaj na produktivnost, odnosno na ekonomiju poslovanja.

Uticaj ideja i inovacija na sve pore života i rada je nesporan. Globalizacija i raznolikost, odnosno primena novih, a pre svih informatičkih tehnologija su ukinule brojne barijere, što je omogućilo brži nastanak, ali i kvalitetniju difuziju, odnosno primenu inovacija. Danas se inovacija teško može zadržati u tajnosti u dužem vremenskom periodu, što je promenilo njihovu dinamiku, ali je ona i skratila životni vek proizvoda, tehnologije, organizacije, itd. U isto vreme, zahvaljujući inovacijama, čovek je uspeo da produži svoj životni vek, jer su inovacije po pravilu donosile kvalitetniji životni standard, a time i duži životni vek.

U navedenim okolnostima, moraju se napustiti konvencionalni načini upravljanja inovacijama i prihvatiti novi, odnosno koncepti koji podržavaju inovacije i kreacije i koji stvaraju povoljnu inovacionu klimu za nastanak inovacija. Ispostavlja se da se kompanije 21. veka moraju više okrenuti otkrivanju novih tržišnih mogućnosti, novih klijenata, uz opšte nastojanje da zadrže postojeće, ali sa novim proizvodima.

S druge strane, inovacioni proces, odnosno sama invencija i inovacija su promenile organizacioni dizajn. Stvorena je inovaciona organizacija, koja je potpuno suprotna tradicionalnoj. Ona je u prvi plan istakla neke druge vrednosti i elemente ostvarivanja uspešnosti. Umesto „štapa i šargarepe” uvode se fleksibilne i adaptivne, odnosno organizacije koje funkcionišu na principima samoorganizacije. U upravljanju kreativnošću teško je koristiti klasične koncepte, determinizam i matematizaciju, jer se kreativni potencijali teško mogu izmeriti i objektivizirati, iako se putem globalnih inovacionih lista daju vrednosti inovacija i pozicije pojedinih zemalja po pitanju inovativnosti.

Paralelno sa navedenim razvija se inovativni menadžment sa tzv. „mekim stilom” upravljanja u kome se nastoji stvoriti povoljna inovaciona klima i kultura za pridobijanje ljudi da koriste svoju mentalnu energiju u kreiranju ideja i njihovoj implementaciji. Drugim rečima nestao je, ili nestaje „apsolutni red” kao velika prepreka u razvijanju ideja i inovacija i uvode metodi korišćenja emocionalne i motivacione inteligencije, kao dva mentalna pola koja kreiraju ideje, kao i ideje za njihovu primenu. Ove dve inteligencije trebaju biti podržane veštačkom inteligencijom, koja je napredovala znatno više od prethodne dve.

U navedenom kontekstu je i ova doktorska disertacija. Ona u dobrom delu napušta tradicionalan pristup fenomenu inovacija i kreacija i nastoji da za istraživanja koristi prirodne zakone i analogije iz prirodnog i društvenog poretka. U disertaciji se daju novi načini razmišljanja, koji menjaju i odnos prema inovacijama i kreacijama, tj. postavljaju se logička pitanja i daju netipični, ali odgovori koji su u skladu sa budućim predviđanjima, jer je svaka nova ideja i inovacija usmerena na budućnost, zbog čega je neretko i čudna, veoma rizična i neizvesna. Dakako, odgovori trebaju biti naučno potvrđeni i verifikovani, ali i logični i kao takvi potvrđeni u praksi pojedinih inovativnih zemalja ili korporativnih sistema.

Page 20: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

4

U nastavku se detaljnije daju predmet, ciljevi, hipoteze, metodologija, sadržaj disertacije.

Predmet i polazišta u istraživanju Predmet istraživanja na temu: „Upravljanje inovacijama i kreacijama u dinamičkom okruženju sa posebnim osvrtom na visokoobrazovne ustanove u Srbiji“ je proizašao iz samog naziva ove disertacije. Naime, upravljanje inovacijama i kreacijama se razmatra u uslovima revolucionarnog i neizvesnog okruženja koje se dramatično promenilo. Pored ukazivanja na teorijske postavke, disertacija se bavi odnosom invencije i inovacije, te njihovom međuzavisnosti koja pokazuje da inovacija ne može da postoji bez ideje, a da ideja može da postoji bez inovacije. Istraživanje u ovoj disertaciji pokazuju da su izvorišta inovacija u čoveku kao jedinom svesnom i razumnom živom biću, da tu ulogu ne mogu preuzeti mašine, roboti i bilo koji nivo automatizacije i veštačke inteligencije, iako mu ova tehnologija omogućava lakše kreiranje i implementaciju ideja. U budućnosti, uloga čoveka, a posebno emocionalne inteligencije će još više dobijati na značaju, jer se usložnjavaju uslovi poslovanja, odnosno povećava broj varijabli i međuzavisnosti između različitih aktera na korporativnom, nacionalnom ili globalnom nivou. Dakle i same krize, ma koje vrste bile, su rezultat loših ideja ili neusklađenosti novih okolnosti sa načinom, konceptima i tehnologijama koje se koriste. Da bi se kvalitetno upravljalo inovcijama i kreacijama u revolucionarnom okruženju, neophodno je osloboditi ogroman kreativni potencijal koji se nalazi kod ljudi. Pokazuje se da se još uvek koriste klasični metodi i tehnike upravljanja u kojima se akcenat daje na što veću ekonomiju fizičke radne snage, koja je znatno racionalizovana i ostavlja male mogućnosti za dalje unapređenje. Nasuprot navedenom, mentalna energija i njen uticaj na inovativnost nije dovoljno izučena, a posebno nije našla praktičnu primenu u poslovnoj sferi, jer su procene da je kreativni potencijal čoveka iskorišćen od 3-5%, što je nedovoljno da se daju odgovori na savremene, a posebno na buduće izazove. Da je pitanje inovacija značajno, ili postalo izuzetno značajno na globalnom nivou, vidljivo je po tome što su sve razvijene zemlje već dve decenije donele odgovarajuće nacionalne politike i strategije za razvijanje inovacija, da su formirale odgovarajuća ministarstva, ili druga tela, da je stvorena razuđena i kvalitetna infrastruktura u naučnim institucijama, ali i u poslovnim organizacijama i da se izdvajaju velika sredstava za inovacione poduhvate i uvođenje novih tehnologija. Od inovacija i dinamike kojom se one uvode zavisi i nacionalna konkurentnost, rast i razvoj meren visinom BDP i, u krajnjem, i životni standard i budućnost zemlje. Imajući u vidu navedeno, na globalnom nivou su uspostavljeni merni instrumenti (kriterijumi) kojima se meri inovativna vrednost pojedinih zemalja i uspostavlja rang, gde se prati njihovo napredovanje, ali i uzročno posledične veze i odnosi između faktora koji utiču na inovativnost i kreativnost. Ispostavlja se da su najinovativnije zemlje u isto vreme i ekonomski najrazvijenije, da su po pravilu lideri na Globalnoj rang listi konkurentnosti i inovativnosti, što u krajnjem utiče na kvalitet životnog standarda, dužinu životnog veka, ali i kada je u pitanju demokratija, kao uslov ili jedan od najvažnijih faktora za podsticanje kreativnosti i inovacija.

Page 21: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

5

Zemlje u tranziciji i Srbija nisu dovoljno pažnje posvetile pitanju inovativnosti i krativnosti, a ovim pitanjem su se počele baviti tek u drugoj polovinji drugog desetleća ovog milenijuma i to na skroman način, kako po pitanju razvijanja inovativne kulture, ambijenta i svesti, tako i kada su u pitanju inovacione politike i strategije, kao i iznos sredstava koji se izdvaja za inovacije, ali i kada je u pitanju i racionalno i prioritetno korišćenje izdvojenih sredstava za inovacije. Rezultati po pitanju inovativnosti u ovim zemljama su izuzetno skromni, tako da se ove zemlje nalaze na samom dnu Međunarodne rang liste kojima se meri inovativnost, konkurentnost, ali i nizak skor visokog obrazovanja, rasta BDP i drugo. R. Srbija se nalazi na veoma niskoj poziciji po pitanju inovativnosti i krativnosti sa dalekosežnim posledicama po dalji rast i razvoj zemlje. U disertaciji je detaljno obrađena inovativnost i inovacije u R. Srbiji sa posebnim osvrtom na visoko obrazovne ustanove R. Srbije, a kroz studiju slučaja prikazane su praktične realizacije, ostvarenja i rezultati uvedenih tehnoloških, organizacionih, obrazovno pedagoških i drugih inovacija. Prikaz navedenih inovcija je univerzalan i može se primeniti u drugim visoko obrazovnim ustanovama, ali i na poslovne sisteme iz različitih oblasti. U navedenom kontekstu, predmet istraživanje u ovoj disertaciji je tako postavljen da se iz obrade pojedinih pitanja, mogu izvući odgovarajući zaključci i zakonitosti pre svega iz prakse i iskustva razvijenih tržišnih zemalja sveta i njihovo korišćenje u drugim zemljama, pa shodno tome i u R. Srbiji.

Ostvareni ciljevi Ciljevi koji su postavljeni u proceduri davanja saglasnosti na izradu teme disertacije: „Upravljanje inovacijama i kreacijama u dinamičkom okruženju sa posebnim osvrtom na visoko obrazovne ustanove u Srbiji“ su ostvareni, što se može videti iz analize naučnih, društvenih i organizacionih ciljeva.

Naučni ciljevi Ovom disertacijom, upotpunjena je praznina koja je realno postojala i postoji u nauci o menadžmentu, što pozitivno utiče na upravljačku praksu u kojoj još uvek postoji visoko prisustvo klasičnog i prevaziđenog iz industrijskog doba. Navedeno unapređuje i tzv. granske nauke o menadžmentu, kao što su: inovacioni menadžment i organizacija, upravljanje tehnologijama i naučnim progresom, krizni menadžment, odnosno školovanje profesionalaca koji se osposobljavaju da upravljaju organizacinim sistemima u uslovima krize. Ispostavlja se da je dramatično promenjena društvena i organizaciona arhitektura, posebno kada su u pitanju tehnološke inovacije i nove tehnologije, ali se filozofija upravljanja zadržala na nivou tradicionalnog i prevaziđenog, tj. na nivou industrijskog društva iz druge polovine prošlog veka. Navedeno je umanjivalo i efekte uvedenih novih tehnologija. Pokazuje se da se kreacije i inovacije još uvek u praksi marginalizuju, iako upravo one imaju i najveći uticaj na nacionalnu, ili organizacionu uspešnost.

Page 22: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

6

U disertaciji se pažnja usmerava na kreativnost, kao rezultat mentalne energije, koja je veoma malo iskorišćena i koja emituje ideje kao najvredniji potencijal, ali i polazište za nastanak inovacija i uticajne sile koje utiču na njihov nastanak, razvoj, difuziju i korišćenje. Time se objašnjavaju međuzavisnosti između kreacija i inovacija, kao i pojedini fenomeni na temelju prirodnih zakona i zakonitosti, a pre svih medicinsko bioloških nauka, odnosno tehničkih nauka. Ovakav pristup je nužan, jer organizacije, pa i nacionalne zajednice sve više postaju „živi organizmi“ čiji opstanak, rast i razvoj zavise od sposobnosti menadžmenta da upravlja promenama i inovacijama, tj. da pravilno dijagnosticiraju uzroke problema, potom da se oni spreče, a ukoliko oni i dalje nastaju i razvijaju se, menadžment mora da odgovori na ove izazove, kvalitetno i brzo. Tako se čovek kao jedino razumno živo biće stavlja u centar svih aktivnosti, jer on postaje jedino izvorište ideja i tu ulogu ne može preuzeti bilo kakav mehanizam, automat, pa ni veštačka inteligencija kojoj se danas pridaje magična moć. Istraživanje problematike upravljanja kreacijama i inovacijama obuhvatilo je: visoko razvijene tržišne zemlje sveta u poslednjoj deceniji ovog milenijuma, zatim bivše tranzicione zemlje koje su pristupile tržišnim načinima poslovanja, zemlje u okruženju, upravljanje inovacijama i kreacijama u kriznim vremenima, s obzirom na to da će krize u budućnosti biti sve češće i razornije. Shodno samom nazivu disertacije, detaljno je istraženo stanje inovativnosti i inovacija u R. Srbiji, odnosno u visoko obrazovnim ustanovama sa studijom slučaja koja pokazuje kako su praktično realizovane radikalne i inkrementalne inovacije i koje su svoje kvalitete pokazali u desetogodišnjem trajanju. Navedena istraživanja su pružila zadovoljavajuću osnovu za izvlačenje odgovarajućih zaključaka i zakonitosti koje se mogu teorijski uopštavati i upotpunjavati u opštoj teoriji menadžmenta i organizacije, ali i u razvijanju granskih, odnosno specijalizovanih menadžmenta.

Društveni ciljevi Istraživanje obavljenu na temu doktorske diseracije pod naslovom: „Upavljanje inovcijama i kreacijama u dinamičkom okruženju sa posebnim osvrtom na visoko obrazovne ustanove u Srbiji“ mogu biti od koristi i u ostvarenju društvenih ciljeva, jer se utvrđene zakonitosti mogu ugraditi u inovacione politike i strategije i na taj način izbeći greške, odnosno rizici i štete koje objektivno postoje kod svake, a posebno kod radikalne inovacije. Dakle, istraživanja obavljena kod razvijenih tržišnih zemalja pokazuju načine, odnosno koncepte koji su doprineli da one postanu inovacioni lideri, ali i da inovaciono liderstvo poveća nacionalnu konkurentnost, a time i rast bruto domaćeg proizvoda, kao uslova za privredni rast i razvoj. Primeri dati u ovoj disertaciji, pokazuju da zemlje ili korporacije koje su pre nekoliko decenija bile u velikoj krizi, danas spadaju u grupu najinovativnijih, najkonkurentnijih i najrazvijenijih zemalja sveta, ili prepoznatljive poslovne imperije sveta. Ovi primeri mogu biti od koristi i zemljama u tranziciji, odnosno okruženju, kao i R. Srbiji, odnosno poslovnim i drugim

Page 23: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

7

organizacijama da po principuj „kreativne destrukcije“, ili „kreativne imitacije“ izađu iz sfere sledbeništva i približe se inovacionim liderima. Razmatranje problematike inovacija i kreacija u visoko obrazovnim ustanovama u Srbiji i ukazivanje na određene kontroverze, nelogičnosti i nepravilnosti u njegovom konstituisanju i funkckionisanju, odnosno sistemskih grešaka koje u njemu postoje, može da bude od koristi visokom obrazovanju R. Srbije da se ova najvažnija oblast svake države unapredi i na taj način podigne njegova vrednost, a time i da podstakne kreativnost, inovativnost i konkurentnost.

Organizacioni ciljevi Doktorska disertacija na navedenu temu može da koristi ustanovama kod kojih je izvršeno istraživanje stanja i problematike inovacija i kreacija, ali i drugim ustanovama iz sfere obrazovanja, odnosno drugim poslovnim organizacijama. Inovacije koje su uvedene u analiziranim visokoobrazovnim ustanovama su se potvrdile u desetogodišnjoj praksi, mereno ekonomskim rezultatima, ali i kada je u pitanju zadovoljstvo studenata i zaposlenih.

Metodologija istraživanja i hipoteze U istraživanju i analizi na temu „Upravljanje inovacijama i kreacijama u dinamičkom okruženju, sa posebnim osvrtom na visoko obrazovne ustanove u Srbiji“, je primenjene metoda triangulacije, tj. više metoda, što je i prirodno, jer se radi o složenoj problematici, koja se objektivno ne može sagledati jednom metodom istraživanja.

Korišćene metode U izradi ove doktorske disertacije po pojedinim poglavljima korišćene se sledeće metode i tehnike istraživanja, i to:

• Istorijsko opisna metoda putem ideograma u kojoj su utvrđene zakonitosti i uzročno posledični odnosi između ideja i inovacija kroz pojedine periode tehničke opremljenosti, ili razvoja tehnologija. Ova metoda je korišćena u poglavlju 3 ove disertacije.

• Studije slučajeva tj. analiza prakse uspešnih zemalja i poslovnih, odnosno obrazovnih sistema iz kojih su formulisani određeni zaključci, odnosno preporuke za unapređenje ove oblasti i u obrazovnim, odnosno poslovnim sistemima Srbije. Ova metoda je manje više korišćena u svim, a posebno u poglavlju 11 ove diseracije.

• Induktivna metoda pomoću koje su istraživane i analizirane zakonitosti u pojedinim zemljama, ili poslovnim sistemima iz razlličitih oblasti i mogućnost primene na makro, odnosno globalnom nivou. Ova metoda je korišćena u poglavljima 7 i 8 ove disertacije.

• Deduktivna metoda pomoću koje su utvrđivane opšte zakonitosti u razvoju inovacija i kreacija na makro nivoima, te mogućnost njihove difuzije i primene na pojedinačne zemlje. velike poslovne sisteme, uključujući i visoko obrazovne ustanove u Srbiji su primenjene u poglavljima 5,7 i 8.

• Sistemska metoda u kojoj se zakonitosti iz pojedinačnih sistema ili njegovih delova povezivani i međusobno analizirani, kako bi se zakonitosti i zaključci izveli na nivou

Page 24: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

8

celine, grupacija ili na globalnom nivou. Ova metoda je primenjena u svim poglavljima ove disertacije, uz korišćenje prirodnih nauka.

• Matematičko statističke metode i tehnike, posebno kada je u pitanju istraživanje uzročno posledičnih veza i odnosa između inovacija i konkurentnosti, odnosno bruto domaćeg proizvoda, kao i korelacije između visokog obrazovanja i inovativnosti, odnosno između visokog obrazovanja i BDP mereno po kriterijumu Globalne liste konkurentnosti za odgovarajuće godine. Ove tehnike su korišćene u dokazivanjima povezanosti pojedinih faktora i njihov uticaj na inovativnost i kreativnost u poglavljima 6,7,8 i 10.

• Anketna metoda, putem zatvorenog upitnika, je primenjena u istraživanju stepena zadovoljstva studenata i zaposlenih kao faktora inovativnosti, kao i spremnost istih na inovativan i kreativan rad. Anketna metoda je korišćšena u poglavlju 11.

U izradi disertacije korišćene su i heurističke metode.

Hipoteze U istaživanju na temu „Upravljanje inovacijama i kreacijama u dinamičkom okruženju sa posebnim osvrtom na visokoobrazovne ustanove u Srbiji“ pošlo se od sledećeg hipotetičkog okvira istraživanja, i to:

H-1. Inovativnost i kreativnost su ključni faktori za opstanak, rast i razvoj organizacija iz svih sfera, ali one imaju i širi kontekst, jer su danas najinovativnije zemlje na svetu po pravilu i najrazvijenije, ali i najdemokratičnije. H-2. Klasičan menadžment i organizacija iz industrijskog društva su najveća smetnja razvoju inovativnosti i kreativnosti, što nameće potrebu njegovog eliminisanja, ili marginalizovanja, jer društvo znanja zahteva nove kompetencije i pristupe u upravljanju organizacijama. H-3. Postoje uzročno posledični odnosi i veze između institucionalno-pravnog i organizaciono-upravljačkog okvira zemlje i inovativnosti i kreativnosti. U Srbiji ne postoje povoljni institucionalno pravni uslovi za kreiranje i uvođenje inovacija i kreacija u organizacijama, pa i u visoko obrazovnim ustanovama. H-4. Neprofesionalizam i ideologizacija upravljanja u visokoobrazovnim ustanovama Srbije su osnovna smetnja za podizanje inovacionih i kreativnih kapaciteta i unapređenje visokog obrazovanja, te približavanju zahtevima i standardima Evropske Unije.

Page 25: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

9

1. KONCEPTUALNI PRISTUP PROBLEMU ISTRAŽIVANJA

Disertacija pod nazivom: „Upravljanje inovacijama i kreacijama u dinamičkom okruženju sa posebnim osvrtom na visokoobrazovne ustanove u Srbiji”, je usmerena na dijagnosticiranje stanja inovacija i kreacija u uslovima dinamičkog, odnosno revolucionarnog okruženja i nastoji da odgovori na neka od pitanja upravljanja, odnosno menadžmenta inovacija u takvim uslovima. Drugi deo naslova je orijentisan na istraživanje upravljanja inovacijama i kreacijama u sferi visokog obrazovanja, kao intelektualnoj delatnosti, odnosno na obrazovni prostor visokog obrazovanja R. Srbije, kao zemlje u tranziciji. U disertaciji se daje i studija slučaja u dve visokoobrazovne ustanove, koje po svim parametrima predstavljaju lidere u visokoobrazovnim ustanovama Srbije, ali i šire, kao i ishodi koje su ostvarile u desetogodišnjem periodu.

Dakle, ovde su tri ključne odrednice: inovacije i kreacije, dinamičko okruženje i obrazovanje u Srbiji sa studijom slučaja. Disertacija je koncipirana u 11 poglavlja, metodološki tako složena da jedno iz drugog proizilaze, čineći jedinstvenu celinu. Svako poglavlje je problemski dato sa konstatacijama iz kojih se može videti način njihovog rešavanja. Na kraju svakog poglavlja je dat kratak rezime, kojim se sumiraju najvažnije odrednice obrađene tematike.

Iako je o invencijama i inovacija dosta napisano treba konstatovati da su ova dva fenomena međusobno povezana i u uzročno posledičnim vezama i odnosima. To znači da ideja može da postoji bez inovacije, ali inovacija ne može postojati bez ideje, što znači da ova dva dela čine celinu, što po kibernetskim zakonima implicira da deo ne može da postoji bez celine, ali da celina može da postoji, opstane i funkcioniše bez dela, ili delova. Stoga se u praksi i dešava, da postoji mnogo ideja, ali da veliki broj istih ne uspe da se implementira, ili se nakon kraćeg vremena one gase, odnosno nestaju.

Precizne analize pokazuju da problematika inovacija nije dovoljno teorijski obrađena, da se suviše koriste postulati klasične organizacije i menadžmenta, da se dovoljno ne uvažavaju specifičnosti pojedinih društava i organizacija prilikom uvođenja inovacija i kreacija, već se koristi tzv. „mehaničko preuzimanje” rešenja drugih zemalja. Zapostavlja se nesporna činjenica da „Svako seme ne uspeva na svakom tlu” i da je za svako uvođenje inovacija neophodno proceniti sistem vrednosti koji postoji u određenoj državi, ili organizaciji. Shodno

Page 26: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

10

navedenom, prilikom korišćenja tuđih iskustava potrebno je primeniti princip „kreativne imitacije”, tj. originalne inovacije prilagoditi određenim specifičnostima.

U disertaciji se daju nova, često i radikalna i netipična razmišljanja, odnosno rešenja i odgovori. Sa stanovišta sadašnjosti, ona možda nisu relevantna, ili su manje bitna, ali ideje i inovacije su uvek usmerene na budućnost, uz opšte poznatu zakonitost da su sve ideje nekada bile male i da su nailazile na otpor, da bi se vremenom razvijale, postojale velike i zadobijale poverenje populacije, odnosno klijenata, kao ključnog aktera za njihov opstanak. Drugim rečima, ideja dobija svoju verifikaciju i korisnost kada bude prihvaćena od tržišta.

Najveći neprijatelj ideja i inovacija su stereotipi i predrasude. To su tvrdnje i stavovi koji su se godinama formirali i koji su usvojeni od ljudi, iz generacije na generaciju, bez njihovog preispitivanja i suprotstavljanje drugim, često u potpuno suprotnim idejama i mišljenjima. Pokazuje se, a to je i u ovoj disertaciji potvrđeno, da se sve mora preispitati i preispitivati, tj. da li je baš tako kako je definisano, često i naučno potvrđeno putem naučnih i drugih eksperimenata i tehnika. Greške po ovom pitanju se skupo plaćaju, što i poslovna praksa potvrđuje jer je „GM osamdesetih godina prošlog veka za inovacije utrošio oko 80 milijardi dolara, na nove fabrike i opremu, ali je rezultat bio skroman, posebno kada je u pitanju povećanje produktivnosti rada.”

Imajući u vidu navedeno, na nivou EU su formulisane strategije razvoja i unapređenja inovacija, unapređenja visokog obrazovanja, naučno istraživačkog rada i razvoja, kako bi definisale ciljeve i načine njihovog ostvarenja u narednom periodu. Skoro sve države EU imaju institucionalne organe za sprovođenje inovacione strategije, bilo kao posebne, ili ugrađene u druga ministarstva ili vladine portfelje. U svim zemljama EU se u godišnjim budžetskim rashodima izdvajaju posebna sredstva za podsticanje ideja i inovacije, bilo da se radi o direktnim podsticajima, ili kroz projekte. Pojedine zemlje proglašavaju godine i decenije preduzetništva u čijoj osnovi leži njeno veličanstvo inovacija. Rečju, inovacije u savremenim uslovima su postale osnovni i nezaobilazni faktor privrednog i društvenog razvoja, ali i poseban predmet interesovanja nauke o inovacijama sa posebnim delovima: inovativni menadžment, inovativna organizacija, ekonomija inovacija, marketing u inovacijama, i sl.

U disertaciji je, nakon što su istraženi i objašnjeni fenomeni kreacije i inovacije u razvijenim i zemljama u tranziciji, odnosno u kriznim uslovima poslovanja, akcenat dat na istraživanje problematike i upravljanje inovacijama u R. Srbiji. Ona je tek 2017. godine ozbiljnije prišla inovacijama (iako je još 1976. godina proglašena godinom tehnoloških inovacija), shvatajući je kao strateški „zamajac” u pokretanju i unapređenju biznisa, posebno preko preduzetničkih organizacija, gde je proglašena i decenija preduzetništva. Poslovi na inovacioma i tehnološkom razvoju su institucionalizovani na nivou Vlade R. Srbije tek 2017. godine, kada je ministru bez portfelja dodeljena nadležnost na poslovima tehnološkog razvoja i inovacija. Time je Srbija ozbiljnije pristupila inovacijama, što bi trebalo da doprinese brzom privrednom i društvenom razvoju. Takođe, izdvajanje novčanih sredstava iz budžeta za inovacione poduhvate i projekte je dobra stvar, kao i odgovarajuće strategije i promotivne aktivnosti koje se sprovode. Ipak, ovo nije dovoljno, što je u disertaciji ukazano i dokazano.

Page 27: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

11

Paralelno sa navedenim, u R. Srbiji je potrebno je raditi na izgradnji nacionalne svesti, odnosno na stvaranju poslovnog ambijenta i kulture da se živi sa inovacijama i razvijati shvatanje da je sve promenljivo, a da su samo promene stalne. Otklanjanje brojnih birokratskih prepreka i prenormiranost koja je dovela i dovodi do „inovacione paralize” je preduslov za unapređenje inovacionih aktivnosti. Pokazuje se da nema uspešnih inovacionih procesa i inovacionih organizacija, ukoliko ne postoji inovacioni menadžment kao profesija koja je osposobljena da uz najmanje ekonomske žrtve ostvari što veći ekonomski efekat i obezbedi zadovoljstvo direktnih, odnosno indirektnih stejkholdera.

Analiza i istraživanje visokog obrazovanja, kao faktora koji podstiče i unapređuje inovacije u R. Srbiji je nezaobilazna tema u unapređenju inovativnosti i konkurentske sposobnosti. Visoko obrazovanje, kao i ostali delovi srpskog društva boluju od bolesti neefikasnosti, prenormiranosti, determinizma, nekonkurentnosti i nedovoljne razvijenosti. Ispostavlja se da srpsko obrazovanje, a posebno visoko obrazovanje nije u korelaciji sa invencijama i inovacijama, što znači da se sa povećanjem vrednosti visokog obrazovanja mereno međunarodnim kriterijumima ne poboljšava inovativna, odnosno konkurentska nacionalna sposobnost, a u nekim slučajevima dovodi i do paradoksa, da se povećava scor inovativnost, a smanjuju vrednosti pojedinih elemenata konkurentnosti, ili da povećana obrazovanost populacije ne prati inovacioni scor, a time i konkurentnost na međunarodnoj rang listi konkurentnosti.

Navedeno dovodi u pitanje kvalitet visokog obrazovanja, ali i procenu i ocenu drugih faktora i sila koje utiču na inovativnost i njihovu primenu. Da bi obrazovanje moglo da budu servomotor za podsticanje kreiranja i davanja ideja, odnosno da putem implementacije ideja stvaraju nove ekonomske i druge vrednosti, ono se i samo mora izložiti inovativnom, odnosno konkurentnom obrazovanju. Nužno je imati inovativnu kulturu aktera koji učestvuju u obrazovanju, odnosno inovativnu klimu kao povoljno tlo za razvoj i unapređenje inovacija i kreacija. Drugim rečima, teško je da jedan faktor, pa i visoko obrazovanje može parcijalno da poboljša stanje inovativnosti, već se ovaj uticaj mora posmatrati sa holističkog stanovišta.

U disertaciji je kroz Studiju slučaja sa aspekta inovacija, istražen i analiziran Integrisani obrazovni sistem za društvene i prirodne nauke, d.o.o (IOS) u okviru koga funkcionišu dva fakulteta, koja su istražena kroz stanje, mogućnosti i perspektive: upravljačko-organizacionih inovacija, tehnoloških, pedagoških i ostalih netipičnih inovacija. Primeri uspešno sprovedenih inovacija u kvalitetnu upravljačko-organizacionu filozofiju su ispoljili pozitivan uticaj na uspešnost analiziranih fakulteta mereno: brojem upisanih i diplomiranih studenata, zadovoljstvom studenata i zaposlenih i mereno finansijskim efektima. Samo desetogodišnje uspešno poslovanje je dokaz da su inovacije i kreacije dobro prihvaćene i da daju značajne rezultate.

Obavljena istraživanja u ovoj disertaciji su dala određene rezultate, ali i odgovore na neka aktuelna pitanja. Ipak, njena vrednost je u postavljanju pitanja, koja traže adekvatne odgovore i njenoj otvorenosti da se određeni stavovi preispituju, nadograđuju u usaglašavaju sa vremenom u kome ideja i inovacija nastaju, odnosno funkcionišu.

Page 28: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

12

Page 29: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

13

2. ODREĐENJE I VRSTE INOVACIJA I KREACIJA

Polazno stanovište za određenje inovacije je da svaki istraživački rad treba da bude definisan određivanjem predmeta i područja istraživanja. Ovo iz razloga što je definisanje i ovladavanje nekim fenomenom prvi uslov za upoznavanje, a ovo je uslov za kvalitetno upravljanjem određenim procesima, pojavama ili događajima. Ukoliko se pogrešno definiše predmet, tj. područje istraživanja i ne odredi precizno šta se istražuje, moguće je doći do tačnog odgovora na pogrešno pitanje, što u krajnjem dovodi u pitanje cilj i smisao istraživanja. Dobrom definicijom se postiže svrha istraživanja. U vezi sa prethodnim je i utvrđivanje izvorišta inovacije i invencije, tj. objašnjenja gde one nastaju i kako se razvijaju, kako bi se moglo delovati na njihovo pojačanje, ili otklanjanje negativnih sila koje umanjuju efekte invencija i inovacija.

2.1. Inovacije i njihov značaj Iako su inovacije zaslužne za napredak ljudske civilizacije, svoju punu afirmaciju su dobile u informatičkom i društvu znanja. One, a posebno tehnološke inovacije, su promenile i dalje menjaju svet velikom brzinom. Inovacije su ukinule granice i najviše uticale na globalizaciju, što je dodatno ubrzalo njihovu difuziju. Paradoksalno je ali tačno da do današnjih dana se mešaju termini inovacija i inovativnosti, da se ne vidi njihov značaj i uticaj na privredni i društveni život zemlje, i terminološko razgraničenje sa sličnim terminima i fenomenima. itd. U navedenom kontekstu, nameću se potrebe određenja inovacija i ukazivanja na njihov značaj.

2.1.1. Određenje inovacija Prethodna konstatacija se odnosi i na definisanje inovacija i kreacija, kao i određivanje dimenzija njihovih istraživanja. Dodatni razlog je što su inovacije verovatno jedan od najviše korišćenih termina u savremenom društvu. Skoro da ne postoji ozbiljniji rad na temu inovacija, a da isti ne započinje određenjem i navođenjem definicija brojnih teoretičara iz ove oblasti. Ukucavanjem pojma inovacija na internetu, dobija se brojka od 2,130.000 rezultata objavljenih na srpskom jeziku, pa je gotovo nemoguće u tolikom broju podataka odrediti šta je tačno, ili

Page 30: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

14

najmanje pogrešno. Ukoliko se navedenom dodaju i rezultati na engleskom jeziku dobija se 191 milion pregleda, što maksimizira nesređenost u objašnjavanju ovog fenomena.1

Za bolje razumevanje, potrebno je napraviti distinkciju između inovacije i promene, jer se često ovi fenomeni zamenjuju i smatraju se sinonimima. Promena je opšti fenomen koji se dešava često mimo čovekove volje, zbog čega joj se često i suprotstavlja i može se predstaviti kao odstupanje funkcionisanja organizacije od njene projektovane zamisli. Inovacija je primenjena ideja, koja je rezultat čovekove svesnosti i sposobnosti razmišljanja, stoga čovek nastoji da inovaciju unapređuje, kako bi ostvario što bolji komercijalni uspeh. Svaka inovacija dovodi do manjih ili većih promena, ali i svaka promena utiče, odnosno podstiče inovacije.

Paradoks je da se danas inovacije smatraju za osnovno strateško oruđe za ostvarivanje lične, korporativne i nacionalne uspešnosti, iako se analizom razvoja ljudske civilizacije može doći do konstatacije da su one postojale od nastanka čoveka, tj. od trenutka kada su makar i dva čoveka počela da se međusobno druže i da zajednički obavljaju određene aktivnosti koristeći se primitivnim, a kasnije i naprednijim alatkama i instrumentima. Pokazuje se da je upravo stalni napredak, odnosno inoviranje u sredstva za rad i u organizacione forme društva doprinelo da se ljudsko društvo permanentno razvija. Dakle, inovacije prirodno pripadaju čoveku, jer je čovek zahvaljujući svom razumu i intelektu u stanju da stalno iznalazi nove i po pravilu naprednije načine obavljanja individualnih i zajedničkih poslova. Svaki čovek ima sposobnost da inovira, samo je pitanje njegovog kapaciteta u ovoj oblasti. Ispostavlja se da čovek nije uvodio nove alate, tehnike i tehnologije, ali i uspešnije organizacione i društvene oblike vladavine, društvo bi ostalo na nivou od pre nekoliko milenijuma.

Koliko su inovacije značajne, vidi se i po konstatacijama klasika marksizma da mi društveno ekonomske formacije ne razlikujemo po tome šta se proizvodi, već kakvim sredstvima se proizvodi. Navedeno je otelotvoreno u fenomenu proizvodnih snaga koje čine sredstva za rad i čovekova iskustva i veštine kojim raspolaže. Dakle, razvoj proizvodnih snaga neminovno je dovodio i do promene produkcionih odnosa, tj. odnosa u društvu i odnosima koji postoje u zajedničkom životu i radu.

Iako se za inovacije znalo još u lovačkim skupinama, rodovima i plemenima, pokazuje se da je u pravom smislu sve počelo sa poznatim austrijskim teoretičarem J. Šumpeterom koji je inovacije izložio naučnim pogledima i kritikama. On je u inovaciji video osnovni faktor tehnološkog i ekonomskog razvoja, te da inovacija predstavlja oblik povezivanja novih ideja i tržišta2.

Drugi termin koga je Šumpeter smislio je nazvan „Kreativna destrukcija”, čija je suština u radikalnoj zameni starih tehnologija, ili organizacionih rešenja, novim, onim koje daju veću ličnu i organizacionu uspešnost. Kreativna destrukcija je rezultat radikalnih, odnosno moćnih inovacija koje uspevaju u suštini da razore postojeće načine rada i uvedu potpuno novo i na novim osnovama zasnovano poslovanje.

1 Pristup internet (www.google.com) 7.05.2018. 2 J. Schumpeter: Business Cycle, New York, MC Graw Hill, 1939.

Page 31: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

15

U Velikom rečniku manje poznatih reči i izraza inovacija se definiše kao: „Primena nove i poboljšane ideje, postupka, dobra, usluga procesa.” Sam termin potiče iz latinskog jezika, odnosno od latinske reči innovare što znači napraviti nešto novo i predstavlja novinu, novatoriju, obnovu, poboljšanje ili usavršavanje nečega, čime se povećava vrednost, odnosno kvalitet. Ovaj termin je bitan za svako društvo, jer se pokazuje zakonitost u fazi nastanka i razvijanja privrednog sektora, da se po pravilu javljaju radikalne i fundamentalne inovacije proizvoda, ili usluga koje su praćene radikalnim inovacijama procesa proizvodnje, ali u isto vreme i postepenim, odnosno inkrementalnim inovacijama.

Ova saznanja Uterbcka i Abernathy su vidljiva i u svakodnevnoj praksi, gde radikalne inovacije proizvode niz drugih malih, ali za korisnike kvalitetnih novotarija i poboljšanja. Dakako, ne treba zapostaviti ni kazivanje P. Drackera, oca menadžmenta koji inovaciju definiše kao ključan element preduzetništva, kao ni M. Portera koji u svom modelu pet konkurentskih sila inovaciju smatra najvažnijom u stvaranju konkurentske prednosti. C. Freeman je u inovaciji video uslov života: „Ne inovirati znači umreti.”

Najkraće rečeno, inovacije predstavljaju komercijalizovane invencije, što znači da bez tržišnog, odnosno komercijalnog uspeha, inovacija ne bi imala smisla, odnosno ne bi bila potpuna. Drugim rečima, bez tržišne verifikacije, odnosno bez šire upotrebe inovacije, ista bi ostala u posedu njenog vlasnika, ali ne bi stvarala nikakvu upotrebnu vrednost. U navedenom kontekstu, svaka inovacija mora imati svoju svrhu, upotrebnu vrednost, odnosno vrednost za njenog korisnika.

Imajući u vidu teorijska opredeljenja po pitanju definisanja inovacije, Evropska komisija definiše inovaciju kao: „Unapređenje i povećanje opsega proizvoda i usluga i povezivanih tržišta, uspostavljanje novih metoda proizvodnje, nabavki, distribucije, uvođenje promena u menadžmentu, organizaciji i uslova rada zaposlenih.” Ova definicija inovacije je u celosti usklađena i proizilazi iz standarda koje je usvojio OECD i Eurostat3.

Prema Kutlači i Semenčenkovoj „Inovacija se koristi za uspešnu komercijalnu (tržišnu) aplikaciju invencije – očigledno, ne završe sve invencije kao inovacije! Naučne i tehnološke inovacije mogu se smatrati kao transformacija jedne ideje u nov ili poboljšan proizvod na tržištu, u nov ili poboljšan proizvodni / radni proces za industriju i trgovinu, ili nov pristup u društvenim uslugama. Reč „inovacija” može imati različita značenja u različitim kontekstima – izabrani kontekst zavisi od specifičnih ciljeva merenja ili analize. Inovacije zato uključuju niz naučnih, tehnoloških, organizacionih, finansijskih i komercijalnih aktivnosti“.4

Zakon o inovacionoj delatnosti RS iz 2010. godine definiše inovaciju kao: „Uspešnu tržišnu primenu invencije, odnosno primenu novog ili značajno poboljšanog proizvoda, procesa ili usluga ili marketinške metode ili nove organizacione metode u poslovanju, organizaciji rada

3 OECD, Eurostat, Oslo Manual: Guidelines for collesting and Inerpreting Inovation. Data, 3rd edition, iz 2005. 4 Đ. Kutlača, D. Semenčenko: Nacionalni inovacioni sistem u Srbiji: prošlost, sadašnjost, budućnost, Institut Mihajlo Pupin, Beograd, 2015, str. 72.

Page 32: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

16

ili odnosima pravnog lica sa okruženjem.” Ovo određenje inovacije je predstavljalo i osnovu za statističko praćenje inovacija po navedenim oblastima.

U okviru problematike razmatranja inovacije, treba shvatiti da se inovacija ne svodi samo na istraživanje i razvoj, ili na uvođenje novih etnologija. Ona u širem kontekstu u sebe uključuje razvoj novih mogućnosti tržišta, pronalaženje novih poslovnih modela, organizovanje, dezorganizovanje i reorganizovanje, kao međusobno uslovljenih pojava i procesa, koji dovode do boljeg iskorišćavanja potencijala kompanije.5

2.1.2. Značaj inovacija Iako u menadžment literaturi postoji iskristalisan stav o značaju i uticaju inovacija na poslovnu uspešnost, javljaju se mišljenja koja imaju suprotstavljene stavove. Ovi stavovi neretko nalaze svoje izvorište i u praksi, jer su mnoge novouvedene delatnosti i inovacije u Amazonu u početku bile eksterno, ali i interno ocenjene kao rasipničke. Ekspanzija van osnovne delatnosti u medijskim, trgovinskim delatnostima i stvaranje onlajn tržišta za eksterne interesne grupe su samo neki od primera koji daju osnovu da se značaj inovacija marginalizuje. U osnovi osporavanja značaja, mesta i uloge inovacije je strah od novina, što je u praksi evidentno, jer se po pravilu svaka inovacija u praksi ismejava, potom se pruža pasivan otpor u kompromitovanju, a onda i aktivan otpor. Praksa pokazuje da su sve radikalnije inovacije u početku bile ekecentrične, da nisu rado prihvatane i da su vremenom bile prihvaćene i dalje unapređivane od strane onih koji su pružali i veliki otpor.

Prethodne stavove su podgrejali i osnivači, ili upravljačke strukture kompanije, posebno kad su inovacije donošene brzo i bez dovoljnih provera da li će one biti prihvaćene na tržištu. Primer, Sama Bezosa, osnivača Amazona to potvrđuje kad kaže: „Zaključio sam da je potrebno 5-7 godina da kompanija počne da daje plodove. To je proces koji je baziran na iskustvu i ne mogu vam navesti ni jedan razlog zašto je to tako, ali najčešće je tako”.6

Značaj inovacija je u direktnoj vezi sa ljudima koji donose strateške upravljačke odluke. Ukoliko oni vide problem u inovacijama, do istih nikada neće ni doći, što znači da inovatori, ali i drugi kreativni pojedinci, teoretičari organizacije i inovacionog menadžmenta moraju dokazivati da se bez inovacija i to permanentnih, ne može opstati. Ovo utoliko pre što se nalazimo u inovacionom društvu, gde su inovacije i promene postale svakodnevna pojava, sa kojom se pojedinac, ali i organizacije teško nose i prihvataju. Konvencionalni ekonomisti i teoretičari inovacija u njima ne vide ništa značajno, jer su usmereni na materijalne resurse kao dominantne potencijale svake organizacije. Tome su doprineli i teoretičari koji se zalažu za eliminisanje države i prepuštanje inovacija nevidljivoj ruci koja se naziva - tržište, ali i zagovornicima državnog uticaja na inovacije. Praksa pokazuje da se bez inovacija ne može i da su one uslov za opstanak, rast i razvoj na makro, ili mezzo nivoima privrede i društva. Na značaj i korisnost inovacije upozorava i P. Drucker konstatacijom: „Prodavac koji uspe da proda frižider Eskimima, da bi se sprečilo smrzavanje hrane, može se smatrati inovatorom koji

5 O reorganizovanju, dezorganizovanju i reorganizovanju više se može videti u Života Radosavljević Teorija organizacije, skripta, Alfa univerzitet, Beograd, 2004., str. 55 6 Ges Prash: Optimistisch aus Prinzip, Harvard Business Manager, CEO, od 30.10. 2007. P. 23.

Page 33: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

17

je izmislio nov proizvod. Prodaja frižidera Eskimima da bi se hrana rashladila je pronalaženje novog tržišta. Prodaja frižidera da bi se sprečilo preveliko hlađenje hrane je pravo stvaranje novog proizvod. Naravno da tehnološki postoji samo jedan proizvod, ali kada se posmatra sa ekonomskog stanovišta radi se o inovaciji”.

Inovacije su ključni faktor, jer po istraživanjima one pokreću ekonomski rast, tj. pozitivno utiču na poboljšanje ekonomskih i drugih nacionalnih i organizacionih parametara poslovanja, tj:

• Ekonomski rast u dužem vremenskom periodu, • Povećanje zaposlenosti i dohodka kroz stvaranje novih organizacija, • Poboljšanje životnog standarda, odnosno kvaliteta života, • Poboljšanje konkurentnost.

Na ovaj način je inovacija kao faktor ekonomskog poboljšanja izbila u prvi plan, nasuprot klasičnim pristupima, gde štednja i drugi makro ekonomski agregati postaju sve manje značajni za održivu konkurentnost. Na to upozorava i statistika, obzirom da: „dve trećine rasta produktivnosti privatnog sektora Velike Britanije između 2000-2007. godine bilo je rezultat inovacija.” Kanada, jedna od najrazvijenijih zemalja u svetu, inovacijama i investicijama poklanja posebnu pažnju. „Investicije i inovacije su ključni pokretači u današnjim globalnim lancima vrednosti. Preduzeća ulažu u nove proizvode, tehnologije, proizvodne objekte i distributivnu mrežu da se smanje troškovi, proširi tržišni udeo i generišu veće zarade i profit. Preduzeća se takođe takmiče za globalni investicioni kapital, kao sredstvo za jačanje sopstvenog poslovanja, produktivnosti i konkurentnosti”.7

Inovacije kao faktor uspešnosti ispoljavaju veliki uticaj na ekonomsku sferu u dve oblasti i to: kroz rast produktivnosti rada i kroz stvaranje novih kompanija, pre svega u privatnom sektoru. Dakle, inovacija bi trebala da poveća proizvodnu moć zaposlenih, što smanjuje broj zaposlenih, a time se stvara mogućnost za ulaganja u nove inovacione delatnosti. Primer uvođenja novih, a pre svega informacionih tehnologija, telekomunikacija i softverske industrije su mnoge operacije i aktivnosti ubrzale, učinile ih pouzdanijim, a takođe i produktivnijim. Istraživanja u SAD su pokazala da je u periodu od 1995-2008. godine IT je za 50% ubrzala rast produktivnosti, što je doprinelo stvaranju 2 biliona dolara društvenog bruto proizvoda SAD”. U savremenim uslovima taj učinak je još i veći.8

Paralelno sa povećanjem produktivnosti, inovacije omogućavaju i porast zarada zaposlenih, ali i veći profit osnivačima i drugim stejkholderima. Prema podacima u razvijenim tržišnim zemljama, plate u inovativnim organizacijama imaju znatno veći rast od običnih kompanija. Prema podacima, SAD su imale u periodu 1990-2007. godine, u intenzivnim inovativnim firmama dva i po puta veće plate od nacionalnog proseka, dok je prosečna naknada po

7 Više videti u: A global Commerce Strategy, for Securing Canadas Growth and Prosperity, Minister of Public Works and Govermenment Services Canada, 2009. P.4. 8 Patrick Brogan: The Economic Benefits of Broadband and Information Tehnology, Media Law and Policy 18. 2009.

Page 34: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

18

zaposlenom na državnom nivou bila povećana za 50%. Koliki je značaj inovacija za poslovnu uspešnost kompanija može se videti iz sledeće konstatacije: „Organizacije koje godišnje ne praktikuju ostvarivanje najmanje 10% svojih prihoda novim proizvodima ili uslugama, verovatno će ostati bez posla sledećih pet godina”.9 Dinamičan rast informacionih tehnologija potvrđuje gornju tvrdnju, jer se pokazuje da mnoge firme bez primene informacione tehnologije ne bi mogle da opstanu. Drugim rečima, menadžment koji zapostavi inovacionu delatnost plaća visoku cenu svojih neaktivnosti i sigurno vodi kompaniju u bankrot, odnosno nestanak.

Inovacije su značajno smanjile svoj prosečni životni vek, što je unelo značajne inovacije i u samim inovacijama. Ispostavlja se da se u inovacionom procesu mora bitno skratiti vreme između nastanka i implementacije ideje, jer ideje brzo ili najbrže zastarevaju. Prema statističkim podacima, prosečan životni vek proizvoda početkom prošlog veka iznosio je oko 60 godina. Danas njihov prosečan životni vek iznosi samo dvadeset godina, dok 98% američkih kompanija nestaje unutar jedanaest godina. Prosečan životni vek kompanija u Japanu i u Evropi je dvanaest i po godina.10 U budućnosti treba očekivati još drastičnije smanjenje životnog veka proizvoda, jer potreba za inovativnim, odnosno novim i naprednijim proizvodima i tehnologija je u drastičnom porastu.

Analize poslovne inovativne prakse velikih svetskih kompanija pokazuju da se velika pažnja posvećuje nizu sitnih inovacionih popravki, modifikaciji i predlozima, što implicira da za stvaranje inovacione uspešnosti nisu potrebna velika investiciona ulaganja u nove tehnologije za prikupljanje, obradu i korišćenje podataka u poslovne svrhe. Praksa japanskih kompanija je pokazala da se „pojedinci vrednuju između ostalog i po o tome koliko su i kakvih korisnih predloga dali za poboljšanje postojećih poslovnih procesa”. Ovde se pod korisnim predlogom smatra svaka novotarija koja racionalizuje postojeće operacije, ili se uz manje ekonomskih žrtava ostvaruje ista vrednost za kupca, odnosno mušteriju. Poznati američki maloprodajni trgovinski džin Wal-Mart na svakom prodajnom odeljenju ima kutije u koje kupci, ali i zaposleni mogu ubaciti papir sa napisanim predlozima, radi poboljšanja nekih operacija u trgovinskom, ili administrativnom sektoru. Ovde se kupuje, ali i prikupljaju masovne ideje za unapređenje poslovanja. Povoljna inovaciona atmosfera u japanskim kompanijama, kao i u Wal-Martu se smatra za jedan od značajnih faktora koji ih čine uspešnijima u odnosu na konkurenciju.

2.2. Invencija (ideja, kreativnost) kao osnova inovacija Invencija se često izjednačava sa inovacijom, ali i sa drugim terminima kao što su: izum, imitacije, kreativna destrukcija, tehnologije, itd. Razmatrajući navedene termine, može se reći da od svega navedenog inovacija ima po nešto, ali da ovo nisu sinonimi, tj. da se inovacija ne može poistovetiti ni sa jednim od navedenih fenomena.

9 Lerry Keeley: The taming of the New: Larry Keeley Workshop on Innovation”, London 2003. 10 Dealjnije o navedenom može se videgi u C. Carlso and W. Wilmot: Innovation: The Five Disciplines for Creating- What Costomers Want, New York, Crown Business, 2006. Pp. 34-35.

Page 35: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

19

Invencija je reč latinskog porekla i označena je kao invetio, što u prevodu znači naći, nalaziti. Iz ove reči je proizašao i epitet inventivan (novolatinski invetivus) što označava pronalazačku sposobnost, sposobnost dovijanja ili dovitljivosti, duhovitosti.

Invencija je u stvari pronalazačko istraživačka sposobnost u osmišljavanju i pronalaženju novih ideja i dosetljivosti, maštanja, stvaralačke fantazije, ili invecioznost. Ona u suštini predstavlja psihološku sposobnost čoveka da vidi nove odnose stvari, pojava, pojmova i procesa, stvarajući vizuelnu sliku, odnosno vizuelizaciju kao značajnu karakteristiku genijalnih ljudi i izumitelja. Ona je povezana sa nepoznatim i težnjom da se otkriju nove zakonitosti u stručnom, naučnom i umetničkom stvaralaštvu.

Najčešće se inovacija izjednačava sa invencijom, kao izvorištem inovacije. To je zapravo kreativno razmišljanje, ili kreacija, koje daju ideju, kao preduslov za nastanak inovacije, tj. svaka inovacija u sebe ima ugrađene elemente inovativnosti. Hrvatski teoretičar menadžmenta i organizacije V. Srića definiše kreativnost kao „sposobnost kreiranja novih ideja, nezavisno od njihove moguće upotrebljivosti, te je osnova za inoviranje.” Ovaj teoretičar je postavio i proces kreativnog stvaranja, a takođe daje i okvir za istraživanje i ocenu nivoa kreativnosti. Za većinu menadžera i lidera, inovativnost je jedna od najpoželjnijih osobina organizacija, jer su kreatori i inovatori osnovni nosioci promena u uslovima dinamičkog okruženja. Kreativci su obično pojedinci koji se identifikuju kao radnici znanja (Knowledge Workers) i oni su u stanju da održavaju, ali i unapređuju konkurentsku prednost.

Tropenauer konstatuje da je invencija ideja, ili zamisao koja se izumitelju, odnosno inovatoru pojavljuje sama od sebe, ili pri nekim događaju. Ideja može biti različito predstavljena i može biti: misao, slika, oblik, pametno oblikovan pojam o nekoj pojavi, procesu, predmetu, zamisli ili okvirni plan nečega, izveštaj filozofa ili naučnog dela. Dakle, ideja je sadržaj svesti i razuma. Za ovog teoretičara, invencija je svaki predlog ili novina koja nudi neko rešenje, poboljšanje, a koje ne predstavlja izum, ili tehnička poboljšanja, a tehničko poboljšanje je u stvari tehničko rešenje koje je postignuto sa racionalnom upotrebom poznatih tehničkih rešenja i tehnoloških postupaka.

V. Vučenović invenciju predstavlja i definiše kao: „proces kreacije, odnosno sposobnost pronalaženja novotarija. U ovom procesu nastaje neko novo saznanje, zamisao ili ideja kako se može na racionalniji način ovladati nekom prirodnom i veštačkom strukturom, kao i kako se postojeće stanje može poboljšati i prilagoditi novim zahtevima ili trendovima. To znači da invencija predstavlja prvu fazu, ili korak u stvaralačkom procesu”.11

Bez obzira na veliki broj definicija i određenja invencije, čini se da bi za prirodu ovog rada bila najprihvatljivija definicija: „Promena od determinisanog i šablonskog rada i poslovanja, ka kreativnom razmišljanju koje se ugrađuje u proizvode, usluge, procese, odnosno u nešto što ima upotrebnu, ali i opštu vrednost u poslovno društvenom kontekstu”. Ovo određenje invencije implicira na nerutinsko ponašanje i kreiranje uslova da organizacije i društvo u celini

11 V. Vučenović: Šampionski menadžment, NIP Obrazovni informator, Beograd, 2004, str. 92.

Page 36: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

20

žive sa promenama i kreiraju klimu koja će podsticati na kreativnost i implementaciju ideja u praksi.

2.2.1. Kreativnost i kreacije kao preduslov za nastanak inovacija Obzirom da je kreativnost u tesnoj vezi sa inovacijama i da prethodi inovaciji, potrebno je obrazložiti i njeno značenje. Kroz ovu reč se želi prikazati da inventivnost i inovacije ne samo da treba da imaju praktičnu stranu, već da moraju imati i kreativnu dimenziju. Kreacija implicira na ideje, tj. inovativnost kao rezultat čovekovog razuma i razmišljanja, a u isto vreme i kao kvalitetno izvorište inovacija.

Svakodnevna iskustva pokazuju da sve što postoji u društvenom poretku je rezultat ljudske kreativnosti. Ova reč se veoma restriktivno koristi, tj. ona ima usko značenje i najčešće se pripisuje umetnicima, dizajnerima, arhitektama i drugim profesionalcima. Zaboravlja se da svaki čovek ima kreativnu energiju i da svakodnevno pronalazi nova, tj. kreativna rešenja za unapređenje svog posla, ali i života. Svako od tih novih načina obavljanja poslova predstavlja ustvari novatoriju, tj. inovaciju. To znači da su kreacije zastupljene jednako u slikarstvu i umetnosti, skulpturi, kao i u prodavnici, banci, obrazovnoj ustanovi, itd. Svaka oblast ljudskog rada je praćena kreativnim načinima razmišljanja i postupanja, što je i prirodno, jer je teško da čovek u svakoj novoj situaciji razmišlja i postupa na isti način.

Termin kreacija se sve više koristi u inovacionoj upravljačkoj literaturi, tako da su nastale kreativne industrije, ali i kreativni gradovi, organizacije, menadžment, itd. U vezi navedenog, P. Kotter kaže: „Kreacija je ključni faktor za uvođenje promena. To je ustvari sposobnost stvaranja i davanja novih praktičnih rešenja na osnovu čovekove mašte. To je po njemu bogatstvo ideja i originalnog razmišljanja usmereno na praktičnu stranu oblikovanja mašte.”12

Kreativnost je fundamentalno izvorište inovacije. Ona nastaje u čovekovom mozgu, tj. u procesu kreativnog razmišljanja. Ispostavlja se da je svaka hemisfera čovečijeg mozga specijalizirana za određene funkcije. Leva strana proizvodi linearno i vertikalno razmišljanje i praćena je logikom, simbolima i jasnim predstavama o predmetu posmatranja ili analiziranja. Desna hemisfera stvara lateralno razmišljanje i praćena je emocionalnom inteligencijom koja razvija želje, intuiciju i u kojoj nastaju ideje. Ono što je savremena medicina dokazala, to je da čovek ne može uspešno da funkcioniše uz dominaciju jedne ili druge hemisfere, već da iste trebaju biti uravnotežene, što je i realno, jer se čovek u životu i radu sreće sa brojnim i raznovrsnim izazovima u kojima se čas koristi leva, čas desna hemisfera čovečjeg mozga. Uravnoteženo funkcionisanje obe hemisfera se odražava i na dinamiku, ali i na kvalitet ideja, odnosno inovacija.13

U prethodnom kontekstu treba razlikovati fenomene kreativnosti i inovativnosti, jer se pokazuje da nije dovoljno da je neko kreativan da bi bio inovativan. Inovacije su usmerene na razvoj, odnosno implementaciju ideja, tj. na transformisanje ideje u koristan proizvod i uslugu, odnosno projekat. Dakle ideja i inovativnost je istina i realnost, inovativnost je, uslovno rečeno,

12 P. Kotter Cohen: The heart of change, HBR Press 2012. 13 Više o navedenom: Lidija Naumovska: „Kreativno odnesuvanje” Avtorot, Skopje, 2013. str. 39-46.

Page 37: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

21

mehanizam kojim se ideja pretvara u korisnost. To dalje znači da je besmisleno kreirati ideje i sedeti, nadajući da će se one same od sebe implementirati. Bitno je da se stvara klima u kojoj će se kreirati što više ideja, otkrivati prilike i šanse za njihov razvoj i implementaciju.

Kreativnost kao fenomen sam po sebi ne proizvodi vrednost. Ona se opredmećuje i dobija svoju vrednost kroz inovaciju. Da bi do toga došlo, kreativnost mora biti kanalisana, tj. mora reflektovati organizacionu viziju kao percepciju i konceptualizaciju same ideje. Kreacija i kreativnost su uslovljeni brojnim faktorima. Često se ističe da „snažan pritisak na strah podstiče uspeh”.

Međutim, istraživanja Teresa Amabile i Steven Kramera su utvrdila da se u „domenu naučnog rada, pokazalo da su ljudi kreativniji i produktivniji kad je njihov radni elan pozitivan-kada se osećaju srećnim, kada su suštinski motivisani prema samom radu i imaju sopstvene percepcije svojih kolega i organizacija. Šta više, u takvim pozitivnim stanjima, ljudi su više posvećeni poslu i više kolegijalni prema ostalima oko njih. Radni elan, kao što se moglo videti, može varirati iz dana u dan, ponekad neobuzdano i učinak zajedno sa njim. Lični radni elan određenog dana napaja njegov ili njen učinak za taj dan i može čak da utiče na učinak sutradan.”

U savremenim uslovima, kreativnost je po svim karakateristikama postala nova forma kapitala, koja je zamenila tradicionalne resurse, obradivu zemlju, rudna bogatstva, vodene površine, šumske komplekse, ili lokaciju i kao takva opredeljuje budućnost civilizacije. Pokazuje se da „sigurni inovatori često uključuju naučna otkrića u svojim kreacijama, ali njihov pravi genij leži u njihovoj mogućnosti da zamišljaju proizvode ili procese koji jednostavno nisu postojali. Stvarni svet nije smo ishod određenih zakona nauke i deluje kao da negira mogućnost stvarne inovacije.”14

Ukoliko bismo napravili razliku između kreativnosti i inovativnosti, mogli bismo reći da je kreativnost maštovitost stvaranja novih ideja, tj. sposobnost kombinovanja ideja na jedinstven način. Inovativnost je preuzimanje i korišćenje kreativnih ideja i njihovo pretvaranje u koristan proizvod, uslugu, ili način rada, čime ideja dobija svoju upotrebnu vrednost, a time i vrednost.

2.2.2. Kreativno razmišljanje - najviši nivo intelektualnog stvaralaštva Ako je kreativnost izvorište inovacija, to znači da je inovacija ustvari primenjena kreacija. U kreaciji je najznačajnije kreativno razmišljanje. Ono dobija posebno na značaju ako kreativno razmišljanje postoji na nivou strateškog menadžmenta. Dakle, kreativno, a u isto vreme i strateško razmišljanje je najviši nivo kvaliteta upravljačkih timova i elita. Otuda i konstatacija Roberta Craworda: „Kreativno razmišljanje je najcenjenija vrednost svake osobe, firme ili države. Ono ima moć da promeni vas, vaš posao i ceo svet”.

Kreativnost je najznačajnija sila koja potencijalno dovodi do uspešnosti. Kažemo potencijalno, jer druga strana ovog fenomena je njena implementacija i komercijalizacija što je ustvari 14 Roger Martin and Tony Golsby-Smith: Menagement Is Much More Than a Science, HBR, Septembar-ktobar, 2017. p.4.

Page 38: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

22

inovacija. Imajući u vidu značaj kreativnosti, formulisane su teorijske osnove koje su se transformisale u Zakon kreativnosti, koji se po B. Trejsiju svodi na sledeće:15

• Svaki napredak u životu ljudskih bića počinje idejom u umu samo jedne osobe, • Sposobnosti da se stvaraju konstruktivne ideje, u bilo koju svrhu i za bilo koji cilj,

neograničene su, pod uslovom da ne postavljamo mentalna ograničenja u našoj imaginaciji. Prema tome, naši potencijali su takođe neograničeni, pitanje je samo u kojoj meri i kojim intenzitetom će čovek koristiti taj neograničeni potencijal.

• „Šta god ljudski um može da zamisli i u šta veruje, to može i da ostvari”. Ova postavka Napoleona Hila ukazuje da treba samo sanjati jer sve što ljudski mozak u snovima može da isplete, to se može pretvoriti u stvarnost.

• „Mašta vlada svetom”, kaže Napoleon Bonaparta. Dakle, sve ono što vidimo oko sebe je prvobitno bila ideja u umu samo jednog čoveka koja se pretvorile u realnost.

• Albert Ajnštajn kaže: „Mašta je važnija od činjenica”. Ova postavka je značajna za savremene uslove, jer se velika moć daje informacijama, iako je evidentno da podaci i informacije govore jedno, a ideje i kreativna sposobnost sugerišu da treba uraditi drugo.

U vezi sa prethodnim, odnosno imajući u vidu značaj pre svega strateškog, ali i kreativnog razmišljanja zaposlenih, postavlja se nekoliko važnih pitanja: (1) koji su načini, odnosno koncepti i tehnike za podsticaje kreativnog razmišljanja, (2) da li se kreativnost može učiti i naučiti, (3) kako postati i ostati lider u upravljanju kreativnostima i inovativnošću, (4) kako održati i razvijati kreativnost i inovativnost, itd.

Iako je kreativnost, odnosno kreativno razmišljanje fenomen novijeg datuma mogla bi se postaviti i druga pitanja, koja bi delom ulazila u druga područja i naučne discipline, a pre svega psihologiju, medicinu, itd. Ono što je bitno naglasiti, to je da su kreativnost i inovativnost postali ključni faktori poslovne i životne uspešnosti.

Kompanije mogu podsticati kreativnost i razvijanje kreativnog razmišljanja pre svega u oklanjanju mentalnih ograničenja i obruča koji postoje u svakom čoveku, tj. u otklanjanju mentalne cenzure, u kojoj je unapred određen obrazac ponašanja, odnosno šta se može, a šta nije realno. Ovaj fenomen je u tesnoj vezi sa fleksibilnošću, adaptivnošću i radoznalošću, te sposobnošću otklanjanja predrasuda kojima se odbacuje uhodano gledanje na neku stvar, pojavu, process, ili događaj. Danas to kompanije ostvaruju projektovanjem i izgradnjom organizacije koja ima tolerantnu kulturu i meki stil upravljanja u kojoj se ideje cene.

Praktično pitanje je da li se kreativnost, odnosno kreativno razmišljanje može naučiti? Ovo pitanje postoji i u drugim sferama, gde se pojedinci, ili grupe uče kako da izbegnu stres, kako da brže i bolje uče, kako da koriste slobodno vreme, do toga kako se čovek može putem dubokog disanja relaksirati. Ovo pitanje je još aktuelnije, ako se ima u vidu da postoje teoretičari koji smatraju da se kreativne i talentovane osobe rađaju i da je to stvar genetike. Kao

15 B. Trejsi: 100 apsolutno neoborivih zakona poslovnog uspeha, Sentiment, Srbija i Crna Gora, str. 73-75.

Page 39: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

23

argument za ove tvrdnje navode velike genije poput Nikole Tesle, Leonarda da Vinčija, Edisona, Stiva Jobsa, Frojda, Mocarta, Ajnštajna, i drugih.

Jasno je da talentovani lakše postaju kreativci od netalentovanih. Dakle, ukoliko se talenat ne oplemeni radom, tj. razmišljanjem, on će ostati samo potencijal, što ukazuje da se kreativnost uči, a oni koji ne uče, ne istražuju, ne posmatraju i ne preispituju određene postavke i stavove ne mogu postati kreativci. Drugim rečima, „Nismo li se rodili s talentom, bit će nam teže. No ako ne vežbamo, ne istražujemo i ne probamo probuditi svet ideja u nama, on će ostati zatrpan i sakriven. Svaki čovek je kreativan, a razlika je samo u stepenu i količini. Neki ljudi će brzo i lako osloboditi svoj kreativni potencijal, drugi će ga kočiti autocenzurom, dok će treći uz mnogo muke doći do nauke”. U navedenom kontekstu postoje brojne metode koje potstiču inventivno mišljenje.16

O konceptima za povećanje kreativnosti pisali su teoretičari kreativnosti i inovacija. Svaka organizacija, pa i svaki čovek će na sebi svojstven način kreirati modele za kreativno razmišljanje, što ukazuje da nema univerzalnih pravila za stvaranje kreativaca, niti ih može biti.17

Ipak, u teoriji inovativnosti i inovacija razvijene su određene metode, kao što su: brainstorming, metode asocijacija, analogija i metafora, pitanja, igranje uloga, brainwritinga. Ove metode se mogu primenjivati individualno, grupno, čak i za organizaciju kao celinu. Prema preporukama V. Sriće, ovaj proces treba započeti u dečijem vrtiću, a završiti dan prije smrti, jer uvijek se može svaki problem koji nas muči rešiti bolje nego što mislimo da može. Uslov za to je da se potrudimo da sve gledamo kroz prizmu ideja, tj. dobro je ali može biti bolje. Navedeno implicira da je dobro najveći neprijatelj boljem i oni koji se zadovoljavaju postojećim i dobrim nemaju šanse da postanu kreativci.

Ipak, postoje i institucije koje ubijaju kreativnost, a za koje se veruje da one upravo razvijaju kreativnost. Jedna od njih je zvanično školstvo, koje legalno ubija kreativnost, na šta je upozorio i poznati ekspert za kreacije Ken Robinson u svom radu School Kill Creativity18 i u radu How Schools Kill Creativity koji je objavljen kao transcript njegovih govora iz 2006. U oba rada Robinson objašnjava kako škola kroz standardizaciju i programiranje ubija kreativnost i ukazuje na pardoks da postoji ljudska kreativnost koja je zarobljena u determinizmu i standardizacijama koje kreiraju nadležni organi koji vode obrazovanje.

Ono što je bitno, to je da je svaki čovek kreativan i da ima mentalne energije da razmišlja i emituje ideje. Pitanje je samo da li i u kojoj meri postoje podsticajne mere i želja da se taj potencijal aktivira. Ukoliko se želi kreirati, mozak ima tu sposobnost da razmišlja i stvara ideje, ali i da osmišljava način za realizaciju ideja.

16 Relativno dobar prikaz ovog pitanja je dato u: Velimir Srića; Creativity and Innovation Management”, A. Storytelling Approach, 2016. Kindle Store, Amazon. 17 O navedenom se može više videti u: Lidija Naumovska: Kreativno odnesuvanje”, Skopje, 2013. Str. 47-50. 18 TED Conferencion, Bring education Revolution, maj 2010.

Page 40: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

24

2.2.3. Ideje (invencije) kao najvrednija roba Precizne analize inovacione literature pokazuju da se invencija, odnosno sposobnost kreiranja ideje marginalizuje, smatrajući da nije stvar u idejama, već u njihovoj implementaciji, odnosno da svako može davati ideje, ali da ih svako ne može realizovati. Koliko je ovaj pristup prisutan, može se videti iz bivšeg jugoslovenskog samoupravljanja, gde su sjajne ideje socijalista utopista, a pre svih Sen Simona, da upravljanje ljudima treba zameniti upravljanje stvarima, do te mere kompromitovane, da se danas o samoupravljanju ne govori i ne piše, iako je ovo po svim pokazateljima najkvalitetniji način upravljanja poslovnim sistemima. Dakle, ovde je po mišljenjima mnogih došlo do raskoraka između ideja i njenih realizacija, što je nanelo veliku štetu poslovnoj efikasnosti tadašnjim samoupravnim organizacijama.

Koliko god se insistira da samo ideja koja ima upotrebnu vrednost, ili korist za aktere u inovacionom procesu, ima svoju vrednost, odnosno novčani izraz ili njenu cenu, praksa pokazuje da se ideje mogu smatrati najvrednijom i u isto vreme najskupljom robom. Dakle, sama ideja, odnosno invencija bez obzira na njenu upotrebnu vrednost, ima, odnosno morala bi da ima svoju vrednost, jer su manje više sve ideje nekada bile neostvarljive ili ekcentrične i da su vremenom postale realne i za praksu prihvatljive. Zato preveliko insistiranje na komercijalnoj strani ideje nije prihvatljivo, jer i neuspele ideje imaju vrednost i ukazuju da treba tražiti novi put ili puteve.

U društvu informatike i znanja, pokazuje se da razvijeni kreiraju i prodaju ideje, odnosno projekte u kojima je koncetrisana stručna i naučna pamet i da zahvaljujući tome ostvaruju velike zarade. Nerazvijeni se ne bave idejama, već njihovim realizacijama, zbog čega realizatori dobijaju mnogo manje od idejnih tvoraca određenih misaonih konstrukcija. Jasno je da je za kreiranje ideja potrebna stručnost, da se ona mora adekvatno platiti, da davanje ideja mora imati primarno mesto i mora biti daleko više vrednovano u odnosu na mauelni rad koji se bavi uglavnom rutinskom realizacijom ideja.

Da su ideje najvrednija roba, pokazuju i eksperimenti koje je ostavio Nikola Tesla, čovek koji je izmislio treći milenijum gde se veruje da će se budućnost čovečanstva zasnivati na velikom broju ideja koje je je Tesla ostavio u svojim crtežima, mapama uma, formulama i zakonitostima. Ispostavlja se čak i kada neka ideja nije realna, ili je neprimenjiva, da je i to doprinos i da tu neuspešnost treba ceniti i platiti, jer upozorava druge mislioce i maštare da idu drugim putem.

Iako su prethodne činjenice nesporne, praksa pokazuje da se idejama niko ne bavi, posebno kada su u pitanju zemlje u tranziciji. Malo je strateških, ali i drugih rukovodilaca koji su ikada pitali ljude šta oni misle i kako neki posao što bolje i efektivnije uraditi. To je velika greška i u isto vreme velika propuštena prilika, jer se ovde ne zahtevaju nikakve investicije, koje često predstavljaju ograničavajući faktor za određena činjenja ili nečinjenja.

Page 41: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

25

Analize tradicionalnih kompanija pokazuju da i tamo gde postoji kakav takav sistem za podsticanje kreiranja ideja, da je to komplikovano, nedovoljno jasno akterima koji bi učestvovali u ovom procesu. Da bi sistem za podsticanje ideja bio uspešan, potrebno je:19

• Da bude jednostavan i razumljiv,

• Da bude predviđen način beleženja ideja,

• Procenjivanje i provera samih ideja i njihove primenjivosti,

• Predvideti sistem nagrađivanja za kreatore ideja.

Svaki od navedenih podsistema sistema za kreiranje ideja ima svoje delove koje treba razraditi i prilagođavati ih u skladu sa situacijom i vremenom u kome kompanija posluje. Za navedeno nisu neophodna tehnika dostignuća i ulaganja, jer se na primer, ideje mogu zapisivati na parčetu papira, salveti, obrascu, te njihovo ubacivanje u kutije za predloge i ideje.

Za menadžment je najvažnije stvoriti inovativnu kulturu, tj. da davanje ideja i njihova implementacija bude deo organizacione kulture u kojoj će se znati ko je ideju dao. Pokazuje se da često zaposleni daju ideje svom rukovodiocu, koji ih dalje distribuira višem nivou kao svoje, što proizvodi nezadovoljstvo i dovodi u pitanje spremnost zaposlenih da dalje osmišljavaju, odnosno inoviraju. Zato se često praktikuje da kreator ideja istu lično dostavi kreativnom timu, ili direktoru znanja, odnosno strateškom rukovodiocu. Dakle, za kreiranje ideja je najvažnije stvoriti povoljnu atmosferu, podsticati zaposlene na davanje ideja i prepoznavanje, ali i vrednovanje talenata za ideje.

2.3. Izvorišta inovacija i kreacija U teoriji menadžmenta, odnosno inovacionog menadžmenta se navode različiti razlozi, odnosno izvori ideja, odnosno kreativnosti, iako je evidentno da se veća pažnja posvećuje posledicama, odnosno rezultatima (pozitivnim i negativnim) koje izazivaju inovacije i kreacije. P. Drucker navodi da „su izvori inovacija u prilikama koje se često javljaju, svuda su zastupljene, sadrže veliki poslovni potencijal, te da ih uz odgovarajuća poimanja i uz primenu znanja treba adekvatno iskoristiti”.20 Teško da bi ovako određenje izvorišta inovacija izdržalo test jedne dubinske analize.

Istinsko izvorište ideja i inovacija treba tražiti u prirodnom poretku, odnosno u čoveku kao jedinom svesnom i razumnom živom biću. Obzirom da su drugi izvori dosta eksploatisani i da su uglavnom posledica čovekove intelektualnosti, u narednom tekstu ovog podnaslova će se razmotriti dva nedovoljno obrađena izvorišta inovacija i kreacija i to: svest i podsvest čoveka i analogije i metafore koje se preuzimaju iz prirodnog, odnosno društvenog poretka.

19 Prema Southwood J. Morcott: Engine of growth, High Beam Research, May, 1.1996. p. 1 20 P. Drucker: Inovacije i preduzetništvo, Privredni pregled, Beograd, 1991.

Page 42: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

26

2.3.1. Svest i podsvest kao izvorišta inovacija i kreacija Pre razmatranja fenomena invencije i inovacija, potrebno je ukazati na svest i podsvest i njihov međusoban odnos, ali i kao mesto u kome nastaju stvaralačka dela, odnosno ideje. Ispostavlja se, a to je u psihologiji dokazano, da usklađeno delovanje svesnog i podsvesnog u čovekovom organizmu stvara uslove za ostvarenje vrhunskih ideja i novotarija. Koliko je važno poznavati ovaj odnos može se vide i iz konstatacije Inimori Kyoceri koji kaže: „Kada se koncetrišem …, ulazim u podsvesni um. Rečeno je da ljudi poseduju svest i podsvest i da naša podsvest ima deset puta veći kapacitet”. Dakle, poznavanje odnosa između uma, ili pameti i podsvesti je bitno da bi se saznalo gde nastaju ideje i gde nastaje njihova realizacija.

Nauka je utvrdila da kreacije, odnosno ideje nastaju u svesnom delu čovekovog neokorteksa. Njihova operacionalizacija nastaje u podsvesnom delu čoveka, što znači da je podsvest mehanizam inovacija, jer će podsvesni deo uraditi sve ono što mu naloži svesni deo uma. Dakle, ideja koja nastaje u svesnom daje nalog podsvesnom delu da je realizuje. Podsvesnom delu se ne ostavlja alternative da li nalog treba da se izvrši, ili ne, već mora postupiti po nalozima svesnog dela. Suprotno, ukoliko podsvesni deo ne dobije nalog od svesnog dela, on neće sam po sebi postupati, što u ovom slučaju znači da nema inovacije, odnosno bilo kakve novotarije. Shodno navedenom, svest je u ljudskom umu racionalan, a podsvest iracionalan nivo.

Svest kreira ideje i misaone konstrukcije na osnovu onoga šta je u njoj pohranjeno, odnosno na osnovu onoga u šta svest veruje, ili pak ne veruje, što se svodi na poznatu izreku Forda: „Ako u nešto veruješ i želiš da uradiš, naći ćeš načina i da ga i ostvariš, a ukoliko pak ne veruješ i ne želiš, naći ćeš razloga i opravdanje zašto to ne želiš”. Dakle, verovanje u neku ideju, odnosno invenciju je osnovni uslov da ideja nađe svoju primenu u praksi, odnosno da dođe do inovacije.

Ako je u svesti pohranjena pozitivna energija, onda će ona izdavati pozitivne naloge koji će proizvoditi pozitivne inovacije ili rezultate. Ukoliko u čovekovoj svesti dominira negativna energija, ona će davati negativne impulse i kreiraće negativne, ili nedovoljno kvalitetne inovacije. Ovo je logičan zaključak, koji proizilazi iz zakona o kompenzaciji koji je svojevremeno formulisao Emerson konstatacijom: „Ono što čovek emituje, to mu se i vraća. Ako emituje pozitrivnu energiju, ona će mu se vratiti kroz pozitivan nalog podsvesti da ga realizuje i ostvari određenu inovaciju. Ukoliko emituje negativnu energiju, ona će mu se vratiti. Čovek je takav, što emituje, to će mu se i vratiti.”

Za inovacije i inovatore, ali i za menadžere koji su inovativno usmereni, najvažnija je stvar razvijati i održavati želju za kreiranje ideja. Ispostavlja se da podsvest ima odgovore na sva pitanja i u stanju je da realizuje bilo koju ideju. Svaku činjenicu za koju svest poveruje da je istinita, podsvest kao takvu usvaja i sprovodi. U navedenom kontekstu, svaki čovek je u stanju da promeni sebe, da se orijentiše na inovativan način razmišljanja i prihvatanje, ali i realizaciju novih ideja, ukoliko mu to naloži podsvest. To dalje znači da svako može ostati inovator, ukoliko to želi i ukoliko uskladi maštu, ili fantazije sa voljom, odnosno motivom za ta

Page 43: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

27

ostvarenja. Genijalni pojedinci i uspešne organizacije su imali uravnoteženu želju i volju za inoviranje i stvaranje velikih dela.21

Za razumevanje invencije i inovacije je bitan odnos između svesnog i nesvesnog, odnosno između linearnog i nelinearnog načina razmišljanja. Dokazano je da naš način razmišljanja opredeljuje i način ponašanja. Dakle, ukoliko se želi promeniti način ponašanja, mora se prethodno promeniti način razmišljanja uz dodatno alfa plus, a to je da se promene i stvorene navike. Ova konstatacija je logična, tj. da bi se promenila posledica, ili rezulat, odnosno povećao broj kvalitetnih ideja i inovcija, potrebno je promeniti uzrok, a to je, kako je konstatovano, način razmišljanja i postupanja. Mnogi ne razumeju ovu zakonitost, pa nastoje da sa starim načinima razmišljanja i postupanja, ostvare veće ili kvalitetnije ideje, ili inovacije, ne shvatajući da se za ostvarenje veće inovacione uspešnosti mora uvesti nov način razmišljanja, odnosno novi organizacioni koncepti.

Drugim rečima, linearni način razmišljanja ne proizvodi invencije, pa samim tim ni inovacije, jer ono podrazumeva interakciju po poznatim i utabanim stazama. Ono polazi od stava da svaki problem ima samo jedan i to poznati način rešavanja, a kada je jednom implementirano, ono se linearno prihvata i za rešavanje sličnih problema na drugom mestu i u u drugo vreme. Ispostavlja se da ne postoje dva ista problema i da je svaki problem unikatan, jer u njemu učestvuju različiti ljudi. Otuda i tvrdnja da rešenja koja su u prošlosti dala zadovoljavajuće rezultate, ako se ista primene u sadašnjosti, ili u drugim kulturološkim zonama i običajima, mogu proizvesti nove probleme. Dakako, linearan način razmišljanja je relativno lak i menadžeri ga rado prihvataju, ali on ne predstavlja efikasan način za unapređenje kreacije i inovacije u organizaciji. Zato se linearno razmišljanje i linearan način rešavanja problema smatra za najveću opasnost po nacionalnu, ili organizacionu uspešnost. Ukoliko države i organizacije žele dinamičniji razvoj invencija i inovacija, potrebno je da eliminišu linearni način postupanja.

Druga je stvar sa nelinearnim razmišljanjem i postupanjem, koje funkcioniše po principu organizovanog haosa. Ovaj način razmišljanja je rezultat svesnog, odnosno racionalnog dela čovekovog uma i polazi od stava da su životni i radni problemi složeni, dinamični i da postoji visok nivo međuzavisnosti između delova i celine, odnosno celine i okruženja u kome organizacije funkcionišu. Drugim rečima, polazna osnova nelinearnog razmišljanja je shvatanje svih, pa i inovcionih procesa kao dinamičnih, nepredvidljivih i sa velikim stepenom rizika po njihove ishode. Ispostavlja se, a to i svakodnevna praksa pokazuje, da nova rešenja i inovacije stvaraju nove realnosti, a nove eksterne, ili interne, odnosno i jedne i druge okolnosti zahtevaju nove odgovore i nova rešenja.

2.3.2. Metafore i analogije kao izvorišta ideja i inovacija Jedna od karakteristika inovacije, koja se gotovo i ne pominje u inovacionoj literaturi je njihova univerzalnost i analogičnost. To znači da svaka inovacija ima nekih zajedničkih, ali i niz posebnih karakteristika i specifičnosti koje je razlikuju od drugih i za čiju primenu su potrebni posebni koncepti i tehnologije. Dakle, svaka inovacija je rezultat čovekovog intelekta i 21 Života Radosavljević, Menadžment znanja, skripta, FORKUP, Novi Sad, 2011. str. 58

Page 44: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

28

bazirana je na pravilima, ili principima funkcionisanja prirodnog poretka, odnosno univerzuma. Ovo ukazuje da ništa ne može da nastane ni iz čega, već sve što postoji i što se inovira ima svoju osnovu, odnosno bazu.

Aristotel je svojevremeno ukazao da se iz metafora najbolje uči i da one predstavljaju dobru osnovu za pronalaženje novina i kreiranje ideja. On je zapazio: „Obične reči prenose samo ono što veće znamo. Iz metafora se najbolje može naći nešto novo. On je verovao da je majstor metafora ključ za retorički uspeh. Da bi bio gospodar metafora, najveća stvar su dalekosežna razmišljanja i vizija. To je znak genija. Istraživanja u kognitivnoj nauci su pokazala da je osnovni motor kreativne sinteze, mentalna sposobnost povezivanja dva koncepta koji nisu obično povezani i da ih uspostave u novu ideju”.22 Drugim rečima: kada ljudi povezuju nepovezane tehnike, ili koncepte iz prirodnog ili društvenog poretka, inovacije mogu dostići značajne rezulate.

Primeri navedenog postoje u prirodnom, ali i društvenom poretku, kod prirodnih, tehničkih, umetničkih i drugih nauka. Roger Martin i Tony Golsby ističu potrebu da čovek treba da „izgrađuje naracije o mogućim budućnostima, primenom alata metafore, logike i emocija, koje je prvi opisao Aristotel”. Pokazuje se da metafore pomažu usvajanju inovacija i kao takve predstavljaju koristan izvor kreacija i inovativnosti.

Analogan primer u prirodnoj konstrukciji ptica s kljunom radi lakšeg savladavanja otpora vazduha je poslužio projektantima da konstruišu avion sličan anatomiji ptica. Da tog prirodnog modaliteta nije bilo, verovatno da se ne bi izgradile vazdušne letilice na ovaj način. Ova analogija postoji i u drugim oblastima. Poznato je da mimikrija, kao nauka koja se bavi izučavanjem ponašanja životinjskog sveta, daje brojne primere za uvođenje inovacija u organizacijama. Primer, funkcionisanja roja mrava, ili pčela gde postoji, može se reći, apsolutni red, a da se ne koriste naredbe i instrukcije, su dobre osnove za uvođenje inovacija u organizacione sisteme, gde bi se analogno samoorganizirajućim organizacijama obavljale funkcionalne aktivnosti. Rečju, analogije, ili metafore, odnosno kompariranje je jedna od najefikasnijih načina da se kreiraju ideje, zbog čega se preporučuje upotreba metafora.23

Ovo je bitna napomena, jer se inovacije obično vežu za tehničko-tehnološke nauke, tj. za tehnološke inovacije, ne shvatajući da je polje inovacije daleko šire i da nema oblasti u kojime ne postoje inovacije. Univerzalnost inovacija kao karakteristika i opšte prihvaćen termin joj daje dodatnu vrednost i nužnost za njenim istraživanjem i primenom određenih novina i novotarija u ostvarivanju konkurentnosti, ali i uopštavanjem i analognu primenu u različitim područjima. Drugim rečima, zahvaljujući univerzalnosti fenomena inovacija, moguće su analogije, odnosno adekvatna primena novotarije iz jedne u drugu poslovnu oblast, ili delatnost.

Primer Henri Forda, jednog od najvećih inovatora u automobilskoj industriji to potvrđuje. Ford je zahvaljujući snimku funkcionisanja jedne klanice u obradi goveđih polutki pomoću pokretne

22 Roger Martin and Tony Golsby-Smith: Management Is Much More Than a Science, HBR, Septembar-Oktobar, 2017. p.6. 23 Lidija Naumovska: “Kreativno odnesuvanje”, Skopje, 2013. str. 93.

Page 45: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

29

trake, nastojao da poveća profitabilnost i u proizvodnji automobila sa brojnim dodatnim novotarijama i principima. Na ovaj način je povećao proizvodnju i do 1000 automobila dnevno, što je za tadašnje uslove bilo neverovatno. Po mnogim procenama, ova inovacija ga je dovela na top listu najinovativnijih ljudi, koja je za krajnji rezultat imala stvaranje jedne od najvećih automobilskih imperija. Dakako, ova imperija i danas, posle više od 100 godina, postoji i opstaje ponovo zahvaljujući permanentnim inovacijama. Da te prakse nije bilo, Ford, kao i druge poslovne imperije, bi odavno nestale.

Koliko je Ford praktikovao inovacije, vidi se i po sledećoj konstataciji: „Kada bih slušao kupce, ne bih nikada proizvodio automobile, nego bih uzgajao brze konje”. Ovu izreku je prihvatio i jedan od najuspešnijih poslovnih ljudi krajem prošlog i početkom ovog veka, Stiv Džobs: „Da sam slušao kupce, nikada ne bih napravio kompjuter, jer kupci jednostavno ne znaju šta im treba”. Ove izreke dovoljno govore o kontraverzi između inovacije u poslovanju na tržištu i njene stvarne vrednosti za krajnjeg kupca, odnosno korisnika.

U suštini inovacija je svako poboljšanje koje vodi do povećanja vrednosti za korisnike i tržišne konurentnosti. Imajući u vidu brojnost definicija inovacije, naša definicija glasi: „Inovacija je praktična upotreba ideja sa ciljem stvaranja upotebne, ali i dodatne vrednosti za sve aktere u poslovnom procesu.” Ova definicija je široka i sveobuhvatna, jer se ne orijentiše na proizvod, uslugu, tržište, a u isto vreme implicira da svi akteri u poslovnom procesu moraju imati korisnost, što znači da ukoliko samo jedna karika u inovativnom procesu ne bude zadovoljna, inovacije nema, niti ista može ostvariti svoj puni upotrebni, ali ni komercijalni efekat. Kroz ovu definiciju se ukazuje i dokazuje interaktivni, holistički i kooperativni karakter inovacije, odnosno obezbeđuje tržišna aktuelnost radi održavanja ili stvaranje konkurentske prednosti.

Bez obzira na različitost određenja, inovacije se shvataju kao tržišno verifikovana invencija i kao jednan od glavnih „motora” koji pokreće razvoj na makro, ili mezo nivou i koji kroz kreiranje novih vrednosti povezuje ideje sa potrebama tržišta. Otuda i konstatacija da inovacija nije samo tehnički, već daleko širi fenomen koji ispoljava uticaj na sve segmente privrede i društva.

2.4. Međuzavisnost invencija i inovacija Već je konstatovano da invencija i inovacija nisu sinonimi i da se ovi pojmovi nalaze u uzročno posledičnim vezama i odnosima. Takođe pojmovi inovativnost i kreativnost se posmatraju kao dve strane istog novčića. Navedeno znači da nema inovacije, ukoliko ne postoji kreativnost, odnosno invencija. Međutim, samim postojanjem invencije, tj. ideje, ne znači da će nastati inovacija. Da bi do toga došlo, potrebno je da se invencija dokaže, odnosno da bude prihvaćena i valorizovana od kupaca, odnosno mušterija. Novotarija koju nije tržište prihvatilo ne stvara nikakvu vrednost, ma šta o njoj mislili njeni kreatori i ostajue na nivou ideje. To ne znači da je ideja nerealna, već da u trenutku njenog nastanka ona nije prihvatljiva i da će i budućem vremenu uz određene modifikacije i „kreativne imitacije biti moguća njena primena”.

Ukoliko je veća moć ideja, veća je kreativnost i po pravilu proizvodi kvalitetniju inovaciju. Dakle, invencija je izvorište, ali i nužna sirovina da bi se stvorila neka novatarija, proizvod, organizaciona forma, itd. Ispostavlja se da je invencija „samo ideja, odnosno prvi korak do

Page 46: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

30

inovacije, koja poprima kvalitete inovacije kada se ideja implementira i kada stvori vrednost za korisnika.”24

U analizi odnosa koji postoje između invencije i inovacije treba imati u vidu da se i jedan i drugi fenomen zasnivaju na kreativnosti, tj. u svakoj invenciji mora da postoji i njena praktičnost, kao što u svakoj inovaciji i dalje mora da postoji kreacija, tj. invencija. Naime, invencija koja nije praćena i njenom upotrebnom vrednošću je utopija, a to znači da je njena primena nemoguća. Međutim, kako je i konstatovano, implementacija ideje je opet praćena invencijom, odnosno pretvaranjem vizuelizacije u misaone konstrukcije i praktična rešenja. Na ovo ukazuje i N. Tesla sledećom konstatacijom: „Svaki moj izum koji sam ostvario, bio je baš onakav kakvog sam ga prethodno osmislio u svojoj glavi. Kada sam želeo da promenim neke njegove performance i to je moralo da nastane u glavi.”

Invencija i inovacija se razlikuju i po stepenu složenosti. Često se smatra da je kreiranje ideja složenije od njihove implementacije. Praksa pokazuje da invencija predstavlja proces u kome nastaje ideja, ali je to i proces u kome nastaje i misaona konstrukcija kako tu ideju realizovati. Ispostavlja se da je osmišljavanje i traženje odgovora na pitanje kako implementirati invenciju mnogo složenije od same ideje, jer je to praktičan rad koji treba da obezbedi prihvatljivost inovacije na tržištu, odnosno njihovu komercijalizaciju i profitabilnost. U naučno istraživačkom radu i u inovacionim organizacijama je najvažnije odgovoriti na pitanje kako? Inovacija pored praktične i tehničko-tehnološke, odnosno funkcionalne strane, treba da sadrži i ekonomsku, ali i sociološku dimenziju, što nije slučaj sa invencijom.

Invencija, odnosno ideja je uglavnom rezultat individualnog razmišljanja, jer se znanje, motivi i veštine nalaze u glavama pojedinaca i zahvaljujućim ovim komponentama, pojedinci mogu da kreiraju i emituju ideje. U savremenim uslovima, odnosno u društvu znanja, sve se više govori o organizaciji koja uči i o pronalaženju strategija kako implicitno, odnosno prećutno znanje pretvoriti u eksplicitno, kako bi istim raspolagala organizacija, a ne pojedinci. U kolektivnoj pameti i razmeni ideja, nastaju nove i po pravilu kvalitetnije ideje od prethodnih, što povećava kreativni potencijal organizacije. Ispostavlja se da su ideje rezultat znanja i veština, da su one poput znanja jedina privatna svojina koju čovek ima i koja mu se ne može oduzeti. Ovo je jedinini ili redak resurs, koji u podeli, ili razmeni dobija na većoj vrednosti, što nije slučaj sa drugim resursima.25

Na primer, ukoliko pojedinac ima 100 evra, pa ih razmeni sa drugih 100 evra u ovoj transakciji se nije ništa desilo, odnosno dobilo. Svako je ostao na prethodnom nivou, odnosno na nivou 100 evra. Međutim, ukoliko osoba A da ideju osobi B, a osoba B da ideju osobi A, to nisu dve, već četiri ideje. U ovoj transakciji moguće je da putem kombinacije nastane i peta i veći broj ideja, koje su po pravilu kvalitetnije od svih prethodnih ideja. Ovo implicira da kreativno-inovativne organizacije moraju da razvijaju i neguju kult razmene i komunikacije po pitanju stavova, mišljenja i ideja, jer se na taj način kreativni potencijal organizacije multiplikuje.

24 Borut Likar: Menagement znanja in inovativnosti, Škofja Loka, Celje, 2002. str. 18. 25 Života Radosavljević: Menadžment znanja od predvodništva do maestralnosti i dalje, Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, Novi Sad, 2011.

Page 47: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

31

U oceni međuzavisnosti odnosa između ideje (invencije) i inovacije treba imati u vidu, kako je konstatovano, da je ideja vezana za čoveka, kao jedinog razumnog živog bića koje zna da razmišlja i da kreira ideje. To ne može biti svojstveno bilo kom drugom živom bića, ili bilo kom mehanizmu, makar to bio i najmoćniji kompjuter. Pokazuje se da i životinje imaju svrsishodne i inteligentne poteze, ali oni nisu rezultat njihovog mozga, već ugrađenog genetičkog koda. To se može videti svakodnevno na prostim primerima. Naime, ptice lete u jatu i formiraju dizajn jata u obliku slova V zbog toga što je dokazano da se na taj način postiže veća racionalnost u štednji energije, obzirom da ova kompozicija leta obezbeđuje lakše slamanja otpora vazduha pri letu, što implicira da se sa istim utroškom energije, ukoliko se leti u jatu i u obliku slova V može uštedeti i preko 70% energije. To znači da su ptice selice, odnosno one koje imaju duge letove prirodno, odnosno genetski određene da lete u jatu i u obliku slova V kako bi ptica koja leti na čelu jata slamala otpor vazduha i stvarala tzv. vazdušni gep koji olakšava let drugim pticama. Ova metafora se može preneti i na funkcionisanje čoveka, odnosno u osmišljavanju koncepata i tehnologija koje će mu omogućiti da sa što manje utrošaka fizičke energije, ostvari što veći efekat. To je evidentno kod biciklističkih trka, gde se biciklisti što više povijaju prema zemlji, kako bi imali što manji otpor vazduha i na taj način štede energiju, ali se i oni struktuiraju jedni iza drugih da bi koristili gep koji stvara biciklista ispred njega.26

Iz prethodnog primera je evidentno da je čovek posmatrajući kako postupaju životinje nastojao da organizuje život i rad po njihovim algoritmima i genetičkim pravilima, jer se ispostavlja da je genetika, odnosno ugrađeni prirodni kod mnogo pouzdaniji, od onoga što je veštački stvoreno. Ovo je logičan zaključak, jer će životinja uvek u određenim situacijama postupati po istim pravilima i na isti način, dok će čovek čak i u istim situacijama postupati na drugačiji, odnosno na način koji mu odredi njegova svest i koja daje naloge izvršnim delovima čoveka da te ideje realizuje po pravilu na drugačiji način. Na koji će se to način ostvariti, zavisi od brojnih i relevantnih faktora: intelektualne snage, raspoloženja, motiva, itd.

Međutim, kod inovacije se pokazuje trend, pa čak i neophodnost da se praktična strana i implementacija invencije, odnosno inovacije prenese na mehanizme, odnosno na mehaničke naprave, alate, pribore, instrumenate, robote, kompjutere, do inteligentnih mašina i ekspertskih sistema za podršku odlučivanja. Ovo važi čak i u uslovima kada je čovek osmislio i čip koji se može ugraditi u čovečji mozak, ili mehaniku za pokretanje, ili kretanje osoba sa invaliditetom. Dakle, uvek ostaje konstatacija da su i ti čipovi ili softveri rezultat čovekove inventivnosti, tj. da svaka sledeća generacija tih mehanizama postaje naprednija od prethodnih, zahvaljujući većem stepenu znanja koje čovek ima.

Praksa, a i svakodnevna iskustva pokazuju da se retko mogu naći pojedinci koji su jednako sposobni da kreiraju i da realizuju ideje, što bi u holističkom smislu bilo najprihvatljivije. No, to je gotovo nemoguće, jer u realnom životu postoje izvrsni inovatori ali loši implementatori, što stvara određene probleme u praktičnoj opercionalizaciji ideje, posebno ukoliko postoji problem u odgovoru na pitanje kako? Ipak i ova na prvi pogled slabost ima dobrih strana, jer i

26 Života Radosavljević: Predavanja na doktorskim studijama na studijskom program Menadžment i biznis iz predmeta Teorije i prakse menadžmenta i organizacije, Fakultet za poslovne studije i pravo, Beograd, 2015.

Page 48: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

32

onaj koji realizuje ideju dolazi do saznanja o razlici između teorije i prakse, pa i sam može dodati novu vrednost, što je problem „kreativne imitacije”.

Jedan od retkih, moglo bi se reći super izvršnih direktora Stiv Džobs je imao sposobnost da kreira ideje, ali i sposobnost da ideju realizuje. Zahvljujući ovoj sposobnosti, on je napravio kompjuter, koga je mogao da kupi prosečan čovek i da tako osvoji ogromno tržište informatike.

2.5. Tipizacija i karakteristike inovacija Povećana konkurentnost i sve veći značaj koji inovacije ispoljavaju na poslovnu uspešnost, kao i sve veći broj inovacija, nametnulo je i potrebu njihove tipizacije, odnosno njihovog razvrstavanja u pojedine grupacije, po utvrđenim kriterijumima. Ovo iz razloga, što se u naučnom, ali i u praktičnom smislu pokazalo da sve inovacije nemaju isti značaj, ali ni uticaj na nacionalnu, ili korporativnu poslovnu uspešnost. U savremenim uslovima, inovacije sve više postaju globalno pitanje, što je unelo novu dimenziju u njihovom istraživanju. Evidentno je i to da različite inovacije imaju i različite koncepte upravljanja i da svakoj grupaciji treba projektovati određeni modalitet, ili modalitete upravljanja. Iskustva pokazuju da postoje i manje ili veće ciklične varijacije u inovacionim procesima sa različitim ishodima. Ove varijacije su rezultat postojanja različitih faktora i uticajnih sila, odnosno materijalnih i intelektualnih kapaciteta koji mogu pozitivno, ili negativno da utiču na inovacionu uspešnost.

U okviru problema tipizacije treba napomenuti da između pojedinih vrsta inovacija postoji visok stepen uzajamnosti i uzročno posledičnih veza i odnosa. Svaka promena u jednoj, neminovno donosi i promene u drugoj, ili drugim inovacijama, što usložava proces njihovog usmeravanja, odnosno upravljanja. Primera radi, nove tehnološke inovacije, neminovno dovode i do uvođenja novih organizacionih inovacija, što je evidentno uvođenjem internet komunikcije koja je u osnovi srušila tradicionalne granice i bedeme između odeljenja i drugih delova organizacije. Ili kada prometna organizacija unutrašnju trgovinu zameni sa spoljnom, moraju se radikalno promeniti i organizaciona struktura, ali i obezbediti nova znanja i veštine, a posebno poznavanje društveno političkih, ekonomskih, kulturološko socioloških i drugih osobina pojedinih delova sveta.

2.5.1. Različitost tipizacije inovacija Veliki broj teoretičara se bavio formulisanjem kriterijuma i razvrstavanjem inovacija. Svako od njih je imao svoju polaznu osnovu i stanovište za tipiziranjem i smeštanjem u karakteristične okvire, što je zavisilo od njihove profesionalne orijenacije i životnih i radnih iskustva kojima su raspolagali.

Šumpeter je razlikovao inovacije u opštem smislu i preduzetničku inovaciju. Preduzetnici uvode i koriste tuđe inovcije, ali i sami kreiraju nove, kao što su novi načini proizvodnje, ili nove organizacione forme. Preduzetničke inovcije izazivaju talase „kreativne destrukcije” jer one čine neupotrebljivim stare inovacije, ideje, tehnologije, organizacije, itd. Dakle, nestanak

Page 49: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

33

starih i uvođenje novih i po pravilu naprednijih tehnologija unapređuje ukupnu nacionalnu, ili korporativnu upešnost. Ovaj poznati teoretičar je dao pet tipova inovacija i to:27

• Inovacija novog proizvoda, • Uvođenje novog načina proizvodnje, • Otvaranje novog tržišta, • Osvajanje novih izvora sirovina, • Stvaranje novih organizacija.

Prethodna tipizacija inovacija se manje više koristi i u ostalim klasifikcijama, posebno kada se radi o novim proizvodima, načinima proizvodnje i stvaranju novih organizacija.

Inovacijama i njihovim tipizacijama se bavio i otac menadžmenta P. Drucker. On, kao i Šumpeter, vezuje inovacije za preduzetništvo i preduzetnički poduhvat. Po njemu, inovacije kreiraju resurse koji do sada nisu postojali. Kao primer se uzima nafta. Ona nekada nije bila resurs sve dok čovek novim inovacijama nije pronašao način da je eksploatiše, preradi i koristi. Drucker inovaciju posmatra kao način za podizanje tehničko tehnološkog nivoa proizvodnog procesa, opreme i materijala. Za primer opet uzima naftu, koja je u svojim tehnološkim procesima imala brojna unapređenja.

OECD se takođe bavi klasifikacijom inovacija, na isti način kao Šumpeter, što je i logično, jer ova međunarodna organizacija u inovcijama vidi jedan od glavnih instrumenata za razvoj i unapređenje privrede i društva zemalja članica. Ona klasifikuje inovacije u 4 grupe i to:28

(1) Inovacija proizvoda i usluga,

(2) Inovacija procesa,

(3) Inovacija organizacije i

(4) Inovacija marketinga.

Tipizacija inovacija pored teorijskog, ima i praktičan značaj, jer se jedna pravila primenjuju na jedan tip inovacija, a druga, pa i potpuno suprotna na drugu vrstu inovacija. Ova konstatacija se svakodnevno potvrđuje, jer je upravljanje revolucionarnim inovacijama praćeno visokim nivoom rizika i opreznosti u odnosu na inkrementalne inovacije koje po pravilu ne zahtevaju veća ulaganja, pa samim tim i ne nose veće rizike za tržišnu uspešnost.

Bitno je naglasiti da svaka nova inovacija je po pravilu superiornija u odnosu na postojeću ili zastarelu. Međutim, i kod ove konstatacije treba biti oprezan, jer nove inovcije mogu da smanje prihode, ali i profitabilnost, jer se pokazuje da je svaka inovacija u svojoj početnoj fazi je inferiorna u odnosu na postojeću, koju su tržište, odnosno kupci prihvatili. To se desilo

27 Joseph Shumpeter: A Business Cycle, New York, Mc Graw Hill, 1939. 28OECD, Eurostate, Oslo Manual: Guidelines fr Collecting and Interpreting Innovation Data, 3-rd, Edition 2005.

Page 50: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

34

uvođenjem e-trgovine u uslovima malog tržišta, gde su kompanije ovom inovacijom imale gubitak.

Shodno navedenom, postoji i sledeća opšta podela inovacija, i to:

• Globalne, nacionalne i lokalne inovacije, • Proizvodne i procesne, • Tehnološke i netehnološke, • Interne i eksterne, • Originalne i adapterske, • Institucionalne i funkcionalne, • Radikalne i inkrementalne.

U praksi se pojavljuje daleko veći broj i kategorija inovacija. Obzirom da će svaka kategorija inovacija vremenom biti zamenjena u nekom trenutku, može se tvrditi da postoji neograničeni broj mogućih tipizacija inovacija, odnosno da sve može biti inovirano i promenjeno i samim tim da inovacije iz jednog pređu u drugi tip, ili vrstu.

Koji će tip inovacija u kompanijama biti primenjen zavisi od vizije menadžmenta. Tipične multidivizionalne organizacije imaju mešovite proizvodno-prometne proizvode, ili kategorije, što stvara uslove za kreiranje različitih aranžmana i dizajna. Obično su inovacije praćene mešovito. Na primer, eksterne inovacije su praćene radikalnim, odnosno originalnim, što usložava proces upravljanja, ali u isto vreme ima veći potencijal ukoliko iste i uspeju.

Ipak dve vrste inovacija zaslužuju posebnu pažnju i to: radikalne i inkrementalne (postepene), jer one ispoljavaju različite uticaje na poslovne aspekte organizacija. Ne potcenjujući druge tipove inovacija, u narednom tekstu će se posebna pažnja usmeriti na analizu značaja i uticaja radikalnih i inkrementalnih aspekta u biznisu i organizciono upravljačkoj sferi.

2.5.2. Radikalne inovacije i njihove karaktristike U velikom broju inovacija, pokazuje se da su najčešće razmatrane: radikalne i postepene inovacije. Ovo je, po Paul Sloanu u isto vreme i najjednostavniji način kategorizacije inovacija. Pojedini teoretičari navode i tzv. mračne inovacije, ali se ovde ne radi o posebnoj, već o radikalnoj inovaciji.

2.5.2.1. Radikalne inovacije

Iz teorije marketinga je poznato da svaki proizvod ima svoj životni vek, odnosno svoj nastanak, razvoj, doba zrelosti, degresiju i na kraju nestanak. Ova analogija je preuzeta iz medicine i biologije i ukazuje da je svaki čovek svestan svoje smrtnosti. Jedino što ostaje nepoznanica je kada i kako će se ta radikalna promena desiti. Prethodna konstatacija se odnosi i na svaki proizvod, organizaciju i druge veštačke tvorevine i toga su svesni menadžeri, zbog čega je nužno spoznati i moguće razloge umiranja, odnosno nestanka proizvoda ili organizacija.

Page 51: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

35

Proizvod može nestati iznenadnom pojavom novih, naprednijih i funkcionalno efikasnijih proizvoda, ili pojavljivanjem istog, odnosno sličnog proizvoda sa boljom cenom, rokovima isporuke, garantnim rokovima, razvijenijom servisnom mrežom za održavanje, posebno kada su u pitanju trajna potrošna dobra. Međutim, krah, odnosno smrt proizvoda može nastajati postepeno, kada gubi potrošače, smanjuje učešće na konkretnom tržištu pod naletom konkurencije, itd. Dakako, proizvod može nestajati i planski, tj. postepenim povlačenjem postojećeg proizvoda sa tržišta i uvođenjem novih, ili novog proizvoda. Ovo je i najpoželjnija situacija i uglavnom je primenjuju kompanije koje imaju jake razvojne inovacione centre koji kreiraju promene, odnosno uvode inovacije za narednih nekoliko godina.

Navedeno ukazuje i dokazuje da je menadžment pred velikim izazovom obezbeđenja opstanka proizvoda i organizacije, tj. određenjem kada treba uvesti inovaciju, a posebno kada treba i kako uvesti radikalnu inovaciju. I ovde se analogija medicinskih pravila može primeniti, u smislu da: „Nikada ne treba zdravog pacijenta operisati i izlagati ga nepotrebnim rizicima”. Navedeno implicira da ni proizvod koji ima prođu na tržištu ne treba povlačiti, a po mnogima i ne razmišljati o njegovoj zameni. Ipak, praksa menadžmenta pokazuje da organizacija mora permanentno, a to znači i kada ostvaruje najbolje rezultate sa postojećim proizvodom, ili grupom proizvoda, da razmišlja o njihovoj zameni i planskom uvođenju radikalno novih proizvoda, odnosno radikalnih inovacija.

Za inovacioni menadžment je bitno stvarati atmosferu stalnog unapređenja postojećeg stanja i da su za to odgovorni svi zaposleni. Dakle, inovacija nije posao samo stručnjaka iz odeljenja za razvoj, ili inovacionih inkubatora, inženjera i tehnologa, iako oni tome najviše doprinose, već cele organizacije, jer je uvođenje stalnih promena i inovacija uslov za opstanak organizacije. S druge strane, da bi inovacije, a posebno radikalne, uspele, moraju dobiti saglasnost i podršku zaposlenih, pa često i dobavljača, a posebno kupaca. Svaka radikalna, ili bilo koja druga inovacija neće uspeti, ukoliko je kupci, odnosno potrošači ne prihvate. Ovo je logično, jer radikalne inovacije su praćene visokim stepenom neizvesnosti i rizika, zbog čega je neophodno vršiti istraživanje i procenu njihovih perspektiva. Uticaj radikalnih inovacija je značajan za pojedince, kompaniju kao celinu, ali i za ostale stejkholdere, jer one po pravilu uvode diskontinuitet u dosadašnjem dizajnu organizacije, uvode novu poslovnu filozofiju i često menjaju strukturu snabdevača, kao i kupaca, odnosno potrošača.

Za radikalnu inovaciju je bitno da jedino ona obezbeđuje dugoročni rast i vrednost kompanije. One mogu uvesti takve transformacione promene, da u suštini unište postojeći proizvod, generišu novi proizvod ili kategorije proizvoda. Revolucionarne inovacije su teže za implementaciju, praćene su visokim nivoom rizika i neizvesnosti. Rečju, radikalne inovacije razvijaju visok nivo nepredvidljivosti i sporadičnosti, a cikličnim tokovima razvoja stvaraju nestabilnost. Ispostavlja se da radikalna inovacija ne mora uvek da stvara novu vrednost ili profitabilnost, već i kroz povećan stepen fleksibilnosti i sposobnosti adaptacije može biti mnogo korisnija. Zato se i konstatuje da kompanije koje imaju veću zastupljenost radikalnih inovcija, po pravilu imaju i veći stepen rizika. Ipak, sva iskustva pokazuju da je najveći rizik ne inovirati, ići utabanim i proverenim stazama. Tada po pravilu nema rizika, ali nema ni liderstva, odnosno profitabilnosti.

Page 52: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

36

Inovacije su u proporcionalnom odnosu sa dinamikom učenja. U radikalnim, odnosno revloucionarnim inovacijama, se daleko bolje i brže uči, stiču veštine i set kompetencija sa svakom novom promenom i uvođenjem novotarija.

2.5.2.2. „Kreativna destrukcija” kao vrsta radikalne inovacije

Savremeno poslovanje i život uopšte su praćeni mnogo boljim razumevanjem promena koje često rušilački deluju i predstavljaju pretnju organizacijama. Nove tehnologije velikom brzinom zamenjuju stare sa brojnim izazovima po pitanju njihove uspešnosti i sa revolucionarnim promenama koje iz osnova menjaju svet. U navedenom kontekstu za poslednjih nekoliko decenija na značaju dobija „kreativna desrukcija”. „Gotovo opsesivno interesovanje za ovu temu ne iznenađuje, uzimajući u obzir promenljivu i beskrajnu listu transformativnih pretnji, koja danas ubraja internet, 3D štampu, računarstvo u obliku, personalizovanu medicinu, alternativnu energiju i virtuelnu realnost”29

Kreativna destrukcija kao fenomen je preuzet iz prirodnih nauka. On je unet i u društveno humanističke nauke, kao radikalnu i fundmentanu inovaciju u vezi organizovanja privrednog i društvenog života i smatra se jednim od ključih faktora za ostvarivnje poslovne uspešnosti. Kreativna destrukcija je kad se u šumi uništava nisko, odnosno rastinje koje sprečava razvijanje perspetkivnih stabala. Dakle, uništava se jedan deo prirodnog poretka, da bi se stvorio novi i kvalitetniji ekološki sistem ili njegov deo. Isto je i sa čovekom, kome se otklanjaju bolesni delovi, kako bi se tim otklanjanjem spasao život. Rečju, kreativna destrukcija u uslovima brzih tehnoloških i organizacionih inovacija, po pravilu uništava zastarele i neprihvatljive postulate organizacija i stvara uslove za uvođenje novih i naprednijih tehnologija.

Navedenom treba dodati i konstataciju Džima Kolinsa, autora bestselera „Kako padaju moćni”….. koji kaže: „Ne postoji prirodni zakon koji omogućava najmoćnijima da večito ostanu na vrhu, ali ni da večito žive. Svako može propasti i većini se to i dešava. Za mnoge je biznis završen zbog bankrotstva, druga grupa je nastavila da posluje pod drugim okolnostima, ali je nesporno da se mnogi više nikada neće vratiti na listu najmoćnijih kompanija, jer se kao minimalan zahev za rangiranje na ovoj listi zaheva 4,2 milijardi dolara prihoda. Da je navedeno tačno potvrđuje i statistika i konstatacija tj. da je samo 62 kompanije sa liste Fortune 500 u periodu od 1955. do kraja prve decenije novog veka nestalo 1952 kompanije. U poslednje dve godine sa ove liste je nestalo 71 preduzeća. Među njima su: Anheuser-Busch, Bear Stearns, Cirkuit City, Lehman Bros, Merrill Linč i Tribune”.30

Jedan od razloga nestanka i bankrota je što se firme nisu menjale i prilagođavale tržišnim zahtevima, ali in pravile radikalne rezove i reorganizacije i transformacije postojećih proizvoda, odnosno poslovnih modela po principu „kreativne destrukcije”.

U društvenim, odnosno organizacionim sistemima, kreativna destrukcija je danas postala važnija nego ikada, zbog ubrzanih promena i potrebe što bržeg prilagođavnja. U novonastalim promenljivim okolnostima se pokazalo da snaga firmi više nije u veličini, gigantizmu i principa 29 Irene Yuan Sun: The Worlds Nex Great Manufacturing Center, HBR, Maju-Jun, 2017. p. 6 30 Marc Gunther: Fallen Angels, Fortune 500, Novembar 2010. p. 40.

Page 53: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

37

masovnosti, već je moć u sposobnosti adaptacije funkcionisanja organizacije prema zahtevima spoljnog okruženja. Iskustva pokazuju da je za firmu mnogo značajnija dobra kreacija, nego masovna proizvodnja. Takođe je vidljivo da se daleko veći korporativni prihod može ostvariti kroz uspešnu izvedenu „kreativnu destrukciju”, nego kroz bogatu kreaciju, jer se putem bogate kreacije povećava rast, ali se ne smanjuju troškovi.

Ovde je evidentna ideja da kreativna destrukcija ustvari prekida, ili uspostavlja neravnotežu kao mnogo kvalitetnije stanje funkcionisanja ekonomije, nego što je to stanje ravnoteže i optimuma, koje je trenutno i prolazno. Kroz ovu radikalnu inovaciju se uspostavlja stabilnost i postojanost putem uvođenja, menjanja, ili razdvajanje inovacija. Kreativna destrukcija je logičan ishod, jer u revolucionarnom okruženju je nužno da se organizacije moraju obnavljati ili zameniti novim konstruktima i kontekstima.

Kreativna destrukcija je karakteristika visokokonkurentskih privreda. Ispostavlja se da je uništenje starog i prevaziđenog radikalna promena, koja je u isto vreme i najrizičnija. Međutim i statiranje i pasivan odnos prema budućim trendovima je još veći rizik, jer će postojeći proizvod u vremenu visokih turbulencija prestati da proizvodi vrednost, što u krajnjem dovodi i pitanje opstanka organizacije. Primeri muzičke industrije u kojoj su svojevremeno CD zamenili vinil muzičke ploče, ili kada je klasično učenje zamenjeno sa učenjem na daljinu, odnosno klasične berze zamenjene sa internet berzama, ili kada je klasična komunikacija pismom zamenjena elektronskom, odnosno e-mail komunikacijom. Šta ove inovcije predstavljaju za savremeni svet, odnosno biznis i poslovne komunikcije, ne treba posebno objašnjavati.

Praksa pokazuje da je kreativna destrukcija najrizičnija inovacija, jer u osnovi uništava bitne elemente, odnosno uspostavlja potpunu dezorganizaciju, kako bi od istih elemenata uspostavilo novu kompoziciju i organizacioni dizajn. Ovo iz razloga što postoji velika neizvesnost u vezi ishoda, obzirom da je poznato da se ljudi veoma teško odriču naučenog i stečenog, tj. da bi prihvatili nova pravila i odnose između pojedinih elemenata organizacije.

Ipak, sva istraživanja govore da je i ovo manji rizik nego iscrpljivanje i ulaganje u kozmetičke promene da bi se održala ravnoteža, jer je svaka ravnoteža privremena. Primera radi, proizvođač kočija može da usavršava pojedine procese i poslove u vezi proizvodnje i prodaje kočija, ali pred naletom automobila, ova trka je besmislena, jer kočije niko ne želi da kupi. Slična je situacija i sa održavanjem konzervativnog visokog obrazovnja, kada se javljaju novi zahtevi i potrebe za profesionalcima iz pojedinih oblasti.

Kreativna destrukcija, kao inovacija je u savremenim uslovima doživela transformaciju u menadžment nauke. Dok je u ranijem kreativnom procesu gotovo postojalo pravilo da se kreiraju promene i na tome gubila velika energija, mudrost nalaže da se menadžment orijentiše na osposobljavanje organizacije da se adaptira nastalim promenama. Ovim se ukazuje da u prirodnom, ali i društvenom poretku ništa nije stalno i stabilno, već da je sve podložno kretanju i promenama, odnosno stvaranju novih tehnoloških, ili organizacionih, odnosno adaptivnih inovacija. Dakle, menadžment mora stvarati permanentnu tenziju da organizacija živi sa promenama i da osposobi pojedince, ali i organizaciju kao celinu, da brzo i bez većih problema

Page 54: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

38

prelazi iz jedne u drugu cesiju. Zato se sve više ističe da je „ključna uloga strateškog menadžmenta u sistemskoj redukciji i kreativnoj destrukciji”.31

2.5.2.3. Primeri uspešnih „kreativnih destrukcija”

Destrukcija nije omiljen termin, kako u poslovnom svetu, tako i kada je u pitanju običan život. Ovaj termin asocira na opstrukciju, nezadovoljstvo, odbijanje ili neprihvatanje određenih inovacija, odnosno promena. Pojedince ili grupe koje opstruiraju, ili destruktivno deluju, psihologija označava kao nepoželjne, pri čemu se traže metode da se ista suzbije. Ipak, kada je u pitanju kreativna destrukcija, može se govoriti o dobrim, odnosno uspešnim promenama koje su izvedene po principu kreativne destrukcije.

Dobar primer kreativne destrukcije je vidljiv u kompaniji Apple. „Iako je Apple zasigurno profitirao od svoje inovacije kod svih svojih deset kompanja. Naime, na sajmu elektronike održanom 2011. godine u Las Vagas, je predstavljeno 80 novih tablet računara, i koji je nudio čitav niz pogodnosti prodavcima, što upućuje na zaključak da Apple nije bio u mogućnosti da prikupi sve koristi nove inovacije. Ovo je primer tipičnog tržišnog neuspeha koji proizilazi iz inovcije, tj. zbog nemogućnosti da neko prikupi sve koristi svoje inovacione aktivnosti.”32

Kompanije često pristupaju kreativnoj destrukciji u uslovima krize. Smatra se da je ovo i najpovoljniji trenutak da se uvede nova postavka, novi odnosi između zaposlenih i delova organizacije, kao i sa okruženjem, jer se veruje da je kompanija zbog zastarelih koncepata i neadekvatne strukture došla u kriznu situaciju. U vezi ovoga Kunio Nakomura, predsednik i glavni diektor u Matscushita Elektric Industrial, 1999. je izvršio preoblikovanje svega čega se dohvatio. Posle uspešnih reorganizacija u SAD, izvršio je 35 reorganizacija u Matsushinim firmama u Kini, koje su ostvarivale negativan finansijski rezultat. Za samo 2 godine ove firme su postale profitabilne”33

Dakako, kreativna destrukcija se može izvesti i u normalnim uslovima poslovanja, ali znatno teže, jer u uslovima stabilnog poslovanja, kada su primanja zadovoljavjuća i redovna, svaka promena u organizaciji nailazi na otpor zaposlenih, zbog neizvesnosti koja bi radikalno nova organizacija donela. Međutim, inovativni menadžment je spoznao nespornu činjenicu da se reorganizacije moraju obavljati i u uslovima kada kompanija uspešno funkcioniše, zbog verovatnoće promena koje će se po mišljenju menadžmenta desiti. U ovakvom načinu razmišljanja se smatra da je poraz bolji učitelj od uspeha, jer menadžment najmanje uči iz sopstvenog uspeha. Ispostavlja se da je ovde „potrebna dobra procena, koja je rezultat iskustva, a opasnost najčešće dolazi zbog loše procene” govorio je Valter Vristan, bivši predsednik City Banke.

Uspešnost reorganizovanja po principu kreativne destrukcije je zavisna od brzine njenog sprovođenja. Ona treba da se izvede brzo, tj. brzo razoriti postojeće neefikasno i

31 Frank Arnold: Management_ Von DenBesten Lerner, Minich- FRG, 2015. p. 236. 32 Jyaz Akhtar: Eight Companies That Shouldnot Make a Tablet, PC Magazine, 2011. 33 Scott A. Snell and James W Dean: Strategic Compensation for Integrated Manoelektring: The Mederating effects of Job and Organizational, Academy of Management Journal, 37. 1994. p. 1109-1140.

Page 55: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

39

neproduktivno, a takođe brzo izgraditi i graditi novo. Dakle, kreativno razaranje uz istovremeno građenje novog. Ovo je logična konstatacija, jer se pokazuje da svako, a posebno uvođenje radikalnih promena i inovacija treba izvesti za što kraće vreme, kako oštrica promena ne bi bila otupljena, a takođe postoji mogućnost da zaposleni izgube motive za prihvatanje radikalnih promena. Praksa pokazuje da se odugovlačenjem u uvođenju „kreativne destrukcije” nepotrebno prazni bužet namenjen za ovu svrhu, što takođe može da ugrozi uspešnost uvođenja radikalnih promena.

2.5.2.4. Izazovi oko primene radikalnih inovacija u organizaciji

Svaka, pa i organizaciona promena, ima svoju cenu. Od menadžmenta se očekuje da ovu cenu učini prihvatljivom i ekonomski svrsishodnom. Zato se u kompanijama radi na organizacionim integracijama u kojima se razvijaju i integrišu timovi za razvijanje i unapređenje stare i nove tehnologije i na taj način obezbedi učenje u organizaciji. Ovo je suprotno tradicionalnom načinu dizajniranja organizacije u kojima se određuju timovi sa definisanim delokrugom rada, koji deluju inokosno, zatvaraju se u sopstvene „atare”, usporavaju protok informacija i znanja i po pravilu pružaju otpor uvođenju inovacija. Dakle, razvijanje mešovitih i integrisanih timova je nužno u inovacionim organizacijama, kako bi se neka novotarija implementirala u organizaciji.

Između inovatora, koji se često označavaju kao remetilački faktor u organizaciji i integrisanih timova treba da postoji duh saradnje i sporazumevanja. Kompanije bi trebalo da organizuju unutrašnji dizajn na principima integracije i da grade širi identitet, „kako bi strukturalne inovacije mogle biti apsorbovane i iskorišćene, pritom osiguravajući da one zadrže kontrolu ili vlasništvo nad ključnm aspektima iskustava krajnjih kupaca, koji će ostati relativno nepromenjeni u novonastalim okolnostima”34

Povezano sa prethodnim je i sposobnost kompanije da stalno živi sa promenama i uvođenjem funkcionalnih poboljšanja proizvoda i usluga, ali i da permanentno menja arhitekturu organizacija kako bi moglo da se obezbedi zadovoljenje potreba kupaca. Ključna reč ovde su promene. Zahvaljujući navedenom, „poslovni svet je preplavljen idejama o novim proizvodima, uslugama i poslovnim organizacionim modelima. Moć davanja ideja i njihovih primena, kao i različiti dizajni razmišljanja, omogućili su neverovatno lako i relativno jeftino da kompanije shvate i steknu veliki broj novih koncepata, kako od insajdera, tako i od autsajdera kao što su klijenti, dizajneri i naučnici. Ipak se mnoge organizacije sreću sa teškoćama oko prepoznavanja dobrih praksi. Jedan od rukovodilaca je nedavno izjavio: „Imamo mnogo ideja i iskreno, ne znamo šta ćemo sa njima. Dok smo pokušavali da istražimo neke neobične puteve, završili smo sa idejma koje su nam bile poznate. Ovo je gotovo postalo pravilo, a ne izuzetak.” 35

U praksi uvođenja inovacija je evidentno da je teško sa uspehom obezbediti uspešnost radikalnih inovacija, jer je u običnom životu teško radikalno promeniti bilo šta. Ova 34 Prema: Joshua Gans: How Ai Will Change the Way We Make Decision, HBR, Juli, 2017.pp. 6. 35 Detaljnije o navedenom se može videti u: Roberto Verganti: The Innovative Power of Criticism”, HBR, Januar-Februar 2016. P.4.

Page 56: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

40

konstatacija je logična, jer je poznato da i priroda ne pravi radikalne promene i skokove, a kada se to desi, radi se o prirodnim katastrofama. Drugim rečima, priroda je pametna i objektivna pa funkcioniše na principima evolucije i principa „step by step.” Zato se kompanije radije odlučuju da izbace male inovacije, koje se vremenom poboljšavaju, kako bi se na kraju došlo do radikalne, odnosno remetilačke inovacije koja zahteva radikalnu promenu i organizacionog dizajna. Inovacija kao takva može biti rezultat internog razvoja, ali i uz kooperaciju sa drugim institucijama, odnosno kupljena. Takav slučaj se desio sa novom tehnologijom Vlingo, koji je razvio novu aplikaciju za prepoznavanje govora na mobilnim telefonima. U početku je sa tom aplikacijom bilo problema, jer je imala slabe performanse, pa je od inovatora ove aplikacije traženo da dokažu mobilnim provajderima da će mušterije prihvatiti ovu tehnologiju. Izlaz iz ove situacije je da se radikalna inovcija treba dokazati u kooperciji sa najperspektivnijim novim učesnikom, ili učesnicima na tržištu.

2.5.3. Inkrementalne inovacije i novotarije S druge strane inkremenalne inovacije su kozmetičke, uvode se postepeno i kao takve ne predstavljaju veliki rizik, jer se uglavnom radi o poboljšanju funkcionalnih, estetskih i drugih karakteristika proizvoda ili usluga. Iskustva pokazuju da je najveći broj revolucionarnih inovacija prethodno bio mali, odnosno da su bile postepene, da bi u razvojnoj razi nastao revolucionarni „bum”.

U praksi se često ove inovacije potcenjuju, jer se smatra da postepeno i delimično poboljšanje performansi proizvoda i usluga ne daje značajan efekat. Međutim, sve se više pokazuje da i postepene, ali permanentne inovacije čak imaju i prednost, tj. da snaga malih poboljšanja, često prevazilazi efekte velikih inovacija. Ljudi, odnosno kreatori se osećaju zadovoljnijim kada stalno poboljšavaju proizvod, ili uslugu, ali i zadovoljstvo motiviše kreatore u povratnoj sprezi da se poveća intenzitet kreativnosti.

Inkrementalne inovacije mogu obezbediti konkurentnost u određenom domenu. Za ovu vrstu inovacija je karakteristično da one ne mogu obezbediti dugoročni rast i stvaranje novih vrednosti. Najveći broj kompanija se odlučuje za ovakve vrste inovacija i uglavnom su rezultat internih ideja, pri čemu se primenjuju različiti, često u potpuno suprotnim pristupima u odnosu na tradicionalan način.

Interesantan je pristup inkrementalnim inovcijama u Dana korporaciji. Dok najveći broj kompanija akcenat daje na kvalitet, dotle menadžment ove poznate kompanije smatra da primat treba dati kvantitetu, tj. velikom broju ideja iz kojih po zakonu velikih brojeva treba da proisteknu i kvalitetne ideje. S druge strane, rezonuje se da je kvalitet često subjektivan, a male ideje mogu da imaju veliki uticaj i efekat u poslovnom smislu. Dana korporacija radi permanentno na podizanju svesti za davanje ideja. Ona je postavila standard da svaki zaposleni treba godišnje da da najmanje dve ideje.36

Ispostavlja se da je najvažnija stvar u kompanijama da menadžment ohrabruje zaposlene da misle kreativno i da stalno budu usmereni na poboljšanje i naprednije obavljanje poslova ili

36 Southwood J. Marcott: Pomenuto delo

Page 57: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

41

proizvodnje. Kultura koja čak i u malim i inkrementalnim idejama vidi najveću vrednost je nešto što je poželjno, jer se pokazuje da ideje lakše nastaju ako je to deo kulture i ukoliko je kompanijski menadžment okrenut ljudima, kao najvrednijem potencijalu svake organizacije. Pri navedenom, koriste se često „gerila intenog marketinga”, gde ideje dolaze iz kutija za predloge, sa oglasnih table, sa neformalnih sastanaka, sa parčeta papira, salvete, obrazaca, kompanijskih biltena, brošura, informatiora, itd.

Jasno je da ovome doprinosi i obrazovna struktura, jer se smatra da kreiranje ideja ide „ruku pod ruku” sa obrazovanjem. Veliki broj kompanija u svojim planovima ima organizovanje kreativnih kurseva na kojima se ukazuje na značaj pojedinih organizacionih fakora za stvaranje inovativne klime, faze u razvoju, probleme koji se javljaju u podršci ideja, motivcione alate za slamanje otpora na koje ideje i njihova implementacija nailaze, itd. U ovome značajnu ulogu ima strateški menadžment, koji, kao korporativni vrh, treba da podrži kreativno stvaralaštvo, čak i kada nastanu greške, pa i štete po poslovne rezultate.

2.5.3.1. „Kreativne imitacije” kao vrste inkrementalnih inovacija

Kreativna imitacija je svojstvena čoveku kao svesnom biću (iako je možemo sresti i kod nekih životinja, npr. majmuna). Rukovodioci različitih nivoa i vrsta mogu imitirati. Osnovni uslov da do toga dođe je da promene način razmišljanja, poput transformisanja postojeće prakse odobravanja doktorskih teza, gde se u konzervativnom načinu razmišljanja proces kontrole obavlja na kraju, kada je teza urađena, kada se ništa, ili malo toga može popraviti, umesto da se akcenat da na početnu fazu u kojoj se otklanjaju nejasnoće, ukazuje na izazove, metodologije, hipoteze, itd. Ovo je ustvari imitacija kontrole kvaliteta u kojoj se kontrolisao urađeni proizvod, kada su se mogle konstatovati samo greške, ili propusti koji se nisu mogli otkloniti i zbog čega se javljao veliki škart u proizvodnji.

Sam pojam, tj. termin kreativna imitacija je po svojoj kompoziciji kontraverzan, jer ako je nešto kreativno, onda ne može biti imitirano, a ako je imitirano, ne može biti kreativno. Ipak, kroz ovakvu konstrukciju se želi ukazati na značaj ove vrste inovacije. Ispostavlja se da ona čak može biti i važnija za biznis od inovacije posmatrano u klasičnom smislu i da je ona primarni izvor progresa, ali i da je to težak posao, da zahteva inteligenciju i maštovitost, čak i veću od originalne inovacije.

Od nastanka do današnjih dana, čovek je posmatrajući način funkcionisanja i ponašanja životinja, pokušao da ih imitira, ili oponaša. Na primer, kada je čovek uvideo da je krdo životinja u isto vreme i način kojim se obezbeđuje veća sigurnost, tj. bolji opstanak u borbi sa drugim životinjama, počeo je i on da se udružuje sa drugim ljudima, kako bi obezbedio sigurniji opstanak u borbi sa drugim životinjama, ali i ljudima. Tako se nastale prve lovačke organizacije kao verovatno prvi oblici ljudskog druženja, odnosno rodovi, plemena, konfederacije plemena, itd. Sigurno je da je čovek u svom evolutivnom razvoju životinjsko ponašanje nadograđivao zahvaljujući svom intelektu, stvarajući funkcionalnije ljudske skupine za život i rad. Da čovek nije oponašao životinje, pitanje da li bi on i opstao u surovoj i nepredvidljivoj prirodi. Već na

Page 58: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

42

ovom primeru se može videti značaj, ali i nužnost imitiranja kao prirodnog svojstva čoveka da koristi postojeća saznanja i ista nadograđuje novim i prihvatljivijim rešenjima.37

Iako je imitacija, odnosno kreativna imitacija prirodno svojstvo čoveka, ona je jedno od zapostavljenih i nedovoljno obrađenih pitanja u sistemu inovacija i biznisa uopšte. Ona se neretko i omalovažava i smatra se ne samo nedozvoljenom, već je moguće i pravno sankcionisati svaku imitaciju. U najvećem broju nacionalnih kultura se čak uče ljudi od malih nogu da je imitacija nedostojna i neprihvatljiva i da se često smatra i krađom. Nauka, kao i rukovodioci, ne priznaju imitaciju. Plagijatori (pojedinci, ili organizacije) se često ne potpisuju i kao tvorci imitiranog proizvoda, a opšte je nastojanje da se ne navodi ni izvor, odnosno kreator originalne ideje i inovacije.

Rečju, imitacija je podcenjena i označena kao veliki problem na globalnom nivou, protiv koje su čak doneta i neka zakonska rešenja. Pokazuje se da imitacija nije samo besmisleno ponavljanje, ili oponašanje neke pojave, procesa, događaja, već je to osmišljena potraga za nečim naprednijim sa razlogom i posledicom. Ona je po procenama i teža od inovacija, jer onaj koji poboljšava inovaciju, mora da poznaje i njenu suštinu kako bi je adaptirao, ili modifikovao. Kod inovacija ovo nije slučaj, jer ona ima ustaljene, često i propisane procedure u njenom nastajanju i mogu se analizom identifikovati kritične tačke u inovacionom procesu.

U opštem nastojanju da se odstupi od konzervativnog shvatanja imitacije, a posebno kreativne imitacije, treba navesti da sjedinjavanjem, ili koordiniranjem aktivnosti inovatora i imitatora bi se ostvarili bolji rezultati. Naime, inovatori se rukovode nekim drugim pravilima u stvaranju novog proizvoda, u odnosu na imitatore. Dok inovator ide postupno, analitički koristeći naučne i stručne informacije, dotle imitatori raspolažu veštinama da prepoznaju slabe strane proizvoda, tj. funkcionalne, estetske, ili druge nedostatke koji smanjuju njihovu upotrebnu, a time i samu vrednost. Imitatori dakle svojim delovanjem poboljšavaju, ili nadograđuju ono što inovator nije uradio.

Prethodne konstatacije, tj. stav da su imitacije složenije od inovacija potvrđuju i nesporne činjenice da su mnoge inovacije nastale slučajno, iz brojnih neuspeha, analogija, pa i grešaka, odnosno spleta nepovezanih aktivnosti i slučajnosti.

2.5.3.2. Primeri uspešnih „kreativnih imitacija”

Postoji veliki broj kreativnih imitacija koje su radikalno promenile svet i učinile ga srećnijim i delotvornijim. Ono što u ovim primerima nije sporno, to je da se radi o imitacijama, a verovatno može biti problematično, da li se radi o kreativnosti i u kojoj meri su one bile kreativne. Praktičan pristup ovom pitanju polazi od stava da: „Nije važno kakve je boje mačka, već je bitno da li ona lovi miševe”. Shodno navedenom, nesporno je da su inkremenalne inovcije ispoljile veliki uticaj na globalni svet i da bi bez njih svet bio ne samo siromašniji već i manje srećniji.

37 Milan Radosavljević, Menadžment-Teorija i praksa, FPSP, Beograd, 2015

Page 59: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

43

Brojni primeri potvrđuju prethodne konstatacije. Na primer, penicillin je pronađen slučajno, tako što je umoran čovek otišao na odmor, a prethodno nije oprao posuđe. Nakon njegovog povratka, bakterije su se razmnožile, što je iniciralo Aleksandera Fleminga da pronađe penicilin, koji je delotvorno delovao na izlečenja dotadašnjih neizlečivih bolesti.

Slična situacija je sa nastankom žvakaće gume, kada je inovator radio na iznalaženju materije koja bi zamenila gumu. Nakon napornog rada i velikog broja neuspelih pokušaja, stavio je gumu u usta, što mu se svideo. Ukus gume je bio polazna osnova za Tomasa Adamsa da pronađe žvakaću gumu.

Zakon hidrostatike je formulisan zahvaljujući kupanju, John Pemberlton je tražio lek sa smanjenje stresa i malaksalosti, a pronašao je Coca Colu, kao najjači brend iz grupe osvežavajućih pića.38

Tipični primeri briljantne inovacije koje u suštini predstavljaju plagijate, odnosno imitacije nalazi se u industriji brze hrane, maloprodaji, izdavaštvu, itd. Na primer, „Mc Donalds je imitirao sistem White Castle, kartica Visa, Master Card i American Express su ideju o plastičnim karticama preuzeli od Diners Cluba, koji je opet uložio ogroman napor kako bi ideju sproveo u delo, a i razuverio sumnjičave potrošače i trgovce u svrsishodnost istih. Slično je uradio i Val-Mart kada je Sem Volton priznao da je najveći broj praktičnih ideja uzeo od svojih prethodnika, ali ih je onda unapredio i iskombinovao kako bi dobio dobitnu formula. Današnji lavovi su upravo potomci plagijatora.”39

Imitacija nastaje na direktnom proizvodu, odnosno inovaciji i predstavlja konkretno poboljšanje i povećanje vrednosti proizvoda. Ipak, ne treba potceniti inovatore, jer inovator ne može biti svako i da je lako, inovator bi postao svako. On mora da poseduje znanja, veštine i iskustvo i kreativnu energiju, odnosno um.

Kreativna imitacija je u velikoj meri zahvatila veliki broj industrija, ali i nauku u kojoj kruži bauk plagijata, kao preuzimanje ili kreiranje određenih misli, tj. ideja. Detaljne analize pokazuju da imitatori zarađuje čak i više od lidera, odnosno kreatora originalne inovacije i novotarije. Istraživanja pokazuju da više od 50% pregledanih inovacija su bile imitirane, tj. plagijati. Razlog navedenom je u otvorenosti; veoma je teško zadržati u tajnosti neka originalna rešenja, posebno kada se radi o tržišnim uslovima poslovanja, gde vremenom drugi počinju da kopiraju rešenja lidera inovacije i tako postaju sledbenici. Drugi razlog može biti i u nedovoljnoj zaštiti inovacija, bilo zbog toga što je zaštita nemoguća. Patentna zaštita je često skupa, a u informatičkom društvu je teško i dokazati ko je zapravo vlasnik ideje, izuma, ili inovacije.

Imitacije ne moraju biti loše za biznis, posebno ukoliko se one ne shvataju kao tehnički, već pre svega kao proces u kome se poboljšavaju funkcionalne karakteristike proizvoda, ili usluga, odnosno organizacionih, marketinških i drugih rešenja. Drugim rečima, ni jedna imitacija ne predsavlja prosto kopiranje, već na postojećim proizvodima se dodaje nova vrednost, bilo da

38 http://metro-portal.hr/slučajna-otkrića-koja-su-promenila-svijet/37790., 23.04.2018. 39Izvor: Oderl Shenkar: Imitation Is More Valuable Than Innovation, HBR, Aplil, 2010. Pp. 28-30.

Page 60: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

44

se radi o inovacijama vezanim za jeftinije i kvalitetnije resurse kao inpute, tj. transformacione procese, koji bi trebali da poboljšaju i autpute. Osnovni impuls koji dolazi do imitatora dolazi od analize tržišta i eventualnih primedbi, ili predloga koji dolaze od mušterija, ili korisnika.

Za kreativnu imitaciju je bitno da prolazi kroz isti misaoni konstrukt, odnosno faze i procese, kao i inovacija, što znači da su jedan i drugi fenomen razultat čovekovog razmišljenja i kreativne energije koja pokreće menalne procese, a ovi nastanak ideja. Jedina razlika između inovacije kao rezultata invencije i imitacije se može videti u tome što invencija koja proizvodi inovaciju nastaje iz kreativnog haosa, a imitacija iz tzv. kreativnog nesavršenstva inovacije. Iz navedenog proizilazi da su inovcije i imitacije međusobno uslovljeni procesi, jer da nema nesavršenstva, ne bi bilo ni mogućnosti da se inovacija funkcionalno poboljšava. Obzirom da čovek nikada neće napraviti idealnu i apsolutno savršenu inovaciju, to znači da će imitacija postojati dok postoji i inovacija.

Kreativna imitacija kao fenomen je i sama izložena kreacijama i imitacijama. Kina i Indija se već koriste tzv. obrutim inoviranjem, u kome demontiraju do najsitnijih delova postojeće proizvode, tehnologije, organizacione koncepte itd. i nastoje da poboljšaju njihove performance posebno kada su u pitanju njihove funkcionalne karkteristike. Ovde se akcenat daje na poboljšanje funkcionalnih karakteristika uz istovremeno smanjenje cena. Ista je situacija i sa tzv. dvostruko obrnutom inovacijom, gde se inovacije iz zemlje izvoze u druge zemlje.40

2.6. Uticaj radikalnih i inkremenalnih inovacija na organizacioni dizajn

Teorijska i praktična saznanja govore da je dugoročna održivost i konkurentnost svake zemlje, kao i korporativnih organizacija, moguća samo ukoliko se praktikuje stalno uvođenje novih načina rada, proizvoda, organizaciong dizajna, osvajanje ili proširenje postojećih tržišta, itd. Ova konstatacija je logična, jer inovacija ne dolazi sama od sebe, što znači da se ona mora zaslužiti. Ipak različit je značaj i uticaj pojedinih vrsta inovacija za organizacionu strukturu i uopšte za filozofiju upravljanja, ali i za organizacionu uspešnost.

Radikalne i kozmetičke inovacije ispoljavaju različit uticaj na poslovanje organizacija. Inkremenalne inovacije se mogu organizovati u okviru postojeće organizacione strukture, na postojećim radnim mestima, u pogonima, odeljenjima itd., bez ikakvih, ili uz manje organizacione promene. One se se dešavaju, bez promene postojeće vizije i misije, tj. uz postojeću upravljačku filozofiju.

Radikalne inovacije se generalno razvijaju sistemski, sa puno opreza, ali i zastoja u startovanju i u uslovima velikih neizvesnosti, odnosno neočekivanih ishoda. Pod ovim terminom se podrazumevaju inovcije koje unapređuju postojeći rad i poslovanje za pet do deset puta, ili se radi o smanjenju troškova za isto toliko puta, ili uvođenje potpuno novih grupa za njhovo razvijanje i implemenaciju. Revolucionarnim inovacijama, prethodi čitav niz upravljačko

40 Erin Lett and Indith Banister: China Manufakturing, Employment and Compensation Cost, 2002.

Page 61: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

45

organizacionih odluka, odnosno kako će sektor za istraživanje i razvoj biti organizovani centralizovano, i(li) decentralizovano, koje će se aktivnosti obavljati na centralnom, a koje na nivou poslovnih jedinica, itd.41

Kod revolucionarnih inovacija je često neophodno imati u sopstvenom sastavu istraživačku jedinicu, a takođe i povezanost, odnosno blisku saradnju sa institutima, privrednim sistemima iz konkretne delatnosti, gde bi se obavljali eksperimenti ili provera određenih rešenja, pre nego što inovacija (proizvod, oprema, tehnologija, koncept) dobije signal za izlazak na tržište. Ovde se uglavnom zahteva ukidanje granica i feuda između sektora za istraživanje i razvoj i drugih sektora, pri čemu se često u inovativno razvojne timove uključuju i mušterije. Nije nevažno istaći da se za revolucionarne inovacije treba stvoriti inovativna klima i kultura ohrabrivljanja pri čemu se čak i greške u ovim aktivnsotima nagrađuju.

Inkrementalne inovacije ne nose veliki rizik, jer su predvidive, a veoma lako se može saznati njihova prihvatljivost od strane kupaca, jer se ona uglavnom i izvode na osnovu njihove iskazane potrebe. Ovo je i razlog što se u teoriji organizacije i inovacija, insistira na korisnosti i praktičnosti uvođenja pre svega promene na principu evolucije, odnosno po principu „step by step”. Drugim rečima, postepene promene su prihvatljivije, jer i priroda ne pravi skokovite promene, a kada se to desi, ili dešava, radi se o vanrednim situacijama, katastrofama, kataklizmi, itd. Ako priroda uglavnom funkcioniše na principima evolucije, onda bi to pravilo trebalo biti zastupljeno i u organizacionim sistemima.

Kod revolucionarnih inovacija, kako je i konstatovano, postoji visok nivo neizvesnosti, odnosno rizika. Najveći rizik dolazi od kupaca, odnosno mušterija, zbog čega je nužno istražiti tržište i utvrditi potrebe i zahteve kupaca, kako bi se smanjio tržištni rizik. Štaviše, i kad se tržište istraži i organizacija reaguje na tržišne zahteve, ni to nije sigurno, jer kraći životni vek proizvoda i tehnologija, odnosno brze promene u zahtevima kod samih kupaca, dovode u pitanje sigurnost za opstanak radikalne inovacije, a u krajnjem slučaju i njenu isplativost, ukoliko će ista opstati na kraći vremenski period na tržištu. Koliko čak i trivijalni nedostaci kod radikalnih inovacija mogu biti odlučjući za njen uspeh na tržištu, pokazuje primer Iphone-a 7 koji je u 2017. godine propao, pre nego što je izašao na tržište, zbog problema oko baterija. U ovu inovciju je uloženo nekoliko stotina miliona dolara. Dakle, kod radikalnih inovacija, inovatori se u principu sreću sa najmanje tri rizika i to: (1) tehnološki rizik, (2) tržišni rizik, (3) poslovni rizik.

Analize pokazuju da kod inkrementalnih inovacija nema potrebe za novim ljudima, odnosno dodatnim znanjima i veštinama, ili se radi o uvođenju malog broja određenih specijalista i eksperata, što bitno ne remeti postojeću organizacionu strukturu. Ispostavlja se da se inkrementalne inovacije uglavnom izvode na radikalnim inovacijama, odnosno strateškim proizvodima, opremi ili tehnologijama, a uvođenje malih promenama na inkrementalnim inovacijama nema većeg značaja za organizaciju, iako i minimalno inoviranje u pojedinim situacijama može biti od značaja za kupca. Na primer, kada se ukine makar i jedan suvišan

41 Više o navedenom: M. Dodgson: The Management of Tehnological Innovation, Oxford, Oxford University Pres, 2000. p. 118.

Page 62: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

46

korak u smanjenju birokratizacije, to može da ima značajnu prednost za kupca i da upravo ova mala promena može da omogući veću konkurentsku prednost.

Kod revolucionalrnih, odnosno radikalnih inovacija je neophodno, kako je i konstatovano, angažovanje većeg broja stručnjaka, pa čak i angažovanje eksterne saradnje, što usložava upavljanje inovaconim procesom. Nakon što radikalna inovacija uspe na tržištu, potrebno je i dalje njeno praćenje, po pitanju njene efikasne implementacije, ali i obuke ljudstva za održavanje i njeno unapređenje. Iz navedenih razloga je nužno organizovati stručne obuke, treninge i inovacione sastanke, odnosno kružooke u saradnji sa naučnim i stručnim organizacijama, kako bi se znanja i veštine osvežavale.

Inkrementalne inovacije daleko lakše prevazilaze prepreke, odnosno ne nailaze na probleme od strane konkurencije. Kod revolucionarnih inovacija, konkurencija često reaguje i nastoji da spreči, ili oteža prihvatanje radikalne inovacije od strane kupaca. Koliko su ove prepreke moguće vidi se i po tome što se stvaraju čitave koalicije i savezi sa strategijama da se suprotstave nekom naprednom, odnosno razvijenom proizvodu.

2.7. Uticaj radikalnih i inkrementalnih inovacija na pravnu regulativu

Radikalne i inkrementalne inovacije ispoljavaju različit uticaj i na pravnu regulativu, kako na nacionalnom, tako i na globalnom nivou. Samim tim što su revolucionarne, ovaj tip inovacija zaslužuje veću pažnju da se iste pravo regulišu, jer imaju veći uticaj na makro okruženje.

Ovde ne treba potceniti ni inkremenatalne i male inovacije, jer se praksa pokazala i dokazala da su sve velike ideje nekada bile male, da su se tokom vremena poput embriona razvijale i postale velike. Često i one mogu biti predmet pravne regulative.

Primera radi, uvođenje strateške ili revolucionarne inovacije u eksploataciji i proizvodnji nikla, ili drugog teškog metala, hemijskih i drugih proizvoda, zahteva uspostavljanje određenih standarda, procedura, ali i dobijanje odgovarajućih dozvola za njihovo uvođenje na tržište. Revolucionarna inovacija koja bi unapredila proizvodnju u oblasti metalurgije, ili eksploataciji nafte, pri čemu bi se dovela u pitanju ekološka sfera na određenom području, ne bi mogla dobiti prelaznu ocenu i kao takva biti prihvaćena u eksploataciji, ili preradi.

Dakako, neretko i inkrementalne, ili male inovacije, kao što je i konstatovano, mogu biti predmet pravne regulative, bilo kroz zakonski okvir, kroz podzakonska akta, ili organizacione standard i procedure koje definiše svaka organizacija. Primera radi, izmena ambalažnog pakovanja, ili obaveza ispisivanja na kutijama za cigarete, npr. „Pušenje ubija” je inkremenalna, ali sa stanovišta šireg okruženja, revolucionarna inovacija. Ona je značajna, utoliko pre što je pod pretnjom zakona, proizvođač, koji se bori za profit, obavezan da stavi ovaj natpis i time sam deluje protiv sopstvenog interesa.

Za radikalne inovacije je bitno da one uvek prednjače, odnosno prethode donošenju pravne regulative. Dakle, potrebno je da se ova vrsta inovcije razvije, da je tržište prihvati i pokaže

Page 63: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

47

svoje dobre, odnosno loše strane, kako bi se kroz pravnu regulativu delovalo na smanjenje štetnih uticaja na makro okruženje.

2.8. Rezime U prethodnom tekstu je nedvosmisleno ukazano na određenja inovacija i kreacija, te njihov međusoban odnos u kome ideje prethode inovacijama, tj. da između ideja i inovacija postoje uzročno posledične veze i odnosi, jer inovacija ne može postojati ukoliko prethodno nije nastala ideja. Suprotno navedenom, ideja može postojati bez inovacije. Otuda i pojava u praksi da postoji mnogi ideja, ali se tek jedan deo od njih pretvara u praksu, odnosno implementira. Apropo navedenom je i tvrdnja da svaki deo, ili delovi delimično odražavaju i karakteristike celine, što je slučaj i sa samom inovacijom. Ovim se otklanja svaka sumnja i dilema u kojoj se ova dva fenomena poistovećuju, često zamenjuju njihova mesta, što otežava identifikovanje i definisanje, ali i dizajniranje inovaciono kreativnog procesa.

Naznačeni su izvori inovacija i kreacija u ukazano da istinski i pravi izvor kreacija i inovacija je čovek sa svojim intelektualnim potencijalom, tj. da ideje nastaju u desnoj strani čovekovog mozga, kao hemisfere koja ne razmišlja linearno i deterministički, već kreativno i fleksibilno. Ovo je značajno saznanje, jer, ukoliko organizacije, kako na makro, tako i na mezo, odnosno mikro nivoima žele da povećaju kreativnu sposobnost, mora prvo da deluje na uzrok i pojača, odnosno pojačava njegove potencijale, a to je da ojačava desnu stranu čovekovog mozga, što je medicinski moguće i kao takvo dokazano. Time se dokazuje i širi kontekst kreativnosti, tj. da to nije samo tehnička, već i psihološka, medicinska, ali i ekonomska sfera i da ih sve treba kao celinu posmatrati.

Drugi značajan, ali nedovoljno obrađen izvor kreacija i inovacija su analogije i metafore, ili imitacija, odnosno oponašanje. Ispostavlja se da je čovek od svog nastanka nastojao da oponaša pre svih životinje, njihovo grupisanje i borbu za opstanak, a kasnije da određene pojave iz prirodnog poretka koristi za izradu tehničko tehnoloških naprava i alata. Što čovek više upozna navedene konstrukte, to će i same inovacije imati veću vrednost i primenu, čime će se stvarati veća vrednost.

Kroz tipizaciju inovacija je ukazano da postoji veliki broj, kao i različiti kriterijumi po kojima se inovacije mogu razvrstavati. Iako sve inovacije mogu biti značajne za poslovnu uspešnost, u ovom odeljku su posebno obrađene radikalne i inkrementalne inovacije, koje po svim aspektima i karakteristikama imaju i najveći uticaj na organizacionu uspešnost, ali koje u sebi inegrišu i druge inovacije, kao što su: tehnološke i netehnološke, interne i eksterne, proizvodne i procesne, originalne i adaptivne, itd. Dakle, u okviru radikalnih ili revolucionarnih inovacija, postoje i druge inovacije, sa manjim, ili većim intenzitetom, koje su dovoljno obrađivane i eksploatisane, zbog čega su one u ovom radu i isključene.

Poznavanje i razvrstavanje inovacija po pojedinim kriterijumima je značajno zbog toga što one imaju različite osobenosti i različit uticaj na organizacije različitih nivoa i njihovu uspešnost. Tipizacija je korisna kako za razmatranje organizacione, tako i pravne, ekonomske, pa i sociološke i drugih sfera, kao i za procenu njihovog rizika prilikom uvođenja. Bitno je istaći da podela inovcija na revolucionarne, odnosno inkrementalne, ali i druge vrste podela ne

Page 64: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

48

iskuljučuju jedna drugu, tj. paralelno sa radikalnim, moguće je uvoditi i razvijati i postepene inovacije.

Dakle, radikalne i inkrementalne inovacije ispoljavaju različit tehnološki, tržišni i poslovni rizik, što nameće potrebu kompetentnog procenjivanja njenog uspeha na tržištu i vremena trajanja. One često dovode u pitanje postojeće proizvode, ili proizvodni program u kompaniji, ali neminovno utiče i na organizacioni dizajn, status ljudi, itd. Radikalne inovacije su po pravilu rizične, jer uglavnom postoji otpor od strane zaposlenih, ali je moguće da istu ne prihvate ni mušterije i kupci, što dovodi u pitanje njenu primenu.

Što je inovacija radikalnija, ona unosi više poremećaja u organizaciji, ali radikalne inovcije po pravilu imaju veću verovatnoću da stvore veću organizacionu, ili društvenu vrednost. Menadžment može da utiče na slamanje otpora koji dolazi iz internih izvora. Međutim, najveći rizik po kompaniju je da ne rizikuje, a za inovaciju je najveći rizik da istu prihvati tržište, odnosno kupci. U početku, kupci odbijaju inovaciju, ali sa njenim funkcionalnim poboljšanjem oni je prihvataju i na taj način potiskuju raniji proizvod, ili uslugu, što ukazuje da je svaka nova inovacija iferiornija u odnosu na postojeće, koje je tržište prihvatilo.

Da bi se kompanije obezbedile od rizika, menadžmenet pronalazi odbranbene mehanizme na ovu pojavu. U praksi, kompanije formiraju posebne organizacione delove za istraživanje i razvijanje radikalnih inovcija, kao i specijalizvane službe za procenu rizika. Ideja je da nakon što radikalna inovacija zaživi na tržištu, organizacija treba da prebaci novu tehnologiju u proizvodne procese, što bi promenilo način proizvodnje i distribucje proizvoda, ali i u celosti bi došlo do redizajniranja postojeće strukture. Ovo je teorijski prihvatljivo, ali sa praktične strane loše rešenje, jer se pokazuje da uvođenje novih tehnologija u glavne operacije i procese bitno menja način proizvodnje, statuse odeljenja i pojedinaca, što može pogoršati organizacionu klimu, a time dovesti u pitanje i opstanak kompanija.

U okviru navedene tipizacije, posebno su obrađena, relativno nepoznate vrste inovacija i to: kreativna destrukcija kao vrsta radikalne, ili revolucionarne inovacije, te njen uticaj i značaj za strateške promene u privredi i društvu, sa primerima uspešnih kreativnih destrukcija. Iako je ovaj termin kontradiktoran, ispostavlja se da je kreativna destrukcija svuda oko nas, da se permanentno dešava i da ona neprestano traje, našta je svojevremeno ukazao i Šumpeter, konstatacijom: Firme nemaju urođeno pravo da postoje. To pravo se mora neprestano potvrđivati, pre svega kada je u pitanju konkurencija.

Povezano sa prethodnim su i kreativne imitacije, koje su se pokazale kao inventivnije i prihvatljivije za muštrije, jer pojačavaju funkcionalne performance proizvoda, tehnologije, organizacionih koncepta , itd. Iz same razrade kreativne imitacije u ovom radu je evidentno da imitacija daje novi kvalitet i povećava vrednost inovacije.

Uticaj inovacija na organizacioni dizajn i pravnu regulative je logičan nastavak istraživane materije. Ispostavlja se da ovde postoji dvosmeran uticaj. Ipak je uticaj revolucionarnih inovacija veći kako na organizaciono upravljačku strukturu i filozofiju, tako i na pravni okvir. Po pravilu, inovacije idu ispred organizacione i pravne regulative, a kada inovacija uslovno rečeno „zaživi” uvode se organizacioni i pravni alati za njihovu podršku i unapređenje.

Page 65: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

49

Iz svega navedenog, proizilazi da su stvorene osnove za dalje istraživanje inovacija i kreacija u uslovima sve većeg prisustva i primene novih tehnologija i digitalizacije, gde objektivno postoji verovatoća da se izgubi njegovo visočanstvo „Čovek” koji je predstavlja jedino i realno izvorišta kreativnosti i njihove implementacije.

Page 66: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

50

3. IDEOGRAM I ZAKONITOSTI U RAZVOJU INVENCIJE I INOVACIJA

Ideogramizacija inventivnosti i invenacija je koristan alat za prikazivanje, odnosno predstavljanje njihovog razvoja. Sama reč ideogram je grčkog porekla i sastoji se od dve reči i to: idea što znači predstava i gramma koja označava znak, slovo ili sliku, što označava predstavu neke stvari, pojave, fenomena ili predstave. Ideogram pokazuje sliku razvoja invencija i inovacija od njihovog nastanka do današnjih dana, ali se na osnovu njega može predvideti sled ili budućnost određenih pojava i procesa. Ispostavlja se da je svaka društveno ekonomska formacija imala svoj ideogram razvoja inovacija i da su upravo inovacije dovele do promena i stvaranje novih i po pravilu naprednijih društveno ekonomskih formacija. Na osnovu prošlosti i sadašnjosti mogu se relativno jasno predvideti i buduće zakonitosti, što je za nauku, ali i za organizacionu uspešnost od velike važnosti. Dakako, u svetu revolucionarnih i dramatičnih promena, ovo je sve teže, ali je moguće.

3.1. Ideogram razvoja invencija i inovacija Menadžment literatura je bogata inovativnim iskustvima, jer su se ona usavršavala tokom razvoja čoveka, odnosno razvoja njegovih veština. Ciljevi o kojima se danas uveliko govori, gotovo u svim naukama, su manje više bili poznati u prošlosti, kao i u sadašnjosti. Veruje se da će ciljevi čoveka biti skoro isti i u budućnosti. Na primer, opstanak čoveka je bio prvi i osnovni cilj u prošlosti, ali to je evidentno i u savremenim uslovima, samo što su načini za ostvarenje tog cilja drugačiji. Opstanak, zadovoljavajući kvalitet životnog standarda koji dovodi i do produženog životnog veka će i nadalje zaokupljivati pažnju nauke, istraživanja i poslovne prakse kroz koju se i putem koje se ovi ciljevi mogu ostvariti.

Ideogram razvoja inovacije pokazuje da su inovacije pratile čoveka, od njegovog nastanka do današnjih dana i on je uspeo zahvaljujući inovacijama, odnosno snalažljivosti i dovijanju u borbi sa životinjama, ali i sa brojnim prirodnim problemima, odnosno konfliktima koji su se dešavali između hordi, rodova i plemena, gde su korišćena za to vreme primitivna oruđa i oružja i organizacioni modaliteti za opstanak, očuvanje svoje teritorije ili za osvajanje drugih teritorija, odnosno porobljavanje i potčinjavanje drugih plemena. Čovek će se i u perspektivi baviti inoviranjem još dinamičnije i u složenijem okruženju. Dakle, sa razvojem i

Page 67: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

51

usavršavanjem oruđa, čovek je uvodio i organizacione modele kako bi uspešno koristio alate i tehniku, što se relativno dobro može videti i na jednostavnim aktivnostima čoveka u prošlosti.

Precizne analize pokazuju da je čovek od svog nastanka do današnjih dana prolazio kroz različite kvalitete inovacija, kako onih koje se odnose na tehničko tehnološku, tako i na organizacionu sferu. Pri tome treba imati u vidu da je teško prikazati kada, i da li, jedna faza nestaje a druga postaje. Shodno metodologiji u ovoj disertaciji, a na osnovu šireg istraživanja data je sledeći prikaz:42

Tabela br. 1: Različite etape u razvoju društva i uloga čoveka u njima

Faze razvoja Manuelizacija Mehanizacija Automatizacija Informatika Inteligenc.

Ideja Čovek Čovek Čovek Čovek Čovek

Planiranje Čovek Čovek Čovek Čovek Oruđa

Organizovanje Čovek Čovek Čovek Oruđa Oruđa

Realizacija Čovek Čovek Oruđa Oruđa Oruđa

Kontrola Čovek Oruđa Oruđa Oruđa Oruđa Iz prethodne tabele jasno se može konstatovati da je u gruboj periodizaciji sa stanovišta invencija i inovacija, moguće definisati nekoliko kvalitativno različitih etapa u razvoju ljudskog društva i to: manuelizaciju, mehnizaciju, automatizaciju, informatizaciju i inteligenciju. Obzirom na njihovu dužinu u dugoj ljudskoj istoriji, svaki od navedenih imaju i svoje podperiode u kojima opet postoje različiti kvaliteti i obim invencija i inovacija. Ključno za ovu periodizaciju je sagledavanje ideograma, odnosno mesta i uloge čoveka u organizaciji, ali i evolucija uvođenja inovacija, te njihov uticaj na čoveka. 43

3.1.1. Invencije i inovacije u periodu dominacije manuelnosti Da je čovek u manuelnom konceptu bio nezamenljiv faktor poslovanja je opšte poznata činjenica. On se bavio svim elementima i procesima rada od primitivnog za to vreme kreiranje ideja, preko planiranja, organizovanja putem različitih grupa, izvršavanjem ili realizacijom svojih ideja, da bi sam na kraju obavljao i funkciju kontrole.

Najteža aktivnost u ovom procesu je bila izvršna funkcija, gde je svojom fizičkom snagom uspevao da obavi određeni posao. On je to činio snagom svojih mišića, fizičkom energijom kojom je raspolagao, zbog čega se u primitivnim (mauelnim) društvima za obavljanje određenih poslova tražio korpulentan, jak i čovek koji bi mogao svojom snagom da savladaju sile otpora koje dolaze iz rada, ili u vezi sa radom.

42 Analogija je preuzeta od V. Vujić: Koncept i uloga menadžmenta znanja u turističkoj destinaciji u knjizi Upravljanje znanjem i ljudskim razvojem u turizmu, Opatija, 2010. str. 177-186. 43 Detaljnije o navedenom se može videti u: M. Anđelković i drugi: Odnos čoveka i organizacije u informatičkom društvu, MK Belgorod, 2018.

Page 68: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

52

U fazi, odnosno periodu manuelizacije, čovek nije rasplagao značajnijim oruđima i oružjima koje bi mogao da koristi, tj. da trošenje snage svojih mišića zameni priborima i alatima, već je i sam bio izložen fizičkim naporima u kojima je suvišno trošenje fizičke snage smanjivalo njegov radni, ali i životni vek. U vezi navedenog, malo je poznato da je prvo čovek, odnosno da su prvo ljudi počeli da vuku kola, ili da su korišćeni da vuku plug, da okreću kotač za korišćenje veće količine vode, itd. Vremenom, čovek zahvaljujući primitivnoj invenciji, u ove poslove udružuje veći broj ljudi, tako da je u vuči kola ili pluga učestvovalo dvojw ili više ljudi, čime su povećali efikasnost, što je predstavljalo vrstu inovacija u primitivnom društvu.

Prva značajna inovacija u manuelnoj organizaciji je bila kad je čovek u obavljanju fizičkog rada u proces uveo životinje i na taj način sebe eliminisao iz velikog broja teških i iscrpljujućih poslova. Dakle, pripitomljavane su divlje životinje, pa su korišćene za obradu zemlje, vuču i i druge teške poslove. Ovom inovacijom, čovek je uspeo da trošenje svoje fizičke snage zameni, ali i da poveća svoju uspešnost. Kada je želeo da dodatno poveća svoju uspešnost, čovek je uveo dodatnu inovaciju, a to je udruživanje više životinja pri obavljanju poslova. Dakle, čovek se pri ovome nije odlučivao da poveća gojaznost, težinu i snagu životinja, već je uvideo da udruživanjem više životinja (bivola, krava, konja, itd) može ostvariti još veći radni efekat.

Još je veći efekat u smanjenju manuelizacije i fizičkog trošenja energije čovek postigao kada se u proces rada uveo primitivna oruđa i oružja, od drveta, kamena, metala, ili kombinacija. Ove inovacije su bile rezultat čovekove invencije i zahvaljujući njihovo praktičnoj primeni, čovek je uspeo da smanji trošenje svoje fizičke energije, ali i da poveća kvalitet života, odnosno da produži svoj životni vek, čime se opravdava i smisao uvođenja inovacija.

Iako u manuelnoj organizaciji postoje periodi u kojima se čovek isključivo koristio svojom fizičkom snagom u obavljanju delatnosti, kao i period u kome je delimično, ili povremeno koristio primitivne alate, pribore i mehanizme, opšte karakteristike sa stanovišta inovacije ostaju iste. Dakle, svest u manuelnom društvu i organizaciji je bila na veoma niskom nivou i kretala se od dominacije životinjskog u čoveku do nivoa u kome je čovek koristio svoj razum u životu i radu. Rezultat navedenog je u nepostojanju, ili postojanju malog broja inovacija, ali i u tako malom broju nisu postojale kvalitetne ideje i inovacije. Zbog nedovoljne spemnosti za promene, odnosno nepostojanja svesti i sposobnosti za invencije i inovacije, čovek je u svojoj istoriji proveo najveći deo vremena i taj period se po svim parametrima može nazvati „mračnim” za čovekov život i rad.

Nedovoljne invencije i inovativnost su rezultirale i veoma lošim kvalitetom života, tj. lošim životnim standardom. Radni dan čoveka u ovom periodu je bio celodnevan, što se merilo od „izlaska do zalaska sunca” pa i više, bez slobodnog vremena. Životni vek je bio ispod četiri decenije. I u takvim okolnostima, čovek nije uspeo da obezbedi sigurnost za sebe i svoje porodice. Već u ovoj analizi možemo delimično videti značaj inovacija, njihov ideogram i rezultate do kojih inovacije dolaze.

3.1.2. Invencije i inovacije u periodu mehanizovanosti Analize pokazuju da je svaki sledeći period u razvoju ljudske civilizacije nastajao u krilima starog perioda. To se desilo sa promenama društveno ekonomskih formacija, pa su klice

Page 69: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

53

promena i inovacija nastajale u prethodnoj društveno ekonomskoj formaciji, odnosno onog trenutka kada su proizvodne snage dostigle određeni nivoa, ali je njihovo dalje unapređenje bilo ograničeno postojećim produkcionim odnosima. Ova konstatacije se odnosi i na prelazak čoveka iz perioda manuelizacije u period mehanizovanosti i primenu mehaničkih, a kasnije i nešto naprednijih mehanizama koji su koristili druge izvore energije za njihovo pokretanje.

U fazi mehanizacije, zahvaljujući razvijenijoj invenciji i inovativnim alatima i oruđima, čovek je uspeo da obavljanje određenih poslova prenese na mehanizme, odnosno na primitivne alate i pribore. U ovom periodu je nastao i tzv. mehanistički koncept organizacije koji je osnovni elemenat u organizaciji postavio mehanizme, a čoveka smatrao priključkom mašine, što pokazuje konstantu da svaka inovacija ima dobrih, ali i loših strana. U konkretnom slučaju, osnovni način u povećanju uspešnosti organizacija, teoretičari mehanističke organizacije i menadžmenta su videli u mehanizmima, zbog čega su nastojali da ih što više i što brže modernizuju.

To je prvo ostvareno u kontrolnoj funkciji, gde su se mehaničkim putem mogli proveravati i kontrolisati pojedini elementi poslovnih procesa. U početku to su bili primitivni mehanički alati i pribori koji su u kombinacijom sa čovekom obavljali kontrolnu funkciju, da bi kasnije celokupan kontroni process bio prenet na kontrolne mehanizme. Navedeno je omogućilo čoveku da uz njihovo korišćenje štedi trošenje svoje fizičke snage u kontrolnim procesima, ali i da ovim inovacijama ostvari veći efekat u radu.

Navedena inovacija je dovela do multiplikacije inovativnih aktivnosti i u drugim elementima radnog procesa. Čovek postaje delimično prisutan u kontrolnoj fazi poslovnog procesa, dok se deo rutinskih poslova u vezi kontrole prenosi na mehaničke naprave. Ovo je dovelo do veće produktivnosti rada, da je čovek u istoj jedinici vremena mogao da obavi veći broj kontrolnih procesa i na kvalietniji način. Ovo je posebno dolazilo do izražaja u kontrolama koje su bile praćene opasnostima po život i zdavlje subjekata kontrole.

Period, ili doba mehanizovanosti je trajao znatno kraće od prethodnog perioda, odnosno doba manuelizacije i iznosio je oko dva stoleća. Razlog je u povećanoj dinamici inventivno inovacionih aktivnosti, kao rezultatu povećanog iskustva, odnosno praktičnog saznanja, što neminovno dovodi i do smanjenja radnog, odnosno životnog veka u primeni inovacija.

Ono što je čovek u periodu mehanizacije zadržao to je inventivnost kao sposobnost davanja ideja, ali i plansku, organizovanu realizaciju proizvodnje. Prenošenje kontrolnih funkcija na mehanizme povećalo je mogućnost da se čovek više posveti prethodnim aktivnostima i na taj način u ovim aktivnostima poveća efikasnost i efektivnost.

3.1.3. Invencija i inovacija u periodu automatizacije Period automatizacija je još sofisticiraniji u odnosu na primenu inovacija u prethodnom, odnosno periodu mehanizovanosti. Ovde je čovek uspeo da još u većoj meri smanji svoje pristustvo u radnom procesu i da određene funkcije prenese na automate i robote. U prikazanoj tabeli, čovek je uspeo da automatizuje proizvodnju, tehnološke procese i procedure, stvarajući tzv. industrijsku organizaciju koja je radikalno promenila organizacionu srukturu i

Page 70: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

54

menadžment proces. Rezultat masovne primene automatizacije je nastanak organizacije koja je uspela da masovno proizvodi tipizirane i standardizovne proizvode, što je znatno smanjilo troškove, a time i cenu koštanja, odnosno prodajnu cenu i na taj način se ostvarila konkurentska prednost.

U periodu automatizacije čovek je gotovo izgubio svoje mesto i ulogu u proizvodnim i drugihm procesima. Njegove tradicionalne funkcije su preuzele automatizovane mašine, odnosno roboti koji su kroz programirane postavke i radne operacije u stanju da sami obavljaju definisane poslovne procese. Ovaj tehnološki napredak, odnosno tehnološka inovacija je ograničila slobodu delovanja, promenila tradicionalno obavljanje poslova i umesto da opslužuje automate i robote, pažnja se usmerava na njihovo održavanje i planiranje njihovog korišćenja. Ova promena predstavlja internu i radikalnu inovaciju, jer je čovek, uslovno rečeno, izbačen iz izvršnih, odnosno proizvodno prometnih funkcija a njegova pažnja je usmerena na intelektualne aktivnosti, a posebno u osmišljavanje i usavršavanje rada postojećih naprednih tehnologija. Ovo se može videti iz konstatacije Erina Letta koji na primeru Kine objašnjava ovu inovaciju: „Ne možete uspeti proizvodeći isto što i drugi proizvode, na isti način, samo uz niske troškove. Ne možemo se vratiti u prošlost. Tehnologija ubrzava produktivnost i masovnu proizvodnju do te mere da je i sama Kina tokom poslednjih desetljeta doživela smanjenje zaposlenih u proizvodnji za više od 10 miliona radnih mesta.”44

Koliko je automatizacija danas zastupljena kao tehnološka ali i organizaciona inovacija može se videti u globalnim kompanijama iz različitih delatnosti, kao što su: Tojota, Volvo, Simens, Fiat, ali i trgovinski maloprodajni giganti, kao što su Wal-Mart, Marks and Spencer, Kmart, Spear, odnosno hotelsko ugostiteljskih sistema kao što su: Šeraton, Holidey Inn, Four Season, McDonalds i drugi. Ispostavlja se da su zbog velike automatizacije nestali brojni sektori, što predstavlja organizacionu inovaciju. Primera radi, hotelski sistemi su izgubili tradicionalni koncept recepcije, zahvaljujući pametnim karticama pomoću kojih se mogu automatski obavljati aktivnosti koje je obavljao čovek.45

3.1.4. Period informatizacije i znanja U drugoj polovini prošlog veka nastao je period informatizacije, kao rezultat uvođenja novih tehnologija i inovacija, pre svega u donošećnju poslovnih odluka. Ovo je bila radikalna inovacija, jer je u prvi plan stavljena informacija kao osnovni i najvažniji resurs za ostvarivanje organizacione uspešnosti. U prethodnim periodima, kako je i naznačeno, osnovni faktor za poslovnu uspešnost je bio u materijalnim faktorima, tj. sredstvima rada. Smatralo se i danas se smatra da onaj koji raspolaže pravovremenom i kvalitetnom informacijom ima uslove da stekne konkurentsku prednost, kako na nacionalnom, tako i na korporativnom nivou.

Odmah treba reći da informacija nije nastala u dvadesetom veku. Ona je počela u ovom veku intenzivnije da se koristi u poslovne svrhe. Ispostavlja se da su još stari Grci smatrali da je osnovni elemenat svakog živog bića: materija i energija i da ova dva elementa poseduje svako

44 Erin Lett and Indith Banister: China Manufacturing Employment and Compensation Cost, Burean of Labor Statistics Monthly Labor, Rewiev, 2009. 45 Milan Radosavljević: Menadžment-Teorija i praksa, FPSP, 2015.

Page 71: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

55

živo biće, ali i svaka ćelija. Tek je Norbert Viner utvrdio da u svakoj organizovanoj prirodnoj i veštačkoj strukturi postoji i informacija, odnosno komuniciranje koje ta celina uspostavlja sa okruženjem u kome se nalazi, ali i kada su u pitanju informacije i komunikcije unutar organizacije.46

Informacija je i dalje ostala najvažniji resurs, ali njen viši nivo, a to je naučna inovacija, odnosno stečena znanja, veštine i sposobnosti. Dakle, u ideogramu razvoja inovacija je prisutna postepenost u čijoj osnovi postoji podatak iz koga se razvija informacija, odnosno znanje i na kraju mudrost kao najvažnija i najznačajnija karakteristika čoveka kao mislećeg bića.

O znanju kao resursu je u novom milenijumu dosta napisano i često se ovom potencijalu daje magična moć, što uistinu i jeste tačno. Drugim rečima, znanje je najvredniji deo aktive svake organizacije, ali i jedina privatna svojina koju čovek ima i koju mu niko ne može oduzeti, oteti ili konfiskovati. Ipak se pokazuje da se znanje može marginalizovati, da se nedovoljno ceni i vrednuje, ali da se otežava njegovo sticanje, ili da isto nije adekvatno plaćeno.

Ovo je slučaj u zemljama tranzicije, gde regioni koji imaju najveći procenat visoko obrazovanih ljudi ne daje odgovarajući inovacioni efekat, već da, uslovno rečeno, manje „obrazovani regioni” imali veći broj i bolji kvalitet inovacija. Navedeno ukazuje da za razvoj privrede i društva nije dovoljno samo raspolagati dovoljnim kvantumom znanja, već je važno da li je ono dovoljno vrednovano, da li postoji kultura sticanja i deljenja znanja, itd. Nedovoljno vrednovanje znanja za svoj rezultat ima fenomen „odliva mozgova”, kao najvećeg osiromašenja zemalja u kojima su se sticala znanja, a u isto vreme besplatan transfer znanja iz zemalja koje ne vrednuju znanje (zemlje u tranziciji) u razvijene zemlje koje po pravilu imaju razvijen kult znanja.

Implikacije informatizacije i ekonomije znanja, posebno u razvijenim i tehnološko naprednim zemljama su značajne za sve pore društvenog i privrednog razvoja. Jedan i drugi faktor su dramatično promenili potrebu za fizičkim, odnosno materijalnim resursima, kao i za tradicionalnom industrijskom infrastrukturom. Pod uticajem informatizacije i resursa znanja, fokus inovacija i promena u narednom periodu će biti usmeren:47

• Sa kontrole na organizaciju resursa, • Sa optimizacije internih procesa na olakšavanje i ostvarenje spoljnih interesa, • Sa povećanja vrednosti za kupca, na maksimizaciju vrednosti eko-sistema.

Navedeno ukazuje da je uvođenje informatizacije i znanja kao najvrednijeg resursa nametalo i nameće potrebu za uvođenjem inovacija i u sferi organizovanja i upravljačke filozofije. Navedeno zahteva formulisanje novih strategija, ali i uspostavljanje nove arhitekture kompanija.

46 V. Vučenović i dr.: Menadžment-Tehnologija i filozofija, Želnid, Beograd, 1998. 47 Marshall W. Van Alstyne, Geoffrey G. Parker and Sangeet Paul Choundary: Pepelines Platforms, and the New Rules of Strtegy, HBR, april, 2016. p. 4.

Page 72: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

56

3.1.5. Period mudrosti i veštačke inteligencije Savremeno doba je doba mudrosti i veštačke inteligencije. Ova faza je takođe rezultat razvoja i korišćenja inovacija u uslovima informatizacije i znanja, koja po svemu sudeći nadilazi sve prethodne faze prikazane u ideogramu, uz napomenu da će i prethodna faza, period informatizacije i znanja i dalje biti neodvojivi deo ove faze.

Mudrost je, uprošćeno rečeno, skup znanja i veština koje su uvećane iskustvima kojima čovek raspolaže. Ovde je važno napomenuti da se znanje može steći u obrazovnim institucijama i sistemima, veštine takođe kroz ponavljanje istih radnji više puta, dok se iskustvo stiče kroz život i rad. To znači da se mudrost ne može steći u školama i fakultetima, ali obrazovanje može da ubrza proces sticanja mudrosti. To dalje implicira da su mudri ljudi iskusniji, da su to po pravilu stariji ljudi koji imaju bogato radno, ali i životno iskustvo koje im omogućuje da promišljeno reaguju, što može da implicira i veći kvalitet u donošenju strateških upravljačkih odluka iz sfere organizovanja, uvođenja inovacija, itd. Ispostavlja se da su velike i radikalne inovacije rezultat mudrih odluka i da one određuju sudbinu organizacije u budućnosti. Mnogi veliki inovatori su uživali u svojim inovacijama i stvorenim imperijama, dok su drugi neretko bili i žrtve svojih inovacija, pa su inovcije ubile svoje tvorce.48

Koliko je mudrost važna, vidi se po tome što je u Japanu na pojedinim organizacionim nivoima formirano „društvo mudraca”. To su ljudi koji su prošli različite faze radnih i životnih ciklusa, bili na različitim pozicijama i ostvarivali izvrsnu poslovnu uspešnost. Pravilo je da se ni jedna nacionalna, ili organizaciona korporativna odluka ne donosi dok se ne dobije stav „mudraca”. Ovaj sav ne mora biti odlučujući, ali se na taj način stavlja do znanja konstituentima u bližem i širem okruženju da se ceni iskustvo, godine i rezultati koje su ovi pojedinci postigli u svom životnom veku. Smatra se da je jedan od faktora poslovne uspešnosti Japana upravo u kvalitetnom i proverenom načinu donošenja važnih uprvljačkih odluka.

Povezano sa prethodnim su i dve vrste inteligencije i to: emocionalna i veštačka inteligencija, koja je „okupirala” psihološku i informatičku, ali i menadžment literaturu i poslovnu literaturu.

Emocionalna inteligencija je sastavni deo onog dela čovekovog neokorteksa u kome nastaju želje i potrebe za novim idejama, razmišljanjima, potrebama, kao uslova ili preduslova za nastanak inovacija. Dakle bez želja za inoviranjem tj. emocionalne i motivacione inteligencije u kojoj nastaje volja da se ideje prihvate i implementiraju inovacioni process, pa samim tim ni inovacija ne bi bila moguća.49

48 Primer Francis Edgar Steuli koji je izmislio parni automobil. Međutim, u eksperimentisanju, posle oštre krivine nije uspeo da savlada krivinu i izgubio je život. Slična je situacija i kod Vilijam Buloka koji je unapredio štamparsku presu, što je unapredilo štamparsku industriju. Međutim, ova presa mu je pala na nogu, nakon čega je nastala gangrena, pa amputacija i na kraju smrt. Konstruktor “Titanika” Tomos Endrjuz je osmislio ovo ogromno plovilo, ali je 1912. godine na njemu i doživeo smrt. Henri Smolinski je projektovao leteći automobil. Tokom probne vožnje krila su se otkačila u vazduhu i ubila ga. 49 Više od navedenom: Travis Bradberry and Jean Greaves: Emotional Entilegence 2.0, Talentsmart, San Diego, 2009.

Page 73: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

57

Prema nekim istraživanjima ispostavilo se da su sposobnosti menadžera zasnovane na emotivnoj inteligenicji više od dva puta veće nego one zasnovane na IQ. Što je više mesto u hijerarhiji kompanije, to su značajnije sposobnosti zasnovane na emocionalnoj inteligenicji.50

U velikoj meri razvoj emocionalne inteligencije zavisi i od primene kompleksnih pedagoških metoda tokom školovanja.51

Druga vrsta inteligencije je veštačka inteligencija. Ona svoje korene ima u ljudskoj inteligenciji, a u veštačkoj inteligenciji se nastoji da se uspostave odnose između softvera i hardvera analogno odnosima koji postoje između nervnog sistema čoveka i njegovih izvršnih delova. Koliko je veštačka inteligencija uzela maha u savremenom dobu vidi se i po tome što su u informatičkoj teriminologiji već duže vreme prisutni termini poput: neuronske mreže, neuroni, inteligencija, pametne mašine, poslovni mozgovi, itd.

Veštačka inteligencija omogućava da računari i roboti, odnosno druge informatičke tehnike i tehnologije obavljaju veliki broj poslova koje su u prošlosti obavljali kvalifikovani i visoko kvalifikovani radnici. Međutim, veštačka inteligencija će dovesti u pitanje i radna mesta, odnosno poslove lekara, nastavnika u visokom obrazovanju i drugih stručnjaka, kada njihove poslove preuzmu računari. Ovo je stvorilo strah kod onih koji su ostali bez posla, ali i kod onih koji bi mogli u perspektivi da ostanu bez posla, sa tendencijom daljeg povećanja straha, obzirom da cene robota i veštačke inteligencije padaju „Čim možete dobiti robot za 5.000 dolara umesto 100.000 dolara, odnosno veštačku inteligenciju sa boljim prepoznavanjem glasa koja može da povezuje tekst i odgovori na pitanja bez ljudskog mešanja, to će dovesti tržište rada u velike probleme i videćemo veliki broj radnika bez posla.”52

Nema sumnje da je čovek uspevao i danas uspeva da u svakoj novoj vremenskoj dimenziji unese nove i po pravilu kvalitetnije inovacije i da je uspeo da stvori mašine koje mogu da funkcionišu analogno funkcionisanju živih bića, odnosno analogno čovekovom mozgu, rukama, nogama, itd. Ipak se mora imati na umu da mašina neće nikada moći da zameni čoveka u kreiranju misaonih konstrukcija, jer one nemaju emocije koje predstavljaju izvorište kreativnosti i svega postojećeg u prirodnom i društvenom poretku. U vezi sa navedenim se kaže: „Jedna od glavnih funkcija emocija je da nam daju vrednosti da možemo odrediti što nam je važno, što je skupo, što je lepo i što je dragoceno. Bez emocija sve ima istu vrednost i tako postajemo paralizirani u beskrajnom odlučivanju u kojemu svaka odluka ima jednaku težinu. Znanstvenici počinju shvaćati da su emocije daleko od toga da budu luksuz, već da su nužne za inteligenciju.”53

Iz ideograma, ali i iz istraživanja prošlosti, odnosno procena šta će se desiti u budućnosti, može se konstatovati da nema, niti treba da postoji strah od novih tehnologija, odnosno od kompjutera i robota. Tehnički napredak će smanjiti angažman živog rada u poslovima koje

50 J. Simić, L. Grubić Nešić, O. Arsenijević: Emotional intelligence as stress predictor among managers, AJBM, Vol6 (6), 2012, str. 2342. 51 O. Arsenijevic , G. Bulatovic , Lj. Bulatovic : Schools as learning organiyations, Inted, Barcelona, Spai, 2011.F 52 Amy Bernstein: Globalization, Robots, and Future od Work, HBR, Oktobar, 2016. p. 4. 53 Mashio Kaku: Fizika budućnosti: “Kako će znanost oblikovati budućnost”, Mate, Zagreb, 2011. str. 84.

Page 74: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

58

mogu da obave mašine i veštačka inteligencija, ali to neće negativno uticati na smanjenje broja zaposlenih, jer ukidanjem tzv. „plavih mantila” proizvodi novu strukturu radnika, a to su „beli mantili” i „zlatni okovratnici” koji će se baviti sofisticiranim poslovima. To se desilo u prošlosti, a bez sumnje ta tendencija će se nastaviti i u budućnosti. Primera radi „Sredinom 20. veka broj zaposlenih u proizvodnom sektoru SAD, smanjen je sa 13 miliona na 9 miliona zaposlenih, ali je vrednost proizvedene robe povećana za 75%. Dakle, tehnički napredak, kako konstatuje profesor sa Harvarda, Martin Feldštajn, smanjuje broj živog rada u proizvodnim i manuelnim poslovima, ali će uvođenjem naučno tehničkog progresa povećati ekonomski rast, tj. unaprediti životni standard.” 54

Dakle, uvođenje novih tehnologija, robota i veštačke inteligencije već smanjuje društveno potrebno radno vreme, i ono sada u nekim zemljama iznosi oko 30 časova. Procenjuje se da bi u perspektivi, zahvaljujući uvođenju veštačke inteligencije radno vreme moglo iznositi 24 časa, tj. da radna nedelja traje 3 dana, ali se smatra da bi dosada dovela do velikih psihičkih opterećenja, što bi dovelo do toga da ne bi postojao dovoljan broj klinika da primi bolesnike. Smanjenjem radnog vremena, povećaće fond slobodnog vremena, što će dovesti do korišćenja turističkih, kulturnih, rekreativnih, restoranskih, hotelskih i drugih institucija, što će otvoriti nova radna mesta u sektoru usluga.

Zbog poboljšanog životnog standarda produžava se životni vek populacije, što znači da populacija sve više stari, što će zahtevati veći broj zdravstvenih i socijalnih ustanova, a time i novih radnih mesta. Shodno navedenom smanjivaće se tradicionalan primarni i sekundarni sektor, pa i broj radnih mesta, a povećavaće se broj radnih mesta u tercijarnom, odnosno kvartarnom sektoru. Koliko je uslužni sektor narastao, može se videti na primeru SAD u kojoj je zapošljeno oko 85% od ukupnog broja radno sposobnog stanovništva.

Prema najnovijim istraživanjima, procenjuje se da će do 2020. godine 65% svih radnih mesta u privredi SAD zahtevati visoko obrazovanje, sa permanentnim stručnim obukama i osvežavanjem znanja. Do tog perioda biće otvoreno 55 miliona radnih mesta od kojih će 24 miliona biti novostvorenih radnih mesta dok će 31 milion činiti oslobođena radna mesta zbog odlaska u penziju. Procenjuje se da potražnja za fizičkom radnom snagom neće postojati, jer će njihove poslove preuzeti mehanizmi i roboti, a da će se angažman i „belih mantila”, odnosno „zlatnih okovratnika” smanjiti, tada će se njihova funkcija svoditi na čitanje kompjuterskih ekrana i gledanje i interpretiranje podataka iz elektronskih obrazaca.55

3.2. Ispoljene zakonitosti u ideogramizaciji invencija i inovacija Čovek je od svog nastanka bio u fokusu inovacija i da će se taj trend i dalje nastaviti. Shodno navedenom nema potrebe isticati inovacije, odnosno inovacionu organizaciju i menadžment, kao novi modalitet organizovanja i upravljanja zajedničkim radom, kako se to danas čini, proglašavajući ga uslovom svih uspeha. Rečju, inovacije su prirodno svojstvo čoveka i one će

54 Martin Feldštajn: “Neopravdan strah od robota”. Biznis, Beograd, oktobar 2016. str. 1. 55 www.akademlink.com/glog/wiew/32245/report- recovery 2020-job-growth-and education-requirements-throught-2020. 13.02.2018.

Page 75: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

59

pratiti čoveka i u budućnosti, istina sa drugom dinamikom, životnim vekom i drugačijim posledicama.

Ideje i inovacije su vezane za čovekova znanja, veštine i iskustva, što znači da veći nivo znanja i kompetentnosti bi trebalo da proizvode i veći broj inovacija, ali i bolji kvalitet. U primitivnim društvima, inovacije su bile postepene, sa dužim životnim vekom i slabijom dinamikom promena, da bi u naprednijim društveno ekonomskim formacijama taj intenzitet bio veći. Otuda i konstatacija da je za veći stepen i intenzitet inovacija potrebno stvarati ljude od znanja, tj. visoko kompetentne i ljude koji imaju naučno stručnu osnovu za kreiranje, ali i implementaciju invencije.

Inovacije kao fenomen se javljaju pre svega u razvijenim, odnosno zemljama koje imaju veći kvantum znanja, bolju tehnologiju kao primenjeno i implementirano znanje. Ova zakonitost se jednako odnosi na tehnološke, ali i na organizacione inovacije. Prema anketi koju je sproveo The Boston Consulting, od 50 najinovativnijih kompanija na svetu, 34 kompanije su iz SAD, 10 kompnija je iz Evrope, a 6 je iz Azije. Ovakav regionalni miks predstavlja značajni pomak inovativnosti u korist američkih kompanija, koje zauzimaju 68% top liste, dok su u 2013. godini američke kompanije zauzimale 44% .56

Analize pokazuju da je i sam menadžment inovacija specifična tehnologija koja se koristi za upravljanje zajedničkim radom. Povezano sa navedenim je i nastanak inovacionog menadžmenta kao posebnog modaliteta ili koncepta menadžmenta koji ima zajedničke karakteristike sa drugim vrstama menadžmenta, ali i svojih posebnosti na kojima se zasniva. Uvođenje koncepta menadžmenta kao novine je u dvadesetom veku progalašeno za revoluciju u kojoj je došlo do odvajanja funkcije vlasništva od funkcije upravljanja. Ovde su se desile revolucionarne promene, odnosno inovacije kakve se nisu mogle zamisiti, jer je vlasnik pravo upravljanja svojom imovinom dobrovoljno predao na upravljanje nekome izvan sopstvenog plemena. Ovo je jedina revolucija u kojoj nije bilo „krvi”, već se ista bazirala na interesima i nastojanju vlasnika da putem angažovanja profesionalaca za upravljanje očuva svoju imperiju.

Manje razvijene zemlje po pitanju tehnoloških ili organizacionih ali i drugih inovacija su po pravilu sledbenici i prate šta se dešava u razvijenim zemljama, da bi njihova iskustva i dostignuća primenili i u svojim zemljama, ili kompanijama. Pojedine analize pokazuju da su u velikom broju slučajeva, sledbenici ostvarivali veći profit, tj. da se njihovo sledbeništvo bolje isplatilo nego kreatoru inovacije. Ipak, liderstvo se po pravilu isplati.

U navedenom kontekstu, inovacije prvo nastaju u velikim korporativnim sistemima, multinacionalnog ili transnacionalnog tipa. Ove organizacije posluju u više kulturološko socioloških zona, zbog čega su prinuđene da prilagođavaju generalne koncepte i tehnologije zahtevima kupaca sa tih područja. Bez promena, odnosno bez prilagođavanja i inoviranja ove organizacije ne bi mogle da opstanu. Ovo potvrđuje i rangiranje najinovativnijih kompanija u svetu koje vrše poznati poslovni časopisi u svetu. Prema istraživnjima četiri globalne

56 Nikola Sučec: Ovo je 50 najinovativnijih tvrtki na svijetu, Godišnja anketa o najinovativnijim kompanijama The Boston Consulting, Profimedia

Page 76: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

60

kompanije su u 2017. godini zadržale prva četiri mesta po godišnjoj anketi, i to: Apple, Google, Tesla i Microsoft, dok je na petom mestu top liste poznata informatička kompanija Amazon.57

Zato multinacionalne kompanije imaju razvijena odeljenja za razvoj i tehnologiju, koja su povezana sa odgovarajućim institutima i univerzitetima. Veliki broj globalnih kompanija imaju kreaivno inovacione centre koji se bave kreacijama i inovacijama kada su u pitanju novi proizvodi, tehnologije, procesi, tržišta, itd. Inovacioni centri i inkubatori imaju zadovoljvajuće inovacione fondove za istraživanje i eksperimentisanja i mogu sebi da dozvole rizik u inoviranju, svesni da je najveći rizik ne inovirati.

Ipak, ne treba potceniti ni male kompanije, koje u poslednjim godinama, na globalnom nivou ostvaruju zapažene inovacione rezultate, uprkos uvreženom mišljenju da male kompanije nisu ekonomski jake da mogu da organizuju i ostvare neku radikalnu inovciju, zbog čega su prinuđene takođe da prate i slede aktivnosti koje obavljaju veliki. Analize pokazuju da male kompanije, u nedostatku finansijskih sredstava, pronalaze nove načine da uspeju, tj. da prodaju svoje inovcije većim kompanijama, kao što je to slučaj sa elektronskom industrijom i sa biotehnologijom. One često pristupaju strategijskim alijansama kako bi došli do dodatnih finansijskih sredstava za plasiranje i komercijalizaciju svojih inovacija na tržištu. Iskustva iz poslovnog inovacionog sveta pokazuju da je veliki broj radikalnih inovacija u dvadesetom veku nastao od preduzetnika i malih firmi u skromnim prostorima, tj. u šupama i garažama. Prema analizama, „od 27 ključnih pronalazaka u posleratnom periodu, samo 7 je rezultat istraživanja i razvoja u velikim istraživačkim centrima”. Dakle, pojedinci i male organizacije koje nemaju dovoljno sredstava da komercijalizuju svoje inovacije, čisto predstavljaju i najveće inovatore.

Iz navedenog se može izvesti zaključak, da za inovacije često nije problem u finansijskim sredstvima, već u dovitljivosti inovatora i želje da inovacija ugleda svetlost dana.

3.3. Inovaciono liderstvo i zakonitosti Inovacioni lideri po pravilu ostvaruju veću poslovnu uspešnost, što je i logično, jer su inovacije praćene visokim stepenom rizika, obzirom da mnoge i ne dožive da budu tržišno prihvaćene i verifikovovane, tj. da „dožive smrt i pre nego što su se rodile”. Zbog navedenog rizika i neizvesnosti, lideri bivaju nagrađeni, na način da prilikom iznošenja novog proizvoda ili usluga ostvaruju dodatni profit. Kako se u savremenim uslovima tajne u vezi novog proizvoda mogu teško sačuvati u dužem vremenskom periodu, kada sledbenici prihvate i počnu sami da proizvode novi proizvod, lideri se preorijentišu na nove inovacije proizvoda i tehnologija. Sledbenici idu utabanim i poznatim stazama i nisu izloženi riziku u vezi komercijalizacije inovcije, zbog čega im po prirodi stvari pripada mali profit.

Međutim i sledbenici putem strategija rasta i razvoja kompanija kroz integraciona povezivanja mogu da ostvaruju značajne inovacione rezultate. U primeni su zajednička ulaganja, franšizing sistemi, zajednički naučni i inovacioni centri koji razmenjuju znanje i tehnologije radi unapređenja funkcionalnih i drugih karakteristika novih proizvoda.

57 Ibidem

Page 77: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

61

Posebna zakonitost u vezi inovacija se ispoljava pri uvođenju tehnoloških inovacija. Pokazuje se da svaka, pa čak i manja tehnoška novotarija, zahteva da se menja i organizacioni dizajn, ali i upavljačka filozofija. Dakle, tehnološke i organizacione inovacije su dva paralelna sistema koji se jedan na drugi oslanjaju, tako da svaka promena, odnosno inovacija u jednom delu, proizvodi nužnost uvođenja inovacija u drugom, ili drugim delovima. Ova zakonitost je bitna, jer se u praksi dešavaju paradoksi i da se uvedu nove tehnologije, čak i složenih sistema, a da se zadrži postojeća, često i klasična organizaciona struktura sa odeljenjskim i drugim podelama i ograničenjima koja sprečavaju da nova tehnologija ispolji svoj puni potencijal.

Koliko je ova nepravilnost, koja se pretvorila u zakonitost prisutna u srpskoj praksi, pokazuje i primer donacije japanske države jednom velikom zdravstvenom sistemu u Beogradu. Donirana oprema je više meseci bila u skladištu, jer nije postojala obučena i kompetentna radna snaga da rukuje ovom opremom. Kada je bilo zaprećeno da će donator povući doniranu opremu, organizovane su obuke, koje su trajale nekoliko meseci, da bi nakon godinu i više oprema mogla da daje pun potencijal u korišćenju. Ispostavlja se da je uvedena nova oprema, ali je zadržana stara organizaciona struktura u kojoj su se zaposleni radije odlučivali da rade na već naviknuti način nego da koriste kapacitete novih tehnologija. Navedeno ukazuje da je nužno prvo pripremiti zaposlene da prihvate inovacije, potom ih naučiti i obučiti da ih koriste, pa će onda istu naručivati, što je inače praksa svuda u svetu. Ukoliko se ne poštuje ovo pravilo, moguće je da nabavljena oprema, dok se zaposleni obuče, promeni organizacioni dizajn i ista dođe u stanje zastarelosti, što je u vremenima dinamičkih inovacionih promena moguće.

U savremenim uslovima se pokazuje praksa da velike, odnosno liderske kompanije su u stanju da izvedu radikalne i obuhvatne inovacije po principu reinženjeringa. U njima se po pravilu uvode radikalne inovacije, tj. uvode se nove tehnologije, koncepti i filozofija poslovanja i najčešće su u grupi najinovativnijih kompanija na svetu. Istraživanja pokazuju da „Jaz između najboljih inovacionih kompanija i njihovih slabijih konkurenata baš leži u spemnosti da preuzimaju ideje izvan kompanije. Prema ovim istraživnjima, čak 65% pronalazi nove ideje na društvenim mrežama, kao i big data analizom, dok istu stvar radi samo 14% slabijih konkurenata. Oko 66% inovatora kaže da nove ideje pronalaze kroz partnerstvo s vanjskim tvrtkama, dok to isto čini 22% slabijih konkurenata”58

Kada su u pitanju male kompanije, one se uglavnom orijentišu na inkrementalne i kozmetičke inovacije kojima se pre svega poboljšavaju funkcionalne karakteristike proizvoda, ili usluga.

Treba imati u vidu i zakonitost mesta nastanka inovacija. Ispostavlja se da radikalne inovacije nastaju u samom vrhu hijerarhijske piramide i da iza njih stoji top menadžment, što je prirodno, jer one često nose velike finansijske izdatke, ali bitno utiču na promene u svim segmentima organizacije. Ista je situacija i kada su u pitanju konceptualne inovacije, koje spadaju u grupu organizacionih i u kojima se često menjaju postojeći modaliteti upravljanja.

Na nižim nivoima uglavnom nastaju tehnološke inovacije manjeg tipa, tj. one novine koje menjaju način izvođenja ili ponavljanja određenih operacija. Što se sa, uslovno rečeno, „dna”

58 Istraživanja The Boston Consulting, Profimedia, objavljena u januaru 2017.

Page 78: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

62

hijerarhijske piramide ide prema vrhu, sve je manja mogućnost da na tim nivoima nastaju tehnološke inovacije, a sve veća mogućnost za nastanak organizacionih inovacija.

Konačno je nužno, što se pretvorilo u zakonitost, da bilo koja inovacija bude prihvaćena od strane tržišta, odnosno od krajnjih korisnika. Svaka inovacija koja bi bila korisna za organizacija, ali ne bi bila prihvaćena od kupaca, ili drugih spoljnih aktera ne može dobiti prelaznu ocenu i osuđena je na propadanje. U praksi postoji veliki broj primera, gde organizacija ima koristi od odeđene inovacije, ali da ona narušava ekološku ravnotežu, zbog čega pre ili kasnije ovakve društveno neodgovorne kompanije doživljaju brojne neuspehe. Jednosavno, kupci žele da rade sa odgovornim i kompanijama koje u prvi plan stavljaju interese eksternog okruženja.

Permanentno skraćivanje životnog veka inovacija je postalo po svim vrstama inovacija i u različitim delovima sveta. Ova zakonitost je rezultat sve veće tražnje od strane kupaca, odnosno tržišta i tehnološkog napretka, odnosno tehnoloških mogućnosti. Ova zakonitost nameće potrebu da se inovacija što bolje iskoristi i ekonomski isplati, kako ne bi bila izbačena iz upotrebe zbog ekonomske zastarelosti. Dakle, moguće je da nova tehnologija, odnosno inovacija ima svoju konstrukcionu, ali ne i ekonomsku vrednost i da zbog postojanja naprednijih tehnologija ista bude neupotrebljiva.

Povezano sa prethodnim je i sve kraće vreme od nastanka invencije do njene primene. Inovacioni bum, koji sve više dobija na intenzitetu je vreme učinio mnogo skupim resursom, jer su se izgubile tradionalne podele na vreme ideja, razrade, pripreme, izvođenja i efektiranja inovacije. Danas se traži da se trenutak nastanka ideje podudari sa vremenom početka njene realizacije, jer kao što je konstatovano, ideje su veoma kvarljiva roba, brzo se pojave, ali brzo i nestanu pod uticajem drugih i po pravilu kvalitetnijih ideja. Ideogram iz koga se vidi radikalno smanjenje raspona od trenutka nastanka do realizaicje ideje, kao što su radar, tranzistor, radio, televizija, odnosno informatička tehnologija to potvrđuje. Imajući u vidu navedeno, genijalni ljudi su znali da zapišu ideju, jer se ideja u velikom talasu informacija zaboravi, a najveći problem zaborava je što se zaboravi šta je zaboravljeno.

Poznavanje zakonitosti u invencijama i inovacijama je nužno, kako bi se moglo efikasno upravljati inovacionim procesima, odnosno inovacionim organizacijama, a u cilju donošenja pravih i pravovremenih uprvljačkih odluka u vezi uvođenja tehnoloških, ali i organizacionih, odnosno institucionalnih inovacija.

3.4. Budućnost invencija i inovacija u visoko tehnološkom okruženju

Iz prethodnih analiza je vidljivo da su inovacije u svakoj novoj vremenskoj dimenziji ili načinu proizvodnje, sve dinamičnije i sa sve većim uticajem na život i rad pojedinaca, organizacija, država i na globalnom nivou. Taj trend će se po svim procenama i dalje nastaviti, bez obzira što je u sve turbulentnijem i neizvesnijem okruženju teško procenjivati budućnost. Na tu okolnost upozorava i veliki svetski futurista A. Tofler: konstatacijom: „Nisam prorok da mogu

Page 79: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

63

predvideti budućnost, ali na osnovu onoga što se dešavalo u prošlosti, sa velikom verovatnoćom mogu predvideti šta će se desiti u budućnosti.59

Izazovu predviđanja budućnosti po pitanju inovacija i kreacija se može prići na različite načine. Moguće je tom fenomenu prići sa stanovišta vremena i predviđanja usmeriti na blisku ili dalju budućnost, tj. na kraći, srednji, ili duži vremenski period. Takođe se može govoriti i o predviđanju pojedinih vrsta inovacija, kao: budućnost tehnoloških inovacija, organizacionih, društvenih, itd. sa nacionalnog, ili globalnog stanovišta, itd.60

U vezi prethodnog, treba reći da je verovatno da će se u budućnosti inovacijama pridavati veći značaj, da će nestati klasična organizacija i menadžment i da će njihovo mesto zauzeti inovacioni i naučni menadžment, čija je primena već prisutna u razvijenim tržišnim zemljama. Tradicionalna radna mesta će nestati, tako da neće postojati manuelni poslovi, jer će iste obavljati roboti, što će nametati i drugačiju strukturu obrazovanja. Hijerarhija kao klasična karakteristika industrijske organizacije će nestati, a njeno mesto će zauzeti hijerarhija znanja, što znači da će se u perspektivi više ceniti tzv. „beli manti” i „zlatni okovratnici” kao oličenja karakteristična za društvo znanja i virtualno društvo. Tradicionalni resursi i prirodno bogatstvo su već danas izgubili svoju važnost, a u budućnosti će oni biti potpuno zanemarljivi, jer se putem znanja može stvoriti daleko veće bogatstvo, nego što ga je priroda dala. Vreme kao prostor, odnosno vremenska dimenzija će sve više postajati oskudni resurs i isto će se meriti u nano sekundama, što će odgovarati novoj tehnološkoj sredini, tj. nanotehnologijama. To će neminovno dovesti do veće brzine, posebno u skraćivanju vremena od nastanka do implemenacije ideje, svodeći ga na sintagmu da „vreme primene ideje treba da korespondira sa vremenom njene implementacije”.

Delatnosti zdravstva, tj. medicine, obrazovanja, kulture, nauke će takođe u bliskoj budućnosti doživeti radikalne i fundamentalne inovacije.

Ostaje dilema mesta i uloge čoveka u budućem svetu, tj. da li će u visoko-tehnološkom okruženju, u demanuelizovanom, tj. robotizovanom, digitalizovanom i virtuelnom svetu, čovek nestati, jer će njegovu ulogu preuzeti inteligentne mašine, ili će njegovo mesto i uticaj biti još veći. Danas naučna i stručna javnost postavlja legitimno pitanje, da li će se i šta će se desiti kada roboti postanu pametniji od ljudi. Za mnoge naučnike dilema nije da li će do toga doći, već kada će se to desiti.?

Ne ulazeći u analizu prethodnih stavova i mišljenja, stav koji prožima celu disertaciju je da su kreacije i njihova primena jedino svojstvene čoveku, kao jedinom živom, svesnom i razumnom biću i da tu ulogu ne mogu preuzeti nikakvi mehanizmi koji su bazirani na sistemu veštačke inteligencije. Mašina nema svest, ne može da misli i da oseća, iako može da pomaže čoveku u osmišljavanju ideja i njihovoj primeni, ali na način kako je to čovek programirao i osmislio.

59 Alvin Tofler, “Šok budućnosti”, PS Grmeč, Beograd, 1997. 60 Relativno dobar prikaz ove periodizacije je dat u: Mashio Kaku: Fizika budućnosti, Mate, Zagreb, 2011, str. 19-65.

Page 80: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

64

Dakako, ovde je bitno definisati svest, jer ovaj pojam još uvek nije precizno definisan, što je dobrim delom i proizvelo različite termine poput, inteligentnih mašina, pametnih telefona, emocionalnih robota, itd. „Ako bi se upustio u pretpostavku, zamislio bih da je svijest sastavljena od barem tri temeljne komponente:61

• Osećanje i prepoznavanje okoline i razumevanje šta se u okruženju dešava. • Svijest o sebi, • Planiranje budućnosti postavljanjem ciljeva i planova, to jest, simuliranjem budućnosti

i sastavljanje strategije. Saglasno prethodnom, čovek će u budućnosti verovatno dobiti na još većem značaju, jer će se baviti jedino onim čime bi i trebao da se bavi, a to je da kreira ideje i osmišljavanje načina kako da ih implementira, održava i unapređuje. Svuda gde postoji rutinski, manuelni, programirani poslovi i radovi, tu je informatička tehnologija pouzdanija i produktivnija od čoveka i te procese treba mehanizovati, odnosno atomatizovati, kako bi se čovek mogao baviti inventivnošću i inovacijama.

3.5. Rezime Ideogram inovacija i kreacija prikazuje razvoj civilizacije od nastanka čoveka do današnjih dana, ali daje projekciju šta će se po ovom pitanju dešavati u budućnosti. Iz samog teksta i istraživanja prošlosti vidljivo je da je čovek upravo napredovao, odnosno prelazio iz jedne u drugu društveno ekonomsku formaciju, zahvaljujući inovacijama, odnosno korišćenjem sve naprednijih oruđa i oružja, ali i sve naprednijih koncepata organizovanja i vladanja. Na ovu nespornu činjenicu su svojevremeno upozorili i klasici marksizma, konstatacijm da se društveno ekonomske formacije ne razlikuju po tome šta će se proizvoditi, već kako, tj. kojim oruđima će se proizvoditi. Dakako, i sama oruđa i oružja, su ustvari primenjena znanja, što omogućava da se kroz ideogram razvoja oruđa i tehnologija može utvrditi i razvoj civilizacije.

U primitivnim društvima, označenim terminom manuelna ili manuelizacija, u prvi plan je stavljena fizička snaga čoveka, dok je njegova mentalnost bila potpuno zapostavljena. Tražio se snažan, jak radnik, kako bi mogao da izdrži sve zahteve u radu, koji je imao snažne i jake mišiće jer je pomoću fizičke snage mogao efikasnije da obavi određene zadatke. Stoga su i prva izučavanja racionalnosti rada upravo započeta na manuelnom radu, uz korišćenje satnog mehanizma, merenja učinka i što veće iskorišćenosti fizičke snage čoveka.

U naprednijim društvima koji su označena kao mehanizacija, automatizacija, informatizacija i inteligencija, čovek je sve manje trošio fizičku snagu, a sve više koristio mentalnu energiju, odnosno svoj um, odnosno svoje intelektualne sposobnosti. Zahvaljujući navedenom, čovek je u manuelnim fazama poslovnih procesa bio sve manje prisutan, jer su njegovu funkciju preuzimali mehanizmi, tehnologije, a kasnije i roboti, a sve više je svoje mesto nalazio u poslovnim funkcijama koje ne mogu obavljati mehanizmi i tehnologija, pre svega na funkciji kreiranja ideja i osmišljavanju kako iste implementirati u praksi. Evidentno je da je svaka

61 Mishio Kaku: Fizika budućnosti, Mate, Zagreb, 2011, str. 97.

Page 81: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

65

eliminacija, ili marginalizacija čoveka iz izvršnih, rutinskih i manuelnih poslova povećavala poslovnu uspešnost, jer se pokazuje da su u ovim poslovima mehanizmi i tehnologija pouzdaniji od čoveka.

Ideogram pokazuje i dokazuje da je uloga čoveka u davanju ideja nezamenljiva, tj. da je čovek jedino živo biće koje može da razmišlja, kreira ideje i daje inovacije. Kao što je konstatovano, to ne mogu obavljati ni najsavršenije mašine, što je i logično, jer mašina ne može da misli, da donosi odluke u skladu sa određenim situacijama, već funkcioniša ne način kako je čovek projektovao i konstruisao te mašine i mehanizme. Kada čovek želi da promeni njihov način funkcionisanja, to opet mora da nastane u čovekovoj glavi. Dakle, „Ideje su uvek vezane za misaoni proces i ne mogu se prenositi na mehanizme.” Dakle, čovek u svakoj novoj vremenskoj dimenziji sve uspešnije prenosi funkcije rada na sve raznovrsnija i savršenija oruđa ili oružja, sem ideja, koje se takođe u svakom novom vremenu sve više šire i razvijaju, usled sticanja novih znanja o prirodnom i društvenom poretku.

U navedenom kontekstu se može tvrditi da je čovek nezamenljiv činilac kada su u pitanju inteligentni poslovi i kada je u pitanju davanje ideja. Prenošenjem brojnih funkcija na mehanizme, čovek se oslobađa niza manuelnih i rutinskih poslova, što mu omogućava da bude komotniji, odmorniji i sposobniji da daje kvalitetne ideje. Sa navedenim tendencijama će se povaćavati kako nacionalna, tako i korporativna, ali i lična uspešnost. Time je zagarantovana sigurnost i budućnost čoveka kao jedinog stvaralačkog bića u prirodnom poretku.

Dakako, mesto i uloga čoveka u organizaciji će se i dalje menjati, ali se i sam čovek kao generičko biće mora menjati i usklađivati svoje delovanje i ponašanje sa okruženjem kome pripada i iz koga je nastao.

Inovaciono liderstvo u prošle dve decenije je pokazalo svoju superiornost, jer su se jasno diferencirale liderske zemlje koje su bile predvodnici u razvijanju i uvođenju inovacija, dok su na drugoj strani diferencirane zemlje koje su bile sledbenici inovacija. Isa je situacija i kada su u pitanju korprativni sistemi i organizacije. U perspektivi, zahvaljujući tehnološkom razvoju i uvođenju informatičkih tehnologija, češće će se menjati liderske pozicije, jer su znanje, kao i primenjena tehnologija danas dostupni na internetu i iste mogu koristiti, često i besplatno, za podršku inovcija u svojim zemljama. Značajan efekat na navedeno će ispoljiti integrisanje velikih i ekonomski snažnih kompanija i inovativnih pojedinaca i preduzetničkih firmi.

Budućnost inovacija i kreacija u visokotehnološkom okruženju će zavisiti od toga kojom dinamikom će čovek uspeti da otkrije tajne prirodnog poretka i ta znanae stavi u funkciju tehnološkog, ali i društvenog unapređenja. Sigurno je da će se dinamika inovacija povećavati, da će njihov životni, odnosno eksploatacioni vek biti sve kraći i da će vreme od nastanka do stavljanje inovacije u funkciju biti sve kraće i kraće sa tendencijom da se trenutak nastajanja ideje poklopi sa vremenom njene primene i ostvarenja što većeg ekonomskog efekta u što kraćoj vremenskoj dimenziji. Navedeno će proizvesti i nove organizaciono-upravljačke koncepte, stvarajući visoko inovativne organizacije.

Page 82: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

66

Page 83: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

67

4. FAKTORI I UTICAJNE SILE KOJE UTIČU NA INOVACIJE I KREACIJE

„Inovacioni menadžment i građenje inovacionih kapaciteta podrazumeva snažnu i kompleksnu interakciju između nacionalne istraživačke baze“62 i donosilaca odluka u ovoj oblasti i sferi proizvodnje. Na razvoj inovacija i kreacija utiče veliki broj faktora. Ispostavlja se da ništa ne nastaje ni iz čega, već da sve nastaje iz nečega. Shodno navedenom, za nastanak inovacija je neophodno stvoriti određene uslove, jer se pokazuje da „svako seme ne uspeva na svakom tlu”, već da je potrebno tlo pripremiti, ali i stvoriti klimatske i druge uslove za nastanak, održivost, unapređenje i efektiranje inovacija. Drugim rečima, kao što je svakoj biljki potrebno odgovarajuće zemljište, klima, svetlost, hranljivi sastojci, voda, tako je i za razvoj inovacija potrebno stvoriti određene uslove u organizaciji, ili na makro nivou.

U prošlosti, a i u velikom broju slučajeva u klasičnim organizacijama se smatralo i smatra da su inovacije u direktnoj vezi sa kvalitetom organizacionog istraživanja i razvoja. Nakon Drugog svetskog rata, formiran je teorijski koncept da postoji linearna veza između istraživanja i razvoja na jednoj i inovcione dinamike na drugoj strani. Sredinom prošlog veka je utvrđeno i dokazano da „stope tehničkog progresa i privrednog rasta više zavise od difuzije inovacije nego od preimućsta u njenom lansiranju, kao i da na inovacije značajan uticaj imaju i socijalne promene. Pokazalo se da uspeh inovcije ne zavisi samo od istraživanja i razvoja, već i od brojnih drugih internih faktora kao i uticaja iz neposrednog, ali i šireg društvenog okruženja: organizacije rada, interakcije sa povezanim firmama i naučno tehnološkom profesionalnom zajednicom. Tako je došlo do nastanka sistemskog pristupa inovacijama” 63

Analize i istraživanja pokazuju da različiti faktori utiču različito na inovacije, ali i da isti faktori mogu takođe različito da utiču na razvoj inovacija i inventivnost od procesa nastanka do realizacije ideje. Ovo se posebno odnosi na prostorne, vremenske i kulturološke uslove u kojima inovacije nastaju. Ovo usložava dijagnosticiranje, odnosno ocenu i procenu faktora,

62 M. Mosurović Ružičić, D. Semenčenko, Đ. Kutlača, Inovaciona infrastruktura za transfer i difuziju tehnologija u Srbiji, Marketing, Bol. 46. iss. 1., Beograd, 2015. str. 36 63 C. Freeman: Tehnology Policy and Economic Performance: Lessons from Japan, Francis Pinter, London, 1987. Pp-10-11.

Page 84: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

68

intenziteta i dinamike njihovog uticaja od strane menadžmenta. P. Drucker u vezi faktora, odnosno uslova koji su potrebni za inovacije kaže: „Inovacija je organizovan, sistematizovan i racionalan rad, praćen analizama, istraživanjem tržišta, analizom demografskih kretanja, itd. Inovacija je rad i to veoma zahtevan u pogledu marljivosti, istrajnosti i privrženosti tom radu. Ukoliko za inovacije ne postoje povoljni uslovi, nikakav talenat, genijalnost ili znanje neće biti od pomoći”.64

Druga nesporna činjenica je dinamičnost inovacija, ali i faktora, odnosno uticajnih sila iz internih i eksternih izvora, koja sve više dobija na intenzitetu. Poznato je da je savremeno okruženje dinamično sa brojnim turbulencijama i neizvesnostima, što otežava ocenu i procenu uticaja pojedinih sila iz okruženja. Faktori su međusobno isprepletani, tako da je teško utvrditi gde jedan ima dominantan, a gde sporedan uticaj, gde počinje i gde se, odnosno da li se uopšte završava i kako pojačati faktore koji pozitivno utiču na kreiranje, ali i na implementaciju ideja u cilju stvaranja ekonomske vrednosti.

Inovacije na nacionalnom, ili korporativnom nivou nisu rezultat samo jednog, već su rezultat više faktora i njihovih međusobnih odnosa. Odnos između faktora u procesu razvoja inovacija se zanemaruje, a on je ključan, jer njihova međusobna interakcija, ili sinergetsko delovanje čini inovaciju kvalitetnijom, ali i profitabilnijom.

Bez obzira na različitost pristupa, čini se da je najprihvatljivija podela faktora na dve osnovne grupe, i to: (1) spoljni, (2) unutrašnji. Spoljni faktori predstavljaju spoljno okruženje, tj. relevantne sile van granica same organizacije koje deluju na organizacije i njene poslovne procese, u koje ulaze i inovacioni procesi. Relevantne su one sile na koje menadžment, inovatori i kreatori moraju obratiti posebnu pažnju, kako bi obezbedili svojim kompanijama opstanak, rast i razvoj. Za ove faktore je bitno da se oni ne mogu kontrolisati, ali se može na njih uticati.

Spoljni, ili faktori makro okruženja i njihov uticaj na inovacije se mogu posmatrati kroz sledeće elemente: (1) globalizaciju, (2) tehnološke faktore, (3) ekonomske, (4) društveno političke (5) pravne i (7) kulturološki elemenat.

Interni, odnosno unutrašnji fakori koji utiču na inovacije su: (1) tehnička opremljenost, (2) ljudski potencijali, (3) organizacioni dizajn, (4) organizaciona kultura i ponašanje. Ove faktore menadžment može da kontroliše i usmerava, što je jednostavnije u odnosu na uticaje koje ispoljavaju eksterni faktori.

Eksterni i interni faktori se relativno dobro mogu prikazati na sledeći način:

64 P. Drucker: Inovacije i preduzetništvo, Beograd, Privredni pregled, Beograd, 1991. str. 179.

Page 85: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

69

Slika br. 1: Eksterni i interni faktori koji utiču na inovacije

Navedene faktore treba posmatrati celovito, tj. sa holističkog stanovišta, jer neretko faktori mogu delovati u suprotnim smerovima i sa različitim implikacijama.

4.1. Eksterni faktori Organizacije kao stohastički sistemi uvek deluju u nekom makro okruženju koje može manje ili više da utiče na donošenje strateških upravljačkih odluka i na njihovu poslovnu uspešnost. Uticaj okruženja je evidentan u prirodnom, kao i u društvenom poretku. Prema Čopri: „procenjuje se da bez spoljnih negativnih uticaja, telo čoveka bi moglo da živi između 115 do 130 godina, pre nego što ga proces starenja konačno natera da propadne”. Pošto je očigledno da postoji negativan uticaj okruženja na čoveka, njegov životni vek je manji, ali se ipak permanentno produžava, što je rezultat uvođenja novih i inovativnijih rešenja, koja poboljšavaju i olakšavaju, a time i produžvaju životni vek čoveka.

Prethodni uticaj okruženja postoji i kada su u pitanju organizacije. Makro okruženja se može posmatrati sa globalnog, ili nacionalnog stanovišta. Oni manje-više deluju identično na sve poslovne subjekte, ali su efekti različiti. Posebno je važno napomenuti da je intenzitet njihovog uticaja različit, što zahteva celovitu analizu, kako bi se došlo do informacije o opštim, odnosno specifičnim karakteristikama makro okruženja. Pri analizi treba imati u vidu složenost makro okruženja, pre svega kroz odnose koji postoje između pojedinih elemenata. Ovde se pokazuje zakonitost da je sistem više ranjiv ukoliko je predvidivost budućih događaja mala, što u prvi

Page 86: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

70

plan stavlja sposobnost predviđanja i intuicije koja je dugo vremena zanemarivana u donošenju strateških upravljačkih odluka.

Nešto detaljniji prikaz uticaja pojedinih makro faktora na invencije i inovacije daje se u nastavku.

4.1.1. Globalizacija Globalizacija je danas postala snažan uticajni faktor koji opredeljuje poslovanje na makro, ili korporativnom nivou. Ukidanjem nacionalnih, ali i carinskih, poreskih i drugih granica, ubrzano je kretanje kapitala, tehnologije, odnosno inovacije, da je teško reći da je neka inovacija rezultat jedne organizacije, ili zemlje. Tehnologije su ukinule brojne granice, prepreke, dipartmane, tako da je manje-više sve dostupno svakome, što stvara bolje uslove za razmenu ideja i kreiranje novih tehnologija, odnosno znanja. Rečju, globalizacija je doprinela da se ideje, ali i inovacije brže prenose iz jednog u drugi deo sveta, ona je skratila vreme transfera i učinila ga svrsihodnijim. Time je skraćen i životni vek lidera inovacija, jer su oni sve manje u stanju da inovaciju drže u tajnosti u dužem vremenskom periodu i po tom osnovu ostvaruju dodatni efekat.

Čini se da ovde postoji jedna od najvećih dilema, a to je da li je globalizacija doprinela razvoju inovacija, ili su upravo inovacije, a pre svih tehnološke, ukinule brojne barijere i prepreke i dovele do globalizacije. Pokazuje se da je „internet prva pametna infrastruktura koja je izazvala revoluciju u istoriji, on povezuje sve uređaje, biznise, mesta i drugo u inteligentnu mrežu u celom svetu. U SAD postoji 37 miliona digitalnih pametnih priključaka koji obezbeđuju informacije u realnom vremenu.”65

Ispostavlja se da danas mali broj velikih kompanija sveta vodi glavnu reč u svojim delatnostima i da često kreiraju i nacionalnu, odnosno globalnu politiku. To su kompanije bez granica koje su u stanju da prevazilaze nacionalne i druge barijere i da se prilagođavaju različitim kulturološkim i religijskim specifičnostima i običajima. Za transnacionalne i multinacionalne kompanije je karakteristično da posluju u velikom broju drugih zemalja, da imaju menadžerski tim koji se sastoji od različitih nacionalnosti i koje često stvaraju kulturu globalne mobilnosti, koja je značajan faktor za stvaranje kvalitetnih ideja. Primera radi, „globalna kompanija Reckitt Benckiser posluje u preko 60 zemalja. U svom menadžmentu ima ljude čak iz 53 različitih nacionalnosti. Više od deset godina su stvarali kulturu globalne mobilnosti, jer smatraju da se na ovaj način stvaraju nove ideje i stvara globalni preduzetnik. Oni imaju 17 moćnih brendova. Kompanija nema lokaciju i svoje sedište, a dodatna specifičnost je i to da je ovo kompanija koja na neuspešnim idejama uči smatrajući da su neuspesi sastavni deo života i da se iz njih može najviše naučiti. Takođe, ova kompanija smatra da su sukobi dobra stvar, jer iz njih dolaze nove ideje, osim ukoliko se ne radi o ličnim sukobima. Filozofija ove kompanije je da ne odbacuje manjinska mišljenja. Ovu mudrost su naučili iz sopstvene prakse. Naime, kada je ova kompanija proizvela nov proizvod AirWik Freschmatic, samo nekoliko menadžera je verovalo u uspešnost ove ideje, dok su ostali smatrali da ovaj proizvod neće uspeti i da ideju o njegovoj 65 Miloš Milovančević: Uticaj globalizacije na inovacioni menadžment, Niš, 2017. str. 51.

Page 87: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

71

proizvodnji treba odbaciti. Pokazalo se da je ovo bila kvalitetna ideja, jer je proizvod AirWik imao najuspešnije lansiranje na tržištu u njihovoj istoriji.66

Uspeh ove globalne kompanije je u zrelim ljudima, konkurentnom usmerenošću, jednostavnom pristupu poslu i fokusiranje na 17 moćnih brendova u koje treba da se stalno ulaže i da se inoviraju. Oni bi radije držali otvoreno radno mesto, nego što bi ga brzo popunili i na njihovo mesto izabrali pogrešnog čoveka.

Globalizacija stvara sile koje pozitivno deluju na preduzetničku ekonomiju, od kojih postoje tri vidljiva trenda koja bi ubrzala rast preduzetništva na tržišta u razvoju, i to: (1) migracija talenata, (2) skriveni kapaciteti i potencijali preduzetništva i (3) potrebe za relativno niskim početnim kapitalom.67

Preduzetnici, odnosno preduzetnički talenti su manje više slični i isti se mogu naći u različitim zemljama sveta. Za očekivati je da smer kretanja preduzetnika i talenata bude prema razvijenim tržištima i Zapadu, što je inače i smer kretanja migracije koja stvara dijasporu kao grupacije iseljenih lica u druge zemlje. Međutim, ovde imamo paradoks da upravo najbolji, odnosno najpametniji napuštaju zemlje, što je poznato kao fenomen „odliva mozgova”. Problem nije u njihovom odlasku, već što se oni najčešće ne vraćaju u svoje matice. Posmatrano sa globalnog stanovišta, svaka država bi trebala da stvori povoljne uslove za povratak dijaspore koja bi ulagala i inovirala u matici. Ukoliko ti uslovi ne budu najmanje na nivou zemalja gde se dijaspora nalazi, od ulaganja, a time i od inovacija neće biti ništa. Rečju, ti uslovi u zemlji matici trebaju po pravilu da budu bolji nego što su u zemlji gde su stvorili kapital, ali i ukoliko su na istom nivou, zahvaljujući tzv. zavičajnom patriotizmu, dijaspora može uneti kapital, ali i nove tehnologije, kulturu, ponašanje, itd.68

Pokazuje se da država matica treba da stvori povoljan ambijent za razvijanje preduzetništva i preduzetničke klime sa dodatnim beneficijama, jer od toga koristi imaju svi akteri biznisa, pa i država. Preduzetnici imaju snažan preduzetnički, često i skriven kreativni potencijal i pokazuju želju da žive od sopstvenog rada, odnosno sposobnosti. Iskustva pokazuju da se kreativni potencijal čoveka mnogo bolje može izraziti kroz privatni biznis, odnosno kroz preduzetništvo, nego što je to moguće u drugim oblicima svojine, a pre svega kada je u pitanju javna svojina.

Brojni primeri povratnika dijaspore iz Irske, Koreje, Japana, Jordana, i drugih zemalja Bliskog istoka to potvrđuju. Ove zemlje su između ostalog i napredovale zahvaljujući finansiranju od strane dijaspore putem doznaka, ali i pri povratku i donošenju novih znanja, tehnologija i koncepata. Oni su jednostavno donosili nov način razmišljanja i stavova po pitanju života i biznisa, što je i najveći kapital koji može biti u funkciji razvitka bilo koje zemlje.

4.1.2. Društveno politički faktor Društveno politički sistem je ambijent u kome nastaju inovacije i kao takav ima velikog uticaja na intenzitet invencija i inovacija. Ovaj uticaj se ispoljava posebno na makro, odnosno 66 Više o navedenom u: Bart Becht: Building a Company Without Borders, HBR, April, 2010. p. 106. 67 Anne Habiby and Deirdre M. Coyle: The High-Intensity Entrepreneur, HBR, Septembar, 2010. p. 78. 68 O navedenom detaljnije se može videti u Projekat DD o dijaspori Simića

Page 88: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

72

nacionalnom nivou, jer povoljna politička klima pozitivno utiče na nastanak i razvoj novih proizvoda, ili tehnologija, kao i priliv stranih investicaja sa kojima po pravilu dolaze nova znanja i nove tehnologije. Precizne analize pokazuju da je „za uspeh inovcija bitno: više demokratije, brzo donošenje odluka, veća tolerancija neuspeha i veća fleksibilost. Mnoge ideje su propale zbog sukoba moći, otpora političkih i interesnih grupa”69

Društveno politički sistem takođe ispoljava uticaj i na korporativne sisteme, obzirom da brojna rešenja po ovom pitanju na nacioalnom nivou imaju direktan ili indirektan uticaj na inovacije i kreacije. Na organizacionom nivou, društveno politički sistem ispoljava svoj indirektan uticaj na preduzetništvo, koje se smatra za povoljan teren za razvoj inovacija.

Politički sistem svoj direktan uticaj na inovacije ispoljava kroz oblik vladavine, odnosno da li se radi o demokratskim, ili autokratskim sistemima. Poznato je da su danas najrazvijenije tržišne zemlje sveta po pravilu i najdemokratskije, ali i najinovativnije, što je i logično jer imaju demokratiju na nacionalnom nivou, a demokratski - stil pridobijanja zaposlenih u organizaciji ispoljava pozitivan uticaj na inovativnost, odnosno inovacije.70

Koliki uticaj društveno politički sistem može imati na inovacije može se videti iz primera Saudijske Arabije, koja predstavlja jednu od zemalja sa najlošijim ambijentom za nastanak preduzetništva, obzirom da njenom ekonomijom dominira državno vlasništvo pre svega u naftnoj industriji i velike naftne kompanije koje po prirodi stvari predstavljaju visoko standardizovane forme organizovanja i gde se proizvodni asortiman malo, ili se nikako ne menja. Ipak i u ovako nepovoljnoj situaciji, u periodu od 2005-2009. broj preduzetničkih kompanija u ovoj zemlji se u dvogodišnjem periodu godišnje povećavao po stopi od 40% u različitim oblastima, kao što su: telekomunikacije, IT, mediji, zdravstvo, obrazovanje itd.

Slična je situacija i sa zemljama bivšeg Istočnog bloka, koje su svoj politički sistem zasnivale na autokratiji i birokratiji, sa visokim nivoom centralizovane vlasti u kome je postojalo opšte opredeljenje za uspostavljanje apsolutnog reda, koji po pravilu stvara apsolutnu neorganizovanost. Koliki uticaj politički sistem može da ispolji na konkurentnost i inovativnost, kao i na opšti napredak zemlje može se videti na primeru Severne i Južne Koreje. Dok je Severna Koreja kao komunistička zemlja manje razvijena, sa manjim demokratskim potencijalom i konkurentnošću, Južna Koreja je kapitalistička, sa razvijenim ekonomskim i drugim slobodama i kao takva naprednija. Iako se radi o istom narodu, sa istim nacionalnim, religijskim, običajnim i drugim osobenostima, komunizam kao politički sistem koji se zasniva na kolektivizmu i diktaturi je manje sposoban da stvara konkurentskiju privredu i društvo, a time i naučno tehnički progres i inovacije.

4.1.3. Pravni sistem i uticaj na inovacije Pravna regulativa i pravni ambijent, odnosno zakonsko uređenje poslovanja i biznisa uopšte, prisustvo antimonoplskog zakonodavstva, stabilnost pravne regulative i drugo predstavlja

69 How do corporate champions promote innovations, HBR, Novemar - Decembar, 2017. p. 5. 70 The Global Competitiveness Report 2017-2018. Pp.330- 331

Page 89: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

73

institucionalnu osnovu za razvoj inovacija. „Ljudima su potebne institucije kao što su pčelama potrebne košnice. „Institucije imaju granice, koje obično čine zidovi. I najbitnije, one imaju pravila.”71

Država može da nametne određena strateška ograničenja ili da daje privilegije i stimulacije određenim granama, vrstama inovacija, itd. Nacionalna politika može uticati na poslovne prilike, poslovni ambijent, kreiranje pravila međunarodnog trgovanja, itd. Pokazuje se da je pravna regulativa različita od zemlje do zemlje. U zemljama tranzicije i razvoja, uglavnom vlada pravilo: „Sve je zabranjeno, što nije dozvoljeno”. U razvijenim tržišnim zemljama vlada suprotno pravilo: „Sve je dozvoljeno, što nije zabranjeno”, a što se ne sme raditi to se eksplicitno propisuje. Jasno je da je povoljnija situacija za razvoj inovacija i uopšte za kreativnost u tržišnim zemljama gde je uglavnom zastupljen princip deregulacije.

U cilju podsticanja poslovnih i inovacionih aktivnosti, pravnom regulativom se mogu osnivati agencije za inovacije, naučno istraživački centri, do međunarodnih komisija i kancelarija.

U savremenim uslovima postoje različiti stavovi po pitanju zaštite intelektualne svojine i prava vlasništva, jer je teško dokazati da je neki izum rezultat jedne jedinke, ili organizacije, zbog čeg se dovode i u sumnju instituti vlasništva na taj izum ili inovaciju. U vezi navedenog N. Viner konstatuje: „Tretiranje ideje kao vlasništva i želja za profitom od patenata, umesto čiste ljubavi prema otkriću, steriliše tlo ljudskog intelekta”.72

Iako je ideja Vinera po ovom pitanju plemenita, sa praktične, a posebno sa komercijalne i motivacione strane je problematična, jer je veliko pitanje da bi ukidanje zaštite izuma i novotarija motivisalo istraživače i inovatore da bolje i više rade i da li bi svet napredovao većom dinmikom. Zato se u svetu primenjuju mere pravne zaštite, kako bi motivisalo inovatore da inoviraju, ali i da ostvaruju određene koristi.

U stabilnim pravnim sistemima, inovatori imaju šanse da ostvare zadovoljavajuće učešće u raspodeli ostvarenih efekata od inovcija. U nestabilnim i promenljivim pravnim sistemima, inovatori, odnosno lideri u inovcijama po pravilu ostvaruju manje, dok ostali učesnici ostvaruju veće koristi. Ovo se pokazalo pre sveg u IT sektoru u kome najveću korist nisu ostvarili inovatori, već imitatori, a pre svega korisnici. Jasno je da u ovakvim uslovima neravnomerne, ali i nepravedne raspodele stvorene vrednosti, destimulativno utiču na inovacione aktivnosti.

Najpotpuniji uticaj pravnog sistema na inovacije se pokazuje kroz zaštitu intelektualne svojine, odnosno patenata, autorskih prava, zaštitnog znaka, poslovnih tajni. Patenti i autorska prava daju pravo vlasništva i po tom osnovu ostvarivanje određenih materijalnih nagrada u dužem vremenskom periodu, odnosno dok traje zaštita. Primera radi, „farmaceutske korporacije zahvaljujući dugoročnoj zaštiti svojih patenata, u mogućnosti su da prodaju lekove po višoj ceni, dok će na gubitku biti milioni pacijenata koji neće biti u mogućnosti da priušte sebi te

71 Nil Ferguson: Velika degeneracija - Kako se institucije raspadaju i ekonomije umiru”, Plato, Beograd, 2016. str. 16. 72 N. Viner: Invention: The Care and Fiding of Ideas, 1993. Str. 151.

Page 90: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

74

lekove.”73 Jasno je da se na ovaj način usporavaju inovacije. Zemlje koje nisu zaštitile svoje inovacije su relativno dostupne za korišćenje od drugih aktera.

Zakonska regulativa i praksa razvijenih zemalja pokazuje da je efikasnost pravnih instrumenata različita od zemlje do zemlje i od tipa inovacija koje se štite. Za tehnološke inovacije se koriste uglavnom patenti, dok ovaj instrument nije pogodan za organizacione, odnosno inovcije koje se odnose na dizajn organizacije i nove proizvodne, odnosno poslovne procese.

Povezano sa prethodnim su i različiti instrumenti koji se primenjuju na inovacije zavisno od stepena složenosti. Jednostavnije inovacije se uglavnom štite putem patenata i zaštite autorskih prava. Za zaštitu kompleksnih inovacija najbolji način zaštite je tajnost. Međutim, u svetu informatizacije i snažnog razvoja komunikacionih tehnologija, veoma je teško obezbediti tajnost, posebno kada je u pitanju duži vremenski period. Ovde se može uspostaviti i zakonitost da je svaka, pa i kompleksna inovacija, privremena. Ipak se pokazuje da se kompleksnije inovacije teže mogu kopirati, ili imitirati, pa za iste nisu potrebni posebni instrumenti zaštite. Primera radi, teško je kopirati ili imitirati supersonične avione, brodove, kosmičke letilice, složene vojne oružane sisteme zbog primene različitih tehnologija i složenosti ovih sistema. Zato je i njihova zaštita manje aktuelna.

Radikalne inovacije u suštini i u širem kontekstu menjaju organizacioni dizajn, ali i okruženje. One menjaju neretko i političke, ekonomske, zakonodavne politike, kako na globalnom, tako i na nacionalnim nivoima. Međutim, praksa pokazuje, da se ovaj uticaj ne razmatra pre uvođenja radikalnih inovacija, što znači da inovaciona praksa uglavnom prednjači, odnosno pravna regulative uglavnom kasni iza radikalnih inovacija. Dakle, kada je uvedena praksa obrazovanja na daljinu (DLS), pravna regulativa nije istovremeno pratila ovu radikalnu inovaciju, već su se zadržala stara rešenja i koncepti, koji su ograničavali potencijale nove informacione tehnologije. Slična je situacija i u drugim oblastima: zdravstvu, kulturi, finansijama, itd. Navedeno se odnosi i na kašnjenje teorije, iako je poznato da je teorija najvažniji faktor koji razdvaja stručnost od amaterizma i iskustva, odnosno veštine, što dovodi do visokog prisustva prakticizma i iskustvenih znanja u upravljanju radikalnim inovacijama. Ova tišina po pitanju teorijskog oblikovanja inovacija se može dvojako tumačiti: da ne postoji teorija inovacija, ili da teorijska osnova nije bitna za upravljanje inovacijama, a posebno za upravljanje radikalnim inovacijama. Nedostatak teorije u upravljanju invacijama, negativno utiče na uspešnost samih inovacija, zbog čega se ističe potreba da se ova teorija razvije i permanentno unapređuje.

O potrebi teorije u bilo kojoj oblasti je suvišno govoriti jer je pokazano i dokazano da teorija objašnjava uzročno posledične veze i odnose između pojedinih pojava i to kroz naučnu metodologiju i eksperimenalna potvrđivanja. Ona, zaprvo objašnjava određeno ponašanje i tako doprinosi razumevanje tog ponašanja i stvaranje naučne legislative za objašnjavanje određenih pojava i kao takva omogućava učenje. Drugim rečima, „Inovativne prakse se mogu preneti u druge oblasti, tako što će se najpre izvesti teorija iz te prakse, a zatim će se ona primeniti u ciljnim uslovima…. Dakle, „Teorija se može posmatrati kao sažeto znanje, koje

73 Milorad Stamatović: Perjanice neoliberalizma (ne)kontrolišu zdravstvo, Politika, 16. Juni 2018. str. 18.

Page 91: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

75

omogućava početnicima da rade ono što su ranije samo stručnjaci znali da urade. Stoga je ona veoma važna za podučavanje i učenje”.74

4.1.4. Ekonomski faktori i uticaj na inovacije Uticaj ekonomskog faktora na inovacije je nesporan i dramatičan, što je i logično, jer je ekonomska dimenzija konačna u svakom poslu, tj. opredeljuje svaki misaoni proces, jer da ta dimenzija ne postoji ljudi ne bi nastojali da inoviraju i stvaraju nova oruđa i oružja, nove organizaciono upravljačke koncepte i modele, itd. Za ekonomski faktor je karakteristično da se on stalno menja i da ga je teško predvideti

Ovaj faktor se može posmatrati u dva smera.

Prvi smer je da jake nacionalne ekonomije mogu da izdvajaju veća finansijska sredstva za naučno istraživački i inovacioni rad, da mogu kroz brojne podsticajne mere stimulisati nastanak inovacije, do subvencionisanja, povezivanja naučno istraživačkih i univerzitetskih ustanova i institucija, te stvaranje „naučnih parkova”, itd. Prema izveštaju Svetskog ekonomskog foruma „Global Information Tehnology Report 2016.” vodeće zemlje koje generišu svoj ekonomski uticaj na sferu informaciono komunikacionih tehnologija su: Finska, Švajcarska, Švedska, Izrel, Singapur, Holandija i SAD. Ove visokoproduktivne ekonomije pokazuju da one ispoljavaju svoj ekonomski uticaj na inovacije za 33% više u odnosu na ostale razvijene zemlje, a 100% više nego zemlje u razvoju i zemlje u povoju. „Svih sedam zemalja su prepoznate kao jedan od pionira u prihvatanju inovaciono komunikacionih tehnologija. To ukazuje da prihvatanje IT-ja u sprezi sa podržavajućim okruženjem i jasnom regulacijom, kvalitetnom infrastrukturom i spremnom ponudom stručnjaka kao i drugim faktorima može predstavljati uspešnu priču i omogućiti veće pogodnosti.”75

Drugi smer je da snažne i dinamične naučne i inovacione aktivnosti pozitivno utiču na nacionalnu uspešnost, jer nove tehnologije ili organizaciona rešenja stvaraju nove i po pravilu uvećane vrednosti, što se relativno dobro može videti iz odnosa lidera i sledbenika u inovacionoj praksi. „Informacione tehnologije, kompjuterizacija, big data, algoritmi i veštačka inteligencija su brzo smanjili marginalne troškove radne snage u oblasti proizvodnje i omogućili dostavljanje širokog spektra proizvoda i usluga, skoro do nule.”76

Ekonomski faktor ispoljava uticaj na inovacije kroz makro ekonomske agregate i instrumente kao što je visina društvenog bruto proizvoda, raspodela, makro-ekonomska stabilnost sa posebnim osvrtom na inflaciju, kamatne stope, itd. Ovde se posebno analizira monetarna i fiskalna politika, stepen konkurentnosti i razvijenosti tržišta, porezi i takse, carine, zaštita investitora, ali i potrošača, ekonomija održavanja životne sredine, i dr.

74 Lauri Koskela: Podrazumevana teorija upravljanja projektima je zastarela, Istraživačka Konferencija Instituta za upravljanje projektima (PMI) 2002. str. 293-302. 75 Globalni Izveštaj o Informaciono-Komunikacionim tehnologijama (IT) 2016. Tehno ekonomske vesti, 31. 07. 2016. str. 1. 76 Miloš Milovančević: Uticaj globalizacije na inovacioni menadžment, Niš, 2017. str. 100.

Page 92: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

76

Potreba za relativno niskim početnim kapitalom je veliko olakšanje za razvijanje preduzetništva. Iznos početnog kapitala za otvaranje privatnih firmi je različit u razvijenim zemljama. Prema nekim procenama, prosečno je potrebno oko 200.000 dolara za otvaranje firmi. Međutim, ovde, kao i u drugim oblastima, treba gledati ukupan set mera i aktivnosti na nivou celine, obzirom da se kroz fiskalna i parafiskalna opterećenja može destimulisati početak i razvoj preduzetništva. U cilju podsticaja razvoja preduzetništva, bankarski sistem kroz podsticajne mere i kroz kreditno monetarnu politiku može pozitivno da utiče na uvođenje i razvoj preduzetništva. Čini se da nikada kao danas nisu bila tako velika finansijska ulaganja u preduzetništvo od strane banaka.

Bez obzira na navedeno, činjenica je da između ekonomije i inovacije postoje iterativni odnosi, jer navedeno dovodi do povećanja produktivnosti i ekonomije poslovanja. Ostaje dilema kakav je i koliki je taj uticaj. Precizne analize pokazuju da prethodna konstatacija nije univerzalna, jer nema dovoljno dokaza da postoji visok nivo korelacije između razvijenosti zemlje mereno društvenim bruto proizvodom po glavi stnovnika na globalnom nivou i inovativnosti, kako se često navodi u udžbeničkoj i drugoj literaturi. Dakle, inovacije su uticajne na ekonomiju, ali one same nisu dovoljne, već je potrebno da postoje i drugi faktori koji bi pratili ili podsticali inovacionu klimu i inovacione efekte.

Analize pokazuju da deset najinovativnijih zemlja na svetu, mereno društvenim bruto proizvodom po glavi stanovnika i globalnim indeksom inovativnost, u isto vreme spadaju u grupu najrazvijenijih zemalja, sa visokim nivoom životnog standarda i drugim pozitivnim performansama, što se može videti iz sledećeg ranga:77

Deset najinovativijih zemalja u 2017.

1. Švajcarska 6. Holandija 2. USA 7. Švedska 3. Izrael 8. Japan 4. Finska 9. Singapur 5. Nemačka 10.Danska

Iz prethodne rang liste, odnosno na primeru deset najinovativnijih zemalja na svetu u 2017. se pokazuje da su ovo u isto vreme i najrazvijenije zemlje na svetu u analiziranoj, ali i u prethodnim godinama. Dakako, inovativnost u navedenom kontekstu ne treba posmatrati izolovno, već u sadejstvu sa drugim faktorima i uticajnim silama koje deluju integrativno i u zajedništvu.

U objašnjenju uzroka inovativnosti na globalnom nivou se navode različiti uzroci. Npr. Švajcarska koja zauzima prvo mesto na globalnoj listi inovativnosti je uspela zahvaljujući pre svega kvalitetnom naučno-istraživačkim institucijama u švajcarskim kompanijama i njihovoj saradnji sa univerzitetskim centrima.

77 Izvor Fortune iz oktobra 2017. I The Global Competiveness Report, 2017-18.

Page 93: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

77

SAD je drugo mesto obezbedila zahvaljujući jakim eko sistemima, kao i saradnji privrede sa naučnim i inovacionim institucijama. Finska je svoje mesto na globalnoj rang listi obezbedila zahvaljujući velikom broju kvalitetnih naučnika i inženjera, Nemačka zahvaljujući velikim ulaganjima u naučno istraživački rad, Holandija zahvaljujući podsticaju inovacija. Patenti su najjača strana Švedske i Danske. Japan i Singapur su ostvarile navedeni rang zahvaljujući primene patenata, odnosno ulaganju države u napredne tehnologije i razvijanje preduzetništva.

Iz prethodne rang liste je vidljivo da je svaka zemlja koristila svoje komparativne prednosti za ostvarenje veće inovativnosti. Ispostavlja se da male zemlje po broju stanovnika imaju viši rang kada je u pitanju njihova razvijenost merena društvenim bruto proizvodom po glavi stanovnika, a da je takođe na Globalnoj inovativnoj listi deset najinovativnijih zemalja u 2017. godini više od 50% spada u grupu malih zemlja.

Ovako rangirane zemlje i kriterijumi po kojima se vrši rangiranje trpe određene kritike, kada je u pitanju metodologija upoređivanja po kojoj se ne mogu upoređivati SAD sa skandinavskim zemljama, jer su SAD kompleksnije u pogledu strukture državne vlasti u odnosu na skandinavske zemlje koje imaju manje stanovnika nego što ih ima u samo jednoj državi SAD-a, Teksasu. Smatra se da se u metodologiji trebaju upoređivati zemlje iste veličine, ali i da instrumenti istraživanja i kompariranja budu zvanični statistički podaci, umesto dominirajućeg anketnog načina istraživanja gde se kroz ankete i intervjue utvrđuju stavovi o nekom pitanju, koji se dalje prenose u formiranju određenih zakonitosti.78

Ipak se pokazuje da inovacije predstavljaju pokretačku silu za ekonomski rast. Neke zemlje su pogoršale svoju poziciju na globalnoj inovativnoj rang listi (Japan i Južna Koreja) u odnosu na prethodne godine, a u snažnom su usponu Kina, Indija i Indonezija, pri čemu treba imati u vidu probleme u merenju inovativnosti, koji su dati u prethodnom stavu.

Bitno je napomenuti da i u samim inovacijama postoje inovacije. Prema Izveštaju Svetskog ekonomskog foruma priroda inovacija se promenila u proteklih deset godina. Dok su u prošlosti inovacije bile rezervisane isključivo za velike kompanije ili univrzitetske labaratorije, danas se inovacije pojavljuju iz različitih izvora, a pre svih iz tzv. start-up kompanija i od pojedinaca.

U perspektivi se procenjuje da će inovacije biti posebno ranjive u sferi finansija zbog nesposobnost države i drugih subjekata da finansiraju inovacije i njihovu široku primenu.79

4.1.5. Tehnologija i uticaj na inovacije Države danas ne mogu opstati ukoliko ne koriste savremene tehnologije, koje se stalno usavršavaju. Tehnološki razvoj stvara nove proizvode, ali i nove potrebe, tržišta, nove upravljačko-organizacione koncepte, što se najbolje može videti iz uticaja koji su računari imali na ostale industrije. Rečju, tehnološki razvoj stvara inovacije, ali utiče i na privredni rast.

78 Detaljnije o navedenom se može videti u: Fareed Zakaria: The Post-American World (New York: W.W. Norton, 2008. I u Scott Andes i Daniel Castro: American Competitiveness in a Post American World (Washington, DC, ITIF, 11. Januara 2009.) 79 Izvor Fortune iz oktobra 2017. I The Global Competiveness Report, 2017-18.

Page 94: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

78

U vezi toga se konstatuje da: „postoje čvrste veze između tehnoloških inovacija i privrednog rasta na makro nivou, što je dokazano i potvrđeno u ekonomskoj teoriji.”80

Tehnologija kao faktor inovacija se može posmatrati sa različitih stanovišta, tj. sa makro, ili mezo, odnosno mikro stanovišta, sa stanovišta tehnološkog nivoa organizacije, ili okruženja u kome organizacija postoji. Razlike između internih i eksternih faktora su u savremenom biznisu sve manje, jer se pokazuje da organizacija mora da se menja onom brzinom kojom se menja okruženje, tj. da dinamika internog inoviranja bude uravnotežena sa promenama i inovacijama u okruženju. Ukoliko se to ne ostvari, organizacija stagnira i u konačnom nestaje.

Ima osnove da se postavi prethodna dilema, tj. da li tehnologije predstavljaju faktor koji podstiče inovacije, ili su inovacije faktor koji podstiče tehnologije. Ne ulazeći dublju u razmatranje navedene dileme, može se konstatovati da ovde postoji dvosmerni tok, tj. da tehnologije predstavljaju rezultat inovacije, ali i da inovacije u velikoj meri zavise od tehnologije. Ova konstatacija posebno dobija na značaju u digitalnom biznisu koji sve više dominira i preti da ugrozi tradicionalan način poslovanja. Pokazuje se da je inovativnost bitna za sve, ali posebno za elektronski biznis. Države i kompanije koje prve počnu da korise inovacije ostvaruju dodatnu rentu, a dodatna renta u povratnoj sprezi omogućav veća ulaganja u naučno-istraživački i inovacioni rad. U vezi navedenog, John Chambers, vlasnik kompanije Cisco Systems je svojevremeno izjavio: „Prva kompanija koja iskoristi inovaciju ostvaruje najveće nagrade i stvara najbolje operativne pozicije. Kada konkurenti počnu da koriste istu tehnologiju, vaša prednost je u tome što možete ići na druge inovacije. Izreka „inoviraj ili gubi ima dodatnu važnost u svetu elektronskog biznisa”.

Digitalizacija i uopšte elektronski biznis u odnosu na klasično poslovanje omogućav viši nivo fleksibilnosti, dinamičnosti i otvorenosti. Zaposleni mogu lakše da međusobno sarađuju, da menjaju ideje i informacije, tj. da dele znanja kao najvredniji deo procesa učenja. Ona omogućava da se razmenjuju informacije i izvan organizacija u realnom vremenu. Ovo su i najkritičnije tačke za razvoj inovacija. Ispostavlja se da je sa digitalizacijom povezana i organizaciona kultura, posebno ukoliko se vrednuju ideje, eksperimentisanje, maštovitost i dovitljivost, tj. spretnost. Poznat je primer globalnog inovacionog lidera Jack Welcha iz GE koji je u svojim zastarelim industrijama primenjivao načela inovativnosti, posebno kada su bila u pitanju razmena informacija i znanja. Ispostavlja se da uspešne kompanije i države svoju moć ne zasnivaju samo na superiornosti određenih pronalazaka i inovacijama, već i na sposobnosti lidera da podstaknu države i organizacije koje mogu da efikasnije i doslednije uče na greškama svojih konkurenata, ali i da bolje uče od svojih konkurenata.81

Ljudski potencijali u elektronskom biznisu dobijaju drugi kontekst i ulogu, što se često zapostavlja u analizama i istraživanjima. Umesto konzervativnog i zastarelog tretiranja ljudi, ovde se zahteva da svako šampionski razmišlja, a ljudi vrednuju po tome koliko ideja daju i implementairaju, a ne koliki su prebačaj norme ostvaritili. Dakle, u inovativnim državama, tj.

80 Cimoli M and Dosi G: Tehnological paradigms, Patterns of Learning and Development: An Introductory Roadmap, Journal of evolutionary Economiics, No 5, pp. 243-268. 81 Više o navedenom u: Nathan Furr and Jeffer Dyr: Leading your team into the Uniknown”, HBR, Decembar, 2014. p. 13.

Page 95: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

79

u digitalnom dobu svaki zaposleni treba da razmišlja kako da unapredi i inovira način obavljanja svog posla. Oni koji navedeno ne mogu da ostvare, brzo će izgubiti konkurentsku poziciju, a siromašne zemlje će doći u još veće probleme. U vezi navedenog Andrew Odlyzko kaže: „Zemlja koja podigne tehnološke inovacije na viši nivo a time i profitabilnu geopolitičku ekspanziju, ima šanse da se izvuče ispod tereta dugova.”82

„Polazeći od sasvim sigurnog nalaza da tehnologija predstavlja značajan faktor privrednog rasta, trebalo bi pronaći način da se što efikasnije iskoristi njen potencijal. Spor i nedovoljno efikasan transfer tehnologije predstavlja ograničavajući faktor tekućeg privrednog i tehnološkog razvoja u Srbiji.“83

4.2. Interni faktori Svaka organizacija pored izloženosti eksternim, makro faktorima, posluje i izložena je uticaju njene unutrašnje organizacione i upravljačke strukture. Ova konstatacija se odnosi i na inovacije i invencije. Eksterni i interni faktori stoje u iterativnim odnosima, što znači da između njih postoje uzajamni odnosi. Tehnolološko okruženje ispoljava snažan uticaj na korporativne nivoe, obzirom da kompanije koje nisu tehnički opremljene najmanje na nivou tehničke opremljenosti okruženja, ne mogu obezbediti konkurentsku prednost, kako zbog male produktivnosti, tako i zbog ekonomisanja drugim resursima. Zato je neophodno eksterne i interne faktore posmatrati sa holističkog stanovišta, a u cilju dobijanja što objektivnijih zaključaka.

U zavisnosti od raspoloživih resursa i njihovog kvaliteta, organizacije se odlučuju da razvijaju inovacije u sopstvenoj režiji, ili uz pomoć ekstrnih sila, kao što su instituti, inovcioni centri, uvoz, itd. Jasno je da razvijanje inovacija u sopstvenoj režiji ima dobrih, ali i loših strana. Ukoliko se inovcije kreiraju u organizaciji, firma ima punu kontrolu nad celokupnim inovacionim procesom, što obezbeđuje autonomnost i realtivnu nezavisnost. Praksa pokazuje da je u ovakvoj formi razvijanja inovacije dobro što se sva dokumentacija nalazi u kompaniji. Razvijanje internih inovcija je po pravilu jeftinije od nabavljenih, ali one omogućavaju da organizacija uči i da se stvara inovativna kultura kao pogodno tlo za razvijanje visoko inovativne i produktivne firme.

Ipak, interno razvijanje inovacije je praćeno često nedostatkom resursa, posebno kada se radi u kriznim vremenima. Prvo uskraćivanje ili smanjenja budžeta u firmi se najčešće vrši u sektorima i odeljenjima koja se bave istraživanjem i razvojem. Evidentna je i sporost u finalizaciji ili zaokruživanju inovacionog proizvoda, te veliki rizik, posebno ukoliko se pokaže nedostatak kompetentnih istraživača i inovatora, ili je njihovo iznajmljivanje skupo.84

82 Andrew Odlyzko: Crushing National Debts, Economiks Revolutions, and Extradrinary Popular Delusions, radni materijal Univerziteta Minesota, Švedska, 2012. 83 Semenčenko, D., Nacionalni inovacioni sistem Srbije – činioci usporene izgradnje, Tehnologija, kulutra, razvoj 19, XIX naučni skup sa međunarodnim učešćem“Tehnologija, kulutra i razvoj“, Udruženje Tehnologija i društvo, tematski zbornik radova, Beograd, 2013. str. 89-99. 84 Više o navedenom može se videti u P.S. Cohan: The Tehnology Leaders, San Francisko, Jossey-Bas, 1997.

Page 96: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

80

Za interne faktore je karakteristično da se nalaze u velikoj meri pod kontrolom organizacije, tj. menadžmenta, što je bitna odrednica u odnosu na makro faktore koji se ne mogu kontrolisati i koji često deluju i mimo volje organizacije.

U interne faktore koji utiču na inovacije spade:

• Tehnička opremljenost, • Organizaciona struktura, • Ljudski potencijali, • Organizaciona kultura i ponašanje.

I ove faktore treba posmatrati celovito, jer njihova parcijalna analiza ne daje objektivnost u istraživanjima i izvođenju kvalitetnih zaključaka i zakonitosti.

4.2.1. Tehnološka opremljenost kompanija Jedan od faktora koji verovatno najviše utiče na inovacije je tehnologija, odnosno oruđa i sredstva za rad kojim organizacija raspolaže. Uvođenjem novih tehnologija menja se organizacioni dizajn i ništa više nije kao što je bilo u ranijem tehničko tehnološkom dizajnu. Praksa pokazuje da se tehnološki napredak ne može zaustaviti, jer je organizacija prinuđena da bude najmanje na nivou tehnološkog razvoja kakvo je okruženje u kome deluje.

Koliko je tehnologija i njena primena uticala na difuziju inovacija, na njihovu brzu primenu i komercijalizaciju može se videti iz brojnih primera. Pokazuje se da je tehnologija brzo promenila način komunikacije, ali i slanje poruka i informacija: od signala putem dima, preko poštanske trube, poštanskog pisma, poni ekspresa, telegrafa, telefona, pa do savremenih informaciono komunikacionih tehnologija. Jasno je da je su prethodni, primitivni načini prenošenja informacija bili spori, nepouzdani, nedovoljno jasni, itd. Savremena tehnologija omogućava prenos informacija i inovacija sa jednog na drugi deo zemaljske kugle u realnom vremenu, jednim klikom. Ovo se takođe odnosi na prenošenje idejnih, glavnih i izvedenih projekata kao mesta u kojima je koncentrisano stručno i naučno znanje. Digitalna distribucija znanja omogućava da se ono prodaje kao resurs, ali onaj ko ga digitalnim putem prodaje ne ostaje bez vlasništva nad istim, što nije slučaj sa drugim robama, a što omogućava brže i uspešnije deljenje intelektualnih vrednosti i znanja.85

Međutim, tehnologija nosi i veliki rizik u njenoj primeni, što znači da se ona mora efikasno koristiti, obzirom da nove tehnologije brzo zastarevaju, kako sa konstrukcionog, tako i sa ekonomskog stanovišta. Ispostavlja se da tehnologije brzo dolaze i odlaze, što nameće potrebu da se organizacije pripreme da spremno dočekaju nove tehnologije. Poslovna praksa u kojoj su prvo nabavljaju nove tehnologije, a potom se kadrovi obučavaju za njihovo korišćenje, pripremne faze itd., je prošlost.

85 O implikacijama uticaja tehnologije na način komunikacija detaljnije je dato u: R. Gunther: Old Habits die Hard, but they do die, HBR I-II/2017. str. 13.

Page 97: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

81

Danas se zaposleni pripremaju i obučavaju da koriste nove tehnologije, a onda nabavljaju i u što kraćem vremenskom periodu stavljaju u funkciju, kako ih nove, odnosno naprednije tehnologije ne bi stavile van funkcije u ranim fazama. U korporativnim sistemima se projektuju inovacije za budućnost, kao i profesionalci koji će upravljati novim tehnologijama tridesetih godina ovog veka.

Zbog velikog značaja koji tehnološki faktor ispoljava na inovativnost i poslovnu uspešnost, brojne kompanije su promenile tradicionalni organizacioni dizajn po kome je za inovacije i uopšte za tehnološku opremljenost i unapređenje bilo zaduženo odeljenje, ili sektor za istraživanje i razvoj. On je delovao relativno autonomno, čak su i informacije i noviteti koji su u njima kreirani strogo čuana poslovna tajna.

U savremenim uslovima, kompanije otvaraju poziciju glavnog tehničkog menadžera (chief tehnology officer) sa širokim ovlašćenjima i odgovornostima. Njegov osnovni zadatak je da koordinira tehnološki korporativni razvoj između različitih departmana i organizacionih delova, ali i sa dobavljačima, kupcima, univerzitetima, institutima, privrednim sistemima, itd. Time se tehnologija, uslovno rečeno, izvlači iz često atomiziranog odeljenja za istaživanje i razvoj i stvlja u nadležnost svih delova poslovnih organizacija.

Povezano sa prethodnim je i uvođenje drugih specijalizovanih instituta: tehnološki inovator, pobornik, ili promoter inovacija, menadžer pobornik. Navedeno ukazuje da je sama potreba za korporativnim tehnološkim razvojem i unapređenjem bitno promenila, odnosno redizajnirala klasičnu organizacionu strukturu u kojoj nije bilo saradnje, već su ovi, kao i drugi poslovi, pripadali određenim organizacionim delovima, nepovezani sa drugima i bez generalnog cilja kojim teži kompanija kao celina.

Za tehnološku uspešnost u korporativnim organizacijama je najvažnije razbiti strah kod zaposlenih od nove tehnologije. Što je tehnologija složenija, to postoji verovatnoća da će taj strah biti veći, posebno kada se radi o iskusnim i starijim strukturama zaposlenih. Ovde je najvažnije shvatiti da zaposleni treba da se boje stare, a ne nove tehnologije, jer ih upravo stara i zastarela tehnologija vodi u polje smanjene konkuretnosti i gubljenje tržišne bitke, a time se dovodi u pitanje dalji opstanak kompanije. Uloga menadžmenta u upravljanju tehnološkim razvojem i inovacijama, kao i pripremi kolektiva da spremno dočeka nove tehnologije i koncepte dobija na posebnom značaju, zbog čega se često osnivaju i posebni delovi, odnosno iznajmljuju stručnjaci iz eksternih izvora da pomognu u savladavanju eventualnih otpora.

4.2.2. Organizacioni dizajn Organizacija je ambijent u kome se obavljaju poslovne aktivnosti i gde nastaju inovacije, tj. ideje, ali i mesto gde se stvaraju misaone konstrukcije za njihovu implementaciju. Ona ispoljava više uticaja i različitog stepena intenziteta na inovativnost.

Savremene organizacije su privremene i sa intenzivnim preokretima. Krize i preokreti će u perspektivi biti sve češće. U vezi navedenog, poznati teoretičar poslovnog biznisa iz McKinsey and Company kaže: „Kao savetnik zapazio sam da je za najveće industrijske kompanije jedna

Page 98: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

82

velika reorganizacija, odnosno preokret, neophodan svake druge godine. Nema izgleda da bi moglo doći do bilo kakvog smirivanja”.86

Navedeno eksplicitno ukazuje da se organizacije menjaju zbog uvođenja inovacija, ali i da organizacija može podsticati ili usporavati inovacije. Praksa pokazuje da mnoge organizacije, posebno u zemljama u tranziciji, nastoje da osporavaju inovatore za implementiranje ideja u nove vrednosti, pod izgovorom da je to njihov zadatak, da su stvorili inovacije za vreme radnog vremena i da nema mesta za bilo kakve stimulacije. Ove organizacije su smrt za inovatore i ljudi od ideje.

Klasična organizaciona struktura negativno utiče na razvoj inovacija, zbog velikog broja hijerarhijskih nivoa, sporog kretanja ideja iz jednog u drugi nivo, nezainteresovanosti zaposlenih da inoviraju. Nasuprot navedenom, organska struktura, a posebno organizacije koje su dizajnirane na principima samoorganizacije, pozitivno deluju na nastanak ideja, odnosno njihovo pretvaranje u upotrebnu vrednost. U samoorganizaciji postoji viši nivo fleksibilnosti i adaptivnosti, zbog čega se ovaj tip organizacije smatra za jednu od najkvalitetnijih organizacija za nastanak i implementaciju ideja.87

Organizacije koje imaju lakšu dostupnost resursima, a pre svega znanju i informacijama, stvaraju uslove za veću dinamiku inovacija. U njima menadžment može da odluči da kupi inovaciju i kreativno je doradi, tj. poboljša njene performance.

Praksa pokazuje da su principi dijazniranja inovativne organizacije potpuno drugačiji od projektovanja i izgradnje klasičnih organizacija. Inovativna organizacija kreira plitku organizacionu strukturu, odnosno struktura koja nije duboko dizajnirana sa digitalizovanim procesima, jer ona omogućava ukidanje tradicionalnih granica i feuda između delova unutar organizacije, što ubrzava, ali i olakšava komunikaciju i omogućava bolju saradnju između delova unutar organizacija. Ispostavlja se da je hijerarhija opasna za inovacije, jer otežava i usporava distribuciju ideja po dubini i širini organizacije.

Koliko su hijerarhija, centralizacija i pozicioni autoriteti i opasni za uspešnost organizacije može se videti iz primera Ben Kohlmanna koji je u američkoj mornarici, kao tradicionalno hijerarhijskoj strukturi, ukinuo komunikciju na bazi činova, već na bazi imena. On kaže: „Ako imate ideju, bacite je gomili i trčite za njom”. Ista je situacija u mnogim kompanijama gde se komunikacije obavljaju lično, bez korišćenja reči direktore, šefe, itd. Smatra se upravo da taj odnos pretpostavljenog i potčinjenog postaje jedna od najvećih smetnji da ljudi slobodno razmišljaju i daju ideje, a brojni primeri iz prakse govore da pojedinci koji imaju ideju nisu spremni da je izlože svom šefu, jer će je predstaviti kao svoju i po tom osnovu ostvariti određene efekte.

Povezano sa prethodnim je i otklanjanje straha kao objektivnog stanja pojedinca, posebno kada je u pitanju strah od neuspeha. Veliki broj pojedinaca nije spreman da iskaže ideje iz straha da neće biti omalovaženi. Za ovakvu situaciju u velikoj meri odgovornost snosi menadžment,

86 Izvor: Šok budućnosti, str. 113. 87 O samoorganizaciji se više može videti u: Milan Radosavljević, “Samoorganizacija”, FORKUP, Novi Sad, 2011

Page 99: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

83

posebno birokratski metod vođenja kompanije. Ova prepreka, ili smetnja se najbolje otklanja stvaranjem prakse da se aplaudira onima koji iskažu drugačiji stav, ili daju drugačiju ideju od rukovodioca, makar ona bila i pogrešna. Rečju, u organizacijama mora da postoji visok stupanj tolerancije prema „luckastim” idejama, uz razvijanje prakse i filozofije deljenja ideja. Sposobnost ofanzivnog slušanja, često i suprotstavljenih mišljenja, doprinosi usavršavnju originalnog razmišljanja i poboljšava inovacionu atmosferu, a time i inovacioni potencijal organizacije.88

Decentralizacija i individualizacija kao organizacione postavke su efikasni instrumenti u povećanju kreativnosti i inovativnosti. Poznata kompanija 3M je visoko decentralizovana i ista je preuzela mnoge principe malih, tj. preduzetničkih i porodičnih firmi i daje slobodu zaposlenima, a posebno inženjerima da mogu 15% svog vremena da utroše na projekte koje sami izaberu. Često se uvodi fleksibilno radno vreme, ostavlja sloboda u određivnju rokova za formulisnje ideja i njihobve implementacije, obezbeđenje tzv. rezervisanog vremena za istraživanje u toku radnog vrmena, itd.

4.2.3. Benchmarkovanje najboljih inovacionih praksi Savremene organizacije su se, pod uticajem pre svega tehnoloških inovacija, dramatično promenile. One su izgubile svoj vekovni tradicionalni dizajn koji je u prošlosti davao rezultate, ali u visokotehnološkom okruženju, one nisu u stanju da daju zadovoljavajuće rezultate. U budućnosti, koja je odavno počela, „organizacije se neće zasnivati na faraonskim piramidama, sa brojnim hijerarhijskim nivoima, već na principima simfonijskog orkestra.”89

U cilju unapređenja inovacija i uopšte poslovne organizacione uspešnosti brojne kompanije su donele određene kodekse, ili pravila kojima se podstiče, ali i održava inovaciona atmosfera. Relativno dobar primer za navedeno je kompanija 3M koja se smatra uspešnom i inovativnom. Ona je još pre tri decenije definisala nekoliko ciljeva i pravila u vezi inovacija:90

• Svake godine od 25-30% od godišnje prodaje mora doći od novih proizvoda koji nisu stariji od 5 godina,

• Duplo više investirati u istraživanje i razvoj inovacija od prosečnih američkih kompanija. U navedenom kontekstu je zahtevano da se prepolovi vreme uvođenja novih proizvoda, tehnologija, ili organizacionih koncepata,

• Inspirisati i podržati preduzetnički duh. Zaposleni se ohrabruju da kreiraju ideje. Zaposlenima se omogućava da 15% svog vremena utroše na lično usavršavanje, istraživanje i zone interesovanja koji nisu povezani s kompanijskim projektima, ili delatnošću,

• „Omogućiti, a ne blokirati ideje”. Odeljenja su relativno samostalna i nezavisna, ali sva imaju pristup informacijama. Istraživači sa kvalitetnim idejama se nagrađuju sa po

88 Adam Grant: How to build a culture of originality, HBR, mart 2016. Pp. 8-15. 89 Thomas A. Stewart: “The strategy of management the search for the organization of tomorrow”, New York 2012. p. 3. 90 Izveštaj kompanije Mastrs of Innovation, How 3M keeps Its new Products Coming, Business Week, 10. April, 1989. godine, pp. 58-63.

Page 100: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

84

50.000 $. Formirani su i formiraju se fondovi za ideje, a uspostavlja se i „turnir ideja” u kojima se pojedinci nadmeću sa brojem i kvalitetom ideja.

• Fokus je uvek na potrošača. Inovacija mora da zadovolji kupca, odnosno mušteriju, a manje voditi računa o internim standardima koji postoje, ali kupac ima prednost u odnosu na njihovo poštovanje.

• Tolerisanje neuspeha, je predulov svih uspeha. Oni koji ne uspeju biće i dalje ohrabrivani da daju nove ideje. Ovde nema mesta kriticizmu, koji ubija gore od bilo kod drugog oružja, jer ono ubija inicijativu kao motor za uvođenje inovcija.

Dakako, 3M je ova pravila ugradio u korporativnu kulturu. Prema prethodnom izvoru, poznata je anegdota koja je nastala u 3M. Inovator je dobio otkaz jer nije hteo da odustane od svoje ideje i inovacije, zbog toga što se ona nije svidela šefu. Za vreme otkaza, ideja je uspela i taj inovator je vraćen u kompaniju i postavljen za šefa, umesto šefa koji mu je dao otkaz.

Kompanije uvode i druge metode i tehnike kako bi poboljšale inovacije i kreacije. U pitanju je smanje birokratije kao najvećeg neprijatelja inovacija, uprošćavanje procedura, itd. Ispostavlja se da je birokratija dobra za održavanje discipline i reda, što povećava efikasnost, ali po pravilu smanjuje efektivnost i inovativnost.

4.2.4. Ljudski potencijali Poznato je da je čovek osnovni i nezaobilazni faktor svake organizacije. O uticaju ljudskih potencijala na poslovnu uspešnost napisani su brojni radovi, a posebno kada se radi o motivcijama koja je preplavila literature u humanom resursu. Čak se u poslednje vreme istražuje odnos između koeficijenta inteligencije kod pojedinih naroda sa obrazovnim nivoom i njihov uticaj na Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika, gde se tvrdi da između koeficijenta inteligencije i BDP prostoji visok stepen uzajamnosti.91

Medicina i psihologija su dokazale da ljudi imaju urođenu sposobnost za inoviranje, još od rođenja. Ako je to nesporna činjenica, postavlja se pitanje, zašto ljudi ne inoviraju, ili zašto postoji problem da se uspostavi veći stepen inovacije na nacionalnom, ili organizacionom nivou. Odgovor je da ljudima, odnosno zaposlenima nije data šansa i da ih organizacija i menadžment ograničavaju u iznalaženju novog načina da obave neki posao. Drugim rečima, ljudi ne znaju da li i odakle da počnu. Ispostavlja se da ih menadžment putem raznih birokratskih procedura, standardizacija i unifikacija usmerava da rade po zadatom diktatu i da poput zahteva klasične organizacije pri obavljanju poslova ne smeju razmišljati.92

91 Više o ovome u: Petar Kočovič: The North American Bell Curve: IQ, Education and Inequality, &th International Conference Aplication of New Tehnology in Management, Zbornik radova, Fakultet za strateški i operativni menadžment, Beograd, 2018. Str. 100-109. 92 Više o ovome: Nathan Furr and Jeffrey Dyer: Leading Your Team into the Unknown, HBR, Decembar 2014. Pp. 8-9.

Page 101: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

85

Imajući u vidu navedeno, savremene organizacije poseban akcenat stavljaju na ljudske potencijale, odnosno na traženje talenata, iznalaženja motivacionih instrumenata, izgradnju timskog duha, jačanje poverenja i stvaranje dobrih međuljudskih odnosa kao ključnih faktora svake poslovne uspešnosti, ali i inovativnosti. OECD , EU i Brik, ali i brojni drugi, smatraju da su investicije u ljudske resurse, u istraživanje i razvoj, podsticanje kreativnosti i preduzetništva i druge inovativne aktivnosti, prioriteti politika razvijenih.93

Područja ljudskih potencijala u kojima se mogu uvoditi inovacije su raznovrsna, ali i različita, odnosno mogu se tipizirati i po stepenu složenosti na sledeće:94

• Održavanje fizičkih i mentalnih sposobnosti ljudi, spada u najbitnije elemente inovacija. Zahvaljujući napretku medicine, humanizciji i mehanizaciji rada, poboljšanje zadovoljstva na radu i radnih uslova u svakoj novoj vremenskoj dimenziji dobija na kvalitativnom poboljšanju, što pozitivno utiče na produženje radnog, ali i životnog veka zapsolenih.

• Izvođenje i uvođenje kadrova u organizaciju te njihovo pridobijanje da budu u funkciji ostvarenja organizacionih ciljeva.

• Prestruktuiranje, ili prekomponovanje radnih mesta, odnosno zaposlenih sa jednog na drugo radno mesto je ustvari reorganizacija u kojoj se nastoji postići što veći efekat transformacionog procesa, od inputa preko transformacije i autuputa,

• Inovacije u stručnom i profesionalnom obučavanju i osposobljavanju zaposlenih da obavljaju složene poslove, u korišćenju novih i naprednijih tehnologija.

• Inovacije u prekvalifikaciji ljudi za kvalitetno obavljanje novih radnih procesa. • Inovacije za osposobljavanje zaposlenih za stručna i naučna istraživanja. Ovo je jedna

od najsloženijih inovacija, koja će u budućnosti dobijati sve složenije i izazovnije komponente.

Inovacije koje se odnose na ljudske potencijale su najsloženije, što zahteva od strateškog menadžmena da se angažuju na podsticanju u korišćenju kreativnog potencijala i njegovoj praktičnoj primeni. U navedenom kontekstu bitna je motivacija, obuka i usavršavanje zaposlenih na svim nivoima radi uspešnog sprovođenja inovcione strategije.95

U savremenim uslovima se pokazuje da uspešnost inoviranja u velikoj meri zavisi od usklađenosti starosnih struktura, kako bi se izbegli eventualni generacijski rizici. Poznato je da su mladi ljudi inovativniji, spremniji na rizik i da su često spremniji da uđu u nepoznata i neizvesna polja, u odnosu na stariju populaciju i zaposlene. Naći balans između navedenog je bitno, da bi se iskoristile prednosti i mladih i starijih. Posebno u uslovima krize koja ima veliki uticaj na ljudski razvoj i korišćenje kreativnih potencijala.96

93 OECD, 2008. 94 Prema V. Vučenoviću: Šampionski menadžment, Obrazovni informator, str. 103-104. 95 M. Dodgson, D. Gann and A Salter: The management of tehnological innovation Strategy and practice, Oxord University Press, p. 63. 96 O uticaju globalne krize i novim izazovima na ljudski razvoj može se više videti u: Upravljanje znanjem i ljudskim razvojem u turizmu, Opatija: Fakulte za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, 2010. Str. 107-121.

Page 102: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

86

Jedno od najkompleksnijih pitanja u ljudskim potencijalima je usklađivanje novih tehnologija sa dizajnom poslova i radnih mesta. Dilema je da li se tehnologije trebaju prilagođavati ljudima, ili ljudi tehnologiji, je više filozofsko i čini se da se u savremenim uslovima čovek mora prilagođavati tehnologiji, što znači da tehnologija često menja i ponašanje ljudi i ispostavlja određene zahteve po kojima čovek mora da postupi, baš onako kako tehnologija zahteva. Dakle, tehnologija generalno menja i socijalnu strukturu i međuljudske odnose.

Shodno navedenom, u inovacionoj i visokotehnološkoj organizaciji, kompenzacije i stimulacije se moraju redizajnirati, jer kada se uvode nove tehnologije akcenat se daje na grupne stimulacije na osnovu njihovih rezultata. Ukoliko se ovo ne uradi, nova tehnologija neće uspeti, jer će ljudi nastaviti da se ponašaju po starim obrascima, a uvođenje tehnologije gubi smisao. Rečju, nova tehnologija nameće potrebu drugačijeg pristupa zaposlenima kao što su: grupne stimulacije, timski rad, saradnja, nagrađivanje shodno doprinosu sa manjim rasponom u platama, permanentno učenje, itd.97

U okviru ljudskih potencijala, zasigurno je najvažniji faktor menadžment. Upravljačka elita može stimulisati, ili sprečavati uvođenje inovacija, zavisno od svojih interesa. Iako je jasno da inovacije u razvijenim zemljama imaju pozitivan uticaj na uspešnost, inovacije i promene niko ne želi jer one same po sebi donose neizvesnost. Zato je najvažnije motivisati menadžment na inovacije, jer je teško uspostaviti inovacionu klimu ukoliko za to nije zainteresovan strateški menadžment, koji piše partiture i organizuje izvođenje muzičkog dela.

4.2.5. Korporativna kultura Organizaciona kultura svoje izvorište ima u organizacionoj strukturi, što znači da se iz samog projektovanja i izgradnje organizacije može nazreti kakvu kulturu i ponašanje projektanti, tj. menadžeri, nameravaju da uspostave. Ovde postoje dve dileme: da li organizaciju kreirati prema postojećem obrascu kulture i ponašanja ili nezavisno od postojeće kulture. Jasno je da se ovde moraju uzeti u obzir stvoreni obraci ponašanja, ali i da se oni moraju postepeno menjati.

Tradicionalne i inovativne organizacije se razlikuju po kulturi i organizacionom ponašanju. Klasične organizacije se zasnivaju na tradicionalnoj i jakoj kulturi, koja teško ili uz velike otpore prihvata inovacije, zbog čega ne postoji značajnija dinamika uvođenja novih proizvoda, ili tehnologija. Korporativna kultura neguje različitosti, a u cilju razvijanja i podsticaja inovacija često uvodi netipična pravila. Inovativne organizacije, primera radi, imaju poseban odnos prema inovatorima, shvatajući ih na drugačiji način od klasičnih organizacija. Naime, „većina inovatora su neposlušni, ne uklapaju se u propisana pravila, često rade mimo propisanih standarda. To su „usamljeni vukovi” koji kada se udruže, mogu da naprave velike inovativne poduhvate.”98

97 Detaljnije u: Scott A. Snell and James W. Dean, Ir_ “Strategic Compensation for Integrated Manofacturing: The Moderating Effects of Job and Organizational Inertial, Academy of Management Journal, 37, 1994. Pp. 1109-1140. 98 Adam Grant: How to Build a Culture of originality”, HBR, mart. 2016. P.8.

Page 103: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

87

„Inovativna organizaciona kultura je ona u kojoj je stalno poboljšavanje organizacije kroz generisanje i primenu ideja u svim delovima organizacije norma ponašanja zaposlenih. Inovativnost nije privilegija malog broja onih koji su za to „zaduženi“ (npr. zaposleni u naučnoistraživačkom (NI) i istraživačko-razvojnom (IR) sektoru), a još manje je aktivnost koja daje rezultate u unapred zadatim rokovima, količinama i pojavnim oblicima. Postojanje inovacione kulture podrazumeva motivisanost svih zaposlenih da permanentno koriste svoje kreativne potencijale, za šta je preduslov adekvatno obrazovanje, stalna obuka i trening, kao i uslovi za generisanje i implementaciju inovacija.“99 Kod inovativnih organizacija stvar je potpuno drugačija. Zaposlenima se daje visok nivo fleksibilnosti u ponašanju i postupanju i daje sloboda da mogu da primeniti drugačiji, ili novi način obavljanja poslova, ako se time ostvaruje veći rezultat. Drugim rečima, u inovativnim organizacijama ljudi upravljaju propisima, procedurama i standardima, što je novi kvalitet u odnosu na klasične organizacije.

Praksa pokazuje da su inovativne organizacije po pitanju kulture slične, tj. da uglavnom podržavaju eksperimentisanje, imaju visok nivo tolerancije prema greškama, drugačiji odnos prema uspesima i neuspesima, gde se često i neuspesi nagrađuju. Prema Galupovim analizama, kultura u kojoj zaposleni neguju pripadnost poslu i grupi u isto vreme pokazuje i veći stepen angažovanosti i sklonosti ka inoviranjima. U navedenom kontekstu se pokazuje da postoje određeni stereotipi kada je u pitanju organizaciona kultura, klima i organizaciono ponašanje. Tipičan primer je tvrdnja da se organizacione kulture dugo i teško stvaraju i da ih je takođe teško menjati. Ova shvatanja su karakteristična za klasičnu organizaciju, ali u svetu revolucionarnih promena i globalizacije i kultura, poput drugih organizacionih fenomena, se mora brzo menjati, odnosno transformisati u druge sisteme verovanja i vrednosti, ali je i zaposleni, kao i druge interesne grupe moraju brzo prihvatati.

Praksa je pokazala da su mnogi američki radnici, odnosno radnici sa američkom kulturom, kada su prihvatili japanski sistem poslovanja, vrednovanja i interakcija, ostvarili čak i bolje rezultate nego ti isti radnici radeći u američkim kompanijama u kojima su primenjivali američki sistem uverenja, pretpostavki i vrednosti. Ista je situacija i sa japanskim radnicima radeći u američkim kompanijama u Americi, ili u Japanu. Ista je situacija i sa radnicima iz zemlja u tranziciji, pa i R. Srbije, ili zemalja u razvoju, koji pokazuju visok nivo adaptivnosti i prihvatanja kulture i ponašanja razvijenih zemalja. Adaptivne kulture su dinamične i preduzetničke i kao takve stvaraju povoljnu organizacionu klimu za inovacije. Brojne uspešne akvizicije su dokaz ove tvrdnje, a tamo gde se to nije desilo, došlo je do neuspelih preuzimanja, kupovine ili zajedničkih nastupa na drugim tržištima. Danas se u prvi plan stavlja fleksibilnost, odnosno adaptivnoj i kulturi adhokratija koja u savremenom poslovanju daje i izvrsne rezultate u stvaranju klime koja će pogodovati razvoju inovacije.

Ono što u društvima i u poslovnim organizacijama nije sporno, to je da kolektivistička kultura u kojoj se gube individue i gde su individualne slobode i kreativnosti podređne kolektivističkim

99 O. Arsenijević, Lj. Bulatović, G. Bulatović: Međukulturne razlike u odnosima prema inovacijama kod studenata medija u Srbiji i BiH, TIO, Tehnički fakultet, Čačak. 2012.

Page 104: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

88

vrednostima, te kulture imaju nisku vrednost i nisu povoljno tlo za razvoj inovativnosti. Ove kulture pripadaju tadicionalnim vrednostima i njima uglavnom preferiraju balkanske zemlje. One negiraju ili zapostavljaju raznovrsnost kao pogodno tlo za razvoj inovativnosti i kreacije. Zato se u svetskom konkurentskom kontekstu ove kulture svrstavaju u tzv. „četvrtu ligu” sa značenjem skromnih inovatora.100

U inovativnoj kulturi se vrednuju uslovno rečeno i „besmisleni” odgovori, pa se čak i zaposleni stimulišu da postavljaju neretko i nepraktična pitanja, verujući da vremenom ona mogu biti smislena i praktična. Analize pokazuju da kreiranje kulture „poverenja” može dati značajne impulse za inoviranje, tj. da u ovakvim kulturama, zaposleni postaju produktivniji, zadovoljniji, ali i inovativniji. Oni po pravilu ostaju duže u kompaniji, manje su izloženi hroničnom stresu u odnosu na zaposlene koji rade u kulturama gde dominira nepoverenje i nepoštovanje. Prema istraživanju poznate revizorske kuće iz 2016. godine utvrđeno je da je „55% izvršnih direktora izjavilo da smatra da je nepoverenje pretnja za rast organizacije. Ipak, malo njih je preduzelo mere da ovu slabost otkloni, uglavnom zbog toga što nisu sigurni odakle početi.” U cilju iznalaženja korelacije između poverenja i ekonomskih, ali i inovacionih učinaka korišćena je i matematika, statistika, operaciona istraživanja, itd.

Dakako, opšte nastojanje je bilo da se utvrdi zašto ljudi veruju jedni drugima. Istraživanja su pokazala da su uzroci (ne)poverenja u različitom nivou prisustva oksitocina, hormona koji se nalazi u mozgu. Obzirom da se nivo oksitocina može povećati, ako menadžment želi da poveća poverenje, kao elemenat kulture, potrebno je da stimuliše rast ovog hormona. Na ovaj način se u poboljšanju kulture, ali i potencijala za nastanak inovacija, uvodi medicina, kao nezaobilazne nauke u kreiranju i drugih elemenata organizacije, a pre svega kada su u pitanju ljudski potencijali.

Obzirom da su složene inovacije danas globalne, jer u njihovom razvijanju najčešće učestvuje veči broj zemalja sa različitih kontinenata, i da se kao takve koriste na globalnom nivou, može se govoriti o globalnoj inovacionoj kulturi, koja manje-više živi u svakoj globalnoj korporaciji. U vezi sa prethodnim, u industrijskoj organizaciji važilo je pravilo: „Razmišljaj lokalno, deluj globalno. „Percy Barnevik je osmislio novu sintagmu koja je prihvatljivija za društvo mudrosti i inteligencije: „Razmišljaj globalno, a deluj lokalno.” Njena suština je da treba razmišljati kako neku inovaciju pripremiti za svet u globalnom smislu, ali prilagoditi je ipak, određenoj kulturi, prostoru i drugim specifičnostima ambijenta u kome se primenjuje. Praksa pokazuje da su „dobre one kompanije koje su naučile da žive u različitim svetovima, tj. različitim organizacionim kulturama i da što bolje udovolje mušterijama.”101

U inovativnim i digitalnim kulturama kontrola je svedena na najmanju meru, a primarno mesto zauzimaju mehanička sredstava. Procedure, uputstva i pravila su minimalna, odnosno na nivou koji eliminiše eventualnu dvosmislenost, odnosno dualnost u radu. U ovim organizacijama rizik i tolerancije prema riziku su dozvoljene, a takođe i tolerisanje, pa čak i podsticanje stručnih konflikata. Ovo netipično ponašanje sve više postaje sastavni deo organizacione 100 Više o navedenom u: Evropski scor inovativnosti otkriva poznatu geografiju razvoja, Ekonomix Expres, 5 jula 2018. str. 2. 101 Amy Bernstein: Globalization, Robots, and Future of Work, HBR, Oktobar, 2016. p. 4.

Page 105: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

89

kulture uspešnih svetskih kompanija, što u osnovi menja tradicionalan odnos prema navedenim konstruktima.

Kultura neokonformizma je u poslednjim decenijama dobila na značaju, kada je u pitanju unapređivanje poslovanja putem inovacija. Ona sve više postaje snažno oruđe u rukama profesionalnog menadžmenta, jer se pokazalo da je konformizam najveća opasnost po održivi opstanak, ali i razvoj organizacije. U psihologiji je dokazano da udobnost nikoga nije dovela do vrhunskih rezultata, jer bi svaka promena u statustu konformizma dovodila u pitanje i brojne privilegije u kojima komformista uživa. Zato je korisno poštovati staru narodnu mudrost: „Kada je sve dobro i ide po planu, potrebno je staviti kamenčić u cipelu da bi se ta udobnost narušila”. Dakle, kultura neokonformizma često predstavlja uslov za održivost i permanentnost inovacija u svakoj organizaciji.102

Za kreiranje ideja i njihovu primenu je bitna i preduzetnička klima, odnosno duh koji objektivno treba da postoji ne samo u preduzetničkoj, već i u velikim korporativnim organizacijama. Bez obzira na različitost uticaja brojnih faktora na uspešnost inovacija kroz preduzetništvo, može se konstatovati da su profili preduzetika i inovatora slični, bez obzira na njihovu nacionalnost, kulturološko obeležje i druge osobenosti. Istraživanja po ovom pitanju iz Saudijske Arabije, Južne Afrike i SAD su pokazala sličnost između preduzetnika. Naime, „većina njih ima diplomu visokih poslovnih škola, a dosta njih ima i master diplomu. Većina njih ima pet i više godina iskustva u uspešnim svetskim kompanijama, kao što su: Procter and Gamble, Pepsi, Unilever, Toyota, HSBS. Prosečne godine starosti pri osnivnju sopstvenog biznisa je gotovo bila identična i iznosila je 33 godine. Preduzetnici većeg broja nacija i iz različitih država formiraju kompanije u istoj industriji i imaju slične aspiracije i pokretače. Većina se na početku samofinansira, tj. ulaže sopstveni kapital.” 103

4.3. Specifični faktori koje utiču na kreacije i inovacije Za teoriju, ali pre svega za inovativnu praksu, od posebnog značaja je ukazati na negativne faktore i sile koje utiču na kreacije i inovacije. Ovo iz razloga što se ovi faktori često marginalizuju, ili im ne posvećuje dovoljno pažnje, iako je poznato da se inovativna praksa može povećati ne samo unapređenjem onoga što se pokazalo kao ispravno, već i eliminisanjem negativnih faktora. Mudri i inovativni menadžeri nastoje da paralelno unapređuju inovativnu klimu, tj. da usavršavju dobre i eliminišu loše stvari u organizaciji.

Od negativnih faktora koji utiču na inovacioni potencijal organizacije, a na koje se obraća malo pažnje u stručnoj i naučnoj literaturi su:

• Strah od neuspeha, • Sankcionisanje grešaka, • Sprečavanje stručnih sukoba, • Zabrana kritikovanja inovacija.

102 O neokonformizmu detaljnije se može videti u: Adam Grant: How to Build a culture of originality, HBR, Mart, 2016. P.8. 103 Anne Habiby and Deirdre M. Coyle: The High-Intensity Entrepreneur, HBR, Septembar, 2010. p. 7.

Page 106: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

90

Ovo nisu najvažniji, ali su faktori koji su u teoriji inovacija malo, ili nedovoljno objašnjeni. Oni i sami predstavljaju inovcije u savremenom okruženju i često je način njihovog tretiranja, kao i načina eliminisanja u potpunoj suprotnosti sa klasičnom teorijom organizacije i inovacija.

4.3.1. Strah od neuspeha kao negativan faktor inovacija i kreacija Poznato je da su uspeh i neuspeh sastavni delovi života i rada svake organizacije, pa i svakog pojedinca. Navedeno implicira da u životnom veku organizacije i pojedinca ne postoji samo uspeh kao poželjno stanje, ali i neuspeh, već da se ova dva fenomena permanentno smenjuju. Pitanje je samo u kakvoj dinamici se ove promene dešavaju i vreme njihovog trajanja. Drugim rečima, nema uspeha bez neuspeha, pri čemu je često neuspeh inicijalna „kapisla” za uspeh, što je otelotvoreno u poznatim narodnim mudrostima: „Što više padam, sve sam bliži cilju” i „Nije važno koliko sam puta pao, već kojom sam brzinom ustao i još odlučnije krenuo ka ostvarenju postavljenih ciljeva”. Ove sintagme imaju poseban značaj u shvatanju inovacija, jer je poznato da su inovacioni procesi i dostignuća teška, ali su ona još teža kada postoje psihološke barijere, kao što je strah, nepoverenje, ili iracionalizam.

Iako se na prethodne konstatacije ne mogu staviti zamerke, praksa pokazuje da se ljudi boje neuspeha i često ga smatraju fatalnim za sopstveni opstanak, ali i za rast i razvoj. Ispostavlja se da niko ne želi da prizna neuspeh, zbog čega se neretko neuspeh prikriva, ili što je još gore da se neuspeh prikazuje kao uspeh. Ovo je realnost u svetu biznisa, jer se kriterijum (ne)uspeha uzima kao osnova za planiranje karijere pojedinaca, za nagrađivanje, itd.

Takođe je prisutno da niko ne želi da ima svedoka u neuspehu što neuspeh, za razliku od uspeha, čini netransparentnim sa brojnim tajnama i kontraverzama. Koliko je neuspeh kao fenomen netransparentan, vidi se i po tome, što najveći broj autobiografija, biografija i memoara malo ili nikako ne govori o neuspesima, već isključivo ili dominantno o uspesima pojedinaca-inovatora i organizacija. Ovo ostavlja ozbiljne posledice za učenje, jer iskustva pokazuju da se iz gešaka i neuspeha može mnogo više naučiti, nego iz fenomena uspeha.

U vezi prethodnog, „Stari rukovodioci su izuzetno svesni problema neuspeha. Sa jedne strane, oni prepoznaju korisnost neuspeha, što je potvrdio i legendarni predsednik 3M Vilijam Meknajt kada je rekao: Najbolji i najteži posao se uradi u duhu avanture i izazova…. U tome će se i greške praviti. Predsednik Pixara, Ed Katmal, ima slična gledišta i kaže: „Greške nisu nužno zlo. One nisu zlo uopšte. One su neizbežna posledica obavljanja nečeg novog i treba da budu prihvaćene kao vrednost.”104

Strah od neuspeha proizvodi brojne probleme u organizacijama i kod ljudi, jer strah po prirodi stvara psihičko opterećenje, koje smanjuje kreativne sposobnosti čoveka. On pasivizira ljude i zbog straha da neće uspeti u nekoj inovaciji, nisu spremni da rizikuju, jer bi mogli da budu izloženi sankcijama, čak i kada se eksperiment pokazao veoma korisnim. Ovo važi posebno u visokostruktuiranim i birokratskim organizacijama, gde se traži lojalnost i strogo poštovanje ustaljenih procesa i procedura, bez obzira koliko su one efikasne i efektivne. Primera radi, u

104 HBR str. 1.

Page 107: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

91

„2015. godini, Bostonska konsultantska Grupa je sprovela istraživanje zaposlenih na spremnost na rizik i utvrdila da je 31% ispitanika ispoljilo averziju prema riziku, pto je ključna prepreka inovacijama”. 105

Strah od neuspeha je prisutan i kod srpskih preduzeća, tj. u srpskom menadžmentu. Istraživanje koje je obavljeno u R. Srbiji u 2011. godini je pokazalo da je 188 ispitanika iz različitih preduzeća, različitog svojinskog oblika i formi organizovanja, odgovorilo da su tri negativna faktora označena kao destimulirajućim za nastanak ideja i inovcija. Strah od neuspeha je zauzeo prvo mesto sa 33%, negativan sistema nagrađivanja sa 39% i birokratko upravljanje sa 28%. U kraćem obrazloženju navedenih razloga, ispitanici su naveli da postoji objektivan strah da, ukoliko inovacija ne uspe slede sankcije, a neretko i dobijanje otkaza. Zbog toga oni radije obavljaju rutinske poslove jer ih takav način rada ih ne dovodi u rizik da budu sankcionisani. Zbog navedenog razloga, srpska preduzeća u skoro 90% slučajeva ostvaruju prihode od neinoviranih, tj. klasičnih proizvoda.106

4.3.2. Sankcionisanje grešaka smanjuje dinamiku inovacija i kreacija Odnos organizacije i menadžmenta prema greškama u velikoj meri opredeljuje i inovacionu efektivnost. Tamo gde se ne greši nema inovacija i često se organizacija pretvara u okoštalu strukturu koja vremenom zastareva i nije u stanju da odgovori na nove izazove u konkurenstoj borbi. Poznati svetski biznismen Č. Švob je takođe ukazao na neuspehe i greške kao nešto što je korisno za inovacije. On kaže: „Kada moji radnici ne greše, ja sam zabrinut”, što implicira na stav da svako ko radi i greši, a ne greše samo oni koji ne razmišljaju i koji niša ne rade, ali je tada njihova greška najveća. Drugim rečima, ne greše oni koji rade po ustaljenim procedurama i idu višegodišnjim „utabanim stazama”, a oni koji nastoje da iznalaze efikasnije i efektivnije načine za obavljanje poslovnih i drugih zadataka greše, ali su ove greške isplative i poželjne.

Nokia, kompanija koja je jedna od najpoznatijih ikona Finske, svoje poslovanje zasniva na slobodnom delovanju zaposlenih i tolerisanju grešaka. Ova uspešna kompanije rezonuje da se ljudi boje grešaka i zbog toga ne rade svojom glavom. Strah od neuspeha koči kreativnost, a jedan od menadžera Nokie je navedeni stav obrazložio na sledeći način: „Ako zaposlimo mladu osobu koja ne zna ni matematiku ni fiziku koja joj je potrebna za posao, u Nokii postoje drugi ljudi koji će ih podučiti. No, ako uzmemo nekoga ko ne zna sarađivati, razmišljati na drugačiji način i pronalaziti originalne ideje, ili nekog ko se plaši da će pogrešiti, onda ne možemo ništa uraditi. Učinite ono što morate da bi naše školstvo ostalo u skladu s današnjim vremenom, ali mu nemojte oduzeti kreativnost i otvorenost koju poseduje”107

105 HBR p.1. 106 Života Radosavljević, Istraživanje ekonomske efikasnosti inovacija u R. Srbiji, Technics Tehnologies Education Management, Sarajevo, No 4/2012. 107 Lične beleške Sohlberga pri poseti Nokii

Page 108: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

92

Greške su dobra stvar, ako se iz njih može učiti. Dakako, iz sopstvenih grešaka se najefikasnije uči, ali su one praćene visokom cenom. Mnogo je efektivnije učiti iz tuđih grešaka, ili korišćenjem tuđih saznanja. Neuspesi i greške su korisne za inovacije, ukoliko:

• Pojedinci uče iz svojih grešaka, • Ukoliko se iskustva u vezi grešaka dele sa drugima, • Ukoliko čovek analizira obrasce sopstvenog neuspeha i nastoji da ih eliminiše.

Kada pojedinci uče iz svojih grešaka i neuspeha, iste postaju manje bolne, jer je pretpostavka da se iste neće ponoviti. Dakle, greške su sastavni deo svakog rada, one su ne samo neizbežne, već i korisne, jer pojedince motivišu da pronađu drugačiji, efikasniji put u obavljanju nekog posla, što iz brojnih pokušaja donosi velike benefite, što je pitanje inovacija. Ipak, niko ne želi neuspeh, što dovodi u pitanje sve prethodne konstatacije. Drugim rečima, najveći broj rukovodioca, čak i oni koji su svesni da je za inovcije neophodno dozvoliti ljudima da greše, ne žele da govore o neuspehu, već naprotiv žele da ga sakriju. Zato je potrebno naučiti, kako treba učiti iz svojih grešaka, a to se relativno dobro može videti kroz sledeće korake, i to: 108 a) Učiti iz svojih grešaka. Pojedinci treba da razmišljaju o bitnim greškama i da ih analiziraju, kako se one ne bi više ponovile. Dakako, ovo je dosadno i opterećujuće, jer je usmereno na prošlost, koja je nepovratna, a za svakog čoveka je bitna budućnost. Prava vrednost greške i neuspeha je da organizacija treba da promeni odnos prema šansama i opasnostima. Ovo je nužno, zato što menadžment često potcenjuje opasnosti i nastoji da ih minimizira, a na drugoj strani precenjuje mogućnosti i šanse i nastoji da ih često glorifikuje.

Problem se usložava i kada menadžment uvidi grešku i daje akcenat na simptome, ili posledice, a ne na uzrok greške, ili grešaka. Mudri poslovni ljudi svaku pojavu posmatraju pre svega sa stanovišta uzroka. Kompanije često preuzimaju dosta poslova koje ne mogu iservisirati, ili se razbacuju na više strana, što često može da zbuni kupce i druge interesne grupe. Iako kompanija za neko vreme može da ostvari uspeh, činjenica je da preopterećenje smanjuje inovativnu moć i često proizvodi stres, smanjuje motivaciju, produktivnost, itd. Sve navedeno dovodi do povećanog broja grešaka, a time se dovodi u pitanje i opstanak kompanije.109

b) Podeliti iskustva sa drugima. Činjenica je bi grešaka bilo mnogo manje kad bi se iste prenosile, odnosno delile sa drugima. Deljenje znanja i iskustava je značajno za učeću organizaciju. Ono ništa ne košta, a mnogo vredi. Onaj koji deli iskustva, pa i greške sa drugima, ne ostaje bez tih iskustava, već ona ostaju i dalje u sopstvenom posedu, ali istim iskustvom posle deljenja raspolaže i onaj kome je isto dato. Na ovaj način se povećava bogatstvo sa istim resursima, a stvara se potencijal da se učenje iz grešaka nadograđuje dodatnim znanjima i iskustvima. To čini veliki broj inelektualnih organizacija u kojima postoje posebni portali za predstavljanje grešaka i načina na koji su rešene, kao i rezultata tj. njihovih ishoda. Dakle, društvo i ekonomija znanja zahteva razvijanje spremnosti za podelu znanja, iskustava i veština,

108 Prema Julian Birkinshaw and Martine Haas: Inkrease Your Return on Failure, HBR, May 2016. p.4. 109 Više o navedenom je dato u: Heike Bruch and Jochen Menges: The Acceleraton Trap, HBR april 2010. P. 81-86.

Page 109: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

93

po horizontali i vertikali organizacije, pri čemu treba imati na umu izreku jednog uspešnog menadžera: „Najgori način za organizaciju je sahraniti grešku i ubiti glasnogovornika koji će istu prenositi”. Koliko je razmena i deljenje grešaka i neuspeha bitna za savremeno poslovanje vidi se po tome što je ovo pravilo primenila 2009. kineska kompanija Five Star preko svojih maloprodajnih prodavnica, Best Buys Asian. Svakog petka ujutro, rukovodioci lideri uspešnih kompanija organizuju sastanke na kojima se razmatraju neuspesi koje su imali u određenom vremenskom periodu. Ovo je obuhvatalo analizu i odgovore na pitanje: „Šta su trebali da nauče”, „Šta su naučili”, „Koliko je to učenje koštalo”.110

Prema prethodnom izvoru, neke organizacije su čak „formirale i formalne strukture za deljenje lekcija o neuspesima sa zaposlenima. Primer kompanije Engineers Without Borders International, neprofitne organizacije koja teži da poboljša kvalitet života u ugroženim zajednicama širom sveta, u kojoj su rukovodioci bili toliko frustrirani ograničenim transferom znanja među svojim raznim članovima, pa su lansirali Godišnji izveštaj o greškama, koji je štampan i podeljen svim zaposlenima”.

Ovi izveštaji predstavljaju kvalitetno štivo za učenje kako da se greške ne ponavljaju, ali i dokumenat iz koga se može videti koliko menadžeri, ili lideri mogu biti neoprezni, pa čak i aroganti, kada donose odluke. Poznat je primer globalne kompanije Coca-Cole, koja je pri lansiranju NeW Coke doživela neuspeh. I posle četiri decenije ne prestaju priče o ovom neuspehu, što samo po sebi govori o značaju potenciranja, a ne prikrivanja neuspeha i grešaka.

c) Treći način učenja iz grešaka i neuspeha je povremeno pregledanje obrazaca sopstvenog neuspeha. Dakle, rukovodioci moraju iz ptičje perspektive da sumiraju uzroke, okolnosti i uticaj konkretne greške na ličnu ili organizacionu uspešnost. Ključno u navedenom je traženje odgovora na pitanje da li ovi pregledi doprinose poboljšanju donošenja kvalitetnih liderskih, upravljačkih odluka.

Ovaj način uglavnom primenjuju preduzetničke organizacije. Primera radi, u kompaniji Hokston Venčrz (Hocton Ventures) partneri sede po pola dana svakog kvartala i preispituju poslovanja u koja su uložili kapital, pitajući se da li su negde katastrofalno pogrešili. Partner Husein Kanji kaže: „Lako je biti zanešen jednim velikim uspehom, ili greškom, tako da sebe prisiljavamo da ovo radimo sistematski”. U 2008. god., na konferenciji na temu Budućnost menadžmenta, investitor iz Silikonske doline Stiv Džuverston je uočio sledeće: „Treba analizirati proces odlučivanja koji u velikom broju slučajeva daje dobre rezultate”. „Nije u pitanju da li donosimo dobre odluke”, već „da li imamo proces donošenja odluka koji u najvećem broju slučajeva uspeva.” Drugim rečima treba doći do zaključka da li menadžment, ili lider. u principu donosi dobre odluke.

Menadžment treba da motiviše zaposlene na veću otvorenost kada su u pitanju greške i neuspesi. Neke firme organizuju svečanosti na kojima se nagrađuju neuspesi. „Njujorška agencija Grej ima nagradu „Herojski Neuspeh”, NASA ima nagradu „Idi napred”, Pametno pogreši”, a Tata grupa ima nagradu „Usudi se da probaš”, koja je u 2013. godini dodeljena 240 puta. Cilj je da se zaposleni opuste, da se ne plašee neuspeha, da ga dele sa drugima i iz njega 110 Prema Julian Birkinshaw and Martine Haas: Inkrease Your Return on Failure, HBR, May 2016. p.5.

Page 110: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

94

uče. Predsednik službe kvaliteta u kompaniji Tata je u vezi ovoga konstatovao: „Neuspeh je manje bolan kada iz njega izvučeš maksimalnu vrednst. Ako naučite nešto iz svake greške, velike ili male, podelite te lekcije i iskustva i povremeno proverite da li vam ti procesi i aktivnosti pomažu u tome da vaša organizacija efikasnije ide u pravom smeru, vaša korist od neuspeha i grešaka će se izuzetno povećati”.111

4.3.3. Stručni „sukobi” povećavaju intenzitet i kvalitet ideja i inovacija Klasičan menadžment i organizacija su negirali i pokušavali da spreče nastanak bilo kakvog, pa i stručnog sukoba. U tradiconalnom načinu uprvljanja ovo je bilo prihvatljivo, jer se veća pažnja obraćala na instrukcije i naloge, na satni mehanizam i fabričke sirene, odnosno na uspostavljanje apsolutnog reda, poštovanje tehničko-tehnološkog režima, a manje na iznalaženje instrumenata kojima bi se poboljšala klima za nastanak ideja, odnosno inovacija. Sa ove vremenske distance, prethodni koncept je bio pogrešan, jer se upravo kroz stručne konflikte može doći do kvalitetne ideje. Stoga, ukoliko stručnih sukoba nema, ili ih nema u dovoljnom broju, menadžment mora da provocira i stvara taktike za sukobljavanje oko ideja, kako bi se došlo do najkvalitetnije. Dakle, stručan sukob je dobra stvar, a takođe i neslaganje.

Dokazano je da „grupe sa autentičnim pojedincima koji se ne slažu stvaraju veća i bolja rešenja za probleme. Američki predsednik Abraham Linkoln je zahtevao od svojih političkih protivnika da se pridruže njegovom kabinetu, znajući da bi oni uvek imali suprotno mišljenje. Ipak ovo važi samo u slučaju da mišljenje onoga koji misli suprotno bude cenjeno i uvaženo”.112

Modaliteti stučnih sukoba su različiti. Oni se vremenom menjaju i dobijaju nove forme, ali i sadržaje. U kompaniji Reckitt Benckiser rezonuju da menadžeri i zaposleni „moraju da imaju mišljenje o nečemu. Suština svakog sastanka je da se borimo za bolje ideje. Mi ne brinemo za koncenzus. Ako nema koncenzus, to nas ne usporava da delujemo, jer nepostojanje koncenzusa ne znači da ljudi nisu usklađeni, a kada se donese odluka, svi stoje iza iste i deluju da se ona sprovede. Kada su u pitanju rizične ideje, menadžment ove kompanije praktikuje da se izvrši provera i eksperimentisanje u malim količinama, što je urađeno i na AirWik-u, koji je zadobio poverenje u 30 drugih zemalja.”113

Istraživanja pokazuju da preseljenje direktora iz jedne u drugu zemlju povećava moć inovacija i dinamiku ideja. Globalne kompanije imaju organizovane obuke za lakše i brže prilagođavanje premeštenih direktora iz jedne u drugu zemlju, često i sa suprotnom kulturom, običajima i mentalitetom.

4.4. Standardizacija i unifikacija kao prepreke idejama i inovacijama Standardizacija je uveliko zahvatila različite oblasti privrede i društva. Postoji opšti stav da se u sve složenijim odnosima i međuzavisnostima ne može biti uspešan, ukoliko se ne

111 Prema Julian Birkinshaw and Martine Haas: Inkrease Your Return on Failure, HBR, May 2016. p.5-6. 112 Adam Grant: How to build a centure of originality, HBR, Mart, 2016. Pp. 8-15. 113 Detaljnije o navedenom u:Bart Becht: Bulding a Company Without Borders, HBR, April, 2010. P. 106-7.

Page 111: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

95

standardizuju, ili unificiraju procesi, dokumentacija, kriteriji, merni instrumenti i merenje, kako bi se moglo vršiti upoređivanje i izvlačenje određenih zakonitosti.

Temeljno planiranje u kome se definišu ciljevi, kao i način njihovog ostvarenja, sprečava inovacije i kreacije. Pokazuje se da kreativnost i inovativnost ne trpe linearna razmišljanja, centralizaciju, hijerarhiju, apsolutni red, stroge procedure, itd. posebno kada se radi o visokointelektualnim organizacijama. U savremenoj organizaciji se dizajniraju organizacije koje funkcionišu na principima „organizovanog haosa”, što znači da svako treba da zna cilj koji se želi ostvariti, da bude osposobljen da do njega dođe, a na koji način će se to ostvariti, to treba prepustiti ljudima, jer hijerarhije, standardi i procedure zarobljavaju ljudski um i maštu, što neminovno vodi u rutinizaciju kao način isključenja mašte u obavljanju posla.

Koliko je standardizacija i unifikacija ovladala svetom može se videti u obrazovanim i zdravstvenim institucijama, koje su dve tipične visokointelektualne organizacije sa visokokompetentnim stručnjacima. U visokom obrazovanju su propisani standardi koje ustanova treba da ispuni da bi bila akreditovana da bi se bavila obrazovanjem. Traži se obavezna usklađenost univerzitetskih programa, kurikuluma i silabusa sa programima poznatih svetskih obrazovnih ustanova. U akreditaciji se zahteva sadržaj svakog predmeta, tema za predavanja, vežbi, broj časova koji će se potrošiti za svaki predmet, broj studentskih kredita, mesto izvođenja, pa neretko i raspored časova. Zahteva se propisivanje uže i šire literature, broja stranica koje udžbenici treba da imaju, itd. Ovi standardi, kurikulumi, silabusi i udžbenici, kao i predavanja i vežbe ostaju godinama nepromenjeni, a predavanja i vežbe se ponavljaju više godina, bez obzira na promene i nove zahteve koji se nameću pred obrazovnim institucijama. Jasno je da ovakav nivo unificiranja nije u funkciji kreativnosti i inovativnosti i dovodi do toga da se pre spremaju stručnjaci za prošlost, nego za budućnost, koja postaje sve turbulentnija i neizvesnija. Jedinstvenost kurikuluma i naglašavanje društvene jednakosti, kao i standardizacija subjekata u nastavi, dovodi do zamaglivanja individualnih sposobnosti i karakteristika i zaustavljaju razvoj talenata, jer kurikulumi uvode jednakost među nejednakim, što dovodi do uprosečavanja, kao najveće pretnje kreativno-inovativnim organizacijama.

Imajući u vidu navedeno, najrazvijenije, ali i najsrećnije zemlje na svetu, odavno su napustile tradiconalni determinizam u obrazovanju i dozvolile nastavnicima i profesorima da sami kreiraju i osmišljavaju koncept časa, koji bi svaki put trebao da bude drugačiji, napuštajući često i delove nastavnog programa za koje smatraju da nisu bitni. U Finskoj je ostavljena sloboda školama da utvrđuju raspored časova, učenje se zasniva na rešavanju problema, nastavnički kadar je autonoman u stručnom delu za svoj predmet, itd. 114

Slična je situacija i u zdravstvenj sferi. Od medicinskog osoblja se zahteva da strogo prate procedure u različitim fazama zdravstvenog zbrinjavanja i lečenja ljudi. Procedure i standardi su rezultat stručnjaka, ali i Svetske zdravstvene organizacije. Medicinskom osoblju nije dozvoljeno da eksperimentiše, odnosno da razmišlja da li je moguće poboljšati postojeće procedure, uvesti novi način, ili standard, već su obavezni da ispoštuju propisane procedure.

114 Sahhlerg P. “What makes Finnish Teacher so special, It is not Brain” www.theylardian.com

Page 112: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

96

Ukoliko su procedure ispoštovane, a pacijent je umro, medicinsko osoblje neće biti odgovorno, jer je učinilo sve što je nauka utvrdila i eksperimentalno potvrdila.

Nasuprot navedenom, ukoliko bi medicinsko osoblje primenilo drugačiju procedure, ili standard, ili i jedno i drugo, a pacijent ostao živ, medicinsko osoblje može biti odgovorno, zbog nepoštovanja propisane procedure. Problem u navedenom shvatanju je što se zakonitosti i pravila do kojih je došla nauka smatraju apsolutno tačnim, što je nepravilno, jer naučna saznanja treba shvatati kao najverovatnije tačna, a ona treba da se ona menjaju shodno sticanju novih znanja i saznanja do kojih čovek dođe.115

Nema sumnje da svaki determinizam, linearnost u razmišljanjima, insistiranje na preciznim procedurama i njihovom poštovanju, pre sprečava, nego što doprinosi kreativnosti i inovativnosti. Zato i u poslovnom svetu organizacije praktikuju da kreativne, talentovane i visoko produktivne ljude i inovatore, oslobode klasičnih stega i režima, kao što su: tačan dolazak i odlazak sa posla, propisivanje normi i učinka koji treba uraditi, uvođenje raznih ograničenja, itd. Paradoksalno je ali kontraproduktivo da se u visokointelektualnim organizacijama, kao što je zdravstvo, uvodi norma, tj. vreme koje lekar treba da provede sa pacijentom, iako su ovaj principi iz svoje prakse izbacile tradicionalne industrijske organizacije pre više decenija.

Zaključak je nedvosmislen. Menadžment mora da uspostavi ravnotežu između potrebe za standardizacijom i unifikacijom, ali da ona ne bude smetnja u razvijanju inovacija i kreacija, posebno kada su u pitanju različite kulture, običaji i mentaliteti. Primer Finske to potvrđuje, jer „dve Finske ikone: Nokia i Osnovna škola svoje preimućstvo zasnivaju na kreiranju i primeni inovacija“.

4.5. Kritika, (a ne kriticizerstvo) je dobra stvar za inovacije Iako je ovaj negativan faktor u uskoj vezi sa sprečavanjem stručnih sukoba, ipak je potrebno nešto detaljnije ukazati na isti, utoliko pre što se u naučnoj i stručnoj literature koja se odnosi na tehnike prikupljanja ideja (brainstorming tehnike) ističe da ideje ne treba kritikovati jer one proizvode loše efekte, što je otelotvoreno u poznatoj narodnoj mudrosti da: „Nema loših ideja i pitanja, već da ima loših odgovora i njihovih implementacija.”

Detaljnije analize pokazuju da je kritika ideja i inovacija nužna i da je korisna za inovacije, pri čemu treba imati u vidu da je kriticizam štetan, jer se ideje kritikuju radi kritike, da bi se omalovažile, a pre svega da bi se omalovažio njen kreator i inovator.

Zahvaljujući velikom broju ideja i tehnika za njene operacionalizacije, danas je moguće relativno lako, ali i jeftino modelirati različite oblike organizacija, novih proizvoda, tehnologija, tehnoloških postupaka i procesa. Ipak, veliki broj organizacija ima problem da prepozna dobre, ili izvrsne prakse i da ih primeni na svoju organizaciju, zbog čega i pored velikog broja ideja se ponovo vraćaju na već poznate i viđene stvari. Jedan od razloga takvog

115 Monografija Profesionalizacija menadžmenta u zdravstvu kao uslov povećanja uspešnost, FPSP FSOM, Beograd, 2016

Page 113: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

97

stanja je što ideje i inovacije nisu bile dovoljno izložene kritici. Kada se to i činilo nije bilo kritike, već kriticizma, što je umanjivalo ionako lošu inovacionu klimu u organizaciji.

„Klajton Kristensen i W. Chan Kim i Rane Mauborgne, pronalazači „strategije plavog okeana” su pokazali da velike promene u društvu i tehnologiji fundamentalno izazivaju konvencionalno razumevanje onoga što je vredno. Te promene čine zastarelom koji god kriterijum koji kompanije koriste da prepoznaju problem klijenata. Da bi videli koje ideje zaista imaju potencijala, i kako ih popraviti, menadžerima treba novi kriterijum za procenu”.116 Ideje treba izložiti kritici i kriticizmu, a da bi se to uradilo na kvalitetan način, potrebno je imati sposobnosti koje dovode do umetnosti kriticizma.

4.5.1. Koraci u kritikama ideja i inovacija R. Verganti je dao četiri koraka u kreiranju kriticizma i to:117

• Individiualno preispitivanje svoje pretpostavke, • Davanje odgovora na kritike osobi kojoj pojedinac veruje, • Obezbeđenje sparing partnera, i • Testiranje i izbor najboljih ideja.

Individualno razmišljanje ispoljava mnogo veći efekat u inoviranju od timskog razmišljanja, jer omogućava da pojedinac prodre u svoju svest i dušu, umesto da se utapa u grupno razmišljanje i prati stav grupe. U navedenom kontekstu pojedinci treba da imaju dovoljno vremena da bi ideja sazrevala i da bi pojedinci razmišljali sami o sebi. U drugom koraku svako daje odgovore na kritike osobi kojoj veruje. Ta osoba ima ulogu sparing partnera i stvara uslove da se predlože neobične, ili nedovršene ideje, bez straha da će biti omalovažene ili odbačene. Parovi daju veći inovacioni efekat, posebno ukoliko se radi o partnerima koji jedan drugom veruju. Primer Džobsa i Voznjaka, kao i Marks i Spencera to potvrđuje. Međutim, ovde se pojavljuje problem pronalaska partnera koji deli određenu viziju i način razmišljanja. Za razliku od tradicionalnog stava o nužnosti poznanstva da bi se stvorilo partnerstvo, pokazuje se da to nije uslov i da partnerstvo nastaje na ideji i viziji, a ne na poznanstvu. Pokazuje se da je biznis nastao na osnovu prijateljstva loš biznis, dok je prijateljstvo nastalo iz biznisa pravo prijateljstvo.

Treći korak podrazumeva da se ideje izlože kritici kroz diskusije u grupi od 10-20 različitih ljudi, po profesionalnoj orijentaciji, iskustvima, itd. Zadatak grupe nije da odluči koja je od izloženih ideja najkvalitetnija, već da utvrdi razlike koje postoje između ideja. Voditelji ovih sesija treba da provociraju sukobe ideja a ne predlagača, kako bi se došlo do alternativnih rešenja, koja su po pravilu kvalitetnija od predložene inovcije.

U četvrtom koraku ideja se izlaže kritici od stane autsajdera. Uključivanje autsajdera nema za cilj da se dođe do novih ideja, već da se utvrde postavke i realnost postojeće ideje. Autsajderi

116 Roberto Verganti: The Innovative Power of Criticism, HBR, Januar, Februar 2016. p.1. 117 Ibidem.

Page 114: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

98

treba da budu sastavljeni od eksperata iz različitih oblasti, uključujući u to i buduće mušterije. „Automobilska imperija Alfa Romeo je praktikovala da u autsajderski tim angažuje eksperte izvan auto industrije kao što su: proizvođači kožne galantrije, direktori luksuznih odmarališta, proizvođači fitness opreme i direktori pozorišta“. Ovi autsajderi ne znaju skoro ništa o proizvodnji automobila ali su oni kupci automobila, i od njih često zavisi i da li će ideja biti prihvaćena. Dakle, ukoliko kupci ne prihvate određenu inovciju, ona je osuđe na na propast. Dakako, autsajderi u ovoj fazi mogu sprečiti, ili smanjiti štetu koja objektivno postoji u svakoj inovaciji.

4.5.2. Umetnost kriticizma ideja i inovacija Činjenica je da svaki pojedinac ima predstavu o svetu u kome živi ili organizaciji u kojoj radi, ali i svoj stav kako određene probleme treba rešavati. Skup te kolektivne pameti bi stvorio ogromne potencijale koji bi mogli biti u funkciji rešavanja brojnih izazova koji se javljaju u savremenom svetu. Ipak, to se ne dešava, jer pojedinci nisu spremni da svoje ideje izlože strahujući da će one biti kritikovane i ismejane, a njeni autori označeni u negativnom kontekstu. Otuda i potreba da menadžment razvija kulturu koja će promovisati kritiku i kriticizam kao kvalitetno organizaciono ponašanje koje povećava vrednost kompanije. Da bi se to zaista i ostvarilo, potrebno je da kriticizam bude zastupljen pre svega u strateškom upravljačkom timu, kako bi ličnim primerom pokazao način ponašanja u kompaniji.118

Menadžment je do sada imao različite pristupe u povećanju vrednosti inovacija. Predsednik SAD B. Klinton je za vreme svog predsedovanja uveo institut „đavoljeg advokata”. Njihov zadatak je bio da komisijama, odnosno grupama koje su razmatrale ili rešavale određeni problem, suprotstavljaju drugačije, a često i suprotne stavove od onih koji su dati u predlozima. Ako je bukvalno komisija tvrdila da je nešto „belo”, zadatak „đavoljeg advokata” je bio da tvrdi da je „crno” i obrazloži zašto tako misli. Tek u suprotstavljanju ovih stavova, odnosno kroz kriticizam se može doći do boljih, pa i najboljih rešenja, što je i logično, jer se pokazuje da „grupe sa autentičnim ljudima koji se ne slažu, stvaraju bolji ambijent za određene problem. Abraham Lincoln je pozivao svoje političke protivnike da se pridruže njegovom kabinetu, znajući da bi oni iskreno imali suprotno mišljenje. Svojevemeno je i Warren Buffett pozvao trgovca koji je prodavao akcije da podeli njegove kritike. Naravno, ova strategija uspeva samo ako se mišljenje onoga koji misli suprotno ceni i uvažava”119

Kriticizam i kritike su u klasičnom upravljanju i vođenju kompanija ocenjivane kao neprihvatljiviinstituti, jer se smatralo da one narušavaju homogenost i proizvode negativne uticaje na inovatore, ili pojedince, odnosno timove koji rade na inovacijama. Smatralo se da su kritike nepoželjne, nešto što guši kreativnost, stvara loše međuljudske odnose, odnosno da su instrumenti omalovažavanja, potcenjivanja i pružanja otpora za uvođenje novotarija. U savremenim uslovima se pokazalo da je kriticizam dobra stvar jer se iz njega pojavljuju novi pristupi, gledanja, mišljenja i u konačnom nove ideje. Čak i kada se ne menja suština inovacija, kriticizam daje nove argumente da inovatori brane svoje stavove, ali i da o suprotnim

118 Više o ličnom primeru videti u: M. Radosavljević: Menadžment-Teorija i praksa, FPSP, Beograd, 2015. 119 Adam Grant: How to build a Cuture of Originality”, HBR, mart 2016. p. 15.

Page 115: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

99

stavovima razmišljaju, a tada obično nastaju nove ideje. Pokazuje se da nema loših kritika, već da ima samo loših reagovanja na kritiku. Obično se i bez razmišljanja odbacuju neobične i provokativne ideje i hipoteze, koje kasnije mogu biti veoma korisne za nastanak novih ideja. Zato je neophodno imati veštine kritikovanja kako se ista ne bi pretvorila u kritizerstvo, a takođe sposobnost slušanja i razmišljanja o datim kritikama. Pri navedenom treba imati u vidu konstataciju Edvarda Forstera izrečenu pre vek i po: Moto kriticizma: „Razmisli pre nego što kažeš”. Moto kreativnosti: „Reci pre nego što razmisliš!”

U suštini postoje dva osnovna načina za povećanje vrednosti neke inovacije i to: poboljšanje postojećeg proizvoda, procesa, opreme it.d ili kreiranje novog proizvoda ili tehnologije. Dakako, postoji i kombinacija jednog i drugog.

Poboljšanja su rešenja koja unapređuju funkcionalne ili tehničke karakteristike proizvoda. Ona se mogu izvoditi postepeno ili radikalno. Uzmimo na primer kućne vage za merenje težine. U početku, to su bile vage koje su služile za merenje težine, ali je kroz poboljšanje njihova vrednost porasla jer se mogao meriti pritisak, masnoća tela, itd. Ili aparati za merenje pritisaka, koji su poboljšavani i za merenje pulsa, a kasnije su unapređeni na način da su postali digitalni, malog gabarita, a danas su u upotrebi i mobilni, lako prenosivi putem ličnog prtljaga, i umreženi, tako da podatke o krvnom pritisku mogu dostaviti i nadležnoj zdravstvenoj ustanovi i sl. Ovo su najčešći oblici povećanja vrednosti inovacija i najčešće su rezultat zahteva tržišta.

Izrada, ili kreiranje novog proizvoda, tehnologije ili procesa, je znatno složenija, jer se često radi o potpunoj, odnosno radikalnoj promeni inovacije. Drugim rečima, inovacija i dalje obavlja ranije funkcije, ali se način tog obavljanja bitno menja. Umesto aparata za merenje pritiska koji je imao slušalice za merenje otkucaja, pumpicu, skalu za očitavanje pritisaka, kreiran je digitalan merač pritisaka, kako bi pogmogao ljudima koji nisu u stanju da rukuju, ili koriste raniji merač pritisaka. Ova promena je omogućila da se digitalnim putem meri i očitava pritisak i puls. Zahvaljujući ovakvim i sličnim inovacijama, omogućeno je da svaki stan može postati mini ambulanta za kontrolisanje ličnog zdravlja, bez odlaska u ambulante i izglaganju dugim čekanjima.

Činjenica je da su novine ugrađene u veliki broj novih tehnologija, ili proizvoda, pa i kada su u pitanju pomenute vage za merenje, ili digitalni merač pritiska bile poznate i ranije, ali mali broj proizvođača prepoznaje njihov potencijal u drugim oblastima. Oni koji su to prvi uradili, stvorili su liderstvo u ovoj oblasti, a ostali često ostaju na nivou već poznatih tehnologija i funkcionišu po principu sledbeništva.

4.6. Rezime Prethodni naslovi su ukazali na uticaj pojedinih faktora na kreiranje i implementaciju inovacije. Ispostavlja se da svaki od navedenih i drugih faktora ne deluje autonomno, već da su oni međusobno povezani i utiču jedni na druge. Stoga je uputno, iste posmatrati kao celinu, a posebno njihov međusoban odnos, koji se često u istaživanjima zapostavlja i svodi na njihovu parcijalnu analizu i uticaj na inovacije.

Page 116: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

100

Faktori, odnosno uticajne sile su dinamička kategorija, jer se u svetu revolucionarnih promena isti menjaju ili ispoljavaju različite, često i suprotne uticaje u odnosu na prošlost. Imajući u vidu da se njihov uticaj uglavnom sagledava kroz SWOT analizu, odnosno kroz njihove pozitivne i negativne uticaje, tj. kroz šanse i prilike i pretnje i opasnosti, nameće se potreba redizajniranja i same SWOT analize kao tradicionalnog alata za utvrđivanje ovih uticaja. Ovo se posebno odnosi na procene perspektive pojedinih faktora i njihovog uticaja na inovacije, uvođenje novih tehnoloških, ali i organizacionih, odnosno upravljačkih novotarija. Primer Nokie to potvrđuje. Sve analize pre nego što je ova liderska kompanija ušla u projekat telefonije su pokazivale da ona ima potencijala da postane vodeća visoko tehnološka kompanija. Obzirom na specifičnost inovacija da se brzo prenose i da ih relativno brzo mogu prihvatiti konkurenti, ova kompanija danas nije na nivou konkurentnosti od pre jedne decenije.

Sadašnje istraživanje uticajnih faktora na kreacije i inovacije se zasniva na klasičnim osnovama, tj. posmatra se uticaj faktora na inovacije, a zapostavlja se povratni uticaj koji inovacije objektivno ispoljavaju na analizirane faktore. Naime, govori se o tehnološkim, ekonomskim, pravnim, političkim, kulturološkim i drugim faktorima na makro nivou koji utiču na inovacije. Ovi faktori se obrađuju i na mezo, odnosno korporativnom nivou, samo sa stanovišta organizacije. Ovo je svakako dobro i za ove faktore uglavnom postoje metodološke kvantifikacija, čak i na međunarodnom nivou, gde se kvantifikuju uticaji pojedinih faktora na druge, ili na nacionalnu, ili korporativnu inovativnost i uspešnost.

Ipak, jednosmerno i parcijalno izučavanje ovih uticaja nije potpuno. Ovom pitanju treba pristupi dvosmerno, kako bi se dobila potpuna slika o stvarnim uticajima. Ovo važi i za analizu eksternih i internih faktora i njihov uticaj na inovativnost, a time i na nacionalnu ili korporativnu uspešnost. Analize pokazuju da je malo istraživan uticaj globalizacije, iako je on za inovacije i najvažniji, jer je danas teško definisati pravog kreatora neke ideje, odnosno tvorca neke inovacije. Sigurno je, ili se u zanemarljivo malom broju slučajeva desilo da je inovacija rezultat pojedinca, već je verovatno da je to rezultat globalnog sveta, znanja i pameti.

S druge strane, nazovimo ekskluzivni inovatori, teško neku inovaciju mogu da zadrže u svom posedu u dužem vremenskom periodu, što je za globalni svet dobro, jer brza difuzija ideja i inovacija koristi svima. U navedenom kontekstu pravne regulative po ovom pitanju bi trebalao da budu promenjene kako se inovacije ne bi pravno “zabranjivale” i kako se ne bi onemogućivalo njihovo korišćenje, a da se kroz formiranje posebnih inovacionih fondova nagrađuju inovatori.

U odnosu na već dosta eksploatisana objašnjenja i obrazloženja uticaja pojedinih faktora na kreacije i inovacije, na značaju dobijaju neki netipični i relativno neobrađeni faktori koji mogu da sprečavaju, ili pospešuju nastanak i razvoj inovacija, posebno kada su u pitanju korporativni sistemi koji danas predstavljaju značajan inovacioni potencijal. U pitanju su pre svega negativni organizacioni faktori koji smanjuju kreativni i inovacioni potencijal organizacije, kao što su: odnos prema greškama, strah od neuspeha, kritizerstvo i standardizacija i unifikacija.

U ovom odeljku su posebno potencirani navedeni faktori. Odnos prema greškama i tolerisanje grešaka, da bi se pronašao novi način obavljanja poslova i radnih zadataka je nekonvencijalan

Page 117: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

101

i netipičan način za poboljšanje inovacione klime i podsticaj kreacija i inovacija. Ukoliko se na nacionalnom, ili korporativnom nivou greške sankcionišu, često drastičnim kaznama, poput otkaza, novčano, čak i zatvorskim kaznama, niko se neće usuditi da traži nove, naprednije i za organizaciju uspešnije načine obavljanja poslova, što po logici vodi u neinovativne, a time i u nekonkurentne organizacije, koje su vremenom osuđene na propast i nestajanje. Zato se putem uvođenja prakse “pravo na grešku” deblokira ogroman kreativni potencijal koji postoji u ljudima, što je uslov da se poveća kako broj, tako i kvalitet inovacija, patenata i drugih intelektualnih rezultata.

Pojedine mere koje se uvode na globalnom, regionalnom, ili nacionalnom nivou mogu biti toliko sofisticirani da se ne može lako prepoznati da li i u kojoj meri utiču negativno na inovacije. Ovo se posebno odnosi na unifikaciju i standardizaciju koje kroz brojne standarde (ISO i druge), ili kroz procedure i standarde Svetske zdravstvene organizacije, Standarde međunarodnih i bankarskih institucija, nameću jedinstvena pravila tj. postupanje po utvrđenim procedurama, pri čemu se ne dozvoljava odstupanja od njihovog poštovanja. Jasno je da se ovim sprečavaju inovacije, jer je poznato da čovečanstvo veliku zaslugu za njegov napredak treba da oda onima koji se nisu uklapali u postojeće šeme, standarde, okvire i propisane procedure i koji su delovali suprotno ustaljenim pravilima i procedurama. Najveći broj ovih inovatora je čak prograšavan nepoželjnim i često dobijao negativne etikete, kako na korporativnom, tako i na nacionalnom nivou.

Kritika i sukob ideja, mišljenja i stavova i njihovo prisustvo u organizaciji je vrednost koju treba ceniti i razvijati, što je suprotno tradicionalnom shvatanju ovog fenomena, gde se kritika smatrala remetilačkim faktorom koji sprečava uvođenje inovacije i poboljšanje uspešnosti kompanija. Drugim rečima, kada se jedna ideja izloži kritici, postoji velika verovatnoća da se ona poboljša, jer jedna plus druga nisu nikada dve ideje, već iz njih nastaje neka treća, koja je po prvilu kvalitetnija od prethodnih pojedinačnih ideja. Kritika ideja, a ne personalni kriticizam, doprinosi boljoj inovacionoj atmosferi, zbog čega ga menadžment mora podsticati, a neretko i nagrađivati. Dakako, umetnost kritikovanja je veoma važna za unapređenje kvaliteta ideja, kako ista ne bi ubila ideju ili inovaciju. Kada se pravilno usmeri, kriticizam, a ne kritizerstvo, može postati snažan „motor” za kreiranje ideja, ali i njeno pretvaranje u inovaciju, kao oplemenjenu i realizovanu invenciju.

U prethodnom tekstu je razmatran strah od neuspeha, kao razlog da mnogi odustaju od eksperimentisanja i inoviranja, kao i korake kako se istog osloboditi. Osnovno je da lideri pridobiju zaposlene na razmišljanja, na deljenje (ne)uspeha sa drugim članovima organizacije, na otvorenost da razmatraju neuspeh kao prirodni fenomen koji je sastavni deo svakog procesa, ili aktivnosti, ali i čoveka kao razumnog bića. Neuspeh je značajan izvor učenja, posebno kad se radi o ličnom neuspehu ili neuspehu u organizaciji, koji često ostaje duboku urezan u svakom čoveku, ili kompaniji. Iako mnogi nastoje da ne prave greške, pokazuje se da su greške poželjne, posebno ukoliko one postaju izvorište učenja i sticanja novih znanja. Da bi do navedenog i došlo, potrebno je imati novi, odnosno inovacioni menadžment koji funkcioniše na potpuno suprotnim principima od klasičnog, gde se greške i neuspesi sankcionišu i smatraju neprihvatljivim.

Page 118: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

102

Danas se govori o umetnosti kritike u kome je akcenat na preispitivanje individualnih razmišljanja na iznetim idejama, odnosno šta je u njima dobro, a šta loše. Dakle, kriticizam stvara sinergetski efekat kroz individualnu razmena ideja, odnosno rasuđivanje, gde svaki pojedinac a ne grupa osmišljava i traži rešenja i nove pravce u poboljšanju performansi proizvoda, tehnologije, ili procesa.

U navedenom kontekstu, razrađene su i odgovarajuće faze, odnosno koraci u procesu kritizerstva, kao što su: individualno razmišljanje, sparing partnerstvo, radikalni krugovi i testiranje ideje.

Page 119: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

103

5. STRATEGIJA UPRAVLJANJA INOVACIJAMA I TEHNOLOGIJOM U SAVREMENIM USLOVIMA

Konkurentnost na svetskom tržištu je danas postala uslov opstanka kompanija. Tržište je po svim karakteristikama postalo „ratno poprište”, u čijoj osnovi je poraz konkurencije i zadobijanje njegovog veličanstva mušterije. U ranim periodima konkurentnosti tržišne bitke su se zadobijale zbog obilnog prirodnog bogatstva kojima su raspolagale pojedine zemlje. Tradicionalne kompanije, odnosno korporativni sistemi koji i danas funkcionišu zahvaljujući orijentaciji na prirodne resurse i monopole imaju tendenciju da ostvaruju sve manje poslovne uspehe i da održe svoju poziciju na globalnom tržištu. Nasuprot navedenom, savremene kompanije i nacionalne zajednice povećanje konkurentnosti vide u nematerijalnim potencijalima, odnosno u znanju i inovacijama, kao rezultatu ljudske kreativnosti.

Teorijska podloga za upravljanje inovacijama i kreacijama u razvijenim zemljama se nalazi u neoklasičnom ekonomskom modelu privređivanja i organizovanja društva, čiju suštinu čini racionalizam, atomističko gledanje na privredu, preveliko i nekritično korišćenje matematizacije u ekonomiji i determinizacije. Rečju, neoklasična ekonomska teorija pretenduje na univerzalnost u njenoj primeni, kako prostorno, tako i vremenski. Ovakav koncept u prošlosti je davao izvrsne rezultate, iako je zanemarivao kulturno istorijske osobenosti i model ekonomskog razvoja je po principu univerzalizma primenjivan nezavisno od brojnih i specifičnih faktora i okolnosti.

Međutim, u savremenim i sve konkurentnijim, neizvesnijim i turbulentnim uslovima, ovaj koncept gubi svoje tlo i postaje sve više kočnica održive konkurentnosti, jer se pokazuje da je svet raznolik, da su kulture, običaji, religija i mentaliteti različiti. Drugim rečima, determinizam, ograničenja, racionalizam i redukcionizam nisu povoljno tlo za uvođenje i razvijanje inovacija, jer se „fenomen inovacija kosi sa atomizmom neoklasičnog modela, jer proces učenja koji kulminira u inovcijama, zahteva saradnju i trajne veze između aktera i njihovo integrisanje u kolektivitete sa netržišnim ustrojstvom. Generisanje znanja i inovacija u privredi teško je uklopivo u individualnu matricu neoklasike”120

120 G. Hodgson: Economics and Utopia: Why the Learning of Economy is not the End of History, Routledge, London-New York, 1999.

Page 120: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

104

Shodno navedenom, može se konstatovati da neoklasična ekonomija nije povoljno tlo za razvijanje inovacija, što znači da se inovacije teško mogu inkorporirati u ekonomski model koji zagovara neoklasika. Pokazuje se da se između tehničkog progresa i drugih struktura društva moraju uspostaviti adekvatni odnosi, a pre svih da institucije podstiču i stvaraju institucionalne pretpostavke za uvođenje tehnoloških, ali i organizacionih i drugih promena. Koliko god da određene društvene institucije daju određena ograničenja, „one neiminovno stupaju u interakciju sa tehnologijama: motivišu njihovo generisanje, usvajanje i primenu, utiču na brziju apsorpcije tehnoloških rešenja, ili upotreba postojećih tehnologija. Veza između napretka tehnologija i privrednog rasta, stoga ostaje nerazjašnjena ukoliko se ignoriše teorija institucija, koliko god da je ona sama heterogena i nesavršen. Shodno navedenom, institucionalistički koncept ekonomskog razvoja dublje razmatra problem inovacija i povezuje ga sa drugim fenomenima privrede i društva. Rečju, bliski odnosi i veze između tehnologije, institucija i privrednog rasta reflektuje i na privredni razvoj zemlje.121

Upravljanje u savremenim uslovima i strategije koje iz toga proizilaze se oslanjaju na saznanja i iskustva razvijenih zemalja, a pre svih zemalja Evropske unije, koje su po ovom pitanju najpotpunija. Evropska unija predstavlja jednog od lidera na globalnom inovcionom tržištu, dok su zemlje izvan ove grupacije uglavnom sledbenici u primeni različitih tehnoloških i organizacionih koncepata. Zato će se pažnja usmeriti na istraživanje institucionalnih, organizacionih, finansijskih, strateških i drugih faktora na kojima se zasniva inovaciona moć u savremenim uslovima poslovanja. Četiri stuba na kojima se zasnivaju inovacije u savremenim uslovima su: inovaciono tržište, inovaciona politika, inovaciona infrastruktura i inovaciona kultura.

5.1. Inovaciono tržište kao „ratno poprište” U poslenje dve decenije, pored velikog broja klasifikacija tržišta po različitim kriterijumima, inovativno, ili tržište znanja dobija na posebnom značaju. Njega kreiraju razvijene tržišne zemlje iznošenjem inovativnih proizvoda, opreme, organizacionih i marketinških koncepata kao rezultata kreacija i znanja. Na njemu se nadmeću zemlje, ali i kompanije u proizvodima i tehnologijama, ali po znanjima, sposobnostima i veštinama, po cenama, kvalitetu i drugim performansama. Po svim karakteristikama i ovo, poput drugih tržišta, dobija sve elemente „ratnog poprišta”, na kome nestaju stari i prevaziđeni proizvodi i tehnologije, a nastaju novi, napredniji i funkcionalniji, ali i kada su u pitanju kvalitet, cena, postprodajne i druge usluge. Kao rezultat često okrutnih i žestokih suprotstavljanja, nestaju neuspešni, a u isto vreme nastaju nove i inovitivnije kompanije.122

Iako inovativno tržište ima niz zajedničkih karakteristika sa ostalim tipovima tržišta, ono ima i svojih specifičnosti. Pokazuju se da na inovativnom tržištu ne važe klasični ekonomski zakoni ponude i tražnje, a posebno neoklasične ekonomije, iz sledećih razloga: 123

121 Z. Stefanović: Inovacije kao institucionalni fenomen: Osvrt na teoriju nacionalnih inovacionih sistema”. Ekonomske ideje i praksa, br. 7 , EF Beograd, 2012. str. 67. 122 M. Radosavljević i drugi: Menadžment – Teorija i praksa, FPSP, Beograd, 2015. 123 Prema R. Atkinson i S. Ezell: Ekonomika inovacija, Mate Zagreb, 2014. Str. 146-162.

Page 121: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

105

• Inovacione kompanije ne mogu u potpunosti iskoristiti svoje inovacione aktivnosti i time ostvariti ekonomske efekte u dužem vremenskom periodu, jer se njihovi rezultati prelivaju na veliki broj drugih kompanija. Shodno navedenom, inovativne kompanije uspevaju da sačuvaju tajnu u relativno kratkom vremenu, posebno u svetu primene informacione tehnologije koja je gotovo ukinula fenomen „tajna”.

• Ulaganje u inovacije je praćeno visokim rizikom. Kompanije će nerado ulagati u inovcije, ako postoji rizik i dugo vreme povratka uloženog kapitala. Za uvođenje strateških inovcija, potrebna su velika novčana sredstva, a skraćivanje životnog veka opreme, proizvoda, pod uticajem inovacionih aktivnosti, sve više čak i relativno mlade tehnologije eliminišu i uvode nove i naprednije. Primera radi, internet kao tehnologija je bio veoma rizičan za investiranje, jer je zahtevao velika finansijska ulaganja, koja su često prevazilazila finansijsku moć kompanija. Zato se ova tehnologija mogla razvijati zahvaljujući državnim intervencijama i koordinirajućim aktivnostima. Da je sve bilo prepušteno tržištu, tj. da nije bilo državne intervencije napredne tehnologije ne bi osvojilo tržište i ne bi dobili svoju komercijalnu vrednost. U konkretnom slučaju povratak uloženog kapitala u razvijanju internet tehnologije je bio astronomski.

Iskustva Japana takođe pokazuju da se bez učešća države teško može razviti strateška inovacija. Japanska vlada pruža snažan podsticaj u razvijanju konkurentnosti putem finansijskih ispomaganja. Ona je fokusirana na izgradnju koncepata i vizija razvoja novih tehnologija. Japanska vlada svoju ulogu vidi u pomaganju firmama da prevaziđu zamke zarobljenih vizija. Ovde se veruje da se suprotnosti između poslovnih organizacija i države mogu prevazići i prevazilaziti, usaglašavnjem različitih stavova.124

Iz prethodnog se može konstatovati da je inovativno tržište, na kome se nadmeću ne samo kompanije, već i države, nužno, ali kada su u pitanju strategijske inovacije moraju biti podržano od strane države, pa čak i od međunarodnih finansijskih i drugih institucija. Ispostavlja se da je za razvoj inovacije radikalnog tipa opasno iste prepustiti tržištu, jer bi to dovelo do manje dinamike i broja inovacija, ali i njihovog kvaliteta, na šta je upozorio i jedan od najuspešnijih poslovnih ljudi sveta Stiv Džobs: „Da sam istraživao tržište i pitao kupce šta žele, nikada ne bih napravio kompjuter ovakvog tipa”.

Prepuštanje inovacija tržišnim zakonima znači smanjenu konkurentnost, jer kupci najčešće ne znaju šta im treba, obzirom da je inovacioni proces vezan za razmišljanja, tj. ideje, njihovu implementaciju i praćenje tokom njihovog korišćenja. Zato mnoge države spas traže ne u klasičnoj ekonomskoj teoriji, već u inovaciojskoj ekonomiji i uključivanju inovacija u novi model eknomskog razvoja.

Razvijene zemlje imaju i kreiraju inovativnu klimu, tako da su inovacije ugrađene u njihov stil života, smatrajući da je kvalitetan život moguć samo ukoliko se živi sa promenama i ukoliko se permanentno uvode inovacije. Stoga je i inovaciona politika i strategija usmerena na razvijanje pre svega želje za novim, inovativnijim i naprednijim proizvodima, opremom i

124 O navedenom može se videti u: Modif Martin Fransman: The Market and Beyond: Information Tehnology in Japan, Cambridge, UK, University Press, 1993.

Page 122: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

106

tehnologijama. Ispostavlja se da najveći broj razvijenih zemalja svoj ekonomski rast zasniva na inovacijama, umesto na tradicionalnim konceptima koji se zasnivaju na rastu izdataka za odbranu. Prema istraživanjaima, „manje od 50% Kineza i Indijaca stavlja ekonomski rast na prvo mesto. Oni više preferiraju ka pouzdanoj nacionalnoj odbrani i čistoj ekologiji. Ispostavlja se da je mali broj razvijenih zemalja koje prednost daju odbrani u odnosu na ekonomski rast. 125

5.2. Nacionalna inovaciona politika kao osnova za formulisanje inovacione strategije

Da bi se inovacijama upravljalo neophodno je formulisati nacionalnu inovacionu politiku kao osnovu svakog daljeg rada po pitanju inovacija. Inovaciona politika predstavlja sastavni deo nacionalne politike iz koje proizilazi i na koju je naslonjena, a istu donose najviši predstavnici države, odnosno organi upravljanja u korporativnim sistemima. Ovo je važna konstatacija jer se pokazuje da bez nacionalne politike, odnosno nacionalne inovacione politike nema ni inovacione strategije. Naime, nacionalna inovaciona politika treba da definiše cilj (koji će proizaći iz nacionalne politike), da bi strategija mogla da formuliše način ostvarenja postavljenog cilja. Ukoliko nema nacionalne politike, iz koje treba da proizađe inovaciona politika, nema jasnih ciljeva, ali nema ni strategije koja treba da realizuje ciljeve koji su definisani politikom.126

Razvijene zemlje su još u drugoj polovini prošlog veka uvidele značaj inovcione politike za inovacione aktivnosti i stvaranje povoljnog poslovnog ambijenta za nastanak inovacija. Dakle, u drugoj polovini prošlog veka, formulisanje i vođenje inovacione politike sretali smo samo u razvijenim zemljama, da bi na kraju milenijuma inovacionu politiku prihvatile zemlje u tranziciji i razvoju. U inovacionoj politici je u početku dominirala zaštita intelektualne svojine (patentna politika) da bi se kasnije objedinile naučne, tehnološke i industrijske politike. Jasno je da je ovo bio snažan impuls za iniciranje zajedništva u razvoju i širenju inovacija, ali i širenje inovacionih kapaciteta i izgradnji nacionalnog inovacionog sistema inovacija.

5.2.1. Inovaciona politika naspram inovacione ekonomije Međutim, sve se više pokazuje da davanje prednosi tržištu, odnosno inovacionoj politici u odnosu na industrijsku politiku koja implicira uticaj države nestaje. To svakodnevna iskustva pokazuju i dokazuju, jer se ispostavlja da se broj inovacija neće povećati, ukoliko se poštuje princip udovoljiti kupcu, obzirom da kupci često ne znaju šta žele. Dakle, prednost ne treba da ima ni inovaciona, ni industrijska politika, odnosno neoklasična, već inovaciona ekonomija. Stoga savete za formulisanje i izgradnju inovacione politike treba tražiti u inovacionoj

125 World Valnes Survey: Values Change the worls, 2008. www.worldvalussurvey.org 126 A. Anđelković i drugi: Šta je zapravo strategija i čemu ona služi, Zbornik radova “Savremeni problem strategije i strategijskog menadžmenta”, Fakultet za strateški i operativni menadžment, Beograd, 2017. str. 285.

Page 123: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

107

ekonomiji, a ne u neoklasičnoj, odnosno klasičnoj ekonomiji. Drugim rečima, načela inovacione ekonomije treba ugraditi u ekonomske modele razvoja zemlje putem inovacija.127

Tradicionalna ekonomija, kao što je poznato, zasnovana je na klasičnim postulatima u kojima matrijalni resursi i njihova optimizacija predstavljaju osnovu njenog funkcionisanja. Akcenat je na merenju i iznalaženju mernih instrumenata pomoću kojih bi se racionalizovao rad i postigao veći nivo ekonomije, kao i primene neoklasičnog modela alokacije resursa. Osnovni postulat tradicionalne ekonomije je osrednjost.

Inovaciona ekonomija transformiše tradicionalni model ekonomskog rasta, tako da su znanja, tehnologija, preduzetništvo i inovacije postali temelji svakog napretka. Ona se zasniva na načelu rasta kao primarnom cilju svake organizacije, usredsređuje se na stvarne poslovne procese i inovacije i akcenat se daje na preispitivanje načina funkcionisanja poslovnih sistema, te njihovo unapređenje. Ispostavlja se da se savremeni svet orijentiše ka izvrsnosti u nauci, smatrajući da prosečnost nikuda ne vodi i da je samo najbolje dovoljno dobro. Traže se inovacije u nauci koje su u stanju da obezbede konkurentnost i stvranje novih vrednosti.

U inovacionoj ekonomiji glavni resursi su znanje, veštine i inovacije koje pokreću rast. Ispostavlja se, na primeru SAD, da njihov rast od sredine devedesetih godina prošlog veka nije nastao zbog kapitalnih ulaganja, već iz inovacija. U tome su glavnu ulogu imale inoformacione tehnologije. Iako je kapital bio nužan da se primene informacione tehnologije, pokazuje se da on nije bio pokretač privrednog rasta. Dakle, inovaciona ekonomija je usmerena na podsticaje ekonomskih aktera, odnosno pojedinaca, organizacija, industrije, čak i gradova, regija i čitavih država da budu produtivniji i inovativniji. Ovakve osnove inovacione ekonomije su opravdane jer se „u nekim studijama pokazuje da čak 90% rasta dohotka po glavi stanovnika proizilazi iz inovacija”.128

Inovacijska ekonomija polazi od stava da su tržišta važna za razvoj inovacija, ali da ona bez snažne inovacione politike neće dovesti do rasta, niti će dovesti do porasta broja inovacija. Ovo je suprotno konvencionalnom modelu koji podrazumeva „savršeno tržište” odnosno konkurenciju, ali i odustvo države iz poslovnih i inovacionih procesa. Dakle, prepustiti tržištu da reguliše samo brojne stvari nije realno za poslovnu i inovacionu uspešnost.

5.2.2. Distinkcija između inovacione i industrijske politike Za potpunije razumevanje inovacione politike, potrebno je napraviti distinkciju između inovacione i industrijske politike, jer se često u praksi stavlja znak jednakosti između ova dva fenomena. Dakle, potrebno je praviti razliku između inovacione i industrijske politike.

Industrijska politika je usmerena na klasično upravljanje gde država kreira mere i podsticaje za različite industrije. Njena suština je u intervencijama u ekonomiji, odnosno u podrškama, favorizovanju ili restruktuiranju pojedinih poslovnih delatnosti. Industrijska politika ima svoje favorite i kompanije koje podržava finansijskim podsticajima. Ova praksa se ugavnom dešava

127 Više o navedenom videti u: www.innovationecomics.org/type/ 128 Benjamin Friedman: “The Moral Consequences of Economic Growth, New York, A.A. Knof, 2005.

Page 124: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

108

u industriji automobila, teškoj industriji, metalskom kompleksu, ili tehnologijama u razvoju. Bivša Jugoslavija je, nakon završetka Drugog svetskog rata imala svoje „prvake” na nacionalnom nivou poput: Prvu Petoletku iz Trstenika, Crvenu Zastava iz Kragujevca, EI Niš, Željezaru Smederevo, Slobodu Čačak, Geneks iz Beograda, Valjonica bakra Užice, Energoinvest Sarajevo, IMP Ljubljana, Radoje Dakić Podgorica itd. Ove kompanje su nastale kao rezulat industrijske politike i trebale su biti „motori” razvoja jugoslovenske privrede.

Direktno podsticanje određenih kompanija se može vršiti i putem specijalizovanih agencija za istraživanje, ili konkretne projektne organizacije.

Inovaciona politika se svodi na tržišno razmišljanje u kome se protivi učešću države u direktnim inovacijama, već insistira da se država bavi svojim poslom i da taj svoj posao obavlja što jednostavnije i uz što manju primenu prisile. Ovo je rezultat neoliberalnog koncepta koji dominira u kreiranju inovacione politike u tržišnim zemljama. Država, prema shvatanju neoliberalnih ekonomista može kroz poreske i carinske podsticaje da podstiče razvoj perspektivnih i nacionalnih projekata u vezi razvoja internet tehnologija, nanotehnologija, bioinženjerstva, nuklearne energije, itd., a ne da direktno podstiče pojedine kompanije kako se to radi u industrijskoj politici. Inovacije treba prepustiti preduzetnicima i stimulisati ih jer to oni mnogo bolje rade od države.

Inovaciona politika može pomoći ekonomijama ukoliko podstakne zaposlene da stiču veća znanja, veštine i sposobnosti, ali i poslovne subjekte na intenzivnije korišćenje veština u naprednim tehnologijama i organizaciji rada s visokim učinkom. Ovo je prirodno, jer je dokazano da postoji strateška kompletarnost između zastupljenosti visokokvalifikovanim, ili obrazovanim radnicima i ostvarene dodatne vrednosti u kompanijama. Dakle, ukoliko u kompaniji nema dovoljno visokokvalifikovanih radnika, poslovni subjekti neće usvojiti, odnosno prihvatiti novu, a posebno na visoku tehnologiju, bez obzira što nova tehnologija dovodi do povećanja produktivnosti rada. Razlog je u nespornoj činjenica da njihovi radnici nemaju dovoljno znanja i umeća.129

Inovaciona politika je usmerena i na očuvanje i unapređenje nacionalnog inovacijskog eko sistema. To je moguće i kroz podsticaje kompanijama od strane javnog sektora. Automobilska industrija, u cilju zaštite životne sredine, dobija podsticaje za razvijanje baterija koje će proizvoditi struju za pokretanje elektromobila i na taj način doprinositi očuvanju eko sistema. Bez podsticaja države, ova inovacija ne bi mogla da se realizuje. Ovi podsticaji se razlikuju od industrijskih politika, jer država ne finansira neku kompaniju kao svog favorita, već delatnost koja se razvija.

Praksa pokazuje da u inovacionoj politici ne treba suprotstavljati javni sektor privatnom, već upravo treba insistirati na saradnji, kako bi se iskoristile poslovne prilike i marginalizovale prepreke. U strategiji za američku inovaciju iz 2009. B. Obama je istakao: „Istinski izbor kod inovacija nije između države i neuplitanja države, već se radi o ispavnom obliku uključivanja

129 E. Accinelli, S. London, E. Sanchez Carrera: Complementary and Imitative Behavior in the Population of Firms and Workrs, Odeljenje za ekonomiju Fakulteta u Sieni, 2009.

Page 125: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

109

države da podstakne razvoj inovacija”.130 Iako se u inovacionoj politici smatra da preduzetnici sami trebaju da finansiraju i podstiču inovacije, da preduzetnicima ne treba pomoć, niti uplitanje države, već da treba prepustiti tržištu da ono samo proceni vrednost neke inovacije, u savremenim uslovima se pokazuje potreba da država podstiče i privatne firme u inovacionim programima, jer je inovacija praćena visokim nivoom neizvesnoti i rizika, što bi dovelo privatne kompanije na nivo opravdanog „opreza” po pitanju ulaganja u inovativne poduhvate i novotarije.

Posebno je značajno usklađivanje inovacione i tehnološke politike na nacionalnom, ili korporativnom nivou, a ove sa drugim politikama. Na ovo ukazuje i Lundvall, pre dve decenije, konstatacijom: „Tehnološke i inovacione politike imaju značajan uticaj na zapošljavanje i unapređenje privrede i društva, zbog čega moraju biti integrisane i koordinirane sa socijalnom i politikom obrazovanja”. Ove politike treba formulisati uvažavajući regionalne razlike po pitanju BDP po glavi stanovnika po regionima i uvažavati razlike između pojedinih regiona.131

Donete inovacione politike treba realizovati, što je i najteži deo posla. Koristi od dobro formulisane i realizovane politike su višestruke, kako za državu, tako i za oranizacije i na globalnom nivou. Konstruktivna inovaciona politika podstiče i druge zemlje da inoviraju i da se takmiče, što koristi svima, odnosno u takvim okolnostima svi pobeđuju.

5.2.3. Nova nacionalna politika - zasnovana na inovacijama Nova inovaciona politika u savremenim uslovima insistira na permanentnim i brzim promenama, što je u saglasju sa revolucionarnim promenama koje se dešavaju u svim segmentima života i rada. Ona je nešto više od obrazovne i naučne politike, kao što je inovacija nešto više od razvoja i uvođenje strateških, ili inkrementalnih inovacija. Pokazuje se da nauka, kao i istraživanje i razvoj treba da budu u funkciji razvoja inovacije, odnosno naučno tehničkog progresa, a kroz ove fenomen i veći rast bruto društvenog proizvoda i životnog standarda populacije.

Zemlje mogu kroz inovacionu politiku stimulisati ili sprečavati inovacijske procese. Primera radi, zemlje mogu kroz povećane birokratske barijere, centralizaciju, povećane poreske stope, uspostavljanje tvrdih procedura u javnim nabavkama otežavati uvođenje i razvijanja inovacija. Nasuprot tome, kroz brojne olakšice, uslovno rečeno „pozitivne diskriminacije” (start-up kompanije) mogu da stimulišu i podržavaju inovacije.132

Obezbeđenje konkurentskih sposobnosti nameće potrebu za izvrsnim inovacijama, što je definisano i u Uniji inovacija EU, odnosno da podigne efikasnost u implementaciju izvrsnih ideja u proizvode, tehnologije i usluga. Poseban akcenat se daje na razvijanje nanotehnologija, mikroelektronike, novih materijala, fotonika, industrijske biotehnologije, informacione tehnologije, telekomunikacija i drugo. Da bi se do navedenog došlo, potrebno je unapređivati 130 Detaljnije o navedenom u: National Economic Council: A Strategy for American Innovation: Driving towards Sustainable Growth and Quality Jobs, Executive Office of the President, Washington, DC 2009. 131 Christine Onghton Micel Landabosa and Kevin Morgan: The regional innovation paradoks Innovation Policy and Industrial Policy 132 Robert Atkinson, Corporate Tax Reform: Groupthink or Rational Analysis? Washington, DC: ITIF juli 2011.

Page 126: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

110

obrazovanje, povećati saradnja na nacionalnom i globalnom nivou, omogućiti lakši pristup finansijskim sredstvima za istraživanje i razvoj i podržavati razvoj inovativnog tržišta dobara i usluga.

Povezano sa prethodnim je i nastojanje zemalja članica da se ojača baza znanja evropske privrede, uspostavljanjem tri javno-privatna partnerstva: Fabrika budućnosti, Energetski efikasnih zgrada, Zelenih automobila drugo, uz unapređenje informaciono komunikacionih tehnologija. U navedenom kontekstu se procenjuje da će EU nedostajati stručnjaci iz informaciono komunikacionih tehnologija. Posebno je značajno partnerstvo između privrede i univerzitetskih istraživačkih i drugih organizacija koje se bave naukom, istraživanjem i razvojem. Primeri saradnje kompanije Nokia i univerzitetskog istaživanja su tipični primeri koji pokazuju da se u saradnji privrede i obrazovanja mogu ostvariti liderske pozicije. Smatra se da su Nokia i obrazovni sistem Finske dva bisera koja su promenile svet na globalnom nivou i koji ga dalje menjaju.

Klasteri i umrežavanje su sledeći sektori na koje je usmerena nova inovaciona politika. Ovde se kroz poslovne ugovore i sporazume objedinjavaju resursi i ekspertnost, vrši promocija saradnje između privrednih organizacija, obrazovnih i javnih institucija. Regionalna politika se usmerava na usvajanje „strategije pametne specijalizacije” koja može osigurati inovacije i konkurentnost. Takođe se promovišu i zajednički projekti u kojima učestvuju više zemalja članica EU, ili pak više malih i srednjih preduzeća.

Kroz nove koncepte inovacione politike u savremenim uslovima se nastoji integrisati sve aktere koji direktno, ili indirektno utiču na inovacije. Time se stvara koherentna celina u kojoj se objedinjvaju, ili koordiniraju različite politike: politike obrazovanja, istraživanja i razvoja, fiskalne politike, tehnološka komercijalizacija, pravni okviri, i drugih koji utiču na inovacije. Dakle, ona treba da obuhvati širi kontekst. Primera radi, „Prema Finskoj nacionalnoj inovacionoj strategiji, važno je da inovacijska strategija neke nacije obuhvata širok raspon pitanja politike zato što fragmentarne mere neće biti dostupne u osiguranju pionirskog položaja neke nacije u inovacijskoj aktivnosti, a time i rast produktivnosti i njezine sposobnosti konkurisanja”.133

5.2.4. Nosioci industrijske i inovacione politike Industrijsku, odnosno inovacionu politiku kreira država i odgovarajuća ministarstva, odnosno sektori, ili drugi organizacioni oblici javne uprave. Ona trebaju da kreiraju politiku, ali i da stvaraju povoljan inovacioni ambijent, odnosno da otklanjaju prepreke i savlađuje otpore koji stoje na putu uvođenja novih proizvoda, tehnologija, procesa, marketinga, itd. Analize pokazuju da je početkom ovog milenijuma veliki broj razvijenih zemalja stvorio normativnu osnovu, ali i državne organe koji rade na formulisanju industrijske i inovacione politike. Primera radi, Austalija, Austrija, Francuska, Nemačka, Italija, Španija, Švajcarska i druge zemlje su osnovale institucije čiji je zadatak bio da podstiču inovacije. Međutim i druge zemlje, poput Urugvaja, Gane, Ruande, Nigerije i druge siromašne zemlje su osnovale nacionalna

133 Government Communication on Finland National Innovation Strategy to the Parlament, Finsko ministarstvo zapošljavanja i privrede, 2009. p. 20.

Page 127: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

111

inovaciona tela u različitim nazivima. One su shvatile da „ako želite napredovati u konkurentnoj, tehnološki naprednoj globalnoj ekonomiji, potrebna im je institucija čija se misija isključivo odnosi na promicanje tehnološke inovacije, posebno u malim i srednjim preduzećima, te u partnerstvu sa univerzitetima.”134

Javne institucije, tj. agencije i druge institucije rade na predlozima inovacionih strategija, ali one i podstiču inovacione aktivnosti. One ne propisuju pravila koja bi poslovne organizacije trebalo da prihvate, već preuzimaju podsticajno koordinirajuću ulogu između različitih aktera koji učestvuju u inovacionom procesu. Ključno mesto u inovacionim strategijama pripada reformisanju obrazovanih i naučno istraživačkih institucija. Na primer, „Finska je postavila cilj da svi mladi građani steknu tehnička, analitička i komunikacijska umeća koja će im biti nužna za konkurentnost u globalnoj ekonomiji onog dana kada završe srednju školu. Finske inovacione institucije sarađuju i koordiniraju aktivnosti sa korporacijama širom sveta kako bi se utvrilo koje će veštine će biti potrebne poslovnim subjektima od 2020 do 2030. godine. Nakon navedenog se prave koncepti za organizovanje i reorganizovanje obrazovanog sistema koji treba da podrži ove zahteve i potrebe”135

5.3. Nacionalna strateška inovaciona infrastruktura U sklopu nacionalnog inovacijskog sistema, svaka država izgrađuje odgovarajuću infrastrukturu koja omogućava odvijanje inovacionih procesa i razvijanje inovativnog društva. Država osniva i svoje agencija koje koordiniraju aktivnosti različitih podsistema u okviru inovacionog sistema, ali podstiče i finansira i razvijanje inovacionih specijalizovanih organizacija. U pitanju su nacionalne agencija za prenos znanja, za unapređenje inovativnog delovanja, uredi za patente, tehnološke centre, parkove, inkubatore, klastere u branši, i dr. Sve navedeno čini nacionalni inovacioni sistem Srbije.

Broj navedenih instituta u Evropskoj uniji od početka novog milenijuma permanentno raste. Švajcarska i skandinavske zemlje imaju razvijenu infrastrukturu koja im omogućava da obavljaju kvalitetan i visokoproduktivan naučno-istraživački rad. Ono što je karakteristično za naučno-istraživačku i inovacionu strukturu nije broj, već povezanost institucija, a posebno sa privatnim sektorom koji ubrzava transfer tehnologije i difuziju inovacija.

Najviše su razvijeni tehnološki parkovi, odnosno centri koji su u funkciji podrške i pomoći za istraživanje i razvoj u izradi nacionalnih i međunarodnih projekata, merenja i testiranja te praćenja novih tehnologija i naučnih dostignuća, pre svega početnicima u razvijanju projekata zasnovanih na tehnologijama koje zahtevaju visok nivo znanja. OECD je još od kraja prošlog veka izuzetnu važnost posvetio inovacionim inkubatorima, koji rade na inovacijama, ali pre svega na razvijanju i unapređenju preduzetničke klime i okruženja, širenju infrastrukture i kreiranju uslova za komercijalizaciju istraživanja koja se obavljaju na nivou univerziteta, ili drugim obrazovnim institucijama. Poslovni inkubatori se posebno osnivaju u okviru univerziteta koji se povezuju sa privredom. Dobar primer po ovom pitanju daje Slovenija koja

134 Robert Atkinson i Stephen Ezell: Ekonomika inovacija, Mate, Zagreb 2014. str. 182. 135 Videti: What Is Oivallus? Oivallus, http://ek.multiedition.fi/oivallus/en/index_ copy.php 26.05.2018.

Page 128: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

112

je jednokratnom kampanjom Ministarstva privrede uspelo da na svakom slovenačkom univerzitetu instalira poslovne inkubatore, te ih povezalo sa preko 70 drugih inkubatora širom Slovenije.136

Zemlje svetski lideri u inovacijama, razvijaju sistem preduzetničkog obrazovanja dece, još u osnovnim školama, čime se stvara preduzetnička nacionalna kultura, što se kasnije pokazuje kao izuzetno važno za razvoj preduzetničke klime u kompanijama, a posebno za osnivanje privatnih firmi i njihovu saradnju sa velikim kompanijama. U njima postoji praksa posećivanja naučnih sajmova, međunarodnih naučnih skupova, a kompanije po pravilu imaju svoje inovacione centre koji prate svetske trendove u određenoj oblasti.

Glavni nosilac inovacija u liderskim inovacionim zemljama su velike kompanije. One imaju i najveće učešće u „inovacionim proizvodima”, jer su u stanju da ulažu u nove tehnologije i znanja, da uvezu najnovija znanja i tehnologije, te da svoje kapacitete stave u funkciju partnerskih, malih kompanija, čime se deli znanje i širi krug inovacija na pojedince. Dakako, ove inovacije se funkcionalno poboljšavaju od strane organizacija i time unapređuje celo društvo.

5.3.1. Nacionalni inovacioni sistemi kao elemenat inovacione infrastrukture

Inovacije su značajan faktor privrednog i društvenog razvoja na globalnom nivou. Zbog navedenog, razvijene zemlje posvećuju posebnu pažnju inovacionoj kulutri, organizaciji, menadžmentu i ambijentu u kome treba da nastanu invencije, odnosno ideje, kao i njihova realizacija u što kraćem roku. Rečju, razvijene tržišne zemlje imaju kvalitetan nacionalni inovacioni sistem koji integriše sve strukture privrede i društva na kreiranju ideja i njihovoj implementaciji. U Srbiji inovacioni sistem nije dovoljno izgrađen i, „posebno kada je pitanju istraživačko razvojni, odnosno naučno tehnološki sistem”137

Iako se inovacije, a posebno radikalne, postale globalne, ipak su nacionalne države i nacionalni inovacioni sistemi još uvek temeljni okviri za kreiranja, istraživanja, odnosno „motor” sveukupnog društvenog razvoja. Drugim rečima, nacionalne države još uvek temelje tehnološkog podsticanja nalaze u nacionalnim inovacionim sistemima, odnosno u inovacionoj teoriji. Tvorac teorije nacionalnih inovacionih sistema je pripadnik nemačke istorijske škole Fridrih List. On „smatra da presudna ekonomska veličina u privrednom razvoju nije materijalno bogatstvo, već su to proizvodne snage nacije, a one se nalaze u svim društenim institucijama: nauci, umetnosti, javnim ustanovama, zakonima, moralu, religiji, inteligenciji, slobodi ličnosti, pravu, idr. List je ukazao na značaj i uticaj obrazovanja i obuke, nauke,

136 J.Tomc: Znanstveno-tehnološka in inovacijska politika Slovenije v kontekstu Lizbonske strategije, Fakultet za družbene vede, Ljubljana, 2005. str. 34. 137 Više o navedenom može se videti u: Đuro Kutlača i Dušica Semenčenko: Nacionalni inovacioni sistem u Srbiji, IMP, Beograd, 2015. Str. 7.

Page 129: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

113

tehničkih institucija, interaktivno učenje između korisnika i proizvođača, akumulacije znanja, usvajanje uvezenih tehnologija idr.”138

Pod nacionalnim inovacijskim sistemom se podrazumeva: „Sistem inovacija koga čine specifične institucije, koje zajedno i pojedinačno doprinose razvoju i difuziji novih tehnologija i koji obezbeđuju okvir, unutar kojeg vlade oblikuju i izražavaju svoju inovacionu politiku koja utiče na inovacioni process”.139 Drugim rečima, to je sistem međusobno povezanih institucija na nacionalnom, ali i na globalnom nivou za kreiranje, upravljanje i transfer znanja i sposobnosti za definisanje i primenu novih tehnoloških i organizacionih rešenja, kako bi se stvorila veća konkurentska prednost.

Svaka konkretna nacionalna država pored razvoja nacionalnih inovacionih politika donosi i strateška dokumenta, odnosno strategiju za realizaciju inovacionih politika, sve do zakonskih rešenja koji treba da podrža određene strategije. Dakle, svaka inovaciona strategija treba da proizađe iz nacionalne inovacione politike, ali da ista bude podržana pravnim okvirima.

Univerzalizam, pa i standardizacija mogu biti veliki problem za razvoj inovacija, jer svaka procedura i standardi koji se propisuju, ograničavaju ljudske kreacije, jer ne dozvoljavaju drugačiji rad od propisanog. Imajući u vidu navedeno, OECD je još 2005. godine „upozorila države članice da inovaciona politika mora biti pravilno „krojena” za specifične potrebe, mogućnosti i institucionalne strukture svake pojedinačne države.140

Istraživanja članica EU je pokazalo da je inovacijska sposobnost države važnija za njen privredni razvoj, nego određeni tehnološki napredak, a utiče na rast kako na mikro, tako i na makro nivoima. Pri navedenom je bitno da država razvija konkurentsko okruženje, koje podstiče inovacione aktivnosti. U navedenom kontekstu nacionalne države formiraju nacionalne inovacione organizacije i institucije, kao što su tehnološki parkovi, agencije za prenos znanja i tehnologija, inovacione inkubatore i centre, isl.

Dakako, stepen inovativnosti ne zavisi samo od posedovanja znanja, veština i sposobnosti, već i od kulture, odnosno organizacione klime na makro, odnosno mezo i mikro nivoima. Ispostavlja se da znanje i kompetentnost u ambijentu koji ne podržava promene, inovativnost i novotarije, ne može biti u funkciji razvoja inovacije, a time ni privrede i društva.

Paralelno sa navedenim su i regionalni inovacijski sistemi (RIS) koji proizilaze iz nacionalnih politika i inovacionih sistema. Ovde se na nivou pojedinih regiona, u okviru jedne države, povezuju organizacije i sistemi istraživanja i razvoja, tehnološki i istaživački parkovi, univerziteti i privredne organizacije. Regionalni inovacijski sistemi se mogu definisati kao: „Interaktivna, dinamička struktura koju čine partneri u regionalnoj produkciji, koji

138 C. Freeman: “The National System of Innovation in Historical Perspective”, Cambrigde Journal of Economics, 1005. Pp-5.24. 139 Metcalfe, 1995. Str. 410. 140 T. Freli: Inovativnost kot dejavnik konkurenčne, prednosti slovenskih podjetij, Fakultet za družbene vede, Ljubljana, 2007. str. 7.

Page 130: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

114

omogućavaju nastajanje novih proizvoda, preduzeća, tehnologija, korisnika i novih organizacionih rešenja”141

5.3.2. Visoko obrazovanje kao elemenat inovacione infrastrukture Ni jedna zemlja u savremenom svetu ne može se razvijati ukoliko zapostavi sferu obrazovanja, a posebno visokog obrazovanja. Nacionalne politike i strategije obrazovanja nastoje da integrišu sve nivoe obrazovanja, tj. da obrazovanje koncipiraju na holističko sistemskim osnovama. Ispostavlja se da je kvalitet visokog obrazovanja zavisan od kvaliteta srednjeg, a ovog od kvaliteta osnovnog obrazovanja, jer autputi jednog nivoa su zavisni od njihovih inputa, odnosno od kvaliteta srednjeg obrazovanja. Stoga više nije bitno, ili nije toliko bitno kakvi su parcijalni nivoi obrazovanja, već kakve interakcije, tj. kakav je stepen njihove usklađenosti. Isto tako, nije bitan broj diplomiranih i onih koji su doktorirali u jednoj zemlji, već koji nivo znanja stoji iza ovih diploma, što implicira da brojke i statistika u ovim oblastima mogu da dovedu do pogrešnih interpretacije i zaključaka.

Prema globalnim izveštajima, SAD su od dvehiljaditih godina imale „drastično opadanje inovacijske sposobnosti. U analizama se govori uglavnom o četiri faktora koji su tome doprineli: intenzitetu istraživanja i razvoja, udelu naučnih publikacija i naučnih istraživača, patentiranju i broju diplomiranih studenata i stručnjaka s doktoratom. Ovi faktori su doprineli mišljenju da SAD više nisu privlačna lokacija za ulaganje, kao što je to nekada bile, ili kao što druge nacije sve više postaju”142

Uticaj visokog obrazovanja na inovacionu uspešnost je nesporan, posebno u razvijenim zemljama, gde postoji tržište znanja i gde se znanje visoko vrednuje a za njegovo sticanje izdvajaju ogromna novčana sredstva, kako od individualaca, tako i od porodica, organizacija i kroz davanje brojnih privilegija države da se pridobiju talentovani strani studenti iz zemalja u tranziciji i razvoju.

Stereotip je da su danas liderske zemlje po pitanju visokog obrazovanja imale istorijske, prirodne, društvene i ekonomske povoljnosti i da je za stvaranje kvalitetnog visokog obrazovanja potreban dug vremenski period. Veliki broj zemalja koje se danas ocenjuju kao razvijene, su pre nekoliko decenija bile siromašne, sa brojnim unutašnjim problemima pa i građanskim sukobima i konfliktima, nekvalitetnim obrazovanjem, kao što su: Japan, Hong Kong, Singapur, Republika Koreja, Švedska, Norveška, Danska, Finska, Slovenija i druge. One su uspele da razviju svoju ekonomiju, da istu zasnivaju na znanju kao najvrednijem resursu i tako stvore kvalitetno obrazovanje, a time stvaraju nove vrednosti za privredni rast i poboljšanje životnog standarda. Sigurno je da su lideri u sferi obrazovanja Finska koja se

141 Jan Lamboy: Innovation and Knowledge: Theory and Regional Policy. EuropeanPlanning Studies, 13 (8), 2005. str. 63. 142 Robert Atkinson and Stephen Ezell: Ekonomika inovacija - Utrka za globalnu prednost, Mate, Zagreb, 2012. str. 53.

Page 131: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

115

naziva svetsko obrazovno čudo”, kao i Republika Koreja koja predstavlja „jugo-istočno azijsko obrazovno čudo.”143

Međutim, evidentno je da su neprikosnoveni lideri u poslednjoj deceniji prošlog, odnosno prvoj deceniji novog veka izgubili svoj primat i da su se mnoge zemlje iz „drugog plana” približile liderima. To je imalo uticaja i na pad njihove uspešnosti mereno brojem naučnih radova u kompetentnim međunarodnim časopisima, patenata. Najviše zabrinjava pad broja studenata sa završenim fakultetima, magisterijima i doktoratima. SAD, kao vodeća ekonomska sila na globalnom nivou, beležila je i dalje beleži nagli pad visokoobrazovnih stručnjaka pre svega iz prirodnih, odnosno tehničkih nauka, što se negativno odražava na inovacije i uopšte na ekonomski razvoj ove zemlje. Ovaj nedostatak se upotpunjava pridobijanjem stranih studenata, gde se gotovo „tri četvrtine doktorata na temu elektronike i dvije trećine na temu industrijskog inženjerstva daju stranim studentima.144 Ipak treba računati da će se strani studenti koji završe fakultete u inostranstvu i pored nepovoljnih okolnosti, vratiti u svoje zemlje i na tim osnovama razvijati privredu i društvo svojih zemalja.

Ako se navedenom doda da SAD imaju oko 30% stanovništva koje nije završilo srednju školu, na veoma nizak stepen poznavanja matematike i literarne pismenosti, dobija se jasna dijagnoza zašto ekonomija SAD beleži nedovoljan ekonomski razvoj. Ovo opominje nacionalne ekonomije da moraju permanentno inovirati, jer ukoliko se država, ili korporativne organizacije ne menjaju, za nekoliko će decenija nestati.

Čini se da na slabljenje inovacionog potencijala na globalnom nivou utiče i suviše veliko forsiranje prirodnih i tehničkih, a zapostavljanje društveno humanističkih nauka, a u okviru njih nauke o: menadžmentu, organizaciji, sociologiji, radu sa ljudima, kreativnom razmišljanju, rešavanju konflikata, upravljanju razlikama, itd.

Logička analiza i razmišljanje navode na zaključak da zapostavljanje ovih područja ograničava i potencijale koji objektivno donose tehničko-tehnološke, medicinske, i druge inovacije i novotarije. U vezi navedenog, predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti konstatuje da osnovni nesporazum koji danas postoji je između prirodno-tehničkih na jednoj i društveno-humanističkih nauka, na drugoj strani. On kaže: Duboko verujem da bez razvijanja društveno-humanističkih nauka, polako klizimo u tehnološko varvarstvo. Možda se ne ubijamo toljagama, ili sklepanim oštricama napravljenim od životinjskih kostiju, već visoko tehnološki softverskim oružjem, što je nebitno.”

Analize pokazuju da danas najprepoznatljiviji svetski univerziteti menjaju svoje programe na uštrb tehničko tehnoloških i prirodnih nauka i uvode društveno humanističke nauke, kao što su: sociologija, psihologija, predmete koji se odnose na fleksibilnost, kreativnost, inovativnost, adaptivnost, itd. Dešavanja u savremenom svetu pokazuje visok nivo nesporazuma i

143 A. Anđelković: Contemporary Issues and Challenges in Human Resource Management, Chapter 6. Organizacija, Maribor, 50/4. 144 Videti: Benjamin Friedman: The Moral Consequences of Economic Growth (New York: A.A. Knof, 2005.p. 34.

Page 132: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

116

nepoznavanja, što rezultira konfliktima, pa i ratnim sukobima, a što je rezultat nedovoljnog prisustva društveno humanističkih nauka u obrazovanju. Apsurdno je da se u svim sociološkim i drugim naukama ističe da je raznovrsnost i raznolikost veliko bogatstvo ovozemaljskog sveta, a da upravo ta raznolikost i nerazumevanje proizvode ratne sukobe sa dalekosežnim posledicama.

5.4. Strategije za unapređenje inovacija na primeru EU Strategija o inovacijama EU do 2020. godine je predvidela niz mera koje treba preduzeti da bi se stvorila inovativna društva i ekonomije u čijoj osnovi treba da budu znanje, informacija i napredne tehnologije. Ključni elemenat za ostvarenje definisanih ciljeva se zasniva na obrazovanju, naučno istraživačkom radu i kvalitetnim inovacionim politikama i strategijama. Tako su inovacije izbile u prvi plan EU i smatraju se kao značajan instrumenat za podsticanje privrednog rasta i stvaranje radnih mesta.

Imajući u vidu prethodno, zemlje EU se podstiču da ulažu oko 3% BDP u istraživanja i inovacije do 2020. (1% javnog finansiranja, 2% ulaganja iz privatnog sektora) kako bi se omogućilo otvaranje oko 3,7 miliona radnih mesta i povećanje godišnjeg BDP EU za gotovo 800 milijardi EUR.145

Strategija EU je predvidela da zemlje članice do 2020. godine treba da imaju 40% zaposlenih sa diplomom fakulteta. U navedenom kontekstu, a prema Izveštaju Evropske komisije Evropskom parlamentu iznosi se da je „17 država članica, već ostvarilo postavljene ciljeve u pogledu ranog napuštanja škole, a 12 zemalja članica je ostvarilo ciljeve u pogledu sticanja diploma fakulteta.”146

U Strategiji EU je predviđen i porast finansijskih izdataka za ulaganje u istraživanje i razvoj, kao uslova za veći podsticaj i unapređenja inovcionih aktivnosti. Prema pomenutom Izveštaju EK rashodi za istraživnje i razvoj kao procenat od društvenog bruto proizvoda su se povećali u pola država članica, uz konstataciju EK da je teško da će postavljeni ciljevi do 2020. biti ostvareni.

Strategija EU za inovacije predviđa i davanje poreskih i finansijskih olakšica za podsticanje inovacija. Polazi se od stava da su inovcije pokretač modernizacije privrednih i društvenih tokova, kojim se privlače ulaganja i podstiče privredni rast. Za stvaranje povoljnih uslova za uvođenje i održavanje inovacija potrebna je bolja povezanost između poslovnog sektora i akademske zajednice.

Prema Izveštaju EK, Poljska je početkom 2016. godine uvela poreske olakšice za podsticaj inovacija kroz istraživačko razvojni rad. Uvedeni su novi podsticaji, formirani novi fondovi čiji je zadatak bio da se podstakne inovativna delatnost.

145 Istraživanje i inovacije, deo publikacije “Objašnjena EU, oktobar 2016. 146 Izveštaj Evropske komisije Evropskom parlamentu od 7.04. 2016. godine, po uredbi EU br. 1176/2011.

Page 133: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

117

Estonija je pokrenula inicijativu za podsticaj inovacija u javnim naučno istraživačkom ustanovama i osigurala budžete za finansiranje nekoliko tehnoloških centara i podsticaj za saradnju malih i srednjih preduzeća sa akademskom zajedniciom.

Međutim, objektivan problem koji se ispoljava u većini zemalja EU je da ne postoji dovoljna povezanost između akademske zajednice i istraživačkih inovacionih centara u poslovnim organizacijama. Ovo predstavlja i jedan od razloga da inovacije i pored ovih mera nisu dale zadovoljavajuće rezultate, a u nekim zemljama je došlo i do stagniranja privrednog rasta.

Imajući u vidu značaj, pre svih radikalnih inovacija, za privredni rast ekonomija Evrpske unije, Evropska komisija je izdvojila 30 milijardi evra za istraživanje i inovacije u periodu od 2018.-2020. godine kroz Horizont 2020. U vezi navedenog, komesar za istraživanje, nauku i inovciju Karlos Moedaš, je krajem 2017. godine izjavio: „Veštačka inteligencija, genetika, tehnologija, blockchain, predstavljaju okosnicu najrevolucionarnijih inovcija današnjice. Evropa je sveski lider u nauci i tehnologiji i imaće važnu ulogu u podsticanju inovacija. Komisija, zajedno sa Evropskim savetom za inovacije, nastoji da brojnim evropskim inovatorima obezbedi uslove zahvljujući kojima će postati vodeća svetska preduzeća”147

Prema prethodnom izvoru, EU namerava da do 2020. godine poveća finansijska sredstva za istraživanje i razvoj na manji broj naročito važnih projekata poput: migracija, bezbednosti, klime, čiste energije i digitalne privrede. Projekat Horizont 2020 će biti pretežno usmeren na razvijanje radikalnih inovacija, koja će pre svega biti usmerena na otkrivanje i otvaranje novih tržišta, ili pojedinih njegovih segmenata. U navedenu svrhu je predviđen iznos od 2,7 milijardi evra za podržavanje pre svega visokorizičnih inovacija.

Interesantno je da se permanentno uvode inovcije u inovativnim procesima na nivou EU. Jedna od inovacija je i projekat Inovacioni radar (Innovation radar) kao on line mehanizam za upravljanje inovacijama i komercijalizacijom, kako bi uspostavio veće partnerstvo između inovatora i korisnika određenih inovacija, kao što su investitori, inovcioni inkubatori i drugi akteri koji utiču na plasman inovacija. U navedenom kontekstu, razvijena je i metodologija za prikupljanje podataka, kako bi se stvorila osnova za analiziranje, a time i za stvaranje novih i unapređenje postojećih inovacionih programa.148

Evropska unija, kao i regionalne i nacionalne zajednice razvijaju brojne manifestacije i događaje za promovisanje inovacija, jer se pokazuje da je svest i nužnost inovacija jedan od ključnih faktora njihovog kvantiteta, ali i kvaliteta. Ovu praksu primenjuje i Srbija, organizovanjem Inovativne nedelje (Innovation week) koja je u 2018. godine sa ciljem druženja i komunikacije između nauke, tehnologije i privrede sa istovremenim predstavljanjem najboljih inovacija. Na skupovima koji se organizuju tokom inovativne nedelje predstavljaju se napredne ideje iz oblasti nauke i tehnologije koje se mogu uspešno primeniti u različitim

147 Delegacija Evropske unije u R. Srbiji: Under Horizon 2020 for Research and Innovation 2018-2020. Od 27.10.2017. 148 Više o nvedenom može se videti na: https://www.inoradar.eu

Page 134: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

118

sferama privrede i društva, pre svega u: obrazovanju, zdravstvu, bezbednosti, po pitanju siromaštva, nezaposlenosti, ekologiji, alternativnim izvorima energije, itd.

Slična je situacija i sa održavnjem evropskih i regionalnig konferencija, pa i međunarodnih konferencija koje održavaju univerziteti i druge visokoobrazovne institucije. Na ovim konferencijama se razmatraju tehnološke, organizacione, upravljačke i druge inovacije, te se vrši predstavljanje tehnoloških parkova, inovacionih inkubatora, itd.

Na nivou Evropske unije organizuju se takmičenja u vrednovanju najkvalitetnijih ideja i mogućnosti njihove implementacije, gde se u prvi plan ističu lokalne inicijative. Takmičenje je praćeno i finansijskim nagradama, pod pokroviteljstvom Evropske komisije. Jedno od takvih takmičenja je pod naslovom: European Social Innovation Competetion, 2018. koje se održava u više faza, gde je u polufinale ušlo 30 najkvalitetnijih ideja datih od mladih ljudi, od mogućih 700 aplikacija.149

Iz navedenog se može konstatovati da EU preko Strategije inovacija, ali i putem promovisanja, stimulisanja i finansijske podrške, nastoji da dinamizira inovacione procese koji bi uticali na privredni rast i razvoj, ali i na povećanje životnog standarda i društvenog blagostanja. Ispostavlja se da je danas nemoguće razvijati ekonomiju bez inovacija, tj. da je ekonomija vođena inovacijama i znanjem danas visoko uspešna i obezbeđuje liderske pozicije na rang listi visokorazvijenih zemalja.

R. Srbija je formiranjem Ministarstva za inovacije i tehnološki razvoj, istina sa zakašnjenjem, opredeljena za ulaganje u inovacije, posebno u programe kojima se razvija preduzetništvo. Iako je kroz Inovacioni fond obezbeđen skroman iznos za inovacije, samo njegovo formiranje predstavlja značajan korak za unapređenje ove važne aktivnosti svake zemlje. U navedenom kontekstu, šansa Srbije može biti u razvijanju informaciono digitalnih tehnologija i unapređenju start-up kompanija.

5.5. Rezultati prethodnih strategija i inovacioni lideri u EU Inovativnost je dinamičan fenomen. Sposobnost nacionalnih inovacionih sistema se takođe menja, tako da pojedine zemlje menjaju svoje pozicije na listi Evropskih inovacionih rezultata. Ta konstacija se odnosi i na 2018. godinu. Generalno posmatrano, ovogodišnja (2018.) evropska inovaciona lista je u porastu uz povećanu dinamiku rasta u poslednjih nekoliko godina. Ipak, Evropska komisija u 2018. godini insistira na još ozbiljnijem pristupu inovacijama, kako bi se EU što više približila SAD, Japanu i Kanadi, ali i Južnoj Koreji, koja je globalni lider po pitanju inovacija. Pri navedenom treba imati u vidu da Kina ima visok intenzitet inovcija i nadoknađuje višegodišnji zaostatak za EU, jer uspešnost u području inovacija u ovoj zemlji raste trostruko brže u odnosu na EU.

Za ocenu stanja inovacija u EU relevantna je ocena i komentar rang liste inovcija za 2018. Cariosa Moedasa, poverenika za istraživanje, znanost i i inovacije EU. „Lestvica inovacionog uspeha još jednom pokazuje da je Evropa znanstveno jaka, no nedovoljno radi na inovacijama.

149 Detaljnije videti: https://eusic.challenges.org

Page 135: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

119

U obnovoljenom programu za istraživanje i inovacije navodi se niz mjera kojima će se Evropa pretvoriti u globalnog predvodnika u području inovacija. Naši prijedlozi za Komisiju Evrope, novi program EU za istraživanje i inovcije, pospešiće kretanje inovacija uz vrijednosni lanac i podržati prepoznavanje i razvoj revolucionarnih inovacija”150

Prosečan učinak inovacija na nivou EU je povećan 5,8% u odnosu na 2010. godinu, a procena je da će se ovaj rezultat povećati za dodatnih 6% u naredne dve godine. Analize pokazuju da je od ukupnog broja zemalja, 18 zemalja u Evropskoj uniji povećalo svoje inovacione performance, dok je od 2010. godine smanjeno u 10 zemalja.

Posmatrajući inovacionu rang listu za 2018. godinu, može se konstatovati da postoje četiri kategorije nacionalnih inovatora i to: inovacioni lideri, jaki inovatori, umereni inovatori i skromni inovatori, što se relativno dobro može videti iz sledećeg prikaza:151

Tabela br. 2: Inovaciona rang lista za 2018.

Kategorije inovatora Zemlje po rangu

Inovacioni lideri Švedska, Švajcarska, Danska, Finska, Luksemburg, Holandija i Velika Britanija.

Jaki inovatori Austrija, Belgija, Francuska, Nemačka, Irska, Slovenija, Island, Izrael i Norveška.

Umereni inovatori Hrvatska, Kipar, Češka, Grčka, Estonija, Mađarska, Italija, Letonija Litvanija, Malta, Poljska, Portugalija, Španija i Turska, Srbija

Skromni inovatori Bugarska, Rumunija, Makedonija, Ukrajina.

Pri sastavljanju Inovacione rang liste, odnosno razvrstavanju pojedinih zemalja u određene kategorije vrednuje se 27 indikatora: ljudski potencijali, koliko država izdvaja finansijskih sredstava za nauku, istraživanje i razvoj, broj doktoranata, kakav je obrazovni profil stanovništva starosnog doba od 25-34 godina, broj međunarodnih naučnih publikacija, broj citiranosti autora iz pojedinih zemalja u relevantnim naučnim časopisima, pogodnost okruženja za inovacije, visina izdvajanja za nauku i inovacije od strane javnog, odnosno privatnog sektora, izdaci za investicije. Među kriterijumima se vrednuje i nivo zaštite intelektualnog vlasništva, kao i prihod od prodaje, odnosno izvoza inovativnih srednje i visoko tehnoloških proizvoda.

150 Evropska komisija: Evropska ljestvica uspijeha u inoviranju 2018., Brisel, 22. lipnja 2018. 151 Kreacija autora prema podacima Evropske komisije-Evropska ljestvica uspijeha u inoviranju 2018. Brisel, 22. Lipnja 2018.

Page 136: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

120

Cilj sastavljanja Evropske inovacione liste je da se prepozna pozicija pojedinih zemalja po pitanju inovacija kako bi mogle da rade na pobošljanju svoje pozicije putem učenja od inovacionih lidera. Obzirom da se u formiranju konačne rang liste uzimaju pojedine performance, zemlje mogu da utvrde svoje dobre i slabije strane koje utiču na inovacionu uspešnost i da na taj način poboljšavaju slabe, ali i da ojačvaju jake strane pojedinih elemenata.

Iz navedene tabele je vidljivo da je 7 zemalja u Evropskoj uniji rangirano u lidere inovacija za 2018. godinu, što znači da su one ostvarili za oko 20% veći prosek od inovacionog proseka koji je u ovoj godini ostvaren u EU. Karakteristično je da je Švedska i 2018. godine, rangirana na prvo mesto, a slede je Švajcarska, Danska, Finska, Holandija, UK i Luksemburg koji se po prvi put u ovoj godini našao u kategoriji inovacionih lidera.

Jaki inovatori su zemlje koje su ostvarile od 90-120 procenata od prosečnog evropskog inovacionog proseka. U ovoj kategoriji lidersko mesto pripada Austriji, Belgiji i Francuskoj, a slede ih Nemačka, Irska, Slovenija, Island, Izrael i Norveška.

Grupa zemalja koje su označene kao umereni inovatori imaju 50-90% inovacija u odnosu na prosečni inovacioni rezultat EU. U ovu grupu spade i Srbija, koja je ostvarila značajan napredak u odnosu na prethodne godine, jer se našla ispred 8 zemalja članica EU. „Relativne snage su u ljudskim resursima, otvorenom, izuzetnom i atraktivnom istraživačkom sistemu, finansiranju i podršci ekonomskim efektima” 152

Četvrta kategorija zemalja koje su označene kao skromni inovatori su Bugarska, Rumunija, Makedonija i Ukrajina. Ove zemlje imaju ispod 50% inovacionih rezultata u odnosu na inovacioni prosek zemalja EU.

Bosna i Hercegovina kao i Albanija nisu rangirane, što ne znači da i u ovom zemljama ne postoje inovacioni procesi. Ipak oni su zanemarljivi, zbog čega ove zemlje nisu ni rangirane na rang listi o inovacijama za 2018. godini.

Najbrži rast inovacija u 2018. godini je zabeležen kod Litvanije, Holandije i Malte, dok je inovaciona uspešnost u ovoj godini smanjena na Kipru i u Rumuniji.

Ne ulazeći u dalje analize, može se konstatovati da zemlje koje imaju liderske pozicije po pitanju inovacija se brže menjaju i spremnije su na život sa promenama. To su istraživnja potvrdila, kroz analizu dvadesetogodišnjih promena (u periodu od 1978-1999.) gde su zemlje klasifikovane kao liderske, inovatore srednjeg nivoa, inovatori trećeg ranga i na kraju inovatore u povoju. Ova „analiza dovodi u korelaciju inovacijske politike nacije s njihovim inovativnom produktivnošću tokom dvadesetih godina”153

152 Dušica Semenčenko, Đuro Kutlača: Nacionalni inovacioni sistemi u Srbiji: Prošlost, sadašnjost, Budućnost, Institut Mihajlo Pupin, Beograd, Beograd 2015. Str. 13. 153 Jeffrey Furman and Richard Hayes:Catching Up or Standing Still? National Innovative Productivity among Follower” Countries, 1978-1999., http: //people.bu.edu./furman/html/research/files/Furman%2oHayes%20-%2oRPo4.pdf.

Page 137: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

121

Srbija je najbolje rezultate pokazala sa indikatorom investicija u inovacijama proizvoda i procesa i razvijanju partnerstva između malih i srednjih preduzeća. Kada je u pitanju globalna rang lista, Srbija se u 2018. godini nalazi na 55.mestu, što je značajno poboljšanje za sedam mesta u odnosu na prošlu rang listu, dok je po uspehu koji je ostvaren u oblasti kreiranja aplikacija za mobilne telefone nalazi na 15. mestu u konkurenciji od 126 zemalja.154

Evropska komisija u oceni inovacionih sposobnosti evropskih zemalja za 2018. godinu je konstatvala određene slabosti. Najveći izazov je još uvek nedovoljnog ulaganja u oblast nauke, istraživanja i inovacija, gde se konstatuje da javna potrošnja na istraživanje i inovacije iskazano kao udeo u Bruto društvenom proizvodu i dalje je ispod nivoa koji je ostvaren u 2010. godini, iako se radi o periodu koji je označen kao ekonomskom krizom. Dakle, postavljeni cilj da se za istraživanje i inovacije izdvaja 3% od BDP nije ostvaren.

Druga ispoljena slabost je što preduzeća u EU izdvajaju menje za inovacione procese i aktivnosti, nego njihovi konkurenti izvan EU. Preduzetnički duh i kapital u EU zaostaje u odnosu na zemlje izvan EU. Intenzitet istraživanja i razvoja je neujednačen po regionima, različiti su odnosi prema inovacijama i inovatorima, gde su najveća ulaganja u Zapadnoj Evropi, dok je u drugim, a pre svega u tranziconim zemljama ta koncetracija bila zanemarljiva, što je umanjivala i inovacionu uspešnost zemlja EU. Prema najnovijim podacima Evropske komisije, „oko 40% radne snage u Evropi nema potrebne digitalne veštine”.

5.6. Rezime Savremeni svet ima sve karakteristike visoko inovativnog društva, jer je dinamika kreacija i inovacija dostigla takav intenzitet, da se iste ne mogu ispratiti. Inovacije su za mnoge zemlje i kompanije postale veliki izazov, jer se potvrđuje da zbog velikog broja ideja i inovacija, ni jedna konkurentnost nije održiva čak i na kraći vremenski period, a o dužem da se i ne govori. To nameće potrebu da se stalno uvode nove tehnologije, koncepti i alati i da kompanija deluje proaktivno, tj. da ide u susret izazovima i da se priprema za njihovo uspešno rešavanje. U ovakvim okolnostima se mora imati u vidu da: „Nova ideja, ili brzo nađe pogodno tlo i šampiona za njenu implementaciju, ili umire”.

U navedenom kontekstu je potrebno postojeće konstrukte na kojima se zasniva savremena inovativnost shvatiti na drugačiji način, od tradicionalnog shvatanja, kada su se inovcije dešavale po principu „korak po korak”, kada su bile dugo planirane, eksperimentalno proveravane i nakon toga iznošene na tržište. Dakle, brzina je danas postala uslov uspešnosti. Međutim, velika brzina ne dopušta temejitije razmišljanje, zbog čega se na ovaj izazov mora odgovoriti kroz obrazovne sisteme, ili životno i radno iskustvo.

Postojanje inovativnog tržišta kako na nacionalnom, tako i na globalnom nivou je najveća vrednost za takmičenja u idejama i inovcijama. To je zapravo tržište znanja, koje je kako je u tekstu rečeno dobilo sve karakteristike mesta na kome se odvijaju žestoke tržišne borbe u kojima se nadmeću trustovi mozgova, koji kroz ukupne performance proizvoda, tehnologije i usluga nastoje da eliminišu konkurenciju, odnosno da zauzmu neki segment tržišta i tako stvore

154 Izveštaj Ministra za inovacije i tehnološki razvoj RS povodom godišnjice rada, 12. Jula 2018.

Page 138: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

122

uslove za dalje širenje i zadobijanje poverenja od strane kupaca. Borbe za njihovo visočanstvo Ideja postoji i unutar organizacija, gde se nadmeću pojedinici, odnosno delovi organizacije, za prikupljanje ideja, koristeći različite tehnike. Dakle, inovacije su dovele svet u situaciju da sigurnost nije nikome zagarantovana, tj. da u trci za kvalitetnijim inovacijama metaforički rečeno svi ratuju protiv svih.

Na inovativnom tržištu se pojavljuju inovativni menadžeri, koji su školovani za brzo prihvatanje novih tehhnologija i koncepata, ali i da procene kada treba napustiti stari i prevaziđeni proizvod i uvesti novi. Oni su spremni da procene rizik inovacije, kao i njihov životni vek i da u skladu sa istim procenjuju njenu ekonomsku efikasnost.

Paralelno sa navedenim je i uspostavljanje drugih temeljnih osnova za usvajanje i razvijanje inovacija i to: nacionalna inovaciona politika, nacionalna inovaciona infrastruktura i nacionalni inovacioni sistemi. Ovi elementi stoje u iterativnim odnosima i treba ih posmatrati holistički, jer unapređenje jednog ne dovodi do značajnijih inovacija, već je potrebno njihovo uravnoteženje.

Nacionalna inovaciona politika, kao što je u ovom poglavlju ukazano predstavlja institucionalnu osnovu na kojoj se zasnivaju pravni, ekonomski, socijalni i drugi instrumenti koji treba da podrže inovacione politike. Sve razvijene zemlje, ali i dobar broj zemalja u razvoju su formulisale svoje inovacione politike, kao i organe za njeno sprovođenje i unapređivanje kao što su: agencije, ministarstva, nacionalni saveti, instituti, sektori pri vladama, nacionalne istraživačke i inovacione zavodi, itd. Najveća opasnost kod nacionalne inovacione politike je mehaničko preuzimanje inovacionih politika drugih zemalja, jer su okolnosti u kojima se inovaciona politika formuliše različiti. Dakako, iz mehaničkog preuzimanja iskustava drugih, formuliše se inovaciona strategija za sprovođenje politike, često na isti ili sličan način kako to rade druge zemlje. Jasno je da ovde inovaciona politika nije u funkciji unapređenja inovacija.

Nacionalna inovaciona infrastruktura je drugi stub na kome se zasnivaju inovacije. Pokazuje se da se bez inovacione infrastrukture ne može sprovesti politka, odnosno inovaciona strategija. U ovom razmatranju, inovaciona infrastruktura je analizirana kroz njegova dva elementa i to kroz: inovacione sisteme i institute visokog obrazovanja. Dublje promišljanje i analiza pokazuje da bi i inovacioni sistemi, odnosno visoko obrazovanje mogli da se posmatraju samostalno, tj. kao posebni „stubovi” nacionalne inovacione politike.

Inovacioni sistemi, kao značajan elemenat nacionalne inovacione infrastrukture koji objedinjava delatnost inovacija i radi na njihovoj realizaciji, te učešće u formulisanju inovacione strategije. Nacionalni inovacioni sistemi su ostvarile različite uspešnosti po pojedinim inovacionim performansama. Na primer, Danska kao zemlja u kategoriji inovacionih lidera ima jake ljudske potencijale i podsticajno poslovno okruženje za inovacije. Luksemburg ima privlačan istraživački sistem, Finska jaku finansijsku podršku, Irska ulaganja u mala i srednja preduzeća.

Visoko obrazovanje i njegov kvalitet meren ukupnim procentom visoko obrazovanog stanovništva, broja studenata, broja istraživačkih organizacija i instituta, rang nacionalnih univerzitea na referentnim sveskim listama, broj patenata na million stanovnika, intenzitet

Page 139: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

123

istraživanja i razvoja, udeo naučnih publikacija i naučnih istraživača, patentiranju i broju ali i kvalitetu studenata na doktorskim studijama, te broj i kvalitet disertacija, bitno utiču na inovativnost, odnosno na nacionalnu uspešnost. Primer visoko inovativnih zemalja, poput skandinavskih zemalja to potvrđuje, jer se smatra da su glavni elementi njihovog uspeha: nauka,tehnologija i inovaciona politika.

Kao što je u ovom poglavlju istraženo, svaka zemlja u EU je donela svoju Strategiju za inovacije u različitim nazivima, koja se dobrim delom naslanja, ili proizilazi iz Strategije koja je data na nivou EU, sa opštim opredeljenjem da se iznos finansijskih sredstava za inovacije povećava, kao i davanje brojnih podsticaja, uključujući u to i donacije iz državnih fondova. U najvećem broju evropskih inovacionih strategija, ključno je podsticanje inovacionih sposobnosti malih i srednjih preduzeća. U navedenom kontekstu se primenjuju različiti metodi, poput dodeljivanja inovacijskih kupona za podsticaje MSP, kako bi se isti koristili za plaćanje ekspertskih i drugih usluga od naučnih i stručnih institucija, pružanje logističke pomoći, idr.

Iz svega izloženog može se izvući generalni zaključak da je savremeni svet usmeren ka dva osnovna područja unapređenja i to: inovacije i konstrukta na kojima se one zasnivaju i na ekološku dimenziju. Veruje se da će od uspešnosti rešavanja ova dva izazova, u velikoj meri zavisiti i nacionalne budućnosti. Uspešne inovacione politike u pojedinim zemljama pozitivne su za svet na globalnom nvou, jer se invencije i inovacije iz jedne zemlje veoma brzo i efikasno prelivaju u druge zemlje, odnosno za sve narode sveta.

Page 140: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

124

6. UPRAVLJANJE INOVACIJAMA U KRIZNIM VREMENIMA

Za upravljanje inovacijama u kriznim vremenima je najvažnije utvrditi uzroke krize, tj. odgovoriti na pitanje zašto krize nastaju. Kriza se može objašnjavati na različite načine, ali i uspostavljati različite dijagnoze. Istoričari, makroekonomisti, menadžeri, političari i pravnici će uzroke krize nalaziti svojim sferama interesovanja, kao što su: prevaziđeni koncepti privređivanja, ljudskim pravima, ili naravima, pohlepa, korupcije, nekvalitetnim zakonskim okvirima, loše kontrole, nedostatku poverenja, itd. Svako od navedenih gledišta nije pogrešno, ali je i nepotpuno, što znači da je kriza složen fenomen sa različitim uzrocima.

Moguće je krizu posmatrati kroz prizmu nauke. U vezi navedenog, Machio Kaku konstatuje: „Ja, međutim na veliku recesiju gledam drugačije, kroz prizmu znanosti. Dugoročno, znanost je pokretač napretka. Primjerice, Oxfordska enciklopedija povijesti ekonomije citira studije koje 90% rasta prihoda u Engleskoj i SAD-u nakon 1780. godine pripisuju tehnološkim inovacijama, a ne pukom nagomilavanju kapitala.”155

Prethodno sugeriše da su uzroci krize u neravnomernom razvoju nauke u inovacijama, odnosno u nedovoljnom investiranju u istaživanje i razvoj. Prema „Galupovim istraživanjima, jedan od glavnih faktora koji je uticao na nastanak ekonomske krize u periodu 2007-2009. godine u SAD je zapostavljenost ulaganja u inovacije, razvoj i istraživanje na jednoj strani i preveliko investiranje u tzv. piramidalne građevinske sisteme. Zahvaljujući navedenom, Amerika se našla na 43. od 44 zemlje po konkurentnosti zasnovanoj na inovacionoj politici. Pri navedenom treba imati u vidu da je stagnacija američke konkurentnosti započela još 90. godina prošlog veka, da bi u periodu od 2000-2011. SAD izgubila oko 30% radnih mesta. Po mnogim mišljenjima, značajnije podizanje konkurentnosti američke privrede je nemoguće bez značajnijeg povećanja investicija u istaživanje, razvoj i inovacije.”156

Poseban problem sa kojim se menadžment u kriznim vremenima sreće kako da se odnosi prema inovacijama i kreacijama u kriznim uslovima poslovanja. Prvi stav je da se odbaci mogućnost inoviranja, jer po njima postoje drugi, odnosno prioritetniji poslovi i problemi koje treba rešiti.

155 Michio Kaku: Fizika budućnosti: Kako će znanost oblikovati ljudsku sudbinu, Mate, Zagreb, 2011. str. 302-303. 156 Gallup Daily: US Employment, Galliup, www.galup.com/poll/125639/Gallup-Daily-Workforce, pristup 2.4.2018.

Page 141: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

125

Druga skupina, daleko manja, ispoljava sklonost da upravo u kriznim vremenima vrši reinženjering poslovnih procesa, uvede novu filozofiju poslovanja, otvorei nova tržišta, itd.

Problem upravljanja inovacijama u kriznim vremenima je u neshvatanju inovacija u smislu da je to prirodni proces i nešto što postoji u prirodnom poretku i bez kojih se ne može zamisliti životni vek ćoveka, ali ni životni vek proizvoda, odnosno organizacije. Iz navedenog proizilazi i konstatacija da se krize shvataju kao opasnost, često i kao nesrećni slučajevi ili događaji.

Drugi problem je što se za upravljanje kriznim situacijama pa i kada su u pitanju inovacije, ne postoje posebni specijalisti koji su obrazovani i obučeni da upravljaju krizama i inovacijama u kriznim vremenima. Ovo je veliki nedostatak, jer je upravljanje krizom mnogo složenije, nego što je upravljanje u normalnim vremenima. Ispostavlja se da su čak i savremene vojne organizacije prepoznale potrebu školovanja posebnih stručnjaka za komandovanje vojnim sastavima u ratnim uslovima. Radi se o ratnim školama, koje pohađaju perspektivni komandanti strateškog nivoa i čije je sticanje znanja nešto drugačije po pitanju sadržaja, ali i kada su u pitanju veštine ratovanja. To znači da su čak i vojne organizacije prepoznale potrebu školovanja rukovodioca za ratovanje, što bi se moglo označiti kao vrsta najsloženije krize u kojoj se čovek, ili zemlja mogu naći.

Zbog navedenog, a imajući u vidu da će kriza biti sve više, da će njihova složenost biti sve veća, sa sve razornijim dejstvima, nameće se i potreba da se u ovom radu ukaže na njenu suštinu, kao jedno od najvažnijih pitanja upravljanja i organizvanja. Ovo se pre svega odnosi u traženju odgovora na pitanje, da li su krize rezultat nedovoljne inventivnosti i inovacije, ili je sterilnost inovacija i inventivnosti rezultat kriznih uslova poslovanja?

6.1. Kriza kao vrsta dezorganizacije Dosadašnja istraživanja u teoriji organizacije pokazuju da sve što je nastalo u prirodnom i društvenom poretku nastalo je kroz evoluciju, odnosno onaj oblik kretanja čestica materija koji se međusobno spajao i na taj način stvarao sisteme višeg nivoa složenosti. U isto vreme, sve što nestaje je rezultat drugog oblika kretatanja materije, a to je udaljavanje, ili odvajanje koje dezorganizuje celinu i teži da je pretvori u haos, odnosno u smrt kao krajnje ishodište svega što je stvoreno u univerzumu i u društvenoj sferi. 157

Za inovacije je bitno saznanje da je dezorganizacija, odnosno dezintegracija uzrok svih problema koji dovode do krize. Ispostavlja se da procesi organizovanja, dezorganizovanja i reorganizovanja nastaju jednovremeno i da su međusobno uslovljeni. Ovo je logičan zaključak, jer svako kretanje u kome se čestice materije kreću jedne prema drugima sa ciljem da se približe ili spoje, je u isto vreme i udaljavnje te iste čestice od neke druge. U prvom slučaju nastaju nova živa bića, a u drugom dolazi do njihovog nestanka. Njihova međusobna uslovljenost je u tome što je svaka evolucija, odnosno nastanak novih živih bića, praćena i njihovim nestankom, tj. da nema smrti bez rađanja, niti ima rađanja bez smrti, analogno našoj postavci da nema organizovanja, bez dezorganizovanja. Ovde svoje puno delovanje ispoljava drugi zakon

157 Života Radosavljević: Teorija organizacije, skripta, Alfa univerzitet, Beograd, 2004.

Page 142: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

126

termodinamike da energija uvek ostaje ista, ali da menja svoje oblike, da se to menjanje odvija u jednom pravcu od dostupne ka nedostupnoj, od urednog ka neurednom.”158 Shodno navedenom i kriza je vrsta dezorganizacije, koja postoji u univerzumu, kao i u organizacionim sistemima na makro, odnosno mikro nivoima.

Prethodne konstatacije su prirodne i logičke, što potvrđuje i Mashio Kaku konstatacijom: „Poznato je da Drugi zakon termodinamike kaže da se ukupan iznos entropije (nesređenosti ili haosa) permanentno povećava. To znači da je sve izloženo propadanju, hrđanju i trulenju i da je sve podložno starenju i raspadu. Ukupna entropija se nikad ne smanjuje, niti se vraća”.159

Prevedeno na područje inovacija, može se konstatovati da je svaka nova inovacija i novotarija, a posebno radikalna, ustvari nastanak nove ideje i njene implementacije, koja dovodi u pitanje dalji opstanak, ili uspešnost postojećih inovacija. Što je veća dinamika inovacija, to se povećava i intenzitet nestanka postojećih proizvoda, tehnologija i tržišta, što analogno odgovara organizacionim zakonitostima, da je svaki nastanak novog, istovremeno praćen i nestankom starog, odnosno zastarelog i prevaziđenog. Drugim rečima, nema nestanka postojećeg, dok se ne pojavi nova ideja, odnosno inovacija, koja tradiconalne proizvode šalje u „muzeje starina.” Ipak, se pokazuje da su rezultati evolucije, odnosno nastanka novih inovacija, veći nego što su posledice koje proizvodi entropija, kao mera nesređenosti nekog sistema, uprkos što se nesređenost u prirodnom i društenom poretku stalno povećava.

Analogno prethodnom broj i kvalitet inovacija se stalno povećava i dovodi u pitanje zastarele tehnologije i proizvode, koji pred naletom inovacionog buma, stagniraju i vremenom doživljavaju smrt, a njihova mesta zauzimaju novotarije i naprednije inovacije. Vremenom i nove inovacije će doživeti sudbinu prethodnih, samo je pitanje kada će se to desiti i koliki će im životni vek biti. Dosadašnja istraživanja su nedvosmisleno utvrdila i potvrdila da će životni vek inovacija biti sve kraći i kraći, što unosi nove probeme u poslovni svet, ali i u obične živote.

Ono što se u teoriji organizacije zapostavlja, to je samo shvatanje prirode krize i njenih izvorišta. Ispostavlja se da je kriza prirodni fenomen, jer su i kretanja materije prirodna, obzirom da nikada i nigde nije moguće da postoji život bez kretanja materije, što implicira da je sama smrt ustvari stanje u kome nema kretanja materije, energije i informacija, kao tri sastavna dela svakog, pa i najsitnijeg dela živog sveta. Drugim rečima, svako živo biće u svom životnom veku je imalo neki oblik krize, tako da je čovekov život praćen permanentnim usponima i padovima. Ovako shvatanje krize dobija na značaju, kako bi se ljudi pripremili da preventivno deluju da do krize ne dođe, a kada do nje dođe da brzo reaguju kako bi se njene posledice što brže i kvalitetnije otklonile.

Metafore iz prirodnog i društvenog poretka se mogu adekvatno primeniti i na inovcije i ideje. Svaka, a posebno radikalna inovacija na putu do svoge komercijalizacije je prolazila kroz brojna iskušenja i krize, sučeljavajući se sa brojnim otporima i preprekama, kako od internih, tako i od eksternih faktora, a pre svih od kupaca. Prepreke, odnosno krizne situacije su rešavane sa manjim ili većim uspehom, što i nije bitno, kada inovacija dobije svoju afirmaciju i puni 158 Miloš Milovančević: Uticaj globalizacije na inovacioni menadžment, Niš, 2017. str.8.. 159 Mashio Kaku: Fizika budućnosti, Mate, Zagreb, 2011. str. 345.

Page 143: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

127

komercijalni uspeh. Time se dokazuje da sve što postoji u prirodnom, kao i u društvenom poretku je podložno krizama i da su one jednostavno sastavni deo života, kako čoveka, tako i proizvoda, odnosno organizacije. Umiranjem proizvoda, umiru i organizacije. To je neprekidan proces, a ovo shvatanje ima izuzetan značaj za razumevanje biznisa i života, ali i inovacija.

Svaka, pa i kriza u invencijama i inovacijama ima svoje uzroke, ali i posledice. Svaka od njih ima svoje specifičnosti, ali i neke univerzalnosti. U praksi se često uzroci i posledice mešaju, pa se uzroci često proglašavaju kao posledice, a posledice kao uzroci, što povećava entropiju u njenom rešavanju.

6.2. Uzroci krize Uzroci krize su različiti. Oni mogu biti vidljivi ili nevidljivi, direktni, ili indirektni, rezultat prirodnih, društvenih poremećaja, itd. Navedeno upućuje na činjenicu da su koreni krize višestruki, što znači da postoje više uzroka nastanka krize. Slično je i sa posledicama. Shodno navedenom, svaka kriza stvara više posledica. Na primer, ekonomska kriza krajem prve decenije ovog veka je proizvela ekonomski, ali i socijalni, kao i moralni slom postojećeg sistema vrednosti. Obzirom da su uzroci krize višeslojni to se u modernom menadžmentu sve više traže ljudi koji su u stanju da prepoznaju simptome i korene krize, kako bi se moglo što brže, ali i kvalitetnije delovati. Rečju, danas se traže dijagnostičari koji otkrivaju uzroke krize i sprečavaju njeno širenje, jer je dokazano da su danas uspešniji menadžeri koje sprečavaju nastanak krize, nego oni koji uspešno rešavaju njene posledice.

Krize po mnogima nastaju zato što mnoge kompanije svoje probleme ne rešavaju brzo i racionalno, a možda i zato što nisu pripremane, u normalnim uslovima poslovanja, da deluju u nenormalnim uslovima poslovanja. Uzroci se često traže u menadžmentu, jer menadžeri često u kriznim vremenima upravljaju kao i u normalnim, zaposleni se ponašaju kao da se ništa u firmi nije desilo. Dakako, ovakvo shvatanje uzroka krize nije pogrešno, ali je ono nepotpuno i sa stanovišta savremenog poslovanja ne daje adekvatne dijagnoze, ali ni odgovore na brojne izazove.160

Ipak, nešto preciznije analize i istraživanja pokazuju da je uzrok krize u prirodnom poretku, odnosno, u narušenosti njegove ravnoteže, tj. da je došlo do raskoraka između prirodnog koncepta funkcionisanja univerzuma i njegovog stvarnog funkcionisanja. Delovanjem pre svega čoveka, kada je u pitanju globalno zagrevanje koje dovodi do povećanog nivoa vodene površine, ili zbog nedovoljne brige za zaštitu zemljišta i vode kao prirodnih izvorišta života na zemlji.

Generalno uzevši, kriza u organizacionim sistemima nastaje zbog nekvalitetne ideje koja je primenjena u regulisanju poslovnih procesa od inputa, transformacionih procesa do autputa i njegove dalje realizacije, odnosno u nedovoljnoj inovativnosti, kako nacionalnih, tako i kada su u pitanju korporativne organizacije. Ispostavlja se da su „sve dosadašnje organizacione krize

160 Videti: I. Adižes: “Kako upravljati u vreme krize i kako je pre svega izbeći”, Asee, Novi Sad, 2012. str. 13-15.

Page 144: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

128

manje više nastajale kao rezultat čovekovog činjenja ili nečinjena i one koje je učinila organizacija kao celina”.161

Osnovni, ili jedan od osnovnih uzroka nastanka krize je nedovoljno investiranje i zapostavljanje inovacija. Tako na primer, „dok se korporativno istraživanje i razvoju kao udjel BDP povećao u SAD samo za 3% u periodu od 1999-2006. godine, u Nemačkoj se taj procenat povećao za 11%, 27% u Japanu, 28% u Finskoj, 58% u Koreji, 66% u Španiji, 90% u Mađarskoj i neverovatnih 187% u Kini. Kao rezultat smanjenja investicija u inovacije, udeo SAD u globalnom R&D je opao sa 39% u 1999. na 34% u 2011. godini. U isto vreme udeo Kine u globalnom R&D se učetvorostručio”.162 Navedeno ukazuje da nedovoljno ulaganje u inovacije znači da će buduća ekonomija biti nedovoljno inovativna, ali i da će zaostajati u konkurentnosti.

Da su ove konstatacije tačne, potvrđuje i kriza nastala pri kraju prve decenije ovog veka, kada su se inovativne kompanije lakše i uspešnije nosile sa ekonomskom krizom, koja je zahvatila svet na globalnom nivou. Shodno navedenom, one su pretrpele manje štete, a i brže su izašle iz negativnih trendova. Klasične, odnosno tradicionalne kompanije, zbog suviše velikog determinizma i centralizacije, nisu mogle da odole razaranjima kompanije i kao takve su pretrpele velike gubitke, a veliki deo njih je nestao.

Dakle, društvene, odnosno organizacione krize nastaju zbog toga što se dugo vremena primenjuju iste tehnologije i koncepti, iako se okruženje promenilo, pri čemu se primenjuju zastarela i prevaziđena rešenja, tj. nema novih i originalnih ideja, a kada se one i pojave, birokratske strukture nastoje da ih spreče i zadrža status kvo. Birokratija je sila koja je posvećena efikasnosti, a ne efektivnosti, a eliminisanjem ekonomske dimenzije kao ključnog faktora svakog opstanka, sistemi dolaze u krizu sa neizvesnim, a često i tragičnim krajem. Ovu situaciju je relativno dobro predstavio A. Grant: „Ako postoji neko mesto na planeti gde originalnost umire, uspeću da ga pronađem u poslednjem bastionu birokratije. To je mesto gde su ljudi prihvatili podrazumevano bez pitanja, pridržavali se pravila bez objašnjenja i držali se tradicija i tehnologija dugo, nakon što su iste postale tehnički i ekonomski zastarele i kao takve izbačene iz organizacije”. Organizacije i zaposleni su se u kriznim vremenima ponašali i razmišljali na isti način, kao i u normalnim vremenima i uslovima poslovanja.163

6.3. Kriza – opasnost i(li) šansa za ideje i inovacije Svaka kriza nosi opasnosti i šanse. Obično se misli da krize nose opasnost, analogno postojanju bolesti kod živih bića koje mogu da dovedu do smrti. Stoga krizu niko ne želi, a svaka pomisao na krizu, dovodi do rastrojstva čoveka i psihičkih, odnosno psiholoških problema. Ovo sve više dobija na intenzitetu, tako da se često uzroci, ili sama kriza prikriva, tj. postoji opšti trend da se negira da kriza uopšte postoji, što vodi u konformizam kao stanje ugodnosti i zadovoljstva.

161 Mishael Roberto, Richard Bohmer and Am Edmondson: Facing Ambignous threats, HBR, Novembar 2006. p. 108. 162 UNESCO- Institute for Statistics, Data Centre (RD expenditure) www.uis.unesco.org (pristup 25.05 2018.) 163 Adam Grant: How to Build a Culture of originality, HBR, mart, 2016. str. 3.

Page 145: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

129

Jasno je da je prvi uslov da se kriza reši, da se prizna da kriza postoji, ali i da se uvede neokonformizam, kao stanje u kome ljudi pokazuju nezadovoljstvo kriznim stanjem i da žele da iz njega izađu. Stoga je upravljanje promenama i inovacijama, postao jedan od najvažnijih zadataka strateškog menadžmenta, jer se pokazalo da oni koji se ne menjaju i ne inoviraju, neće preživeti, tj. da onaj koji je spor nestaće, jer brži opstaju.164

Iskustva pokazuju da su inovacije ključne za poslovnu uspešnost. Razliku između uspešnih i neuspešnih organizacija treba tražiti u odnosu prema inovacijama i sposobnostima da se stvore povoljni uslovi za njihov nastanak i razvoj. Dakle, uspešne kompanije inoviraju, imaju dobre međuljudske odnose, zaposleni su spemni da se žrtvuju i unaprede svoje poslovanje i spremni su da više ulažu u inovacije. Neuspešni su statični, čekaju povoljnije vreme, nisu spemni da iznalaze nove načine proizvodnje, nove tehnološke i organizacione promene, ili nove proizvode. Ispostavlja se da zemlje koje više ulažu u inovacije imaju veći društveno bruto proizvodu u odnosu na zemlje koje nedovoljno ulažu u istraživanje i razvoj.

Krize se obično smatraju za lošu stvar, nešto što niko ne želi, a kada ona nastane, veliki broj organizacija je iznenađen i nema adekvatnog odgovora na istu. Što vreme više prolazi, kriza, poput bolesti kod čoveka se širi težeći da doživi svoj maksimum, odnosno „smrt” organizacije. U takvoj situaciji se obično ide na prekidanje negativnih trendova, tj. ublažavanje, ili eliminisanje njenih posledica i vraćanje u prethodno, odnosno normalno stanje.

Nema sumnje da kriza predstavlja opasnost, zbog čega se preduzimaju brojne dijagnostičke radnje da se prepoznaju simptomi koji dovode do krize, kako bi se njeni uzroci eliminisali. Međutim, kriza pruža i šansu za promene i uvođenje novih koncepata i tehnoloških rešenja, čak i bolje nego u normalnim vremenima. U krizi često neuspešni nestaju, a uspešni mogu da ojačaju i da budu još uspešniji. U njoj je moguće povezati dezintegrisane delove, izbaciti proizvode koji nemaju tržišnu verifikaciju, promeniti organizacionu strukturu i uopšte filozofiju poslovanja.

Iskustva Japana, Nemačke, Italije i drugih zemalja koje su učestvovale u Drugom svetskom ratu, pokazuju da su upravo ove zemlje nakon razaranja, počele da ostvaruju snažan ekonomski rast i razvoj. Ove zemlje su uvidele da nemaju šansi da nešto više ostvare na bojnom polju i okrenuli su se radu, organizovanju privrede i društva, itd. One su danas u grupi najrazvijenijih zemalja na svetu, što ukazuje da je najveća korist krize spoznati svoje slabosti, tj. uzroke krize i krenuti često potpuno drugačijim putem.

Ekonomska kriza 2008-2009. je pokazala da su upravo u ovom periodu nestale, ali u isto vreme i nastale nove kompanije koje nisu bile opterećene velikom prezaduženošću, čiji su poslovni bilansi krenuli od nule, tj. koji su bili čisti sa gradnjom novog imidža i nove poslovne filozofije. U navedenom kontekstu, stvorene su nove banke sa kvalitetnom aktivom i drugačijim načinom ponašanja, uvođenjem novih tehnologija, ali i novih koncepata komuniciranja sa mušterijama.

164 Maucher Helmut: Management-Brevierein Leitfaden fur undernehmerishen Erfolg, Frankfurt an Main/New Yorkg, Campus, 2007. p. 46 and 82.

Page 146: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

130

Slično je i sa korporativnim organizacijama, jer je u krizi najlakše izvoditi promene, tj. uvoditi inovacije, promeniti beskorisne, statične i neinovativne pojedince, što je teško ili otežavajuće u normalnim vremenima. Drugim rečima, kriza za mudre menadžere, kako kaže A. Ajnštajn može svakom narodu „biti pravi blagoslov, jer sve krize donose napredak”. Osnovni preduslov navedenog je da se prizna da kriza zaista postoji i da se o krizi govori, kao što se govori o bolesti pojedinca, ili organizacije. Bez toga se kriza neće rešiti. Kada se o krizi govori, traže se rešenja, a kada se o krizi ćuti, promoviše se konformizam.

Dobar primer za navedenu tvrdnju je Finska. Ova zemlja je ključna načela obrazovne politike donela nakon završetka Drugog svetskog rata, u najtežoj državnoj krizi koja je zahvatila ovu skandinavsku zemlju. Kriza je ovde pobudila nagon za opstanak, zbog čega su pronađeni novi i inovativni koncepti i rešenja, lakše nego što je to bilo moguće u normalnim vremenima. Ova zemlja skoro dve decenije predstavlja pravog lidera kada je u pitanju kvalitet obrazovanja.165

Dosadašnja naučna istraživanja pokazuju da je kriza sastavni deo života i rada ljudi, ali i organizacija različitih formi organizovanja, vlasništva ili delatnosti kojom se bave. Ispostavlja se da ne postoji čovek, ili organizacija, tj. bilo koje živo biće koje tokom svog života nije bilo u krizi, što znači da je ona univerzalna. Suše, poplave, zemljotresi, vulkani, itd. su velike krize koje zahvataju prirodni poredak i odvijaju se po prirodnim, a to znači objektivnim zakonima i zakonitostima, koje čovek još uvek nije u potpunosti upoznao. Vremenom, i ove tajne se otkrivaju i na njih čovek reaguje shodno svojim znanjima i sposobnostima. Dakle, ni ove krize nisu slučajnost, već imaju svoje uzroke.

Kada su u pitanju organizacije kao veštačke tvorevine sastavljene od čoveka kao prirodnog elementa i drugih resursa i one su podložne manjim, ili većim krizama. U teoriji su poznati i stavovi o zakonitostima i cikličnim kretanjima, gde se razmatraju ciklični tokovi ili krugovi nastanka krize, njihovo trajanje i druge karakteristike. One se često označavaju kao velike, male, lokalne, ili regionalne, nacionalne ili globalne. Na ove krize čovek može uspešnije reagovati, jer one nastaju iz subjektivizma ili nedovoljne spoznaje, odnosno nespremnosti čoveka, odnosno upravljačkih elita da se uhvate u koštac sa uzrocima krize.

Svaka kriza ima sličnosti sa drugim krizama, bilo da se radi o vremenskim, ili prostornim dimenzijama. Naime, velika ekonomska kriza dvadesetih godina prošlog veka imala je sličnosti sa krizama sedamdesetih godina prošlog veka, ali i sa ekonomskom krizom u prvoj deceniji trećeg milenijuma. Navedeno omogućava da se formulišu neki zajednički imenitelji, odnosno zajedničke zakonitosti, koje bi se mogle koristiti u pripremi organizacije da spremno dočeka moguću krizu i da menadžment adekvatno odgovori na njene izazove.

Ipak, svaka kriza ima i svojih specifičnosti. Generalno posmatrano, svaka kriza je unikatna, neponovljiva, sa brojnim specifičnostima, čak i onda kada nam se čini da su one iste. Ovo je bitno saznanje, što znači da se na različite krize ne mogu primenjivati isti koncepti za otklanjanje, niti se na slične krize mogu primenjivati isti mehanizmi za njihovo rešavanje. Ono što krize čini različitim, to je čovek koji je obavezni elemenat svake orgnizacije. Naime, čovek je najsvesnije, ali i najkontraverznije živo biće i ponaša se od slučaja do slučaja, tj. zavisno od 165 P. Sahlberg: Finske lekcije, Navoli, Beograd, 2013. str. 94.

Page 147: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

131

svojih interesa i potreba. Otuda se na jedan način ponaša kada se nalazi u ulozi rukovodioca, a drugačije, pa često i suprotno kada se nalazi u ulozi izvršioca. Zato je i svaka kriza posebna i treba je posebno i tretirati i iznalaziti specifične mehanizme za njeno rešavanje.

Krize se međusobno razlikuju i po trajanju. Neke traju po nekoliko godina, dok su druge kratkotrajne i prolazne. Ono što je za krize bitno, što se pretvorilo u zakonitost, to je da su krize sve ćešće, da su sve složenije i da sve više ispoljavaju negativan uticaj na perspektivu čoveka, ili organizacije. Ovo je razumljivo, ako imamo u vidu sve složeniju međuzavisnost koja postoji između čoveka, odnosno organizacije i okruženja, nepredvidljivost i neizvesnost koja objektivno postoji u savremenom svetu.

Krizu niko ne voli. Ona stoji kao Damaklov mač nad svakim živim bićem, odnosno nad organizacijama. Ova konstatacija je prisutna od nastanka čoveka do današnjih dana, jer nikad čovekov život, pa ni život organizacije nije bio toliko siguran da mu nije pretila prirodna, ili društvena opasnost, tj. da se nije nekada našao u krizi i kriznim situacijama. Ono što je paradoksalno, to je da se ljudi ne uče i ne osposobljavaju da prepoznaju simptome krize tj. da je dijagnosticiraju, a potom i leče, odnosno otklanjaju negativne uticaje koje ona ostavlja u prirodnom, ili društvenom poretku. Posledice navedenog su evidentne, a to je sve veći broj obolelih od stresa, koji nastaje od nesposobnosti organizma da izdrži spoljne uticaje okruženje i promena koje dolaze iz njega, tj. nesposobnosti organizacije da živi sa promenama koje dolaze iz okruženja, ili da kreira inovacije u svojim organizacijama, kako bi smanjila gep sa promenama koje dolaze iz okruženja.

Nauka o samoorganizaciji je dokazala da u suštini postoje paralelni procesi između organizovanja i dezorganizovanja, odnosno reorganizovanja i da se ovi fenomeni nalaze u uzročno posledičnim vezama i odnosima. Njihovo poznavanje je uslov za razumevanje funkcionisanje, ali i za upravljanje organizacijama, što znači da nema organizovanja, bez dezorganizovanje i da je dezorganizovanje uslov da dođe do organizovanja.

6.4. Specifičnosti upravljanja inovacijama u uslovima krize Inovacije nastaju svuda i na svakom mestu. One su takođe prisutne u normalnim, kao i u kriznim vremenima. Mnogi krizni trenuci su doveli do inovacija, kao što su mnoge kvalitetne inovacije nestale u normalnim vremenima. Ono što inovacije razlikuje to su njihove specifičnosti i uticaji koje one ispoljavaju na organizaciju, ili okruženje.166

Kada je u pitanju sfera inovacija, pokazuje se da je novotarije, nove proizvode i nove poslovne filozofije najteže uvoditi u normalnim, ili veoma uspešnim periodima kompanijskog poslovanja. Ovde su zaposleni zadovoljni, ostvaruju lično zadovoljstvo kroz zarade i nisu

166 Relativno dobar prikaz upravljanja inovacijama u kriznim vremenima dat je u: Radosavljević, Ž. i dr.: Управление инновациями в условияx кризиса. У: Проблемьі и перспективьі инновационного развития экономики : региональное инновационное развитие: политика, управление, законодательство : материаль 15. международной научно-практической коференции. Киев: Национальная академия наук Украиньі: Центр иследдований научно-технического потенциала и истории науки им. Г.М. Доброва: ВерховньИй Совет Автономной Республики Крьйм; Торгово-промьішленная палата Крьіма, 2010, стр. 238-243

Page 148: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

132

izloženi psihološkim pritiscima strahujući za sudbinu firme i njenu uspešnost. Ispostavlja se da normalna situacija čini i menadžment, pa i inovatore statičnim, neodlučnim za kreiranje novog proizvoda, kako zbog svoje neizvesnosti, tako i zbog dokazane uspešnosti postojećih proizvoda.

Drugim rečima, zaposleni su skloni da najveći otpor promenama i inovacijama pruže u normalnim i uspešnim periodima poslovanja, iako upravo u tim uslovima imaju najveće kreativne potencijale i mogućnosti, jer je dokazano da je potencijal ideja daleko veći u normalnim, nego u uslovima straha, tenzija i krize. Ipak, mudri i profesionalni menadžeri će upravo u normalnim i veoma uspešnim periodima poslovanja, nastojati da uvedu inovacije, svesni da je životni vek svakog proizvoda ograničen i da je potrebno predvideti sled promena koje će se desiti. Uslov za navedeno je da se u organizacijama neguje pravilo: „Život kroz stalne promene, tj. shvatanje promena kao uslova opstanka, rasta i razvoja, tj da su promene uslov života”167

U kriznim situacijama je najlakše uvoditi inovacije, kako u proizvodnoj, tako i u organizacionoj i upravljačkoj sferi. Ovde dolazi do smanjenja proizvodnje, radnici najčešće napuštaju kompaniju, pogoršavaju se međuljudski odnosi i organizaciona klima, dobavljači otkazuju isporuke zbog nesolventnosti, kupci odlaze kod konkurencije. Dakle, posledice krize su evidentne i ne mogu se dovoditi u pitanje. Što navedeno stanje traje duže, to su posledice krize razornije i teško ih je zaustaviti, odnosno preokrenuti smer daljih trendova.

U navedenim okolnostima, tj. u uslovima kada je evidentno da je kompanija došla do kraja, zaposleni jedini spas vide u radikalnim promenama i uvođenju inovacija kako po pitanju proizvoda i usluga koje proizvode, tako i u sferi marketinga, organizaciono-upravljačkih rešenja, itd. Drugim rečima, u ovakvim situacijama će kod zaposlenih biti najmanje otpora prema uvođenju novih rešenja. Međutim, ovakvo stanje daje najmanje mogućnosti manevra kada su u pitanju kompanijski potencijali, jer se firma sreće sa odlaskom najboljih, suočava se sa problemom nelikvidnosti, kao i smanjenom mogućnosti novih investicionih zahvata kada je u pitanju uvođenje novih tehnologija, itd.

Korporativna kriza je ustvari nestanak ili smanjenje tražnje za proizvodom ili uslugom, što dovodi i do prestanka proizvodnje, odnosno poslovanja. U takvim okolnostima, menadžment i zaposleni imaju veće mogućnosti za kreativno i inovativno razmišljanje, jer se ne bave tekućim, često i opterećujućim poslovima koji ne dozvoljavaju da zaposleni razmišljaju o inovacijama. U vezi navedenog I. Adižes konstatuje: „Kada je ritam u kompaniji sporiji, ljudi imaju vremena, savršen je trenutak da im dajete zadatke koji će uneti inovacije u kompaniji. Iz krize će izaći integrisanija, posvećenija, inovativnija kompanija, kakva nikada pre nije bila”168

U kriznim situacijama je nužno menjati i menadžment, što je otežano, samim stanjem kompanije, jer niko ne želi da prihvata najvišu, ili najviše pozicije u kompaniji, u uslovima krize. Mnoge kompanije nastoje da i dalje zadrže postojeći, odnosno menadžment koji je organizaciju i doveo u krizu, očekujući da će se stvari popraviti i da će kompanija doći na nivo 167 Milan Radosavljević, Upravljanje promenama, skripta, FORKUP, Novi Sad, 2011. str. 90-99. 168 I. Adižes: Kako upravljati u veme krize i kako je pre svega izbeći, Asee, Novi Sad, 2012. str. 48.

Page 149: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

133

normalnog poslovanja. Praksa pokazuje da su ovakva verovanja na nivou iluzije, ili zablude, jer je u najvećem broju slučajeva da menadžment koji je kompaniju doveo u krizu, teško može istu izvede iz krize i vrati je na normalno stanje. Znači, da prvi i osnovni uslov da kompanija izađe iz krize je da se smeni postojeći menadžment i da se imenuju novi i po pravilu inovativniji ljudi koji će uneti svežinu i nove ideje u kompaniju.

Ovo pravilo je izvedno iz sportskih takmičenja, koja se odvijaju po poznatim i regularnim pravilima u kojima se pri neuspehu neke sporske ekipe, nikad ne menja ceo tim, već vođstvo. Dolaskom novog trenera, ili upravljačkog tima, mejaju se i koncepti, što stvara uslove da novi trenener sa starim igračima ostvari vrhunske rezultate. Ovde je moguće uvoditi inovacije pre svega kada su u pitanju nematerijalne, jer se najveće posledice u kriznom upravljanju osećaju u finansijama, odnosno u nedostatku finansijskih sredstava. U ovim situacijama najlakše je izvoditi radikalne i fundamentalne inovcije, tj. uvoditi nove ideje i koncepte po principu reinženjeringa.

Svaka kriza, pa shodno tome i inovaciona kriza je praćena višestrukim posledicama, kako u sadašnjosti, tako i kada je u pitanju budućnost. Ekonomska kriza u prvoj deceniji trećeg milenijumja je pre svega bila moralna kriza koja je svoj štetni uticaj ispoljila kroz ekonomsku sferu. U takvoj situaciji, mogle su da opstanu samo kompanije koje su imale jake istraživačko inovacione institucije i koje su negovale princip fleksibilnosti, odnosno adaptilnosti. Ovi principi upozoravaju menadžment da je centalizacija, determinizam i šematizam velika opasnost za uspešnost u normalnim, a i da se ne govori o kriznim vremenima.

Princip demokratičnosti ima prevagu u odnosu na autokratiju i prinudu i u demoktratskim načinima upravljanja se ostvaruje veći intenzitet inovacija i preduzetništva. Prema analizama londonskog časopisa „The Economist” koje se zasniva na istraživanjima Centra za međunarodno privatno preduzetništvo u SAD od jedanaest zemalja koje su imale uspešnu tranziciju, šest je imalo demokratske sisteme i to: Australija, Kolumbija, Novi Zeland, Poljska, Portugalija i Španija. Pet zemalja čija se tranzicija ocenjuje sa manjim stepenom uspešnosti nisu imale zadovoljavajuću kritičnu masu demokratičnosti i to: Čile, Indonezija, Meksiko, Južna Koreja i Turska”.169

Navedeno ukazuje da je demokratija lek za sprečavanje krize, ali da se putem demokratije može i najefikasnije izaći iz krize. Ispostavlja se da se u demokratskim ili liberalnim uslovima poslovanja oslobađa ogroman kreativan potencijal za kreiranje ideja i njihovu implementaciju. Ovo je potpuno suprotan stav, većine klasičnih teoretičara, koji smatraju da do krize dolazi zbog „viška” demokratije i da se iz krize može izaći sa pojačanom prinudom i centralizacijom, odnosno stavljanjem svih organizacionih resursa pod dirigentsku palicu jednog, ili manje grupe rukovodećih ljudi. Ovo je logična konstatacija, jer svakodnevna iskustva pokazuju da se autokratijom ne mogu rešiti ni obični porodični problemi u kojima postoji najviši nivo razumevanja i spremnosti za pomaganje. U organizacijama kao interesnim tvorevinama se ništa prinudom ne može rešiti, a posebno kada je u pitanju kreativnost i inovativnost, jer se davanje ideja i njihova implementacija ne mogu narediti i putem prinude intenzivirati. Da je to moguće,

169 The Economist, od 29.01.1994.

Page 150: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

134

problema zapravo ne bi ni bilo, organizacije bi propisale pravila koja se moraju poštovati, te sankcije za njihovo nepoštovanje. Ipak, za kreiranje ideja je potrebna odgovarajuća klima i kultura. Imajući u vidu prethodno, uspešne kompanije, a pre svih Google, 3M, Valve, Four Season, Intuit i druge „praktikuju da svojim radnicima dozvole da 10-20% svog radnog vremena poklone inovacijama i iznalaženju novog, ili novih načina obavljanja poslova i radnih zadataka”170

Za upravljanje kreacijama i inovacijama u kriznim vremenima treba napomenuti i uticaj političko pravnog aspekta i okvira. Ispostavlja se da veliki broj menadžerskih timova, odnosno rukovodioca nastoji da u kriznim vremenima upravlja na isti način, kao i u normalnim situacijama. Ovo podstiču i postojeći propisi koji se uglavnom donose za funkcionisanje organizacija u normalnim situacijama. Analize pokazuju da veoma mali broj organizacija donosi propise i alternative koje važe za krizna vremena. Drugim rečima, u upravljanju inovacijama se obično ide na najpovoljnija rešenja, dok se vanredne i nepovoljne okolnosti i ne razmatraju. Mudri menadžeri će i pri visoko pouzdanim sistemima i situacijama predvideti rezervnu, odnosno varijantu „B” u kojoj bi mogao da deluje planski i bez većih turbulencija.

Upravljanje inovacijama u kriznim vremenima zahteva veću umešnost, odnosno sposobnost improvizacije, tj. davanja praktičnih rešenja u kojima se neće poštovati ili slediti procedura postupanja u normalnim vremenima, tj. gde se nastoji prečicom doći do cilja i to putem funkcionalnih poboljšanja i unapređenja. Ovde su na ceni praktičari, improvizatori i imitatori u odnosu na normalna vremena kada se traži analitičnost, provere, studioznost i postupnost. Ova pravila su preuzeta iz teorije ratovanja, gde su se za mirnodopske uslove birali komandanti koji su imali teoretsku, studiozniju i analitičkiju osnovu, dok su pred ratne situacije bile zamenjivani i na njihovo mesto dolazili generali koji su imali dominaciju iskustva, brzine razmišljanja i reagovanja na promenljive okolnosti.

Iz prethodnog se može zaključiti da je upravljanje inovacijama u kriznim vremenima znatno složenije, nego u normalnim uslovima poslovanja. Ono u kriznim situacijama ima drugačije, a često i potpuno suprotne principe upravljanja. Zato se pri imenovanju, ili izboru profesionalnih menadžera primenjuju različiti kriterijumi, tj. menadžeri koji su uspešni i daju dobre rezultate u normalnim, ali su neuspešni u kriznim vremenima, ali i postojanje posebnih menadžera koji daju dobre rezultate u kriznim, ali ne i u normalnim uslovima poslovanja. Navedeno implicira da se u kriznim vremenima mora promeniti menadžment koji je organizaciju doveo u krizno stanje, ali da se na njegovo mesto imenuje profesionalac za upravljanje u kriznim vremenima.

6.5. Južna Koreja – Iz krize do prosperiteta putem inovacija i visokim obrazovanjem

Prema pokazateljima na svetskim međunarodnim listama kvaliteta obrazovanja, a posebno visokog obrazovanja najorganizovanije obrazovanje imaju: Japan, Singapur, Hong Kong, Južna Koreja, Švedska, Norveška i Danska, a posebno Finska. Ove zemlje ostvaruju najbolje rezultate na međunarodnim testovima za proveru znanja. Vidljivo je da u grupi

170 Nathan Furr and Jeffer Dyr: Leading your team into the Unknown, HBR, Decembar, 2014. p. 9.

Page 151: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

135

najorganizovanijih obrazovnih sistema postoje dve tipične kulture, religije, odnosno četiri zemlje koje pripadaju drugim kontinentima, odnosno četiri zemlje koje pripadaju evropskom obrazovnom prostoru koji je koncetrisan na severu Evrope, odnosno na Skandinavskom poluostrvu.

Postavlja se pitanje, što je zajedničko za navedene zemlje, odnosno šta ih razlikuje i koji su to faktori koji su imali odlučujući uticaj na visoku organizovanost obrazovnih institucija. Iako je teško napraviti jasnu distinkciju i vrednost pojedinih faktora, sigurno je da je najveći broj navedenih zemalja siromašan prirodnim bogatstvom i da imaju izvrsnu radnu kulturu, koja kod pojedinih zemalja dostiže nivo radnog fanatizma. Ne treba potceniti ni uticaj religije i običaja, čini se da su ovo dva posebno važna faktora, koji su ove zemlje doveli u situaciju da se zarad opstanka okrenu znanju kao najvednijem resursu, odnosno visokim tehnologijama kao primenjenom znanju i da se okrenu radu i odgovornosti za uspešnost, odnosno neuspešnost.

Iz navedenog se može zaključiti da za njihov razvoj, napredak i visoko rangiranje, nisu prevashodno zaslužna visoka ulaganja u sistem obrazovanja i naučno istraživački rad, već stavljanje akcenta na znanje, racionalnost i sposobnost za donošenjee kvalitetnih strateških upravljačkih odluka. Dakako, kada intelektualni kapital dobije zasluženo mesto u nekoj zemlji, stvaraju se uslovi da se stvore kvalitetni visokoobrazovni sistemi, instituti, univerziteti, naučno-istraživačke, inovacione i druge organizacije koje predstavljaju „motore” razvoja, kako na nacionalnom, tako i na globalnom tržištu. Koliko znanje, odnosno visoko obrazovanje utiče na razvijanje poslovnih imperija, može se videti iz činjenice da japansko, odnosno finsko obrazovanje spada u grupu najorganizvanijih i da su istovremeno stvorena dva ekonomska čuda: Tojota u automobilskoj i Nokia u telekomunikacionim tehnologijama. Dakle ove kompanije su rezultat nacionalne pameti Japana i Finske i održavaju se zahvaljući kvalitetu njihovog pre svega visokog obrazovanja.

Veliki uticaj na razvoj obrazovanja u azijskim zemljama je ispoljilo učenje Konfučija, poštovanje nacionalne kulture i tradicionalnih vrednosti, pri čemu se izučavaju kineski mudraci koji na objektivan način objašnjavaju život i promene, a posebno knjiga kineskog mudraca Ji Đinga pod naslovom: „Knjiga promena” u kojoj je data fiozofija života, a posebno da su promene i inovacije, uslov za opstanak svega postojećeg u Univerzumu tj. tamo gde nema promena, nema ni života. Ovo je kapitalno saznanje, jer bez njega teško je inovirati, jer je u ljudskom biću ugrađen otpor prema novinama, budući da je daleko lakše živeti bez promena, jer je svaka promena praćena novim zahtevima, prilagođavanju, pa shodno tome i riziku da li će ona dati očekivani rezultat.

Koliko su značajne tradiconalne, odnosno vrednosti starih japanskih, kineskih i drugih mudraca vidi se po tome što su na „Harvardu najposećenija predavanja na kojima se govori o drevnim kineskim i persijskim mudracima. Po njima, „izvrsnost proizilazi iz naše odluke o tome šta ćemo da radimo, a ne iz naših prirodnih nadarenosti”. Koliko je ova misao relevantna za savremeni svet ne treba posebno ni objašnjavati.171

171 Stanko Crnobrnja: Veliko prestrojavanje kulture, Kultura, Umetnost, Nauka, Politika, Beograd, 22.04.2017. str.1.

Page 152: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

136

Skandinavsko i Azijsko obrazovanje je visokokvalitetno, jer se permanentno menja i usaglašava sa svetskim kretanjima i trendovima, ali u isto vreme predstavlja i kreatore budućnosti.

Južna Koreja kao model razvoja kroz obrazovanje i inovacije

Južna Koreja je poput Finske interesantna za istraživanje i analiziranje inovacija i kreacija, kao i visokog obrazovanja, zbog toga što je ona uspela da za nešto više od tri decenije, od ruralne i zaostale zemlje, sa brojnim unutrašnjim sukobima i problemima, danas postane visoko razvijena zemlja i ekonomski džin. Pre šest decenija, J. Koreja se oporavljala od građanskog rata, a a obrazovanje je bilo na veoma niskom nivou. Srbija je svojevremeno bila razvijenija i imala je bolji obrazovni sistem od Juže Koreje, a nakon četiri decenije, J. Koreja je napedovala velikom brzinom, dok je obrazovni sistem Srbije stagnirao.

Zasluge za ovakvu brzu ekspanziju pripadaju visokom obrazovanju, korišćenju visoko naprednih tehnologija i radnoj kulturi koje se zasniva na učenju Konfučija, tj. „Kratkotrajno mučenje za dugoročno uživanje”. Dakle, vredi se mučiti, žrtvovati i ulagati u sebe u kraćoj vremenskoj dimenziji, kako bi se obezbedio bolji životni standard tokom svog dugog radnog i životnog veka. Ovo je ustvari pitanje kratkoropne nesreće i dugoročne sreće, koje se na primeru Južne Koreje pokazalo kao veoma efikasno.172

Otuda i njihov radni entuzijazam i spremnost za učenje i ulaganje u sebe tokom celog života, jer oni veruju da je život danas ono što je čovek radio juče, da ono što danas radi da će mu opredeliti boljitak sutradan, a ono što bude radio u budućnosti, opredeliće mu boljitak na onom svetu. Kada nacija veruje u navedeno i kada kult rada i obrazovanja dostigne takav nivo da je pojedinca stid ukoliko nije obrazovan, stiču se uslovi za dalekosežni rast i razvoj privrede i društva. Drugim rečima, kult obrazovanja je prisutan na svakom mestu i ono je proglašeno za javno dobro, ali i za nacionalni prioritet koji permanentno traje. Tome je doprineo i ugled nastavničko-profesorske profesije, ugled obrazovnih institucija i njihov status koji je na visokom rangu najuglednijih profesija.

Obzirom da visoko obrazovanje kao ključni faktor koji utiče na inovativnost i konkurentnost Južne Koreje ima brojne inovacije, često netipične i potpuno suprotne zapadno evropskom obrazovnom sistemu, nadalje će se obraditi neka pitanja koja imaju i najveći uticaj na kvalitet visokog obrazovanja, a time i na inovativnost, odnosno konkurentnost:

• Obrazovni sistem Južne Koreje se razvijao postepeno i po principu holizma, što znači da su svi subjekti društva „upregnuti” u sistem svih nivoa obrazvanja. Tako je šezdesetih godina Vlada bila posvećena osnovnom, sedamdesetih godina srednjem, a osamdesetih i devedesetih godina visokom i celoživotnom obrazovanju. Dakle, reforme su išle od uslovno rečeno dna, prema vrhu, što je i logično, ali i postepeno, jer visoko obrazovanje, kao najviši nivo obrazovanja zavisi od prethodnih. Sličan pristup je imala i Finska, što može poslužiti i kao pouka za druge zemlje koje žele da izvode reforme

172 Ejmi Čoj: Šta to najbolji obrazovni sistemi rade kako treba: Primer Finske i Južne Koreje, prevod Tamare Nikolić, od 21. Marta 2017. godine, https://dizquediz.wordpress.com/2017/o3/21/finska-južna-koreja/

Page 153: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

137

uz napomenu da se obrazovne reforme ne mogu izvesti odjednom za sve nivoe obrazovanja, već postepeno i u vremenskom trajanju od najmanje tri do pet decenija. Time se oklanja svaka zabluda da su moguće brze transformacije i tranzicije, a posebno da se problem obrazovanja može rešavati parcijalno i bez angažovanja društva u celini.

• J. Koreja je na vreme uvidela problem u strukturi nacionalnog kurikuluma u kome su bile zapostavljene društveno humanističke nauke, ali i smanjenje budžetskih sredstava za ovo naučno polje. Ovo zapostavljanje je dovelo do povećanih devijacija u različitim segmentima države, kao što su korupcija, kriminal, devijacije, ubistva, poremećaji društvenih odnosa, isl. Vlada je na navedeno reagovala izdvajanjem većih sredstava, ali i promenom odnosa prema filozofiji, etici, sociologiji, itd. Na ovaj način, akcenat je dat na preventivu i izgradnju svesti, umesto da se bore sa posledicama.

• Intenzivnost je opšta karakteristika obrazovnog sistema J. Koreje. Dok u Evropi postoji opšti stav da se učenici relaksiraju i što manje provode vremena na časovima predavanja, tj. u učionici, da imaju veći školski raspust, dotle u J. Koreji učenici znatno više uče u odnosu na Evropu. Primera radi, učenici u školama u Finskoj provode 190 dana, dok je u J. Koreji 220 dana. Učenici uče i posle završetka škole, rade zajedno sa roditeljima, ili imaju privatne časove za pojedine predmete. Navedeno ukazuje da su učenici u J. Koreji u grupi najopterećenijeg dela populacije. Ali to odgovara njihovoj kulturi u kojoj napor i mučenje na ovozemaljskom svetu, obezbeđuje bolji život na onom drugom, zbog čega im ovaj napor i ne pada tako teško.

Prema analizama, roditelji u J. Koreji za dodatno obrazovanje troše i do jedne trećine svojih prihoda, što je veliko opterećenje za porodične budžete. Pored navedenog, deca pohađaju kurseve i obuku u vezi: muzike, slikarstva, plesa, glume itd. a u cilju razvijanja kreativnih sposobnosti, bez kojih će malo značiti i znanje koje se stekne u formalonom obrazovanju.

Jasno je da osnovni razlog za organizovanje i funkcionisanje ovakvog sistema obrazovanja je u tome što vlada opšte mišljenje da se talenti ne rađaju, već je talenat nešto na čemu se treba raditi, a rad je u tome nezamenljiv faktor. Zato roditelji učestvuju u obrazovanju i vaspitanju i prate napredovanje i razvoj svoje dece.

• Odnos prema PISA testovima je ovde specifičan, iako su oni prihvaćeni na nivou međunarodne zajednice kao validan instrument za procenjivanje kvaliteta obrazovanja i nacionalne psimenosti. Odnos prema PISA testovima je najblaže rečeno rezervisan. Sličan odnos, poslednjih godina postoji i u Skandinavskim zemljam, gde se sve više preispituje validnost i objektivnost ovog kriterija u merenju obrazovne pismenosti i kvaliteta obrazovanja, jer se pokazuje da se učenici mesecima pripremaju da tačno odgovore na pitanja i probleme koji se daju u testovima. Uspeh na testovima često opredeljuje i budućnost učenika, ili studenata. Na taj način se zapostavljaju druge oblasti, što po logici stvara ličnost koja je usmerena prema jednoj oblasti. Konačno, nije problem učiti i naučiti odgovore na poznata pitanja, već kroz obrazovanje pripremiti i osposobiti buduće stručnjake da kreativno razmišljaju i uspešno u svetu

Page 154: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

138

velikih turbulencija prelaze iz jedne u drugu ili treću sesiju i da mogu uspešno da odgovore na buduće izazove.173

• Obrazovni sistem J. Koreje je strateški usmeren na obrazovnu i vaspitnu funkciju, što znači ne jedno ili drugo, već i jedno i drugo. Ovakav pristup imaju i skandinavski obrazovni sistemi, pri čemu se akcenat daje na lični primer, pre svega nastavnika. Fokus školovanja nije na reproduktivnom, već na funkckionalnom obrazovanju, tj. da se uči sa razumevanjem uz logičko razmišljanje u vezi usvojenog znanja. Fokus takođe nije na razvoju individualnih sposobnosti, već na razvijanju vršnjačkih odnosa i na vrednostima koje su usvojene na nacionalnom nivou. U obrazovnim sistemima je u širokoj primeni informaciona tehnologija, tako da je skoro u celosti ostvarena potpuna digitalna pismenost.

• Visoko obrazovanje u J. Koreji je organizovano kroz nacionalne (vladine) univerzitete, javne (lokalne) i privatne univerzitete. Univerziteti, posebno nacionalni su na visokoj ceni, ali i ostali, a posebno privatni nisu diskriminisani i imaju isti status kao i nacionalni. Školarina na privatnim univerzitetima je u proseku duplo veća od školarine na javnim univerzitetima. Posebno su cenjene inženjerske i informaciono tehničke nauke, iako se u poslednje vreme znatna pažnja posvećuje humanističkim i društvenim naukama.

U 2012-2013. godine u grupi od 400 najreferentnijih univerziteta našlo se šest univerziteta iz J. Koreje. Na svim univerzitetima, akcenat je na studentskim istraživanjima, a takođe i sami univerziteti su posvećeni posebno naučno istraživačkom radu, što ih i kvalifikuje za rangiranje na međunarodnim referentnim listama najkvalitetnijih univerziteta. Zahvaljujući visokom kvalitetu visokog obrazovanja, preko 90% svršenih srednjoškolaca upisuje fakultete, zašto se više godina pripremaju za polaganje zahtevnih prijemnih ispita. Dan za polaganje prijemnih ispia na univerzitetima se označava kao dan „D” i za njega se učenici pripremaju od rođenja, a upis na fakultete se smatra jednim od najvećih uspeha kako pojedinaca, tako i porodica. Univerzitet se smatra domom, tj. mestom gde se razvija intelekt studenata, gde se neguje mudrost, a uspeh univerziteta zavisi od kvaliteta budućih dostignuća svojih studenata, pri čemu taj uspeh nije garantovan.174

Iako postoje i druge specifičnosti, čini se da su date inovacije, odnosno novine u obrazovnim sistemima, koje su bitno uticale na relativno brzu transformaciju Južne Koreje iz ruralne i zemlje koja je imala građanski rat u visoko inovativnu, naprednu i konkurentnu zemlju na globalnom nivou. Njena iskustva mogu biti od pomoći zemljama koje su imale istu prošlost,

173 O problemimai rezultatima PISA testova dato je u: Entore and Minoiu, What Defference Immigration Low Makes, IZA Diskusion, No 1021, 2014. P-14-17. 174 Videti: Gachon Universitet, prvi privatni univerzitet iz Seula, nastao integrisanjem četiri fakulteta kako bi se ostvarivali sinergetski efekti. Osnovan je 1939. godine i predstavlja jedan od deset najprestižnijih univerziteta u J. Koreji. www.education ro.com/sr/universities/south-korea/gachon-univerity/).

Page 155: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

139

pa i Srbiji, da kroz obrazovanje i inovacije izađe iz postojećeg stanja i za kratko vreme postane moderna evropska država.

6.6. Samoorganizacija kao instrument sprečavanja nastanka krize Organizaciona struktura je mesto gde nastaju ideje i inovacije, ali i gde se one oblikuju, odnosno efektiranju. U klasičnoj teoriji organizacije se zahtevao red, rad, disciplina i rukovodeći kadrovi su obučavani kako da ovladaju ovim mehanizmima i da ih primene u praksi. Učinak, satni mehanizam i mehanistički koncept organizacije je dominirao i u takvim uslovima su nastajale ideje i inovacije, ali je dinamika njihovog nastajanja bila slaba, pri čemu su se idejama i inovacijma suprotstavljali pre svega visoki pozicioni rukovodioci. Rezultat navedenog je bio mali broj i intenzitet inovacija, tako da su proizvodi i tehnologije ili organizacioni koncepti imali dugi životni vek.

Danas, ali i u budućnosti će na ceni dobijati koncept samoorganizacije, tj. unošenje prirodnog, ili organskog, odnosno biološkog koncepta organizovanja i upravljanja. Ispostavlja se da je koncept samoorganizacije efikasniji, jer se zasniva na izučavanju neurologije i odnosa koji postoji između čovečjeg mozga i izvršnih delova tela u kome će izvršni delovi tela automatski uraditi sve ono što osmisli mozak. Obzirom da je izvorište ideja u čovekovom mozgu, uspostavljanje ravnoteže između leve strane mozga koja ima sposobnost linearnog i pravolinijskog razmišljanja i desne strane koja ima kreativne sposobnosti moguće je postići veću kreativnost i inovacije kod pojedinaca, ali i u organizaciji, jer organizaciju čine pre svega ljudi i njihova intelektualna snaga.

U pitanju je zapravo posvećivanje veće pažnje čovekovom intelektu, odnosno njegovom umu, umesto klasičnog pristupa u kome je bitna fizička snaga čoveka. Obzirom da svako živo biće ima um, ali da do danas niko nije definisao šta je um, to je potrebno istraživati samoorganizacije, a pre svega čoveka i njegovog odnosa između mozga i izvršnih delova, odnosno ruku, noga i mišića i tražiti analogije da se ideje što brže i kvalitetnije implementiraju u praksi, ili da se spreči nastanak krize.175

Organizacije i države koje su organizovane po principu samoorganizacije i samoorganizovanja, imaju više organskog i prirodnog u svojim strukturama, sa relativno jednostavnim samoregulacijama, što omogućava brzi prenos informacija i znanja između zemalja na globalnom nivou, odnosno po dubini i širini organizacionih sistema. Od kolikog je značaja doći brzo do neke informacije, ili znanja i još je brže primeniti u praksi ne treba posebno objašnjavati, posebno u savremenim uslovima, koji se označavaju kao društvo, ili ekonomija znanja. U pojedinim kompanijama se formiraju samoupravni timovi koji sami rešavaju probleme, uvode novotarije bez da traže saglasnost od viših nivoa. Prema istraživanjima, „organizacije koje su uvele samoupavne timove povećale su proizvodnju za 40% po radniku”, što je za svaku organizaciju od izuzetnog značaja.176

175 Života Radosavljević, (Samo)organizacija, FORKUP, Novi Sad, 2011. 176 Thomas A. Stewart: The strategy of Managament the earch for Organization of Tomorrow, p. 3.

Page 156: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

140

Dalji razvoj samoorganizacije kao značajnog faktora za poboljšanje inovacija će biti uslovljen dinamikom spoznaje funkcionisanja čovekovog mozga. Ispostavlja se da mnoge tajne čovečjeg mozga nisu otkrivene, da predstavljaju jednu od najvećih tajni u savremenoj neuronauci. Ipak i ono što se zna o anatomiji i fiziologiji funkcionisanja mozga, pokazuje da se mogu kreirati i mehanizmi koji mogu da rešavaju brojne neprogramirane probleme na osnovu veštačke inteligencije. Dakle, postojeći mehanizmi se oplemenujuju sa tzv. neuronskim mrežama i na taj način stvara veći kreativni potencijal u organizacijama.

Iskustva iz prethodnih kriza pokazuju i dokazuju da su organizacije koje su svoj dizajn i upravljačku filozofiju zasnivali na organskim, odnosno prirodnim principima, uspešnije rešavali njene posledice, kako kada je u pitanju vremenska dimenzija, tako i posledica koje je kriza proizvodila i kao takva ostavljala. One su uspevale da brže napuštaju predrasude i stereotipe, da napuštaju zastarele tehnologije i da radikalno menjaju svoje koncepte i pristupe. One su to činile na način kako rade samoorganizacije, jer su promene izvodile u okviru istog obrasca ponašanja, onako kako se to dešava i u čovečjem organizmu.

Naime, poznato je da se u čoveku svakodnevno dešavaju promene, da jedne ćelije izumiru, da se druge rađaju, da se svakih nekoliko dana menjaju krvna zrnca, ericotriti i drugo, ali da se to dešava u okviru postojećeg organizma. Ispostavlja se da čovek, kao najsavršenija vrsta samoorganizacije ima sposobnost da sam reši određena krizna stanja, tj. da se sam organizam izbori sa određenim kriznim stanjem i situacijom. Analogno navedenom i organizacije koje su projektovane i izgrađene na osnovama bioloških i medicinskih nauka, imaju veću sposobnost da putem samoregulacije same izvode promene i rešavaju eventualne probleme.177

Budućnost organizovanja će po svemu sudeći pripadati samoorganizaciji, kao najefikasnijem načinu organizovanja u poslovnim i drugim organizacijama. Ovo je razumljivo, ako se imaju u vidu njene karakteristike i prednosti, koje se odnose na njenu integrativnost, gde se promena u jednom delu celine odražava i na ostale delove, ali i na samu celinu. Dakle, uvođenje inovacije u jednom delu dovešće neminovo do promene i u ostalim delovima organizacije. Druga bitna karakteristika je što samoorganizaovani sistemi usposavljaju automatske, ili brže odnose sa okruženjem, ali i brže utiču na to okruženje. Samoorganizacije su dinamičnije i prilagodljivije, što je za inovcije od posebne važnosti, u odnosu na klasične organizacije, a takva struktura je povoljnija za uvođenje i razvijanje inovacija.

Dakako, za samoorganizovane organizacije potrebni su posebni stručnjaci za upravljanje, jer se sve manje mogu koristiti univerzalni i provereni recepti, obzirom da je svaka samoorganizacija specifična, unikatna i neponovljiva, što znači da uspešno upravljanje inovacijama i kreacijama u jednoj, ne mora dati zadovoljavajuće rezultate u drugim samoorganizacijama. Samoorganizacije, a posebno čovek kao tipičan primerak samoorganizacije, po pravilu imaju tendenciju da produžavaju životni vek, ali to je moguće samo pod uslovom da se živi sa permanentnim promenama i inovacijama. Dakle, izgradnja

177 Ž. Radosavljević: Predavanja na doktorskim studijama (2016-2017) na Fakultetu za poslovne studije i pravo, decembar 2016.

Page 157: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

141

organizacija na principima samoorganizacije bi pospešila inovativnost, a time i organizacionu uspešnost.178

6.7. Rezime U ovom istraživačkom konstruktu je obrađen fenomen krize i njen uticaj na kreativnost i inovacije, kao i novi pristup krizi i krizama, odnosno objašnjavanju njenih uzroka, posledica, specifičnosti i dat je prikaz kako upravljati inovacijama u kriznim vremenima. Navedena pitanja su obrađena sa prirodnog stanovšta, kao najobjektivnijeg načina saznanja i istraživanja, što je novina u istraživanju ovog fenomena.

Kriza je ovde predstavljena kao sastavni deo života i biznisa, tj. kao prirodna pojava u kojoj dolazi do odstupanja funkcionisanja organizacije od njene projektovane koncepcije i u kojoj se smanjuje ekonomska uspešnost. Ona je rezultat onog oblika kretanja koji se naziva repulzija i koja dovodi do dezorganizovanja organizacije, ili nacionalnih država. Repulzija je suprotnost od drugog suprotnog oblika kretanja, a to je atrakcija koja proizvodi evoluciju, kao suprotnost dezorganizacije u kojoj slabe integracione veze i odnosi, što neminovno dovodi do entropije kao mere nesređenosti nekog sistema.

Analogno prethodnom, kada su u pitanju društvene i ekonomske, finansijske, ekološke, ili druge vrste krize, uzroke krize treba tražiti u nedostatku, ili u nepostojanju kvalitetnih ideja i inovacija koje se primenjuju na konkretnom prostoru i u određenom vremenu. Pojedinci, organizacije i države vremenom ne žive sa promenama i inovacijama, očekujući da će doći boljitak sa zastarelim i prevaziđenim tehnologijama i organizacionim konceptima. U takvom isčekivanju nastaje kriza kao normalan ishod postojećeg nečinjenja, čime se eliminiše faktor iznenađenja.

Kriza: opasnost ili šansa, je postavljena kao dilema, ali tu dileme nema, niti je može biti. Zemlje i organizacije koje nisu spremne na inovcije i stalni život sa promenama i to na brze i kvalitetne promene, naći će se u vrtlogu opasnosti. Za njih su krize velika opasnost i njihovi ishodi su manje više poznati, a to je gubljenje konkurentske sposobnosti i u krajnjem će doći do nestanka ovih organizacija.

Ipak, kriza pruža i šanse, ali za one koji su spremni da dijagnosticiraju razloge zbog kojih je ona nastala i da shodno navedenom ne preduzimaju iste mere i mehanizme koji su preduzimani i ranije, a koji su organizacije ili države dovele u kriznu situaciju. Dakle, kriza pruža šansu da se uvedu nove ideje i inovacije, kako bi se neutralisale negativne sile i promovisali novi koncepti. Paradoksalno je ali tačno da kriza predstavlja najpogodnij trenutak da se uvode inovacija, obzirom da su države, ili organizacije uslovno rečeno došle „do dna” pri čemu se izlaz često vidi u radikalnim inovacijama i novim inovacionim politikama, novim ljudima i novim misijama. Iako je kriza najpovoljniji trenutak za uvođenje inovacija i promena, teba imati u vidu da ona daje malo tzv. manevarskog prostora, kako po pitanju finansija, tako i drugih logističkih podsticaja. Ipak, ovaj paradoks se može rešiti i rešavati opet kvalitetnom

178 Više o navedenom u: Ž. Radosavljević i dr., (Samo)organizacija, FORKUP, Novi Sad, 2011. str. 150-165.

Page 158: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

142

diejom i inovacijama. Drugim rečima, sve je u ideji. Države i organizacije dolaze u krizna vremena zbog neadekvatnih ideja, ali se iz krize može izaći opet putem kvalitetne ideje.

U radu je dat i primer Finske koja je napravili značajne iskorake i iz krizne situacije devedesetih uspela da ostvari visok stepen razvoja i to u relativno kratkom vremenu. Ove inovacije su doprinele da zemlje i organizacije danas zauzimaju liderske pozicije, kako po pitanju inovativnosti, tako i po pitanju konkurentnosti i visini Bruto društvenog proizvoda. Ovo može da posluži i kao primer zemljama koje se nalaze, ili koje bi se u perspektivi našle u kriznim situacijama, kako i kojim instrumentima je moguće izaći iz krize, ali bez mehaničkog prenošenja tih iskustava.

Upravljanje inovacijama i kreacijama u kriznim vremenima i uslovima poslovanja ima svojih specifičnosti. Za izlazak iz krize potrebna su brza i praktična rešenja i inovacije koje će ukazati na „svetlost na kraju tunela”. Na taj način se vraća, ili uliva poverenje u nova rešenja koja se uvode da bi se izašlo iz krize. Ovde su neretko potrebne i improvizacije na kratak rok, koje se vremenom unapređuju, što je suprotno upravljanju inovacijama u normalnim vremenima, kada se traži analitičnost, studioznost, eksperimentisanje, kako bi se izbegao ili smanjio rizik.

Dakako, sama specifičnost krize, nameće potrebu da se uvode menadžeri koji su školovani da upravljaju kriznim situacijama i koji imaju znanja, veštine i sposobnosti da donose brze i praktične upravljačke odluke kako bi se što pre izašlo iz krize. Dakle, kada se pojave ozbiljni simptomi krize ili nastane kriza, potrebno je imenovati tzv. krizni menadžment, jer postojeći menadžment retko kada može da izvedu zemlju ili organizaciju iz krize, a da je za to bio spreman, do krize ne bi ni došlo.

Ova praksa je uobičajena, jer teorija ratovanja pokazuje da uspešni generali u normalnim vremenima su se pokazivali neuspešnim u ratnim, zbog čega su se pred objavljivanje ratova, često menjali komandanti i uvodili oni koji su praktičniji, koji imaju veštine da koriste rešenja koja su često i suprotna teoriji i strategijama ratovanja. Konačno i u sportskim takmičenjima, kada se tim nalazi u krizi, uvode se novi treneri. Tu praksu bi trebalo uvesti i u biznis, posebno kad su u pitanju zemlje u tranziciji i u razvoju, utoliko pre što će kriza biti sve više i više, a takođe će nastajati i krize sa velikom razornom snagom i nepredvidivim tokovima i ishodima.

Iz navedenog se može zaključiti da krizu treba posmatrati kao normalnu pojavu, da je ona sastavni deo svakog živog bića i organizacionih sistema, da uzroke krize treba tražiti u prirodnom poretku, odnosno univrzumu i kretanju kao uslovu opstanka materije, energije i informacija, odnosno u nedostatku ideja koje bi korespondirale sa određenom situacijom. Za krizu se treba pripremati, kao što to čine avio kompanije kada pred svaki let predstavljaju postupke putnika u kriznim situacijama. Dakako, ovo teško pada svakom putniku i navodi ga na neprijatna razmišljanjima, ali pokazivanje na način kako opstati u krizi je ipak važnije od ličnih osećanja i doživljaja.

Page 159: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

143

7. INOVACIJE I KREACIJE U RAZVIJENIM TRŽIŠNIM ZEMLJAMA SA POSEBNIM OSVRTOM NA EVROPSKI KONTEKST

Istraživanje i analiza inovacija i kreacija u razvijenim zemljama je višestruko značajna. One predstavljaju lidere u ekonomskoj razvijenosti, demokratiji, a posebno u razvijanju ljudskih prava, tehnološkom progresu i kreiranju novih koncepata u privredi i društvu. Razvijene, ili najrazvijenije zemlje sveta su lideri i u inovacijama i razvijanju inovativnog tržišta. One zasnivaju svoju ekonomiju na znanju kao neopipljivom, ali najznačajnijem resursu kojim čovečanstvo raspolaže. Razvijene zemlje su godinama na vrhu globalnih lista koje rangiraju konkurentnost po utvrđenim kriterijumima. One imaju i najveći broj inovativnih kompanija koje uvode radikalne inovacije i bitno utiču na globalna kretanja.

Ostaje generalna dilema, da li su dinamične inovacije doprinele razvoju i progresu ovih zemlja, ili je njihova razvijenost, kao i velika izdvajanja za naučno-istraživački i inovacioni rad, u obrazovanje, te izgradnju odgovarajućih inovacionih politika i strategija, dovele do ubrzanog progresa.

7.1. Inovacije i uticaj na makro ekonomsku uspešnost Već je više puta konstatovano da inovacije predstavljaju osnovne instrumene za stvaranje konkurentske prednosti. Emerson u vezi navedenog je konstatovao: „Ako čovek napravi bolju mišolovku od svog komšije i ako je napravio kuću u šumi, svet će napraviti put do njegovih vrata.”

U dilemi da li inovacije doprinose ekonomskom rastu, ili ekonomski rast dovodi do povećanog broja i kvaliteta inovacija, teško je naći kvalifikovani odgovor. Najtačnijji i verovatno najprihvatljiviji odgovor bi bio da ovde postoji iterativan odnos, tj. da inovacije povećavaju ekonomski rast, ali i da povećan ekonomski rast doprinosi dinamičnijem uvođenja strateških inovacija, koje ponovo doprinose ekonomskom rastu. Ukazivanje i stavljanje inovacija u prvi plan kada je u pitanju rast bruto društvenog proizvoda, je logično, pri čemu je neophodno formulisati odgovarajuću strategiju inovacija na nacionalnom nivou. Primera radi, zemlje azijskih tigrova su od siromašva u prirodnim bogatstvima uspele da se putem uvođenja novotarija i kreativnih imitacija, dođu u liderske pozicije. Singapur, Tajland, Tajvan, Južna

Page 160: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

144

Koreja i druge su uspele da svoje zemlje u relativno kratkom vremenu preporode, zahvaljujući pre svega tehnološkim inovacijama.

Pojedine, sada razvijene tržišne zemlje su takođe uspele da izađu iz siromaštva zahvaljujući inovacijama i to u relativno kratkom vremenu. Primera radi, „do šezdesetih godina prošlog veka, Severna Karolina je bila jedna od najsiromašnijih država u Americi. Bila je na 49. mestu u SAD po bruto društvenom proizvodu po glavi stanovnika, a patila je od hroničnog odliva mozgova”.

Sedamdesetih i kasnijih godina, situacija se potpuno promenila i Severna Karolina je danas 9. Država u SAD po visini bruto društvenom proizvodu po glavi stanovnika. Džon Hardin, izvršni direktor u odeljenju za trgovinu S. Karoline ističe da su za uspeh bili ključni: „diversifikacija ekonomije i usmeravanje na nauku, tehnologiju i inovacije. Lokalni parlamenat je u 1963. godini osnovao Odbor za nauku, tehnologiju i inovacije, prvi takve vrste u SAD. Cilj ovog odbora je bio da promoviše i podrži istraživačke projekte u nauci, tehnologiji, inženjerstvu i industriji.”

Dvadeset godina kasnije, za vreme vladavine R. Regana, na nacionalnom nivou je pokrenut program istraživanja i razvoja malog biznisa koji je pojačao intenzitet razvoja S. Karoline. Ovaj program je nastojao da objedini nauku, tehnologiju i mali biznis i da uz finansijsku podršku podstakne osnivanje malih i porodičnih firmi. Sve navedeno, tvrdi Hardin, je bilo u funkciji jačanja konkurentske prednosti.179

Iz navedenih razloga se može konstatovati da su inovacije bile osnovni „zamajac” u razvijanju privrede i društva i da su mnoge danas razvijene zemlje izašle iz siromaštva i postale visoko konkurentne sa društveno bruto proizvodom po glavi stanovnika koji je među najvećima u svetu, ali i po kvalitetu životnog standarda. One će bez sumnje biti jedan od osnovnih pokretača za njihov dalji privredni rast, što će dvesti do još veće razlike između visoko razvijenih i zemalja u tranziciji, odnosno u razvoju.

7.2. Inovacije u kontekstu EU Uspešnost inovacija je u najvećoj meri uslovljena politikom i strategijom, što spade u domen upravljanja, odnosno menadžmenta. Potrebu za formulisanjem strategije i taktike je svojevremeno uvideo i poznati vojni teoretičar, ali i praktičar, Sun Tzu konstatacijom: „Ne ponavljaj taktiku kojom si dobio rat, već je primenjuj zavisno od okolnosti”, što označava menadžment situaciju. Ovo bi se u celosti moglo preneti i na strategiju, jer uspešna strategija u jednim okolnostima, može biti potpuno neuspešna u drugim situacijama. Dakle, ne ponavljanje strategije i taktike nas navodi na zaključak, da ne treba ponavljati iste stvari, već treba težiti novim, tj. inovativnim načinima suočavanja sa poslovnim i drugim izazovima, koje nameće okruženje, a koje je konstatno promenljivo i neizvesno. Potrebno je da menadžment, ali i zaposleni, budu proaktivno usmereni da ovladaju novim tehnologijama.

179 www akademlink.com/blog/view/55264/Severna–karolina–radnom-mesto–inovacija 26.09.2017.

Page 161: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

145

Evropska Unija je po svim karakteristikama postala inovativno društvo. Pri navedenom treba imati u vidu da inovativno društvo ne nastaje proklamacijama i rezolucijama, već postupno, kada inovativno poslovanje postane dominant način života i rada. Procena je da samo jedna petina društva na globalnom nivou pripada inovativnom društvu u kome se cene ideje i podrška inovativnim pojedincima i organizacijama, preduzetništvu i da su oni uspeli zahvaljujući kvalitetnim strategijama, odnosno strategijamom poslovne inteligencije. Drugim rečima, njihove strategije su podržane informaciono-komunikacionim tehnologijama koje omogućavaju donošenje činjeničnih i dokazivih strateških odluka. U vezi navedenog Jim Goodnight navodi: „Kako se budućnost bude razvijala, više poslovnih odluka će biti podržano od strane činjenica koje analitičari pružaju, a manje poslovnih odluka će biti donošeno na osnovu instikta i pretpostavki.”180

U inovativnom društvu nema mesta za rutinu, prakticizam i tradicionalizam. Naprotiv, ove pojave se smatraju štetnim za inovacije. Ova konstatacije se posebno odnosi kako na istraživanje i razvoj, tako i na investiranje, proizvodnju i uspešnu prodaju inovacija i ostvarivanje značajnog prihoda po tom osnovu. Ispostavlja se da se u savremenom svetu razvijeni bave kreiranjem novih znanja i njihovom prodajom, dok zemlje u razvoju prodaju uglavnom svoje prirodne resurse i na taj način postaju sve siromašnije. Razlika između jednih i drugih je velika, jer jasno je da je sposobnost i znanje da se stvori bogatstvo mnogo važnije od raspolaganja prirodnim bogatstvom, između ostalog i zbog toga što su prirodna bogatstva ograničena i mogu nestati, dok je znanje neograničen resurs koji se permanentno uvećava. Znanje je jedini resurs koji pokazuje svoju kontraverznost, a to je što se više koristi - čovek i organizacija ga sve više imaju i da na taj način povećavaju svoju uspešnost, ali i svoje bogatstvo. Tu sposobnost nema ni jedan drugi resurs.

Prethodne nesporne činjenice su krajem prošlog veka spoznale razvijene zemlje, a pre svih Evropska unija. Zemlje članice su preduzele niz aktivnosti u povećanju efikasnosti i efektivnosti inovacijskih aktivnosti, pre svega u kreiranju, odnosno modifikaciji postojećih proizvoda, ali i poboljšanju organizacionih, tehnoloških i drugih elemenata organizacione strukture. Navedenom je doprineo i proces globalizacije, koji je srušio nacionalne, carinske, poreske i druge granice i prepreke u svim oblastima života i rada. U navedenm kontekstu, inovativne organizacije na globalnom nivou su samo one koje su „brzo rastuće u svetskim okvirima i koje prodiru na globalnom tržištu, imaju globalnu viziju i koja pobeđuje u globalnom okruženju”.181

7.2.1. Inovacione strategija Evropske unije do 2010. Razvijene tržišne zemlje, kao što je konstatovano, posmatraju politiku i strategiju kao odnos između celine i dela, gde je politika celina, a strategija podsistem politike. Imajući u vidu navedeno, EU u okviru strategije za period od 2010-2020. godine je pošla od pameti, održivog i razvoja zasnovanog na znanju, očuvanju životne sredine, ostvarenju visoke stope

180 Guy Garrett: Achieve Inteligenene Limited, Brighton, East Sussex, UK. 181 T. Korelc: Jedanaest dejavnikov ki vplivajo na inovativnost, www.creator.com, 2007. str. 20.

Page 162: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

146

zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije. Ovaj strateški dokumenat do 2020. godine treba da odgovori na izazove sa kojima se Unija, odnosno zemlje članice suočavaju.182

EU i zemlje članice su shvatile da je za formulisanje kvalitetne strategije inovacija važno da prethodno bude definisana politika. Inovacione strategije nastoje da koordiniraju aktivnosti različitih konstituenata od kojih zavisi stvaranje povoljne inovacione atmosfere za razvoj i implementaciju inovacija. Strategija treba da bude jedna i jedinstvena, što znači da je neprihvatljivo da postoji više strategija, kao što je to slučaj u R. Srbiji gde postoje više strategija, koje su često međusobno suprotstavljene i gde se često taktike proglašavaju za strategije. Drugim rečima, suština je da na nacionalnom nivou postoji jedinstvena politika, odnosno strategija inovacija, tj. da ne postoje fragmentarne i parcijalne strategije, kao što je to slučaj u Srbiji gde postoji preko 100 strategija iz različitih oblasti.183

U cilju podsticaja u stvaranju inovativnog društva, odnosno pariranju konkurentnosti SAD i Japana, Savet Evrope je na Sednici u Lisabonu zaključio da Evropska unija mora postati „najkonkurentnije, dinamično, na znanju utemeljeno društvo na Svetu, koje bi bilo sposobno da kreira trajni privredni rast, više boljih radnih mesta, te veće društvene kohezije.” Na osnovu zaključaka sa ove sednice, doneta je strategija za dostizanje tog cilja. Da bi se prethodna strategija dosledno realizovala, u martu 2002. godine u Barseloni donet je Zaključak o neophodnosti povećanja finansijskih sredstava za istraživanje i razvoj, tako da bi taj procenat iznosio 3% BDP Evropske unije, od čega dve trećine bi se finansiralo iz proizvodnog , dok bi se iz javnih izvora izdvajalo 1%.

U septembru 2002. godine, Evopske komisija je usvojila prvi akcijski plan.184

Usledili su drugi akcijski planovi. Godine 2003. donet je Drugi akcijski plan u kome se insistira na koordinaciji između članica Unije, poboljšanje javne podrške u vezi istraživanja i tehnoloških inovacija, te povećanje javnih izdataka za istraživanja i razvoj, te veće aktivnosti na kreiranju kvalitetnog preduzetniškog okruženja.

Dve godine kasnije, odnosno 2005. godine Evropska komisija je donela novi program za zaživljavanje Lisabonske strategije, sa posebnom pažnjom na integrisanje malih i srednjih visokotehnoloških preduzeća, univerziteta i obezbeđenje odgovarajuće finansijske podrške. Evropska komisija je predložila i osnivanje posebne organizacije koja bi se bavila tehnološkim inovacijama, odnosno Evropskog tehnološkog instituta. Osnovni cilj formiranja ovog instituta je da privuče najbolje stručnjake iz celog sveta.

Članice EU su saglasne da razvoj znanja i inovacija nema alternative u unapređenju svih segmenata privrede i društva, čime se osigurava bolja strateška pozicija u odnosu sa ekonomije izvan EU. Ovo opredeljenje je bilo iskazano i u strategiji razvoja EU za prvu deceniju novog

182 Strategija Evropa 2020 - Četiri godine kasnije, Evropski pokret Srbija, 2014. str. 4. 183 Detaljnije o navedenom u: Đ. Kutlača i dr. Nacionalni inovacioni sistem u Srbiji-Prošlost, sadašnjost, budućnost, Institut Mihajlo Pupin, Beograd, 2015. str. 9. 184 J. Tomc: Znanstveno-tehnološka in inovacijska politika Slovenija v kontekstu Lizbonske strategije, Fakultet za družbene vede, Ljubljana, 2005. str. 19.

Page 163: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

147

milenijuma, što je dato u Lisabonskoj strategiji kojom je trebalo da EU „postane u celom svetu najkonkurentnija i dinamična ekonomija zasnovana na znanju i sposobna da osigura održivi rast, sa više boljih radnih mesta i većom socijalnom kohezijom kojom bi se korigovale ekonomske neuravnoteženosti unutar EU”.185

Dalje aktivnosti EK u vezi unapređenja inovacija su bile usmerene na definisanje osnovnih strateških pravaca, tako što je za period do 2006. godine definisan strateški istraživački prostor, integracija projekata mreža izvrsnosti, finansijska podrška i osnivanje regija znanja odnosno istraživanja i razvoja, univerziteta, poslovnih zajednica, državne vlasti, idr.186

Evropski savet je posle pet godina, odnosno 2007. godine utvrdio da je povećanje investicija u znanje i rast, jedan od prioritetnih zadataka EU. Iste godine je promovisana ideja o Jedinstvenom evropskom istraživačkom prostoru (ERA) sa ciljem da se oblasti istraživanja i razvoja učine atraktivnijim za ulaganje u ovaj sektor.

Analizom, urađenom nakon deset godina od donošenja strategije Evropa 2010., je utvrđeno da su ciljevi samo delimično ostvareni, obzirom da su ukupna ulaganja u istraživanje i razvoj u EU u 2010. godini iznosila oko 2% od DBP. Konstatovani su i nedostaci u vezi podeljenosti institucija koje se bave istraživanjem i razvojem, a pre svega nedovoljna povezanost između univerziteta, proizvodnih sistema i organizacija koje se bave istraživanjem i razvojem. Konstatovano je da većina članica EU nisu ispunile svoje zadatke, jer su glavnu aktivnost u vezi istraživačkog i inovacionog rada usmeravali na podsticanje privatnog sektora. Navedenom je doprinela i ekonomska kriza koja je nastala 2008. i okončana je upravo u periodu 2010. kada se završavala strategija razvoja Evropa 2010. Ispostavlja se da je u vreme krize na nivou EU znatno smanjen iznos finansijsih sredstava za inovacije, ali i za istraživanje i obrazovanje. Ovo je na neki način predstavljalo „zvono za uzbunu” što je trebalo biti otelotvoreno u Strategiji Evrope do 2020.

7.2.2. Inovacione strategije EU od 2010. do 2020. Strategija Evrope 2020. godine se između ostalog zasniva na razvoju i unapređenju znanja i inovacija. Glavni cilj je da se ulaganja u istraživanje i razvoj do 2020. godini poveća sa 1,9% na nivo od 3% BDP u EU, što bi doprinelo povećanju radnih mesta i povećanje društvenog bruto proizvoda. Opšte je nastojanje da sve članice EU poboljšaju uslove za krereiranje, primenu i korišćenje navedenih potencijala. Ipak, zemlje se po pitanju investiranja u istraživanje i razvoj, razlikuju. Na primer, Finska i Švedska su postavile najviše ciljeve u izdvajanju 4% od DBP u istraživnje i razvoj, Kipar i Grčka imaju najniže ciljeve, tj. planirana izdvajanja od 0,5%, odnosno 0,67% od DBP za IR, Italija 1,53%, Rumunija 0,42%.187

Da bi se ostvario napredak u ostvarivanju cilja od 3% izdvajanja iz DBP na istraživanje i razvoj potrebne su brže strukturalne promene i povećanje privrednih aktivnosti, kao i osnivanje

185 Presidency Conclusions, Lisabon European Council, 23 and 24, mart 2000, www.consilium.europa.eu/uedocs/cmsdata/docs/pressdate/en/ec/00100r1.en0.htm 186 P. Kunc, Inovativnost v srednjem školstvu-vođstveni vidiki, Fakultet za menadžment Kopar, 2013. 187 Strategija Evropa 2020. str. 37.

Page 164: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

148

posebnih institucija koje bi se bavile inovacijama i istraživanjem i razvojem. U navedenom kontekstu definisana je vodeća inicijativa nazvana Unija inovacija, koju čini trinaest ključnih inicijativa, koje se posmatraju u holističkom konceptu, tj. one se ne posmatraju izolovano i parcijalno, već kao celina sa međusobnim interakcijama između svake od njih, ali i sa globalnim okruženjem. Osnovni zadatak Unije inovacija je da se „inovativne ideje pretvore u proizvode, procese i usluge koje dovode do ekonomskog rasta i kreiranja novih radnih mesta.” U cilju realizacije inicijative za istraživanje, razvoj i inovacije na nivou EU doneto je 33 konkretne akcije, koje su razvrstane u 33 aktivnosti, i to:188

• Promocija izvrsnosti u obrazovanju i razvoju veština sa konkretnim aktivnostima koje treba uraditi u 2011. godini, sa akcentom na osposobljavanju dovoljnog broja istraživača, rangiranju učinaka univerziteta i podržavanju saradnje privrede i univerziteta, odnosno promociju e-veština za inovaciju konkurentnosti.

• Uspostavljanje Evropskog prostora istraživanja koje tokom 2012. godine treba podržati prekograničnu saradnju i otklanjanje prepreka i izgradnju preko 60% prioritetne Evrpske istraživačke infrastrukture do 2015.

• Fokusiranje EU na uspostavljanje prioriteta za finansiranje prioritetnih inovacija u okviru Unije inovacije sa akcentom na mala i srednja preduzeća, te formiranje Zajedničkg istraživačkog centra,

• Promocija Evropskog instituta za inovacije i tehnologije kao modela upravljanja inovacijama u Evropi, sa sedištem u Budimpešti. Bilo je predviđeno da ovaj institut u 2011. godini donese Plan strateških inovacija.

• Povećati pristup finansiranju inovativnih kompanija sa akcentom na privatno finasniranje istraživanja i razvoja, obezbeđenje fondova za zajednička ulaganja i određivanje inovacija koje država treba da podstakne,

• Kreiranje jedinstvenog tržišta inovacija. Nadležni organi treba da usvoje predloge o patentima i jedinstven sistema u rešavanju sporova, kao i formiranje budžeta na nivou svih članica EU koji će biti strogo namenjeni za inoviranje proizvoda i usluga. Procenjeno je da bi na ovaj način bilo obezbeđeno oko 10 milijardi evra za inovacije, kako bi se dostigao nivo konkurentnosti SAD,

• Unapređenje otvorenosti i kapitalizovaje na kreativnom potencijalu Evrope. Planirano je da se formira Odbor za lidersko evropsko planiranje, kako bi se unapredilo planiranje u inovacionim politikama, te uspostavio otvoren sistem za pristup rezulatima istraživanja finansiranih iz javnih izvora,

• Širenje koristi od inovacija na celu EU. Ova aktivnost je planirana od početka realizacije Strategije za 2020., sa akcentom na značajno unapređenje u korišćenju postojećih Strukturalnih fondova za istraživačke i inovacione projekte,

• Povećanje socijalne koristi, posebno kod socijalnih preduzetnika, javni i treći sektor kroz formiranje Evropskog socijalnog fonda i podržavanje programa istraživanja javnog sektora i socijalne inovacije,

188 Vodič kroz strategiju Evropa 2020. str. 47-52.

Page 165: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

149

• Udruživanje i uspostavljanje socijalnih partnerstava na nivou EU. Ovo podrazumeva angažovanje svih institucija RU kao što su: Savet, Parlamenat, zemlje članice, privreda i druge činioca da podrže inovaciono partnerstvo.

• Dobitno korišćenje politika EU u spoljnom svetu, sa akcentom na zadržavanje postojećih univerzitetskih nastavnika, istraživača i inovatora da ostanu u Evropi i privuku dovoljan broj visokokvalifikovanog osoblja iz trećih zemalja da se nastane u Evropi. Ovde se insistira na tome da se saradnja između EU i zemalja trećeg sveta tretira kao predmet zajedničkog interesa.

• Reformisanje postojećih istraživačko-inovacionih sistema. • Uspostavljanje kriterijuma za merenje napretka, gde bi se usvojile metodologije i

procedure za merenje kvaliteta i nivoa ostvarivanja svake od inicijativa, odnosno realizacije konkretnih akcija.

Očigledno je da je kroz Strategiju Evropa 2020. precizno razrađen plan aktivnosti koji treba realizovati, što nije bio slučaj u prethodnim strategijama. U prirodnom i društvenom poretku postoje više zakonitosti, ali su tri dominantne. Prva je da jedino što je večno u prirodnom poretku, odnosno univerzumu su promene. Druga paradigma je da je sve drugo promenljivo i relativno, a treća da ništa nije trajnije od privremenih rešenja. Ove konstatacije će postojati i u budućnosti i smatraju se uslovom života, napretka i progresa, što implicira da je život bez promena nemoguć. Drugim rečima, organizacioni sistemi, a u njih spadaju države, privredni subjekti, državni organi i drugi ne mogu menjati svet promena, već im jedino ostaje da se istima prilagođavaju i kreiraju određene uslove da nastanu željene promene.

Promene su zahvatile sve faze poslovnih procesa. Neke su kozmetičke, dok su druge radikalne. Čini se da su tehnološke promene u potpunosti izmenile sve sfere života i rada. To je evidentno i očigledno prosečnom čoveku, upoređujući današnji život i život i rad unazad nekoliko decenija. Ipak, najmanje promena su se desile u organizacionom dizajnu i upravljačkim procesima, odnosno filozofiji. Još uvek je veliko prisustvo klasične i konzervativne organizacije i menadžmenta, koja je nastala u industrijskoj organizaciji i održala se do današnjih dana, iako se radikalno promenio poslovni ambijent. Jasno je da ovo otežava, odnosno usporava dinamiku rasta i razvoja.

7.3. Merenje inovativnosti kao faktor globalne konkurentnosti U praksi se često osporavaju kvantifikacije i matematizacija u objektivizaciji dobijenih rezultata i njihove interpretacije u sferi kreativnosti, jer se ona ne može izmeriti, utoliko pre što je kreativost rezultat čovekovog razuma, ali i osećajnosti. Ipak se u teoriji i praksi ističe da sve ono što se ne može meriti i izmeriti ustvari i ne postoji i da je merenje uslov za zaključivanje i dolaženja do određenih naučnih zakonitosti.

Čini se da je po pitanju inovativnosti, uslovno rečeno, „pobedila” druga opcija, zbog čega su na Globalnom nivou uspostavljeni konstrukti, odnosno elementi i kriterijumi za ocenjivanje stepena inovativnosti pojedinih nacionalnih država. Merni instituti i kvantifikacije

Page 166: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

150

omogućavaju upoređivanje inovativnosti na globalnom nivou, što omogućava sagledavanje kvaliteta pojedinih država, njihovog mesta po pitanju konkurentnosti i inovacija, kako na nivou države, tako i po pojedinim delatnostima i sektorima. Dakako, merenja omogućavaju državama da ojačavaju one elemente konkurentnosti i inovativnosti u kojima zaostaju iza drugih zemalja, ali i da istražuju uzročno posledične veze i odnose između pojedinih fenomena i elemenata konkurentnosti.

Postoji više metoda merenja, različiti merni instrumenti i standardi za ocenjivanje stepena inovativnosti i konkurentnosti, održivosti i drugo. Jedna od metoda koja se koristi u ekonomskim merenjima i istraživanjima je tzv. kompozitni indeksi. U praksi se primenjuju četiri kompozitna indeksa i to: 189

• Globalni indeks inovativnosti zemalja sveta, • Inovaciona bodovna lista Evropske Unije, • Globalni indeks politike inovacija, • Globalni indeks čiste inovativne tehnologije.

Stepen inovativnosti na globalnom nivou se uglavnom izražava kroz Globalni indeks Inovativnosti (The global Innovation Index-GII). Svake godine se na globalnom nivou pozicioniraju pojedine zemlje i na taj način ocenjuje njihova konkurentska, odnosno inovativna sposobnost. Indeks globalne konkurentnosti je bitan za investiture i kreditore pri donošenju upravljačkih odluka za eventualna ulaganja u zemlju. Njegovu osnovu čine dva podindeksa i to: indeks inovacionih inputa i indeks inovacionih autputa. Zemlje sa niskim globalnim indeksom konkurentnosti imaju problem da privuku investicije, da dobiju povoljne kredite od stranih investitora ili međunarodnih finansijskih institucija, kao i drugih kreditora i investitora. Poboljšanje Indeksa konkurentnosti na globalnom nivou po pravilu je praćeno i smanjenjem kamatnih stopa, a time i većom mogućnošću za korišćenje kreditnih, ili drugih finansijskih podsticaja. Drugim rečima, indeks konkurentnosti na globalnom nivou predstavlja značajan pokazatelj pozicije, odnosno ranga neke zemlje na globalnom nivou. Kod prvog podindeksa se iskazuju potencijali za inovacione aktivnosti pojedinih zemalja kroz: institucije, ljudski kapital, infrastrukturu, tržišnu sofisticiranost i poslovnu sofisticiranost.

Drugi podindeks ili indeks inovacionih autputa se sastoji u merenju naučnih izlaza i kreativnih izlaza.

Globalni indeks inovativnosti je ustvari prosek zbira podindeksa uvođenja inovacija i podindeksa rezultata inovacija. Svaki parcijalni elemenat utiče na drugi u okviru podindeksa, ali i na celinu svih elemenata i indikatora.

„Inovaciona sposobnost zemlje se u praksi izražava kroz nekoliko ključnih faktora koji direktno utiče na inovacije, kao što su: visoko obrazovanje, broj istraživača po glavi stanovnika, visina javnog i korporativnog nivoa istraživanja i razvoja, preduzetništvo, porezi 189 Cvetanović, S., Novaković, I., Inovativnost i održiva konkurentnost, Filozofski fakultet Niš, 2014. Str. 118.

Page 167: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

151

na firme, jednostavnost poslovanja, stepen ostvarenja inovacija, rast BDP, strane direktne investicije, produktivnost i drugo.”190 Održavanje i unapređenje inovativnosti zahteva stalna ulaganja i uvođenje novotarija u sve delove organizacije, odnosno na nivou privrede i društva. Liderske pozicije po ovom pitanju se veoma teško ostvaruju, a veoma lako gube. Primer SAD to potvrđuje. Ova ekonomski najmoćnija zemlja na svetu preko pet decenija je bila neprikosnoven lider po pitanju inovacija, zahvaljujući pre svega jakoj naučno istraživačkoj bazi i infrastrukturi, odnosno visokom obrzovanju. SAD su izgubile i lidersku poziciju u visokom obrazovanju i ta mesta su preuzeli evropski univerziteti, što se neposredno odrazilo i na smanjenje konkurentske sposobnosti, odnosno rasta društvenog bruto proizvoda.

7.4. Globalna konkurentnost najrazvijenijih zemalja Gloabalni Index konkurentnosti se objavljuje od 1979. godine i smatra se objektivnim alatom za vlade, privatni sektor, civilno društvo, investitore za ocenu i procenu poslovnog ambijena za ulaganje i za međusobnu saradnju između zemalja. Dijagnosticiranje najboljih zemalja svake godine, kroz njihov rast i razvoj, omogućava da se istražuju najbolje politike i diskusije. Broj zemalja koje se stavljaju na Globalnu listu se menja, i kreće se oko 140 zemalja. Za 2017-2018. taj broj iznosi 137 zemalja.

Deset najkonkurentskijih zemalja na svetu za 2016.-17. i 2017.-18. godine i njihove ocene od mogućih 7 poena koje se ocenjuju kao najkompetentnije date su u tabeli br. 3:191

Prosečna vrednost deset najkonkurentnijih zemalja u periodu 2016-2017 iznosi 5,57, dok je ta vrednost u 2017-2018. povećana na 5,62, što znači da se konkurentski skor razvijenih zemalja povećava. Evidentno je da od prosečne vrednosti konkurentnosti za 2016-2017. pet zemalja ima manju vrednost, kao i 2017-2018.

Iz pregleda je vidljivo da od deset najkonkurentnijih zemlja u svetu, šest zemalja potiče iz Evrope, što znači da Evropa prednjači po pitanju konkurentnosti na globalnom nivou. Nije bez značaja što je Švajcarska zemlja koja godinama drži liderske pozicije na Globalnoj listi konkurentnosti.

Iz prethodne tabele je vidljivo da su najkonkurentnije zemlje na svetu ostvarile visok nivo vrednosti mereno od 1-7. u analiziranim godinama. Ni jedna zemlja nije ostvarila maksimalnu ocenu, ali se pokazuje da Švajcarska već nekoliko godina zauzima prvo mesto. Karakteristično je da Švajcarska podiže vrednost svoje konkurentnosti iz godine u godinu.

190 M. Jovičić i drugi: “Inovacije i konkurentnost na globalnom nivou”, Novi Ekonomist, Beograd, str. 66. 191 Kreacija autora na osnovu “The Global Competitiveness Index 2016-2017 i 2017-2018.” World Economic Forum.

Page 168: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

152

Tabela br. 3: 10 najkonkurentskijih zemalja na svetu

Zemlja 2016-17 2017-18

Rang Score Rang Score

Švajcarska 1 5,81 1 5,86

SAD 3 5,70 2 5,85

Singapur 2 5,72 3 5,71

Holandija 5 5,57 4 5,66

Nemačka 4 5,57 5 5,65

Hong Hong 7 5,48 6 5,53

Švedska 9 5,53 7 5,52

UK 10 5,49 8 5,51

Japan 6 5,48 9 5,49

Finska 8 5,44 10 5,49

Prosečna vrednost 5,57 5,62

Druge razvijene zemlje u grupi deset najkonkurentnijih u posmatranom periodu, ali i ranijih godina, neznatno menjaju svoje pozicije na Globalnoj rang listi, na bolje, odnosno lošije pozicije. Tako su SAD, Holandija, Hong Kong, Švedska i UK poboljšali svoje pozicije, dok su Singapur, Nemačka, Japan i Finska ostvarile lošije pozicije.

5,1

5,25

5,4

5,55

5,7

5,85

6,

Švaj

cars

ka

SAD

Sing

apur

Hol

andi

ja

Nem

ačka

Hon

g H

ong

Šved

ska

UK

Japa

n

Fins

kaDeset najkonkurentnijih zemalja

2016-17 2017-18

Page 169: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

153

7.4.1. Globalna rang lista inovacija i njenih elemenata Kao što je konstatovano, uspostavljanje globalne rang liste inovacija i njenih elemenata može da posluži zemlji, ali i investitorima koji žele da ulažu u neku zemlju, na kom je nivou država, tj. da li je i u kojoj meri inovativna i koju poziciju zauzima na globalnoj rang listi inovacije. Zato se na globalnom nivou uspostavlja rang kroz kriterijum inovacione vrednosti.

Imajući u vidu prethodne konstatacije, u sledećoj tabeli se daje rang lista najinovativnijih država na svetu u periodu od 2016.-2017. godine.192

Tabela br. 4: Nainovativnije zemlje na svetu za period 2016.-2017.

Zemlja

Innovation and sophistication Business Innovation

Rang Score Rang Score Rang Score

Švajcarska 1 5,86 1 5,89 1 5,82

SAD 2 5,80 2 5,77 2 5,82

Nemačka 3 5,65 5 5,65 5 5,65

Holandija 4 5,62 4 5,69 6 5,55

Švedska 5 5,57 6 5,63 7 5,50

Japan 6 5,55 3 5,73 8 5,37

Izrael 7 5,53 15 5,26 3 5,80

Finska 8 5,48 14 5,26 4 5,69

UK 9 5,34 7 5,58 12 5,09

Austrija 10 5,30 8 5,58 13 5,03

Prosečne vrednosti 5,57 5,60 5,53

Iz prethodne tabele je evidentno da je prosečna vrednost deset najinovativnijih zemlja na svetu u 2016.-2017. godine iznosila 5,57., business sophistication 5,60 dok je vrednost Inovacija za istu godinu iznosila 5,53. Evidentno je da se pet zemalja iz grupe deset najinovativnijih nalaze u prvoj, dok drugih pet zemalja u drugom delu ove tabele. Švedska ima skor na nivou proseka analiziranih zemalja.

192 Kreacija autora na osnovu “The Global Competitiveness Index 2016-2017 i 2017-2018.” World Economic Forum.

Page 170: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

154

Kada je u pitanju Business sophistication prosečna vrednost analiziranih deset zemalja iznosi 5,60. dok ta vrednost za Innovatione iznosi 5,53. što se relativno dobro može grafički prikazati na sledeći način:

Od deset najinovativnijih zemalja, na Evropu otpada 7 država, ili 70%, dok na druge kontinetne otpada 3 države ili 30% iz čega se zaključuje da Evropa ima lidersku poziciju po pitanju Innovation and sophistication. Ista konstatacija se odnosi i na elemenat Business Sophistication i na elemenat inovacija.

Druga konstatacija je da po pitanju Innovation and sophistication faktora najveću vrednost ima Švacarska sa 5,86. Ova zemlja je takođe na prvom mestu i po druga dva elementa, odnosno Business sophistication sa scorom 5,89 i inovacija sa 5,82.

Na drugom mestu Globalne rang liste za analizirani period su SAD sa vrednošću od 5,80 za Innovation and sophistication a takođe su zauzele drugo mesto na element Business Sophistication i na Inovacijama sa vrednošću 5,77, odnosno 5,82.

Na trećem, odnosno četvrtom i petom mestu su Nemačka, Holandija i Japan po vrednosti Innovation and sophistication. Interesantno je da je u prvih deset zemalja po scoru 5,53 zauzeo Izrael koji beleži tek petnaestu poziciju na Business Sophistication sa vrednošću 5,26 i treću poziciju po pitanju inovacija sa vrednošću 5,80.

Finska sa vrednošću 5,48, UK sa 5,34 u Australija sa 5,30 su zauzele osmu, odnosno devetu i desetu poziciju po Innovation and sophistication. Finska, UK i Austrija je po elementu Bussines Sophistication rangirana na 14, odnosno 7. i 8 . mesto, dok su po elementu Inovacija rangirana na 4., odnosno 12. i 13. mesto.

4,5

4,75

5,

5,25

5,5

5,75

6,Šv

ajca

rska

SAD

Nem

ačka

Hol

andi

ja

Šved

ska

Japa

n

Izra

el

Fins

ka UK

Aus

trija

Rang lista najinovativnijih država

Inovation and sophi Business Innovation

Page 171: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

155

7.4.2. Korelacija scora “Innovation and Sophistication” i BDP kod deset najinovativnijih zemalja na svetu u 2016.-2017. godini.

Ukoliko uporedimo scor inovacija datih u Globalnoj listu “Innovation and Sophistication factor” za deset najinovativnijih zemalja na svetu u 2016-17. godine sa Bruto domaćim proizvodom dobijamo sledeću tabelu: 193

Tabela br. 5: Korelacija scora Inovation and Sophistication i BDP-a za 10 najinovat. u 2016.-17.

Zemlje Rang Score BDP u $

Švajcarska 1 5,86 79.242

SAD 2 5,80 57.436

Nemačka 3 5,65 41.902

Holandija 4 5,62 45.282

Švedska 5 5,57 51.164

Japan 6 5,55 38.917

Izrael 7 5,53 37.262

Finska 8 5,48 43.169

UK 9 5,34 65.600

Austrija 10 5,30 44.498

Prosek 5,57 46.442

Iz prethodne tabele je vidljivo da deset najinovativnijih zemalja na svetu u 2016-2017. godine su imale različit Bruto domaći proizvod. Njihov prosečan Bruto domaći proizvod u pomenutoj godini je iznosio 46.442. dolara. Pokazuje se da između njihovog ranga na Globalnoj listi inovativnosti po elementu Inovation and sophistication i visine bruto društvenih proizvoda postoji korelacija u okviru grupe, jer deset najinovativnijih su u isto vreme u grupi deset najrazvijenijih mereno Bruto domaćim proizvodom. Kada se pojedinačno uporede inovativnosti po faktoru Inovation and sophistication i visina BDP ne pokazuju se uzročno posledične veze i odnosi, jer zemlje koje imaju niži inovacioni rang imaju veći bruto društveni proizvod po glavi stanovnika. Primera rad, Austrija koja se nalazi na desetoj (odnosno poslednjoj) poziciji na Globalnoj listi ima veći Društveni bruto proizvod od Finske, Izraela, Japana i Nemačke koje se nalaze na višoj poziciji pomenute liste. S druge strane UK koja se nalazi na predposlednjem mestu na Globalnoj inovacionoj listi ima 65.600 dolara, što je skoro duplo više od Izraela i Japana koji se nalaze na sedmoj, odnosno osmoj poziciji sa ostvarenim

193 Globalna lista Innovation and Sophistication factor za 2016-2017.

Page 172: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

156

bruto društvenim proizvodom od 37.262. i 38.917 dolara. Grafički se prethodne konstatacije mogu prikazati na sledeći način:

Od deset najinovativnijih država na svetu u periodu 2016-2017. godine, osam država je iz Evrope, što znači da drugi kontinenti učestvuju sa 20% u deset najinovativnijih država na svetu. Prva dva mesta na Globalnoj rang listi inovativnosti su zauzele Švajcarska sa scorom 5,86 i Bruto domaćim proizvodom od 79.242 dolara, što je prvo mesto i po visini ostvarenog bruto domaćeg proizvoda i SAD sa scorom 5,80 i bruto domaćim proizvodom od 57.436 dolara. SAD se po visini Bruto domaćeg proizvoda nalazi na trećem mestu (po inovativnosti je na drugom mestu) iza UK koja se nalazi na devetom mestu po inovativnosti, a na drugom mestu po visini Bruto domaćeg proizvoda.

Prosečan Bruto domaći proizvod za deset najinovativnijih zemalja u periodu od 2016-2017. godine je iznosio 46.442. dolara. Najveći BDP je kao što je konstatovano ostvarila Švajcarska, a zatim UK i SAD. Najmanji DBP ostvario je Izrael sa 37.262 dolara i Japan sa 38.917 dolara.

Interesantno je konstatovati da u grupi deset najinovativnijih zemalja na svetu mereno Globalom rang listom godinama nema Francuske, kao jedne od vodećih zemalja u Evropskoj uniji. U grupi deset najinovativnijih nema Katara koji ima najveći bruto domaći proizvod od 124.930 dolara, Luksemburga koji je ostvario Bruto domaći proizvod u 2016. godini od 103.198 dolara, a nalazi se na 19. poziciji na Globalnoj inovativnoj listi. Slična je situacija i sa Singapurom, Brunejom, Irskom, Norveškom, Kuvajtom i drugim zemljama koje imaju visok Bruto domaćim proizvod, ali se iste ne nalaze na prestižnim pozicijama shodno pozicijama po visini BDP.

Upoređenje pozicije deset najinovativnijih zemlja po scoru Business sophistication sa Društvenim bruto proizvodom daje iste zaključke, tj. da zemlje koje zauzimaju bolje pozicije na pomenutoj Rang listi, nemaju iste, već često različite pozicije. Od deset navedenih zemalja

0

20.000

40.000

60.000

80.000

100.000

Švaj

cars

ka

SAD

Nem

ačka

Hol

andi

ja

Šved

ska

Japa

n

Izra

el

Fins

ka UK

Aus

trija

Pros

ek

BDP u $

Page 173: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

157

u prethodnoj tabeli samo tri zemlje imaju istu poziciju po scoru Business sophistication i visini Bruto domaćeg proizvoda i to: Švajcarska, SAD i Holandija. Ostale zemlje se razlikuju po poziciji Business sophistication i visini Bruto domaćeg proizvoda.

Interesantno je da se Finska po scoru Business sophistication nalazi na poziciji 14. i Izrael na poziciji 15. sa vrednostima 5,26, a obe zemlje imaju nesrazmerno mesto po pitanju BDP-a od zemalja koje su od istih više pozicionirane.

7.4.3. Odnos elementa Innovation na Globalnoj rang listi i visine BDP Globalna lista Innovation posebno meri vrednost inovacija po zemljama. Imajući u vidu navedeno, vrednosti koje su date za ovaj elemenat globalne inovativnosti u 2016-2017. godini pokazuju da takođe postoje značajne razlike između pozicije deset zemalja sa najvećim vrednostima inovacija i visinom Bruto domaćeg proizvoda, što se može videti u sledećoj tabeli: 194

Tabela br. 6: Korelacija scora Innovation i BDP-a za 10 nainovativnijih 2016.-2017.

Zemlje Rang Score BDP u $

Švajcarska 1 5,89 79.242

SAD 2 5,82 57.436

Izrael 3 5,80 37.262

Finska 4 5,69 43.169

Nemačka 5 5,65 41.902

Holandija 6 5,55 45.282

Švedska 7 5,50 51.164

Japan 8 5,37 38.917

UK 12 5,09 65.600

Austrija 13 5,03 44.498

Prosečne vrednosti 4,52 49.297

Prethodna tabela pokazuje odnos između pozicije deset najinovtivnijih zemalja na svetu rangirano po Globalnoj listi 2016-17. godine po elementu Innovation i Bruto domaćeg proizvoda. Pokazuje se da su UK i Austrija, koje su bile u grupi deset Innovation and Sophistication i Business sophistication, na elementu Innovation su izgubile te pozicije, te se

194 The Global Innovation and Sophisticaton faktor 2016-2017.

Page 174: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

158

nalaze na 12. i 13. mestu, pa su kao takve i eliminisane iz daljih opservacija i računato je na 8 zemalja.

Iz tabele je vidljivo da postoji razlika između pozicija zemalja po njihovim inovacionim vrednostima i visine Bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika, tako da zemlje sa većim skorom inovacija imaju manji Bruto domaći proizvod. Od osam zemalja jedino su Švajcarska i SAD imale podudarnost scora inovacija i visine Bruto domaćeg proizvoda. Švedska je rangirana na 7. poziciji po vrednosti inovacija, a na 3.mestu po visini Bruto društvenog proizvoda; Holandija je na 6. poziciji po inovativnosti, a 4. po visini BDP; Izrael je na visokoj 3. poziciji po inovativnosti, ali zauzima 8. poziciju po visini BDP. Navedeno se može i grafički prikazati na sledeći način:

Navedeno ukazuje da Inovativnost i Bruto domaći proizvod kod analiziranih zemalja ne pokazuju visok nivo korelacije, jer zemlje sa boljim pozicijama najčešće imaju manji Bruto domaći proizvod, a emlje sa lošijom pozicijom Innovation mogu imati znatno bolju poziciju kada je u pianju BDP.

7.5. Deset zemalja u svetu sa najvećim scorom visokog obrazovanja u 2016. - 2018.

Istraživanje korelacije između visokog obrazovanja i inovativnosti je značajno pitanje, jer je gotovo postao stereotip o uzročno posledičnim vezama i odnosima između ova dva fenomena. Drugim rečima, u najvećem broju udžbeničke literature piše da je uslov za zadovoljavajući nivo inovacija da postoji kvalitetno obrazovanje, a u okviru toga kvalitetno visoko obrazovanje, jer samo obrazovan i visoko kompetentan čovek, ili učeće, odnosno intelektualne organizacije mogu imati visok skor po pitanju inovacija. Dakako, ovde je bitno i upravljanje inovacijama

0

20.000

40.000

60.000

80.000

100.000

Švaj

cars

ka

SAD

Izra

el

Fins

ka

Nem

ačka

Hol

andi

ja

Šved

ska

Japa

n

UK

Aus

trija

BDP u $

Page 175: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

159

na nacionalnom, ili korporativnom nivou, jer je teško uspostaviti zadovoljavajuću inovacionu klimu i racionalno upravljati budžetom koji je namenjen inovacijama, istraživanju, razvoju i nauci.

Imajući u vidu navedeno, u narednoj tabeli se daje statistika deset zemalja koje imaju najbolje visoko obrazovanje mereno vrednostima koje su uspostavljene od strane World Economic Foruma, za 2016.-17. i 2017.-2018.195

Tabela br 7: Deset zemalja sa najboljim visokim obrazovanjem za 2016-2018.

Zemlje 2016-2017 2017-2018 Rang Skor Rang Skor

Singapur 1 6,27 2 5,72

Finska 2 6,18 - -

SAD 3 6,12 1 6,01

Holandija 4 6,09 8 5,46

Švajcarska 5 6,07 3 5,65

Danska 6 5,97 - -

Novi Zeland 7 5,97 9 5,43

Norveška 8 5,88 - -

Austalia 9 5,88 - -

Irska 10 5,85 - -

Prosečne vrednsti 6,02 5,65

Iz prethodne tabele je vidljivo da je se samo pet zemalja iz grupe najbolje organizovanih sistema obrazovanja iz period 2016.-2017. zadržalo u grupi deset najboljih u 2017.-2018. godini. Dve zemlje, odnosno SAD i Švajcarska su napravile najveći skok u 2017-2018. u odnosu na prethodni period, dok su ostale zemlje iz ove grupacije zabeležile manje vrednosti. U rangiranju u 2017-2018. svoje pozicije je izgubilo pet zemalja i to: Finska, Danska, Norveška, Australia i Irska koje su na Globalnoj rang listi u 2016-2017. godini bili u grupi deset najboljih visokoobrazovnih sisema. Interesantno je da je Finska koja se smatra za jednu od zemalja za najkvalitetnijim obrazovnim sistemom na svetu, čija se iskustva izučavaju i prihvataju širom sveta izgubila poziciju u grupi deset najbolje organizovanih zemlja po pitanju visokog obrazovanja. U Finskoj je osnovno i srednje obrazovanje visoko ocenjeno u 2016-2017. godine, što je važan input za visoko obrazovanje.

195 Izrada autora uz korišćenje The Global Competetiveness za odgovarajuće godine.

Page 176: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

160

Navedeno ukazuje da je visoko obrazovnje dinamička kategorija i da se pozicije čak i najrazvijenijih zemalja menjaju iz godine u godinu.

7.6. Odnos vrednosti inovativnosti, visokog obrazovanja i visine Bruto domaćeg proizvoda mereno Globalnim indeksom u 2017 – 2018.

Postoji opšte uverenje u teoriji društvenog i privrednog razvoja, a i u svakodnevnoj praksi da na inovativnost i njenu dinamiku značajan uticaj ispoljava kvalifikaciona struktura stanovništva, a kada su u pitanju korporativne organizacije, da visoko kompetentne organizacije ispoljavaju veći kreativni potencijal za kreiranje organizacija koje žive sa promenama i koje inovacije i stalna unapređenja vide kao uslov opstanka, odnosno rasta i razvoja. Ovo je logički tačno, jer da ova konstatacija ne stoji, mnoge zemlje, ali ni korporativni sistemi se ne bi borili za što veći procenat visokoobrazovane populacije, a u korporativnim organizacijama za što veći procenat kompetentnih i talentovanih stručnjaka.

Ipak u nauci se sve mora potvrđivati i dokazivati, ali i tako dokazivi zaključci i zakonitosti se moraju posmatrati kao verovatno tačnim i ispravnim, obzirom da čovek još uvek nije uspeo da otkrije sve „tajne” funkcionisanja univerzuma, odnosno uzroke i transformacione procese nekih pojava, a takođe je čovek samo delimično svestan i posledica koje određene pojave proizvode. Ipak, napredkom nauke i sticanjem novih znanja, sve se više otkrivaju uzroci, ali i načini funkcionisanja univerzuma, kao istinskog izvorišta svega postojećeg na ovozemaljaskom svetu.

Prethodne konstatacije posebno dolaze do izražaja u organizacionim sistemima, a države su vrsta organizacija, koje imaju svoje specifičnosti, kulturu, klimu, religiju, mentalitet, kao i običaje koji utiču na makro-ekonomsku, ali i na inovacionu i industrijsku politiku o kojima je

0,

1,75

3,5

5,25

7,

Sing

apur

Fins

ka

SAD

Hol

andi

ja

Švaj

cars

ka

Dan

ska

Nov

i Zel

and

Nor

vešk

a

Aus

talia

Irsk

a

Visoko obrazovanje

2016-2017 2017-2018

Page 177: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

161

bilo reči. Zato određena pravila u jednoj zemlji, pa i inovacione strategije koje su se pokazale veoma uspešnim u jednoj zemlji, mogu dati potpuno drugačiji rezultat i ishod u drugoj situaciji.

U navedenom kontekstu, potrebno je utvrditi da li i u kojoj meri nacionalno visoko obrazovanje korespondira sa stepenom privrednog rasta, konkurentnosti i inovativnosti u razvijenim zemljama, uz napomenu da sve više postoji tendencija da se obrazovna sfera internacionalizuje i na globalnom nivou uspostave određene vrednosti koje će važiti za svet kao celinu.

U narednoj tabeli se daju inovativne vrednosti i obrazovne strukture deset najkonkurentnijih i najinovativnijih zemalja na svetu za 2017. godinu.

Tabela br. 8: Inovativnost i obrazovna struktura 10 najinovativnijih za 2017.

Zemlje Inovativnost Visoko obrazovanje BDP u $

Rang Scor Rang Scor Rang Scor

Švajcarska 1 5,86 5 6,07 1 79.242

SAD 2 5,80 3 6,12 3 57.436

Nemačka 3 5,65 - - 8 41.902

Holandija 4 5,62 8 5,46 5 45.282

Švedska 5 5,57 - - 4 51.164

Japan 6 5,55 - - 9 38.917

Novi Zeland - - 7 5,97 - -

Finska 8 5,48 - - 7 43.169

UK 9 5,34 - - 2 65.600

Irska - - 10 5,85 - -

Prosečna vrednost - 5,60 - 5,89 - 52.839

Iz prethodne tabele je evidentno da u grupi najinovativnijih zemalja na svetu za 2017. godinu samo se pet zemalja nalazi u grupi sa najkvalitetnijim visokim obrazovanjem. Od tih pet zemlja samo Švajcarska i SAD su po kvalitetu visokog obrazovanja zadržale prvo i drugo mesto na Globalnoj rang listi inovativnosti, dok je u grupi deset najboljih visoko obrazovanih sistema našao Novi Zeland, koga nema u grupi deset najinovativnijih zemalja, kao i Irska. Holandija je na Globalnoj rang listi inovativnosti zauzela 4. mesto, ali je po kvalitetu visokog obrazovanja rangirana na 8. mestu.

Iz tabele je vidljivo da tri zemlje po vrednosti visokog obrazovanja u posmatranom peridou potiču iz Evrope, dok druge dve čine SAD i Novi Zeland, što znači da je EU po merilima Globalnog indeksa u prednosti ispred zemalja sa drugih kontinenata. Novi Zeland je po kvalitetu visokog obrazovanja zauzeo visoku sedmu poziciju u grupi zemalja sa

Page 178: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

162

najkvalitetnijim visokim obrazovanjem, iako nije rangiran u prvih deset najinovativnijih zemalja na svetu. Ova zemlja, takođe po visini Bruto domaćeg proizvoda ne spade u grupu deset najinovativnijim zemljama na svetu po Globalnoj rang listi inovativnosti za 2017. godinu.

U tabeli su prikazani odnosi između skora visokog obrazovanja i visine domaćeg bruto proizvoda po pojedinim zemljama, da bi se utvrdila da li i u kojoj meri korespondira kvalitet visokog obrazovanja i visina Bruto društvenog proizvoda. Kao i u ranijim tabelama i ovde, Švajcarska i SAD imaju prvu i drugu poziciju po kvalitetu visokog obrazovanja i treninga, a to mesto zauzimaju i na Globalnoj listi od deset najinovativnijih zemalja na svetu.

Nemačka koja na Globalnoj listi zauzima treće mesto po inovativnosti, nije rangirana u prvih deset najinovativnijih po pitanju vrednosti visokog obrazovanja. Iako po kvalitetu visokog obrazvanje ne spade u grupu deset zemalja najinovativnijih, Nemačka po visini Domaćeg bruto proizvoda zauzima osmu poziciju sa iznosom od 41.902. dolara.

Holandija sa scorom od 5,62 se nalazi na četvrtoj poziciji deset najinovativnijih zemalja na svetu, po skoru visokog obrazovanja na osmoj poziciji sa vrednođu od 5,46 dok se po visini Bruto društvenog proizvoda nalazi na petoj poziciji sa iznosom od 45.282. dolara.

Švedska, Japan, Finska i UK se po vrednostima visokog obrazovanja obrazovanja ne nalaze u grupi deset najinovativnijih zemlja na svetu, ali su po visini Bruto domaćeg proizvoda zauzele pozicije 4, 9, 7 i 2.

7.7. Finska- Inovacijama i obrazovanjem do visoke razvijenosti U prethodnom delu rada, konstatovano je da je Finska jedna od najinovativnijih, ali i zemlja koja se svrstava u grupu razvijenih zemalja na svetu. Za ovu severnoevropsku zemlju je karakteristično da je do sadašnjeg nivoa razvijenosti došla putem inovacija, a posebno kroz veliku posvećenost obrazovnog sistema, koji se po svim parametrima smatra najboljim na

0,

1,8

3,5

5,3

7,Šv

ajca

rska

SAD

Nem

ačka

Hol

andi

ja

Šved

ska

Japa

n

Nov

i Zel

and

Fins

ka UK

Irsk

a

Pros

ečna

vre

dnos

t

Inovativnost i visoko obrazovanje

Inovativnost Visoko obrazovanje

Page 179: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

163

svetu. Mnoge zemlje u Evropi, ali i šire izučavaju sistem obrazovanja Finske i nastoje da ga putem kreativne imitacije primene u svojim zemljama.

Karakteristično za ovu skandinavsku zemlju je to što je istu zahvatila kriza početkom devete decenije prošlog veka. Nezaposlenost je iznosila približno 20%,. Bruto društveni proizvod je pao za 13% , javni dug je bio veliki, bankarski sistem u rasulu, administracija pred velikim izazovom da odgovori na brojne situacije sa kojima se do tada nije sretala.

Finska je tipičan primer zemlje koja je za relativno kratko vreme uspela da izađe iz teške situacije. Mentalni sklop Finaca je takav da oni najbolje funkcionišu pred velikim izazovima. To je uporan, vredan i izdržljiv narod, što je i prirodno, jer im mnoge “situacije” iz prirodnog okruženja nisu išle na ruku (klima, siromaštvo, slaba saobraćajna povezanost, itd). U kriznim situacijama, oni dobijaju dodatnu energiju da se suoče sa njenim izazovima. Ali, Finska je zemlja koja je pokazala kako se putem znanja i obrazovanja može izaći iz krize. To je dokazala u krizi devedesetih, ali i u krizi u prvoj deceniji ovog veka. U svim krizama koje su Finsku zahvatile, izlaz je bio u povećanom ulaganju u nauku, istraživanje i inovacije.

Vlada Finske je na veliku krizu devedesetih godina odgovorila na sledećei način:196

• Finska je napustila orijentaciju na tradicionalne grane, pre svega odustala je od primarne orijentacije na drvnu industriju i okrenula se visokim tehnologijama, a pre svih mobilnim komunikacijama. Rezultat toga je i Nokia, koja zajedno sa obrazovanjem predstavlja oličenje ove skandinavske zemlje.

• Orijentacija na privatni sektor i javno privatno partnerstvo - oba instituta su dobila isti status kao i obrazovanje. Ova ideja se, štaviše, pokazala i kvalitetnijom od direktnih investicija i ulaganje u istraživanje i razvoj.

• Razvoj i unapređenje znanja kao resursa za kojim se može kupiti bilo koji drugi resurs. Vlada Finske je uvidela da je znanje najvredniji deo aktive svake kompanije, ali i na nacionalnom nivou. Ovo je delom rezultiralo samim siromaštvom Finske, jer Finska nije bogata prirodnim resursima, pa je znanje postalo jedini potencijal na koga su mogli da se oslone. Time je Finska pokazala i drugim zemljama sa oskudnim prirodnim bogatstvom put koji treba da slede.

• Stavljanje u prvi plan obrazovanja i inovacija je predstavljalo ključni faktor razvoja u Finskoj. Ona je među prvima shvatila da ulaganje u obrazovanje nije trošak, već investicija i to najprofitabilnija i investicija koja se najbrže vraća. Sve do devedesetih godina prošlog veka, ekonomska politike Finske se zasnivala na fizičkim, odnosno materijalnim resursima, a politika zapošljavanja na podršci i aktivnom zapošljavanju. Ispostavlja se da Finska za obrazovanje po pravilu izdaja manje sredstava od proseka članica OECD, a mnogo manje od izdataka koje ima SAD.197

196 P. Sahlberg: Finske lekcije, Navoli, Beograd, 2013. 197 P. Sahlberg: Ideat Innovation and investment in school improvement in M. Suortamo, H. Laaksola and Valijarvi, 2009.

Page 180: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

164

• Finska je, kao i ostale zemlje u prošlosti bila sledbenik i preuzimala je iskustva i rešenja od drugih zemalja. Međutim, u reformi je iskristalizirala odnos prema ovoj praksi i na kraju prošlog, odnosno početka novog veka kreirala sopstveni put sa brojnim inovacijama. Ova danas razvijena zemlja je takođe odbacila globalni put i odabrala je sopstveni i originalni put, koji je bitno drugačiji od drugih zemalja.

Finska je uvela posebne reforme i inovacije u sistemu obrazovanja. Ove reforme su obavljane temeljito, pri čemu su dijagnosticirali moguće otpore i to: političare, roditelje i preduzeća. Najveća promena je bila u kurikulumu i nastojanje da se eliminiše jedinstven kurikulum, koji prividno daje ravnopravnost učenika, a suštinski uvodi jednakost za nejednake, što dovodi do uprosečavanja, što dalje vodi do zapostavljanja talenata i učenika sa posebnim sposobnostima. Umesto da postoji jedinstven centralizovan kurikulum koji bi se strogo poštovao i sprovodio, Finska je akcenat dala na dobro obučene nastavnike i dala veliku slobodu nastavnicima da organizuju čas kako oni smatraju da to treba uraditi.

Ovde je učenje prilagođeno ličnom interesovanju na osnovu planova koje verifikuju roditelji, nastavnici i učenici. Polazno stanovište za ovakav stav je da država ne treba da nameće šta i kako treba učiti, jer su interesovanja različita, pa onaj koga ne interesuje matematika, a ima sposobnost za muziku, treba da razvija taj talenat, a na taj način bi država sebi obezbedila visoke profesionalce u različitim oblastima.

U obrazovnim sistemima u Finskoj na značaju posebno dobija kreativnost. Ona se smatra pokazateljem uspešnosti, što znači da učenike treba osposobljavati da uspešno prelaze iz jedne u drugu sesiju, umesto reproduktivnog znanja, koje ima i najniži kvalitet i koga manje-više mnoge zemlje marginalizuju kao način obrazovanja. U vezi prethodnog, eliminisani su testovi, kao način provere znanja, jer iz njih se ne može videti analitika i kritičko razmišljanje u rešavanju problema, što implicira da se iz rezultata testova ne može videti sposobnost razmišljanja, prenošenja ideja drugima, sposobnost za saradnju i sposobnost za rešavanje problema.

Finska je uspela da uvede i brojne druge inovacije koje su netipične za zemlje u tranziciji i u razvoju, posebno u zemljama u kojima se učenicima centralizovano nameće šta će i kako učiti, koliki broj časova treba utrošiti za obradu pojedinih tema, način na koji se pojedine teme trebaju obraditi, itd. Drugim rečima, Finska je uvela demokratiju u škole, nastavničku profesiju je digla na najviši nivo, a pedagoške i učiteljske fakultete učinila najatraktivnijim od svih visokoškolskih ustanova. Ukoliko se navedenom doda i i odgovarajući status nastavnika, kao i nagrade za njihovo angažovanje, dobija se kvalitetan i novi put i koncept razvoja obrazovanja, koji se bazira na nadahnućima i integrisanju važnih subjekata u nastavi i koji je nazvan četvrti put, a Finska je svoj tzv. alternativni model obrazovanja suprotstavila Globalnom pokretu obrazovnih reformi. Suštinu četvrtog puta je demokratija koja se u finskom obrazovnom sistemu odvija od dna prema vrhu, uz istovremenu podršku iz spoljnog okruženja uvođenju

Page 181: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

165

drugačijih koncepata u obrazovne reforme u odnosu na Globalni pokret obrazovanja, što se jasno može videti iz sledećeg pregleda:198

___________________________________________________________________________ Globalni pokret obrazovnih reformi Finski put obrazovnih reformi Standardno podučavanje i učenje Prilagođeno podučavanje i učenje Fokus na čitalačku i matematičku pismenost Fokus na kreativno učenje Podučavnje po kurikulumu Podučavanje po proceni nastavnika Usmerenost reformi prema tržištu Usmerenost na inovacije i poverenje Odgovornost i nadzor baziran na testiranju Odgovornost nastavnika __________________________________________________________________________

Iz prethodnog pregleda su vidljivi kontrasti, odnosno inovacije koje su uvedene u finski put obrazovnih reformi u odnosu na Globalne obrazovne reforme. Ne ulazeći u dublje analize pojedinih elemenata i njihovih međusobnih razlika, može se konstatovati da je put obrazovnih reformi u Finskoj zasnovan na principima demoratije, fleksibilnosti, većem fokusu na kreativnost i poverenje u nastavnike koji biraju nabolji način za organizovanje časa, kao i preuzimanje odgovornosti za uspeh učenika. U ovakvim obrazovnim reformama, nosilac inovacija i kreacija su nastavnici, inovacije i kreacije se dešavaju svakodnevno i od strane svakog nastavnika i traže se značajne i teme koje su bitne za život i poslovnu karijeru učenika. Rečju, obrazovne reforme u Finskoj se svakodnevno dešavaju, a da se za iste ne odvajaju posebna finansijska sredstva, niti se formiraju timovi za izradu programa ili strategija obrazovnih reformi.

Globalne obrazovne reforme se uglavnom zasnivaju na centralizaciji, administriranju i preciziranju kurikuluma, čestim testiranjima i proverama znanja, kao i ocenjivanjem, te čestim kontrolama. U navedenim okolnostima, nema inovacija, a svako nastojanje da se uvede neka novina po pitanju teme koja će se obrađivati, ili će neka tema biti eliminisana, odnosno marginalizovana uz formalnu obradu, može biti sankcionisano. Zato se kod ovog sistema, obrazovna reforma može izvesti samo delovanjem spoljnog faktora, kroz propise, zašto se izdajaju velika sredstva i gde obrazovne reforme traju relativno dugo.

Rezultati navedenih reformi u Finskoj su evidentni, jer je u osnovi promenila privredu. Nokia je postala lider u mobilnoj telefoniji, zemlja je iz budžetskog deficia ostvarila i ostvaruje budžetski suficit, BDP po glavi stanovnika rastao je duplo više od rasta BDP Amerike.199

Iako su inovacije dovele obrazovni sistem Finske na lidersku poziciju, oni smatraju da treba i dalje unapređivati obrazovanje, pri čemu su veoma oprezni prema globalizaciji obrazovnog sistema, za koga smatraju da se kroz to gubi državni, ili nacionalni suverinitet. Sam osećaj da u ovom, kao i u drugim delatnostima nema savršenstva i da se stalno treba inovirati da bi se zadržale liderske pozicije je najveća vrednost koju jedna država može da ima. U navedenom

198 A. Hargreaves and D Shirley: The fourthway: The inspiring future of educational change, thousand oaks, CA, Corwin, 2009. P.71. 199 Robert Atkinson i Stephen Izel: Ekonomika inovacija-Utrka za globalnu prednost, Mate Zagreb, str. 171-172.

Page 182: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

166

kontekstu, rešenje je u stvaranju neokonformizma, tj. nezadovoljstva sa postignutim i stalnom težnjom za napretkom.

Primer Finske može poslužiti i drugim zemljama koje se nalaze, ili koje će se nalaziti u krizi. Treba imati u vidu da je sistem obrazovanja i uopšte razvoja Finske dao dobre rezultate, ali taj sistem treba kreativno prihvatati i nadograđivati, jer „svako seme ne uspeva na svakom tlu.” Iskustva Finske, a pre svega izlazak iz krize putem znanja, tj. obrazovanja, tehnologije i inovacija, kao i podizanje kulture poverenja treba izučavati i koristiti, ali istovremeno i procenjivati mogućnosti njhove implementacije u pojedinim zemljama, ili u pojedinim segmentima privrede i društva.

7.8. Rezime Iz prethodnog teksta je vidljivo da su razvijene zemlje lideri po pitanju inovativnosti, konkurentnosti i razvijenosti. One taj prefiks imaju više decenija, što je dovelo do toga da one postanu najrazvijenije, da imaju brz ekonomski rast i povećan kvalitet životnog standarda, ali i produženi životni vek. Razvijene zemlje su u isto vreme i najdemokratičnije i po ovom pitanju zauzimaju liderske pozicije.

Navedene rezultate razvijene zemlje su ostvarile zahvaljujući kvalitetnim inovacionim politikama i strategijama, brzim naučno tehničkim progresom koji je doveo do tehnološkog buma koji je dramatično povećao produktivnost rada, skratio društveno potrebno radno vreme i stvorio mogućnost da se čovek posveti turističkim, sportskim, rekreativnim i drugim aktivnostima. Tehnologija, odnosno digitalizacija je ukinula granice i svet učinile globalnim selom u kome inovacije veoma brzo i jednostavno savlađuju određene prepreke i iste mogu biti dostupne čak i zemljama u tranzicij i u razvoju.

Strategija EU koja je doneta za period 2010-2020 je predvidela prosečno ulaganje za nauku, istraživanje i razvoj od 4%. Većina zemalja je dostigla ovaj procenat, ali neke od zemalja EU nisu ostvarile ni približan procenat koji je postavljen od strane EK. Zajednička karakteristika po pitanju konkurentnosti i uopšte privrednog razvoja je da znanje i inovacije nemaju alternative, što je dato i u Strategiji EU do 2010. Kao i u strategiji od 2010-2020.

Ukazivanjem na pitanje merenja kompetentivnosti i inovativnosti, dat je rang lista deset najinovativnijih zemalja na svetu i njihovih inovativnih vrednosti, kao i njihove korelacije sa visinom Bruto društvenog proizvoda. Nadalje je obrađen odnos Innovation and Sophistricatione u 2016-2017., sa najboljim visokim obrazovanjem u 2016-2017 i 2017-2018. kao i odnosa između elementa inovativnosti i vrednosti visokog obrazovanja u 2017-2018. Za sve odnose date su detaljne analize, kao osnove za zaključivanje.

Logičan sled prethodnih analiza je istraživanje Finske koja je tipičan primer evropske zemlje koja je uspela da razvije svoju konkurentnost i razvijenost putem inovacija i kvalitetnog obrazovnog sistema. Iz ove analize je evidentno da je Finska uspela zahvaljujući tome što je koristila netipična, često i suprotna rešenja, odnosno inovacije od globalne prakse koja je korišćena nekoliko desetleća. Iskustva Finske u koriščenju inovacija u obrazovanju kao

Page 183: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

167

ključnog faktora nacionalne konkurentnosti se mogu koristiti i šire uz nacionalno prilagođavanje.

Iz prikaza deset najkonkurentskijih i najinovativnijih zemalja u 2016-2017 i 2017-2018 godini, mogu se izvesti odgovarajući zaključci. Dakle, u grupi deset najinovativnijih zemalja se uglavnom nalaze i zemlje sa najvećom vrednošću visokog obrazovanja i visine BDP. Međutim, u samoj grupi deset najkompetentnijih postoje razlike, što pokazuje da ne postoji dovoljno dokaza, odnosno potvrda da povećana inovativnost mereno indeksom Globalne konkurentnosti i inovativnosti ispoljava značajan uticaj na rast Bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika, a time i na privredni rast. Od analiziranih deset najrazvijenijih, odnosno najkonkurentnijih i najinovativnijih zemalja samo dve zemlje su pokazale da su ovi elementi bitni i da postoji „poklapanje” sa Bruto domaćim proizvodom. U kojoj i kolikoj meri je taj uticaj rezultat same inovativnosti je teško utvrditi, što nameće zaključak da elemenat inovativnosti i njegov uticaj na visinu BDP treba posmatrati sistemski sa drugim uticajnim silama i faktorima.

Ostale zemlje iz grupe najrazvijenijih pokazuju da inovativnost i konkurentnost nemaju visok stepen uzročno posledičnih veza i odnosa. Ova konstatacija se posebno odnosi ukoliko inovativnost posmatramo autonomno, kao deo neke celine. Verovatno je da inovativnost zajedno sa drugim faktorima i potencijalnim silama ispoljava uticaj na privredni rast i BDP, što znači da se ovaj fenomen treba holistički posmatrati. Čak šta više, zemlje koje su imale visok indeks inovativnosti su imale nizak rang na Globalnoj listi po pitanju visine Bruto domaćeg proizvoda, odnosno da zemlje koje imaju nizak rang po pitanju inovativnosti imaju relativno dobru ili bolju poziciju kada je u pitanju visina Bruto domaćeg proizvoda.

Povezano sa prethodnim je i konstatacija da neke od visoko razvijenih zemalja iz grupe deset najrazvijenijih, koje imaju ubrzani privredni rast mereno Bruto domaćim proizvodom po glavi stanovnika nisu rangirane u grupu deset najrazvijenijih na Globalnoj listi inovativnosti, niti u njenim pojedinim elementima. Takođe zemlje koje imaju izrazito visok Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika, čak ih nema ni u prvih dvadeset najinovativnijih zemalja.

Kada je u pitanju korelacija između scora visokog obrazovanja i inovativnosti, kao i scora visokog obrazovanja i visine Bruto domaćeg proizvoda, na primeru deset najinovativnijih zemalja u analiziranom periodu na svetu mereno kriterijumima Globalne liste inovativnosti, pokazuje se da i ovde nema visokog nivoa korelacije između stepena inovativnosti u deset najinovativnijih zemalja na svetu i scora visokog nacionalnog obrazovanja u 2017. godini.

Izuzev dve zemlje koje zauzimaju liderske pozicije u grupi deset najinovativnijih zemalja na svetu (Švajcarska i SAD) sve druge pokazuju različite pozicije na listi inovativnosti i scora visokog obrazovanja. Najveći broj zemalja koji se nalazi na Globalnoj inovativnoj listi u 2017. godini se ne nalazi u scoru visokog obrazovanja pojedinih država. Neke zemlje koje se nalaze u grupi deset najinovativnijih zemalja na svetu se ne nalaze u prvih deset zemalja najkvalitetnijeg nacionalnog visokog obrazovanja.

Ista je situacija i sa odnosom između visokog obrazovanja i visine Bruto domaćeg proizvoda. Naime, analiziranjem deset najinovativnijih zemalja na svetu, te scora njihovih nacionalnih obrazovnih sistema i visine BDP utvrđeno je da i po ovom pitanju ne postoje značajni uzročno

Page 184: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

168

posledični odnosi i veze. Dakle, zemlje sa visokim BDP zauzimaju visoku poziciju po ovom kriterijumu, ali veoma nisku, ili ih po scoru visokog obrazovnja nema u grupi najinovativnijih zemlja. Isto se odnosi i na činjenicu da zemlje sa niskim rangom visokog obrazovanja imaju visoku poziciju u rangiranju visine BDP od deset najinovativnijih zemalja na svetu.

Navedeno ukazuje da su inovativnost, odnosno visoko obrazovanje i drugi inovacioni elementi bitni, ali da njih treba posmatrati u kontekstu i zajedno s drugim faktorima i uticajnim silama.

Page 185: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

169

8. UPRAVLJANJE KOMPETENCIJAMA I INOVACIJAMA U (BIVŠIM) ZEMLJAMA TRANZICIJE I OKRUŽENJA

Teorijsku podlogu za razmatranje inovacija u zemljama u razvoju i tranziciji nalazimo u radovima B. Lundvalla početkom novog milenijuma i teoretičarima koji su se bavili nacionalnim inovacionim sistemima, J. Niosi, Rodirik, Nelsona, Golden, itd.

U klasičnoj teoriji razvoja je evidentna podela zemalja na visokorazvijene, zemlje u tranziciji i zemlje u razvoju. Za ovu podelu je karakteristično da ne postoji homogenost, već da se zemlje u navedenim klasifikacijama razlikuju po stepenu privrednog i društvenog razvoja, po političkim i demokratskim kapacitetima, poštovanju ljudskih prava i dr. Svi navedeni konstrukti imaju uticaja na dinamiku inovacija i kreacija, što je i logično, jer se pokazuje da inovacije ne mogu u većem obimu nastajati u autokratskim i diktatorskim društvima, ali ni u organizacijama u kojima dominira stil prinude i diktature. Iskustva pokazuju da je za visok nivo i dinamiku kreacija i inovacija potrebna sloboda misli, ali i delovanja.

Prethodne konstatacije se odnose i na zemlje u tranziciji. One su takođe heterogene, po stepenu razvijenosti, društvenom i političkom uređenju, tehnološkoj opremljenosti, demokratiji, itd. Prema kriterijumima Svetske banke, zemlje tranzicije se mogu podeliti u dve grupe i to: zemlje Centralne i Jugoistočne Evrope (CJB) i Baltika i Zajednice nezavisnih država (ZND).200

U zemlje CJB spadaju: Albanija, BiH, Hrvatska, Mađarska, Letonija, Poljska, Slovenija, Estonija, Makedonija, Litvanija, Bugarska, Rumunija, Češka Republika, Slovačka, Srbija. U ZND zemlje spadaju: Jermenija, Azerbijdžan, Belorusija, Gruzija, Kazahstan, Kirgiska Republika, Moldavija, Ruska Federacija, Takidžistan, Turkmenistan, Ukrajina i Uzbekistan. Za sve njih je karakteristično da je u nekim zemljama tranzicije ostvaren bolji, a u drugim slabiji rast. Sigurno je da zemlje u tranziciji imaju neke zajedničke, ali i veliki broj specifičnih karakteristika, zbog velike razlike u razvijenosti i rastu društvenog proizvoda, velike razlike u produktivnosti rada i drugim specifičnostima.

Prethodna podela, a posebno klasifikovanje zemalja u tranziciji je promenljivo, tako da su mnoge zemlje koje su klasifikovane kao zemlje u tranziciji danas dobile tržišnu orijentisanost 200 Tranzicija –Prvih deset godina- Analiza i pouke za Istočnu Evropu i bivši Sovjetski Savez, The World Bank, Washington, D.C.

Page 186: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

170

i drugačiji društveno politički i ekonomski ambijent i kao takve postale srednje razvijene zemlje. Kao primer se navode zemlje bivšeg Istočnog bloka: Poljska, Češka, Slovačka, Bugarska, Rumunija, Mađarska, Estonija, Letonija i druge. Većina od ranijih tranzicionih zemalja je dostigla zadovoljavajući privredni rast i svoju ekonomiju prilagodila standardima Evropske unije. Iako je većina zemalja u tranziciji do dve hiljadite godine beležila pad BDP, početkom novog milenijuma beleže značajan rast BDP, što govori o uspešnosti tranzicionog perioda ili procesa. Tranzicioni period je „označio više različitih društenih procesa, tj. promenu društvenih sistema u državama koje su slovile kao socijalističke u kojima je dominirao koncept državne svojine, netržišna privreda, jednopratrtijski politički sistem i partijska država i pretvaranje u društveni sistem privatne svojine i inicijative, tržišne privrede, višestranački politički sistem i pravnu državu. Rečju, radi se o promeni ukupnih društvenih odnosa i institucija, izvan kojih nije moglo da ostane ni obrazovanje.”201 U ovom procesu se ostvaruje, ili bi trebalo da se ostvaruje novi kvalitet a to je kretanje od plana ka tržištu, napuštanje državne i prihvatanje privatne svojine, kao i izgradnja institucija koje će podržati novi koncept, sa nastojanjem da se obezbedi socijalna stabilnost i investiranje u ljudske potencijale.

Tranzicioni period je trajao dugo i može se sa pravom nazvati periodom tranzicionizma. Kao takav je proizveo velike lomove na globalnom nivou, posebno kada je u pitanju ekonomija. U početnom periodu došlo je do drastičnog smanjenja društvenog bruto prooizvoda, nestankom velikih proizvodnih kompleksa, nestankom radnih mesta i otpuštanjem velikog broja zaposlenih. Prema ocenama Svetske banke, postkomunističke zemlje koje su ušle u Evropsku uniju 2004. definitivno su okončale tranziciju. Ova svetska institucija ocenjuje da recept za razvoj zemalja u tranziciji više nije u klasičnom načinu poslovnaja, jeftinoj radnoj snazi, već pre svega u obrazovanju i izdvajanju većih sredstava za razvoj ovog sektora, koji sve više poprima karakter investicije, a ne troška.

Ipak, tranzicija se isplatila. Privredni rast koji su ostvarile tranzicione zemlje nakon ulaska u EU treba da zahvale pre svega inovacijama koje su se dešavale u poslovnim sistemima. Prema studijama Svetske banke u periodu od 1995 do 2005. čak 80% privrednog rasta je rezultat rasta produktivnosti rada, a u tome je ključnu ulogu, čak 70% imale inovacije koje su nastajale u preduzećima. Njihovo dalje približavanje standardima EU (Slovenija, Češka, Poljska) zavisiće od ulaganja u ljudski potencijal i inovacije. Iz navedenog se može zaključiti da je formula razvoja zemalja u tranziciji i u razvijanju i podsticaju inovacija i kreacija, tj. u idejama i njihovoj implementaciji. Na navedeno treba dodati i integraciju i veće investiranje u obrazovanje, kao ključni faktor svakog razvoja.

8.1. Karakteristike zemalja u tranziciji i uticaj na inovacije Zemlje u tranziciji su prošle složen i težak put u svom razvoju i prelasku sa planske i dirigovane, na neplansku, odnosno neoliberalnu politiku i ekonomsku filozofiju. Većina od njih je imala, najblaže rečeno, neregularnu privatizaciju, odnosno pretvarnje javne, ili društvene svojine u privatnu. Neke je zahvatio vihor međusobnih sukoba i razaranja, da bi u ekonomskoj krizi u periodu od 2008-2012. došlo do privredne stagnacije u kojoj su mnoge

201 Danilo Ž. Marković: Tranzicija i obrazovanje, www.sao.org.rs/documents/g2005_5.pdf, 11.09.2017.

Page 187: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

171

zemlje beležile drastičan pad, pa čak i negativan privredni rast. Zemlje u tranziciji koje su bile kandidti, ili su ušle u EU su imale manji pad privrednog rasta.

Dva stuba na kojima se zasnivaju inovacije su kvalitet visokog obrazovanja i preduzetnički biznis kao izvorište inovacija i kreacija, ali i kao osnovni „zamajac” u obezbeđivanju dinamičkog privrednog rasta. Jedan i drugi „stub” u zemljama tranzicije je problematičan, odnosno nije dovoljno napredan da bi mogao da stvara novu vrednost i podstiče znanje, sposobnosti i veštine.

8.1.1. Obrazovni sistemi u bivšim zemljama tranzicije i razvoju Zemlje u tranziciji imaju specifičan, odnosno nedovoljno razvijen sistem svih nivoa i vrsta obrazovanja. U većini ovih i zemalja u razvoju se može govoriti o obrazovanju koje je klasično, zasniva se na prošlim i uglavnom prevaziđenim konceptima učenja, nefleksibilno, pod velikim uticajem države, visoko centralizovano i u isto vreme i birokratizovano. Ovu su gotovo sve osobine nekvalitetnog obrazovanja, zbog čega mnogi studenti odlaze da studiraju u inostranstvo, ili purem migracionih kretanja nastoje da završe škole u razvijenim zemljama, a nakon toga da se u tim zemljama i zaposle kako bi mogli dalje da stiču i unapređuju znanje. Visok upliv države u obrazovanje doveo je do toga da je država gušila obrazovanje, nauku i istraživanje, a u isto vreme promovisala one oblasti i profesije koje su državi bile potrebne radi održavnja državne birokratije. Rečju, „obrazovni sistemi, manje-više u svim zemljama u tranziciji su bili univerzalni po brojnim pitanjima. Često su zgrade školskih ustanova bile jednoobrazne, sa istom, ili sličnom infrastrukturom i dizajnom, a tehnička opremljenost istih dosta skromna. Programi su bili jedinstveni, sa precizno razrađenom metodologijom i tehnikama za izvođenje nastave i proveru znanja. Nastavni programi su manje-više usmeravani ka prošlosti, da se subjekti nastave nauče svemu i za ceo život, što znači da je sistem patio od visokog nivoa determinizma i prenormiranosti. Univerzalizam i determinizam je podržavan krutim propisima i uredbama koji se nisu menjale decenijama, kao i ogromnim administrativnim apratom koji kreira nastavne planove i programe, a potom kontroliše u kojoj meri se oni sprovode”202.

Za sve zemlje tranzicije je manje više karakteristično da su fiskalna prilagođavanja uglavnom ostvarivana na teret drastičnih smanjenja izdataka za obrazovanje, što je u najsiromašnijim zemljama dovelo u pitanje obrazovanje, odnosno osposobljavnje populacije da se uopšte pripremi za prihvatanje nove poslovne filozofije i tržišnog načina poslovanja. U drugim zemljama pojavljuje se problem distribucije izdvojenih sredstava, jer se skoro sva sredstva iz budžeta izdvajaju za plate i režijske troškove. Takođe je prisutna i neravnomernost distribucije sredstava po regionima, tako da u nekim zemljama učenici u urbanim sredinama dobijaju besplatne učenike, dok se u ruralnim ili nerazvijenim delovima to ne dešava.

Obzirom da zemlje u tranziciji ne izdvajaju dovoljno sredstva za održivost obrazovnog sistema, izdaci za obrazovnje se prebacuju na porodice. One izdvajaju sredstva kroz doprinose, poreze

202 S. Lazarević-Petrović i drugi: Menadžment obrazovnih sistema zemalja u tranziciji, str. 2.

Page 188: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

172

i takse za punjenje budžeta, a na drugoj strani izdvajaju dodatna sredstva za finansiranje održavanja zgrada, a u nekim zemljama i za učešće u platama nastavnog osoblja.

Specifičnost inovacija, odnosno nacionalnih inovacionih sistema zemalja u tranziciji i u manje razvijenim zemljama, P. Intarakumnerd izražava kroz sledeće karakteristike:203

• U njima ne postoje tehnološki i institucionalni uslovi modernog rasta,

• Napredak tehnologije ostvaruje se više akumulacijom kapitala, nego znanja,

• Tržišne relacije nemaju istu ulogu u promociji znanja kao u razvijenim zemljama.

Zemlje tranzicije, zbog svoje nerazvijenosti i siromaštva, nisu u mogućnosti da izdvoje zadovoljavajući iznos novčanih sredstava za istraživanje i razvoj, jer se često dovodi u pitanje obezbeđenje sredstava za održavanje gole egzistencije. Zato je kod njih životni vek proizvoda, tehnologija i poslovnih procesa znatno duži, što ih dovodi u inferioran položaj u odnosu na razvijene zemlje u kojima se po pravilu životni vek proizvoda permanentno smanjuje.

Kada je u pitanju istraživanje i razvoj, u zemljama tranzicije glavno učešće ima javni sektor. Vesna Andrijević-Matovac ističe da u „Hrvatskom NIS nedostaju institucije i mehanizmi kreiranja ideja, inovacija i rezultata istraživanja za komercijalizaciju proizvoda, kao i za kreaciju preduzetništva. Maja Bučar, na primeru Slovenije ističe problem nauke koja priznaje samo fundmentalnu nauku i tržišnu orijentaciju, zbog čega koče razvoj industrijske politike. Dakako, u društvu znanja i razvoja inovcija, značajan uticaj ima demokratija i procedure odlučivanja kada su u pitanju nauka, tehnologija i preduzetništvo.

8.1.2. Preduzetništvo kao „zamajac” u razvijanju inovacija Preduzetništvo je značajan faktor privredng razvoja, jer preduzetnici tragajući za novim proizvodima, tehničkim rešenjima i procesima, kao i novim organizacionim konceptima nastoje da zadovolje potrebe koje ranije nisu postojale i na taj način kreiraju novu tražnju. Ispostavlja se da se inovacije uglavnom vezuju za preduzetništvo i da između njih postoji visok stepen međuzavisnosti. Analize pokazuju da „jedan od razloga gubitka ekonomskog dinamizma u velikom broju zemalja, od Francuske do zemalja u razvoju, treba tražiti u nedostatku preduzetničkog duha, a samim tim i u inovacijama. Ako svi ti ljudi koji besciljno lutaju unaokolo u siromašnim zemljama ne promene svoje stavove i ne počnu aktivno da tragaju za mogućnostima zarade, njihove zemlje neće moći da se razvijaju”204

Preduzetništvo je uveliko zahvatilo i zemlje u razvoju. Pokazuje se da ovim zemljama ne manjka nedostatak preduzetnika svetske klase, već je pitanje u nedostatku svesti kod onih koji su sprečavali, ili usporavali rast preduzetništva. Istraživanja pokazuju da na svakom kontinentu postoje uspešne preduzetničke kompanije koje poput „gazele” privlače kupce, tj. mušterije, ali

203 Detaljnije o navedenom je dato u: P. Intarakumnerd: National Innovtion Systems in Less Successful Developing Countries: The Case of Thailand, Research Polic, 31. Pp. 1445-1557. 204 Ha Džun Čang: 23 stvari koje vam ne kažu o kapitalizmu, Mali vrt, Beograd, 2013. str. 209.

Page 189: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

173

u kojima nastaju i ideje. Primera radi, analogno postojanju Fortune 500 mogu se identifikovati i Afrika 500, Azija 500 Arabija 500 Latinska Amerika 500 i one se prepoznaju širom sveta. One stvaraju milione radnih mesta, naglo se razvijaju i rastu. One imaju veliki potencijal, predstavljaju multiplejera u razvijanju novih industrija i otvaranju novih tržišta.205

Paradoksalno je, ali tačno, da preduzetnici u zemljama tranzicije i zemalja u razvoju demostriraju viši nivo preduzetničke snage, odnosno inicijative. Oni nisu opterećeni standardizacijama i unifikacijama, odnosno drugim vrstama ograničenja da nešto čine, ili da ne čine. Početnici u biznisu u zemljama u razvoju po pravilu duže opstaju u odnosu na tržišno razvijene zemlje, u kojima veliki broj preduzetničkih kompanija ne preživi tri godine od njihovog osnivanja. Takođe, preduzetnici u zemljama u razvoju u oko 80% slučajeva se opredeljuje da usmere svoj kapital u dalje proširenje materijalne osnove, pre svega kroz otvaranje novog biznisa. Oni lakše otkrivaju slobodne tržišne niše i lakše nastoje da ih popune svojim proizvodima, ali na nižim nivoima složenosti inovacija, što im daje sjajne perspektive. Primer nove generacije Afričkih inovatora to potvrđuje. „Izveštaj McKinsley Global Institute pod naslovom „Lions on the Move” (Lavovi u zamahu) prognozira da će potrošnja konzumenata na kontinentu (afričkom-prim. AA) porasti za 40%, te da će BDP porasti za bilijardu dolara, u peridou od 2008-2020.”206

U dovitljivost ljudi i preduzetnika u zemljama u razvoju se možemo uveriti prilikom posete siromašnim zemaljama, na ulici na kojoj se prodaje obična roba, ili pružaju pojedine usluge, do posećivanja primitivnih prodajnih objekata u kojima se ispoljava najviši nivoi veština i prodajnog duha da se mušterija ubedi da kupi određenu robu. Svakodnevna iskustva pokazuju komercijalne i druge sposobnosti preduzetnika i inovatora u zemljama u razvoju. Svedoci smo i slučajeva da, kada prodavci nisu imali da prodaju odgovarajuću robu, oni su odlazili u druge prodavnice da istu nabave i na taj način zadovolje kupca. Sve su ovo proizvodi ljudske prirode u kojoj se praktično realizuju inovacije iz marketinga i prodaje. Drugim rečima, zemlje u tranziciji i razvoju nisu nerazvijene zbog nedostatka preduzetničkog duha, već zbog toga što nema razvijenih tehnologija i organizovanih sistema, ali i zbog nedostatka finanansijske podrške da bi započeli sopstveni biznis. 207

Navedeno govori da je nedostatak institucija i organizovanosti veći nedostatak za siromašne zemlje od nedostatka preduzetničkog duha. Prema podacima, broj preduzetnika u zemljama u razvoju je daleko veći nego u razvijenim zemljama. Prema studiji OECD u „većini zemlja u razvoju od 30 do 50% radne snage su samozaposlenici. U nekima, najsiromašnijim zemljama, kao što je Gana, u privatnom sektoru je zapošljeno 70%, u Bangladešu 75%, a u Beninu neverovatnih 89%.” U razvijenim zemljama taj procenat je ispod 10%, što znači da

205 Anne Habiby and Deirdre M. Coyle: The High-Intensity Entrepreneur, HBR, Septembar, 2010. p. 78. 206 Clayton M. Cristensen, Efosa Ojamo, and Derek van Bever: Africas New Generation of Innovators”, HBR, Januar-Februar 2017. p. 4. 207 Relativno dobar prikaz stanja preduzetništva dat je u: Olja Arsenijević (urednik), Comparative Analysis of Social Entrepreneurship in Serbia, Russia, Europa and in the World, Fakultet za poslovne studije i pravo, Beograd, 2018.

Page 190: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

174

verovatnoća da neko u siromašnim zemljama postane preduzetnik je deset puta veća, nego što je to moguće u razvijenim tržišnim zemljama.208

Zemlje tranzicije raspolažu slabim privatim sektorom, koji je zainteresovan za uvođenje novih tehnologija i koncepata. Ispostavlja se da su osnovni nosioci inovativnosti start-up kompanije. One u zemljama tranzicija, odnosno u siromašnim zemljama nailaze na brojne probleme, koji sprečavaju uvođenje, pre svega radikalnih, ali i inkrementalnih inovacija. U pitanju su brojna poreska opterećenja, nedostatak kreditne i finansijske podrške, stvorena atmosfera u vezi privatnog sektor itd. U vezi navedenog, korisno je navesti konstataciju vodećeg svetskog ekonomiste Svetske banke Mlona: „U kojoj god sam zemlji na svetu bio i pitao privrednike šta im je najveća prepreka u poslovnju, svi su manje najčešće odgovorili jedno te isto, „porezi su visoki!”.

Zemlje tranzicije nisu spemne da primene tehnologije višeg nivoa složenosti. Naučna i poslovna zajednica nisu povezane, tj. deluju parcijalno. Evidentan je hroničan nedostatak menadžerskog kadra, koji je u stanju da uz najmanje „ekonomske žrtve” ostvari što veći ekonomski efekat. U velikom broju zemalja u tranziciji upravljačka sfera je suviše ideologizirana, zbog čega se prednost daje moralno-politički podobnim i “stručnjacima” koji podržavaju političku opciju na vlasti, a ljudi od znanja su marginalizovni, nedovoljno cenjeni i bez motiva da uvode inovacije koje bi poboljšale konkurentnost svojih kompanija.

Zemlje tranzicije uglavnom imaju slabu povezanost između univerziteta, vlade i privrede, što sprečava, ili otežava kreiranje i korišćenje znanja i tehnologija. U navedenom kontekstu je neophodno da univerziteti školuju potreban kadar za privredu, za budućnost i da isti budu u funkciji razvoja sopstvene zemlje i da se kroz primenu modela trostrukog heliksa (vlada- univerzitet-privreda) obezbedi veća međusobna koordinacija.209

8.2. Rang lista globalne konkurentnosti zemalja okruženja i Srbije Iz navedenog se može zaključiti da inovacije predstavljaju značajan faktor u podizanju konkurentske sposobnosti privrede na nacionalnom nivou. Pokazuje se, što je i ovom analizom potvrđeno, da razvijene zemlje imaju visok stepen inovativnosti na Globalnoj inovacionoj rang listi, zbog čega postaju inovacioni lideri, ali i lideri u konkurentskoj sposobnosti na globalnom tržištu. Oni po pravilu imaju razvijene odnose između privrede i univerziteta, naučnih i stručnih institucija i inovacionih centara. Kod zemalja u tranziciji i razvoju je drugačija stvar, jer su one po pravilu sledbenici onoga što rade razvijeni, tj. oni idu „utabanim stazama”, nisu izloženi rizicima i kao takvi ne mogu ostvarivati značajnu prednost na globalnom tržištu.

Prema svetskom izveštaju koji je objavio Centar za razvoj tehnološkog preduzetništva i inovacija, R. Srbija je u 2017. godini od ukupno 137 zemalja zauzela 78. mesto.

* Izveštaj obuhvata 140 zemalja ** Izveštaj obuhvata 138 zemalja

208 OECG, Is Informal normal? Towards more and better jobs in developing countries, 2009. 209 O modelu trostrukog heliksa više je dato u: A. Andejević i dugi: Povezivnje visokog obrazovnja i tržišta rad uz primenu inovcionog modela trostukog heliksa, Poslovna eknomija, br. 1, godina 8, str. 229-231.

Page 191: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

175

*** Isključena iz ovogodišnjeg izveštaja Upoređujući konkurentnost zemalja u tranziciji i zemalja sa prostora bivše SFRJ i Albanije za poslednje tri godine, odnosno 2015., 2016. i 2017. dobija se sledeća tabela:210

Tabela br. 9: Indeksi konkurentnosti zemalja u tranziciji za 2015.-2017.

Zemlje 2015.* 2016.** 2017***

Index Rang Indeks Rang Index Rang

Slovenija 4,28 59(1) 4,39 56(1) 4,48 48(1)

Hrvatska 4,07 77(4) 4,15 74(3) 4,19 74(2)

Crna Gora 4,20 70(3) 4,05 82(5) 4,15 77(4)

Makedonija 4,25 60(2) 4,23 68(2) ++ ++-

Srbija 3,89 94(6) 3,97 90(6) 4,14 78(5)

BiH 3,71 111(7) 3,80 107(7) 3,87 103(6)

Albanija 3,93 93(5) 4,06 80(4) 4,18 75(3)

4,04 - 4,09 - 4,16 -

Navedene kvantifikacije se mogu predstaviti na sledećem dijagramu:

210 WEF 2015., 2016., 2017.

0,

1,25

2,5

3,75

5,

Slovenija Hrvatska Crna Gora Makedonija Srbija BiH Albanija

Konkurentnost zemalja u tranziciji

2015.* 2016.** 2017***

Page 192: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

176

Iz prethodnih prikaza se može konstatovati da su sve zemlje bivše SFRJ i Albanije u poslednje tri godine imale napredak u povećanju indeksa inovacija izuzev smanjenja tog indikatora u 2016. kod Crne Gore i Makedonije, sa 4,20 na 4,05 kod Crne Gore i sa 4,25 na 4,23 kod Makedonije. Ovo je značajna činjenica, jer je u ranijim godinama postojao veći diskontinuitet u povećanju, ili smanjenju indeksa inovacija. U konačnom u 2017. godini, Crna Gora je povećala inovativnost na vrednost 4,15, dok u ovoj godini nije iskazan podatak za Makedoniju.

Republika Slovenija od posmatranih zemalja u periodu 2015-2017. je ostala na liderskim pozicijama po pitanju globalnog indeksa inovacija. Ona je u svim godinama ispoljila najveći stepen inovativnosti i svake godine poboljšavala vrednosti od 4,28 indeksnih bodova do 4,48 i na taj način za svaku godinu poboljšavala svoj rang na globalnoj inovacionoj indeks listi.

U 2016. godini pojedine zemlje su promenile svoju poziciju na bolje, ili na lošije. Republika Hrvatska je u 2016. godini na globalnom nivou zadržala istu poziciju kao i 2015. Upoređujući sa ostalim zemljama bivše SFRJ Hrvatska je poboljšala svoj rang sa 4. mesta u 2015. na treće mesto u 2016. da bi u 2017. godini ona zauzela drugu poziciju u odnosu na druge države bivše SFRJ. Najveći napredak na globalnoj rang listi je napravila Albanija i to za 13 mesta, obzirom da je 2015. godine zauzimala 93. mesto, a 2016. godine 80. mesto.

Zemlje koje su u 2016. godini zadržale istu poziciju u komparaciji sa drugim državama bivše SFRJ su: Slovenija, Makedonija, Srbija i BiH.

Republika Crna Gora je jedina zemlja iz bivše države koja je u 2016. godini pogoršala svoju poziciju na Inovacionoj rang listi za 12 mesta, obzirom da je ona sa 70. mesta u 2015. dospela na 82 mesto u 2016. da bi tu poziciju u 2017. poboljšala tako što je zauzela 77 poziciju. Kada je u pitanju upoređenje sa državama bivše države, ona je svoju poziciju poboljaša i tako sa 5. mesta dospela na 4. poziciju.

Makedonija je na na Globalnoj listi inovativnosti kao element konkurentnosti u 2016. godini pogoršala svoju poziciju jer je sa 60. mesta u 2015. dospela na 68 mesto u 2016., dok u 2017. kao što je i napomenuto ova vrednost nije iskazana.

U 2017. godini najveći skok na Globalnoj inovacionoj listi je zabeležila Srbija. Ona je napredovala za 12 mesta, tako što je u 2017. godini zauzimala 78. mesto, dok je godinu dana ranije bila na 90. poziciji. Ipak, Srbija i pored ovako značajnog napretka u 2017. zauzima 5. mesto po indeksu inovativnosti među državama bivše SFRJ, a iza nje su samo BiH i Albanija, koje za poslednjih tri godine imaju najmanju vrednost inovacija. Ispostavlja se da je u najlošijoj poziciji po pitanju inovativnosti BiH koja konstantno zauzima poslednju poziciju na Globalnoj rang listi inovacija, ali i kada je u pitanju rang lista inovativnosti država bivše Jugoslavije. Albanija beleži pozitivan trend, u posmatranom periodu. Ova država je 2015. godine zauzimala 93. mesto, 2016. godine 80. mesto, a 2017. godine 75. mesto na Globalnoj inovativnoj listi. Dakle, za tri godine Albanija je uspela da napreduje za 18 mesta, dok je na primer Srbija za taj period napredovala za 16 mesta.

Ako indeks konkurentnosti za zemlje bivše SFRJ i Albanije uporedimo sa indeksom konkurentnosti razvijenih zemalja EU videćemo da je lider po ovom pitanju za poslenjih tri

Page 193: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

177

godine bila Švajcarska. Ona je u 2017. godini, ostvarila od mogućih 100 indeksnih bodova 67,69. Švajcarska zauzima prvo mesto sa najvećom vrednošću Indeksa kompetentnosti na globalnoj listi u iznosu od 5,81 indeksnih bodova od mogućih 7 indeksnih poena (2016.). Slede je Singapur koji šest godina za redom ima drugu poziciju sa , odnosno Holandija koja ima treću poziciju.

Jasnom računicom se dolazi do zaključka da je indeks konkurentnosti razvijenih zemalja meren kriterijumima koji su definisani za izradu Globalne inovacione liste skoro duplo veći od indeksa koje ostvaruju pojedine zemlje bivše SFRJ sa tendencijom povećanja razlike u perpsektivi u korist razvijenih evropskih zemlja.

Srbija u 2017. godinu je zauzela 78. mesto sa vrednošću od 4,14 od mogućih 7 indeksnih poena, što je četiri mesta bolja pozicija u odnosu na 2015. godinu koja je imala vrednost od 3,89 i zauzimala 90 mesto. Najveći napredak, kao što je konstaovano, Srbija je napravila u 2017. godini, kada je ostvarila vrednost od 4,14 indeksnih bodova što je dovelo na 78. poziciju sa skokom od 12 mesta na Globalnoj listi konkurentnosti.

8.2.1. Pozicije zemalja u okruženju i Srbije na Listi globalnog indeksa konkurentnosti u 2016.-2017. i 2017.-2018. i inovacija u 2017.-2018. godine.

Obzirom da su zemlje u okruženju i R. Srbija u grupi tranzicionih zemalja, interesantno je videti njihove pozicije na globalnoj listi konkurentnosti. Pod tim fenomenom se podrazumeva skup uticajnih elemenata i sila koji utiču na produktivnost i uopšte na ekonomiju poslovanja jedne nacionalne privrede. Ovaj elemenat se u okviru Globalne konkurentnosti meri putem proseka više makroekonomskih elemenata, koji su grupisani u dvanaest stubova, a koji se pojedinačno vrednuju na skali od 1-7, pri čemu je vrednost izražena jedinicom najlošija ocenu, a ocena 7 je najbolja ocena. U pitanju su sledeći faktori i to: (1) institucije, (2) infrastruktura, (3) makroekonomsko okruženje, (4) zdravlje i osnovno obrazovanje, (5) visoko obrazovanje i obuka, (6) efikasnost tržišta roba, (7) efikasnost tržišta rada, (8) sofisticiranost finansijskog tržišta, (9) tehnološka opremljenost, (10) veličina tržišta, (11) sofisticiranost poslovanja, (2) inovacije. 211

Uzimajući u obzir Globalni Index konkurentnosti zemalja u okruženju u periodu 2016.-2017. i 2017.-2018. godine i scora inovacija, može se kreirati sledeća tabela:

Tabela br. 10: Konkurentnost i inovacije za 2016.-2018.

Zemlje

Globablni index komunkurent 2016-2017

Globalni index konkurent 2017-2018

Globalni index inovacija

2017-2018

Rang Score Rang Score Rang Score

211 Detaljnije videti: S. Klaus, S. Xavier, Global Competetivetiveness report, 2010-2011, World Economic Forum, 2011, str. 4.

Page 194: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

178

Tabela br. 10: Konkurentnost i inovacije za 2016.-2018.

Slovenija 59 4,39 48 4,48 37 4,18

Hrvatska 77 4,15 74 4,19 99 3,37

Crna Gora 70 4,05 77 4,15 92 3,40

Albanija 93 4,06 75 4,18 76 3,55

BiH 111 3,80 103 3,87 111 3,09

Srbija 94 3,97 78 4,14 104 3,31

Prosečna vrednost 4,07 4,16 3,52

Posmatrajući prethodnu tabelu može se konstatovati da od 137 zemalja koje se rangiraju na Globalnoj listi konkurentnosti, zemlje bivše SFRJ i Albanije pripadaju donjoj lestvici, izuzev Slovenije koja se nalazi u prvoj polovini rang liste kako u periodu 2016.-2017., tako i u periodu 2017.-2018. godine.

Najveći skok na Globalnoj listi konkurentnosti od 2016.-2017. u 2017.-2018. napravila je Albanija sa 93. na 75. poziciju, ili ukupno za 18 mesta, a prate je Slovenija za jedanaest pozicija, tj. sa 59. na poziciju 48. BiH je napredovala za 8 mesta, Srbija za 4 mesta i Hrvatska za 3 mesta. Crna Gora je rangirana na lošiju poziciju konkurentnosti u 2017.-2018. za sedam mesta, što znači da su sve zemlje (izuzev Crne Gore) ostvarile veći skor u 2017-2018. u odnosu na prethodni period.

Ukoliko prethodne vrednosti u istom periodu uporedimo sa zemljama bivšeg Istočnog bloka, može se konstatovati da zemlje iz bivše SFR zaostaju , jer se nalaze iza pozicija na Globalnoj rang listi konkurentnosti. Primera radi u rangiranju za 2017.-2018. godini R. Češka je zauela 31. mesto, Poljska 39., Bugarska 49., Slovačka 59., Mađarska, 60., Rumunija 68. mesto. Pokazuje se da je samo Slovenija iz bivše države uspela da bude bolje rangirana na Globalnoj listi konkurentnosti za 2017.-2018. Ista situacija je bila i u periodu od 2016.-2017. godine.

Page 195: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

179

Komparacija pozicija zemalja na Globalnoj listi konkurentnosti za 2017.-2018. godini i njihovih pozicija po pitanju Inovacija, pokazuje da Slovenija zauzima prvo mesto sa 37. pozicijom i skorom od 4,18. Na drugom mestu je Albanija koja je pozicionirana na 76. mestu, Crna Gora je na 92. i Hrvatska na 99. mestu, Najlošije rangirane zemlje bivše SFRJ po pitanju inovacija su Srbija koja se vrednošću od 3,31 nalazi na 104. poziciji i BiH koja se nalazi na 111. poziciji sa skorom od 3,09.

8.2.2. Scor visokog obrazovanja bivših zemalja tranzicije i bivše SFRJ mereno Globalnim indeksom konkurentnosti u 2017.-2018. godini

Na intenzitet, tj. dinamiku inovativnosti i konkurentnost u zemljama tranzicije i okruženja značajan uticaj ispoljava i kvalitet visokog obrazovanja, jer se pretpostavlja da su inovativne upravo intelektualne i države i organizacije koje imaju veći procenat visoko obrazovanih ljudi, odnosno populacije. Dakako, ovde treba imati u vidu i kvalitet visokog obrazovanja, jer se pokazuje da su diplome formalan izraz obrazovanosti populacije. Ovo je bitna činjenica jer se pokazuje da su se u zemljama tranzicije i okruženja ispoljile neke negativnosti po pitanju regularnosti, validnosti diploma i znanja koje objektivno stoji iz obrazovnih javnih isprava. Analize pokazuju da zemlje okruženja visoko obrazovanje razvijaju parcijalno, tj. da ne postoji holističko upravljanje obrazovnim sistemom, što se posebno ispoljava u nedovoljnoj usklađenosti srednjeg i fakultetskog obrazovanja.

Imajući u vidu navedeno, vredno je uspostaviti rangiranje zemalja tranzicije i okruženja deset zemalja Istočnog bloka za 2017.-2018. godinu po pitanju vrednovanja visokog obrazovanja212

212 The Global Competitiveness Report 2017-2018. str. 330-331.

0,

1,15

2,3

3,45

4,6

5,75

Slovenija Hrvatska Crna Gora Albanija BiH Srbija

Konkurentnost i inovacije

2016-2017 2017-2018 2017-2018

Page 196: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

180

Tabela br. 11: Rangiranje zemalja tranzicije za 2017.-18.

Zemlje Rang Vrednosti (1-7)

Slovenija 24 5,37

Češka 27 5,25

Poljska 40 4,98

Albanija 49 4,77

Bugarska 54 4,62

Srbija 59 4,55

Hrvatska 60 4,54

Crna Gora 61 4,54

Slovačka 62 4,54

Rumunija 70 4,41

Mađarska 73 4,33

BiH 91 3,98

Prosečna vrednost - 4,65

Jasno je da postoje velike razlika po pitanju visokog obrazovanja zemalja bivšeg Istočnog bloka i okruženja i da se ona kreće od 3,98 koji je najslabiji rezultat koga je ostvarila BiH do skora 5,37, koga je ostvarila R. Slovenija. Najbolje obrazovanje ima R. Slovenija, a prate je Češka i Poljska. Ove tri zemlje su takođe zauzele prva tri mesta i na Globalnoj listi

0,

1,5

3,

4,5

6,

Slov

enija

Češ

ka

Poljs

ka

Alb

anija

Bug

arsk

a

Srbi

ja

Hrv

atsk

a

Crn

a G

ora

Slov

ačka

Rum

unija

Mađ

arsk

a

BiH

Rangiranje zemalja tranzicije

Page 197: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

181

konkurentnosti zemalja u tranzicij u nešto promenjenim pozicijama: Češka, Poljska i Slovenija. Interesantna je i pozicija Albanije, koja je zauzela visoko 49. mesto ispred Bugarske, Srbije i Hrvatske. Crna Gora, zajedno sa Slovačkom, Rumunijom i Mađarskom zauzima 62. i 70. odnosno 73. mesto. R. Srbija sa 59. mestom je ostvarila relativno dobru poziciju, jer je njen skor 4,55 što je bolja pozicija i vrednost u odnosu na druge elemente konkurentnosti, pa i samu konkurentnost sa skorom 4,14 i sa 78. pozicijom na Globalnoj listi konkurentnosti u 2017.-2018.

Činjenica je da se kroz Globalnu listu konkurentnosti ne može videti i kvalitet visokog obrazovanja bilo kojeg nacionalnog obrazovnog sistema, a može se konstatovati da zemlje tranzicije i okruženja imaju dobre skorove po formalnim kriterijumima, dok značajno zaostaju u pogledu funkcionalnog i obrazovanja za tržište kao i u digitalnim veštinama, celoživotnom obrazovanju, te korišćenju znanja za istraživanje i razvoj. Ove zemlje još uvek svoje ekonomije zasnivaju na prirodnim, odnosno materijalnim resursima, na klasičnim i prevaziđenim konceptima koji u osnovi smanjuju konkurentnost i inovcije, a time i društveni i prirodni rast i razvoj.

8.2.3. Komparacija visokog obrazovanja, inovacija i BDP po glavi stanvnika bivših zemlja u tranziciji i okruženju na globalnom nivou u 2017.-2018.

Da bi sagledali mesto obrazovanja bivših zemalja tranzicije i okruženja, najefikasniji način je da se koristi Global Competitiveness Report za period 2017.-2018. godinu koji objavljuje pozicije pojedinih zemalja i njihove vrednosti. Pri navedenom, treba imati u vidu da se Obrazovanje kao javno dobro ne može ocenjivati i procenjivati samo kroz statističke brojke, ili čak i kada je u pitanju samo ekonomska dimenzija, odnosno da se nacionalni kvalitet obrazovanja procenjuje po broju diplomiranih, onih koji su doktorirali, ili da se ono svodi samo na učešće izdataka obrazovanja u Bruto društvenom proizvodu, te insistiranju na što većem izdvajanju sredstava za obrazovanje i naučno istraživački rad.

Ipak, statistika nam može dati neke informacije o uzajamnim vezama i odnosima između vrednosti visokog obrazovanja, inovacija i visine Bruto društvenog proivzoda, uz njihovu interpretiranje i procenjivanje. Imajući u vidu navedeno, u sledećoj tabeli su date pozicije obrazovanja bivših zemalja koje su bile u tranziciji, a koje su danas prihvatile tržišni način poslovanja i zemlja u okruženju, tj. zemalja bivše SFRJ i Albanije. Ove zemlje predstavljaju relativno homogenu grupaciju jer su svojevremeno bile slične, obzirom da imale sličnu istoriju, uslove poslovanja, sličan društveno politički sistem i približne kulture.

Tabela br. 12: Visoko obrazovanje i inovacije bivših tranzicionih zemalja

Zemlje Visoko obrazovanje Inovacije BDP u $*

Rang Score Rang Score Score Rang

Slovenija 24 5,37 37 4,18 21.320 (1)

Page 198: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

182

Tabela br. 12: Visoko obrazovanje i inovacije bivših tranzicionih zemalja

Češka 27 5,25 32 4,24 18.286 (2)

Poljska 40 4,98 59 3,75 12.315 (5)

Albanija 49 4,77 76 3,55 4.203 (12)

Bugarska 54 4,62 73 3,57 7.368 (8)

Srbija 59 4,55 104 3,31 5.376 (10)

Hrvatska 60 4,54 99 3,37 12.095 (6)

Crna Gora 61 4,54 92 3,40 6.628 (9)

Slovačka 62 4,54 56 3,76 16.498 (3)

Rumunija 70 4,41 107 3,28 9.465 (7)

Mađarska 73 4,33 79 3,52 12.778 (4)

BiH 91 3,98 119 3,09 4.308 (11)

Prosečna vrednost - 5,08 - 3,61 10.895

*Visina Bruto društvenog proizvoda po glavi stanovnika se odnosi na 2016. godinu, kao poslednji objavljeni podatak, a preuzeto je iz The Global Competitiveness Report 2017.-2018., pojedinačno za svaku zemlju

Iz tabele je vidljivo da je prosečan scor za jedanaest analiziranih zemalja za visoko obrazovanje 5,08 i da samo dve zemlje, odnosno Slovenija i Češka imaju veću vrednost od prosečnog, dok ostalih 10 zemlje imaju manje vrednosti od prosečnih. Najbolji scor za visoko obrazovanje ima R. Slovenija, bivša republika SFRJ, jer se nalazi na 24. poziciji Svetske Globalne liste sa vrednošću od 5,37, dok je na drugom mestu Češka koja se nalazi na na 27. poziciji sa scorom od 5,25. Na trećem mestu, sa značajnije manjim scorom od 4,98 je Poljska koja se nalazi na 40. poziciji. Na četvrtoj, visokoj poziciji od analiziranih zemalja sa 49. mestom se nalazi Albanija sa vrednošću od 4,77, što je bolja pozicija od 5 zemalja Evropske unije i 3 zemlje bivše SFRJ. Navedene komparacije se relativno dobro mogu prikazati na sledećoj grafici:

Page 199: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

183

Najlošije pozicije na Globalnoj listi visokog obrazovanja za 2017-2018. zauzela su BiH, Mađarska, Rumunija i Slovačka. Ove zemlje se nalaze na 91., 73., 70. i 62. poziciji sa vrednošću od 3,98, odnosno 4,33, i 4,41, tj. 4,54.

Četiri zemlje: Crna Gora, Hrvatska, Srbija i Bugarska zauzimaju 61., 60., 59,. i 54. poziciju, što znači da se Srbija sa 59. mestom i scorom visokog obrazovanja od 4,55 nalazi na šestoj poziciji ispred Hrvatske kao zemlje članice EU i Crne Gore.

Komparacijom vrednosti i pozicija koje su date na Globalnoj listi konkurentnosti i inovativnosti za 2017.-2018. godini je evidentno da zemlje koje su visoko rangirane po vrednosti visokog obrazovanja, imaju značajno bolje, ili lošije pozicije u odnosu na pozicije i scorove koji su dati po pitanju inovativnosti. Primera radi, najveća disproporcija između pozicije visokog obrazovanja na Globalnoj rang listi su se pokazale: R. Srbija koja je po scoru visokog obrazovanja rangirana na 59. poziciji, a na poziciji inovacija na 104. mestu, što je razlika u 45 mesta. Na drugom mestu je R. Hrvatska koja je na 60. poziciji po kvalitetu visokog obrazovanja, a na 99. mestu po inovativnosti, što je razlika u 39 mesta. Rumunija sa 70. mestom na Globalnog rang listi za obrazovanje je pozicionirana na 107. mestu po inovacijama. Albanija je po scoru visokog obrazovanja rangirana na 49. mestu, dok je na inovacionoj rang listi zauzela 76 mesto, sa razlikom od 27 mesta. Nešto manja disproporcija je kod Bugarske, koja je rangirana na 54. mestu po pitanju visokog obrazovanja, a na 73. mestu na inovacionoj rang listi sa razlikom od 19. mesta.213

Ako analiziramo najmanje, ili manje razlike od prethodnih po pitanju odnosa scora visokog obrazovanja i njegove pozicije u 12 zemlja koje su istraživane, može se konstatovati da Češka ima najmanje disproporcije, jer je ona rangirana na 27. poziciji u 2016.-2017. po vrednosti 213 Evidentne su velike razlike u pojedinim zemljama po regionima i između gradova koje su neretko veće nego između država. Videti V. Vujić: Održivi razvoj i ustroj EU i R. Hrvatske, ANTiM, Zbornik radova, 2018. str. 713-714.

0,

1,5

3,

4,5

6,

Slov

enija

Češ

ka

Poljs

ka

Alb

anija

Bug

arsk

a

Srbi

ja

Hrv

atsk

a

Crn

a G

ora

Slov

ačka

Rum

unija

Mađ

arsk

a

Visoko obrazovanje i inovacije

Visoko obrazovanje Inovacije

Page 200: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

184

visokog obrazovanja a na 32. mestu po pitanju inovacija, što je razlika za 5 mesta. Slovačka je zauzela 62. poziciju po pitanju visokog obrazovanja, a 56. ili za 8 mesta bolju poziciju po pitanju inovacija.

Jasno je da ne postoje značajne korelacije između pozicija i vrednosti kojima se prikazuju na Globalnoj listi konkurentnosti i inovacija sa kvalitetom visokog obrazovanja u analiziranom periodu i kod 12 zemalja koje su istraživane i koje manje više imaju istu istoriju, politički sistem, kulturu i druge karakteristike. Dakle, neke od analiziranih zemalja su značajno bolje plasirane na Globalnoj rang listi po pitanju visokog obrazovanja, dok su značajno lošije plasirane po pitanju inovacija. S druge strane, zemlje koje su lošije plasirane na Globanoj rang listi za inovacije su bolje plasirane kada je u pitanju visoko obrazovanje, što dovodi u pitanje validnost i objektivnost istraživanja i uspostavljanja uzročno posledičnih odnosa i veza između navedenih fenomena.

Ako se tome doda i činjenica da se Albanija od analiziranih 12 zemalja po vrednosti visokog obrazovanja nalazi na 4. poziciji i da je ona po ovom pitanju daleko ispred navedenih zemalja EU, dobija se matematičko statistički tačna slika koja ne korespondira sa realnošću. Komparcija visokog obrazovanja u R. Srbiji, kao zemlji iz koje se regrutuju najbolji i svetski stručnjaci za rad u inostranstvu i njeno lošije pozicioniranje za 10 mesta u odnosu na Albaniju, je po svemu sudeći i verovatno nerealno, što može dovesti u pitanje i validnost kriterijuma po kojima se određeni elementi vrednuju, pa i vrednost samih zaključaka i zakonitosti do kojih se dođe. Ovo nameće dodatni oprez u korišćenju statistike i kvantifikacija uz preporuku dubinske i logičke analize, jer sve ono što nije logično teško ili retko može biti i naučno.

8.2.4. Odnos između scora visokog obrazovanja i visine BDP po glavi stanovnika u 2017.-2018. za bivše zemlje tranzicije i okruženja

Iz prethodne tabele se može doći do zaključaka kada je u pitanju odnos između kvaliteta visokog obrazovanja i visine Bruto domaćeg proizvoda. Ova komparacija pokazuje da li i u kojoj meri vrednost visokog obrazovanja i pozicije istog na Globalnoj listi korespondiraju sa visinom Bruto društvenog proizvoda, obzirom da skoro u svim udžbenicima makroekonomije stoji da ovde postoji visok stepen korelacije, odnosno uzajamnsoti.

Od analiziranih 12 zemalja tzv. bivšeg Istočnog bloka evidentno je da je prosečan BDP za 2016. godinu iznosio 10.895 dolara214. Od analiziranih zemalja 6 ima veći prosek od prosečnog, dok takođe 6 zemalja ima manji prosek od prosečnog za analizirane zemlje. Evidentno je da R. Slovenija prednjači po visini BDP i da je isti veći skoro četri puta od najnižeg, odnosno od BDP BiH. Na drugom mestu je Češka. Prve dve zemlje zauzimaju prva dva mesta kako u visokom obrazovanju, tako i kada je u pitanju visina BDP, što znači da se može verovati da ovde postoji korealacija između vrednosti visokog obrazovanja i visine BDP. Isti zaključak se odnosi i na BiH koja se nalazi na poslednjoj poziciji po pitanju vrednosti visokog obrazovanja, ali i po visini BDP po glavi stanovnika.

214poslednji objavljeni podaci po Globalnom indexu kompetetivnosti za 2017. - 2018. godinu

Page 201: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

185

Razlike manjih vrednosti su se ispoljile kod Poljske, Hrvatske i Crne Gore gde postoje razlike između pozicija po pitanju visokog obrazovanja i visine BDP koje se kreću od 1-2 poena. Na primer, kod Poljske, od analiziranih 12 zemalja ona je po pitanju vrednosti visokog obrazovanja zauzela 3. mesto, dok je po pitanju visine BDP zauzela 5. mesto. Ista je situacija i sa Hrvatskom i Crnom Gorom, kao i već pomenutom Bosnom Hercegovinom gde postoje manje ili zanemarljive razlike.

Dakle, od 12 analiziranih zemalja evidentno je da se kod 2 zemlje podudaraju vrednosti i odnosi između visokog obrazovanja i visine BDP, kod četiri postoje manje disproporcije, dok kod 6 zemalja, ili 50% postoje značajne razlike. Najveća razlika je ispoljena kod Albanije koja je u analiziranom periodu po pitanju visokog obrazovanja ostvarila 4. poziciju, a po visini BDP 12. mesto što ponovo potvrđuje konstatacije koje su iznete u prethodnom tekstu. Mađarska je u ovoj grupaciji po vrednosti visokog obrazovanja zauzela 11. mesto, ali po visni BDP 4. mesto, što je značajna razlika. Slovačka je po vrednosti visokog obrazovanja rangirana na 9. poziciji, ali po visini BDP na 3. poziciji, dok je Srbija je od 12 analiziranih zemalja rangirana na 6. poziciji po pitanju visokog obrazovanja, a na 10. mestu po visini BDP.

Prethodna analiza jasno ukazuje da se u 50% slučajeva uglavnom podudaraju pozicije anliziranih zemalja po pitanju odnosa i vrednosti između visokog obrazovanja i visine BDP (uključujuć u tu analizu i mala ili zanemarljivo mala odstupanja). Šest od analiziranih zemalja pokazuju značajne disproporcije između pozicije, tj. vrednosti između visokog obrazovanja i visine bruto društvenog proizvoda. U nekim slučajevima postoji i drastična razlika, odnosno da zemlje sa lošijom pozicijom po pitanju visokog obrazovanja imaju veći Bruto društveni proizvod i obrnuto.

Kada je u pitanju R. Srbija, evidentno je da je ona po vrednostima visokog obrazovanja zauzela 6. poziciju od analiziranih 12 zemalja, 104. poziciju kada su u pitanju vrednosti inovacija, a 10. mesto kada je u pitanju visina Bruto društvenog proizvoda. Dakle, Srbija je po vrednostima visokog obrazovanja čak ispred pojedinih zemalja EU, ali je po visini BDP na desetom mestu, odnosno od Srbije po ovom element su lošije samo BiH i Albanija.

Iako se na primeru 12 zemalja uglavnom može dovesti u korelativne odnose vrednosti nacionalnog visokog obrazovanja i visine bruto društvenog proizvoda mereno Globalnim kriterijumima po kojima se ocenjuje globalna konkurentnost i inovativnost, ipak i ovde ne postoji dovoljno dokaza i argumentacije koja bi upućivale na izvlačenje eksplicitne zakonitosti i zaključaka da visoko obrazovanje, kao parcijalni elemenat globalne kompetetivosti automatski dovodi do povećanog bruto društvenog proizvoda po glavi stanovnika.

8.3. Specifični faktori koji su uticali i utiču na inovacije u bivšim zemljama tranzicije

Problemi koji se odnose na inovacije u razvijenim zemljma se prelivaju i u zemlje u tranziciji, što je uslovljeno snagom nacionalnih inovacionih sistema. Dakle, „inovaciona dinamika je u pomenutim privredama obeležena specifičnim okolnostima i društveno ekonomskim uslovima, a pre svih: slabom inovacionom infrastrukturom, destrukcijom postojećih lokalnih sposobnosti u procesu inoviranja, dohodovnom polarizacijom i pomeranjima u odnosima moći, što

Page 202: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

186

nesumnjivo opravdava snažno zanimanje za institucionalne mehanizme koji učestvuju u njihovom oblikovanju.”215

Inovacije i njihova dinamika u zemljama tranzicije i u manje razvijenim privredama su u najvećoj meri zavisne od države i razvijenosti javnih institucija za istraživanje i razvoj. Njihovo finansiranje je problematično, jer se pokazuje da u vreme krize, ili nedostatka finansijskih sredstava, sfere inovacija, istraživanja i razvoja su prve na „udaru”, što ostavlja ozbiljne posledice na budućnost zemlje u dužem vremenskom periodu. Obrazloženje je u nedostatku finansijskih sredstava kako bi se izašlo iz krize, pri čemu se zapostavlja da su organizacije, pa i država upravo i došle u krizu zbog nedovoljne inovativnosti i nedostatka novih ideja. Stoga se svaka ekonomska kriza može definisati pre svega kao kriza ideja i nedostatak njihove implementacije.

Pokazuje se da zemlje u tranziciji nemaju formulisanu inovacionu politiku, odnosno strategiju za sprovođenje inovacije, ili da ona nije jasna. Zemlje koje uslovno imaju inovacionu politiku i strategiju su praćene nejasnoćama i kontraverzama. Ispostavlja se da je način na koji se oblikuje inovaciona politika od suštinskog značaja za podsticanje rasta u globalnoj ekonomiji. Nacionalni inovacioni sistemi u zemljama tranzicije su slabi i nedovoljno razvijeni. Isto se odnosi i na nespremnost kompanija da uvode promene i inovacije. One nisu spremne da usvajaju praksu i iskustva razvijenih zemalja, da menjaju svoj odnos prema promenama i da izgrađuju adekvatan obrazovni sistem. To dovodi do tzv. inovacionog paradoksa, koji donosi brojne probleme za uvođenje, razvijanje i održavnje inovacija.

Tranzicione zemlje se uglavnom orijentišu na uvoz nove tehnologije, kao jednostavnijeg načina dolaska do tehnoogija, u odnosu na sopstvena istraživanja, što zbog nedostatka naučnog i stručnog potencijala, što zbog nedostatka potrebne tehničke opremljenosti, labaratorija, itd. Zemlje u tranziciji se sreću sa nedovoljno razrađenim pravnim sistemom, nedovoljnom spremnošću za život sa stalnim promenama, traženjem novih organizacionih koncepata, nespremnošću da se uči uz rad. Obzirom da u razvijenim zemljama postoji visok nivo dinamike inovacija, manje razvijene zemlje moraju koristiti iskustva razvijenih, uz obavezu da prihvatanjem tih iskustava vode računa o kulturnim razlikama.

Činjenica je da zemlje u tranziciji trpe brojne pritiske od razvijenih zemalja, ili međunaradnih institucija, kroz standardizaciju i unifikaciju, te izvozom prevaziđenih i neproduktivnih, odnosno prljavih tehnologija. Donošenje standarda ISO je pored uvođenja unifikacije u poslovanju u isto vreme otežavajući instrument pristupa tržištu onim proizvođačima koji ne poseduju taj certifikat.

Koliko su ovi pritisci sofisticirani vidi se i po tome što se tranzicionim zemljama često poklanja neka oprema, oružje i druge tehnologije, pod uslovom da donator održava, ili vrši obuku za korišćenje ovih sredstava i po tom osnovu ostvari veću zaradu, nego što je i vrednost opreme, posebno ukoliko se radi o dugoročnom aranžmanu.

215 Više o navedenom se može videti u: B. Lundvll: “National Systems of Productin, Innovation and Competence Building, Researc Policy, 31, 2002. Pp. 213-231.

Page 203: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

187

8.4. Nerazvijenost – šansa za inovacije i nove tehnologije Često je prisutna konstatacija da je privredna nerazvijenost zemlje, odnosno izostanak industrijskih kompleksa, posebno onih sa prljavom tehnologijom, dobra stvar za turizam, jer veća prirodnost znači čistiji vazduh, zdraviju hranu i higijenski ispravnu vodu za piće. Ispostavlja se da izostanak primene agrohemijskih mera u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda smanjuje prinos, ali proizvodi zdraviju i prirodniju hranu, ne zagađuje zemlju i stvara uslove za proizvodnju organskih, ekološki ispavnih proizvoda.

Ista je situacija i kada su u pitanju inovacije, što znači da nerazvijenost zemalja u tranziciji i razvoju ima i neke prednosti kada su u pitanju inovacije i uvođenja novih tehnologija. Njihova prednost je „što ne moraju ponovo izgrađivati zastarelu infrastrukturu. Primjerice, podzemne železnice New Yorka i Londona su starije od veka i vape za obnovom. Danas obnova tih škripavih sasatava bi koštala više nego izgradnja potpuno novih. Zemlja u razvoju može odlučiti sagraditi potpuno nov sustav sa svom najnovijom tehnologijom, koristeći sve pogodnosti materijala, tehnike izgradnje i tehnologije. Potpun nov sasatav podzemnih železnica mogao bi koštati mnogo manje nego onaj od prije stoleća.”216

To što su zemlje u tranziciji po pravilu sledbenici u primeni novih tehnologija, ima dobru stranu, što se one u uslovima velikih finansijskih oskudica, ne izlažu većem riziku da eksperimentišu i inoviraju, već koriste proverena rešenja i ista koriste po principu kupovine, zajedničkog ulaganja, franšizing sistema, itd. Ovo je značajna činjenica, iako je poznato da sledbenici ostvaruju manji ekonomski efekat od lidera, što je i prirodno, jer je ulaganje u nove tehnologije i opremu praćeno rizikom, koji treba da bude i više nagrađen. Sledbenici imaju mali, ili nikakav rizik i zato je kod njih inovacija manje isplativa, mereno finansijskim efektima.

Nove tehnologije, a pre svih internet, omogućavaju zemljama u tranziciji da prečicom i brže dođu do naučnih i stručnih informacija i znanja. Dakle, u savremenim uslovima naučnici u zemljama tranzicije i razvoju nisu uslovljeni tačnošću i ekspeditivnošću poštanskih sistema, već do potrebnih informacija, naučnih časopisa i radova se može doći, a da se ne izađe iz zemlje, odnosno iz stana, za par sekundi sa bilo koje tačke zemaljske kugle. Internet je omogućio i elektronsku saradnju, razmenu informacija i istraživačkih dostignuća, što omogućava zemljama u razvoju da često i besplatno dođu do potrebnog znanja, koje je uslov za uvođenje inovacija i uvođenje novih tehnologija.

8.5. Izazovi bivših zemalja u tranziciji i okruženju u društvu znanja Društvo ili ekonomija znanja je fenomen koji je fundamentalno promenio sve sfere društvenog i ekonomskog organizovanja. On po principu „kreativne destrukcije” unišava postojeću tradicionalnu ekonomiju i društvo i umesto materijalnih resursa kao osnove svakog razvoja unosi nematerijalne, neopipljive i neograničene resurse, koji se nalaze jedino u čoveku, odnosno njegovom neokorteksu i intelektu. Shodno navedenom, sposobnosti kreiranja i inoviranja nikada do sada nisu bili na većem značaju. U isto vreme za korišćenje neokorteksa,

216 Mashio Kaku: Fizika budućnosti, Mate, Zagreb, 2011. str. 321.

Page 204: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

188

tj. za kreiranja ideja i za njihovu implementaciju su potrebne želja, tj. emocionalna inteligencija i volja koja treba da ispuni tu želju, što je problem motivacione inteligencije. Njihov spoj daje ideje, ali i ideje da se one implementiraju u praksi i proizvedu novu vrednost.

Zemlje u tranziciji u društvu znanja se nalaze pred novim izazovima, jer je sticanje znanja dugoročan i kompleksan proces za koga su potrebni i određeni društveni uslovi. Da bi se unapredila inovaciona sfera, najvažnija je saradnja tri glavna aktera u društvu znanja: visokog obrazovanja, industrije i vlada. Razvijene zemlje su bile usmerena na liberalni koncept razvoja, dok se u tranzicionim zemljama upravljalo centralistički i to: visokim obrazovanjem i industrijom, te njihovom saradnjom i međusobnim odnosima. U savremenim uslovima države su usmerene na model koji prevazilazi nacionalne granice i koji u sebe uključuje tri elementa i to: znanje, inovacije i društveni koncenzus. „Stoga je zbog integracije u EU mreže znanja, imperativ svake od tranzicijskih zemalja poboljšati vlastiti nacionalni inovacioni sistem (NIS). Da bi do toga došlo potrebno je uključiti se u Evropsko istaživačko područje (ERA) koje zagovara novu inovacijsku politiku, tj. integrisanje razvojne i istraživačke delatnosti s obrazovnom, regulatornom, regionalnom, spoljnom i politikom konkurentnosti”217.

Ispostavlja se da Nacionalni inovacioni sistem predstavlja značajnu vezu između obrazovnih ustanova, nauke i privrede, kako u klasičnim, tako i u društvima i ekonomijama koje se zasnivaju na znanju. Bez ove veze i dobro postavljenih odnosa teško je zamisliti društvo znanja. Za zemlje u tranziciji je karakteristično da u inovacijama još uvek značajnu ulogu i uticaj moraju da imaju države i vlade, putem osnivanja posebnih, tj. specijalizovanih agencija za inovacije do finansijskih i pravnih agencija za pružanje pomoći.

Zemlje u tranziciji po pitanju inovacija i društva znanja, prema Jadranka Švarca, a na primeru Hrvatske i Slovenije, konstatuju da manje-više sve države u tranziciji boluju od četiri glavne bolesti: nedovoljnog tehnološkog potencijala kompanija, nedovoljne saradnje nauke i privrede, neodgovarajućih struktura istraživanja i razvoja, nedovoljno podsticajnog okruženja. Ove elemente treba posmatrati sa holističkog stanovišta, kako bi se dobila potpuna slika o preprekama na koje nailazi društvo znanja, kada su u pitanju inovacije.

U društvu znanja, potreban je aktivan odnos prema inovacijama i tehnologijama kao uslovima za usposavljanje čvršće veze između nauke i privrede i razorenih naučno-istraživačkih centara tokom privatizacije, kao i ka zanemarenim pitanjima intelektualnog vlasništva u sferi istraživanja i razvoja. Dakako, u društvu znanja, menadžeri tehnologija, ili direktori znanja moraju imati kompetencija iz socijalne sfere, odnosno u vezi sa radom sa ljudima, gde je moguće primeniti tzv. participativni stil upravljanja, koji po svemu sudeći u intelektualnim organizacijama daje veću vrednost.218

Zemlje u tranziciji i u povoju imaju hroničan nedostatak kompetencija i inovacija. One imaju mali procenat stanovništva sa diplomom fakulteta, a i kvalitet visokoškolskih ustanova je na

217 Jadranko Švarc i drugi: Zemlje tranzicije u društvu znanja: socio ekonomska analiza, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2014. Str. 498. 218 Jadranko Švarc i drugi: Zemlje tranzicije u društvu znanja: socio ekonomska analiza, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2014. Str. 498.

Page 205: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

189

realtivno niskom nivou. Zemlje u tranziciji su uglavnom sledbenici onoga što rade razvijene zemlje, koje, sa druge strane, u zemlje tranzicije uglavnom izvoze zastarelu i prevaziđenu tehnologiju. One po pravilu nemaju razvijeno poslovno školstvo, a posebno ne raspolažu menadžerskim visokoobrazovnim ustanovama. To predstavlja ograničavajući fakor njihove uspešnosti i uključivanja u svetsku privredu. Rečju, priča o kompetencijama i inovacijama u zemljama u tranziciji je ustvari pitanje nacionalnog opstanka.

Zahvaljujući tehnološkim, a pre svega informacionim tehnologijama i inovacijama i zemlje tranzicije mogu da uče i stiču znanja sa najelitnijih univerziteta na svetu. Ipak, veliki procenat populacije u ovim zemljama ne koristi nove tehnlogije, već više preferiraju ka klasičnom obrazovanju u kome se pruža otpor promenama i inovacijama.

8.6. Inovacioni paradoks bivših zemalja u tranziciji i razvoju Iako se radi o širokom dijapazonu i relativno velikoj razlici između zemalja u tranziciji i razvoju, može se govoriti o nekim zajedničkim karakteristikama po pitanju inovacija, odnosno kada je u pitanju tzv. inovacioni paradoks. Pod paradoksom se podrazumeva „stilska figura koja u sebi sadrži protivrečnosti opštem mišljenju ili nekoj tvrdnji, odnosno zakonitosti koja je opšte prihvaćena. To je ustvari tvrdnja koja dovodi do kontradiktornosti u odnosu na opšte prihaćne stavove, a u širem kontekstu to je protivrečna misao, kao što je poznata misao Sokrata: „Znam da ništa ne znam.”219

Kada su u pitanju inovacije i kreacije, inovacioni paradoks se može posmatrati sa više stanovišta, a pre svih sa tehnološkog, ali i sa društveno-političkog aspekta. On u zemljama tranzicije i razvoja dobija širu dimenziju, tj. u ovim, kao i u razvijenim zemljama pokazuje veću izraženost. I u samom inovacionom paradoksu postoje paradoksi: matematički, logički, tehnološki, društveni, razvojni. Na primer, paradoksalno je da je Japan jedna od najrazvijenijih zemalja na svetu, iako nema nikakvih prirodnih bogatstava, zemlja koja se nalazi na sporednim putevima svetskih transverzvala, ostrvska zemlja, okružena morem i u isto vreme zemlja decentralizovana po brojnim ostrvima. Po svim parametrima ova zemlja ne bi trebala da bude u grupi visokorazvijenih zemalja.

Na drugoj strani, zemlje azijskih tigrova, poput Singapura, Tajvana, Hong Konga i Južne Koreje su po prirodnim bogatstvima siromašne, relativno kasno su pristupile reformama, ali se danas nalaze u grupi razvijenih zemalja. Slična je situacija i sa Nemačkom, Švajcarskom, što govori da je došlo do promene značaja i uticaja pojedinih sila, tj. da je u tradicionalnim ekonomijama još uvek primaran materijalni faktor koji po pravilu usporava privredni razvoj i da je danas najvažniji resurs znanje koje opredeljuje i stopu privrednog i društvenog razvoja, inovacionu dinamiku i razvoj novih tehnologija.

Brzo rastuće ekonomije, poput zemalja „azijskih tigrova” uspele su investicijama u istraživnje i razvoj. One su uspele da se dramatično razviju zato što su imale plan i zato što su znale gde će njihove ekonomije biti u narednih nekoliko decenija, što implicra da zemlje u tranziciji i

219 Vujaklija: Rečnik stanih reči I izraza.

Page 206: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

190

siromašne zemlje imaju veću potrebu da racionalizuju inovacionu politiku i da naprave jasan dugoročan plan u obrazovanju, da bi obezbedile potrebne resurse za privredu i društvo.

Društveni aspekt inovacionog paradoksa u zemljama tranzicije i razvoja se ogleda u samoj prirodi ovih društava, gde imamo situaciju da što se više deklarativno zalažu za inovacije, sve ih je manje u praktičnoj implementaciji, što govori o velikoj razlici između reči i dela. Primer Srbije ovo potvrđuje, jer je tek 2017. godine imenovan Ministar za inovacije i tehnološki razvoj, ali je kabinet ovog ministra marginalizovan, nedovoljno ljudski i materijalno osposobljen i opremljen, da gotovo i ne ispoljava nikakav uticaj na poboljšanje inovacione uspešnosti.

Drugi paradoks je da visina BDP i visina izdvajanja za istraživanje i razvoj ne opredeljuje automatski i inovacionu dinamiku i broj inovacija. Primera radi, „R. Srbija ima isti BDP kao i Kolumbija. Srbija ima odličnu geografsku poziciju, bolju infrastrukturu, kvalitetnije ljudske potencijale, bolji obrazovni sistem, kvalitetnije inženjere iz oblasti tehničkih nauka. U istraživanje i razvoj Srbija ulaže 0,69% BDP, što je visok procenat za zemlju tog nivoa razvijenosti. Međutim, uprkos navedenom, Kolumbija ima veći privredni rast od Srbije. I to je misterija o Srbiji, koja se ne može objasniti i nema adekvatnog odgovora na pitanje zašto je tako.”220

Povezano sa prethodnim je i paradoks i verovanje da je visina izdvajanja za inovacije u upravnoj proporciji sa tehnološkim,, društvenim i privrednim razvojem i da inovaciona uspešnost uglavnom zavisi od iznosa finansijskih sredstava koji se izdvaja za inovacije. Vilijam Maloni ukazuje da je pored izdvajanja za istraživanje i razvoj potrebno obezbediti kvalitetan menadžment koji će voditi ljude i kompanije do cilja. Bez toga, teško je osloniti se samo na finansijska izdvajanja. Pokazuje se da je veština upravljanja i organizaciona praksa jedan od ključnh faktora za inovcije i predstavlja osnov za nastanak novih proizvoda i tehnologija koje mogu da podstaknu rast privrede i porast broja zaposlenih.

Ključna odrednica ili ključni paradoks zemalja u tranziciji i u nastajanju po Malonu je da „siromašne zemlje ne mogu rast svoje produktivnosti da zasnivaju na inovcijama. Država u ovim zemljama veću pažnju usmerav na javni sektor, koji po prirodi stvari nije posvećen novih načinima, tehnologijama i konceptima poslovanja, imaju lošiju, (ili uopšte ne postoji) inovacionu atmosferu, a takođe se i start-up firme nalaze često u nemilosti države. Jasno je da bez preduzetničkih firmi nema mogućnosti da se inovacije učine intenzivnijim i dinamičnijim, zašto je potrebna konzistentna inovaciona politika, inovacioni sistemi i infrastrukura.

Pored prethodne tvrdnje, paradoks na koga ukazuju teorietičari inovacija je da zemlje u tranziciji imaju veću mogućnost da koriste stečena iskustva, uvedene i proverene tehnologije koje su nastale u razvijenim zemljama i da se shodno navedenom ne izlažu, ili da se ne izlažu velikom riziku. One mogu da uče i da primenjuju inkrementalne inovacije, a pre svih kreativnu imitaciju kojom se poboljšavaju funkcionalne karakteristike proizvoda, ili tehnologija. To se ipak ne dešava, jer za inovacije i njihovu uspešnost je potrebno ispuniti i druge uslove. To

220 Vilijam Maloni- vodeći svetski ekonomista Svetske banke za obnovu i razvoj, “Tajkuni misle da sve znaju”, NIP “Politika” Beograd 30.06. 2018. str. 11.

Page 207: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

191

potvrđuje i primer Srbije, gde se verovalo da će dolaskom stranih investicija učiti lokalni menadžeri i stanovništvo, ali se to ne dešava, već se svodi na ostvarivanje minimalnih zarada i to od iznosa podsticajnih sredstava koje je Srbija podržala.

Shodno prethodnom, da bi zemlje u tranziciji izbegle inovacioni paradoks potrebno je da kreiraju povoljan društveni ambijent u kome se poslovni neuspeh neće stigmatizovati i u kome nije sramota izgubiti. Treba negovati američki stil poslovanja, gde je normalno da ljudi rizikuju, tj. da izgube i ponovo pokušaju. Dakle, ne može se uspeti ako se ne pokuša i ukoliko se ne eksperimentiše. 221

Lundvall je još krajem prošlog veka utvrdio: „Tehnološka inovaciona politika ima značajan uticaj na zapošljavnje i unapređenje privrede, zbog čega one treba da budu integrisane, ili u najmanju ruku koordinisane sa socijalnom, društvenom i politikom obrazovanja” Ipak, u stvarnom životu, se ovo ne dešava, što potvrđuju iskustva i analize zemalja u tranziciji i razvoju.222

Praksa pokazuje da uvođenjem naprednih informacionih tehnologija se automatski ne smanjuje broj zaposlenih i radnih mesta, već se često povećava broj radnih mesta, novih zanimanja i broj zaposlenih. Dakako, ovde je paradoks, jer se očekuje da informatička tehnologija smanjuje broj zaposlenih i povećava produktivnost, što se u praksi ne dešava, jer se po pravilu povećava broj zaposlenih u drugim delovima organizacije, a pre svih u sferi planiranja, održavanja, razvijanja i unapeđenja tehnoloških procesa.

Drugim rečima, smanjuje se broj zaposlenih na direktnim i izvršnim radnim mestima, a povećava broj radnih mesta i zaposlenih na „galerijama” koje posmatraju način odvijanja poslova i osmišljavanju kako da se ti procesi racionalizuju, da nema „praznih hodova”, zastoja i kvarova. U analizama se pokazuje da je informatička tehnologija na jednoj strani smanjila, ali na drugoj strani povećala broj zaposlenih, radnih mesta i novih zanimanja.

8.7. „Odliv mozgova” slabi inovativnost i konkurentnost bivših zemljama tranzicije i razvoju

Jedan od najvećih problema sa kojima se sreću zemlje u tranziciji i u razvoju predstavlja nedovoljno kompetentna radna snaga, odnosno ljudski potencijali. Migracija, odnosno odlazak obučenih, mladih stručnjaka iz zemalja u tranziciji i razvoju dovodi do velikog smanjenja ionako oskudnih ljudskih potencijala koji postoje u ovim zemljama. U poslednjih nekoliko godina ovo se posebno ispoljava u Africi, odnosno podsaharskoj Africi.223

Fenomen „odliva mozgova” je posebno karakterističan za zemlje Zapadnog Balkana, odnosno zemlje koje su devedesetih godina prošlog veka bile zahvaćene ratnim konfliktima. U savremenim uslovima migracije nastaju zbog nacionalnih, religijskih, etničkih ili ekonomskih razloga. Dakako, navedenom treba dodati i ekonomsku i finansijsku krizu koja se desila u prvoj 221 V. Maloni: Pomenuti intervju i navedeni izvor. 222 Detaljnije o navedenom može se videti u: Cristine Onghton, Micel Landabasa and Kevin Morgan: The regional innovation paradox, Innovtion Policy and Industrial Policy. 223 Izveštaj Međunarodnog monetrnog fonda, Svetski ekonomski pregled, oktobar 2016.

Page 208: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

192

deceniji novog milenijuma, koja je objektivno više pogodila zemlje tranzcije i razvoja, kao i korupciju, nedovoljnu demokratičnost, pravnu nestabilnosti, itd.

Ovaj problem se može sagledati sa dva aspekta: da zemlje u tranziciji nisu u stanju da privuku visokostručan kadar iz razvijenih zemalja, a na drugoj strani nisu u stanju da sačuvaju i dalje razvijaju sopstvene stručnjake, zbog fenomena „odliva mozgova”.

Odliv mozgova je u suštini emigracija visokokompetentnih pojedinaca iz zemalja u razvoju i tranziciji u potrazi za boljim ekonomskim i poslovnim, a u krajnjoj liniji i životnim ambijentom. Za mnoge odliv mozgova predstavlja visokoobrazovno nomadstvo u kome nosioci inovativnosti i kreativnosti putuju u smeru razvijenih, razmenjuju znanja i kulturu sa drugima iz globalnog sveta i na taj način podižu sopstvenu vrednost. Sam fenomen „odliva mozgova” sledi logiku kapitala, što znači da se kreće iz nepovoljnog u područje u kome može da ostvari najveći efekat.

Bez obzira što postoje stavovi koji osporavaju štetnost „odliva mozgova”, pa čak i isticanje da je „egzodus pameti” koristan za zemlju224, „odliv mozgova” je problematičan, zbog toga što se stručnjaci koji odlaze u razvijene zemlje po pravilu se ne vraćaju u maticu. Ovo po svim procenama predstavlja i najveći gubitak koji zemlja može da doživi, jer se pokazuje da se bez visokostručnih kadrova ne mogu koristiti ni prirodna bogatstva, što čak i bogate zemlje sa prirodnim resursima dovodi u stanje siromaštva. Ovo se dramatično i negativno odražava i na sferu kreacije i inovacija. Odlazak nekvalifikovane radne snage ne predstavlja gubitak, jer njihove poslove mogu da obavljaju i roboti, mašine i druga tehnika, ili se ova radna snaga može obučiti relativno brzo za jednostavne poslove koji postoje u organizacijama. Međutim, odlazak visokoobrazovanih, a uz to i mladih ljudi, predstavlja ozbiljan problem sa kojim se sreću zemlje u tranziciji i u razvoju.

„Odliv mozgova” se višestruko i nepovoljno odražava na opstanak i razvoj zemalja tranzicije. Zemlje u tranziciji od skromnih izdvajanja za visoko obrazovanje uspevaju da odškoluju visokoobrazovni kadar za potrebe svoje zemlje. Nakon što visokostručni i školovani pojedinci steknu visoku spremu i određeno iskustvo, napuštaju zemlju i odlaze u razvijene zemlje i stavljaju se u funkciju njihovog razvoja. Na ovaj način, razvijene zemlje dobijaju besplatno inženjera, doktora, tehnologa, ekonomistu ili drugu specijalnost. Primer ministra za privredu Švedske ilustrustruje ovo kroz konstataciju: „Hvala Srbiji što nas svake godine donira sa nekoliko desetina miliona dolara, slanjem stručnih, visoko kvalitetnih i odgovornih profesionalaca!”.

U navedenom kontekstu, prema rečima nekadašnjeg rektora Beogradskog univerziteta, Branka Kovačevića, „Srbija je izgubila oko 12 milijardi evra zbog odlaska mladih u inostranstvo. Najviše odlaze oni sa prirodnih i tehničkih nauka.”

Pojačan trend „odliva mozgova” dodatno osiromašuje zemlju. Na primer, povećana tražnja u zemljama EU za stručnjacima medicinske struke, povećala je atraktivnost i zainteresovanost

224 Videti: Goran Nikolić: Neke zablude o veličini i negativnim efektima “odliva mozgova”, Blog B-92 od 12.07.2017.

Page 209: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

193

potencijalnih doktora medicine ili medicinskih sestara za upis javnih medicinskih fakulteta ili državnih srednjih medicinskih škola, jer im ova diploma obezbeđuje veće zarade, bolje uslove za rad i sticanje dodatnih veština i udobniji život u razvijenim zemljama. Dakle, R. Srbija, a ista je situacija i sa drugim zemljama tranzicije, pa i zemljama koje su ušle u EU, školuje i besplatno ustupa svoje stručnjake razvijenim zemljama, što je svojevrsni apsurd. Tako se u R. Srbiji dešavaju dve nepovoljne situacije: stariji odlaze u penziju, a mladi u inostranstvu. Ostaje pitanje ko će razvijati Srbiju?

Kolike su potrebe razvijenih zemalja, a pre svih EU za visokostručnim kadrovima, može se videti po odobravanju stipendija stranim studentima, a posebno talentima, uz istovremeno zaključivanje ugovora o zaposlenju sa po nekoliko puta većom zaradom, boljim uslovima za rad i napredovanje u odnosu na zemlju maticu. Veliki broj stranih kompanija, koje po principu zajedničkih ulaganja investiraju u zemlje u razvoju i tranziciji, uz povoljnije uslove zapošljavaju domaće stručnjake i na taj način se ponovo stavljaju u funkciju stranih zemalja i kompanija.

U pojedinim nacionalnim strategijama i programima zemalja u tranziciji se daju stipendije, radi se na pridobijanju mladih talenata za studiranje i slanje u inostranstvo, itd. Postoji opredeljenje da se povlače sredstva iz evropskih fondova i iz bilateralne pomoći, da se razvija preduzetnički duh, da se mladim stručnjacima daje finansijska podrška pri osnivanju sosptvenog biznisa. Sve navedeno je beskorisno, ukoliko realno ne postoji povoljan ambijent koji će mlade stručnjake zadržati u zemlji.

Srbija kao zemlja u tranziciji, takođe ima problem sa „odlivom mozgova.” Problem je što ne postoje precizni podaci o fenomenu odliva mozgova, kako u zemlji porekla, tako i u zemlji domaćina. Štaviše, političke elite nastoje da taj broj smanje, kako bi delimično umanjili svoj neuspeh u smeru zadržavnja najstručnijih pojedinca u zemlji. Ispostavlja se da je napuštanje matične zemlje najbolji barometer stanja privrede i društva, ali i demokratije, te perspektivnosti. U takvim okolnostima, R. Srbija nije u stanju da obezbedi zdovoljavajuću inovativnost, a time ni konkurentnost, na sve neizvesnijem i turbulentnijem tržištu. Po međunarodnim izveštajima, Srbija već nekoliko godina zauzima jedno od poslednjih mesta u zadržavnju stručnih ljudi225.

8.8. Reverzibilna imigracija i uticaj na inovativost i konkurentnost Inovativnost zemalja u razvoju se može poboljšati, tj. unaprediti uvođenjem tzv. „reverzibilne imigracije” u kojoj bi se “odliveni mozgovi” ponovo vratili u svoju maticu. Suština je što zemlje u koje su došli strani radnici, stvaraju uslove da se obrazuju, doobrazuju, zapošljavaju i stiču iskustva, da bi se nakon određenog vremena vratili u matičnu zemlju i svoje znanje stavili u njenu funkciju. Ovu „kružnu migraciju” podržavaju pojedine zemlje EU putem pojedinih veća, agencija, programa i projekata. Međutim, reverzibilnost „odliva mozgova” se

225 Videti Maria-Antoaneta Heag and Hristina Dakić: SerbiasBrain Drain, Brain Gain and Brain Cirkulation, Balkanalisis.com.

Page 210: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

194

dešava i između razvijenih zemalja, posebno kada su u pitanju relacije SAD i Kanade, ili V. Britanije i Francuske.

Ovaj koncept je koristan kako za zemlju koja prihvata strane stručnjake, ali i zemlje iz kojih odlaze stručnjaci u potrazi za boljim uslovima života i rada. Matične zemlje na ovaj način obezbeđuju besplatno kompetentne stručnjake po njihovom povratku u svoje matice. Oni stiču ne samo znanje, veštine i iskustva, već u velikoj meri preuzimaju i u matičnu zemlju donose i poslovnu kulturu, odnos prema radu i druge vrednosne elemente iz razvijenih zemlja. Takođe, omogućavaju i razvijanje, ili uspostavljanje poslovnih odnosa između matice i zemlje iz koje su se vratili u svoju zemlju.

Zemlje u koju migranti dolaze takođe mogu ostvariti određene efekte, jer u nedostatku radne snage istu mogu koristiti u svrhu razvijanja sopstvene zemlje. Oni najčešće predstavljaju školovane i obrazovane pojedince koji uz relativno kratko vreme se mogu uspešno uključiti u poslovne aktivnosti.

Stručnjaci, ili studenti koji odlaze iz manje razvijenih, ili tranzicionih zemalja u zemlje koje imaju povoljniji obrazovni, ili poslovni ambijent, mogu povećati svoj doprinos matici putem njihovog integrisanja i organizovane pomoći matici, putem doznaka, ili donacijama, odnosno otvaranjem sopstvenog biznisa u matici. Imajući u vidu navedeno, mnoge zemlje iz kojih odlaze stručnjaci u tome vide korist, jer analize pokazuju da su često iznosi doznaka koji dolaze od emigranata daleko veći nego što bi bio njihov doprinos u matičnoj zemlji.

Međutim, analize pokazuju da migranti koji su se naselili u drugim zemljama nisu spremni da se vrate u maticu. Ovo se odnosi i na studente koji privremeno studiraju na poznatim svetskim univerzitetima, jer najveći broj njih ostaje u zemlji domaćinu, zapošljava se i formira svoje porodice. Oni nisu spremnida, nakon što ostvare određene zarade, taj kapital investiraju u matice, jer kapital ima svoje zakonitosti, a to je da on po pravilu, kako je i konstatovano ide u povoljniji poslovni ambijent, gde se može više i brže oploditi. Rečju, reverzibilna migracija u savremenim uslovima je teorijski moguća, ali praktično problematična, jer se stručni i visokokompetentni stručnjaci ne vraćaju u maticu, iz razloga zbog kojih su i otišli.226

R. Srbija je preduzela određene mere za povraćaj „mozgova” iz razvijenih zemalja kao što su strategije naučnog i tehnološkog razvoja, Strategija očuvanja i jačanje odnosa između domovine i dijaspore, Strategija upravljanja migracijama, formiranjem i posebnih organizacionih uprava. Ipak, poput drugih zemalja u tranziciji, efekti ovih instituta su dali mali efekat, jer osnovni uslov da se ostvari povratak mozgova je stvoriti povoljniji poslovni, ekonomski, pravni, društveni, politički i moralni ambijent u odnosu na ambijent u kome se oni nalaze. Otuda i konstatacija da nije realno očekivati povratak dijaspore u Srbiju, a time i njen uticaj na poboljšanje inovacija i privrednog rasta i razvoja.

Budućnost i sudbina problema “odliva mozgova” će zavisiti od dinamike okončanja tranzicije, tj. prelaska na nov način i kvalitet poslovanja, a što će zavisiti od političke elite i njene

226 Dealjnije se može pogledati u: Luc Ngwe: African brain drain: is there an alternative? UNESCO, Courier, Januar-March, 2018.

Page 211: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

195

spremnosti da državnu svojinu pretvori u privatnu i da prihvati demoktratrske standarde razvijenog sveta. To je i najteži deo posla, jer političke elite nastoje da otežaju privatizaciju, kako bi se ista zadržala što više i što duže. Zadržavanje državne svojine ne omogućava uspostavljanje efikasnog upravljanja imovinom preduzeća, ali ni drugih segmenata privrede i društva.

Tranzicioni proces, odnosno prelazak sa centralnog planiranja i dirigovane, odnosno netržišne u tržišnu privredu je verovatno jedan od najsloženijih procesa koji je ikad izvođen i koji se i danas izvodi, jer on u mnogim zemljama još uvek nije završen. To je po svim karakteristikama radikalna i fundamentalna inovacija koja je promenila i menja svojinski koncept, ali traži i promenu u svesti pojedinaca i države kao celine.

Analize pokazuju da u dosadašnjoj ljudskoj istoriji nije bilo tako velikih preobražaja i transformacije nego što je tranzicija. Ovo nameće potrebu da se o tranziciji i dalje govori i piše, da se analiziraju prethodna iskustva, kako bi se unapredio tranzicioni proces. Sa stanovišta inovacija, tranziciju treba posmatrati kao permenentan proces koji nikada ne prestaje i u kome se pojedinac i organizacije moraju menjati najmanje onom brzinom kojom se menja i okruženje.

8.9. Rezime U ovom odeljku su razmatrane zemlje koje su (bile) u tranziciji, odnosno zemlje u okruženju, pri čemu je ukazano na objektivan problem, da su fenomen tranzicije iz devedesetih neke zemlje okončale i uveliko prihvatile i razvile tržišni način poslovanja, drugačiji politički sistem i druge institute koji postoje u razvijenim tržišnim zemljama.

U ovom odeljku je ukazano na složenost bivših zemalja u tranziciji i zemalja u okruženju, gde i dalje postoje složeni odnosi pa i politički i drugi konflikti. U takvim okolnostima, teško je govoriti o inovacijama, iako bi baš one donele brojne promene u društvenim, ekonomskim, političkim i drugim sferama. Za sve njih je karakteristično da imaju manji stepen inovativnosti i kreativosti, manji stepen razvijenosti mereno BDP, slabiji privredni rast, manji životni standard i manji nivo demokratije, koja je bitan faktor za slobodu misli i delovanja, a time i inoviranja.

Iako postoje brojni aspekti posmatranja zemalja u tranziciji, u ovom delu akcenat je dat na istraživanje dva „stuba” od kojih u najvećoj meri zavisi inovativnost i konkurentnost, a to su: visoko obrazovanje i preduzetnička svest i duh. Jedan i drugi fenomen su zapostavljeni, čime je uništen „zamajac” koji je mogao da pokrene značajne inovacione poduhvate i na taj način direktno da utiče na privredni rast i povećanje društvenog blagosanja. Precizne analize pokazuju da slab realni, odnosno preduzetnički sektor i nekvalitetno visoko obrazovanje, slaba povezanost univerzitetskih i preduzetničkih organizacija, gušenje preduzetničkog duha je zapravo uništavanje embriona iz koga treba da nastanu nove ideje i inovacije.

Imajući u vidu inovacioni kontekst, analizirane su pozicije bivših zemalja tranzicije i okruženja kako bi se utvrdilo na kom su nivou po pitanju inovativnosti, konkurentnosti, kvaliteta visokog obrazovanja i visine Bruto društvenih proizvoda uzimajući u obzir kriterijume i rangiranja koja

Page 212: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

196

se obavljaju svake godine i objavljuju u The Global Competitiveness Report za tri, odnosno dve poslednje godine. Konstatovano je da je indeks za sve zemlje prosečno povaćavan iz godine u godinu i da se to dešavalo i za svaku pojedinačnu zemlju. Ono u čemu postoji razlika, to je različitost po vrednostima na osnovu kojih su rangirane. U svim komparacijama se pokazalo da je R. Slovenija lider u inovacijama, konkurentnosti, visokom obrazovanju i visini Bruto društvenog proizvoda po glavi stanovnika a da je prati Češka koja po pravilu zauzima drugo mesto na Globalnoj konkurentskoj rang listi. S druge strane, BiH i Albanija uglavnom zauzimaju lošije pozicije od navedenih zemalja.

Analiza bivših zemalja Istočnog bloka za poslednjih tri, odnosno dve godine, koje su ušle u EU, odnosno prihvatile tržišni način poslovanja i druge vrednosti razvijenog sveta i zemalja bivšeg SFRJ pokazuju da ove druge znatno zaostaju po svim kriterijumima po kojima se meri kompetitivnost na globalnom nivou. Jedino se po ovom pitanju izdvaja Slovenija, koja ima čak i bolje pozicije od nekih bivših zemalja Istočnog bloka.

U posebnom podnaslovu je istraživano stanje visokog obrazovnja u zemljama bivšeg Istočnog bloka i zemljama bivše SFRJ mereno Globalnim ineksom u 2017.-2018. godini i konstatovano je da postoji velika razlika u usposavljenim pozicijama na globalnom nivou, ali i da postoje i velike razlike u vrednostima, odnosno scorovima koji postoje u komparaciji između pojedinih zemalja. Ovde po pravilu najbolje pozicije imaju Slovenija i Češka, dok najslabije stoji BiH, čiji je scor po pitanju visokog obrazovanja skoro duplo manji od scora Slovenije.

Za inovacije i uopše za konkurentnost je bilo važno istražiti da li i u kojoj meri postoji korelacija između kvaliteta, odnosno pozicije koju neka zemlja ima po pitanju: inovacija, visokog obrazovanja i visini Bruto društvenog proizvoda, bivših zemalja tranzicije i zemlja u okruženju u 2017.-2018. Utvrđeno je da Slovenija i Češka imaju veće vrednosti, odnosno bolje pozicije po pitanju visokog obrazovanja, a takođe i bolju poziciju kada je u pitanju rangiranje inovativnosti.

Međutim, u ovim komparacijama se pokazala i relativno velika razlika između scora visokog obrazovanja kod analiziranih zemalja i scora na Globalnoj listi inovacija, jer zemlje koje su visoko rangirane na Globalnoj rang listi imaju značajno manji scor i poziciju na Globalnoj listi inovacija. Ovo navodi na zaključak da u zemljama tranzicije ne postoji korelacija između vrednosti i pozicije visokog obrazovanja i scora i pozicije inovacije na Globalnoj rang listi u navedenim godinama. Slična je situacija i u ranijim godinama.

Slična je situacija i kada je u pitanju analiza vrednosti i pozicije visokog obrazvanja i visine Bruto društvenog proizvoda po glavi stanovnika kod analiziranih zemalja u 2017.-2018. Od 12 analiziranih zemalja bivšeg Istočnog bloka i zemalja okruženja utvrđeno je da samo dve zemlje (Slovenija i Češka) pokazuju uzročno-posledične odnose i veze, četiri zemlje pokazuju slabu korelaciju, dok 6 zemalja, odnosno 50% pokazuje velike razlike između vrednosti i pozicije visokog obrazovanja i visine Bruto društvenog proizvoda po glavi stanovnika, što znači da ovi parcijalni pokazatelji nisu u značajnoj korelaciji.

U posebnom podnaslovu analizirani su specifični faktori koji utiču na inovacije u bivšim zemljama tranzicije. Pokazalo se da su institucije u analiziranim zemljama u „zagrljaju države,

Page 213: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

197

da je pravna sigurnost za ulaganje i investicije problematična, da postoji jak državni sektor koji guši preduzetništvo, kako u proizvodno-prometnim, tako i u obrazovnim, zdravstvenim, kulturnim i drugim organizacijama. Jasno je da u takvim uslovima nema mogućnosti da se vrednuju ideje i inovacije, a analogno tome, ne može se govoriti ni o inovativnosti i konkurentnosti.

Zemlje u tranziciji nemaju inovacione politike i strategije, inovcione sisteme i infrasrukturu kao preduzlove za razvijanje inovacija i njihovo korišćenje. Ovde ne postoji spremnost na promene, iako se pokazalo da populacija u zemljama u tranziciji je više preduzetnički usmerena, čak i kada se upoređuje sa nekim srednjerazvijenim zemljama. Sve navedeno predstavlja slabost, ali nerazvijenost može biti i šansa da se ne eksperimentiše sa razvojem novih tehnologija, već da se u startu investira i da se “uvezu” savremene, najnovije tehnologije i da se na taj način stvore uslovi za veću konkurentnost, kako je i dato u ovom poglavlju.

Inovacioni paradoks u zemljama u tranziciji se iskazuje kroz brojne kontroverze i suprotnosti. Što se više govori o o inovacijama, preduzetništvu, visokom školstvu, konkurentnosti itd., a sve se manje čini da se sa deklarativnog pređe na stvarno. Ispostavlja se da su obrazovanje, nauka, istrživanje i razvoj, zdravstvo, kultura, najveće vrednosti kojim jedno društvo raspolaže, a da se upravo ovim društvenim „stubovima” poklanja malo pažnje. Reforme koje se navodno sprovode su reda radi, one su kozmetičke i nisu u funkciji priključenja razvijenim zemljama. Paradoksalno je i to da se najčešći razlog za određena nečinjenja u navedenim oblastima nalaze u nedostatku finansijskih sredstava i nedovoljnom izdvajanju iz nacionalnih budžeta, a da se i sa tako malim sredstvima upravlja neracionalno i od strane neprofesinalnih upravljača.

„Odliv mozgova” je najsofisticiraniji način za gubitak ideja i inovacija za zemlje u tranziciji i za zemlje u razvoju. Ovde se radi o odlasku mladih ljudi na školovanje u razvijene zemlje i na prestižne svetske univerzitete, na kojima stiču znanja i diplome, finansirajući to školovanje od roditelja koji se nalaze u matičnoj zemlji. Na ovaj način nastaje dvostruka, ili trostruka šteta. Prvo što se izdaci za školovanje finansiraju iz zemalja u tranziciji i time povećava potrošnja tamošnjih zemalja, a time i drugi elementi u kretanju kapitala. Drugo je što oni koji su završili škole u inostranstvu najčešće ostanu u tim zemljama i treće, gubitak od toga što tako obrazovani stručnjaci ne mogu da budu u funkciji razvoja sopstvene zemlje.

Slična je situacija i kada visokoobrazovani stručnjaci napuštaju zemlje u tranziciji i odlaze u razvijene zemlje, da znanje koje su stekli u svojim zemljama, stavljaju na raspolaganje razvijenim zemljama, gde oni dobiju gotovog stručnjaka, a da u njega nisu ništa investirali. Broj onih koji odlaze se iz godine u godinu dramatično povećava. Otuda i tvrdnja da je „odliv mozgova” najperfidniji način ekspolatacije zemalja u tranziciji i razvoju, jer se na taj način smanjuje nacionalna intelektualna moć, a time i konkurentnost i privredni rast meren Bruto društvenim proizvodom po glavi stanovnika. Rečju, odliv mozgova slabi nacionalnu obrazovnu strukturu, a time i inovacionu nacionalnu moć.

Reverzibilna imigracija je suprotnost prethodnim kretanjima i ona poboljšava nacionalnu inovacionu klimu, jer stručnjaci koji su se školovali u inostranstvu, ili koji su nakon završetka školovanja u matici otišli u razvijene zemlje se nakon određenog vremena vraćaju sa novim

Page 214: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

198

znanjima, iskustvima i veštinama koje su stekli u razvijenim zemljama i koje mogu staviti u funkciju razvoja svoje zemlje. Zato mnoge zemlje, čak i razvijene, nastoje da pridobiju ove stručnjake da se vrate u matične zemlje i u iste ulažu. Dakako, ovde je problem što se u zemlje tranzicije uglavnom vraćaju manje obrazovani, a da bi se vratili i investirali visokoobrazovani stručnjaci, potrebno je da investiciona klima bude najmanje na nivou zemlje iz koje bi se vraćali. Jasno je da je ovo veoma teško ostvariti, zbog čega bi reverzibila imigracija mogla teorijski da poveća investiciono inovacione aktivnosti, ali imajući u vidu stanje i karakteristike zemalja u tranziciji ova mogućnost nije realna.

Page 215: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

199

9. UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U R. SRBIJI

R. Srbija je zemlja koja nije adekvatno shvatila fenomen promena i inovacija. Na žalost, opšte nastojanje u R. Srbiji je da se na nove izazove odgovara zastarelim i neadekvatnim konceptima i filozofijom, odnosno da se prevaziđenim tehnikama i metodama ostvari veći poslovni efekat. Zato su danas inovacije i invencija postale snažne strateške odrednice ostvarivanja konkurentske prednosti i zadovoljavajućih poslovnih i drugih rezultata. Koliko je inovacija bitna, može se videti i po tome što se i Evropska Unija bavi ovim instrumentom, pri čemu inovaciju definiše kao: „obnavljanje i proširenje asortimana proizvoda i sa njima povezanih tržišta, uspostavljanje novih metoda proizvodnje, snabdevanja i distribucije, uvođenje promena u upravljanju i organizaciji rada u uslova i veštine zaposlenih”227. R. Srbija je u 2017. godini imenovala Ministra za inovacije i tehnološki razvoj, čime je skrenuta pažnja na ovo važno pitanje u stvaranju povoljnih uslova za nastanak, razvoj i održivost privrede i društva.

Invencija i inovacije nastaju u različitim organizacionim sistemima. Ipak, osnove ova dva međusobno uslovljena fenomena se nalaze u visokoobrazovnim, naučno-istraživačkim organizacijama, inovacionim centrima i inkubatorima, poslovnim i drugim organizacijama. Uspešnost inovacija, kao praktične realizacije invencije je u velikoj meri uslovljena finansijskim podrškama i izdvajanjima finansijskih sredstava za ove aktivnosti. Podaci pokazuju da visoko razvijene zemlje za naučno istraživački rad izdvajaju i do 5% od svog BDP. U R. Srbiji je situacija znatno lošija, jer se za naučno istraživački rad izdvaja oko 0,5% BDP-a, što je deset puta manje od iznosa koji izdvajaju razvijene tržišne zemlje. Ovo je limitirajući faktor za ostvarivanje većeg stpena inovacija i uvođenje novotarija u srpske poslovne subjekte

Poboljšanju inovacione atmosfere u Srbiji bi mogao da doprinese i menadžment, kako u upravljanju obrazovnim, naučno istraživačkim, inovacionim organizacijama, tako i poslovnim organizacijama. Za stvaranje konkurentne privrede i društva potrebno je pre svega da menadžment, ali i svi zaposleni budu kompetentni, jer se pokazuje da stručnost i inovacije stoje u upravnoj proporciji. Drugim rečima, što su menadžment i zaposleni kompetentniji, to je povoljnija inovaciona klima za kreianje inovacija i njihovu primenu. Na navedeno posebno

227 European Commission, “Innovation Management and the Knowledge-Driven Economy, EVSC-EC-Brussels-Luxembourg, 2004. p. 12.

Page 216: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

200

utiče i stil upravljanja. U birokratskim i visokostruktuiranim organizacijama postoji autokratski stil upravljanja koji u potpunosti zapostavlja kreacije i inovacije, a neretko se i sankcionišu oni koji ne rade po propisanim standardima, čak i ukoliko su tim odstupanjem ostvarili i zadovoljavajući efekat. Drugačija je situacija u organizacijama koje neguju participativni, demokratski, ili stil pridobijanja zaposlenih da razmenjuju ideje i na taj način povećavaju produktivnost inovacionih procesa.

Obzirom da su inovacije i kreativnost visokoobrazovnih ustanova povezani sa opštim stanjem ovih fenomena u R. Srbiji, neophodno je steći uvid u opšte stanje istih u zemlji, jer inovacije i kreacije su funkcija brojnih i relevantnih faktora o kojima je bilo reči.

9.1. Stanje inovacija u R. Srbiji po elementima kojima se vrednuju na Globalnom nivou 2016-2017. i 2017-2018.

Srbija, kao zemlja u tranziciji na Globalnoj listi konkurentnosti po pitanju inovacija zauzima 103. mesto, od 137 zemlje u 2017.-2018. godini. Pored ove informacije, za analizu stepena nacionalne inovativnosti je bitna i njena struktura, onako kako je postavljena od strane Globalne liste i njenih kriterijuma. Shodno navedenom, na osnovu sedam inovacionih elemenata, moguće je kreirati sledeću tabelu: 228

Tabela br. 12: Inovacioni elementi u Srbiji za 2016.-2018.

Inovacioni elementi 2016 - 2017 2017 - 2018

Rang Score Rang Score

Kapaciteti za inovacije 130 3,2 117 3,5

Kvalitet NIR institucija 60 4,0 47 4,2

Komp. sposob. za NIR 121 2,7 107 2,9

Univerz. Saradnja sa indust. za NIR 96 3,2 95 3,2

Učešće Vlade u novim tehnologijama 108 2,8 105 2,8

Dostupnost nauke i inženjerstva 90 3,7 68 3,9

Primenjenost patenata na million st. 50 3,8 50 4,1

Prosečna vrednost - 3,3 - 3,5

Prethodna analiza je značajna, jer se na osnovu nje može zaključiti koji su inovacioni elementi jači, odnosno slabiji, što stvara uslove da se slabiji elementi ojačavaju, a jaki elementi održavaju, odnosno dodatno pojačavaju. Pokazuje se da ova analiza nije samo mehanička, tj.

228The Global Competitiveness Report, 2016-2017 p. 314-315, i The Global Competitiveness Report, 2017-2018., World Economic Forum, p.256-257

Page 217: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

201

da ona ne treba da sadrži parcijalnu analizu, već pre svega njihove unutrašnje odnose i iteracije, te uticaj pojedinih elemenata na ukupni inovacioni scor. Precizne analize pokazuju da su odnosi između pojedinih elemenata čak i značajniji od njihovih pojedinačnih skorova, što odgovara teorijskoj spoznaji da je kvalitet celine uvek značajniji od kvaliteta delova.

Najbolji rang na Globalnoj listi inovativnosti u 2016-2017. zabeležio je elemenat Primenjenost patenata na milion stanovnika koji u obe godine na 50. mestu računajuči broj patenata na million stanovnika. Ovaj elemenat je na Globalnoj listi zauzeo 50. mesto sa skorom 3,8 u 2016.-2017. i 4,1 u 2017.-2018. godini, što znači da je po ovom pitanju napravljen značajan napredak.

Imajući u vidu navedeno može se konstatovati da je inovacioni scor R. Srbije napredovao u periodu za poslednje dve godine, odnosno za period 2016.-2017. i 2017.-2018. sa vrednosti 3,3 na vrednost 3,5. od moguće skale od 1-7, što znači da je inovaciona vrednost Srbije na polovini predviđene skale, što se može jasnije videti iz sledeće grafike:

Na drugoj poziciji na Globalnoj listi zauzeo je elemenat Kvalitet Naučno istraživačkih institucija koji je za 2016.-2017. na 60. poziciji sa vrednošću 4,0 u 2016.-2017. i na 47. mestu i scorom u 2017.-2018. godini, što je napredak za trinaest mesta. Elemenat Kvalitet NIR i institucija koje se istim bave je u 2017.-2018. godini najbolje pozicioniran elemenat inovacije. Ovaj elemenat je rangiran na Globalnoj listi na 60. mestu sa vrednošću od 4,0 u 2016-2017, Ovaj inovacioni elemenat je, kako je i konstatovano poboljšao poziciju (na 47) u 2017.-2018. godini, što je značajno za dalji razvoj i unapređenje inovacija, jer NIR i institucije predstavljaju osnovu inovacionih, ali i naučnih aktivnosti i delatnosti.

Najlošije ocenjeni inovacioni elemenat u Srbiji u 2016.-2017. godini je Kapaciteti, odnosno potencijali za inovacije. Ovaj elemenat je pozicioniran na 130 mestu Globalne liste inovativnosti sa scorom 3,2 u 2017.-2018. godini ovaj elemenat je poboljšao svoju poziciji i pozicionirao se na 117. mestu sa nešto boljim skorom od 3,5. Na drugom nepovoljnom mestu

0, 1,1 2,1 3,2 4,2 5,3

Prosečna vrednost

Primenjenost patena /na million st.

Mogućnost nauke i inženjesrtva

Govnt procureme of advanced teach

Univerz. Saradnja za NIR

Komp. sposob. za NIR

Kvalitet NIR-a i institucija

Kapaciteti za inovacije

Inovacioni elementi

2017 - 2018 2016 - 2017

Page 218: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

202

po rangiranju na Globalnoj inovativnoj listi za 2016.-2017. se nalazi Sposobnost kompanija za NIR koji je rangiran na 121. mestu sa vrednošću od 2,7 dok u 2017.-2018. godini se ovaj elemenat rangirao na 107. poziciji s skorom od 2.9. Na trećem mestu po nepovoljnosti u 2016.-2017. je elemenat Učešće vlade u novim tehnologijama koji je na Globalnoj inovativnoj listi rangiran na 108. mestu sa vrednošću 2,8, dok je u 2017.-2018. godini je skromno poboljšao svoju poziciju za tri mesta i nalazi se na 105. poziciji sa skorom 2,8.

Ako prethodne vrednosti uporedimo sa periodom od 2015.-2016. evidentno je da su svi elementi inovacija u Srbiji u periodu do 2017.-2018. uglavnom napredovali, uz konstataciju da je taj napredak bio skroman, a u nekim elementima napretka nije ni bilo. Čini se da je neosposobljenost poslovnih organizacija najslabija strana srpskog inovacionog sistema, kao i nespremnost univerzitetskog obrazovanja za NIR i nedostatak saradnje univerziteta sa drugim organizacijama. Ovaj elemenat je rangiran 2015.-2016. na 95. poziciji, 2016.-2017. godini na 96. poziciji sa skorom 3,2 da bi isti rang zadržan u 2017.-2018. godini sa istim vrednostima.

9.2. Stanje inovacija u Srbiji u poređenju sa drugim zemljama iz okruženja u 2015.-2017.

Stanje inovacija u Srbiji nije zadovoljavajuće. Ova konstatacija se može izvesti iz broja inovacija koje se ostvaruju na godišnjem nivou, vrste, regiona u kojima one nastaju, ali i upoređivanjem sa drugim zemljama kako bivše SFRJ, tako i sa drugim zemljama EU. Svetska organizacija za intelektualnu svojinu svake godine vrednuje države po pitanju inovacija na osnovu 81 indikatora, a pre svega kada su u pitanju: politički faktori, nivo i organizovanost obrazovanja, infrastruktura, „biznis sofisticiranosti”, „tržišne sofisticiranosti.” itd.

Prema Globalnom indeksu inovativnosti za 2015.-2017. godinu, Srbija se našla na 63. poziciji u 2015. sa 36,47 bodova, u 2016. godini je bila rangirana na 65. mesto sa 33,75 bodova i u 2017. godini na 62. mesto sa 35,33 bodova. Iza R. Srbije za sve tri godine, iz našeg regiona, po ovom parametru su bile samo BiH i Albanija, što se može videti iz sledeće tabele:229.

Tabela br. 14: Globalni Indeks inovativnosti za zemlje regiona 2015.-2017.

Zemlje 2015. 2016. 2017.

Broj bodova Rang Broj bodova Rang Broj bodova Rang

Slovenija 48,49 28 45,97 32 45,8 32

Hrvatska 41,70 40 38,29 47 39,8 41

Crna Gora 41,23 41 37,36 51 38,1 48

Makedonija 38,03 56 35,40 58 35,4 61

Srbija 36,47 63 33,75 65 35,3 62

229 The Global Innovation Index za odgovarajuće godine.

Page 219: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

203

Tabela br. 14: Globalni Indeks inovativnosti za zemlje regiona 2015.-2017.

BiH 32,31 79 29,62 87 30,2 86

Albanija 30,74 87 28,38 92 28,9 93

U 2016. godine gotovo sve države su zabeležile lošije pozicije na Globalnom indeksu inovacija u odnosu na 2015. Kada je u pitanju broj indeksnih bodova i oni su smanjeni, tako da ni u jednom slučaju nije zabeležen povećan broj poena. Najveće smanjenje broja bodova u 2016. u odnosu na 2015. ostvarila je Crna Gora i to 3,87, a prate je Hrvatska sa 3,41, odnosno Srbija sa 2,72 i Slovenija sa 2,71 indeksnih poena, što se može predstaviti na grafiku globalnog indeksa inventivnosti.

Upoređujući indeks inovacionih aktivnosti na Globalnoj rang listi u 2017. u odnosu na 2016. godini beleži se povećani broj indeksnih poena kod pojedinih zemalja. Slovenija je i u 2017. godini sa 32 indeksnih poena zadržala istu poziciju na Globalnoj rang listi kao i 2016. s tim da je smanjen broj indeksnih bodova u 2017. u odnosu na 2016. godinu, što znači da je u nekim elementima imala lošiji rezultat.

Makedonija i Albanija prema Globalnoj inovacionoj rang listi su u 2017. godini pogoršale svoje pozicije za 3 mesta u Makedoniji, odnosno jedno mesto kada je u pitanju Albanija, s tim da je u Makedoniji smanjen broj indeksnih bodova u 2017. u odnosu na 2016., dok je Albanija povećala broj indeksnih bodova u 2017. u odnosu na 2016. godinu, što znači i minimalno poboljšanje kod pojedinih indikatora po kojima se meri inovaciona aktivnost na globalnom nivou.

Četiri zemlje iz bivše SFRJ, odnosno Hrvatska, Crna Gora, Srbija i BiH su ostvarile poboljšanje na Globalnoj inovaconoj rang listi u 2017. u odnosu na 2016. godinu, i to: Hrvatska za 6 mesta, Crna Gora za 3 mesta, Srbija za 3 mesta i BiH za 1 mesto. Ako napredovanje ovih zemalja

0,

12,5

25,

37,5

50,

62,5

Slovenija Hrvatska Crna Gora Makedonija Srbija BiH Albanija

Globalni indeks inovativnosti

2015.Broj bodova 2016.Broj bodova 2017.Broj bodova

Page 220: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

204

posmatramo kroz broj indeksnih bodova, može se konstatovati da su najveće povećanje u 2017. u odnosu na 2016. ostvarile Hrvatska i Srbija sa 1,5 indeksnih bodova. Crna Gora je ostvarila povećanje za 0,7 indeksnih bodova, dok je to povećanje kod BiH iznosilo 0,6 bodova.

Komparacija Globalnog indeksa inovativnosti razvijenih zemalja EU i zemalja bivše SFRJ i Albanije, pokazuje je da postoje značajne razlike u posmatranim godinama. Dakle, indeks inovaconih aktivnosti u posmatranim razvijenim zemljama se kretao od u 2016. godini od 57,94 indeksna boda do 66,28, dok je u 2017. godini taj odnos bio od 58,39 do 67,69 indeksna boda.

Analizirane zemlje bivše SFRJ i Albanija imale su nizak nivo inovacionih aktivnosti. U 2016. godini taj odnos je iznosio od 28,38 do 45,97, odnosno u 2017. od 28,9 do 46,0 indeksnih bodova. Upoređujući sa analiziranih deset razvijenih zemalja evidentno je znatno zaostajanje inovacionih aktivnosti u zemljama bivše SFRJ i Albanije u odnosu na inovacone aktivnosti razvijenih zemalja. Ta razlika se povećava jer se razlika između najbolje rangirane razvijene zemlje po inovacijama u 2016.i najbolje rangirane zemlje iz zajednice bivše SFRJ i Albanije stalno povećavala, što ukazuje da razvijenije zemlje imaju veću dinamiku rasta inovacija da se ta razlika u odnosu na zemlje bivše SFRJ povećava.

Eksperti za inovacione politike ističu da su inovacije ključni pokretač ekonomskog rasta. Oni ističu da „velika brzina tehnoloških promena poslednjih nekoliko godina stvara nove velike mogućnosti i izazove i da bi neko ostao konkurentan, stalno mora da se inovira”230.

Dobro je što Srbija napreduje i poboljšava svoju poziciju na Globalnoj rang listi inovacija. Međutim, treba imati u vidu ogroman ljudski potencijal koji ni izdaleka nije iskorišćen. Srbija ima kvalitetan ljudski potencijal i razvijene klastere u informaciono-komunikacionim tehnologijama, kao i u sferi poljoprivrednih tehnološki naprednih kompanija. U cilju daljeg unapređenja inovativnosti i dinamike rasta, potrebno je stvarati konkurentsko tržište za inovacije, više ulagati u obrazovnje, istraživanje i razvoj i poboljšati saradnju univerziteta, velikih kompanija i start-upova. Jedan od najvećih problema u istraživanju i razvoju je što ne postoji dovoljan stepen saradnje između univerziteta, velikih poslovnih sistema i malih organizacija, koje su po prirodi stvari adaptivnije, spremnije na rizik i inovacije.

9.3. Struktura inovacija u Srbiji po vrstama i distribuciji Svetska, kao i srpska statistika dovoljno pažnje posvećuje inovacijama, što omogućava praćenje inovacija na globalnom nivou, te upoređivanje istih sa drugim zemljama. Pored godišnjih statističkih izveštaja, objavljuju se statistička saopštenja, posebne publikacije i druga izdanja. Ovo pruža dobru podlogu za istraživanje kreacija i inovacija, po različitim kriterijumima, kao što su: po vrstama, regionima, po veličini preduzeća, vrstama sektora u kojima se pojavljuju, do njihovog izvora, načina finansiranja, itd. Statističko praćenje inovacija omogućava istraživačima da utvrđuju tendencije i iznalaze uzročno-posledične veze i odnose između pojedinih faktora i uticajnih sila koje utiču na inovcije.

230 D. Drašković, Gde je Srbija na svetskj mapi inovativnosti, Globalni indeks inovacija 2017.

Page 221: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

205

Prethodne napomene u svetu velikih turbulencija, promena i revolucionarne inovativnosti su neophodne, jer se neretko statistika i prošlost smatraju nedovoljno pouzdanim izvorima podataka, posebno u zemljama u kojima nije dovoljno izgrađen kult propisa, pravovremenog dostavljanja statističkih izveštaja. Drugi problem je što je u inovativnom i društvu znanja teško, ili gotovo nemoguće na osnovu prošlosti ekstrapolirati budućnost, jer su promene toliko revolucionarne, da je teško predvideti na kraći rok određena dešavanja.

Ovo se odnosi i na svetske izvore kao što su: Međunarodna banka, Međunarodni monetarni fond, Eurostat gde postoji veliki raskorak u podacima i njihovoj tačnosti u različitim institucijama. Zato je neophodno, a to je i u ovom radu primenjeno, logičko rasuđivanja i procenjivanje datih podataka, te njihove interpretacije, koje se kreću na nivou verovatnoće. To znači da i i zakonitosti do kojih je nauka došla su najverovatnije tačne i objektivne, što znači da nema apsolutne tačnosti, jer su ljudska saznanja nedovoljna, a pitanje da li će ikada biti dovoljna da dođe do apsolutne naučne istine.

U narednom delu, prikazaće se stanje i distribucija inovacija po različitim kriterijumima, te komparacija istih po pojedinim godinama.

9.3.1. Struktura inovacija u Srbiji prema tipovima od 2010.-2016. Poslovni sistemi, odnosno organizacije mogu imati različite vrste inovativnih aktivnosti, kao što su: inovacije u unapređenju performansi proizvoda ili usluga, inovacije u proizvodnim i poslovnim procesima, novotarije u marketingu, organizacinom unapređenju, ili inovacije u procesu rada i poslovanja.

Inovacije u proizvodima i uslugama obuhvataju inovacije u vezi lansiranja novih, ili proizvoda znatno izmenjenih karakteristika, ili usluga, ili da isti daju nove funkcionalne mogućnosti za njihovo korišćenje. One obuhvataju promene tehničkih karakteristika, materijala, ili komponenti i drugih karakteristika. Ovde je bitno da inovcija ne mora biti nova za tržište, već mora biti nova za poslovni subjekat koji je lansira.

Kada su u pitanju inovacije poslovnih, ili proizvodnih procesa, pod tim se podrazumeva primena novog načina proizvodnje, ili poslovanja, ili značajno poboljšanje načina proizvodnje, ili isporuke, kao i promene u tehnici ili softverima. One se manje-više svode na tehnološke inovacije.

Organizacione inovacije obuhvataju novotarije u organizacionoj strukturi i upravljačkim metodama, sa namerom da se poboljša upravljanje, odnosno korišćenje znanja, veština i tehnika u cilju povećanja uspešnosti poslovnih procesa i rezultata poslovanja.

Inovacije u marketing obuhvataju primene novih marketinških metoda i tehnika promocije, pakovanja, plasmana i promocije, kao i inovacije u naplati proizvoda ili usluga.

Pored navedenih, statistika prati i inovacije koje su u toku, ili su napuštene iz različitih razloga.

Ovo nisu izolovane inovacije, već svaka od njih utiče na drugu, ali i sve skupa bitno utiču na odnose koje organizacija uspostavlja sa okruženjem u kome funkcioniše. Dakle, uvođenje

Page 222: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

206

inovacija u proces rada, ili tehnologiji proizvodnje, neminovno nameće potrebu uvođenja nove organizacione strukture, odnosno dizajna organizacije, ali i promene upravljačke filozofije.

Tabela br.15: Struktura inovacija u Srbiji 2010.-2016.

Godine Inovac. Proizv Inovac.

Procesa org. inovac

Inovac. u marketing

Napuštene inov.

2010-2012. 21,0% 19,1% 31,4% 29,7% 7,9%

2012-2014. 20,4% 20,2% 24,9% 23,8% 10,9%

2014-2016 26,9% 21,0% 24,2% 22,3% 14,3%

Iz prethodne tabele se može konstatovati da je u periodu od 2010.-2016. godine došlo do relativnog povećanja broja inovacija u proizvodima i uslugama kao i inovacija u procesima, dok su u posmatranom periodu smanjene organizacione inovacije i inovacije u sferi marketinga.

Analitički posmatrano po godinama, pokazuje se da su inovacije u proizvodima i uslugama u 2010.-2012. godine od 21% smanjene na 20,4% u periodu 2012.-2014.; da bi se u periodu od 2014.-2016. ovaj broj povećao na 26,9%. U ovoj godini najveće učešće u strukturi inovacija imale su organizacione inovacije sa 31,4% a najmanje inovacije procesa sa 19,1%.

Inovacije u proizvodnim i poslovnim procesima u posmatranom periodu su imale tendenciju povećanja. Ove inovacije u periodu 2010.-2012. godine zabeležile su učešće od 19,1%, da bi se u periodu od 2012.-2014, odnosno 2014.-2016. povećao na 20,2%, odnosno 21%. Permanentno povećanje ovih inovacija je značajno za unapređenje proizvodno poslovnog procesa, što povećava konkurentsku sposobnost organizacija.

Prethodne kvantifikacije i istraživanja se mogu prikazati grafičkim putem.

Page 223: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

207

Organizacione inovacije u posmatranom periodu generalno pokazuju trend smanjenja iz godine u godinu. Najveći broj organizacionih inovacija je zabeležen u periodu 2010.-2012. godine sa 31,4%, da bi sledećih četiri godine beležio pad na 24,9% u periodu 2012.-2014. odnosno 24,2% u periodu od 2014.-2016.

Marketinške inovacije u posmatranom periodu, odnosno u poslednjih šest godina pokazuju permanentno opadanje. One su bile najveće u periodu 2010.-2012. sa ukupnim učešćem od 29,7%, da bi se u periodu 2012.-2014. smanjile na 23,8%, odnosno u periodu 2014.-2016. na 22,3%. Tendencija smanjenja marketinških inovacija neminovno dovodi do zaključka da ove vrste inovacije zaostaju u uslovima sve veće primene i korišćenja informacionih tehnologija u promociji proizvoda, usluga, organizacije, itd. Ovaj zaostatak ili tendencija pada se neminovno odražava i na smanjenje konkurentske sposobnosti organizacije.

U posmatranom periodu je došlo i do povećanja procenta inovacija koje su u toku, ili su napuštene sa 7,9% u periodu 2010.-2012. godine, odnosno 10,9% u periodu od 2012.-2014. godine i na 14,3% u peridu 2014.-2016. godine, pri čemu se ne iskazuje podatak koliko od ovog procenta otpada na inovacije koje su u toku, a koliki procenat se odnosi na inovacije od kojih se odustalo. Dakako, za svaku nacionalnu privredu je bitno da se povećava broj inovacija koje su u toku, odnosno smanjuje broj inovacija od kojih se odustalo.

Interesantno je da je u 2017. godini došlo do povećanog interesovanja za podsticaj i unapređenje inovacija, putem dodele pojedinih nagrada i proglašavanjem najboljih preduzetničkih inovacija. U ovoj godini za najbolju preduzetničku inovaciju je proglašen „pametni rashladni sistem koji štedi energiju, pod nazivom Keep it cool. Ova inovacija omogućava ušedu i do 30% električne energije, a nova tehnologija „koristi prednosti evaporativnog hlađenja leti i hlađenja vazduhom zimi”. Inovatoru je Societe Generale banka dodelila nagradu od 1.000.000 dinara.

0%

10%

20%

30%

40%

Inovac. Proizv Inovac. Procesa org.inovac

Inovac. umarketing

Napuštene inov.

Struktura inovacija

2010-2012. 2012-2014. 2014-2016

Page 224: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

208

Interesantna je i inovacija koja je dobila nagradu publike na konkursu koji je organizovala kompanija Generator. Ova nagrada je pripala timu „PetGuards”, koji je osmislio onlajn platformu za pronalaženje pouzdanog čuvara kućnog ljubimca u odsustvu vlasnika.

Ove i druge inovacije pokazuju da je polje za osmišljavanje inovacija široko i da se nalazi u različitim sferama života i rada. Najvažnije je podsticati ideje i kreirati ambijent u kome će ideje nastajati i u kome će se realizovati.

9.3.2. Struktura inovacija po regionima u Srbiji 2014.-2016. Inovacije su različito distribuirane u 2014.-2016. godine po pojedinim regionima R. Srbije, što se može videti iz sledeće tabele:231

Tabela br. 16: Struktura inovacija po regionima Srbije 2014.-2016.

Teritorija Inovacija proizvoda

Inovacija procesa

Org. inovacije Marketing

Srbija –Sever 26,4 19,7 24,9 21,7

Beogradski region 27.2 21,0 25,0 22,0

Vojvodina 25,1 17,4 24,9 21,3

Srbija-Jug 28,0 24,2 22,6 23,4

Šumadija i Z.Srbija 28,4 25,0 22,7 25,0

Južna i istočna Srbija 27,4 22,8 22,3 20,9

Iz pregleda je vidljivo da su u periodu 2014.-2016. inovacije proizvoda najrazvijenije bile u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije sa 28,4%, potom u Južnoj i Istočnoj Srbija sa 27,4%. Interesantno je da je region Beograda u posmatranom periodu bio zastupljen sa 27,2% što je iznenađujuće, obzirom na obrazovni potencijal kojim Beogradski region raspolaže, a na kraju je Vojvodina koja je imala najmanju zastupljenost inovcija u vezi proizvoda i usluga.

Inovacije u procesima na nivou Srbije pokazuje da su ove inovacije više bile zastupljene u Srbiji Jug sa 24,2% u odnosu na Srbiju Sever sa 19,7%. Ova vrsta inovacija je najviše bila zastupljena na nivou Šumadije i Zapadne Srbije sa 25%, potom u Južnoj i Istočnoj Srbiji sa 22,8%, odnosno u beogradskom regionu sa 21,0 % i na kraju Vojvodina sa 17,4%. Dakle, region Vojvodine kao i u inovaciji proizvoda ovde zauzima poslednje mesto.

Organizacione inovacije su razvijenije na nivou Srbija Sever sa 24,9% u odnosu na Srbiju-Jug sa 22,6% inovcija. Ova vrsta inovacija je najviše zastupljena u region Beograd sa 25%, Vojvodina sa 24,9%, Šumadija i Zapadna Srbija sa 22,7% i na kraju Južna i Istočna Srbija sa

231 Saopštenje SZ za statistiku RS br 197 od 20.7.2017.

Page 225: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

209

22,3%. Dakle, organizacione inovacije su najviše zastupljene na Severu Srbije, tj. u Regionu Beograda.

Marketintiške inovacije su zastupljene u Srbiji Jug sa 23,4%, dok taj procenat za Srbiju Sever iznosi 21,7%. Region Šumadije beleži najveći procenat marketinških inovacija sa 25%,, u regionu Beograda ovaj procenat je 21,3% , a slično stanje je i u Regionu Vojvodine i Srbija Jug i Istoča Srbija sa 21.3% i 20.9%.

Navedeno ukazuje da tradicionalno nerazvijen Jug Srbije beleži veći procenat skoro svih vrsta inovacija u odnosu na Sever, a posebno u odnosu na Region Beograda, koji u odnosu na koncetraciju naučnih, istraživačkih i inovacionih institucija i visokoobrazovnih i kompetentnih stručnjaka ima povoljnije uslove za veću dinamiku inovacija. Regionalna distribucija inovacija u organizaciji i marketingu se kreće u rasponu od 20,9% do 25%, dok su inovacije procesa zastupljene u rasponu od 17,4 do 25%.

9.3.3. Distribucija inovacija po sektorima u RS od 2013.-2016. Distribucija inovacija u RS prema organizacijama koje se bave istraživačkim radom prema sektorima u periodu 2013.-2016. godina, izraženo u procentima bila je sledeća:232

Tabela br. 17: Distribucija inovacija po sektorima u RS od 2013.-2016.

Godina Visoko obrazovanje Nefinansijski sektor Sektor države Neprofitni sektor

2013. 42,6 30,4 25,3 1,7

2014. 38,1 41,0 18,7 2,2

232 Izvor SG RS za odgovarajuće godine

0,

7,5

15,

22,5

30,

Srbija –Sever Beogradskiregion

Vojvodina Srbija-Jug Šumadija iZ.Srbija

Južna i istočnaSrbija

Distribucija inovacija

Inovacija proizvoda Inovacija procesa Org. inovacije Marketing

Page 226: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

210

Tabela br. 17: Distribucija inovacija po sektorima u RS od 2013.-2016.

2015. 40,1 37,0 19,7 3,6

2016. 38,9 38,5 19,1 3,5

Iz prethodne tabele se može zaključiti da je u poslednjih četiri godine najveći broj inovacija nastajao u sektoru visokog obrazovanja. U svim godinama, izuzev 2014. godine, u sektoru visokog obrazovanja je zabeležen najveći broj inovacija. U ovom sektoru je zabeležen i najveći broj inovacija u 2013. sa 42,6%, a ovaj sektor čine univerziteti, fakulteti i akademije, bez obzira na izvore finansiranja. Ovom sektoru pripadaju i istraživački instituti.

Na drugom mestu po distribuciji inovacija za posmatrani period je nefinansijski sektor koga čine poslovni subjekti koji se bave proizvodnjom proizvoda i usluga za tržište sa 30,4%. Najbolja godina po broju inovacija u ovom sektoru za posmatrani period je zabeležen 2014. godine i iznosio je 41%, a prate je inovacije u 2016. sa 38,5% i u 2015. sa 37%, dok je najmanji broj inovacija u posmatranom periodu zabeležen 2013. sa 30,4%.

Državni sektor je po broju inovacija na trećem mestu. Ovaj sektor obuhvata organizacije, službe i druga tela koja pružaju korisne usluge zbog toga što se iste ne bi mogle obezbediti kroz tržišno poslovanje, odnosno zbog vođenja određene socijalne i ekonomske politike. U ovaj sektor ne ulaze ustanove visokog obrazovanja.

Srednja vrednost inovativnosti u državnom sektoru u posmatranom periodu iznosi oko 20% godišnje sa tendencijom opadanja u odnosu na 2013. godinu. U ovom sektoru najveći broj inovacija je zabeležen 2013. godine sa 25,3%, da bi sledeće godine zabeležen pad na 18,7%, odnosno povećanje 2015. godini u odnosu na prethodnu godinu i iznosio je 19,7%, odnosno smanjenje u 2016. godini kada je iznosi 19,1%.

Karakteristično je da je javni sektor često marginalizovan, iako je on u Srbiji ekonomski veoma jak. Povezivanjem privatnog i javnog sektora kroz javna i privatna partnerstva, stvaraju se uslovi da se koristi jaka finansijska snaga državnog sektora i privatna inicijativa i spremnost za inovcije koja postoji u privatnom sektoru. Iz navedenog se može konstatovati da je stvaranje inovacijskog društva imperativ, jer će svako društvo, organizacija i pojedinac propasti ako iste stvari radi na isti način godinama i ukoliko ne bude uvodio inovcije koje će unaprediti poslovnje.

Neprofitni sektor je na četvrtom mestu po broju inovacija u posmatranom periodu. Ovaj sektor čine netržišne neprofitne organizacije, koje građanstvu pružaju usluga bez naplate, ili po znatno nižoj prodajnoj ceni. Ove organizacije čine razna udruženja, dobrotvorne i humanitarne organizacije, udruženja potrošača, itd. U posmatranom periodu, broj inovacija u neprofitnom sektoru se kretao od 1,7% do 3,6%. Najveći broj inovacija u ovom sektoru je ostvaren 2016. a najmanji u 2013. godini, uglavnom sa tendencijom njihovog rasta.

Prethodno stanje se može grafički prikazati na sledeći način:

Page 227: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

211

Generalno posmatrano, sektor visokog obrazovanja i nefinansijski sektor u posmatranom periodu učestvuju sa oko 75%, dok ostalih 25% čine inovacije u državnom i neprofitnom sektoru. Značajna distribucija inovacija u ova dva sektora, navodi na konstataciju da je neophodno utvrditi razloge ovako velikog učešća, kako bi se njihova iskustva prenela i na javni, odnosno neprofitni sektor. Ovde je značajno učešće i javnog sektora u ukupnom broju inovacija, što je iznenađujuće, ako se imaju u vidu opšte karakteristike sektora države na inovacije i generalno kada su u pitanju otpori prema promenama koji su po pravilu najveći u javnom sektoru, zbog monopolskih pozicija i „kišobrana države”.

Paradoks po pitanju inovacionih aktivnosti u R. Srbiji u 2016. godini je što se broj istraživača u istaživačkim jedinicama povećao za 1,5% u odnosu na prethodnu godinu, a da je broj istraživačkih projekata u ovoj, u odnosu na 2015. godinu opao za 16,4%. U ukupnim izdacima za istraživačko razvojnu delatnost u 2016. godini, učešće bruto investicija iznosilo je 6,3%, a tekućih izdataka 93,7%. Karakteristično je da je u 2016. godini nefinasnijski sektor, odnosno poslovne organizacije su uložile u istraživačko razvojnu delatnost preko 37% sopstvenih sredstava, dok je državni sektor uložio 73%, a visoko obrazovanje 65,5%.233

9.3.4. Struktura inovacija prema veličini poslovnih subjekata 2010.-2016.

Inovacije se mogu analizirati i sa stanovišta veličine privrednih subjekata u kojima one nastaju, pri čemu se koristi klasifikacija na: male poslovne subjekte, srednje i velike poslovne subjekte. Dalja klasifikacija može biti analiza inovacija sa stanovišta da li se ona pojavljuje u proizvodno poslovnim, ili uslužnim poslovnim subjektima.

Imajući u vidu navedeno, na osnovu statističkih podataka, moguće je kreirati sledeću tabelu:

233SG R. Srbije 2017. str. 401.

0,

12,5

25,

37,5

50,

2013 2014 2015 2016

Distribucija informacija po sektorima

Visoko obrazovanje Nefinansijski sektorSektor države Neprofitni sektor

Page 228: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

212

Tabela br. 18: Poslovni subjekti u RS prema inovativnosti i veličini 2014.-2016.

Mala Srednja Velika Ukupno

Broj % Broj % Broj %

Ukupno 14.174 84 2.258 13 526 3 16.958

inovatori 5.417 38 1.228 54 349 66 6.994

neinovatori 8.757 62 1.030 46 177 34 9.964 Iz prethodne tabele je vidljivo da najveće učešće inovacija u ukupnoj strukturi inovacija imaju veliki poslovni subjekti. Mali poslovni subjekti učestvuju u inovacijama procentualno najmanje, ali je značajno to što malih subjekata ima puno, pa je u apsolutnim brojevima broj inovatora značajan i obećava dalji razvoj R. Srbije. Prethodna tabela se može prikazati grafički na sledeći način:

9.3.5. Distribucija pojedinih vrsta inovacija u zavisnosti od veličine privrednih subjekata 2017.

Na nivou R. Srbije pojedine vrste inovacije su različito raspoređene. Najveći procenat zastupljenosti se odnosi na inovacije proizvoda i usluga u iznosu od 26,9%, zatim slede organizacione inovacije sa 24,2%, potom inovacije u marketingu sa 22,3% i na kraju inovacije u proizvodnom procesu sa 21%.

0

4.500

9.000

13.500

18.000

Mala Srednja Velika Ukupno

Poslovni subjekti u RS prema inovativnosti

2010-2012 2012-2014 2014-2016

Page 229: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

213

Distribucija ovih inovacija u R. Srbiji je različita u zavisnosti od veličine poslovnih subjekata ili regiona u kome se odvijaju.

Prema statističkim podacima u periodu od 2014-2016. godine, njihova distribucija je uslovljena i veličinom poslovnih subjekata, što se može videti iz sledeće tabele:234

Tabela br. 19: Vrste inovacija u Srbiji 2014.-2016.

Vrste inovacija Mala preduzeća Srednja preduzeća Velika preduzeća

Inovacije proizvoda 25,3 33,00 45,4

Inovacija proizv. procesa 19,0 28,9 41,7

Organizacione inovacije 22,1 31,8 47,3

Inovacije u marketing 20,3 30,3 40,9

Napuštene inovacije 13,3 17,7 27,3

Neinovatori 61,8 45,6 33,6

Iz prethodnog pregleda se može videti da inovacija novih proizvoda ili usluga najviše nastaju u velikim preduzećima sa učešćem od 45,4%, a prate ih srednja preduzeća sa 33% i u mala preduzeća 25,3%. Isti redosled je i u inovacijama proizvodnih procesa, tj. ove inovacije su prisutne u velikim preduzećima sa 41,7%, u srednjim sa 28,9% i 19% u malim preduzećima, kao i kada su u pitanju organizacione inovacije i inovacije u marketing. Dakle, veliki poslovni subjekti su izvorišta najvećeg broja inovacija, dok su sve navedene inovacije najmanje zastupljene u malim poslovnim subjektima.

Iz prethodne tabele je vidljivo da je u posmatranom periodu (2014.-2016.) godine najveći broj napuštenih inovacija nastao u velikim preduzećima sa 27,3%, potom u srednjim sa 17,7% i 13,3% u malim preduzećima. Ovo pokazuje da se u malim preduzećima pažljivije pristupa inovcionim procesima i da u njima postoji duplo manje napuštenih inovacija u odnosu na velika preduzeća, čime se uspostavlja zakonitost da što je poslovni subjekat veći, više je sklon napuštanju inovacija.

234 RS Republički zavod za statistiku, Saopštenje broj 197 od 20.07.2017. godine str. 1.

Page 230: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

214

Istraživanja u posmatranom periodu pokazuju da mala preduzeća imaju najveći procenat subjekata koji ne ulažu u inovacije, tj. koji su neinovatori. U R. Srbiji najveći procenat u neinovacijama su pokazala mala preduzeća sa 61,8%, a prate ih srednja sa 45,6% i velika sa 33,6% što znači da su glavni nocioci inovativnih delatnosti u Srbiji velika preduzeća.

9.3.6. Distribucija (ne) inovatora po vrsti tržišta 2014-2016. Već je konstatovano da inovativni poslovni subjekti, odnosno veliki inovatori plasiraju inovcije na nacionalnom, odnosno globalnom tržištu, dok mali ili lokalni inovatori uglavnom plasiraju proizvode na lokalnom, ili regionalnom tržištu. Inovatori iz R. Srbije uglavnom plasiraju proizvode i usluga u zemlje EU i EFTA. Dakle, postoji razlika između distribucije proizvoda zavisno od toga da li se radi o inovativnim, ili neinovativnim poslovnim subjektima, što se za period 2014-2016. godine može videti iz tabele:235

Tabela br.20: (Ne)inovatori po vrsti tržišta 2014.-2016.

Tržišta Inovatori u % Neinovatori u%

Lokalno i regionalno tržište 54,4 63,6

Nacionalno tržište 23,6 23,1

Zemlje EU, EFTA 15,3 7,8

Druge države 6,7 5,5

Ukupno 100,0 100,0

235 pomenuto Saopštenje RZS br. 197. o 20.07.2017.

0,

17,5

35,

52,5

70,

Inovacije proizvodaInovacija proizv. procesaOrganizacione inovacijeInovacije u marketingNapuštene inovacijeNeinovatori

Vrste inovacija

Mala preduzeća Srednja preduzeća Velika preduzeća

Page 231: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

215

Tabela prikazuje distribuciju inovatora i neinovatora po tržištima, gde je vidljivo da inovatori dominiraju na lokalnim i regionalnim tržištima i nacionalnim tržištima, ali je i interesantno da inovatori i neinovatori skoro da ravnopravno dele nacionalno tržište. Neinovatori su imali dva puta manji plasman u druge države izvan EU u odnosu na inovatore, što se grafički može prikazati na dijagramu:

Upoređujući ove podatke sa periodom od pre deset godina, evidentni su mali pomaci, posebno kada se radi o plasmanima novih proizvoda u zemljama Evropske unije i drugim državama, tj. da i dalje neinovatori dominiraju na lokalnom tržištu.

Za ovu analizu je bitno i koje vrste inovacija inovatori plasiraju na pomenuta tržišta. Prema statističkim podacima iz 2014.-2016. na lokalna i regionalna tržišta približno se inovira u proizvode i procese, odnosno u organizacione inovacije i u marketing, što je vidljivo na sledećoj tabeli:

Tabela br. 21: Vrste plasiranih inovacija 2014.-2016.

Tržišta Inovac. u proizvode i procese %

Inovac. u org. i marketing %

Lokalno i reg. Tržište 55,1 53,6

Nacionalno tržište 23,1 24,0

Tržište zemalja EU i EFTE 15,0 15,6

Tržišta drugih zemalja 6,8 6,7

Ukupno 100,0 100,0

0 20 40 60 80 100 120

Lokalno i regionalno tržište

Nacionalno tržište

Zemlje EU, EFTA

Druge države

Ukupno

(Ne)inovatori po vrsti tržišta 2014-2016.

Neinovatori u% Inovatori u %

Page 232: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

216

Kao što se iz prethodne tabele može videti, srpski inovatori u periodu od 2014.-2016. godine su na svim vrstama, tj. na lokalnom i regionalnom tržištu imali skoro jednako učešće inovacija na pojedinim vrstama tržišta kada su u pitanju proizvodi i procesi, odnosno u organizacione i marketinške inovacije. Ispostavlja se da se radikalne i velike inovacije plasiraju na internacionalnom tržištu, dok se inkrementalne i male inovacije, odnosno novotarije plasiraju na lokalnom, ili regionalnom tržištu. Ova tržišta su skromna po obimu, ali neretko i po finansijskoj snazi, zbog čega se ne može računati obim plasmana. Plasman inovatorskih, odnosno novih proizvoda na razvijenim tržištima je takođe skroman. Na primer, plasman novih proizvoda i procesa, odnosno inovacija iz oblasti organizacije i marketinga u zemljama EU i EFTA se kreće od 10-15%. To znači da je tržište Evropske unije teško dostupno za srpske inovatore. Oni su uglavnom orijentisani na lokalna tržišta na koje plasiraju oko 35% svojih inovacija, odnosno na nacionalno tržište oko 25%, dok ostalo plasiraju na druge države izvan EU.236.

9.4. Struktura izdataka za inovativnu delatnost u R. Srbiji za period 2014.-2016.

Za analizu ekonomske efikasnosti, odnosno uticaja inovacija na ekonomsku efikasnost je bitna i struktura troškova, odnosno izdataka koje srpske kompanije imaju pri obavljanju inovacionih aktivnosti. Iako se taj procenat menja, činjenica je da preko tri četvrtine dobijenih finansijskih sredstava za inovacije odlazi na kupovinu tehnologija, opreme i softvera, oko 15% za interno istraživanje i za kupovinu ostalih oblika znanja oko 10%. Jasno je da procenat za interno istraživanje nije ni izdaleka zadovoljavajući za stimulisanje inovatora.

Ovome je znatno doprinela i pravna legislativa koja u organizacionim normativnim aktima (statutima, pravilnicima, inovacionim priručnicima, itd.) propisuje da inovatori ne mogu imati

236 pomenuto Saopštenje RZS br. 127 od 20.07.2017.

0,

15,

30,

45,

60,

Lokalno i reg. Tržište Nacionalno tržište Tržište zemalja EU iEFTE

Tržišta drugih zemalja

Vrste plasiranih inovacija

Inovac. u proizvode i procese Inovac. u org. i marketing %

Page 233: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

217

nagrade i premije za ostvarene inovacije, jer oni dobijaju platu za svoj rad i da nema mestu nagrađivati za rezultate koje su oni ostvarili u radnom vremenu. Ovakve i slične stvari stvaraju apatiju i nezainteresovanost zaposlenih za osmišljavanje novog i po pravilu efikasnijeg i efektivnijeg načina obavljanja aktivnosti.

Imajući u vidu prethodno, struktura izdataka za inovacione aktivnosti u naznačenom periodu je data u sledećoj tabeli:

Tabela br. 22: Struktura izdataka za inovativnu delatnost u R. Srbiji 2014.-2016.

Struktura izdataka Učešće u ukupnim izadcima u %

Nabavka opreme i softvera 71,4

Interne aktivnosti istraživanja i razvoja 18,9

Izdaci za eksterno istraživanje i razvoj 1,8

Izdaci eksternog znanja za inovacije 1,7

Ostale inovativne aktivnosti 6,3

Ukupno 100,0

Struktura izdataka za inovacione aktivnosti u dobroj meri odražava odnos prema inovacionim aktivnostima i kvalitet usmeravanja finansijskih sredstava. U periodu od 2014.-2016. godine u srpskim poslovnim subjektima u strukturi ukupnih izdataka najveće učešće imaju izdaci za nabavku mašina, opreme, softvera i objekata koji su u funkciji inovativnih aktivnosti u iznosu od 71,4%. Ove izdatke prate izdaci u vezi internih aktivnosti istraživanja i razvoja u iznosu od

0, 25, 50, 75, 100,

Ukupno

Ostale inovativne aktivnosti

Izdaci eksternog znanja za inovacije

Izdaci za eksterno istraživanje i razvoj

Interne aktivnosti istraživanja i razvoja

Nabavka opreme i softvera

Učešće u ukupnim izdacima u %

Page 234: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

218

18,9%, odnosno izdaci u vezi plata i naknada, nagrada, stimulacija, itd. Pokazuje se da na ove dve aktivnosti otpada više od 90% svih izdataka u vezi inovacionih aktivnosti. U ostalih 10% najveće učešće imaju izdaci u vezi korišćenja internog i ekstrnog znanja, odnosno ostale aktivnosti.

Ova struktura je manje više bila ista i u ranijem petogodišnjem periodu, što znači da inovativne organizacije ne raspolažu dovoljnom inovacionom opremom, mašinama i softverskom podrškom i da je skoro za svaki inovacioni projekat potrebno nabavljati posebnu, ili dodatnu opremu.

9.4.1. Učešće inovacija u ukupnom prihodu R. Srbije 2014. – 2016. Svaka, pa i inovaciona aktivnost ima svoj smisao, odnosno cilj i svrhu zbog koje se obavlja. Pored brojnih vrednosti, inovacija pre svega proizvodi ekonomske vrednosti, što je i logično, jer je ekonomska dimenzija konačna i kao takva obezbeđuje ostvarenje i drugih ciljeva. Drugim rečima, ukoliko se u inovciji ne vidi ekonomski smisao i cilj, ona ne može opstati, a njenu vrednost određuju korisnici inovacije. Shodno navedenom, kompanije nastoje da prikupe pravovremene i kvalitetne informacije o tome šta kupci žele i pod kojim uslovima žele da ispune svoje želje. U tome im značajnu podršku daje i informaciona tehnologija.

Imajući u vidu prethodni kontekst, inovacije su dovele do ekonomskog rasta razvijenih zemalja. Ove zemlje ulažu ogroman finansijski kapital u uvođenje i razvijanje inovacija, odnosno uvođenje novih tehnologija, proizvoda, procesa, organizacionih i drugih novotarija. Ta ulaganja su ustvari investicije, jer se pokazuje da svaka novčana jedinica uložena u naučno-istraživački rad donosi višestruke koristi, mereno finansijskim rezultatom. Koliko su inovcije bitne za poslovni efekat na makro, ili nivo korporacija, vidi se po tome što se u razvijenim zemljama osnivaju naučni parkovi, pametni, odnosno kreativni gradovi, inovacioni inkubatori, naučno istraživačka odeljenja koja se povezuju sa naučnim institutima čak i na globalnom nivou.

R. Srbija, kao i druge zemlje okruženja nisu dovoljno pažnje posvetile razvojnoj i ekonomskoj efikasnosti inovacija. Inovacione aktivnosti su spontane, parcijalne, neorganizovane i u njima se ne vidi faktor privrednog i društvenog razvoja. Praksa pokazuje da su mnoge inovacije i noviteti rezultat pre individualnih aktivnosti i entuzijazma, nego sistematskog i organizovanog delovanja.

Uticaj inovacija na poslovnu uspešnost u R. Srbiji se može sagledati kroz više parametara. Ako se posmatra učešće inovacija u ukupnom prihodu, može se konstatovati da se najveći deo ukupnog prihoda poslovnih organizacija ostvaruje od tradicionalnih, tj. neinovativnih proizvoda, ili usluga. Taj procenat u periodu od 2008.-2010. godine (vreme ekonomske krize) je iznosio 53%, a za zanemarljivo promenjene proizvode taj procenat je iznosio 35%, što znači da su poslovni subjekti u kriznom periodu ostvarivali približno 90% ukupnog prihoda od neinoviranih proizvoda. Kada je u pitanju ukupan prihod koga su ostvarivali poslovni subjekti od proizvoda ili usluga koji su novi za poslovni subjekat taj procenat je iznosio 7%, a prihod od proizvoda ili usluga koje su bile nove za tržište u ovom periodu je iznosio 4%. Jasno je da

Page 235: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

219

se radi o tradicionalnom i konzervativnom načinu ostvarivanja ukupnog prihoda, jer se nešto više od 10% ukupnog prihoda odnosi na inovirane proizvode ili usluga.237

Dobro je što se taj trend poboljšava. Prema najnovijim podacima Statističkog zavoda za statistiku struktura ukupnih prihoda inovatora u periodu od 2014.-2016. godine prikazana je na sledećoj tabeli:238

Tabela br. 23: Ukupni prihodi inovatora u RS 2014.-2016.

Struktura inovacija u ukupnom prihodu %

Neinovativni proizvodi-usluge 52,9

Zanemarljivo promenjen proizvodi-usluge 32,0

Novi proizvodi – usluga za poslovni subjekat 9,3

Novi proizvod –usluga na tržištu 5,8

Ukupno 100,0

Evidentno je da je u odnosu na krizni period (2008.-2010.) godine došlo do povećanja prihoda po osnovu novih proizvoda i usluga za poslovne subjekte, tj. za proizvode i usluge koji su postojali na tržištu, ali su novi za poslovni subjekat, za pola decenije ostvaren je minimalan rast ovih prihoda, tj. sa 7,0% na 9,3%. Ista je situacija i sa rastom prihoda po osnovu novih proizvoda koji su novi, odnosno koji se do trenutka plasiranja nisu pojavili na tržištu i kao takvi predstavljaju nove proizvode, gde je povećanje bilo sa 4% na 5,8%.

237 Prema Saopštenju Republičkog zavoda za statistiku R. Srbije – Indikatori inovativnih aktivnosti za period 2008-2010. str. 3. 238 Prema Saopštenju Republičkog zavoda za statistiku – Saopštene broj 197. Od 20.07. 2017. godine, str. 2-3.

Page 236: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

220

Ukoliko bi se povećavalo učešće prihoda od proizvoda koji su zanemarljivo promenjeni i novih proizvoda, odnosno usluga, koji su novi za tržište dosadašnjim tempom, ovaj prihod bi prevazišao prihod po osnovu neinoviranih, odnosno zanemarljivo inoviranih proizvoda i usluga za nekoliko decenija, što ukazuje na relativno slabu inovacionu aktivnost srpske privrede.

U ovakvim okolnostima, teško je biti konkurentan, jer kupci u svakoj novoj vremenskoj dimenziji zahtevaju nove proizvode, a to im se ne može isporučiti, jer životni vek proizvoda i usluga u srpskoj privredi traje previše dugo. Istraživanja pokazuju da je u razvijenim zemljama životni vek proizvoda i usluga, a samim tim i organizacija znatno kraći, jer je dinamika novih proizvoda ili usluga znatno veća.

Kada je u pitanju primena novih inovacija kod poslovnih subjekata koji ih je primenio, taj procenat je iznosio oko 7% u naznačenom periodu, a prihod od inovacija na proizvodima i uslugama koje se pojavljuju prvi put na tržištu iznosio je 4%. Jasno je da se sa ovakvim učešćem inovacija u ukupnom prihodu srpskih subjekata ne mogu ostvariti ni minimalni rezultati.239 Slična je situacija i u današnjim uslovima.

9.4.2. Struktura i izvori finansiranja tehnoloških inovacija u R. Srbiji od 2014.-2016.

Značajan parametar inovacione ekonomije su i izvori finansiranja i njihova struktura. Ova informacija je bitna, jer ukoliko je veće finansiranje iz fondova poslovnih subjekata, radi se o

239 O navedenom se više može videti u Statističkom saopštenju Republičkog zavoda za statistiku R. Srbije broj 347 od 30.12. 2011. godine- Indikatori inovativnih aktivnosti.

Neinovativni proizvodi-

uslugeZanemarljivo

promenjen proizvodi-

usluge

Novi proizvodi –usluga za poslovni subjekat

Novi proizvod –usluga na

tržištu

Struktura inovacija u ukupnom prihodu

Page 237: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

221

kvalitetnijem izvoru finansiranja u odnosu na finansijsku pomoć koju daje, ili podržava država iz svojih fondova.

Struktura finansijske pomoći organizacijama u R. Srbiji koje su imale tehnološke inovacije u periodu od 2014.-2016. može se predstaviti na sledećoj tabeli:240

Tabela br. 24: Izvori finansiranja tehnoloških inovacija 2014.-2016.

Izvori finansiranja tehnoloških inovcija % učešća

Podrška Vlade 56,3

Podrška organa lokalne vlasti 23,9

Fondovi EU 13,1

Podrška EU7 6,6

Ukupno 100,0

Iz prethodne tabele se može konstatovati da je struktura pomoći i podrške za razvijanje inovacionih aktivnosti u R. Srbiji u posmatranom periodu nepovoljna, što se može i grafički predstaviti.

Vidljivo je da preko 90% finansijske podrške dolazi iz fondova Vlade R. Srbije i podrške od strane lokalne vlasti, dok oko 20% dolazi iz eksternih izvora, odnosno iz EU i EU7. Evidentno je da su državne institucije pružalu finansijsku podršku, odnosno pomoć poslovnim subjektima koji su inovirali novi proizvod ili uslugu u iznosu od 12,5% putem poreskih olakšica, grantova,

240 Saopštenje Republičkog zavoda za statistiku broj 197 od 20.07.2017. str. 3.

Podrška VladePodrška

organa lokalne vlasti

Fondovi EU

Podrška EU7

Izvori finansiranja tehnoloških inovcija

Page 238: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

222

subvencionisanih zajmova, ili davanje garancija, što je pozitivno uticalo na podsticanje inovcionih aktivnosti u analiziranom periodu.

Upoređujući izvore finansiranja u periodu od 2014.-2016. godine s ranijim periodima može se konstatovati da se ne radi o značajnijem poboljšanju strukture finansiranja, posebno kada se radi o finansiranju od strane Evropske unije koja uglavnom daje finansijsku podršku putem evropskih projekata poput Horiznot 2020 i drugih projekata.

9.5. Negativni faktori koji su uticali na inovacije u R. Srbiji Već je konstatovano da svaka inovacija nastaje u određenom poslovnom ambijentu. Zemlje koje imaju povoljni društveno-ekonomski i politički, odnosno tehnološko-organizacioni i kutlurološki ambijent po pravilu imaju veći potencijal za nastanak inovcija. Zemlje koje su nestabilne, nedovoljno opredeljene za inovacije imaju manji stepen inovacija. U ovim zemljama deluju tzv. negativni faktori, koji su sprečavali ili sprečavaju nastanak i razvoj inovacija.

Prema statističkim podacima u R. Srbiji u periodu od 2014.-2016. godine je evidentno da je od 100% neinovatora 77% onih koji nisu ni probali da inoviraju, a 23% je onih koji su imali potrebu da inoviraju, ali nisu inovirali zbog prevelikih prepreka. Kao najveću prepreku inovativnosti poslovni subjekti su naveli nedostatak sopstvenih finansijskih sredstava i previsoke troškove inovacija, zatim nedostatak kredita za inovacije, teško dobijanje državnih subvencija i donacija, kao i zakonska regulativa koja stvara nesigurnost, i što se može videti iz sledeće tabele:241

Tabela br. 25: Uticaj negativnih faktora na inovacije u RS

Faktori Visoki Srednji Mali Zanemarljivi

Nedostatak sopstv. fin. sredstava 24,6 4,4 2,9 78,1

Nedostatak kredita za inovacije 8,0 7,6 4,0 80,3

Previsoki troškovi inovacija 12,6 5,4 3,4 78,5

Nedostatak sopstvenih kadrova 5,3 7,4 5,3 81,9

Nedostatak partnera za saradnju 5,5 7,2 5,5 81,9

Upoređujući ove podatke sa prethodnim godinama, pokazuje se da su prikazani negativni faktori u manje-više i istim procentima prisutni u srpskim poslovnim subjektima u dužem vremenskom periodu, što je posebno zabrinjavajuće, a taj trend se nastavlja i u 2017. godini.

241 SG RS u periodu 2014-2016.

Page 239: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

223

9.6. Vrednosti nekih elemenata konkurentnosti u Srbiji u periodu 2014-2017.

Od 12 stubova koji se uzimaju kao parametri za Globalnu ocenu konkurentnosti privrede, najveći uticaj ispoljava: obrazovanje, tržište rada, sofisticiranost poslovanja, tehnološka osposobljenost i inovacije. U okviru obrazovanja računa se osnovno i visoko obrazovanje i obuka, a tržište rada podrazumeva njegovu efikasnost. Na osnovu navedenog moguće je kreirati sledeću tabelu:242

Tabela br. 26: Vrednosti nekih elemenata konkurentnosti u RS 2014-2017.

Elementi konkurentnosti 2014. 2015. 2016. 2017.

Zdravstvo i osnovno obrazovanje 5,76 5,87 5,97 6,02

Visoko obrazovanje i obuka 4,25 4,27 4,40 4,55

Efikasnost tržišta rada 3,73 3,72 3,84 3,96

Tehnološka osposobljenost 4,45 4,47 4,05 4,19

Sofisticiranost poslovanja 3,21 2,90 2,97 3,52

Inovacije 2,89 2,90 2,97 3,11

Iz tabele se može zaključiti da 3 elementa konkurentnosti beleže stalni rast za posmatrani period i to: zdravstvo i osnovno obrazovanje, visoko obrazovanje i obuka i inovacije. Najveći skok za posmatrani period je evidentan kod visokog obrazovanja i obuke, obzirom da je vrednost ovog elementa u 2014. iznosio 4,25, 2015.godine 4,27, odnosno 2016. godine 4,40. Ovaj skok je vredan pažnje i kada se upoređuje sa drugim razvijenim zemljama. Posmatrajući vrednosti u vezi sa zdravljem i osnovnim obrazovanjem u Srbiji i drugim razvijenim zemljama pokazuje se da je ova vrednost visoka i da se približava nivou razvijenih.

Visoko obrzovanje i obuka takođe prati permanentno povećanje za analizirani period. Taj skok u proteklih četiri godine je posebno evidentan 2016. i 2017. godine, kada je došlo do značajnog povećanja indeksnih bodova od 4,25 u 2014.do 4,27 u 2015. odnosno 4,40 i 4,55 u 2016. odnosno 2017. godini. Ovo povećanje je značajno, jer ima direktan uticaj na povećanje konkurentske sposobnosti srpske privrede.

242 Izvor: WEF, 2014-2017.

Page 240: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

224

Napredak za poslednjih četiri godine ostvaren je i po pitanju efikasnosti tržišta rada. Ovaj elemenat je u svim godinama ostvario permanentan rast, izuzev minimalnog smanjenja koji je ostvaren 2015. u odnosu na 2014. godini. „Unutar stuba Visoko obrazovanje i obuka, anketirani privrednici su bolje ocenili kvalitet obrazovnog sistema, studije iz matematike i prirodnih nauka, menadžerskih škola, ali i pristupa interneta u školama, dostupnosti usluga obuke i nivoa obučenosti zaposlenih.”243

Tehnološka osposobljenost je u 2016. godini imala vrednost od 4,05 što je znatno manje u odnosu na period 2015. kada je iznosio 4,45 i u 2015. godini kada je iznosio 4,47 indeksnih poena. Ipak, u 2017. godini ova vrednost je porasla i iznosi 4,19, što je više od prethodne, ali niže od vrednosti koje su ostvarene 2014. i 2015. godine. Procena je da je navedenom najviše doprineo rast u upotrebi interneta, ali je negativan uticaj na ostvaren rezultat ispoljio smanjen broj mobilnih pretplatnika na sto stanovnika.

Povezano sa prethodnim je i sofisticiranost poslovanja čija je vrednost u 2015. godini opala, da bi se u 2016. povećala, ali ispod nivoa koji je postojao 2014. godine; u 2017. po ovom elementu je ostvaren značajan napredak, zahvaljujući pre svega delegiranju ovlašćenja u donošenju upravljačkih odluka i kvalitetu lokalnih dobavljača.

Elemenat “Inovacije kao elemenat globalne konkurentnosti na globalnom nivou” je u Srbiji beležio stalni rast vrednosti u rasponu od 0,1 do 0,27 indeksnih bodova u posmatranom periodu. Evidentno je da je u 2017. godini zabeleženo najveće povećanje vrednosti ovog indikatora.

243 S. Tanasković i B. Ristić: Konkurentska pozicija Srbije u 2017. godini prema Izvešaju Svetskog ekonomskog foruma”, Fondacija za razvoj eknomske nauke, Beograd, 2017. str.6.

0, 1,75 3,5 5,25 7,

Inovacije

Sofisticiranost poslovanja

Tehnološka osposobljenost

Efikasnost tržišta rada

Visoko obrazovanje i obuka

Zdravstvo i osnovno obrazovanje

Elementi konkurentnosti

2017. 2016. 2015. 2014

Page 241: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

225

Ako posmatramo pozicije navedenih 6 elemenata za utvrđivanje indeksa Globalne konkurentnosti u periodu 2015. i 2016. godine moguće je kreirati sledeću tabelu:

Tabela br. 27: Elementi konkurentnosti RS 2015.-2016.

Elementi 2015. 2016. Broj mesta u napredovanju

Zdravstvo i osnovno obrazovanje 62 53 + 9

Visoko obrazovanje i obuka 71 69 +2

Efikasnost tržišta rada 118 106 +12

Tehnološka osposobljenost 51 70 -19

Sofisticiranost poslovanja 132 125 +7

Inovacije 113 108 +5

U navedenoj tabeli je vidljivo da je najveća promena u 2016. godini nastala u tehnološkoj osposobljenosti gde je pozicija ovog elementa pogoršana za 19 mesta, obzirom da je Srbija po ovom element u 2015. bila rangirana na 51. mestu, a godinu dana kasnije na 70. mestu.

Najveća pozitivna promena je nastala kod elementa Efikasnosti tržišta rada, gde je u 2016. godini poboljšana pozicija za 12 mesta, jer je vrednost ovog elementa u 2015. bila rangirana na 118. mestu, a u 2016. godini na 106. mestu. Čini se da je na poboljšanje ove vrednosti najveći uticaj imala promena Zakona o radu, koji je uveo institute koji odgovaraju tržišnoj privredi. Ostali elementi po kojima se ocenjuje globalna konkurentnost beleže trendove poboljšanja svojih pozicija od 2., preko 7. do 9. mesta.

-44

0

44

88

131

175

Zdra

vstv

o i o

snov

no o

braz

ovan

je

Vis

oko

obra

zova

nje

i obu

ka

Efik

asno

st tr

žišt

a ra

da

Tehn

ološ

ka o

spos

oblje

nost

Sofis

ticira

nost

pos

lova

nja

Inov

acije

Elementi konkurentnost

2015. 2016. Broj mesta u napredovanju

Page 242: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

226

Kao najproblematičniji faktori i uticajne sile koje negativno utiču na konkurentnost srpske privrede u 2016. godini navode se poreski sistem, neefikasnost državne birokratije, nestabilnost zakonske regulative i otežan pristup izvorima finansiranja, kao i korupcija. Ovi elementi ispoljavaju najveće problem i u 2017. godini, a verovatno će ispoljavati probleme i u narednom periodu. Ovi elementi limitiraju srpske potencijale u ostvarivanju veće konkurentnosti srpske privrede i društva.

9.7. Rezime Analiza i istraživanje inovacija u R. Srbiji pokazuje da su inovacije kao faktor koji utiče na konkurentnost i privredni razvoj potcenjene po različitim osnovama, što se može videti iz kasnog imenovanja Ministara za inovacije i tehnološki razvoj, kao i kasnog donošenja inovacionih politika, strategija i nedovoljnog razvoja inovacione infrastrukture, inovacionih sistema, bez kojih nema ni uspešnih inovacija. Problem je i u praktičnom delovanju, posebno kada su u pitanju mala ulaganja u obrazovanje, nauku, istraživanje i razvoja, nepovoljnom odnosu prema inovatorima, neadekvatnoj pravnoj regulative, itd.

Kao rezultat navedenog, stanje inovacija u R. Srbiji u poređenju sa drugim razvijenim i zemljama u tranziciji i okruženju je veoma loše, mereno međunarodnim kriterijumima. U dužem vremenskom periodu po pitanju inovativnosti, samo su BiH i Albanija bile iza Srbije na Globalnoj Inovacionoj listi. Dakako, iz prezentovanih podataka je evidentno da Srbija po pitanju inovativnosti napreduje, ali je taj napredak spor, što dovodi do zaostajanja u odnosu na razviene zemlje, pa i zemlje bivše države SFRJ.

U ovom odeljku su istaživane inovacije sa različitih aspekata i to: po vrstama inovacija, po elementima inovacije, distribucije inovacije po regionima, po sektorima nastanka, struktura inovacija prema veličini privrednih subjekata, distribucija inovacija prema vrsti tržišta. Pokazalo se da je najbolje ocenjen elemenat inovacije patenti, na drugom mestu je kvalitet naučnih institucija, a najlošije ocenjeni i rangiran elemenat inovacije su kapaciteti za inovacije i sposobnost kompanija za NIR. Ove vrednosti su veoma niske i pored izvesnih napredaka.

Kada je u pitanju zastupljenost pojedinih vrsta inovacija u Srbiji, njihovo učešće se menjalo. U periodu 2010.-2012. odnosno 2012.-2014. godine najzastupljenije su bile organizacione inovacije, da bi u 2014.-2016. najbolju poziciju zauzele inovacije proizvoda. Prisustvo inovacija u sferi procesa se kreće oko 20%, što znači da se još uvek u srpskim privrednim subjektima radi sa zastarelom tehnologijom.

Pregled zastupljenosti pojedinih inovacija po regionima u Srbiji je značajan jer se veruje da inovacije imaju bitan uticaj na regionalni privredni razvoj, a što je statistika u EU i potvrdila, jer glavni gradovi najčešće imaju veći BDP po glavi stanovnika od gradova iz unutrašnjosti, ili od proseka pojedinih evropskih regiona.

Na primeru Srbije se pokazuje da svi regioni imaju najveću zastupljenost inovacionih proizvoda, a najmanju zastupljenost u procesima, što pokazuje da se novi proizvodi izrađuju putem neinovativnih tehnologija i da ove inovacije znatno zaostaju iza drugih. U ovom istraživanju je pokazano da je u analiziranom periodu najmanji procenat procesnih inovacija

Page 243: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

227

pokazao region Beograda i region Vojvodina, iako u ovim regionima postoji najveća koncetracija univerzitetskih, naučno-istraživačkih i drugih organizacija, ali i najkvalitetniji naučni i stručni potencijal.

Paradoks je da tradicionalno manje razvijen region Jug Srbije beleži veći % skoro svih vrsta inovacija, pa i od regiona Beograda i Vojvodine, što znači da su ovi regioni bili manje inovativniji. Međutim, kada se u prethodni kontekst stavi Indeks regionalnog BDP po glavi stanovnika za 2016. godinu vidljivo je da region Beograda ima BDP veći za dva ipo puta u odnosu na region Južne i Istočne Srbije, dok region Vojvodine takođe ima veći BDP po glavi stanovnika za oko 30% od Južne i Istočne Srbije.244

Prema podacima prezentovanim u ovom radu, proizilazi da najveći broj inovacija nastaje u sektoru visokog obrazovanja, što je i prirodno i očekivano, a najmanji u javnom sektoru što je takođe logično, obzirom da isti nije izložen konkurenciji i da se može ponašati neinovativno. Takođe je očekivano da mala preduzeća i preduzetnici imaju najveće učešće inovacija, a najmanje inovacija je zastupljeno u velikim preduzećima (period 2010.-2016.).

Za stanje inovacija u R. Srbiji su bitni i neki ekonomski pokazatelji koji su dati u ovom odeljku. Ispostavlja se da najveći deo izdataka u vezi inovacija odlazi na kupovinu opreme, tehnologije i softvera, a najmanji na inovatore, što dovodi u pitanje stimulisanje inovatora za uvođenje inovacija. S druge strane, analiza je pokazala da se samo 15% ukupnog prihoda u Srbiji ostvaruje od prodaje novih, a 85% od neinovativnih i zanemarljivo promenljivih proizvoda i usluga, kao i da najveće učešće u finansiranju inovacija dolazi od države, što ukazuje da se radi o zastarelim konceptima finansiranja inovacija. U navedenom kontekstu je i nepovoljan odnos tzv. inovativnih i neinovativnih organizacija, jer na svakih četiri organizacije dolazi jedna koja je cenjena kao inovativna.

Rezimirajući ovaj odeljak može se reći da je stanje inovacija u Srbiji zabrinjavajuće i da pokazuje slab uticaj na privredni rast, odnosno na konkurentnost srpske privrede. Inovacije pokazuju i određene paradokse po različitim elementima njihove distribucije i uticaj na regionalni razvoj, korporativne sisteme, itd. U cilju podsticaja inovacija, potrebno je otkloniti negativne faktore koji utiču na njih, a pre svega problem finansiranja, kreditnih podsticaja, poreskih olakšica, smanjenjem troškova inovacija i posebno poveravanjem upravljanja investicijama i inovacionim procesima profesionalcima.

244 Indeks BDP per capita je izrađen po kupovnoj moći za izrabrane regione R. Srbije.

Page 244: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

228

10. INOVACIJE U VISOKOOBRAZOVNIM SISTEMIMA R. SRBIJE

Svako, ili sva društva i nacionalne države su manje više proizvod svoje ere, ali svaka država u isto vreme i kreira svoju eru. „Istorija ne prati put mogućnosti, već put želja”, konstatuje čileanski biologičar Humberto Maturano. Navedenom treba dodati još jedno alfa plus, a to je da je svaka država onakva kakav je i njen narod koji je čini, odnosno njegove nacionalne, sociološke, društvene, političke, ekonomske, religijske, običajne i mentalne karakteristike i osobenosti. Prethodna konstatacija se odnosi i na R. Srbiju, koja poput drugih zemlja u tranziciji živi između klasičnog i tradicionalnog na jednoj strani i novog, odnosno savremenog na drugoj strani.

Ipak, pre nego što se pređe na razmatranje inovacija i kreacija u nacionalnom obrazovnom sistemu, na konkretnom prostoru, odnosno na R. Srbiji kao posebnoj društveno-političkoj, ekonomskoj, tehnološkoj, sociološko-kulturološkoj celini, a u kontekstu savremenih saznanja, neophodno je ukazati na strukturu obrazovanja srpske populacije, neke od karakteristika visokoobrazovnih usluga u odnosu na druge usluge i shodno tome i na upravljanje inovacijama i kreacijama u sistemimima koji se bave pre svega visokim obrazovanjem.

10.1. Obrazovna struktura stanovništa R. Srbije između dva popisa Visoko obrazovanje u R. Srbiji pati od brojnih bolesti. Čini se da srpsko biće nije dovoljno orijentisano na obrazovanje, posebno kada je u pitanju visoko obrazovanje. Razlozi su brojni. Komunistički period koji je objektivno postojao u Srbiji od završetka Drugog svetskog rata je bitno uticao na stvaranje nepovoljnog sistema vrednosti i radnog mentaliteta i odnosa prema obrazovanju, jer je evidentno da je u tzv. samoupravnoj organizaciji (period od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog veka) stučnost zanemarivana, a stručne službe i stručnjaci su predstavljali zaposlene drugog reda. Glavnu reč u samoupravljanju su imali po pravilu nestručnjaci, jer se smatralo da je vodeća uloga tehnokratije velika opasnost za samoupravljanje. Drugi razlog je u ratovima koji su se desili devedesetih godina, i uopšte, društveno političkoj situaciji devedesetih godina dvadesetog veka. Srbija je doživela sankcije UN, bombardovanje od strane NATO-a, ratna razaranja, rasturanje bivše Federacije, susrela se velikim brojem izbeglica koji su se prevashodno borili za sopstvenu egzistenciju. U takvim okolnostima razmišljanja o obrazovanju su bila sporedna. Početkom novog milenijuma, došlo

Page 245: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

229

je do demokratskih promena, a krhka demokratija nije donela veći prosperitet, već je nastavljena politikizacija i ideologizacija svih segmenata privrede i društva, pa i sfere obrazovanja.

Epilog navedenog je veoma loša obrazovna struktura stanovništva Srbije, koja se uz to i sporo menjala na bolje, što se prema popisu stanovništva može videti iz sledeće tabele:245

Tabela br. 28: Obrazovna struktura RS

Nivo obrazovanja 2002. 2011.

Bez školske spreme 5,66 2,68

Nepotpuno osnovno obrazovanje 16,18 11,00

Osnovno obrazovanje 23,88 20,76

Srednje obrazovanje 41,07 48,93

Više obrazovanje 4,51 5,65

Visoko obrazovanje 6,52 10,59

Iz prethodne tabele se može zaključiti da je prema poslednjem popisu u R. Srbiji iz 2011. Srbija ima oko 11% stanovništva sa diplomom fakulteta, ali ima veliki procenat populacije bez školske spreme, nepotpune školske spreme i nepotpunog osnovnog obrazovanja (oko 14%) , što se može prikazati grafički:

245 SG RS

0, 12,5 25, 37,5 50, 62,5

Visoko obrazovanje

Više obrazovanje

Srednje obrazovanje

Osnovno obrazovanje

Nepotpuno osnovno obrazovanje

Bez školske spreme

Nivo obrazovanja

2011. 2002.

Page 246: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

230

Statistika pokazuje da svaki deseti stanovnik Srbije stariji od 15 godina ima visoko obrazovanje. U ovu brojku su uračunati i oni koji su završili visoke strukovne škole. Ako ovu strukturu uporedimo sa obrazovnom strukturom razvijenih zemalja može se konstatovati da je broj diplomiranih u Srbiji manji tri do četiri puta. U isto vreme u 2011. godini preko 35% stanovništva starijeg od 15 godina je u kategoriji bez školske spreme, nepotpunog osnovnog obrazovanju i osnovnog obrazovanju. Jasno je da se sa ovakvom obrazovnom strukturom ne može učiniti značajan iskorak u razvijenom svetu.

Drugi zaključak je da je za skoro jednu deceniju napravljen minimalan porast stanovništva preko 15 godina sa diplomom fakulteta, tj. da je u 2002. godini taj procenat iznosio 6,52% na 11%. U razvijenim zemljama Evrope procenat visokoobrazovanog stanovništva se kreće preko trideset procenata. Primera radi, Norveška je pre deset godina imala 34% stanovništva sa diplomom fakulteta, Danska i Irska po 32%, Grčka 23%, Slovenija 22%. Prema planovima evropskog obrazovanja do 2020. godine sve zemlje EU moraće da imaju najmanje 40% visokoobrazovanog stanovništva. R. Srbija sa oko 7% akademskih građana (bez strukovnih studija), pod uslovom da broj diplomiranih raste dosadašnjom dinamikom, ovaj cilj ne može postići za tri do četiri decenije.

Prethodna statistika ne daje dovoljno pouzdanosti u kompetentnost nacije, jer navedenom treba dodati i kvalitet visokog obrazovanja, koje je znatno funkcionalnije u odnosu na obrazovne sisteme razvijenih zemalja. Brojne afere u poslednjih nekoliko godina po pitanju najviših naučnih zvanja koja su stečena u Srbiji pokazuju da je diploma jedna stvar, ali znanje koje stoji iza nje potpuno druga stvar. Na taj način se gep između kvaliteta obrazovanja u razvijenim i zemljama u tranziciji još više povećava, što ove zemlje, pa i Srbiju dovodi u inferioran položaj.

Povezano sa prethodnim su inovacije i kreacije. Ispostavlja se da obrazovanje ima višestruke i šire uticaje na sve društvene tokove u zemlji. Ono povećava demokratski potencijal, jer su danas najrazvijenije zemlje koje imaju i najrazvijeniju demokratiju. Takođe povećava poslovnu uspešnost pod uslovom da se obrazovanje vrednuje i da se ne marginalizuje, što direktno utiče na kvalitet života.

Bez obzira što različiti problemi imaju iste simptome, i što isti problemi daju različite simptome, može se tvrditi da se ovakvom strukturom stanovništva ne može očekivati veća inovativnost i privredna, odosno društvena produktivnost.

10.2. Uticaj visokog obrazovanja na stopu privrednog rasta, zaposlenost i produktivnost rada u Srbiji od 1953.-2011.

U prethodnom delu rada konstatovan je uticaj visokog obrazovanja na inovativnost, odnosno na Bruto domaći proizvod, kao parametar rasta i razvoja pojedinih zemalja, iako to uvek ne znači da BDP i privredni rast moraju biti u visokom nivou korelacije, tj. da svaki rast BDP automatski proizvodi i veći privredni rast, kao što i svako poboljšanje i povećanje broja visokoobrazovane populacije apsolutno ne znači i veći privredni rast, bolji životni standard, itd.

Page 247: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

231

Imajuću u vidu prethodno, nadalje će se komparirati obrazovna struktura stanovništa Srbije starog 15 i više godina prema školskoj spremi; i privrednog rasta u periodu od 1953.-2011. godine, pri čemu će se uzimati proseci na svakih deset godina, tj. period u kome su vršeni popisi stanovništa.246

Tabela br. 29: Obrazovna struktura RS 1953.-2011.

Nivoi obrazovanja 1953 1961 1971 1981 1991 2002 2011

Bez š. spreme 44 22 21 15 9 6 3

Nepotpuno o. obraz. 43 52 45 30 24 16 11

Osnovno obrazovanje 5 7 14 24 24 24 21

Srednje obrazovanje 8 10 16 25 32 41 49

Više obrazovanje - 1 1 2 4 5 6

Visoko obrazovanje 1 1 2 3 5 7 11

Nepoznato - - - 1 1 2 -

Privredni rast u % - 9 6 6 - 0,3 - 6 3

Zaposlenost - 7 3 4 1 -1 -16

Produktivnost - 2 3 2 - 2 - 5 5

Napomena: U tabeli su data zaokruživanja koja neće bitno uticati na konstatacije, tendencije i zaključivanja.

Iz prethodne tabele je vidljivo da se u prethodnih 55 godina obrazovna struktura stanovništa Srbije kretala od smanjenja broja bez i sa osnovnim obrazovanjem, a da se povećavao broj stanovništva sa srednjim i visokim obrazovanjem, što je razumljivo i nisu potrebna dodatna objašnjenja, a to se može videti i u sledećem dijagramu:

246 Republički zavod za statistiku R. Srbije: Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. 30.septembra 2011. str. 18.

Page 248: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

232

Bitno je konstatovati da je tranzicija po pitanju smanjenja broja uslovno rečeno nepismenih i pismenih bila veoma spora i nedovoljna u odnosu na druge zemllje EU.

Kada je u pitanju odnos između broja visokoobrazovane populacije, koja ima i najveći uticaj na privredni rast i Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika, pokazuje se paradoks da je Srbija imala daleko veći privredni rast u analiziranom periodu, odnosno desetlećima kada je imala manji broj visokoobrazovanih, a daleko manju stopu privrednog rasta u nekim periodima kada je imala bolju visokoobrazovnu strukturu stanovništva.

Ispostavlja se da je period šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih u R. Srbiji bio najuspešniji od posmatranih pedeset pet godina, jer su u ovom periodu ostvarivani i najbolji rezultati po navedenim, ali i drugim parametrima. Drugih, period od poslednjih dvadeset godina se pokazuje kao neuspešan, jer su u ovom periodu ostvareni i najniži rezultati sa relativno visokim negativnim ishodima (zaposlenost koja je u periodu od 2002.-2011. zabeležila negativnu stopu od 16%). Na osnovu praćenja rezultata od 2011. do današnjih dana može se pretpostaviti da i drugo desetljeće ovog veka neće biti uspešnije od perioda šezdesetih do osamdesetih, iako je evidentno da će broj visokoobrazovanog stanovništva verovatno biti oko 17-18%.

Prosečna godišnja stopa privrednog rasta u periodu od 1955. – 2011. godine na globalnom nivou je iznosila 3,9%, dok je prosečna godišnja stopa rasta u Srbiji u analiziranom periodu iznosila 2,3% , što je skoro duplo manje od globalnog proseka.247

Paradoks je evidentan i kada je u pitanju komparacija između visokoobrazovne strukture stanovništva i broja zaposlenih, odnosno produktivnosti. Naime, najveći broj zaposlenih je u analiziranom periodu zabeležen u desetljećima u kojima je postojao i najmanji broj visokoobrazovane populacije, dok je najmanji broj zaposlenih ostvaren u periodima sa

247 M. Zdravković: Srbija 1955 – 2011. Bruto domaći proizvod, zaposlenost, produktivnost, stručni mesečni časopis Makroekonomija, 16. Septembar 2011. godine.

0 15 30 45 60

Nepoznato

Visoko obrazovanje

Više obrazovanje

Srednje obrazovanje

Osnovno obrazovanje

Nepotpuno o. obraz.

Bez š. spreme

Obrazovna struktura

2011 2002 1991 1981 1971 1961 1953

Page 249: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

233

najboljom visokoobrazovnom strukturom. U poslednjih dvadeset godina, čak je beležena i negativna stopa u rastu zaposlenih, iako je visokoobrazovna strukura stanovništva bila daleko bolja.

Ista zakonitost se pokazala i po pitanju rasta produktivnosti, izuzev kod prve decenije ovog veka u kojoj je ostvaren rast produktivnosti (5%) u uslovima povećanog procenta visokoobrazovne strukture od ukupnog broja stanovništva. Imajući u vidu prethodne dve decenije u kojima je ostvarivana i negativna stopa produktivnosti, ovo je napredak, ali je ovo nedovoljano pouzdan dokaz za postoji visok nivo uzajamnosti između nivoa stručne spreme, odnosno visokoobrazovanog stanovništva i rasta produktivnosti.

Rečju, u analizi prethodnog perioda u R. Srbiji može se konstatovati da nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali i potvrđivali da se povećanjem visokoobrazovnog nivoa stanovništva kao parcijalnog faktora povećavaju, odnosno poboljšavaju ekonomski parametri uspešnosti. Analogno navedenom se ne može tvrditi da i visoko obrazovanje, kao i drugi parcijalni faktori, automatski utiču na inovacionu nacionalnu, odnosno korporativnu sposobnost.

Treba imati u vidu svu složenost u kojoj se Srbija nalazila u prošlosti, a i izazovi pred kojima se nalazi i u savremenim uslovima, ali shodno konstatacijama do kojih se došlo u poglavlju 6 ove disertacije: „Specifičnosti upravljanja inovacijama i kreacijama u kriznim vremenima” i u tako složenim uslovima se opasnosti i pretnje moraju transformisati u prilike i šanse, a to znači promeniti načine razmišljanja, kao i koncepte organizovanja i upravljanja, poslovanja i uopšte funkcionisanje države i poslovnih subjekata.

10.3. Karakteristike visokoobrazovne usluge sa osvrtom na Srbiju Savremeno poslovanje na globalnom nivou je praćeno visokim nivoom zastupljenost usluga. Ovo se posebno odnosi na visoko razvijene zemlje, u kojima dominira sektor usluga i koji predstavlja okosnicu njihovog privrednog razvoja. Tendencije su da se primarni i sekundarni sektor smanjuju, a da primarno mesto zauzima uslužni sektor.

Sektor usluga, ili tercijarni sektor obuhvata sve nematerijalno, tj. sve što se ne odnosi na poljoprivredu i industriju. Sektor usluga je raznovrstan i obuhvata različite delatnosti: trgovinu, turizam, saobraćaj, ugostiteljstvo, finansijsko-bankarske poslove, komunalne, zdravstvene i obrazovne usluge, kulturu i umetnost, itd. Tercijarni sektor u sebe uključuje i druga dva, odnosno i primarni i sekundarni, a sve češće se i proizvodi ovih sektora realizuju kroz usluge.

U okviru usluga izdvaja se poseban, četvrti sektor, a to je tzv. kvartarni sektor, ili kvartarne delatnosti, kao rezultat sve složenije ekonomije i njihovih specifičnosti. Ovo je značajno za savremeno društvo jer savremena ekonomija i poslovanje sve više zahteva kombinaciju različitih sektora. Dakako, svaki od navedenih sektora ima svojih karakteristika koje imaju i drugi sektori, ali takođe svaki od njih ima posebnih specifičnosti koje ih međusobno razlikuju.

Kvartarni sektor se danas razvio do te mere da je nastala kvartalna ekonomija, kao deo tercijarnog sektora. On se odnosi na intelektualni, odnosno sektor znanja, i to: zdravstvene usluge, obrazovne usluge (osnovnog, srednjeg, strukovnog i univerzitetskog nivoa) konsultantsko-menadžerske poslove, advokatske, kulturno-umetničke, brokersko-finansijske,

Page 250: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

234

usluge istrživanja i razvoja, medija, komunikaciono-informacione usluge, itd. Iako je ovo najmlađi sektor, on se u savremenim uslovima razvio tako da su se u okviru opštih nauka razvile specijalizovne granske nauke za obrazovanje, zdravstvo, kulturu, medije i komunikacije, itd. Sve delatnosti kvartarnog sektora u modernim uslovima se nazivaju „kreativnim industrijama”.248

Osnovna karakteristika kvartarnog sektora, a u okviru njega delatnosti obrazovanja, je u tome što se on odnosi na profesije koje zahtevaju znanje, veštine i iskustva, odnosno ove delatnosti su vezane za tzv. „bele mantile” i „zlatne okovratnike.” Osnovni resurs, odnosno potencijal u kvartarnom sektoru je znanje a osnovni alati su visoke tehnologije.

Bitne karakteristike kvartnog sektora, a u okvir njega i obrazovne delatnosti, se mogu svesti ne sledeće:249

• Obrazovanje se smatra javnim dobrom koje je dostupno svima, što je garantovano i najvišim pravnim aktima zemlje,

• Odnosi se na pružanje širokog spektra usluga obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje i visoko) kao i naučno-istraživački rad i razvoj.

• Disperzovana usluga po dubini i širini države, pod centralnim nadzorom države i uz manje ili više definisane kurikulume ili silabuse (posebno u osnovnom, a manje u srednjem obazovanju),

• Zapošljava ogroman broj visokokompetentnih ljudi,

• Obrazovna usluga ne stvara vrednost samo za sebe, već prevashodno treba da poveća vrednost, odnosno uspešnost u druga tri sektora,

• Raspolažu ogromnom imovinom, često heterogene prostorne i tehničke opremljenosti,

• Visoko intelektualizovana usluga, zasnovana na znanju i primeni savremene sofisticirane tehnologije,

• Usluga se daje i prima jednovremeno, ali se može i razdvojiti davanje i primanje usluga, posebno ako se radi o Distance learning study sistemu (DLS). Međutim, njeni rezulati, odnosno ishodi se mogu videti u budućnosti,

• Obrazovna usluga se nastoji internacionalizovati, odnosno da se na globalnom nivou uspostave jedinstveni standardi i procedure, kako bi se obezbedila veća mobilnost studenata, učenika, odnosno stručnjaka.

248 O navedenom detaljnije je dato u: Lj. Joksimović, Budućnost poslovnog obrazovanja i kreativnosti na pragu IV tehnološke revolucije, Ekonomski vidici, Beograd, juni-juli, 2016. str. 237-238. 249 Uz modifikaciju: Oskar Čaves: What is the quatemary sector of the economy?, Life Persona, 10. Februara, 2016.

Page 251: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

235

• Kvalitet obrazovne usluge se procenjuje na duži rok, odnosno odloženo.

Shodno navedenom, inovacije i kreacije, kao i upravljanje istima ima svojih osobenosti, koje je razlikuju od drugih sektora. Ispostavlja se da je u velikim i kompleksnim sistemima, posebno kada je u pitanju visoko obrazovanje, koje je najčešće centralizirano, posebno u zemljama tranzicije, postoje brojne prepreke, ali i inercija za uvođenje inovacija i promena. Visokoobrazovne usluge su složene institucije, koje unutar sebe sadrža tri međusobno povezane aktivnosti: edukaciju i vaspitanje, nauku, istraživanje i razvoj i upravljanje resursima. Ove tri aktivnosti su međusobno povezane, a njihovi odnosi čine obrazovne ustanove kompleksnim sistemima.250

10.4. Visoko obrazovanje u Srbiji kroz institucionalne osnove Visoko obrazovanje bi po logici trebalo da bude povoljan ambijent za razvijanje inovacija i kreiranje novih tehnologija, proizvoda, novih organizacionih koncepata, itd. To se ne dešava, posebno u zemljama u tranziciji, u kojima je visoko obrazovnje postalo ne samo inertno na promene, već često predstavlja i glavnog „kočničara” za uvođenje promena. Ovo se najčešće obavlja preko tzv. instituta autonomije univerziteta, gde je mnogo lagodnije živeti sa klasičnim i postojećim sistemom rada, nego živeti sa promenama.

Za uvođenje inovacija u obrazovnim sistemima i uopšte za održavanje istog su potrebna velika finansijska sredstva, koja objektivno opterećuje nacionalne budžete. Dok se izdatak za obrazovanje i naučno istraživački rad u razvijenim zemljama smatra kao investicija, u zemljama tranzicije i Srbije se ovaj izdatak posmatra kao trošak, zbog čega se u kriznim vremenima, u nacionalnim budžetima prvo smanjuje udeo za obrazovanje i naučno-istraživački rad. Ovo u Srbiji manje više-važi i u normalnim vremenima.

Sistem obrazovanja je u najvećoj meri zadržao tradicionalni način učenja, distribucije, skladištenja i korišćenja znanja. Ovo se odnosi i na razvijene zemlje, gde se još uvek obrazovna usluga pruža po principu masovnosti, iako je ovaj princip napušten u masovnoj proizvodnji sa kojom je primarni sektor ostvario blistave rezultate. Dakle, e-poslovanje, koje omogućava individualno obrazovanje po principima masovnog obrazovanja, još uvek nije prihvaćeno, iako je danas moguće da se predavanja, vežbe, posmatranja operativnih i praktičnih radnji obavlja u velikom broju slučajeva (masovno) zahvaljujući priključcima, a da se isto obavlja pojedinačno u realnom, ili odloženom vremenu kod svojih kuća, stanova, itd.

Obrazovanje, a posebno visoko obrazovanje je u nadležnosti države. Ona osniva i finansira visoko obrazovanje, koje je inertno, nije izloženo konkurenciji, a pod institutom autonomije visokog obrazovanja se dešavaju često problematične stvari. Privatno visoko obrazavanje je satanizovano iako ono obuhvata od 12-15% ukupnog broja studenata. Ovaj problem se odnosi i na druge delove kvartarnog sektora: zdravstvo, kulturu, medije i komunikacije, itd. što indirektno utiče i na kvalitet visokog obrazovanja.

250 O navedenom više u: Čedomir Ljubojević i drugi: Principi i instrumenti upravljanja visokoobrazovnim institucijama, Fakultet za poslovne in upravne vede, Zbornik povzetkov, Novo Mesto, 14 i 15. April, 2016. str. 64.

Page 252: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

236

Obzirom da je država po pravilu loš domaćin i da najčešće nije u stanju ništa da obavi brzo i efikasno, nije zainteresovana za konkurentnost, bez koje nema ni progresa ni inovacija, nije tajna. Država nema ideju da osnuje integrisane univerzitete koji bi doprineli racionalnosti trošenja finansijskih sredstava, a poseban problem je zapostavljanje digitalizacije koja je uveliko zahvatila savremeno obrazovanje. O prednostima digitalnog, odnosno e-obrazovanja i učenja ne treba ni govoriti. Da bi do toga došlo, potrebno je ne samo visoko obrazovanje učiniti konkurentnijim, već i unaprediti tehnologiju i pre svega stvoriti kulturu novog načina učenja i prihvatiti modernije tehnologije koje su ne samo efikasnije, već pružaju i veću udobnost i zadovoljstvo tokom učenja i sticanja znanja.

Imajući u vidu prethodno, može se konstatovati da je scor obrazovanja Srbije na Globalnoj listi Competetiveness zs 2015.-2016. veoma nepovoljan, odnosno njegova pozicija je veoma loša, jer se Srbija nalazi na 110. poziciji sa vrednošću 3,1. U okviru Poboljšanja efikasnosti (Efficiency enhancers) koji je za 2015.-2016. godinu vrednovan sa 3,9 (od 7 mogućih) Srbija se po ovom pitanju našla na 83. mestu. Kada je u pitanju Visoko obrazovanje i treninzi (Hight education and training), vrednost srpskog obrazovanja je ocenjena sa scorom 4,3 i zauzela je 71. poziciju. Ovo je relativno dobra vrednost i u upoređivanju sa drugim elementima tržišta proizvoda, tržišta rada, finansijskog tržišta, za Srbiju je ovo najbolja pozicija. Ipak, kada je u pitanju Lista od 140 zemalja ovo je niska vrednost i loša pozicija.251

Na loše pozicioniranje obrazovanja na Međunarodnoj rang listi je znatno doprinelo i loše upravljanje visokoobrazovnim ustanovama (Qualty of management school). Nepostojanje integrisanih univerziteta koji bi stvorili uslove za integrativno delovanje i upravljanje različim naučnim oblastima na racionalan i efektivan način je dezintegrisalo i atomiziralo obrazovanje, koje po logici treba da bude potpuno otvoren sistem za kreiranje, ali i priliv ideja i inovacija. Ovo je po mađunarodnim standardima, najlošije ocenjena vrednost srpskog obrazvanja u 2015.-2016. godini, jer je od 140 zemlje Srbija zauzela 116. mesto sa vrednošću 3,4.

Jasno je da se sa ovakvim vrednostima i pozicijama na Međunarodnim listama ne mogu ostvariti značajniji rezultati po pitanju inovacija, konkurentnosti i uopšte privrednog i društvenog razvoja. Srbija je po ovom pitanju u grupi zemalja sa najlošijim vrednostima, uprkos stalnim poboljašnjima. Međutim, to povećanje vrednosti i poboljšanje pozicija mora biti daleko brže, jer razvijeni prave po pravilu veće skokove, a time i veću razliku u odnosu na manje razvijene, odnosno na visokoobrazovne sisteme koji su lošiji po svojim vrednostima.

10.4. 1. Strategija razvoja obrazovanja u R.Srbiji od 2012.-2020. Institucionalne osnove obrazovanja i istraživanja i razvoja predstavljaju temeljnu, ili ključnu osnovu za organizovanje i funkcionisanje ovih delatnosti. Ovu osnovu čini vertikala na čijem je vrhu Ministarstvo za obrazovanje i tehnološki razvoj sa uslovno rečeno nižim i njemu potčinjenim organizacionim delovima. Obzirom da u Srbiji postoji preko 140 strategija, a nekoliko desetina koje su u direktnoj ili indirektnoj vezi sa visokim obrazovanjem, dalja pažnja će se usmeriti na Strategiju razvoja obrazovanja, Zakon o visokom obrazovanju R. Srbije,

251 World Economic Forum, The Global Competetitiveness Report za 2015-2016, pp. 314-315.

Page 253: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

237

Strategiju razvoja naučno istraživačkog rada, Zakon o naučno istraživačkom radu; koje su u najtešnjoj povezanosti.

Jedan od najvažnijih dokumenata za upravljanje zemljom ili korporativnim organizacijama je strategija. Ona treba da kreira put, odnosno način ostvarenja postavljenih ciljeva koje je formulisala politika. Shodno navedenom, odnos između politike i strategije treba posmatrati kao odnos celina prema delu, tj. da je politika celina, a da je strategija njen deo, odnosno podsistem. Osnovni uslov da postoji strategija je da prethodno postoji politika, što znači da bez politike strategija je nemoguća, jer po kibernetskim zakonima, deo ne može da postoji bez celine, dok celina može da postoji bez delova.252

Navedena opservacija je korisna, jer se ova činjenica ne praktikuje u formulisanju strategije, već se ona donosi, a da ne postoji nacionalna, ili korporativna politika. Stoga nastaju brojni problemi i nesporazumi, pa i kontroverze koje nisu u funkciji poboljšanja organizacione uspešnosti, bilo da se radi o makro, ili korporativnom nivou. Dapače, ovi nesporazumi često nanose veliku štetu, jer je poznato da je bolje funkcionisati bez bilo kakve strategije, nego sa strategijom koja je nejasna, konfuzna i koja nije logična.

Prethodna konstatacija se odnosi i na Strategiju obrazovanja R. Srbije koja je doneta za period od 2012.-2020. godine i čiji se mandat završava za nešto više od godinu dana.253 Ova strategija ne proizilazi iz nacionalne politike R. Srbije u čijem delu bi trebalo da svoje mesto nađe i obrazovanje, već se u mnogim delovima bavi politikom, ili taktikom. Precizne analize pokazuju da je ova strategija, kao i druge, glomazna, da ne korespondira sa internim i eksternim faktorima zbog čega je veliki raskorak između zamišljenog u strategiji i stvarnog stanja u realnom životu.

Strategija vrvi od reči: mora, treba, nužno je, moguće, nemoguće, itd. Ona često postavlja ciljeve (što je zadatak politike) i ostvarivanje tih ciljeva uslovljava određenim dešavanjima u vezi rasta DBP, ili drugih promena. Strategija kao akcioni plan se ne može zasnivati na pretpostavljenim, već sigurnim unutrašnjim i spoljnim resursima. Ona treba čak i da računa na lošije uslove, jer strategija mora da funkcioniše u skladu sa određenom situacijom i na osnovu sigurnih resursa.

U vezi Strategije obrazovanja R. Srbije, ali i drugih strategija, apsurdno je zahtevati da se strategija stavi na javnu diskusiju, kako bi se izdiskutovalo da li su relevantni politički činioci saglasni sa njenim predviđanjima. Apsurd je u tome što se ovde meša politika i strategija. Dakle, nacionalna politika treba da bude na javnoj diskusiji, jer se kroz nju treba postići konsenzus, ili većina po pitanju određenih ciljeva. Kada se to usvoji, donosi se Strategija, koja treba da utvrdi način ostvarenja određenih ciljeva od strane politike. Dakako, pri donošenju Strategije nema javne diskusije ni rasprave, već kompetentno i nadležno ministarstvo treba da formuliše koncept za ostvarenje postavljenih ciljeva. U strategiji nema mesta kompromisu, ali

252 M. Radosavljević i drugi: Holistička tehnologija uspešnosti, FORKUP, Novi Sad, 2011. str. 134-136. 253 Strategija obrazovanja R. Srbije 2012-2020.

Page 254: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

238

je kompromis neophodan u politici. Promena postojeće prakse predstavljala bi veliku inovaciju, koja bi unapredila sistem visokog obrazovanja.

U Strategiji razvoja obrazovanja R. Srbije za period od 2012.-2020. se insistira na izbegavanju kompromisa, tj.: „Očekuje se da formulisanje strategije bude pod jakim pritiscima da se učine brojni kompromisi, kako bi i veoma suprotstavljeni interesi i gledišta bili u odgovarajućoj meri zadovoljni. U izradi strategije ne treba prihvatati kompromisna rešenja, već se traže ona koja su najbolja moguća za dalji razvoj obrazovanja. To je ključni razlog što je pristup formulisanja ove strategije ekspertski”254.

Dobro je što ovakva formulacija postoji u postojećoj Strategiji, ali nije dobro što se ova opredeljenja ne sprovode, već pod pristiskom se odstupa od usvojenih koncepata. Primer tolerisanja tzv. “starim studentima”, gotovo u čitavom periodu od donošenja strategije do njenog okončanja za produžetak rokova za završetak studija, to potvrđuje. Na ovaj način se kompromituje nadležno ministarstvo, gubi se poverenje u samo strateško opredeljenje, a takođe deluje neozbiljno prema institutu Strategije.

Problematično je i samo donošenje Strategije, jer istu treba da donose oni koji će je sprovoditi, a na osnovu vizije i svojih znanja i veština. Espertska strategija, tj. formulisanje strategije od strane eksperta je neprihvatljiva, jer strategiju moraju formulisati stratezi, vođe, oni koji će je implementirati i sprovoditi, odnosno uvoditi korektivne akcije tokom njene realizacije. Shodno navedenom, promenom vođe, odnosno Ministra, bilo bi logično da se menja i Strategija, jer svaki strateg ima svoj koncept i viđenje, što znači da je veoma teško sprovoditi strategiju koju je drugi doneo, ili je to uradio ekspertski tim.

Ispostavlja se da između formulisane strategije i njene implementacije postoji najmanji „gep” u početnim godinama njenog formulisanja, a što vreme više odmiče, menjaju se okolnosti, pa su neophodne korektivne akcije i mere u datoj strategiji, do donošenja nove strategije.255 Ishod ovakvog rezonovanja je poznat, a to je da mnoga strateška zalaganja nisu praktično ostvarena i nisu doživela svoju materijalizaciju kroz povećanu vrednost, odnosno kvalitet obrazovanja.

Strategija nije ni vremenski usklađena sa drugim strategijama koje se manje-više nalaze u uzročno-posledičnim vezama i odnosima, kako sadržajno i akciono, tako i vremenski. Dok je ova Strategija doneta za vremenski period 2012.-2020. dotle je Strategija R. Srbije u vezi tehnološkog razvoja doneta za vremenski period od 2016.-2020. godine.

U strategijskoj teoriji se govori da vremenski period za koji se donosi strategija treba da iznosi do deset godina. Sa stanovišta teorije, Strategija obrazovanja R. Srbije od 2012.-2020. je izgrađena za razuman vremenski period. Sa strategijom se obično radi i Akcioni plan u kome se predviđaju zadaci, rokovi, nosioci zadataka. Analizom Akcionog plana može se konstatovati da u njemu postoje mnoge aktivnosti koje ne pripadaju strategiji, već nižim nivoima, odnosno podsistemima strategije, a to su operatika i taktika, koje su se u praksi potpuno „izgubile”.

254 Strategija razvoja obrazovanja R. Srbije za period 2012-2020. 255 Ibidem str. 50.

Page 255: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

239

Strategija kao dokumenat mora biti operativna, ona mora sažeto predstaviti generalni pravac akcije, na osnovu raspoloživih resursa i stvarne situacije. Bez obzira na rizik da se ocenjuje njen obim, ona ne bi trebalo da po obimu bude veća od 20 strana. Strategija obrazovanja R. Srbije za period od 2012.-2020. godine je napisana na 190 strana, ima 22 priloga, što znači da je deset puta većeg obima od standarda. Takav dokumenat nije u funkciji integralnog vođenja obrazovanja od tačke A do tačke B, odnosno iz postojeće do željenog stanja.

Sa teorijskog stanovišta pre donošenja svake strategije treba analizirati prethodne, šta je u njima bilo dobro i loše, šta treba unaprediti, modifikovati, dopuniti, itd. Ova praksa postoji u vojnim organizacijama pri okončanju ratnih vežbi i igara, gde se posle svakog događaja rade analize da li su i u kojoj meri ispunjeni ciljevi. Kada je u pitanju Strategija obrazovanja R. Srbije za pomenuti period, ove analize ne postoje, makar nisu dostupne javnosti, ili su podaci na kojima se zasnivaju određene akcione aktivnosti zastareli. Na primer, u Strategiji se navodi da su za “ocenu sadašnjeg stanja obrazovanja odraslih korišćeni podaci Eurostata iz 2008. Jasno je da se Strategija obrazovanja za period od 2012.-2020. ne može zasnivati na ovakvim podacima, ali ni na statističkim kvantifikacijama, jer u uslovima revolucionarnih promena, gotovo je nemoguće predvideti budućnost na osnovu prošlih događanja i kretanja.256

Precizne analize pokazuju da je raskorak između normativnog u Strategiji i praktičnog, veliki, tj. da se u strategiji predviđa jedno, a radi drugo, da se radi ono što nije dato u Strategiji, pa čak i suprotno od strategijskih opredeljenja. Primera radi, u Strategiji obrazovanja piše da će se omogućiti horizontalna i vertikalna povezanost između strukovnih i akademskih studija, ali je Zakon o visokom obrazovanju iz 2017. ovo pitanje onemogućio, iako je do isteka Strategije ostalo više od dve godine. U Strategiji je predviđeno da učešće ukupnih javnih rashoda za obrazovanje do 2020. Bude 6% od DBP. Ovaj procenat, na isteku vremenskog trajanja Strategije nije ni izdaleka ostvaren.

U Strategiji je takođe regulisano da će se samo studenti koji ostvaruju 60 ECTS bodova finansirati iz budžeta, ali je u praksi taj broj bodova sveden na 48. Takođe je predviđeno da se poveća broj učenika u gimnazijama, povećanje mobilnosti studenata i nastavnika, ali se u praktičnoj realizaciji ispoljavaju druga opredeljenja.

Najosetljivije pitanje svake strategije su ljudski potencijali. Kada je u pitanu Strategija obrazovanja R. Srbije, evidentno je da ona sa opravdanjem ukazuje na važnost profesije nastavnika ili profesora. U vezi toga se kaže: „Profesiju nastavnika karakteriše dostojanstvo i integritet… visoko je cenjena i dobro plaćena. Tako se stvara klima u kojoj će sposobne i kvalitetne kandidate privlačiti nastavnička profesija”257 Jasno je da na kraju životnog veka ove Strategije ovo opredeljenje nije ostvareno, već je nastavnička profesija doživela potpunu suprotnost. Ona nije praćena dostojanstvom, nije visoko cenjena, a takođe ni adekvatno plaćena. Ova profesija je svrstana u grupu javnih činovnika, tj. u grupu administrativnih, izvršnih i drugih činovnika, a ne kao profesija koja opredeljuje budućnost zemlje i generacija koje dolaze.

256 Videti Strategiju obrazovanja R. Srbije od 2012-2020. str. 156. 257 Strategija obrazovanja R. Srbije 2012.-2020. str. 143.

Page 256: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

240

Kvalitativno dobra strana Strategije obrazovanja R. Srbije za period od 2012.-2020. godine je što je ista urađena poštujući princip holizma, tj. što je obuhvatila sve nivoe i vrste obrazovanja, što nije slučaj u drugim delatnostima ili sektorima. Na ovaj način akcenat se daje celini, a ne parcijalnim delovima obrazovnog sistema.

Međutim, u praktičnoj realizaciji ovog principa je primetno da Univerzitet ne funkcioniše kao celina, objedinjavajući sve fakultete u jedinstvenu celinu, zbog čega svaki fakultet deluje parcijalno, ima sve poslovne funkcije i deluje samostalno sa visokim nivoom samostalnosti. Sa stanovišta teorije organizacije ovo je „nemoguća organizacija”, jer svaka organizacija mora da ima centar koji će objedinjavati i obavljati najmanje tri funkcije, i to: finansijsko-razvojnu, kadrovsku i komercijalnu. Shodno navedenom, Univrzitet treba da bude centralna osa koja će kreirati strategiju univerziteta kao zajednice svih fakulteta, dok bi se na nivou fakulteta obavljali poslovi vezani za realizaciju nastavnog plana i programa, tj. operativno taktički zadaci.

10.4.2. Zakon o visokom obrazovanju R. Srbije sa stanovišta inovacija i invencija

Jedan od najvažnijih instrumenata kojim se pravno i institucionalno uređuje oblast visokog obrazovanja u Srbiji je Zakon o visokom obrazovanju. Ovaj, kao i drugi zakonski okviri ne mogu rešiti sve probleme visokog, kao i ostalih nivoa obrazovanja, ali se pokazuje da bez dobrih zakona nama dobrog obrazovanja. Zakon treba da koresponidira sa Strategijom razvoja visokog obrazovanja, tj. on treba da proizilazi iz strategije i da kao alatka omogući, tj. podrži realizaciju Strategije. To dalje znači da svaka promena Strategije visokog obrazovanja, ili donošenje nove, nakon što istekne vreme postojećoj strategiji, treba da bude praćena ili donošenjem novog, ili modifikacijama postojećeg Zakona o visokom obrazovanju.

Ovo je posebno značajno za teoriju organizacije i menadžmenta, ali i za strategijsku praksu, jer se pokazuje da se donose zakoni koji ne proizilaze iz strategije, ili se donosi strategija, a da ista nije praćena logističkim, finansijskim, pravnim i drugim okvirima i propisima. Navedeno dovodi do toga da se u zakone unose odredbe koje su suprotne strategiji i da na kraju isteka roka određene strategije mnoge njene odredbe nisu realizovane, ili su realizovane odredbe koje ne postoje u strategiji, pa čak i one koje su suprotne strategiji.

Precizno analiziranje postojećeg (novog) Zakona o visokom obrazovanju,258 u kontekstu savremenih, a posebno budućih ciljeva koje obrazovanje treba da ostvari, može se konstatovati da on ne odgovara ni sadašnjosti, a o budućnosti da se i ne govori. Zakon je koncipiran na klasičnim i zastarelim postulatima i više je okrenut prošlosti nego budućnosti. Kvalitet obrazovanja i nakon uvođenja Bolonjske deklaracije je skroman, jer pravnici, ekonomisti, a i druge profesije izlaze sa visokoškolskih ustanova, a da tokom školovanja nisu videli ugovor, tužbu, žalbu, nisu prisustvovali sudskom procesu, nisu uradili ni jednu ekonomsku analizu, a neretko ne znaju da pročitaju finansijske izveštaje, itd. Srpski univerziteti su zatvoreni pod izgovorom akademskih sloboda i nepristupačni su za inovacije pre svega zbog glavnih aktera

258 Zakon o visokom obrazovanju R. Srbije, SG RS 88/2017.

Page 257: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

241

u visokom obrazovanju, a to su dekani i nastavno osoblje. Umesto da visoko obrazovanje bude „zamajac” za inovacione poduhvate i opšte privredni i društveni razvoj, oni su postali kočničari, bez ideje da se nešto promeni ili inovira. Koliko su to okoštale strukture, može se delimično videti iz nemogućnosti da se uspostave integrisani univerziteti, kako to postoji svuda u svetu, već svaka javna visokoobrazovna ustanova predstavlja samostalni pravni subjekat, inokosna je zbog velikih akademskih sloboda, poseduje svoj tekući račun, a time i samostalnost u raspolaganju sredstvima koje dobija od države, pri čemu se od tih sredstava, gotovo ništa, ili malo izdvaja za inovacije i unapređenje materijalne, ili kadrovske osnove ustanova.

U srpskom obrazovnom, organizacionom i pravnom, ali i pedagoškom okviru, još uvek dominira klasičan način nastave, koji je zastareo, odgovara industrijskom društvu i ne uvažava činjenicu da je svet uveliko zašao u društvo ili ekonomiju znanja u kome je znanje postalo najznačajniji, ali u isto vreme i neograničeni resurs. U nedostatku savremenosti i modernosti, još uvek se u javnom visokom obrazovanju zadržao pozicioni autoritet nastavnika, dok je student tretian kao objekat koji treba da usvoji stavove nastavnika, a svako kreativno ili drugačije razmišljanje se sankcioniše. Tako su čitave generacije stručnjaka uslovno rečeno uništene, jer će biti nesposobne da za nekoliko godina od završetka fakulteta odgovore na brojne izazove sa kojima će se sretati.

Zakonom o visokom obrazovanju, predviđeno je da će Nacionalni savet za visoko obrazovanje biti biran od strane Vlade, odnosno da će većinu članova Nacionalnog saveta birati izvršna vlast, a da će Nacionalni savet formirati Nacionalno akreditaciono telo, koje će se putem Akreditacione komisije baviti proverom kvaliteta i verifikacijom visokoškolskih ustanova koje ispunjavaju standard da se mogu baviti visokom obrazovanja. Po ovom pitanju su date značajne primedbe koje se pre svega odnose na navodno narušavanje autonomije akademske zajednice. Pri navedenom treba imati u vidu da je i ranije narušen princip samostalnosti i objektivnosti Akreditacione komisije kada su njeni članovi dolazili sa svojih matičnih fakulteta. Oni su bili nezavisni od izvršne vlasti, ali zavisni od visokoškolskih ustanova u kojima su bili u stalnom radnom odnosu i koji su lako i bez značajnijih napora akreditovali ili reakreditovali svoje fakultete.

Ipak, u srpskom visokoobrazovnom prostoru je evidentno da mali broj studenata uspeva da u toku akademske godine prikupi 60 ESPB, što govori da reforme nisu celovito sprovedene po pitanju prosečnog opterećenja studenata, prilagodljivosti i savremenosti literature, kompetentnosti nastavnog kadra, kako to nalaže Bolonjski proces. Praksa pokazuje da je najveći problem što se kurikulumi pojedinih studijskih programa formiraju na osnovu raspoloživog nastavnog potencijala, a ne prema potrebama i zahtevima tržišta rada. Takođe je evidentan problem plagijata koji je uzeo takvog maha da predstavlja ozbiljan izazov za obezbeđenje originalnosti u naučno-istraživačkom radu.

Visoko obrazovanje u Srbiji pati od bolesti nedostupnosti visokog obrazovanja potencijalno zainteresovanima. Trenutno, visoko obrazovanje je skupo za veliki broj porodica, zbog čega i oni koji upišu studije, prekidaju pre nego što završe školovanje. Subvencionisanje smeštaja i

Page 258: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

242

ishrane za studente, povlašćen prevoz, državni krediti i stipendije, prema ocenama daju suprotne efekte, obzirom da nisu usmereni prema onima kojima je to zaista potrebno259

Zbog marginalizacije obrazovanja u odnosu na pripadnosti pojedinim ideološkim opcijama, povećan broj visoko obrzovanih nije sam po sebi indikator kvalitetnog visokog obrazovanja, visoko kvalifikovane radne snage, jake intelektualne elite ili adekvatne socijalne mobilnosti. Zbog toga se relevantnim informacijama i podacima mora prići sa oprezom. Pokazuje se da je problem veći, ako se u njegovo rešavanje uključi što veći broj varijabli 260.. Uključivanjem Srbije u EU ista će dobiti isti status u vezi projekata i programa kao i ostale članice EU.

Iz navedenog se može zaključiti da je Zakon o visokom obrazovanju R. Srbije najznačajniji institucionalni i pravni akt koji reguliše sferu obrazovanja, ali i da on ne korespondira sa budućnošću, jer je zadržao klasičan, kontrolisan i prenormiran način organizovanja i funkcionisanja obrazovnog sistema u Srbiji. Stoga je on dobrim delom i „kočničar” u uvođenju brojnih kako radikalnih, tako i inkremenatalnih inovacija. Poseban je problem što je zapostavljena digitalizacija, kao tehnologija koja može da poveća uspešnost obrazovanja Srbije, ali i zadovoljstvo akademske zajednice prilikom učenja, odnosno studiranja.

10.4.3. Strategija R. Srbije u vezi naučno-tehnološkog razvoja 2016-2020.

Republika Srbija je donela Strategiju naučno tehnološkog razvoja – za period 2016. do 2020. godine, kojim je definisala aktivnosti i koncepte u vezi istraživanja za inovacija u narednom petogodišnjem periodu. Već sam period donošenja ove strategije je sporan, jer se radi o kraćem vremenskom periodu, obzirom da bi period za koji se piše strategija, sa teorijskog stanovišta, trebalo da bude najmanje deset godina. Evidentno je da su inovacije na nivou Evropa 2020. sa strateškog stanovišta definisane za period od deset godina, odnosno u periodu od 2010.-2020. godine, što ostavlja dilemu u kojoj meri srpska Strategija odgovara Strategiji Evropa 2020.

Pri izradi Strategije naučno tehnološkog razvoja u Srbiji za petogodišnji period se pošlo od: ostvarenih ciljeva i postignutog nivoa po pitanju inovacija i nauke u periodu od 2010.-2015. godine, postojećeg stanja i izazova nauke i inovacija u Srbiji i ciljeva koje treba ostvariti u sledećem petogodišnjem periodu.

Ispostavlja se da sistem upravljanja naučnim i inovacionim sistemom u Srbiji nije dovoljno efikasan, da sistem inovacija nije dovoljno finansijski podržan, da nauka i privreda nisu dovoljno povezane, da postoji nedostatak kompetentnih istraživača i da Srbija nije dovoljno integrisana u Evropski istraživački prostor.

Ciljevi koji su postavljeni u domenu nauke i inovacija za period od 2016. do 2020. godine su zasnovani na znanju kao ključnom faktoru uspešnosti, na nauci i inovacijama. U navedenom kontekstu kroz strategiju bi trebalo uspostaviti novi sistem upravljanja naukom i inovacijama,

259 Petkovska i Vukasović, 2009. 260 Videti detlajnije u Vodič za strategiju Evropa 2020. str. 105-106.

Page 259: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

243

podsticati izvrsnost i relevantnost naučnih istraživanja, unaprediti međunarodnu saradnju u domenu nauke i inovacija i unaprediti ulaganja u istraživanje i razvoj.

Pri izradi Strategije uzimani su u obzir i regionalna i nacionalna dokumenta i strategije EU kao što su: Strategija razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020., Strategija industrijskog razvoja Republike Srbije za period od 2011-2020., Strategija za podršku razvoja malih i srednjih preduzeća, preduzetništva i konkurentnosti za period od 2015-2020., Strategija Jugoistočne Evrope 2020., Regionalna strategija za istraživanje, razvoj i inovacije Zapadnog Balkana, Strategija dunavskog regiona, Horizont 2020. Kao što se iz prethodno može videti, radi se o kompleksnom fenomenu, koji pri trasiranju budućih ciljeva i načina ostvarivanja treba da uvaži i regionalna dokumena i usvojene strategije na nivou EU.

10.4.4. Strategija razvoja nauke i inovacija u Srbiji u periodu 2016-2020.

Već su navedeni osnovni izazovi sa kojim se danas suočava nauka i inovacije u Republici Srbiji. Radi objektivnosti ocene nauke i inovacija u Srbiji, treba napomenuti da je realizacija prethodne Strategije u periodu od 2010-2015. bila otežana zbog složenih ekonomskih, političkih odnosa u zemlji i svetu, kao i posledicama koje je ostavila ekonomska kriza od 2008. godine. U narednom petogodišnjem periodu, Strategija predviđa otklanjanje konstatovanih slabosti i nedostataka i unapređenje određenih oblasti, što se daje u narednom testu:261

a) Uspostavljanje efikasnog sistema upravljanja naukom i inovacijama.

U analizama stanja srpskog naučnog i inovacionog sistema je konstatovano da isti nije efikasan, pre svega zbog nedovoljne koordinacije i nekonzisentnosti, kako na nacionalnom, tako i na organizacionim nivoima. U rangiranju, srpski naučni potencijal, odnosno kvalitet naučnog obrazovanja (Qualty of math and science education) je vrednovan, prema The Gobal Competititiveness Report 2015.-2016. 48. mestom od 140 zemalja vrednošću od 4,4., što je najveća vrednost za R. Srbiju u odnosu na druge elemente u grupi Higher education and training. Ipak ova pozicija i vrednost je manja i lošija u odnosu na neke zemlje okruženja.262

U cilju unapređenja nauke i inovacija, u Strategiji je predviđeno formiranje Saveta za razvoj i inovacije. Predviđeno je da na čelu ovog Saveta bude predsednik Vlade, a članovi Saveta resorni ministri, predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti, predsednik Nacionalnog saveta za naučni i tehnološki razvoj, Nacionalni savet za visoko obrazovanje, Instituti i matični odbori i predstavnici privatnog sektora. Savet treba da utvrđuje javne politike i strategije zasnovane na znanju i kroz mobilizaciju naučnih i inovacionih kapaciteta, kao i koordinaciju aktivnosti oko izrade Strategije za pametnu specijalizaciju.

Paralelno sa navedenim je i uspostavljanje strateškog upravljanja naučno-istraživačkim organizacijama, koje će doneti svoje programe i planove, a u skladu sa donetom Strategijom,

261 Strategija naučnog i tehnološkog razvoja Republike Srbije za period od 2016. do 2020. godine – Istraživanja za inovacije, “Sl. Glasnik RS” br. 25/2016. 262 The Global Competetitiveness Report 2015 – 2016.

Page 260: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

244

kao i redefinisanje nadležnosti senata univerziteta, nastavno-naučnih veća i veća instituta, kao i pitanje investiranja naučnih instituta.

Bolja koordinacija između obrazovno istraživačkog sistema sa poslovnim organizacijama, kao i redefinisanje uloga strateških naučnih organizacija, kao što su Nacionalni savet za naučni i tehnološki razvoj, Nacionalni savet za visoko obrazovvanje, kao i sprovođenje međunarodne evoluacije naučno-istraživačkih organizacija, uključivanje međunarodnih eksperata u sistem akreditacije, reforme mreža naučnih instituta i analiza integrisanih politika su iskazani prioriteti u okviru ovog poglavlja.

b) Podsticaj izvrsnosti i relevantnosti naučnih istraživanja u Srbiji.

Analizom stanja obrazovanja u Srbiji utvrđeno je da istraživanja nisu dovoljno usmerena na izvrsnost, niti na relevantnost istraživačkih rezultata u praksi. Da bi se ovaj nedostatak otklonio predviđeno je uspostavljanje novog modela finansiranja naučno istraživačke delatnosti u smislu da se efikasnije koriste sredstva iz budžeta i stimuliše izvrsnost i relevantnost. Najveća novina u ostvarivanju navedenog cilja je uvođenje modela finansiranja koji se sastoji iz projektnog i institucionalnog finansiranja.

Pored osnivanja Fonda za podsticaje istraživanja, koji će se formirati iz javnih i donatorskih izvora, predviđeno je i usvajanje novog sistema vrednovanja naučnoistraživačkog rada po oblastima: prirodne, tehničke i društveno humanističke i vrednovanje publikovanih radova u međunarodnim i nacionalnim časopisima.

Strategija se u okviru odeljka o izvrsnosti i relevantnosti naučno istraživačkog rada bavi i razvojem naučno istraživačke infrastrukture, kao što je oprema, infrastruktura poput dovršenja izgradnje Centra za matične ćelije, Nanocentra i druge infrastrukture, zašto je potrebno razviti i dugoročni Strateški plan razvoja naučne infrastrukture u Srbiji, kao i vršiti stalnu promociju značaja nauke i inovacija za društvo u celini i raditi na stvaranju kulture i klime za naučno-inovacioni rad.

c) Obezbediti relevantnost nauke u Srbiji za razvoj privrede

Saradnja između naučno-istraživačkog i inovacionog sektora sa jedne strane i poslovnog sektora sa druge strane predstavlja najvažniji deo reformi koje se zasnivaju na Strategiji do 2020., gde bi se najveći broj aktivnosti iz domena istraživačkog razvojnog potencijala locirao u preduzeća, kroz izrade zajedničkih tehnološko-razvojnih projekata. Predviđeno je i sufinansiranje inovacionih i istraživačkih aktivnosti u privatnom sektoru, kao i ojačavanje mehanizama za transfer tehnologije, odnosno prenosa znanja, tehnologije, inovacija i intelektualne svojine.

Predviđeno je i donošenje Programa za razvoj preduzeća i inovacije Zapadnog Balkana, kako bi se podstaknuo razvoj novih inovativnih organizacija. Ovde je predviđeno da određene aktivnosti koordiniraju fondovi, Evropska banka za obnovu i razvoj, Evropske komisije, i druge. Da bi se ostvarili ciljevi razvoja pre svega malih i srednjih preduzeća, predviđeno je osnivanje Fonda za inovativna preduzeća, Fonda za razvoj preduzeća, Kreditne linije za garantovanje kredita i Tehničke podrške.

Page 261: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

245

U Programu za razvoj infrastrukture za podršku inovacijama predviđeno je formiranje Tehnoloških i poslovnih inkubatora i formiranje spin-off kompanija. Posebno je predviđeno osnivanje naučnih i tehnoloških parkova koji bi kreirali inovacije na osnovama visokih tehnologija i koji će zapošljavati visoko tehnološke radnike.

Program za promociju inovacija predvideo je uvođenje novih programa , kao što su student inovator, đak inovator i promocija inovacija proizvoda i usluga na izložbama, sajmovima i sl.

I pored navedenog, može se konstatovati da su prethodna predviđanja i opredeljenja u Strategiji deklarativna i da oni nisu realizovani u praksi. Opredeljenja su jedno, ali ono što je potrebno to je implementacija. Ispostavlja se da se „Privreda Srbije ne temelji na znanju, jer se ne oslanja na obrazovano stanovništvo, otvoreno za kreativnost i nove ideje. Veza između obrazovanih i istraživačkih institucija, odnosno komercijalnog i realnog sektora je veoma slaba. Potrebno je više ulagati u razvoj inovacione politike putem obezbeđivanja sistemskih mera za unapređivanje inovcija i istraživačkog rada.”263

d) Obezbeđenje ljudskih resursa za nauku i privredu

Strategija naučno-istraživačkog i inovacionog rada se ne može ostvariti bez kompetentnih stručnjaka. Zato se zahteva podizanje kompetentnosti, ali i bolja povezanost obrazovno-istraživačkog sistema sa ostalim sektorima. Predviđeno je donošenje i unapređenje postojeće zakonske regulative za razvoj ljudskih resursa, unapređenje dokorskih studija, formiranje Doktorske škole u kojoj će postojati izuzetno istraživačko okruženje, uključivanje mladih istraživača u izradu projekata, jačanje saradnje sa dijasporom, mobilnost između nauke i privrede i istraživača u okviru naučno-istraživačkih organizacija u zemlji i inostranstvu, unapređenje rodne i manjinske ravnopravnosti u nauci i inovacijama itd.

e) Unapređenje međunarodne saradnje u domenu nauke i inovacija

Kroz međunarodnu saradnju će se fokus dati na obezbeđenje saradnje sa vodećim naučno-istraživačkim organizacijama u inostranstvu kroz formiranje koordinacionog tela za međunarodnu saradnju, podršku za učešće na evropskim programima za nauku i inovacije Horizont 2020., jačanje regionalne saradnje u okviru Zapadnog Balkana i dunavskog regiona, kao i obezbeđenje pristupa međunarodnoj istraživačkoj infrastrukturi.

f) Povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj

Centralni elemenat Lisabonske strategije EU iz 2000. godine je procenat ulaganja u inovacione nacionalne aktivnosti. Ovim dokumentom je predviđeno da države izdvajaju najmanje 3% bruto domaćeg proizvoda u istraživanje sa rokom važnosti ove odredbe do kraja 2020. Od ovih ulaganja, predviđeno je da se iz javnih izvora izdvaja 1%, a ostalo iz privatnog sektora. Obezbeđenjem navedenih finansijskih sredstava obezbeđuje se stabilnost istraživanja i razvoja.

U cilju podsticaja istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru osnažiće se uloga privrede da ulaže u istraživanje i razvoj, putem: poreskih i carinskih olakšica, oslobađanjem od plaćanja

263 Izvor: www.pks.rs/privredasrbije.asph?id

Page 262: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

246

PDV-a, oslobađanjem od taksi i drugih dažbina, uz omogućavanja dobijanja stimulativnih kredita i drugih finansijskih stimulansa. Ovde se uključuju i donatorske aktivnosti za podršku istraživanja, osnivanje fondova za rizični kapital, itd.

U strategiji su date i smernice za njenu implemantaciju u kojoj je akcenat dat na uspostavljanje funkcionalne saradnje između ministarstava i drugih organa od saglasnosti političkog faktora na najvišem nivou i obezbeđenje stabilnog finansiranja, te bolju koordinaciju na regionalnom, nacionalnom i Evropskom nivou. Formiraje Saveta za razvoj i inovacije na čijem čelu bi bio premijer bi doprinelo povećanoj efikasnosti u implementaciji Strategije.

Iz napred navedenog se može konstatovati da je oblast, odnosno kvalitet nauke i inovacija u Srbiji na zavidnom nivou u odnosu na druge vrednosti u Srbiji, ali da imamo lošu poziciju i vrednost kada je u pitanju Globalno rangiranje. Strategija koja je usvojena za period od 2016.-2020. je dala dovoljno validnih načina da se ova oblast poboljša i unapredi, ali se to može ostariti jedino ukoliko se obezbedi sadejstvo sa drugim faktorima koji utiču na nauku, naučno-istaživački razvoj i inovacije.

10.5. Internacionalizacija visokog obrazovanja Srbije u kontekstu EU

Iako je obrazovanje relevantan faktor društvenog i privrednog razvoja, ono pokazuje različit stepen efikasnosti i efektivnosti u pojedinim zemljama, što je uslovljeno različitim društvenim, političkim, ekonomskim, kulturološkim i drugim karakteristikama.

Kao što je konstatovano, R. Srbija je prihvatila Bolonjski proces i deklaraciju i na taj način se institucionalno pridružila porodici evropskih univerziteta. Ostaje dilema u kojoj se meri Bolonjska deklaracija i uopšte rezolucije i program realizuju, odnosno operacionalizuju.

Pokazuje se da R. Srbija „trpi” određene štete po pitanju obrazovanja i obuke zato što nije članica EU. Ovo se posebno odnosi na nemogućnost, ili otežani pristup evropskim fondovima razvoja koji su formulisani na nivou EU. Primera radi, Srbija nije na spisku zemalja koje mogu pristupiti projektima Erazmus plus, već ima tretman parnerske zemlje u programu. Ovo je objektivno problem, ako se ima u vidu da pristup ovom program ima Makedonija, Turska, Island i druge zemlje. Formiranje posebnih fondova za Zapadni Balkan, (u 2018. godini taj fond iznosi 14,5 miliona evra i za međunarodnu kreditnu mobilnost iznos od 22 miliona evra), Srbiji je omogućeno da učestvuju u dobijanju projekata iz ovog budžeta u 2018. godini.

R. Srbija do ulaska u EU treba da odgovori na brojne izazove koji se objektivno pojavljuju na svim nivoima nacionalnlnog obrazovanja, posebno kada je u pitanju njegovo integralno i sveobuhvatno posmatranja i tretiranja. Ovo utoliko pre što je jedna od glavnih karakteristika srpskog obrazovanja segmentiranost, odnosno parcijalizacija i feudalizacija, kojima se gubi smisao celine i potpunosti. U proteklim reformama je evidentno da se reforma osnovnog, odnosno srednjeg obrazovanja obavlja nezavisno od visokog obrazovanja. Na nivou Evropske unije obrazovanje se posmatra sa holističkog stanovišta, tj. integirsani su svi nivoi obrazovanja, pri čemu se uspostavlja tesna saradnja između pojedinih nivoa, i sa okruženjem, posebno kada je u pitanju školovanje kadrova za potrebe privrede u budućnosti.

Page 263: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

247

Na nivou Evroske unije postoji visok nivo fleksibilnosti obrazovanja, posebno kada je u pitanju sloboda nastavnika ili profesora u kreiranju nastavnog časa i drugim modifikacijama kojima se u nastavu uvode moderna i aktuelna pitanja. R. Srbija još uvek ima osnovno i srednje obrazovanje koje je centralističko sa fiksnim programima, pa i načinima njihove realizacije. Jedino visoko obrazovanje prati evropske trendove, jer je univerzitetima data sloboda da uređuju ovu oblast kroz institut autonomije univerziteta. Ipak, donošenjem novog Zakona o visokom obrazovanju iz oktobra 2017. godine neke od bitnih ingerencija autonomnosti akademske zajednice su smanjene sa tendencijom centralizacije u donošenju važnih obrazovnih odluka.

Srpski obrazovni sistem se nalazi pred posebnim izazovom kada je u pitanju koncept doživotnog učenja, učenje u formalnim i formalizovanim sistemima i pomeranje težišta ka ishodima učenja na svim nivoima i bez obzira na sektor u kome se učenje događa. Celoživotno obrazovanje je zahtev da se uči u svim dobima života od rođenja do smrti. U R. Srbiji postoji veliki procenat populacije koji nema ni formalno osnovno obrazovanje, što znači da bi akcenat trebao da bude na ovom nivou obrazovanja, odnosno na srednjem, kako bi se stvorili uslovi za doživotno obrazovanje i usavršavanje.

Značajno je da je još 2009. godine u sistem obrazovanja i vaspitanja, pored modernizacije osnovnog i srednjeg obrazovanja, uveden i inkluzivni pristup u obrazovanju i podrška deci iz socijalno ranjivih grupa. Značajan je napredak učinjen i u povećanim zahtevima za kompetencijama nastavnika u školama, kao i i veće zaštite prava deteta i učenika. Ipak, ovom se problem mehanički pristupa, jer uključivanje inkluzivaca u redovno školovanje stvara veliki broj problema, obzirom da nisu stvoreni potrebni uslovi da se inkluzivci uključuju u grupe gde su neinkluzivni.

10.5.1. Značaj Internacionalizacije visokog obrazovanja R. Srbije Proces globalizacije i internacionalizacije u političkoj, ekonomskoj i privrednoj sferi je zahvatio i oblast visokog obrazovanja. Pod internacionalizacijom obrazovanja podrazumevamo „strateški koordiniran proces koji nastoji da uskladi i integriše politiku, programe i inicijative za pozicioniranje fakulteta i univerziteta kao međunarodno orijentisanih i povezanih institucija”.

Internacionalizacija visokog obrazovanja, poput drugih internacionalizacija, ostvaruje se uvođenjem globalnih perspektiva u nacionalnim politikama i strategijama te njihovim implementcijama. Ona treba da prožima sve elemente obrazovnog procesa: u nastavi, učenju i istraživanjima, kao i „izgradnjom internacionalnih i interkulturalnih kompetencija među studentima, nastavnicima i administrativnim osobljem i generalno na fakultetima kroz uspostavljanje odnosa i saradnje s ljudima i institucijama.”264

Procesu internacionalizacije je doprinela i ekonomija, odnosno društvo znanja, jer je poznato da znanje kao resurs, zahvaljujući primeni savremenih tehnologija, najbrže i najlakše savlađuje granice i brojne barijere koje postoje u transferu klasičnih resursa. Ispostavlja se da je i samo

264 Tatjana Cvetkovski i drugi: Izazovi u visokom obrazovanju, Fondacija Tempus, Beograd, maj 2018.

Page 264: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

248

znanje globalni fenomen, jer je ono rezultat aktera iz različitih delova sveta, a takođe je i namenjeno ili postaje dostupno svetu na globalnom nivou. Ovde je poseban doprinos dala informaciona tehnologija koja je omogućila studiranje na daljinu, dovodeći u pitanje sve elemente obrazovnog procesa, a posebno mesto i vreme učenja.

Navedeno je dovelo do saradnje visokoškolskih ustanova, odnosno univerziteta koji predstavljaju osnovne subjekte, ili nosioce internacionalizacije.

Analize pokazuju da postoje različiti modaliteti internacionalizacije visokog obrazovanja, ali su dva dominantna: američki i evropski koncept. Jedan i drugi model imaju iste zajedničke ciljeve, a to je povezivanje visokoobrazovnih ustanova, radi ostvarivanja većeg sinergetskog efekta.

Internacionalizacija visokog obrazovanja u Evropi je otpočela sa programom Erazmusom, a nastavljena je Bolonjskim procesom. Slično programu američke internacionalizacije, Evropa nastoji da se omogući i olakša odlazak i dolazak studenata u okviru evropskog obrazovnog prostora posebno kada je u pitanju kratkoročna kreditna mobilnost, internacionalizacija kurikuluma i ishoda učenja.

Primer uspešne internacionalizacije visokog obrazovanja izvršila je Finska. Finska je na nacionalnom nivou među prvim evropskim zemljama donela Strategiju internacionalizacije ustanova visokog obrazovanja za period od 2009.-2015., dok R. Srbija ovu strategiju treba da donese do kraja 2018. godine. U pomenutoj Nacionalnoj strategiji internacionalizacije visokoobrazovnih ustanova Finske je postavljeno 5 ciljeva i to:265

• Stvarna internacionalizacija zajedništva visokog obrazovanja,

• Unapređenje kvaliteta i privlačenje institucija visokog obrazovanja,

• Promocija izvoza stručnosti,

• Promocija i podrška multikulturalnom društvu,

• Promovisanje globalne odgovornosti.

Prethodne procese prati i R. Srbija, iako je evidentno da je taj proces otpočeo dosta kasno i da je opterećen brojnim izazovima, koji se mogu rezimirati u nekoliko najvažnijih:

• Nedovoljno razvijena svest o nužnosti i korisnosti internacionalizacije i povezivanja sa svetskim univerzitetima. Dok je u privrednoj sferi jasno da je svaki dolazak investitora, ustvari ulazak finansijskih sredstava u zemlju, dotle se dolazak, makar i jednog stranog studenta, ne shvata kao prilika za ostvarenje koristi za visokoobrazovne ustanove, lokalnu samoupravu, ali i za privredne subjekte, izdavaoce stanova, restorane i druge pružaoce usluga.

265 Dušica Pavlović i drugi: Internacionalizacija visokog obrazovanja-ključni koncepti i elementi, XVIII Skup-Trendovi razvoja – Internacionalizacija univerziteta, Kopaonik, Srbija, 2012. str. 2-3.

Page 265: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

249

U navedenom kontekstu, potrebno je razbijati stereotipe prema stranim studentima i na nivou univerziteta organizovati promociju internacionalizacije kako bi se upoznale druge kulture, ali i da bi druge kulture upoznale srpski ambijent, istoriju, običaje, itd.

• Nepovoljan pravni okvir za prijem, prihvatanje i studiranje stranih studenata, koji sprečava, ili otežava njihov dolazak i boravak u R. Srbiji. U pitanju je vizni režim koji daje privremene dozvole za boravak stranih studenata, koji je dodatno opterećen nužnošću brojnih produžetaka i relativno visokim taksama za produženja, brojne provere studenata u zemlji matici, posebno u uslovima imigrantske krize koja je poslednjih godina dodatno otežala dolazak stranih studenata. Nadležni organi često koriste imigrantsku krizu da ne izdaju dozvole, posebno onima koji dolaze iz tzv. rizičnih zemalja, iako oni koji dolaze da studiraju ne donose nikakvu opasnosti po bezbednost zemlje.

Jasno je da se kroz Strategiju obrazovanja, a potom kroz odgovarajuće zakonske propise treba olakšati proces internacionalizacije visokog obrazovanja, skraćivanje postojećih procedura oko priznavanja stranih diploma kao uslova za upis na srpske univerzitete, unifikacija dokumentacija stranih studenata, obezbeđenje zdravstvene i bezbednosna sigurnosti, itd.

Bilo bi korisno da se uvede rangiranje srspkih univerziteta i da se pri rangiranju propiše i obavezan kriterijum, a to je internacionalizacija srpskih univerziteta, te njihova pozicija u okviru evropskog obrazovnog prostora, mereno odgovarajućim ocenama.

• Nedovoljno poznavanje stranih jezika, pre svega kada je u pitanju engleski jezik, koje otežava svakodnevnu komunikciju u okruženju ili u obrazovnoj ustanovi gde studiraju. Kada su u pitanju visokoobrazovne ustanove, ne postoje dovoljan broj programa na engleskom jeziku, ali je evidentan i nedostatak profesora koji poznaju strane jezike. Sajtovi univerziteta su često samo na srpskom jeziku, što otežava komunikaciju između stranih studenata i univerziteta, odnosno fakulteta.

• Nedovoljna pripremljenost administracije za prihvat stranih studenata različitih nacionalnosti, religija, običaja, kulture i mentaliteta, te nedostatak razumevanja njihovih specifičnosti i potreba. Pokazuje se da se studenti različitom brzinom i sa uspehom prilagođavaju i uključuju u kulturne, sportske, istraživačke i druge aktivnosti na fakultetima i univerzitetima.

• Nedostatak studentskih domova za smeštaj stranih studenata, što ih prisiljava da koriste privatni smeštaj, često uz velike stanarine, uz prijavljivanja nadležnim organima, a neretko i periodično javljanje nadležnim organima za provere.

Iz navedenog se može konstatovati da je internacionalizacija visokoobrazovnih ustanova Srbije jedan od mehanizama saradnje i uključivanja u globalni, a pre svega evropski obrazovni prostor. Bez internacionalizacije srpski univerziteti ostaju neprimećeni, tj. nedovoljno poznati kada je u pitanju obrazovna akademska mapa.

Page 266: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

250

Internacionalizacija visokog obrazovanja R. Srbije bi dobro došla za smanjenje odliva mladih, a posebno visokoobrazovanih kadrova, koji odlaskom da studiraju u druge zemlje, uglavnom tamo i ostanu. Ona je takođe i korisna za smanjenje „pritiska” mladih ljudi iz ruralnih, odnosno iz unutrašnjosti, u urbane centre. U navedenom konteksu potrebno je u okviru univerziteta formirati posebne timove, ili angažovati profesionalne agencija koje bi se bavile promotivnim aktivnostima u vezi internacionalizacije visokog obrazovanja Srbije. Ovde bi značajan doprinos mogle dati i ambasade, kao i kulturni centri koji postoje u pojedinim zemljama Evrope, kroz otvaranje posebnih univerzitetskih kancelarija u drugim zemljama, itd.266

10.5.2. Bolonjska deklaracija kao instrument internacionalizacije visokog obrazovanja Srbije

Unapređenju visokog obrazovanja Srbije i proces internacionalizacije, odnosno uključivanja u EU doprinela je Bolonjska deklaracija, kojom je uspostavljen jedinstven obrazovni prostor na teritoriji Evrope. Procene su da bi bez nje, uz sve ispoljene slabosti, nivo obraovanja u EU i Srbije bio daleko ispod ostvarenog. Prihvatanje Bolonjske deklaracije je doprinelo da zemlje potpisnice svoja nacionalna zakonodavstva iz oblasti obrazovanja usklade sa standardima koji su usvojeni na nivou EU. Na nivou članica EU formirana su tela za akreditaciju i proveru kvaliteta koja verifikuju ispunjenost propisanih standarda visokoobrazovnih ustanova da obavljaju delatnost visokog obrazovanja.

Glavni, ili jedan od glavnih ciljeva Bolonjske deklaracije je kreiranje evropskog prostora visokog obrazovanja, tj. obrazovanja koje će se zasnivati na evropskim vrednostima i veće mobilnosti svih učesnika u obrazovnom procesu. To podrazumeva rešenja: priznavanje diploma stečenih u drugim evropskim državama, jasno utvrđivanje kriterijuma za vrednovanje diploma kako na osnovnim, tako i na master, odnosno doktorskim studijama, usklađenost sa evropskim sistemom prenosa kredita (bodova) kao i otklanjanje drugih prepreka slobodnom izboru mesta studiranja.267

a) Šta je Bolonjska deklaracija?

Sledeće (2019.) godine se proslavlja dvadeset godina od formulisanja i donošenja Bolonjske deklaracije, tj. dokumenta koji na jedinstven način određuje najvažnije elemente i standard za obrazovanje članica evropske unije i onih koji žele da se pridruže ovom velikom i demokratskom obrazovnom bloku. Dakle, 1999. godine u Bolonji 29 zemalja Evropske unije potipisalo je dokumenat koji predstavlja osnovu za formulisanje nacionalnih standarda i sistema u sferi obrazovanja. Nakon četiri godine, odnosno 2003. godine Srbija je pristupila ovoj Deklaraciji, što je bio veliki napredak u uređivanju srspkog obrazovanog prostora i povezivanju sa evropskim sistemom obrazovanja.268

266 Strategija internacionalizacije visokog obrazovanja u Republici Srbiji za period 2017-2025. 267 Kancelarija za Evropske integracije: “Kako, zašto, da li, kad EU”, Beograd, 2017. Str. 43. 268 Bologna Declaration. Join Decration of the European Ministers of Education, www.coe.int/T/E/Cultural_Co-opeation/education/Higher_education, 2004.

Page 267: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

251

Donošenje Bolonjske deklaracije je po svim procenama bio odgovor na globalne tehnološke, ali i druge promene koje su se dešavale u svetskim razmerama. Drugi razlog je bio što je utvrđeno da Evropa sve više gubi svoju poziciju u obrazovanju na globalnom nivou. Pokazuje se da je pre II svetskog rata 75% dobitnika Nobelove nagrade dolazilo iz Evrope, dok je od završetka II svetskog rata do donošenja Bolonjske deklaracije taj broj dobitnika Nobelove nagrade dolazio iz SAD.

Imajući u vidu prethodno, konstatovano je da zaostajanje u obrazovanju direktno utiče na smanjenje konkurentnosti evropske privrede u kome su dominirale SAD. Najmoćnija zemlja na svetu je razvila preko 4.000 moćnih univerziteta i koledža, upisala preko 20.000.000 studenata, razvila veliku mrežu pre sveg privatnih univerziteta koji daju najbolje kadrove iz određenih oblasti, razvijena je snažna kreditna podrška studentima.. Zahvaljujući navedenom, u SAD postoji preko 600.000 stranih studenata, najviše iz Kine i Indije.

SAD ne samo da privlače veliki broj stranih studenata, one podstiču i odlazak svojih studenata pre svega na evropske univerzitete i koledže. Prema podacima preko 200.000 studenata iz SAD studira u Evropi, čime se poboljšava kroskulturalna strana obrazovanja, tj. budući eksperti osposobljavaju se za život i rad u različitim kulturološko-sociološkim sredinama i ambijentima.

Ipak, mora se reći da je, uprkos potpisivanju Bolonjske deklaracije ostao problem relativnao statičnog visokog obrazovanja Srbije koji i nakon potpisivanja ovog dokumenta nije suštinski bitno promenjen i koji je kroz brojne kozmetičke dopune Zakona o visokom obrazovanju sve do 2017. godine bilo uglavnom nepromenjen. Uvođenje ovako radikalne promene je predstavljalo značajan signal za usklađivanje srpskog obrazovanja sa evropskim.

b) Korisnost Bolonjske deklaracije

Bolonjska deklaracija je višestruko korisna. Za Evropu je ova Deklaracija važna jer se njenim donošenjem institucionalno stvara jedinstven i integrisan obrazovani prostor, što znači da svi nacionalni obrazovani sistemi imaju isti cilj i misiju i uspostavljanje tri nivoa studiranja: osnovno, srednje i visoko. Poseban akcenat je dat na kvalitet studiranja i uspostavljanje kvalitetnih studijskih programa kroz:

• Učešće studenata u svim elementima obrazovanog procesa,

• Međusobnu verifikacija diploma,

• Uspostavljanje sistema doživotnog učenja,

• Uvođenje i promovisanje učenja na daljinu,

• Povećanje mobilnosti studenata,

• Veći akcenat na praktičan deo obrazovanog procesa,

• Veću mobilnost nastavnika.

Page 268: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

252

Jasno je da Evropsko obrazovanje nastoji da promoviše tržišnu orijentaciju, tj. da se školuju kadrovi za potrebe privrede u budućnosti. Ovo je ključna odrednica, jer se pokazuje da oni koji započinju studije u drugoj polovini ove decenije će obavljati poslove u periodu posle 2025. godine, što nameće potrebu da se već sada predvide izazovi u perspektivi i da se osposobljavaju stručnjaci za rešavanje problema čak i za narednih nekoliko decenija.

Dakako, od uvođenja Bolonjske deklaracije koristi ima i R. Srbija, jer stvara uslove za integralni pristup u izgradnji integrisanog obrazovnog sistema, jačanje institucije Univerziteta i slabljenje fakulteta koji godinama imaju sve funkcije koje bi inače trebale da se obavljaju na nivou univerziteta. Ojačavanjem univerziteta bi se smanjili administrativni i drugi troškovi, vodila bi je jedinstvena obrazovna politika i sprovodila jedinstvena strategija.

Privatno obrazovanje je kroz Bolonjsku deklaraciju dobilo na većem značaju, posebno kada se radi o brisanju tradiconalnih granica između javnih i privatnih obrazovnih ustanova. Ovo pitanje je u R. Srbiji institucionalno i pravno dobro regulisano, ali je problem u još uvek velikom prisustvo negativnih stavova po pitanju privatnog obrazovanja. Ovome su u dobroj meri doprineli i sami privatni univerziteti, što nameće potrebu delovanja u dva pravca i to: pojačanim nadzorom nad radom svih obrazovnih ustanova i razvijanjem svesti da privatni univerziteti nisu sami po sebi manje kvalitetni od javnih.

U cilju sprovođenja Bolonjske deklaracije na nivou EU formirana su posebna tela i organizacije koje se bave evropskim obrazovnim prostorom. Takođe se održavaju i konferencije ministarstva obrazovanja na kojima se razmatraju izveštaji o napredovanju nacionalnih obrazovanih sistema i na kojima se radi na formulisanju zadataka za vremenski period od dve godine.

c) Dobre i loše strane Bolonjskog procesa u obrazovanju R. Srbije

Analize rezultata u sprovođenju Bolonjske deklaracije u R. Srbiji pokazuju da je učinjen značajan napredak u obrazovanju po sledećim pitanjima, i to:

• Unapređene su postojeći planovi i program,

• Uvedeni su jednosemestralni predmeti,

• Uvedeno je više praktične nastave,

• Smanjen je obim literature,

• Uvedena je kontrola ocenjivanja,

• Povećano je zadovoljstvo studenata,

• Povećana je posećenost nastave,

• Povećana je prolaznost, i

• Skraćeno je vreme studiranja.

Page 269: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

253

Jasno je da je obrazovni proces dinamičan i da ga treba permanentno usklađivati sa mogućnostima društva i potrebama tržišta rada. Ipak, srpska privreda po svojim karakteristikama je nedovoljno jaka da bi mogla da ispostavlja potrebe i zahteve za obrazovanjem određenih profila stručnjaka, što onemogućava da se obrazovni sistem Srbije organizuje i prati privredne tokove. Ovde se dešava paradoks da obrazovni sistemi Srbije proizvode kadrove za tržište rada, a ne za potrebe privrede, što je dovelo i do velikog broja visokoobrazovanih kadrova koji se nalaze na spiskovima Nacionalne službe za zapošljavanje, ili visokoškolovani kadrovi odlaze u druge zemlje i tamo traže zaposlenje i obezbeđenje sopstvene egzistencije.

Precizne analize pokazuju da je na srpskom obrazovnom prostoru Bolonja ispoljila i određene slabosti, koje neretko dovode u pitanje njeno postojanje i svrsishodnost, kao što su:269

• Neadekvatno procenjivanje predmeta, zbog čega se često teži predmeti ocenjuju istim brojem bodova (ESPB) kao i lakši predmeti,

• Predmeti su opterećeni nepotrebnim i prevaziđenim sadržajima,

• Preklapanje sadržaja u pojedinim predmetima,

• Zastarela oranizacija i načini ispitivanja,

• Nedovoljna obučenost nastavnika za prihvatanje modernih informacionih tehnologija i savremenih nastavnih metoda.

• Tromost u prihvatanju standarda i zahteva Bolonjske deklaracije, posebno kada su u pitanju javne obrazovne ustanove, u kojima ni do današnjeg dana nije prihvaćena deklaracija, kako u sferi obrazovnog procesa, tako i u zadržavanju vitalnih funkcija na nivou fakulteta, kao što su: zadržavanje tekućeg računa, mnogi profesori su pružali otpor uvođenju deklaracije jer su izgubili svoje predmeta, ili su im predmeti dobili formu izbornih predmeta, odnosno smanjenje broja časova. Evidentna je i polarizacija između javnih i privatnih obrazovnih sistema jer su privatni odlučnije prihvatili novine, itd.

Ne treba zapostaviti ni zamerke na inicijative u vezi Bolonjske deklaracije, naročito u njenoj početnoj fazi, gde su kritike bile usmerene na činjenicu da su reforme i uvođenje ovog dokumenta došli od strane države, a ne od univerziteta, da se kroz prihvatanje deklaracije gubi nacionalni suverinitet i zanemaruju karakteristike srpskog društva, do evropizacije obrazovnog sistema Srbije. Implikacije ovakvih stavova su se odrazile i na donošenje Zakona o visokom obrazovanju, pa se sa donošenjem ovog Zakona odugovlačilo, posebno kroz veliki broj amandmana zbog kojih su zakoni i povlačeni iz skupštinske procedure. Eliminisanje navedenih i drugih slabosti bi u velikoj meri doprinelo poboljšanju obrazovanja u R. Srbiji. U navedenom kontekstu, o Bolonjskom procesu, ili deklaraciji treba afirmativno govoriti i promovisati ga,

269 Uz modifikaciju preuzeto od: Svetlana Lazarević: Novi izazovi menadžmenta u obrazovnim sistemima i implikacije na Srbiju, DD, FORKUP, Novi Sad, 2008. str. 47-48.

Page 270: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

254

jer zemlje u tranziciji, uključujući i Srbiju su relativno spore i inertne u uvođenju inovacija u svim segmentima, pa i u sferi obrazovanja.

Dakle, uz sve slabosti koje se pokazuju u primeni Bolonjske deklaracije, čini se da ona nema alternativu, jer je u obrazovnoj i naučnoj sferi neophodno globalno delovanje i usaglašavanje programa i standarda studiranja, kako bi se obezbedila što veća mobilnost studenata i nastavnika, ali priznavanja diploma, usklađivanje akademskog obrazovanja članica EU, razmena profesora i studenata, zajednički rad na međunarodnim projektima, itd.

Ulaskom naše zemlje u EU, status i mogućnost školovanja srpskih studenata se povećava. Oni će moći da studiraju u drugim zemljama članicama pod istim uslovima kao i domaći studenti, moći će da imaju zdravsteno osiguranje u državi u kojoj studiraju. Studentima se omogućava da jedan semestar u programu Erazmus plus bude priznat kao deo redovnih studija u sopstvenoj zemlji. Studenti koji su završili školovanje u jednoj zemlji članici se priznaju u drugim članicama EU.270

Na nivou EU donete su direktive u vezi jednakog pristupa visokom obrazovanju kako domaćih tako i stranih studenata, što određene zemlje ne poštuju. Shodno navedenom, EK planira da uvede sankcije za zemlje koje ne poštuju donetu direktivu, što zbog nepostojanja političke volje, što zbog neusklađenosti propisa pojedinih zemlja sa direktivama EU.

10.5.3. Internacionalizacija srpskog obrazovanja putem stranih studenata

Internacionalizacija visokog obrazovanja je od velikog značaja za svaku zemlju, jer donosi višestruku korist svim akterima koji su u vezi sa obrazovnim institucijama. Ona treba da bude sastavni deo Strategije razvoja visokog obrazovanja. Ovaj fenomen nije nov, jer je osamdesetih godina prošlog veka u Srbiji studiralo preko 30.000 stranih studenata iz različitih delova sveta. Raspadom bivše SFRJ ovaj broj se drastično smanjio, tako da je Srbija postala nedovoljno prepoznatljiva na svetskoj akademskoj mapi, jer u njoj studira nešto više od 11.000 studenata. Najveći broj stranih studenata dolazi u Srbiju iz BiH, Crne Gore i Hrvatske, dok veoma mali broj dolazi iz razvijenih tržišnih zemalja, što se može videti iz sledeće tabele:271

Tabela br. 30: Broj stranih studenata u RS za 2017.

Strani studenti Broj %

Bosna i Hercegovina 6.526 56

Crna Gora 2.792 24

Hrvatska 600 5

Makedonija 130 1

270 Izvor: EU-Kako, zašto, da li i kada, Kancelarija za evropske integracije R. Srbije, Beograd, 2017. Str. 43-44. 271 Visoko obrazovanje 2016/2017. Republički zavod za statistiku, Beograd 2017. str. 44-45.

Page 271: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

255

Tabela br. 30: Broj stranih studenata u RS za 2017.

Libija 274 2

Ostali 1.302 12

Ukupno 11.624 100

Iz tabele i grafičkog prikaza je vidljivo da je najveći broj stranih studenata koji studiraju u R. Srbiji iz Bosne i Hercegovine i da od ukupnog broja stranih studenata oni predstavljaju 56%, a prate ih studenti iz Crne Gore sa 24%, Hrvatske sa 5%, Makedonije sa 1%. Od zemalja izvan prostora bivše Jugoslavije najveće učešće ima Libija sa 2% učešća. Procenat stranih studenti iz drugih zemalja u ukupnom broju studenata u 2017. godine iznosi 12%. Ovaj redosled u broju upisanih studenata u Srbiji, ako se ima u vidu da R. Srbija ima specijalne veze sa Republikom Srpskom kao delom BiH i time što ovi studenti imaju isti status kao i domaći studenti. Ista je situacija i sa Crnom Gorom, jer Srbija studente iz ove zemlje tretira kao domaće po pitanju školarine, studentskih domova, prevoza, ishrane, itd.

Interesantno je da se broj stranih studenata iz SAD, V. Britanije, Nemačke, Skandinavskih zemalja kreće na nekoliko desetina, što samo po sebi govori o (ne)atraktivnosti srpskog obrazovnog prostora za studiranje studenata iz ovih zemalja.

Procenjuje se da broj studenata koji studira u EU iznosi oko 7%. Što se tiče zemalja okruženja, može se konstatovati da je situacija slična. Da bi pridobili strane studente, zemlje okruženja su donele odgovarajuće programe u vezi poboljšanja statusa i lakšeg ulaska u zemlju, te obučavanje administracije i nastavnika za engleski jezik koji predstavlja jednu od prepreka za veći priliv stranih studenata.

0 3.000 6.000 9.000 12.000

Ukupno

Ostali

Džamahirija

Makedonija

Hrvatska

Crna Gora

Bosna i Hercegovina

Internacionalizacija srpskog obrazovanja

Page 272: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

256

Zemlje članice EU su kroz svoje strategije i direktive obezbedile jednaku dostupnost visokom obrazovanju kako domaćih, tako i stranih studenata, kao što je Direktiva 114 iz 2004. Smisao Direktive je promovisanje EU kao mesta za studije i usavršavanje, ali se na ovaj način strani studenti pridobijaju da nakon što steknu visoko obrazovanje ostanu da rade u ovim zemljama, što je problem odliva kadrova koji se dešava u smeru od zemalja tranzicije i razvoja prema razvijenijim zemljama.

Ključno pitanje u internacionalizaciji visokoškolskih ustanova u Srbiji je kako pridobiti strane studente da studiraju u Srbiji. Stoga su skoro svi državni i privatni fakulteti u Srbiji doneli svoje strategije internacionalizacije u kojima daju viziju i strategiju ostvarenja tog cilja. Na ovaj način se Srbija čini prepoznatvljiva na svetskoj akademskoj sceni, ali se na ovaj način ostvaruje i značajan finansijski efekat. Razvijene zemlje, poput V. Britanije ostvaruju prihod od stranih studenata od oko 6-7 milijardi dolara. Ukoliko bi prethodna promocija bila primenjena na Srbiju, prihod od stranih studenata bi mogao da iznosi oko 100 miliona dolara, a on se sada kreće oko 5 miliona evra samo od školarine.

10.6. Ideologizacija i nekompetentnost menadžmenta visokog obrazovanja u R. Srbiji

Već je konstatovano da se srpsko visoko obrazovanje već duže vreme nalazi pred velikim izazovima. Sistem obrazovanja Srbije ne korespondira sa vremenom u kome se živi, postoji trend jačanja konzervativnih snaga, nema radikalnih, već samo kozmetičkih promena, nema pritisaka sindikata, studenata i vlasti za unapređenje i uvođenje radikalnih inovacija. U svim zemljama u tranziciji univerziteti su pod snažnim političkim uticajem.272

Razlozi se traže i nalaze u raspadu bivše SFRJ, ratnim sukobima i konfliktima, sankcijama međunarodne zajednice, bombardovanju Srbije od strane NATO, do lečenja „rana” koje su nastale u prethodnih par decenija. U poslednjoj deceniji ovog veka kao glavni razlog za slab scor na Međunarodnoj rang listi i uopšte za nedovoljno efikasan sistem obrazovanja se navodi nedostatak i nedovoljno investiranje, odnosno izdvajanje sredstava za oblast obrazovanja, naučno-istraživački rad, inovacije, isl. Dakako, ovi faktori su negativno uticali na kvalitet obrazovanja, kao i na celokupnu privredu i društvo. Ipak, veliki, možda i najveći problem za postojeće stanje pripada ideološkom i nekompetentnom menadžmentu, odnosno organima upravljanja (senata-saveta) i dekanima, odnosno prodekanima koji se imenuju na najviše pozicije u upavljačkoj arhitekturi i visokoobrazovnim institucijama.

Pokazuje se da je imenovanje dekana, ili direktora visokih javnih škola u tesnoj vezi sa organom upravljanja, jer nekompetentan organ upravljanja teško da može izabrati kompetentnog, odnosno visokokompetentnog stručnjaka da upravlja organizacijom. Pri navedenom se pod nekompetentnošću podrazumeva nesposobnost ljudi koji se nalaze u senatima i savetima, da kreiraju obrazovnu politiku i donose predloge za obrazovnu nacionalnu politiku. To znači da su članovi ovih upravljačkih tela imali visoke kompetencije za naučnu oblast kojom se bave, ali upravljačke funkcije zahtevaju neke druge sposobnosti, a to su:

272 Videti intervju: Refik Šećibović: Akademski kapitalizam, “Danas, 22-23. Jula 2017. str.XIV.

Page 273: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

257

kreiranje vizije za budućnost, formulisanje politike obrazovanja za budućnost, sposobnost komunikacije i spremnost za promene i inovacije. Teško da najveći broj vrhunskih stručnjaka iz svoje oblasti, koji je veliki deo svog radnog veka proveo u javnom obrazovanju, gde postoji jednosmerna komunikacija od profesora prema studentima i asistentima, moži da bude u funkciji donošenja ili predlaganja politika, strategija, standarda, itd.

Naprotiv, nekompetentan i ideološki organ upravljanja će po prirodi stvari nastojati da za glavnog rukovodioca obrazovne, ili bilo koje druge ustanove izabere manje kompetentnog stručnjaka nego što je on sam, ali i rektora, dekana ili drugog rukovodioca iz svoje političke opcije. Ovo je logičan ishod, jer u javnom sektoru ne postoji odgovornost za organizacioni ishod i uspešnost poslovanja. Ovo proizilazi iz opšte poznatih birokratskih pravila koje je definisao svojevremeno Engleski teoretičar N. Parkins: Svaki viši nivo upravljanja nastoji da ispod sebe ima ljude koji su manje kompetentni od njih stvarajući nivoe drugog reda, a nivoi drugog reda, nastoje da ispod sebe imaju opet ljude koji su manje kompetentni od njih, stvarajući na taj način vertikalu tzv. „negativne selekcije” koja u Srbiji manje-više postoji u poslednjih šest decenija.273

U vezi sa prethodnim najveći problem u visokom obrazovanju Srbije su ideološki, ili politizovani rektori, dekani, prodekani i rukovodioci pojedinih organizacionih delova ili nezavisnih tela koji su u funkciji obrazovanja. Ideološki dekani ili rektori uglavnom dolaze, ili odlaze na ta mesta uz podršku partije na vlasti i oni više vode računa da zadovolje interese ili zahteve, tj. želje partije na vlasti, nego da rade po standardima struke i u interesu univerziteta, ili fakulteta. Koliko je to prisutno u srpskom obrazovanju, vidljivo je i po parlamentarnim izborima koji su obavljeni u 2017. godini gde je veliki broj dekana i direktora državnih, ali i privatnih visokih škola dao javnu podršku određenoj političkoj opciji, iako su visokoškolske ustanove i univerziteti ustanove u kojima nema mesta polititičkom delovanju, ili strančarenju.274

Drugi dokaz navedenoj tvrdnji je da se godinama produžava vreme za okončanje studija tzv. starim studentima, pri čemu se ne poštuju zakonski propisi, već partija na vlasti često nameće nadležnim ministarstvima svoje stavove i donose se odluke po ispostavljenim zahtevima studenata. Ovo višestruko šteti, jer se akademci pogrešno uče, da zakoni ne važe i da je daleko bolje ovo rešenje zatražiti u političkim strankama i koalicijama koje suštinski donose odluke koje se formalizuju preko nadežnog ministarstva za obrazovanje.

Dakle, imenovanje, opstanak ili odlazak rektora ili dekana u javnom obrazovanju je često vezan za odluke partije na vlasti. Oni su često i članovi partije na vlasti i neretko i užih partijskih rukovodstava. Na rukovodećim, ili poslovodnim poslovima ostaju dok udovoljavaju, ili podržavaju partiju na vlasti, a kada do toga ne dođe, oni odlaze.

273 N. Parkins:Parkisons Law, Penguin Book, 1958. 274 više o ideologizaciji menadžmenta: V. Vučenović: Ideologizacija i politizacija menadžmenta.

Page 274: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

258

Kada su u pitanju privatne visokoobrazovne ustanove i one daju podršku određenoj, ili određenim političkim partijama. Razloge navedenog treba tražiti u njihovim očekivanjima da će tim podrškama ostvariti određene privilegije u svom delovanju.

Drugim rečima, ovde je politika iznad stručnosti i profesionalizma, jer se ispostavlja da je lojalnost određenoj političkoj ideologiji važnija od stručnosti, a partijska knjižica važnija od diplome fakulteta, odgovarajućih sertifikata, itd. U takvim uslovima, nema mogućnosti da se visokoobrazovni sistemi posvete unapređenju nastavnog procesa, uvođenju promena i inovacija, obezbeđenju novčanih sredstava od komercijalnih, naučnih i drugih projekata, što bi bilo logično, već se javne visoko obrazovne ustanove finansiraju uglavnom iz budžeta.

Neadekvatnost upravljanja obrazovnim institucijama u Srbiji se ne završava sa prethodnim činjenicama. Analize pokazuju da najveći broj dekana, ili direktora u javnom obrazovanju nema kvalifikacije, odnosno kompetencije da se bavi upravljanjem obrazovnim institucijama. Za izbor dekana, zakonski je precizirano da na to mesto može biti izabran, ili imenovan redovni profesor, da mu mandat traje određeni broj godina, idr. Dilema se javlja u naučnom i stručnom smislu tj. da li svaki redovni profesor, može da bude opcija za imenovanje i da li će svaki vrhunski redovni profesor u svojoj oblasti imati vrhunske, ili zadovoljavajuće ishode na mestu direktora, ili dekana, odnosno rektora. Na primer, da li će nobelovac iz bioloških, prirodno-matematičkih, medicinskih ili bio kojih drugih nauka postavljen na mesto dekana ili drugih rukovodioca ostvarivati vrhunske rezultate.

Odgovor je po svemu sudeći negativan, jer se ti ljudi, eksperti u svojoj oblasti, nisu obrazovali u nauci o upravljanju, koja ipak ima određenih specifičnosti i koja je usmerena na sferu organizovanja, upravljanja ljudima, upravljanje kapitalom, komunikacijama, logističkim sistemima, itd. Pokazuje se da je velika greška izvrsnog stručnjaka iz nastave imenovati za rukovodioca visokoškolskih ustanova, jer su za upravljanje fakultetima i univerzitetima potrebna neka druga znanja, veštine i sposobnosti, od nastavnog, ili naučno istraživačkog posla.275

Ishod ovakvog kadrovanja u visokoobrazovnim institucijama R. Srbije je poznat, ali i očekivan, a to je loše vođenje sistema, loši međuljudski odnosi, loš kvalitet obrazovanja, neracionalnost u poslovanju zbog nedovoljnog poznavanja finansijskog krvotoka ustanova i načina na koji firma funkcioniše. Zapostavljanje ovih činjenica prirodno dovodi do toga da se od vrhunskih naučnih kadrova u zvanjima redovnog profesora stvara loš rukovodeći kadar, a na drugoj strani dolazi do toga da obrazovne institucije ne mogu dobiti racionalno upravljanje. Praksa, a i svakodnevna iskustva pokazuju i dokazuju da nema tog budžeta, ili bilo kog izdvajanja iz budžeta koji može biti dovoljan ako tim sredstvima raspolažu ili upravljaju nekompetentni ljudi.

Rešenje je u izboru i imenovanju menadžera, tj. stručnjaka koji su završili poslovne fakultete i koji su osposobljeni za upravljanje. Oni po pravilu u istom poslovnom ambijentu i kulturi ostvaruju bolje rezultate u odnosu na nemenadžerske rukovodioce. Ovo je potvrdilo i

275 M. Radosavljević: Predavanje na doktorskim studijama na smeru Menadžment i biznis iz predmeta Organizacione forme organizovanja, Fakultet za poslovne studije i pravo, Beoograd, školske 2016-2017.

Page 275: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

259

istraživanje koje je nedavno obavljeno u Kantonu Tuzla iz Bosne i Hercegovine. Istraživanja u ovom kontonu su pokazala da od „17 direktora koji su završili Fakultet za menadžment u Kopru, R. Slovenija i stekla zvanja specijalista za obrazovanje, je pokazalo viši nivo efikasnosti u odnosu na druge koji nisu završili ovaj vid specijalizacije. Pokazalo se da je u obrazovnim ustanovama kojima su upravljali specijalisti iz oblasti upravljanja obrazovanjem, ostvaren viši nivo kvaliteta, da je uspostavljeno racionalnije poslovanje, a međuljudski odnosi su po pravilu bili bolji u odnosu na obrazovne ustanove kojima su upravljali nemenadžerski kadrovi”.276

R. Srbija ima nekoliko hiljada školovanih stručnjaka u zvanjima menadžera koji bi se mogli staviti u funkciju upravljanja različitim organizacijama. Dobro je to što je na nivou javnih univerziteta zakonski uvedena obaveza da se imenuje menadžer Univerziteta, koji zna da upravlja kapitalom, logističkim alatima, ali i da komunicira sa ljudima, ugovara komercijalne projekte, ali bi pored njega trebalo uvesti i profesionalca koji je školovan za rukovođenje obrazovnim sistemima, uža specijalnost – visoko obrazovanje.

Dakle, za podizanje uspešnosti obrazovanja u Srbiji bi najprihvatljivije rešenje bilo da se na čelna mesta u obrazovnim ustanovama imenuju profesionalci za upravljanje, koji bi predstavljali generatore razvoja.277 Ovo bi bila značajna inovacija za Srbiju, ali ne i za razvijene zemlje koje praktikuju da se na čelna mesta u visokoobrazovnim ustanovama postavljaju profesionalci koji imaju menadžerske sposobnosti.

10.7. Rezime Visoko obrazovanje R. Srbije deli sudbinu cele privrede i društva. To je pokazala i analiza ovog poglavlja. Srbija nedovoljno ceni znanje kao resurs, pa samim tim i institucije u kojima se to znanje stiče, iako su razvijene zemlje uveliko zakoračile u društvo i ekonomiju znanja. Prema statistici, odnosno poslednjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Srbiji je postojalo oko 11% visokoobrazovanih ljudi, dok je 35% bez ili sa osnovnim obrazovanjem, što je i do četiri puta manje od broja populacije sa diplomom fakultete u odnosu na razvijene zemlje Evrope. Ako se ima u vidu da je u poslednjih nekoliko godina veliki broj visokoobrazovanih stručnjaka napustio zemlju i otišao u razvijene zemlje, može se konstatovati da je Srbija zemlja sa funkcionalno nepismenom populacijom i da je teško sa ovakvom obrazovnom strukturom postići neke veće efekte na domaćem i na međunarodnom planu.

Dakle, visoko obrazovanje R. Srbije je ostalo na nivou klasičnog, zastarelog i prevaziđenog, posebno sa stanovišta budućnosti i obrazovanja stručnjaka za obavljanje poslova i rešavanje problema koji će se pojaviti oko tridesetih godina ovog veka. Shodno tome, u visokom obrazovanju nema promena i novih tehnoloških, ali ni organizacionih, procesnih (nastavnih) i drugih inovacija, posebno ne postoje radikalne inovacije, koje bi mogle značajnije da unaprede ovu značajnu oblast svake države.

276 Detaljnije o navedenom istraživanju može se videti u: Agić Haris i drugi: Vođenje u obrazovanju – Leadership in education, Javna biblioteka Alija Isaković, Gradačac, 2010. str. 205-237. 277 V. Vučenović: Šampionski menadžment, Obrazovni informator Beograd, 2001, str. 139

Page 276: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

260

Značajno je napomenuti da inovacije, kao ni visoko obrazovanje nisu cilj, već su to instrumenti pomoću kojih se može najbrže i najuspešnije ostvariti cilj. Zato je potrebno poznavati njegove karakteristike i tretirati ga drugačije u odnosu na materijalna dobra, jer je intelektualna snaga jedne zemlje, ili kompanija primarna u savremenim uslovima. Drugim rečima kvartarni, ili sektor znanja danas predstavlja osnovu svakog društva.

Obrazovanje, a posebno visoko obrazovanje je javno dobro, širokog spektra, disperzovana delatnost po dubini i širini zemlje, zapošljava veliki broj visokoobrazovanih ljudi najvišeg nivoa, raspolaže ogromnom imovinom i kao takvo povećava vrednost u drugim sektorima. Primanja i davanja se u obrazovnoj usluzi obavljaju jednovremeno (prenos i prihvatanje znanja) ali se rezultati te usluga ostvaruju u perspektivi. Ovo je značajna napomena, jer su obrazovne reforme složene, treba ih izvoditi u dužem vremenskom periodu, postepeno i njihov efekat se ocenjuje za nekoliko decenija.

U ovom delu rada data je analiza institucionalnih osnova na kojima se zasniva visoko obrazovanje R. Srbije, sa akcentom na strategije i zakonski okvir. Navedeni su i obrazloženi problemi, odnosno nedostaci ovih dokumenata, od načina i metodologije njihovih donošanje, šta čemu prethodi, itd. Ukazano je da strategija treba da prozađe iz nacionalne politike, da zakoni treba da budu logistika i alati za sprovođenje strategije i da se promenom strategije moraju menjati i zakoni, što je suprotno sadašnjoj praksi da se prvo donose zakoni, pa strategija, ili da se donosi strategija, ali podržana starim zakonima. Čini se da ovi razlozi u velikoj meri doprinose da institucionalne osnove srpskog visokog obrazovanja ne korespondiraju sa sadašnjošću, ali pre svega kada je u pitanju budućnost.

Iako su visokoobrazovne institucije u R. Srbiji visokointelektualne organizacije, one nisu sklone inovacijama, iako su upravo interni potencijali u njima povoljni, posebno kada je u pitanju kompetentnost zaposlenih. To se ipak ne dešava, štaviše, one su inertne na promene, ne deluju proaktivno i često pružaju otpor promenama. Razlog dobrim delom leži i u tome što u srpskom obrazovnom prostoru dominiraju javne visokoobrazovne ustanove, koje nisu izložene konkurenciju, već decenijama žive pod „kišobranom” države. Uvođenje inovacija i radikalnih promena ne mogu izvršiti same visokoobrazovne ustanove koje su okoštale, ali ni njihovi osnivači, već konkurencija.

Delimičnu ocenu visokog obrazovanja u R. Srbiji je moguće izvesti iz globalnih, regionalnih, ili nacionalnih lista koje se rade po određenim kriterijumima. Među relevantnim, ili najrelevantnijim listama je The Global Competitiveness Report za određene godine, koje su korišćene za ocenu kvaliteta srpskog obrazovanja. Po svim pokazateljima već nekoliko godina se apostrofira da je visoko obrazovanje R. Srbije imaj veoma male vrednosti i da se od 140 zemalja nalazi na pozicijama oko ranga 100, a u pojedinim elementima koji su analizirani i pri samom dnu ove Globalne rang liste. Ova konstatacija se odnosi i na pojedine elemente visokog obrazovanja (Higher education and training) čije vrednosti su veoma niske i kreću se od vrednosti 3,0 do 4,4 tj. da zauzimaju pozicije od 48. do 135. (za 2015.-2016.). Upoređujući visoko obrazovanje sa zemljama bivše SFRJ i Albanije, može se konstatovati da iza R. Srbije uglavnom dolaze BiH i Albanija, dok su druge, a pre svih Slovenija najrazvijenija sa skorom od oko 4,5 i sa vrednošću oko 50 pozicije.

Page 277: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

261

U okviru EU postoji trend internacionalizacije, ali i standardizacije visokog obrazovanja a ciljem da se obezbedi veća mobilnost studenata, nastavnika i naučnih radova, zajedničko učešće u izradi evropskih prjekata, sa evropskim semestrom i drugim instrumentima. Za Srbiju je od najvećeg značaja Bolonjska deklaracija, koja je definisala standarde koje zemlje potpisnice treba da ispune i ispunjavaju da bi diplome bile priznate u svim zemljama potpisnicama. Takođe, potpisnice Deklaracije priznaju mogućnost nastavka daljeg školovanja u bilo kojoj zemlji potpisnici, ali i mogućnost zaposlenja u bilo kojoj zemlji EU. Ovo je za R. Srbiju bio veliki korak, jer se pridružila porodici visokorazvijenih zemalja po pitanju obrazovanja. Međutim, ovaj dokumenat nije dosledno sproveden, jer postoje visokoobrazovne institucije koje ga nisu uopšte primenile, druge su ga delimično primenile, ali najveći broj je primenio. U ovom odeljku, a i iz prakse je evidentno, da je i pored određenih slabosti, Bolonjska deklaracija opravdala svoje postojanje.

Drugi vid internacionalizacije visokog obrazovanja R. Srbije je u privlačenju stranih studenata i njihove studije na univerzitetima u R. Srbiji. Ispostavlja se da R. Srbija nije atraktivna za školovanje stranih studenata u Srbiji, što zbog nedovoljne prepoznatljivosti na akademskoj mapi u svetu, ali i zbog brojnih prepreka i otežavajućih pravnih, organizacionih, bezbednosnih i drugih pravila. Ukoliko bi se iz broja stranih studenata isključile BiH, odnosno Republika Srpska i Crna Gora čiji studenti imaju isti status kao i domaći i zbog postojanja specijalnih veza između R. Srbije i R. Srpske, broj stranih studenata koji se školuju u Srbiji je zanemarljiv i kreće se od nekoliko stotina, što je najmanje od svih zemalja bivše SFRJ. Pokazuje se da je broj stranih studenata na školovanju u drugim zemljama najbolji parametar za ocenu kvaliteta obrazovanja, ali i makro ekonomske stabilnosti jedne zemlje.

Uslov za unapređenje visokog obrazovanja R. Srbije je eliminisanje političkih i nekompetentnih rukovodioca i uvođenje profesionalnih upravljačkih organa, kao i profesionalnih rukovodioca, tj. rektora, dekana, direktora visokih akademskih i strukovnih škola i drugih rukovodioca iz sfere obrazovanja, kao i nezavisnih tela i agencija. Ovo bi bila radikalna inovacija koja bi unapredila obrazovnu uslugu, ali bi povoljno uticala i na racionalnost, tj. ekonomiju, kao konačnu dimenziju svake, pa i obrazovne ustanove.

Page 278: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

262

11. IDEJAMA I INOVACIJAMA DO IZVRSNOSTI U VISOKOM OBRAZOVANJU - STUDIJA SLUČAJA: FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO I FAKULTET ZA INFORMACIONE TEHNOLOGIJE I INŽENJERSTVO -UNIVERZITET UNION NIKOLA TESLA-BEOGRAD

Inovacije i kreacije dobijaju posebno na značaju u visokoobrazovnim, odnosno intelektualnim organizacijama, što je i logično, jer se pokazuje da organizacije koje imaju veću intelektualnu snagu imaju veće mogućnosti da kreiraju, odnosno implementiraju svoje, ali i da po principu kreativne imitacije, primenjuju tuđe ideje. Dakle, visokoobrazovne organizacije bi trebale da budu permanentan zamajac značajnijim inovativnim tokovima na nacionalnom nivou.

Nešto potpunije analize i istraživanja pokazuju da upravo visokoobrazovne institucije u Srbiji pate od sindroma tradicionalizma, odnosno nastoje da što duže održe fakultete i univerzitete u postojećem, tj. nepromenjenom stanju. Razlozi su brojni, ali se mora imati u vidu da je u prirodi čoveka da se protivi, ili makar da teško prihvata promene, a ukoliko se deklarativno zalaže za iste, da bi želeo da se drugi menjaju, ali da se on ili ona, odnosno organizacija ne menja. Dakle, čovek kao svesno, razumno i jedino kreativno biće mora biti pre svega motivisan, a onda i prisiljen da živi sa promenama, shvatajući da su promene, odnosno inovacije život i da tamo gde nema promena, nema ni života. Čovek, ili organizacija koja se ne menja osuđena je na nesanak, odnosno smrt, kao krajnje ishodište svega postojećeg. Ono što je različito to je dužina životnog veka čoveka, ili orgaizacije, a dužina je uslovljenja promenama i načinom kako se one ostvaruju.

Fakulteti i univerziteti u Srbiji koji imaju dugu (ili dužu) tradiciju su tromiji u inovacijama. Radi se najčešće o javnim visokoobrazovnim ustanovama koje imaju visok stepen zaštite od strane države i u kojima zaposleni nisu zainteresovani za inoviranje, odnosno unošenje novih tehnoloških, pedagoških, organizaciono-upravljačkih i drugih inovacija i novotarija. Oni su promovisali autonomiju univerziteta kao značajnu vrednost, shvatajući je kao apsolutnu autonomiju i samostalnost, iako su finansijski zavisni od države koja ih osniva, finansira, održava, nezavisno od „kvaliteta proizvoda” koji stvara.

Page 279: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

263

Imajući u vidu prethodno, javno visoko obrazovanje u Srbiji nije pogodno tlo za uvođenje inovacija i vrednovanje ideja, iako se ono bave znanjem i naukom i kao takvi bi trebalo da imaju veću dinamiku u kreiranju i implementaciji ideja. Zato se kao alternative, sa znatno povoljnijom inovacionom klimom, javljaju preduzetnički univerziteti i fakulteti koji mogu biti primer života sa stalnim promenama i čija se iskustva mogu relativno dobro primeniti ili prihvatiti i u javnom obrazovanju, ali i šire. Obzirom da su javne visokoobrazovne ustanove pod „kišobranom” države, one nisu pogodne za obrazovanje stručnjaka za preduzetništvo odnosno za budućnost, život sa stalnim promenama i inovacijama. Drugim rečima, studenti u takvoj klimi i sami postaju inertni, nepreduzetni, ne osećaju preduzetničku klimu i nastoje da se ponašaju kao i ostali subjekti.278

Zato će se dalja pažnja usmeriti na iskustva i praksu po pitanju kreativnosti i inovativnosti na preduzetničkim (privatnim) fakultetima i to: Fakultet za poslovne studije i pravo i na Fakultetu za informacione tehnologije i inženjerstvo koji se nalaze u sastavu Univerziteta „Union Nikola Tesla” iz Beograda, a istovremeno u sastavu Integrisanog obrazovnog sistema za društvene i prirodne nauke, d.o.o. Beograd (IOS).

11.1. Identifikacija i karakteristike Fakultet za poslovne studije i pravo i Fakultet za informacione tehnologije i inženjerstvo su osnovani 2008., odnosno 2011. godine, što znači da se radi o mladim visokoobrazovnim ustanovama, koje permanentno uvode inovacije i koje od svog nastanka žive u „cvetu večite mladosti”. Majka oba fakulteta je Integrisani obrazovni sistem za društvene i prirodne nauke, d.o.o Beograd (IOS) koji u svom okrilju, pored dva fakulteta, objedinjava i druge nivoe obrazovanja: Predškolsku ustanovu „Kosta Vujić” Beograd, Osnovnu školu „Kosta Vujić” Beograd, Srednju školu „Ušće” Beograd. Time su zaokruženi svi nivoi obrazovanja pod krovnom institucijom Integrisani obrazovni sistem za društvene i prirodne nauke d.o.o., što se može videti iz sledećeg prikaza:

Fakultet za poslovne studije i pravo kao matični, koji je kupio Fakultet za informacione tehnologije i inženjerstvo; je kupljen u periodu ekonomske i finansijske krize koja je otpočela 2008.; svoj zamah je dobio u naredne dve-tri godine. Ovo je značajna činjenica, jer se pokazuje da svaki biznis može nastati u bilo koje vreme i u bilo kojim uslovima, ukoliko postoji jasna ideja i koncept njegovog razvoja. Dok najveći broj poslovnih ljudi u vreme krize odustaje od bilo kakvih investicija, čekajući ishod i bolja vremena, dotle vizionari najviše trguju, a pre svega kupuju kompanije, jer je kupovina u kriznim vremenima najisplativija.

Druga karakteristika je što su oba fakulteta kupljena kao neakreditovana, bez dovoljnog broja kompetentnih nastavnika, asistenata, ali i neophodnog administrativnog osoblja. U prvom trenutku bilo je rizično kupiti neakreditovan, u dobroj meri devastiran fakultet. Osnivači, odnosno kupci nisu bili finanansijski sposobni da stvore prostorne, kadrovske i tehničke uslove

278 O ovom pitanju se više može videti u: Edita Kastratović, Milan Dragić i Olja Arsenijević: Entrepreneurial Compeence of Stiudents and Readiness for Starting a Business, Comparative Analysis of Social Entrepreneurship in Serbia, Rusia, Europa and in the World – International Monograph, FPSP 2018. str. 99-116.

Page 280: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

264

za akreditaciju. Međutim, ovde je, kao i u drugim situacijama, najvažnija ideja, a ideja je i stvoriti uslove od nemogućeg i često nerealnog.

Slika br. 2: Organizaciona šema Integrisanog obrazovnog sistema za društvene i prirodne nauke IOS d.o.o.

Treća karakteristika je da se radi o relativno mladim visokoobrazovnim institucijama, koje traju nešto više od deset godina. Bez tradicije, neprepoznatljivi i u uslovima nelojalne i neregularne, uslovno rečeno: konkurencije, fakulteti su uspeli da se akredituju i dobiju dozvolu za rad, što je bila najveća pobeda. Ova pobeda je dala dodatnu energiju i motiv za razvijanje ustanove i stvaranje svih nivoa obrazovanja pod krovnom institucijom Integrisani obrazovni sistem za prirodne i društvene nauke, d.o.o. (IOS).

Ideja za osnivanje Integrisanog obrazovnog sistema za društvene i prirodne nauke, d.o.o. je da se pod jednim „krovom” po prvi put u Srbiji, objedine svi nivoi obrazovanja, da se uspostavi visok nivo mobilnosti kadrova između podsistema, ali i učenika i studenata i da se na jednom mestu centralizovano obavljaju kadrovski, pravni, komercijalni, razvojni, finansijski, logistički i drugi administrativni poslovi, što odgovara organizacionim teorijskim postavkama da je nužno uspostaviti kadrovsko-finansijsku i razvojnu koncetraciju i poslovnu (obrazovnu) decentralizaciju. Dakle, obrazovno vaspitnim podsistemima se ostavlja bavljenjem osnovnom delatnošću zbog koje su i osnovani, a administrativno tehnički poslovi su izmešteni na najviši nivo da bi se obavljali za sve delove ovog sistema.

Na nivou Integrisanog obrazovnog sistema se vodi politika i formuliše strategija koja se kroz operativno taktičke programe realizuje na nivou delova, odnosno predškolske, osnovne i srednje škole, odnosno fakulteta. Kreativna inovacija je što svaki podsistem ima svoje žiro, ili devizne račune, kako bi se pratila njihova poslovna uspešnost, ali se trošenje finansijskih sredstava obavlja pod jednom „dirigentskom palicom” i prati od strane jedinstvene finansijsko-računovodstvene službe. Ovo odgovara teorijskim postavkama, da se na nivou svake celine sistema moraju postavljati prioriteti, da se vodi jedinstvena politika i strategija, ali da svaki deo mora odgovaran za kvalitet i organizacionu uspešnost.

Page 281: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

265

Ova radikalna inovacija nije poznata u organizacijama koje se bave obrazovanjem i vaspitanjem, a da je ona zdrava i održiva pokazuje desetogodišnje iskustvo koje je sve podsisteme Integrisanog sistema dovela u stanje liderskih ustanova.279

Koliko je navedena organizaciona postavka kvalitetna ne treba posebno objašnjavati, jer se na ovaj način ostvaruje sinergija, odnosno sinergetski efekti koji praktično predstavljaju besplatnu energiju. Ideja da predškolci ovog sistema upisuju osnovnu školu, svršeni osnovci srednju školu, a srednjoškolci navedene fakultete i drugo, da se na nivou IOS-a obavljaju svi adimistrativno tehnički, logistički, opšti, razvojni i drugi poslovi i time rasterete navedeni obrazovni podsistemi kako bi se više posvetili kreativnosti, novim idejama i kvalitetu obrazovanja i vaspitanja.

Osnivanje Integrisanog obrazovnog sistema je pandam Integrisanim univerzitetima, kao jedinstvenim visokoobrazovnim ustanovama koje treba da vode jedinstvenu politiku, a da fakulteti budu podsistemi koji će se baviti realizacijom nastavnog programa, naučno-istraživačkim radom i unapređenjem svih elemenata obrazovnog procesa. Kako je u Srbiji teško i gotovo nemoguće fakultetima oduzeti pravo na tekući račun, jer se sva vlast nalazi u ovlašćenjima za raspolaganje finansijskim sredstvima, ovaj model može biti primenjiv i na javne, odnosno druge privatne univerzitete, što mu daje univerzalnu vrednost.

Fakulteti u sastavu Integrisanog obrazovnog sistema imaju akreditovana 32 programa i to: tri vrste i tri nivoa studija, sa razvijenim programima koji se realizuju po principu distance learning system-a (DLS) i to: pravo, poslovna ekonomija, menadžment, bezbednost, informacioni sistemi i inženjerstvo. Dakle, sama struktura akreditovanih studijskih programa koji se uspešno realizuju jedno desetljeće, daje solidnu osnovu za istraživanje inovativnosti i kreativnosti u različitim elementima obrazovnog procesa, ali i kada je u pitanju organizacioni dizajn, upravljačka filozofija, upravljanje finansijskim krvotokom, kvalitetom, razvojem, itd.

Integrisani obrazovni sistem za društvene i prirodne nauke i njegovi podsistemi su u privatnom vlasništvu, kao što je rečeno, sa desetogodišnjim iskustvom. Osnivači su imali dugogodišnje iskustvo u visokom obrazovanju, a osnivač zahvaljujući dugogodišnjem radu u vojnoj privredi u okviru Ministarstva odbrane, od radnog mesta referenta do generalnog direktora Direkcije za investicione radove. Ovo su bitne činjenice, jer se pokazuje da uspešno osnivanje i upravljanje obrazovnim ustanovama može da se ostvari samo od ljudi koji poznaju ovaj sistem, koji su u njemu proveli određeni vremenski period i koji su posvećeni ovom poslu koji je veoma značajan i odgovoran za svaku društvenu zajednicu. Dakako, iskustva iz organizovanja i upravljanja vojnom privredom su doprinela redu, radu i disciplini, što je veliki izazov u srpskim organizacionim sistemima.

Nije nevažno i što je Integrisani obrazovni sistem porodičnog tipa, a njime upravlja šest članova uže i šire porodice - svi oni su u nastavnom procesu u ulozi nastavnika, ali i na pojedinim upravljačkim pozicijama (dekani, predsednici saveta, školskih odbora, idr.) U Srbiji se privatne, a posebno porodične ustanove obrazovnog tipa teško prihvataju, a svaki razvoj,

279 O navedenom se može više videti u: D. Vasić, Integrated educational system - pure experiment or model for the future, Međunarodno savetovanje ENTRENOVA 2017., Dubrovnik 6.-9.9.2017

Page 282: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

266

progres i napredovanje istih se označava kao nečastan i povezan sa negativnim fenomenima. Ovde se pokazalo i dalje pokazuje da i porodične organizacije, ma kakve vrste bile, mogu biti uspešne, pa čak i mnogo uspešnije od javnogo sektora. Na ovaj način se dovodi u pitanje klasična postavka upravljanja koja je važila u industrijskoj organizaciji, da funkcije vlasništva i funkcije upravljanja treba da budu odvojene tj. da kapital treba da radi za vlasnika. U novom, radikalno inovativnom konceptu organizovanja visokoškolskih ustanova, vlasnici moraju da rade za kapital i da budu u funkciji svojih klijenata, odnosno učenika i studenata. Ova filozofija je postavljena u samoj misiji Integrisanog sistema.

U poslednje dve decenije evidentan je pad poverenja između različitih aktera u svim sferama privrede i društva, pa i kada su u pitanju visokoobrazovne ustanove. Zbog dugogodišnjeg, može se reći i celoživotnog zaposlenja nastavnika u javnom visokom obrazovanju, stvoreni su uslovi za loše međuljudske odnose, klanove, velike sujete i netrpeljivosti, što se odražava na kvalitet obrazovne usluge, jer je poznato da su dobri međuljudski odnosi ključni za uspešnost svake organizacije. Imajući u vidu prethodno, Integrisani obrazovni sistem je uveo radikalnu organizaciono-upravljačku inovaciju, a to je da porodični krug proširi svojim prijateljima i prijateljima njihovih prijatelja, i na taj način je pojačao poverenje, povezanost i razumevanje između zaposlenih. Ova inovacija je testirana u desetogodišnjem periodu i pokazala svoj puni kvalitet, posebno kada su u pitanju međuljudski odnosi, međusobnu spremnost da se pomogne, a ovu praksu su svojevremeno uveli poznati poslovni ljudi i kompanija sveta (Češka kompanija Bata, Raška iz Novogi Pazara pod rukovodstvom Branka Golubovića, idr.).

Na nivou celog sistema postoje 21 porodice koje imaju dva ili tri člana zaposlena u nekom od podsistema, što je stvorilo kako homogenu, tako i integrisanu organizaciju u kojoj se manje-više “svi žrtvuju za sve”. Navedeno je i logično, jer se pokazuje, a ovde i potvrđuje da je čovek spreman jedino da se žrtvuje za članove svoje porodice, čime je i praktično demantovana stara srpska poslovicu: „Sa svojim jedi i pij, ali posla nemaj”.

Ova inovacija je značajnija, ako se ima u vidu da postoji vladajući stav u poslovnom svetu, da ne treba u istoj firmi zapošljavati supružnike, rodbinu i bliske prijatelje, jer se u tradicionalnim kulturama prijateljstvo shvata na pogrešan način, tj. da dozvoljava anarhiju i neadekvatan odnos prijatelja prema poslu. Konačno je i sam Ford praktikovao da u svoju kompaniju ne zapošljava bračne drugove, jer ta praksa po njemu dovodi do smanjenog učinka i nedovoljne posvećenosti poslu.280 Sa rastom i razvojem fakulteta, ovo prijateljstvo je učvršćivano, što je potvrdilo da organizacije stvorene na osnovu prijateljstva su kvalitetnije i uspešnije.

11.2. Inovacijama do izvrsnosti Činjenica je da se o inovacijama uglavnom govori kada su u pitanju poslovni sistemi i organizacije koje se bave proizvodnjom. Primetno je takođe da se govori o tehnološkim, dok se netehnološke inovacije marginalizuju. U takvim okolnostima, inovcijama se prilazi neplanski, površno i parcijalno, što ostavlja ozbiljne posledice na poslovnu uspešnost.

280 Ž. Radosavljević: Tajne uspeha velikih imena svetskog biznisa, DP Pronalazaštvo, Beograd, 1999. str. 138.

Page 283: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

267

Univerzitetsko obrazovanje Srbije je još uvek u tradicionalnim okvirima, sa zastarelim programima obrazovanja, nedovoljnom tehničkom opremljenošću, razbijeno po visokoobrazovnim institucijama (fakultetima) u kojima ne postoji integrisanost i sinergizam kao temeljne vrednosti savremenog visokog obrazovanja. Obrazovni prostori, odnosno zgrade su na nivou iz druge polovine prošlog veka, oprema i nameštaj takođe. Kulturni obrasci ponašanja u visokoobrazovnim ustanovama su isti, a u nekim segmentima i lošiji u odnosu na kraj prošlog veka. Rečju, sve se u okruženju promenilo i menja, samo obrazovanje ostaje isto kao pre pre nekoliko decenija. Jasno je da u takvim uslovima se ne mogu ostvarivati zadovoljavajući rezultati, što dovodi obrazovanje u inferioran položaj u odnosu na druge delatnosti, ali i kada je u pitanju evropski obrazovni prostor.

Imajući u vidu navedeno, Integrisani obrazovani sistem za društvene i prirodne nauke u čijem okrilju su i pomenuti fakulteti (FPSP i FITI), je uveo krilaticu „Inovacijama do izvrsnosti”, što podrazumeva da se permanentno uvode inovacije u svim segmentima visokoobrazovnih ustanova, jer neobrazovni delovi fakulteta mogu biti prepreka za uvođenje inovacija u obrazovne procese. Dakle, na fakultetima se godišnje mora uvoditi najmanje 20% inovacija (tehnoloških, upravljačkih, organizacionih, pedagoških, marketinških, procesnih), tako da bi svakih pet godina fakulteti, ali i ostali podsistemi Integrisanog sistema dobili potpuno drugačiju arhitekturu.

11.3. Upravljačko-organizaciona filozofija Integrisani obrazovni sistem za društvene i prirodne nauke je od osnivanja napustio klasičnu filozofiju upravljanja i organizovanja, koja je dominirala, a takođe i danas dominira. Dva su faktora uticala na navedeno, i to: visok nivo samostalnosti koji postoji u univerzitetskom obrazovanju, a koji je dat institucionalno zakonskim rešenjima; i preduzetnički karakter sistema koji proizilazi iz privatnog vlasništva.

Iako organizacije porodičnog tipa u Srbiji nisu omiljene, a posebno kada je u pitanju sektor obrazovanja, sama činjenica da su svi članovi osnivača univerzitetski profesori i da imaju iskustva različitih poslovnih delatnosti iz ranijeg perioda, predstavlja ključni faktor za realizaciju sintagme „inovacijama do izvrsnosti”. Dakle, svi članovi porodice se nalaze u nastavnom procesu, ali u isto vreme i na strateškim upravljačkim pozicijama, što je suprotno industrijskom načinu upravljanja u kome su vlasnici pravo upravljanja preneli na menadžment, a oni žive daleko od svojih organizacija, ali i problema koji se dešavaju u njima. Navedena praksa, koja je u teoriji menadžmenta poznata kao menadžerska revolucija, ili agencijska teorija, implicira da „kapital radi za vlasnika”.281

U kreativno-inovativnom pristupu upravljanja visokoobrazovnim institucijama se pokazuje da gornja sintagme mora biti promenjena u novu poslovnu paradigmu: „da vlasnik radi za kapital”. Ispostavlja se da je novi pristup kvalitetniji, racionalniji i kao takav prihvatljiviji, što je otelotvoreno u mudrosti: „Niko bolje od vlasnika neće voditi računa o svojoj kompaniji.”

281 M. Radosavljević: Menadžment-Teorija i praksa, FPSP, Beograd, 2015.

Page 284: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

268

Jasno je da je prikazana upravljačka filozofija suprotnost agencijskoj teoriji u kojoj postoji podela na pravo vlasništva i prava upravljanja. Međutim, da bi ona dobila svoj puni format i bila zaokružena, potrebno je da svi, ili većina članova porodice budu kompetentni kako za kvalitetno obavljanje zadataka u obrazovnom procesu, tako i u upravljačkoj sferi, tj. na mestima predsednika saveta, dekana, prodekana, ali i kada su u pitanju finansije, kadrovi, razvoj, kvalitet, itd. U IOS-u šest članova vlasničke strukture je opredeljeno iz sfere: strateškog menadžmenta i organizacije, upravljanja promenama i znanjem, finansija, ljudskih resursa i etike, informatičko tehnoloških nauka, teorije razvoja. Ova inovacija je omogućila da vlasnici teorijska znanja koja prenose studentima, mogu i praktično da pretvore i provere u praksi, tj. da uspostave spoj teorije i prakse.

Donošenje brzih i kvalitetnih strateških i operativnih odluka danas dobija posebno na značaju, što je i prirodno, jer se radi o vremenu koje je turbulentno i revolucionarno. U klasičnom poimanju ova aktivnost je polazila od stava da se donose kvalitetne odluke, pri čemu je vreme za koje se one donose bilo marginalizovano, vodeći se sintagmom da su: „brze odluke nekvalitetne” i da je potrebno vreme za njihovo osmišljavanje, sazrevanje, proveravanje, eksperimentisanje, itd. Jasno je da je ovakav pristup u promenljivim uslovima poslovanja neprihvatljiv, jer su kvalitetne, ali zakasnele odluke - neupotrebljive. Zato se nameće kao imperative, da odlučivanje u visokointelektualnim organizacijama mora biti brzo i kvalitetno, a da bi se to ostvarilo, nužno je da postoji kompetentan upravljački tim.

U savremenoj teoriji odlučivanja prethodna postavka nije sporna. Međutim, ona je sporna u praksi, jer mnogi upravljači strateškog nivoa nisu spremni na fleksibilno, a često i na rizično donošenje upravljačkih odluka, što je i prirodno, jer svaka radikalna inovacija predstavlja rizik, odnosno svaka nova inovacija je inferiornija od ustaljene i od ljudi prihvaćene, zbog čega je stepen neizvesnosti kod radikalnih inovacija često veliki. Ipak, u promenljivim vremenima, nužno je unositi novine, često i rizične, jer se u poslovnoj praksi potvrdilo pravilo da je: „Najveći rizik ne rizikovati”.

Povezano sa prethodnim je uvođenje nove upravljačke postavke u kojoj su dva elementa u menadžment filozofiji najvažnija, a to su: dijagnostika i intuicija. Dijagnostika, tj. sposobnost upravljačke strukture da dijagnosticira probleme putem određenih simptoma, u njihovoj ranoj fazi nastanka, predstavlja najviši nivo upravljačke mudrosti. Na ovaj način se neutrališu izvorišta, odnosno uzroci problema i obezbeđuje dinamičan razvoj organizacije. Odlaganje u rešavanju problema, isčekivanja, nespremnost prvih ljudi da se suoče sa mogućim problemima stvara uslove da se problem razvijaju, što otežava njihovo otklanjanje u poodmakloj fazi razvoja.

U dijagnostici obrazovnih problema, kao i u medicini su moguća dva scenarija. Prvi da je dijagnostika dobro obavljena, ali da nisu propisani pravi lekovi, odnosno preduzete prave mere, a drugi scenario je da je dijagnostika loše urađena, ali su propisani pravi lekovi za takvu dijagnostiku, što u krajnjem dovodi do poslovne neuspešnosti.

Paralelno sa dijagnostikom upravljanje treba da bude praćeno i izvesnim stepenom intuicije, tj. sposobnošću za predosećanje budućih događaja ili nastupajuće promene. Pokazuje se da se

Page 285: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

269

danas kompetencije, odnosno znanje, veštine i iskustva za upravljanje podrazumevaju. Međutim, o intuiciji se malo govori, iako je ona često odlučujući faktor za donošenje upravljačkih odluka koje će imati dimenziju perspektive ili budućnosti. Svaka odluka se donosi u sadašnjosti, ali je ona usmerena prema budućnosti i zavisno kako se ona intuitivno oseća, zavisi i kvalitet odluke. Dakako, budućnost srpskog visokog obrazovanja treba tražiti u onome što radi EU, jer pre ili kasnije zemlje u tranziciji će prihvatiti njena dostignuća i iskustva.

11.4. Tehnološke inovacije Tehnološke inovacije, kako je i konstatovano su u osnovi promenile svet. Međutim, nove tehnologije ni izdaleka nisu primenjene u visokoobrazovnim institucijama Srbije. Razlozi se najčešće traže u nedostatku finansijskih sredstava za nabavku informatičkih tehnologija, labaratorija, radionica, servisa, itd. Ipak, razloge treba tražiti pre svega u otporu koji dolazi od profesorskog kadra, koji nije spreman da napusti tradicionalne i prevaziđene načine koncipiranja i izvođenja obrazovnih aktivnosti. Taj otpor je najviše prisutan kod starije populacije i kod redovnih profesora, koji su kroz sistemske zakone zaštićeni da u tom zvanju ne moraju da istražuju i unapređuju svoju naučnu oblast, pa i da inoviraju svoje univerzitetske aktivnosti putem informacionih tehnologija.

Imajući u vidu navedeno, Integrisani obrazovni sistem za društvene i prirodne nauke (IOS), odnosno fakulteti u njegovom sastavu su pristupili tehničkom opremanju fakulteta, studenata i nastavnika, odgovarajućim informacionim tehnologijama kao i kroz digitalizaciju obrazovnih i neobrazovnih delova sistema. Zahvaljujući navedenom fakulteti su među prvima u zemlji akreditovali studijske programe na daljinu (DLS). Dakako, najvažniji segment svake obrazovne ustanove je nastavni proces u čijoj funkciji treba da bude i digitalizacija drugih delova, sa ciljem da se ostvari što bolja obrazovna usluga studentima.

11.4.1. Tehnološka opremljenost fakulteta Biti prvi u nekoj oblasti je teško, ali održati lidersku poziciju u dužem vremenskom periodu je još teže. Inovacije i stalna razmišljanja kako uvesti nove tehnologije, metode, procedure i standarde su uslov napretka nekog sistema. Menažment mora stalno da živi sa promenama, a osnovni način saznanja je da posmatra određene procese i procedure i permanentno postavlja pitanje - Zašto?

Dakle, zašto je neophodno tehnički se opremiti, zašto to mora biti tako kako je i da li je moguće unaprediti, odnosno eliminisati nepotrebno i neproduktivno, ali i olakšati obavljanje nekog posla. Tako je nastala potreba za digitalizacijom procesa koji se odnose na nastavu, ali i na ostale poslovne funkcije (finansije, kadrove, pravnu službu, studentsku službu, logistiku i druge). Ovo posebno važi u preduzetničkom visokom obrazovanju, jer je ono podložno tržišnim kretanjima i izloženo delovanju tržišnih zakona, ali i zbog toga što je R. Srbija u okviru elementa Innovation na Globalnoj konkurentskoj listi za 2015.-2016. kada je u pitanju kvalitet naučno istraživačkih institucija zauzela 67. mesto sa vrednošću od 3,8. Stoga svako

Page 286: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

270

pojedinačno tehnološko unapređenje poboljšava poziciju R. Srbije na Globalnoj listi konkurentnosti.282

Digitalna tehnologija povećava moć razmišljanja i učenja, jer u velikoj meri oslobađa mozak od suvišnih i nepotrebnih podataka. Danas je gotovo nemoguće organizovati obrazovani proces, čak i kada su u pitanju vrtići, bez digitalizacije. Tehnologizacija posebno dolazi do izražaja u prikupljanju, selekciji, čuvanju i korišćenju podataka, informacija i znanja što predstavlja nezaobilazan deo u svakoj obrazovnoj ustanovi.

Tradicionalne školske knjige, sveske, olovke itd. su otpremljene u prošlost, a njihovo mesto su zauzele elektronske knjige, indeksi, sveske, dnevnici, protokoli, elektronske učionice, e-biblioteke, itd. Danas se obrazovni proces proširuje i izvan učionica, a učenje nije samo organizovano na tradicionalnim časovima, već u radionicama, na terenu, laboratorijima, u radu na projektima, uz rad, itd. Dakle, škole i fakulteti danas nisu samo velelepne zgrade, to su pre svega institucije u kojima se razvija kultura kompetencija, socijalizacije, stiče pedagoška kultura. U navedenom konteksu, školama su potrebni novi lideri obrazovanja koji će primenjivati tzv. meke stilove upravljanja, ali koji će uništiti tradicionalne škole i stečene navike kod nastavničkog kadra, a paralelno sa navedenim razvijati i nove veštine i navike za buduće profesije.

Za uspešno tehničko opremanje i korišćenje informatičke tehnologije u okviru Integrisanog obrazovnog sistema (IOS), zaslužna je sama integracija oba fakulteta u kojima postoji akreditovani studijski program Informacioni sistemi u okviru koga se nastavnici, programeri i asistenti angažuju u organizaciji brže, ekonomičnije i svrsishodnije upotrebe IT-a u svim delovima sistema.

Imajuću u vidu navedeno, analizirani fakuleti su nabavili 125 računara koji su licencirani i u funkciji su studentima kroz IT kabinete i laboratorije i službama u okviru fakulteta. Ovi računari su novije generacije, međusobno povezani, što kroz digitalizciju omogućava odgovarajućim službama da pristupe bazama podataka i iste koriste pri donošenju odluka. Drugim rečima stvorene su elektronske učionice, e-kabineti i e-radna mesta, što omogućava da se pojedini poslovi obavljaju i od kuće, što ne dovodi u pitanje njihovu efikasnost, a u isto vreme ne stvara troškove fakultetu.

11.4.2. Tehnička opremljenost studenata i nastavnika Svako uvođenje tehnološke inovacije u obrazovnu ustanovu unosi i doprinosi promeni ukupne akademske kulture, koja je bitna i posle završenog fakulteta. To se odnosi i na uvođenje informacione tehnologije kao alata za učenje i povećanje udobnosti tokom studija. Iskustva u R. Srbiji pokazuju da se na mnogim visokoobrazovnim ustanovama tableti, računari i drugi informacioni alati koriste više u službi promocije fakulteta, kada ih fakulteti ističu kao poklon studentima kako bi ih motivisali za upis. To se relativno dobro može videti u fakultetskim

282 The Global Competitivenes Report 2015-2016, World Economic Forum, p.p. 314-315.

Page 287: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

271

konkursima za upis, gde se ističe „tablet na poklon”, dok se zapostavljala njegova funkcionalna korisnost koja treba da ima primarno mesto u obrazovnom procesu.

Fakulteti u okviru Integrisanog obrazovanog sistema su svakom student obezbedili tablet-računar kao alatku kojom mogu pristupiti predavanju bilo gde se nalazili: na kopnu, vodi i vazduhu, da mogu u svakom trenutku komunicirati sa službama na fakultetu, ali i da mogu imati pristup literaturi i ostalim informacijama koje se „skladište” u e-indeks, e-biblioteci i sl., da putem tableta mogu pristupiti “vežbanju” za predstojeće predispitne i ispitne obaveze, kao i da sve predispitne obaveze (kolokvijume) mogu polagati na istom. Tablet - računar je od 2014. godine postao obavezan alat na fakultetima, ali i u srednjoj, pa i u osnovnoj školi. On se može koristiti za on-line (direktno) ili on-demand (na zahtev) pristup predavanjima i vežbama, za polaganja kolokvijuma, završnih ispita, za sprovođenje dodatnih istraživanja na internetu i pristup nekoj od postojećih (a ima ih skoro milijardu) veb adresa na svetu; ali i u promociji obrazovnih ustanova. U tabletima su date elektronske, umesto klasičnih knjiga. Na ovaj način je došlo do racionalizacije, jer je računica pokazala da je daleko isplativije obezbediti tablet i u njemu elektronske knjige, nego štampati ili kupovati knjige, skripte, priručnike, itd. O korisnosti za učenike i studente da se i ne govori.

Nastavnici su među prvima morali da koriste ovaj inovativni alat i tu su se pojavljivali najveći problemi, posebno kod starijih profesora. Otpor u primeni ove radikalne inovacije javljao i kod studenata. Ispostavlja se da svaka promena koja se uvodi, pre svega tehnološke prirode, nailazi na otpor, koji se odvija kroz tri koraka: prvo se omalovažava promena sa ciljem da se diskredituje, drugi je pružanje pasivnog otpora i na kraju pružanje aktivnog otpora. Dakako, ishodi su u krajnjem pozitivni, jer se pokazuje da ni jedna, čak ni inkrementalna inovacija, nije uvedena bez otpora i na kraju prihvatanja od svih subjekata u obrazovnom procesu. Navedeno implicira da je za svaku primenu inovacije neophodno vreme, a uspešni su oni koji inovaciju primene brže od drugih.

Iskustva kod uvođenja ove, kao i ostalih inovacija pokazuje da se tehnološke organizacione, etičke, kulturološke i druge novotarije trebaju uvoditi sa upisom novih generacija, uz edukaciju i pripremu učenika prvaka ili studenata brucoša za izazove po ovom pitanju. Ovo je važno, jer uvođenje bilo koje promene ili inovacije, pa čak i promene zgrade usred procesa, ili u toku školovanja, remeti obrazovni proces, izaziva reagovanje aktera koji učestvuju u procesima i po pravilu umanjuje uspešnost.

Ipak i uvođenje inovacija na kraju školovanja, ili na kraju školske godine se pokazuje efikasnim, jer mnogi ne pružaju otpor, očekujući kraj školovanja ili okončanja školske godine, odlaska na raspust, ili godišnji odmor, što omekšava trenutni otpor, koji je i najveći u fazi uvođenja inovacije. Fakulteti u okviru IOS-a su upravo primenjivali ovu taktiku i u svom desetogodišnjem iskustvu ona se pokazala veoma uspešno. Dakako, navedeno zavisi od sposobnosti menadžmenta da predstavi korisnost inovacije pre svega za učenike, ili studente i od prihvaćene sintagme svih obrazovnih institucija „Inovacijama do liderskih pozicija”. Dakle, prevazići prvi korak u uvođenju inovcija je ključno za njenu prihvatljivost i uspešnost. To što sa radikalnim inovcijama treba otpočeti sa prvom godinom je logično, jer mlađa populacija ima slabiji otpor prema promenama, oni brže i bolje uče od starijih i lakše se prilagođavaju.

Page 288: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

272

11.4.3. Studiranje na daljinu kao inovacija i odgovor na krizu 2008.-2010.

Iako je studiranje na daljinu (DLS) poznata inovacija, ona je po prvi put u potpunosti primenjena u istraživanim visokoobrazovnim ustanovama po principi „kreativne imitacije”. Ova vrsta inovacija se odnosi kako na brojna poboljšanja i prilagođavanja ovog načina studiranja, tako i kada je u pitanju tehnološka „improvizacija” da se sa jednostavnom i relativno jeftinom opremom postignu izvrsni rezultati u realizaciji ove tehnološke, ali i obrazovne inovacije, što je pomerilo i pomera granice u visokom obrazovanju.

Dakle, univerzitetsko obrazovanje je pred velikim izazovima, jer se danas može učiti i izvan fakulteta, odnosno na svakom mestu, u bilo koje vreme i na brojne načine. Procena je da će budući univerziteti biti mesta gde ljudi neće učiti i sticati znanje, već će se učiti kako treba da uče. Ovo će u dobroj meri ubrzati i nove informacione tehnologije, koje su omogućile da danas svaki stan, ili kuća postane univerzitet, ili biblioteka, pod uslovom da ima kompjuter i internet, a u savremenim uslovima mobilni telefon. Dakle, tradicionalni univerziteti već danas gube dah, jer se danas, a posebno u perspektivi može učiti svuda i na svakom mestu. Dodatni izazov za univerzitete je i koncept doživotnog učenja koji je u osnovi ukinuo podelu životnog doba čoveka na vreme detinjstva, vreme osnovnog i srednjeg, odnosno fakultetskog obrazovanja, već se traži da čovek uči od rođenja do smrti. I u navedenoj situaciji logično je da je četvorogodišnje visoko obrazovanje nedovoljno. Time je klasično visoko obrazovanje i podela životnog dobra na vreme rasta, obrazovanja, rad i starosti prevaziđeno.

Praksa učenja na daljinu, ili internet obrazovanje, odnosno onlajn studiranje je moderan način obrazovanja, daleko napredniji od klasičnog učenja i obrazovanja. Ono ne poznaje geografske granice, kulturološke zone, religijske, običajne i druge granice. Ono je prvo uvedeno u SAD i Australiji, kao odgovor na veliku koncetraciju univerziteta u urbanim celinama i sve većoj udaljenosti onih koji su želeli da studiraju. U početku je to izgledalo kao bajka u koju niko nije verovao, jer su kompjuteri ukinuli klasične učionice, klasične rasporede časova, masovno obrazovanje, klasično ispitivanje i ocenjivanje. Zahvaljujući internet studiranju, danas je moguće individualno obrazovanje organizovati po principu masovnog. Drugim rečima, internet obrazovanje je stvorilo je „jednu učionicu sa dve milijarde studenata, što u osnovi menja pedagogiju učionice u kojoj pružanje znanja postaje manje važno od stvaranje veština kritičnog učenja”283

Zahvaljujući ovoj radikalnoj inovaciji, više niko ne može tražiti izgovor za siromaštvo u nedostatku prirodnih resursa, ili nemogućnosti školovanja na elitnim univerzitetima, jer je danas znanje na portalima, internetu i svako ga može steći pod daleko povoljnijim uslovima nego što je to slučaj kod klasičnog obrazovanja i studiranja.

Učenje na daljinu se pokazalo posebno korisnim u Australiji, kontinentu sa velikom površinom i udaljenošću naselja od univerzitetskih centara, obzirom da je do istih trebalo putovati po nekoliko sati. U takvim okolnostima se pojavio koncept učenja na daljinu, koji pruža brojne

283 Miloš Milovančević: Uticaj Globalizacije na inovacioni menadžment, Niš, 2017. str. 80.

Page 289: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

273

prednosti u odnosu na klasično studiranje kao što su: učenje gde pojedinac želi, učenje u vreme koje mu najviše odgovara, učenje uz najmanje troškove, učenje uz najviši stepen udobnosti, učenje uz rad bez napuštanja radnog mesta, itd.

U R. Srbiji ovaj način studiranja nije razvijen, zbog brojnih stereotipa koji ga prate. Smatra se da je klasično studiranje još uvek najkvalitetnije i da je studiranje na daljinu često improvizacija, posebno kada su u pitanju ispiti, odnosno provera znanja, kao i koreknost u ispunjavanju predispitnih obaveza. Kolika averzija prema učenju na daljinu postoji , može se videti i po tome što bi veliki broj studenata studirao na daljinu, ali da to ne piše u diplomama, ili dodatku diplome, jer ovakav način obrazovanja navodno nije prihvatljiv za poslodavca, ali i za akademsku zajednicu.

Iskustvo osnivača po ovom pitanju pokazuju da se stereotipi i predrasude sporo menjaju, ali se ipak menjaju. Fakulteti, zajedno sa drugim podsistemima su među prvima u Srbiji akreditovao studijske programe za studiranje na daljinu i pokušali da postojeći sistem nadograde sopstvenim inovcijama po principu „kreativne imitacije”, odnosno da na originalna rešenja dodaju novotarije koje povećavaju njegovu funkcionalnu karakteristiku. Omogućeno je studentima da se direktno (on-line) uključe u predavanja , da ista prate i da komuniciraju, odnosno postavljaju pitanja i dobiju odgovor. Oni koji se ne mogu uključiti na predavanje,vežbe ili druge oblike nastave, mogu odslušati (on-demand) predavanja koja su propustili i to više puta, u svom stanu, automobilu, na brodu, avionu, itd. zahvaljujući e-indeksu i tabletu računaru kojim su opremljeni svi studenti. Ovo je u isto vreme bio i odgovor na ekonomsku krizu koja je zahvatila i R. Srbiju od 2008.-2010. godine, koja je onemogućavala da pojedinci iz siromašnih porodica, odnosno iz unutrašnjosti studiraju u poznatim univerzitetskim centrima (Beograd, Novi Sad, Kragujevac, Niš, Novi Pazar).

Iako ova inovacija nije u dovoljnoj meri prihvaćena u dosadašnjem periodu, u školskoj 2017.-18. godini je znatno povećano interesovanje studenata za studiranje na daljinu na oba fakulteta, posebno kod onih koji žive i rade u inostranstvu i koji uz rad nastoje da dobiju diploma srpskog univerziteta, odnosno oni koji su zapošljeni, ili iz siromašnih porodica iz unutrašnjosti zemlje. Iskustva koja su stečena na ovim fakultetima se permanentno nadograđuju i ista su primenjena i na druge naše podsisteme (predškolsku ustanovu, osnovnu školu i srednju školu). Dakako, pravna regulativa i standardi za akreditaciju treba da budu radikalno promenjeni, kako po pitanju ograničenja koje je uvedeno za broj upisanih studenata na daljinu, tako i kroz regulaciju načina studiranja, te verifikaciju diploma koje su stečene na ovaj način.

Učenje na daljinu je posebno pogodno za učenje stranih jezika, učešće na kursevima, treninzima, itd. Sastavni deo ovog načina učenja je postojanje elektronskih knjiga, elektronske biblioteke, različitih aplikacija za simulaciju i obrađivanje određen naučne materije, elektronskog indeksa kao sredstava komuniciranja. Sve navedeno postoji u nekoliko privatnih fakulteta, pa i na ovde analiziranim fakultetima, koji prednjače u ovoj oblasti. Limitirajući faktor za veću zastupljenost učenja na daljinu je otpor koji postoji pre svega kod profesorskog kadra, nedovoljna tehnička opremljenost visoko obrazovanih ustanova, itd.

Page 290: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

274

11.4.4. Digitalizacija u prijavljivanju ispita Fakulteti u okviru IOS-a su klasične prijave ispita izbacili iz upotrebe pre šest godina, među prvima na srpskom obrazovnom prostoru, a uvedena je elektronska prijava koju je pratio elektronski zapisnik, ili zapis o položenim isptima, uz brojne probleme sa zakonskim propisima, koji se nisu menjali više decenija.

Kasnije su i drugi fakulteti izbacili klasičnu, ali nisu uveli e-prijavu. Dobro je što je ukinuta papirna prijava, jer ona nije ničemu služila, a nije bila ni zakonski predviđena, već je po inerciji zadržana iz prethodnog perioda, a takođe je predstavljala mehanizam za zarađivanje, jer je uz svaku prijavu trebalo priložiti i uplatnicu kao dokaz da je student uplatio određeni iznos za prijavu ispita. Klasična prijava je stvarala velike probleme studentima koji su je popunjavali, nastavnicima koji su trebali da u iste upisuju ocene, studentskoj službi koja je trebala da ih razvrstava u dosijee studenata, arhivi koja je trebala da ih čuva, itd. Koliki je nepotreban posao stvarala klasična (papirna) prijava može se videti iz podataka da je svaki student u toku svog školovanja morao da popuni oko 50 prijava za vreme četvrtogodišnjeg školovnja, što bi na primeru IOS-a iznosilo (za 2.000 studenata) 100.000 prijava. Poseban problem su predstavljale i eventualne greške, npr. da se prijava sa izveštajem o položenom ispitu greškom unosi u druge dosijee.

Fakulteti IOS-a su smatrali da klasične prijave treba ukinuti, ali da institut prijave ne treba da nestane, već da treba da dobije digitalnu formu. Smatrano je da prijava ispita treba da se obavlja na elektronskoj platformi, koja omogućava da se tačno locira vreme prijave ispita, a da sama elektronska prijava znači i automatsko generisanje personalizovanog testa (kolokvijuma ili završnog rada) za svakog pojedinačnog studenta. Elektronska prijava takođe omogućava elektronsko klasifikovanje, elektronsko skladištenje i korišćenje istih pri diplomiranju, kada je potrebno utvrditi da li je student položio sve ispite. Prijave u digitalnoj formi omogućavaju lakšu, efikasniju i bržu analizu i dostavljanje relevantnih podataka menadžmentu fakulteta o prolaznosti na određenim ispitima i drugim važnim pokazateljima. Ova inovcija se višestruko isplatila fakultetu, jer je smanjen broj osoba u studentskoj službi, smanjena je papirologija, ali i eliminisana je mogućnost da prijave sa izveštajem o položenom ispitu bude pohranjene u pogrešan dosije.

Kod uvođenja tehnoloških, ali i drugih inovacija je bitno razbijati stereotipe koji su se formirali decenijama, kod kreatora zakona ili podzakonskih akata, što implicira da visokoobrazovne ustanove, moraju da ukazuju nadležnim organima na probleme u realizaciji istih, što se retko, ili nikako ne čini. U fazi donošenja zakona i usvajanja nekih inovcija, visokoobrazovne ustanove se nedovoljno angažuju da učestvuju u donošenju kvalitetnih zakonskih rešenja, a kada se ona donesu, postoje sijaset primedbi na iste. Pravna služba i sekretari fakulteta, ali i dekani, kao i drugi akteri u obrazovnom procesu moraju shvatiti da je ekonomska dimenzija konačana u svakoj organizaciji, pa i kada je u pitanju javna obrazovna ustanova i da se pri donošenju propisa mora uvažavati ekonomska dimenzija, jer se svaki posao može uraditi, ali svaki posao treba uraditi sa najmanjim troškovima. U vezi navedenog, Ford je govorio: „Pravnici misle da se organizacijom dobro upravlja ukoliko se ona vodi po zakonima. Mene interesuje samo efekat”. Dakle, svaka organizacija se mora držati definisanog pravnog okvira,

Page 291: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

275

ali u okviru njega se mogu praviti kreativne imitacije. Zato je najbolji onaj pravni ambijent u kome se promoviše ideja: “Sve je dozvoljeno, što nije zabranjeno”. Kod nas uglavnom je na sceni parola: „Sve je zabranjeno, što nije dozvoljeno”. Koliko god je ovo uprošćeno, implicira stanje u kome se nalazi obrazovanje.

11.4.5. Elektronski indeks i RFID kartica umesto klasičnog, papirnatog indeksa

Imajući u vidu sintagmu IOS-a „Inovacijama do izvrsnosti”, fakulteti unutar Integrisanog sistema za društvene i prirodne nauke 2012. godine, uveli su elektronski indeks, (e-indeks), online i android aplikaciju preko koje studenti mogu u realnom vremenu (on-line) ili odloženo (on-demand) gledati (u mp4 formatu) i slusati (u mp3 formatu) sva predavanja i vežbe, kao i brojne druge aktivnosti koje se obavljaju na fakultetima. Bila je to revolucionarna inovacija koja je označila novi period u razvoju fakulteta.

U e-indeks se unose podaci o: ispitima koje student treba da položi po godinama studija, položene ispite (predmet, datum polaganja i broj ostvarenih bodova), ispiti koje nije položio, ukupan iznos školarine koju je student dužan, iznos uplaćene školarine i iznos koji nije uplaćen u odnosu na ugovoreni iznos. Elektronski indeks je namenjen i za obaveštavenja koje student dobija u vezi: datuma polaganja pojedinih predispitnih i ispitnih obaveza, obaveštanje studenata po pojedinim pitanjima (datumi do kojih se kolokvijumi i završni ispiti mogu prijaviti, datumi odbrane seminarskih radova i krajnji termini do kojih studenti treba da u u e-formi dostave seminarske radove i sl. Može se reći da on zamenjuje mnogo službi i omogućava da se sve organizacione, tehničke i administrativne informacije za koje su u prethodnom periodu, a pogotovo na javnim fakultetima, bili potrebni sati čekanja na nekom od šaltera različitih službi, dobiju lako i uz eliminisanje prostorne i vremenske dimenzije. E-indeks na sve zahteve studenata odgovara jednakom brzinom i jednakim odgovorima, što dovodi do eliminacije brojnih problema.

U elektronskom indeksu se nalazi sva literatura koja je studentima neophodna za pripremanje određenih ispita, silabusi svih predmeta, spisak pitanja za kolokvijume/završne radove, spisak tema za seminarske radove, razna uputstva koje asistenti i profesori postavljaju u cilju prihvatanja što veće količine znanja i što lakšeg sticanja određenog broja kredita tj. bodova. U elektronskom indeksu studenti mogu vršiti samotestiranje i na taj način se pripremati za predstojeće kolokvijume i završne ispite, a svi kolokvijumi se i rade putem ove online i android aplikacije, pri čemu su rezultati koje student ostvari vidljivi odmah, a i eliminiše se subjektivnost profesora u procesu ocenjivanja.284

Na ovoj aplikaciji mogu gledati filmove, video-tutorijale i slične druge savremene tehnike i metode učenja koje njihovi profesori postavljaju u odeljak određenog predmeta.

Na ovoj platformi je omogućeno i ostvarivanje direktne komunikacije studenta sa drugim kolegama studentima, po raznim pitanjima (razmeni znanja, iskustava i sl.), što predstavlja vid c2c elektronskog poslovanja. Takođe, studenti na platformi mogu direktno komunicirati sa

284http://www.novaenergija.net/samo-5-fakulteta-u-srbiji-ima-svoje-android-aplikacije/ 3.7.2018.

Page 292: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

276

profesorima, asisenentima i saradnicima u nastavi, pravnom i finansijskom službom, službom IT-a, itd., što je svojevrstan vid b2c e-poslovanja. Profesori i drugo nastavno i nenastavno osoblje sve informacije dobija preko ove platforme, a takođe postoji poseban deo portala koji služi za deljenje znanja i novih saznanja za naučne radnike, što je u skladu sa idejom celoživotnog obrazovanja, a predstavlja vid b2e elektronskog poslovanja. Na kraju, nastavno i nenastavno osoblje i sve službe fakulteta komuniciraju putem ove platforme, što je vid b2e, e2e i e2b e-poslovanja.

Pristup e-indeksu je moguć sa bilo koje tačke na planeti, u bilo koje vreme, sa bilo kog uređaja (računara, tableta, mobilnog telefona ili bilo kog drugog pametnog uređaja). Android aplikaciju e-indeks je do sada sa Google Play Store-a preuzelo više od 5.000 ljudi, koji su ovu aplikaciju ocenili ocenom 4.7 (od mogućih 5)285.

Iz svega navedenog se vidi da elektronski indeks nije inovacija koja je dobrobit donela samo studentima, već je namenjena i donela je poboljšanja svim konstituentima obrazovnog procesa i nastavnom i nenastavnom osoblju, stručnim službama, menadžmentu i studentima. Korišćenje ovakvih rešenja je win-win situacija za sve zainteresovane strane.

Sa druge strane, više od jednog veka, studentski indeks ili knjižica, odnosno đačka knjižica su predstavljal simbol visokog, osnovnog i srednjeg obrazovanja. Indeksi su bili i potvrda ulaska pojedinca u akademsku zajednicu, a tokom vremena ovi klasični dokumenti su manje više manjali oblike, boje i sadržaje.

Precizne analize pokazuju da su u savremenim uslovima nestale klasične bankarske, zdravstvene i druge knjižice, klasična lična dokumenta i umesto njih uvedene su digitalne kartice koje imaju višestruke namene, olakšavaju i ubrzavaju transakcije koje se pomoću ovih alata mogu obaviti, ali povećavaju i sigurnost u čuvanju pre svega ličnih podataka, pa onda i finansijskih sredstava i imovine pojedinaca.

Jedino se studentski indeks zadržao u papirnatoj, odnosno klasičnoj formi i manje-više ostao je istog sadržaja kao i pre nekoliko decenija. Umesto da sfera obrazovanja prednjači u svim vrstama inovacija, u brojnim elementima su zadržani stari, prevaziđeni i nefunkcionalni koncepti rada.

U IOS-u su smatrali da je, u informatičkoj eri, studentski indeks ili knjižica kakvu mi poznajemo, suvišan i kao takav nema nikakvu vrednost, jer danas studenti svoj status dokazuju na drugi način, univerzalnim dokumentom koji ima više namena (npr. lična karta, vozačka dozvola i sl.) Zbog toga će studenti Fakulteta za poslovne studije i pravo i Fakulteta za informacione tehnologije i inženjerstvo školsku 2018.-2019. započeti sa novim indeksima - beskontaktnim RFID karticama, koji su po svojoj funkcionalnosti daleko ispred papirnate knjižice koju poznajemo kao indeks. Ova kartica, osim kao indektifikaciona, koristiće se za razne druge namene: za čekiranje prisustva nastavnim aktivnostima (predavanjima, kolokvijumima, ispitima i sl.), za pristup različitim bazama podataka (npr. za štampanje

285 https://play.google.com/store/apps/details?id=rs.edu.fpsp 3.7.2018.

Page 293: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

277

uverenja o položenim ispitima i drugih uverenja…), kao i za kontrola pristupa različitim laboratorijama, vežbaonicama na fakultetetu i sl.

Iako je ova inovacija nailazila na neznatan otpor i među studentima, osim što je svrsishodna, ona je i prilično “hrabra” jer se radi o višedecenijskom simbolu koji se pretvorio u kultnu vrednosti. Sa druge strane, svaka namera da se ovaj simbol ukine, promeni, ili transformiše u novi model je ustvari i sukob sa pravnom regulativnom visokog obrazovanja, koja studentski indeks tretira kao obavezan dokumenat koga izdaje fakultet. Jasno je da kreativna imitacija kao vrsta inkrementalne inovacije, kako je i konstatovano, ima za cilj da funkcionalno unapredi postojeći, klasičan, papirnati studentski indeks i da ga transformiše u formu prihvatljiviju savremenom društvu. Dakle, studentski indeks nije ukinut, on i dalje postoji što zahteva Zakon o visokom obrazovanju, ali je on transformisan u drugačiju formu sa naprednijim i potpunijim sadržajem.

Ova inovcija eliminiše kupovinu ili štampanje studentskog indeksa, ručno upisivanje ocena i predispitnih obaveza u indeks, potpis nastavnika, overu godine, upis semestra, itd., što racionalizuje obrazovanje i smanjuje angažovanje studentske službe, ali i nastavnika, asistenata i drugih. Najvažnija racionalizacija u ovoj inovaciji je povezivanje zapisnika sa ispitnih i predispitnih obaveza sa elektronskim indeksom u kome se automatski generišu ocene, ili broj ostvarenih bodova, te povezivanje e-indeksa sa elektronskom matičnom knjigom u koju se generišu podaci koje ona zahteva. Dodatna vrednost je što se digitalizacijom svi procesi pretvaraju u transparentne procese.

11.4.6. Softverom protiv plagijata Bauk plagiranja kruži svetom sa ozbiljnim pretnjama da dovede i obesmisli intelektualni rad i proizvod tog rada. Tome su doprinele tehnološke inovacije, jer se sada celokupan intelektualni produkt nalazi na internetu i dostupan je svakom čoveku koji ima internet i koji poznaje način njegovog korišćenja. Dakako, tehnološki alati jedino i mogu da spreče, odnosno smanje neovlašćeno korišćenje autorskih i drugih prava pojedinaca, ili organizacija.

Plagijat predstavlja preuzimanje tuđe ideje kao svoje, bez saglasnosti njenog autora, ugrađujući ih u svoj rad bez navođenja izvora. Ovim određenjem su obuhvaćeni svi materijali bilo da su objavljeni, ili neobjavljeni, u rukopisu, štampanom, ili elektronskom oblisku. Plagijat može biti manjeg, ili većeg stepena, a takođe može biti nameran, drzak, ili zbog neodgovarajućih tehničkih nedostataka u citiranju (navodi, otvoreni, zatvoreni, itd). Bilo kako bilo, plagiranje nije dozvoljeno i pravno je sankcionisano.

Koliko je plagijat prisutan na globalnom nivou, može se videti po tome što se mnoge ekonomije i društva nazivaju „plagijatorskim društvima ili ekonomijama”. Ovom fenomenu je u velikoj meri doprinela i primena nove informacione tehnologije, usavršavanje softverskih sistema za prevođenje, ali i nedovoljno razvijeno nacionalno zakonodavstvo koje nije postavilo pravne okvire za regulisanje ove materije. Ipak, treba reći da je plagijarizam oduvek postojao, a da je u savremenim uslovima on samo više vidljiv, zahvaljujući novim softverskim tehnikama i

Page 294: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

278

programima, koji se permanentno usavršavaju i nadograđuju. On je pre svega zastupljen u visokom obrazovanju.286

Plagijarizam izaziva brojne potrese u sferi obrazovanja, ali i šire. On proizvodi velike štete za one koji se bave plagijarizmom, obrazovanim i drugim ustanovama u kojima se obavlja plagijarizam, nacionalnom, ali i globalnom obrazovanom sistemu. Poznato je da je određeni broj ministara, ili predsednika vlada u razvijenim zemljama smenjen, ili je dao otkaz zbog toga što je utvrđeno da su njihovi doktorati, magistrijumi, stručni i naučni radovi koji su objavljeni u međunarodnim časopisima, u manjoj ili većoj meri plagirani. Konačno, postoje plagijati i u R. Srbiji, koji nisu procesuirani i koji ostavljaju tamnu mrlju na srpski obrazovani sistem.

Da bi navedenih pojava bilo što manje razvijeni su softveri koji prepoznaju šta je plagirano, odakle su preuzeti određeni delovi teksta, ili ideja, odnosno misli.

Fakultet za poslovne studije i pravo i Fakultet za informacione tehnologije i inženjerstvo su se među prvima uhvatili u koštac sa neetičkim ponašanjem, prevarama i plagijatima, nastojeći da se isti eliminišu, odnosno da plagijat, kao vrsta prevare koja je krivično kažnjiva, ne ostane neotkrivena, ali i nesankcionisana. Stoga su još 2013. godine fakulteti nabavili softverski paket Ephorus Turnitin287 koji se od tada na ovim fakultetima koristi za proveru i sprečavanje plagijarizma. Prema podacima koji su obavljeni na nivou dva fakulteta u početnoj fazi primene pomenutog softvera, u periodu 2013.-2014. godine, utvrđeno je da je oko 86% svih radova bilo plagirano, što znači da je samo 14% svih radova originalno (u ovim radovima je bio zanemarljiv procenat plagijata koji se odnosi uglavnom na neadekvatno citiranje, ili na navode literature na kraju rada).

Od ukupnog broja plagiranih radova u navedenom periodu, do 20% je plagirano 58%, od 21-30% je plagirano 19% , od 31% do 40% 12%, od 41%-50% radova je bilo plagirano 9% i preko 50% radova je bilo plagirano 2%. Radovi za koje je utvrđeno da su plagirani do 20%, vraćani su na doradu ili korekciju, a za one koji su plagirani više od pomenutog procenta su preduzimane propisane sankcije, i to: student je moro da uzme drugu temu diplomskog rada i drugog mentora. U drastičnim slučajevima, studenti su pored prethodnih mera sankcionisani zabranom prijave i odbrane diplomskog rada u perodu od 3-6 meseci.

U periodu 2015.-2017. godine, uvedena je obuka studenata i nastavnika za pisanje radova, propisani su odgovarajući standardi i procedure, normativno je uređeno pitanje plagijarizma i sankcionisanje, nabavljen je pojačan softverski paket i pojačane su sankcije, a broj plagiranih radova se znatno smanjio, dok se sa druge strane kvalitet radova povećao. Tako je broj plagijata do 20% plagijarizma u posmatranom periodu sveden na 30% što je skoro tri puta manje nego u prethodno analiziranom periodu. U istoj proporciji, odnosno za duplo se smanjio i broj plagiranosti od 21-30%, odnosno od 31-40%. Interesantno je da je broj plagiranih radova preko 40, odnosno 50% plagiranosti iznosio manje od 1%, što je zadovoljavajući rezultat.

286 Detaljnije o navedenom može se videti u: Polona Šprajc i drugi: Reasons for Plagiarism in Higher Education, Organizacija, Number 1, februar 2017. Pp. 33-45. 287 više o ovome na: https://www.turnitin.com

Page 295: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

279

Podaci pokazuju da profesori više plagiraju od studenata, kada su u pitanju stručni i naučni radovi, monografije, itd. Analizom prispelih radova na međunarodne konferencije koje se održavaju svake godine u organizaciji oba fakulteta, prispelih radova za časopis fakulteta “Internacionalna revija za pravo i ekonomiju”, utvrđeno je pojedini autori jedan te isti rad objavljuju po nekoliko puta u više časopisa. Najdrastičniji primer je rad koji je dostavljen za Međunarodnu naučnu konferenciju ANTIM 2016. gde je procenat plagiranosti bio 94%.

Po ovom pitanju treba i dalje raditi, kako bi se obezbedila nultna tolerancija, a posebno ukazivanjem na to da je plagijarizam neetički postupak, da on u suštini predstavlja prevaru ili prevaru u pokušaju. Očekuje se da će u sledećih dve godine, odnosno u periodu od 2018.-2020. zaključno, broj plagijata do 20% plagiranosti biti duplo manji, a da će oni preko 20% plagijarizma biti potpuno eliminisani. Ovde postoji zakonitost da što su informacione tehnologije naprednije i otpornost na plagijarizam veći, da je broj plagijata manji i obrnuto, što odgovara sintagmi da “prilika čini lopova”.

Iskustva dva analizirana fakulteta pokazuju da je najbolji način borbe protiv plagijata dosledna primena principa dobre akademske prakse od početka akademske karijere, uz lični primer nastavnog osoblja. Zato seminarske radove, kao najčešći vid studentskog pisanja, treba proveravati na plagijat, ne toliko da bi se otkrilo da li su oni rezultat autora, već da se studenti, ili učenici naviknu na originalnost, odnosno da razvijaju sopstveni stav i razmišljanje, što će im je za dalji razvoj karijere krucijalno. Mnogi nastoje da kroz preuzimanje tuđih misli i ideja vešto iskombinuju redosled reči, ili rečenica, ili ideju preuzme na drugi način, kako bi se prikrila prepoznatljivost, ne shvatajući da je i ovo plagijat.

Ispostavlja se da najveći otpor uvođenja softvera za proveru plagiranosti u visokoobrazovnim ustanovama dolazi od profesorskog kadra. Ovo je posebno izraženo kod javnih obrazovnih ustanova, gde ne postoji dovoljna motivisanost (zbog monopola i apsolutne autonomije koju ove ustanove imaju, a koju često zloupotrebljavaju). Kolika je pasivnost prema ovom pitanju prisutna u obrazovanim ustanovama Srbije, može se videti po tome što u R. Srbiji postoje doktorati koji su označeni kao plagijati, ali nisu procesuirani. Država, odnosno odgovarajuće ministarstvo bi trebalo da obezbedi softver za proveru plagijata i da ga stavi na korišćenje svim obrazovnim ustanovama besplatno. Dakle, država ovo pitanje mora sistemski da uredi, ali i obrazovne ustanove moraju ispoljiti daleko veću odgovornost kada je u pitanju ova vrsta neetičkog ponašanja, odnosno prevare.

11.4.7. Matematika, statistika i inženjerstvo na računarima Ne treba objašnjavati značaj matematike u obrazovanju. Matematika je osnova logičkog razmišljanja. Putem matematičkih konstrukata mogu se predvideti budući tokovi na brz način i često sa velikom preciznošću. Međutim, prevelika upotrebe matematike u društveno-humanističkim naukama izaziva determinizam, jer se matematikom može predvideti prodaja nekog proizvoda, ali se ne može utvrditi zašto se mušterije odlučuju baš za taj proizvod i šta je njihov motiv.288

288 Michael Luca, Jon Kleinberg and Sendhil Mullainathan: Algoritthms need Managers, HBR, I-II/2016. P. 4-7.

Page 296: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

280

Iskustva u R. Srbiji govore da je matematika bauk na svim nivoima školovanja. Mnogi srednjoškolci i studenti odlaze u škole i na fakultete gde ne postoje matematika, statistika, operaciona istraživanja, odnosno druge tehničke i prirodne nauke. Iskustvo ovde obrađenih fakulteta pokazuje da su mnogi studenti izabrali da studiraju pravo upravo zbog toga što na tom smeru ne postoji matematika, statistika, programiranje i druge nauke. Veliki broj studenata odustaje od fakulteta, jer nije u stanju da položi ispit iz matematike (opšte, više, poslovne, aktuarske) ili statistike i drugih predmeta u kojima postoji matematika. Fakulteti u okviru IOS-a su istraživali uzroke ovakvog stanja i načine kako da se poveća uspešnost, odnosno uspeh iz ovih predmeta, ali i učenje matematike učini lakšim i zanimljivijim.

I ovde, kao u drugim oblastima, problem je pre svega u nastavnom osoblju i silabusima koji su opet rezultat profesionalaca iz pomenutih nauka. Ispostavlja se da je matematika opterećena brojnim teoremama, da ne postoji specijalna metodologija za njeno učenje i da nastavno osoblje nije pripremljeno da drži nastavu iz matematike na adekvatan i metodološki odgovarajući način, obzirom da se matematika često drži na isti način kao i srpski jezik i drugi predmeti. Ovo je velika greška, koja je dovela u pitanje završetak studija velikog broja studenata, jer nije isto držati matematiku na način kao i neke teoretske nauke; sociologiju, pravo i druge predmete iz polja društveno humanističkih nauka. Po silabusima za sve predmete je predviđen isti broj časova predavanja i vežbi, ali su im vrednovanja različita, gde po pravilu matematika ima veći broj ESPB bodova od drugih predmeta. Nije logično da se isti načini predavanja i vežbi drže za matematiku i za sociologiju, jer matematika zahteva veći stepen tutorstva od nastavnika i asistenta, odnosno demostratora, više vežbi, logičkog povezivanja i dokazivanja, od predmeta iz grupacije društveno humanističkog polja.

Gde je izlaz, makar delimičan u rešavanju pomenutog problema? Rešenje sigurno nije u povećanju broja časova predavanja, vežbi, dodatnoj ili dopunskoj nastavi za studente, ili učenju od strane roditelja, odnosno plaćanje dodatnih časova za pripremu ispita, što se najčešće i čini, a što je konzervativan način rešavanja problema. Zapravo, ovakvo rezonovanje je rezultat industrijske nauke, društva i organizacije, u kome je postojalo takmičenje u onome što je već poznato. Drugim rečima, ako je neko proizvodio košulju za 15 minuta, konkurencija nastoji da smanji to na 12 minuta, umesto da pored navedenog koristi novu tehnologiju, nove sirovine, nove načine obrade, prerade sirovina, itd.

Izlaz je u uvođenju informacionih tehnologija, u našim uslovima tableta i programa „Matematika na računaru”. Ova tehnika, kroz softverska rešenja, omogućava učenicima i studentima da matematiku i druge predmete koji se zasnivaju na matematici, rade na računarima, odnosno tabletima. Umesto da se bave izvođenjem teorema i formula (koje su bitne, ali ne i najbitnije), računar omogućava da se unesu odgovarajući inputi, obzirom da je softverski definisan transformacioni proces, moguće je na pritisak tipki dobiti rezultat, odnosno autput. Dakako, učenici i studenti treba da budu upoznati sa osnovnim konstruktima matematičke teorije, ali ne i da je detaljno poznaju, jer mi uspešno vozimo automobile, koristimo kompjutere, iako detaljno ne poznajemo njihove načine funkcionisanja.

Ankete koje su obavljene na fakultetima i srednjoj školi u okviru IOS-a su potvrdile da veliki broj učenika i studenata utroši ogromno vreme na klasičnim postupcima, teoremama i

Page 297: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

281

izvođenju formula, ali ako i kada dođe do rezultata, nije u stanju da objasni čemu služi taj postupak i rezultat, odnosno ishod koji je ostvaren. Dakle, ekstenzivan način rada iz prošlog veka i nastavnici koji su edukovani na klasičan način su prošlost koju treba eliminisati, ili marginalizovani i koristiti nove tehnologije, koje su po pravilu pouzdanije, jer je čovek uvek manje pouzdan od tehnike i tehnologije.

Imajući u vidu navedeno, fakulteti pa i srednja škola su uvele ovu inovaciju, ali se ponovo javlja problem u ljudskom faktoru i učenju koje nije funkcionalno i na kraju koje nije ni potrebno u meri kako ga daje klasično obrazovnje, jer je poznato da mašine, roboti i kompjuteri mnogo bolje obavljaju determinisane i ponavljajuće operacije, nego što je to u stanju da učini čovek. Rasterećenjem učenika i studenta od nepotrebnog učenja, stvara se prostor za veće korišćenje kreativnih potencijala, odnosno kreiranje i davanje ideja i njihove primene u paksi.

11.5. Pedagoško - obrazovne inovacije Inovacije u obrazovnom procesu su uslov za dovođenje obrazovnih, a posebno visokoobrazovnih institucija u lidersku poziciju. One su ključne, jer svrha svakog obrazovnog sistema je da obezbedi što kvalitetnije znanje, ali i vaspitanje. Ostale inovacije su takođe u funkciji poboljšanja i ubrzanja obrazovne usluge i predstavljaju podršku, ili servis za ojačavanje obrazovne usluga kao celine.

Problem koji se u startu pojavljuje se odnosi na nedovoljnu preciznost šta je koja inovacija, tj. da li se i u kojoj meri razlikuje upravljačko-organizaciona od tehnološke, odnosno netehnološke, obrazovne i drugih tipova inovacija, zbog njihovog poklapanja ili prožimanja kada su u pitanju obrazovni procesi. Iako ne postoji jasan kritrijum za navedeno, uz rizik da ne postoji dovoljno razlikovanje, prema slobodnoj proceni će se obraditi inovacije koje su se u analiziranim fakultetima pokazale kao uspešne i koje su bitno uticale na ostvarivanje ideje da se putem inovativnosti dođe do liderskih pozicija u visokom obrazovanju R. Srbije, ali i šire.

11.5.1. Elektronska snimanja predavanja i vežbi Klasičan način odvijanja obrazovnog procesa između ostalog polazi od stava da je učionica, kao mesto gde se obavljaju predavanja, vežbe, ispiti i duge aktivnosti, neprikosnovena, a da su nastavici, asistenti, demostratori autonomni i neprikosnoveni u realizaciji svog nastavnog predmeta, odnosno po pitanju konceptualizacije časa, njegove dužine i načina izvođenja, te uspostavljanje reda uz korišćenje pozicionog, ali i stručnog autoriteta.

Dakako, ovo je i danas dominantan način ponašanja u najvećem broju visokoobrazovnih ustanova. Ovakva postavka i praksa je imala negativan uticaj na prolaznost studenata, jer je poznato da su jedan od razloga loše prolaznosti studenata loša predavanja, neadekvatni udžbenici i priručnici prakse, neusklađeni kriterijumi, itd. Iz navedenog razloga studenti nisu posećivali predavanja, a kada su to i činili smatrali su to obavezom iza koje stoji šargarepa, odnosno nagrada prikazana kroz određeni broj poena za prisustvo na predavanjima i vežbama, ili uskraćivanje tih bodova, ukoliko studenti nisu prisustvovali predavanjima, vežbama, praktičnom radu, itd. To što je neko bio na predavnjima, a da nije bio uključen u proces slušanja i razmišljanja o materiji koja se obrađuje, nije uzimano u obzir, što implicira da se vrednuje

Page 298: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

282

forma, a zapostavlja suština. Prema analizama je utvrđeno, da su oni koji nisu posećivali predavanja i vežbe imali bolje ocene iz tih predmeta od onih koji su bili na predavanjima, čime su njhove obaveze na ovaj način obesmišljene. Navedeno je predstavljalo simptom da postoji problem: ili su predavanja neinteresantna, nedovoljno jasna, ili suviše opterećujuća.

Razmatrajući ovaj problem, menadžment IOS-a je odlučio da se sva predavanja i vežbe snimaju sa višestrukim ciljevima. Prvo da se za svaki predmet obezbedi digitalni zapis (ton i slika) svih predavanja i vežbi koje je profesor održao i da IT služba pohrani ove snimke kako bi osnivači i menadžment mogli da proveravaju kvalitet predavanja, vreme početka i završetka časa, koncept časa, meru u kojoj se realizuju teme koje su date u silabusima, način komuniciranja nastavnika sa studentima i konačno atmosferu na samom času. Tehnički je obezbeđeno da se određena lica (dekan, prodekan za nastavu, šef katedre pojedinačno ili timski) elektronski uključe u elektronsku učionicu i prate predavanja i ponašanja predavača, te vode određene zabeleške. Snimanja predavanja i vežbi, kao i drugih predispitnih obaveza su pravno podržani od akreditovanih studijskih programa za učenje na daljinu, ali su podržana i od studenata, jer je u njihovom interesu bilo da kvalitet nastave bude na što višem nivou.

Druga korist od snimanja predavanja, vežbi i drugih aktivnosti je bila što su studenti mogli da odloženo odslušaju predavanja, obzirom da su sinimci istog dana dostavljani studentima u elektronski indeks, i na taj način “prisustvuju” predavanjima iako na njima u realnom vremenu nisu bil . Takođe, ovi snimci su dostupni svim studentima, pa i onim koji su bili prisutni na predavanjima. To je dalo više slobode studentima da biraju vreme kada će preslušati ili pregledati predavanja, ali i da to mogu učiniti i više puta. Pokazalo se da su studenti koji su slušali odložena predavnja imali bolje ocene, jer su imali slobodu da odlučuju o mestu gde će odloženo preslušati predavanja ili vežbe, vremenu koje njima najviše odgovara, dinamici slušanja (odjednom u delovima), broju ponavljanja slušanja, itd. Navedeno je nametnulo potrebu da se ovaj sistem usavršava kroz poboljšanje kapaciteta i kvaliteta interneta, tona, slike, itd.

Za studente je ovo veliko olakšanje: uključivanje na predavanje u elektronsku učionicu, ili odloženo slušanje kada imaju vremena je omogućilo studentima da ne dolaze na fakultet, ne gube vreme u prevozu na putu od kuće do fakulteta i obratno. Ne treba zanemariti i činjenicu da postoje studenti u radnom odnosu, studenti koji imaju porodicu i porodične obaveze, studenti sa određenim fizičkim nedostatcima koji ne mogu zbog navedenog da prisustvuju predavanjima, a da im snimci predavanja omogućavaju iste, čak i povoljnije uslove od onih koji prisustvuju predispitnim obavezama na fakultetu.

Sve ukazuje i dokazuje da je ideja kvalitetna, ali se i ovde pokazuje da je put od ideje do njene implementacije popločan „trnjem”. Menadžment je imao u vidu prethodnu konstataciju i navedenom suprotstavio svoju ideju, a to je da nije važno kakav je put, već kakvom smo „obućom opremljeni”, pri čemu je pristupio dijagnosticirajnju problema.

Prvi problem se u startu pokazao kod nastavnika, koji su doveli u pitanje njihovu autonomnost u organizovanju časa, materiji koju izlažu iz svoje naučne oblasti, a ovakav način je čak i pravno bio osporavan. Posebno su protiv ove novotarije bili iskusni profesori, koji su po

Page 299: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

283

nekoliko decenija držali manje-više ista predavanja, na isti način, bez da ih je iko komentarisao, izuzev studenata koji nisu imali značajnijeg uticaja da se predmetni, nekvalitetni nastavnik pozove na odgovornost zbog loših predavanja. Ovo je gotovo stoprocentna praksa u javnom obrazovanju, odakle su mnogi profesori, prelaskom na privatni fakultet, poneli i ove loše navike.

Profesori koji su pozivani na konsultacije radi ukazivanje na određene probleme su uglavnom prihvatali određene primedbe, a često je predavnje i timski posmatrano uz učešće i samog spornog profesora, odnosno neutralnog lica, što je i najefikasniji način u objektivizaciji kvaliteta nastave iz pojedinih predmeta.

Drugi problem je bio obučiti predavače da koriste nove tehnologije, što je uspešno realizovano kroz grupne obuke koje su organizovali analizirani fakulteti.

Dakle, prvi cilj snimanja predavanja i vežbi i stavljanje studentima na korišćenje je ostvaren. Trebalo je ostvariti i drugi cilj, a to je da se snimljena predavanja dostavljaju individualno svakom studentu u njegov elektronski indeks, kako bi ga mogao ponovo preslušati više puta, putem tableta, laptopa, itd., što je takođe uspelo. Inovacija koja je imala pravne, etičke, stručne i sociloške izazove je uspešno realizovana i danas je normalan standard analiziranih fakulteta.

11.5.2. Elektronsko snimanje regularnosti obavljanja (pred)ispitnih obaveza

Informacione tehnologije su omogućile korišćenje nelegalnih sredstava pri obavljanju kolokvijuma i završnih ispita. Radi se o nedozvoljenim pomagalima na kojima studenti skladište podatke i sa istih ih preuzimaju u toku predispitne ili ispitne aktivnosti. U ovu grupu spadaju mobilni telefoni, satovi, naočare, ali i tzv “bubice” koje su radio vezom povezane sa “pomagačem”. Ovo je postao ozbiljan problem, iako je poznato da od kada postoje studije studenti su oduvek koristili, ili pokušali da koriste nedozvoljena sredstva, kako bi lakše došli do cilja.

U navedenim okolnostima, fakulteti su preduzeli opsežne mere da spreče, ili marginalizuju ovaj problem, pri čemu su uveli inovativne standarde i procedure, pre, za vreme i posle obavljenog kolokvijuma, ili završnog ispita, kao što su:289

• Isticanje pravila i upozorenja u učionicima gde se obavljaju ispiti i to pre početka ispita, za vreme izrade i nakon što se obave ispiti. Radi se o: sklanjanju sa stolova svih predmeta, osim olovke, isključenje mobilnih telefona, tableta, računara, ili drugih tehničkih pomagala i sankcije za slučaj da se data pravila ne poštuju.

• Obezbeđeni su uređaji za ometanje, koji sprečavaju korišćenje bubica, mobilnih telefona u učionici i u bliskom okruženju. Bubice se usavršavaju i neretko ih je teško primetiti, a takođe je problematično proveravati da li se one koriste zbog narušavanja integriteta studenta sklanjanjem kose, ili proverom putem dodira, itd.

289 Iz nastavne arhive, odluka i procedura fakulteta

Page 300: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

284

• Obezbeđenje više dežurnih profesora, ili asistenata koji dežuraju i pružaju usluge studentima u vezi podele pitanja, testova i drugog.

• Obezbeđivanje jedinstvenog, personalizovanog testa ili završnog rada koji se softverski generiše i koji je označen na jedinstven način pomoću jedinstvene šifre svakog testa (ili završnog rada) i jedinstvenog QR koda, što onemogućuje svaki pokušaj zamene testova, donošenja testova iz ranijeg ispitnog roka u trenutni i sl.

Najveći efekti po ovom pitanju su ostvareni uvođenjem kamera, odnosno korišćenjem postojećih kamera za snimanje predavanja. Koncept je tehnički tako rešen da se iz tzv. „elektronske kontrolne sobe” može ući u svaku učionicu i elektronski pratiti regularnost i eventualne probleme, te opominjati dežurne profesore i asistente u svakoj elektronskoj učionicu dok se ispiti obavljaju.

Snimci o regularnosti obavljenih kolokvijuma i završnih ispita se mogu i naknadno pregledati. Ukoliko se utvrdi na tim snimcima da postoji problem, na odgovornost se pozivaju dežurni nastavnici ili asistenti, pri čemu se naknadno grupno pregledaju snimci i donose odgovarajuće odluke. Osnovni indikator za proveru su rezultati na ispitu. Ukoliko je veliki procenat prolaznosti po tradicionalno teškim predmetima, ukoliko postoje delovi pisanog rada koji su u celosti ili delimično preuzeti iz predmetne knjige, to je simptom za proveru regularnosti obavljenog ispita. Nakon što se utvrdi neregularnost, dekan donosi odluku i obaveštavaju se studenti o novonastaloj okolnosti i predlaže da se ispit poništi i uradi novi ispit, pod direktnom kontrolom predmetnog profesora i asistenta.

Navedeno ukazuje i dokazuje da su tehnološke inovacije u obrazovanju uslov poboljšanja svih elemenata obrazovnog procesa visokoškolskih ustanova. U cilju što boljeg iskorišćavanja, nužno je otkloniti brojne pravne, sociološke, ekonomske, pa i tehnološke prepreke i ograničenja koja realno postoje u R. Srbiji i koje su se negativno odrazile i na funkcionisanje analiziranih fakulteta. Drugim rečima, potrebno je u okviru pravne obrazovne regulative ukinuti ograničenja za upis studenata koji studiraju na daljinu, osloboditi poreza i drugih nameta informacionu tehnologiju koja se koristi u obrazovanju, do sufinansiranja u modernizaciji visokog obrazovanja, omogućenja kvalitetnijeg i bržeg interneta, itd.

11.5.3. Seminarski radovi – Argumenacija za njihov opstanak Seminarski rad je jedna od predispitnih obaveza koja je uvedena kroz standarde za akreditaciju fakulteta. Ova obaveza je takođe predviđena i u silabusu svakog predmeta i kao takva je vrednovana sa određenim brojem poena (od 100 mogućih), a obično je vrednovana sa 10, 15 ili 20 poena, što je 10-20% od ukupnih obaveza za svaki predmet. Standard za izradu seminarskog rada postavlja svaka visokoobrazovna ustanova i iznosi od 12-15 strana, normalnog proreda i fonta. U trećoj i četvrtoj godini iz velikog broja stručnih predmeta davani su seminarski iz strane literature, gde je obaveza studenta bila da prevede dodeljeni mu test, izradi zaključake i komentariše rad sa stanovišta njegove primenjivosti.

Problem se pojavio u poslednjih nekoliko godina kada su fakulteti ukinuli izradu seminarskih radova kao predispitnu obavezu i broj ESPB preraspodelili na druge predispitne obaveze, jer

Page 301: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

285

je utvrđeno da studenti uglavnom preuzimaju seminarske radove sa interneta u celosti, ili plaćaju drugim licima za izradu seminarskih radova, a pojavile su se i agencije koje su se specijalizovale za ovaj posao. Cena izrade seminarskog rada se kreće od 10-20 evra, a oglasi za ovu uslugu su se često pojavljivale i na duštvenim mrežama, pa i na Facebook stranicama visokoškolskih ustanova, u elektronskim i pisanim medijima. Seminarski rad se uglavnom preuzme sa interneta, na naslovnu stranu se stavlja ime i prezime studenta, naziv seminarskog rada i kao takav dostavlja predmetnom profesoru. Primetno je da su studenti često seminarski rad opšteg tipa koristili za više predmeta, samo menjajući naziv predmeta. Npr. seminarski rada iz sociologije u kome se govori o nasilju u porodici, koristi se kao seminarski rad za predmet porodično pravo, ili tema iz poslovnih finansija koristi za predmet finansijski menadžment. Dakako, ekstremni slučajevi teoretski mogu dovesti do toga da se jednim seminarskim radom polože predispitne obaveze iz više predmeta, tj. da se sa par seminarskih radova završi godina, a uz manje modifikacije i fakultet.

Jasno je da ovakav način ispunjenja predispitnih obaveza nije prihvatliv i više je rezultat nepreciznih procedura i standarda, jer bi bilo logično da temu seminarskog rada definiše predmetni asistent, i to na način da student obradi neki problem ili neki projekat, uz davanje zaključaka šta je student iz istog naučio i uz apostrofiranje aplikativnosti, odnosno primenjivosti rada. Umesto da se unapređuju standardi i procedure, mnogi fakulteti su ukinuli predispitnu obavezu „seminarski rad” i tako onemogućili studente da u toku četvorogodišnjeg školovanja ne proširuju znanja i ne stiču veštinu pisanja, što višestruko šteti onima koji završe fakultete bez ijednog napisanog seminarskog rada.

Menadžment FPSP-a i FITI-ja je preispitao novonastalu situaciju i umesto ukidanja, i utvrdio da se u rešavanju ovog problema može ići u dva pravca: da se seminarski radovi ukinu kao predispitna obaveza (što su mnogi fakulteti i učinili) ili da se uvedu nove procedure, pravila i standardi, kako bi se ova neprihvatljiva pojava sprečila.

Doneta je odluku da se seminarski radovi zadrže kao predispitna obaveza, ali da se u praksu uvedu: provere seminarskog rada na njegovu originalnost putem softverskog paketa Ephorus Turnitin i ukoliko je isti pokazao plagiranost, rad se studentu vraća na popravku, odnosno izradu novog seminarskog rada, pa čak i preduzimanjem disciplinskih mera za nezakonito korišćenje intelektualne svojine.

Druga mera, koja se nastavlja na prethodnu, je obavezna odbrana seminarskog rada pred predmetnim nastavnikom ili asistentom, pri čemu se ocenjuje urađeni seminarski rad i odbrana. Javna odbrana seminarskog rada je podrazume izradu prezentacije, teorijsku pripremu i odgovore na postavljena pitanja od predmetnog nastavnika, a seminarski radovi koji nisu odbranjeni nisu mogli da dobiju prelaznu ocenu.

Prava „kreativna imitacija” se pokazala višestruko korisnom, tako da su druge visokoškolske ustanove istu preuzimali. Ovom pristupu se prigovara što se studentima olakšava studiranje, ali da će svi znati o čemu se radi čak i u prepisanom ili sa internet preuzetom seminarskom radu, odnosno da će svi isti položiti, da će se na taj način stvoriti veća prolaznost, što će narušiti rejting visokoobrazovane ustanove.

Page 302: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

286

Očigledno je da se radi o konzervativnom načinu gledanja na ovaj problem, jer cilj svakog studiranja je učiti i sticati znanje i nove informacije i to vrednovati. Dakle, ovde je cilj ispunjen, jer je student naučio, odnosno položio ovu predispitnu obavezu, što je i cilj svake obrazovne ustanove, nastavnika, asistenta, administrativnog osoblja i konačno osnivača, odnosno menadžmenta.

Nauk je da ne treba dovoditi u pitanje postojeće kriterijume i standarde, već da istima treba upravljati. Najlošije je da nastavno osoblje traži načina kako da oteža studentu da položi ispit, ili da traži pitanja na koja student ne može odgovoriti i na taj način da pokazuje svoju „veličinu”, strogoću, ili „naučnost”. Nije daleko od istine priča iskusnog pedagoga, koji je konstatovao: „Mudrost i veština dobrog profesora je da pronađe pitanja na koja će učenik, ili student znati odgovore” i na taj način ga ohrabri i podstakne za dalje učenje i rad. Ova mudrost u eri velikih inovacija će sve više dobijati na značaju, jer ono što je već danas naučeno, sutra, ili za neko kraće vreme, postaće neupotrebljivo.

11.5.4. Oponentske komisije kao institut za poboljšanje kvaliteteta završnih radova

Jedna od originalnih inovacija koje je poboljšala odnos i kvalitet svih završnih radova je institut oponenta, odnosno oponentske komisije kada su u pitanju diplomski, master i doktorski radovi kao najsloženiji proizvod visokoobrazovne ustanove. U R. Srbiji ovaj institut ne postoji, ali su neke forme takvog rada prisutne na univerzitetima u Rusiji i drugim zemljama. Oponentske komisije su na analiziranim fakultetima formalizovane putem odgovarajućih procedura, ali i standardizovane i istoj podležu svi kandidati koji rade bilo koju vrstu završnog rada (osnovne studije, master i doktorske).

Ova inovacija je uvedena zbog nesporne činjenice da u toku četvorogodišnjeg studiranja dolazi do zbližavanja nastavnika i studenata, ali i između samih nastavnika, pa se stvaranju kolegijalni odnosi koji mogu biti pretnja kvalitetu obrazovnog procesa, utoliko pre što se u srpskom biću i kulturi prijateljstvo shvata u pogrešnom kontekstu, odnosno da ono ne povećava, već smanjuje odgovornost prijatelja u zajedničkom delovanju ili aktivnostima.

Kao ilustracija važnosti ovog pitanja može poslužiti i primer Beogradskog univerziteta, koji je u svojim normativnim aktima predvideo da u komisiji za odbranu disertacije ne može biti mentor, koji je vodio kandidata, jer se na ovaj način navodno dovodi u pitanje objektivnost pri odbrani i oceni konačnog ishoda. Iako je ovo apsurdno rešenje, ono pokazuje da objektivno postoji problem u realnom procenjivanju i ocenjivanju studenata na različitim nivoima studiranja, jer kroz dugogodišnja predavanja i druženja dolazi do brojnih neprincipijelnosti u pojedinim elementima obrazovnog procesa.

Imajući u vidu navedeno, FPSP i FITI, odnosno fakulteti koji su predmet ovog istaživanja su uveli dve vrste oponenata i to:

• Oponenta kao pojedinca u komisijama za ocenu završnih radova na osnovnim i master studijama (diplomski i master radovi)

Page 303: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

287

• Oponentska komisija pri prijavljivanju teme i projekta doktorske disertacije.

Zadatak oponenenta u slučaju osnovnih i master studija je da daje kritičan ton na završni rad, dok je zadatak oponentske komisije na doktorskim studijama da da kritički osvrt na projekat koji se odobrava za izradu kao doktorska disertacija, da postavlja pitanja i ukazuje na eventulne probleme u samom radu ili izveštajima.

Naime u komisiji za javnu odbranu završnih (diplomskih i master radova) obavezan je oponent sa navedenim zadatkom i ciljem. Dakle, mentor na diplomskom i master radu vodi kandidata tokom izrade, daje uputstva i daje saglasnost da završni rad može ući u proceduru, pod uslovom da softver pokaže njegovu autentičnost. On kao voditelj studenta daje afirmativnu ocenu, što je i prirodno, jer je on vodio kandidata i sve primedbe u vezi rada se pripisuju pre svega mentoru, a onda i kandidatu. Stoga mentor brani kandidata i nalazi olakšavajuće okolnosti i kada one stvarno i ne postoje, što implikuje visok nivo subjektivnosti u oceni samog završnog rada.

Oponent uravnotežuje, odnosno afirmativnom stavu mentora suprotstavlja kritičan stav i govori o manjakavostima i daje predloge kandidatu kako da u budućem radu ne ponavlja greške. Predsednik komisije kao nestralna strana daje svoju ocenu, ponekad podržavajući mentora, ali i oponenta, čime se u potpunosti objektivizira ocena.

U doktorskim disertacijama je takođe uvedena radikalna inovacija, a to je da pre nego što se odobri, ili da saglasnost nastavno naučnog veća na projekat ili plan izrade disertacije, isti razmotri oponentska komisija i da korisne primedbe, ali i sugestije i predloge za izradu disertacije, ukazujući na metodologiju istraživanja, ciljeve, hipoteze i posebno traženje objašnjenja od kandidata u čemu je naučni doprinos disertacije, kao i druga objašnjenja (počev od naziva, predmeta istraživanja, aktuelnosti teme, nivo istraženosti određene oblasti, itd.).

Ova inovacija je originalna jer je akcenat dat na prvi korak, odnosno na početnu fazu u izradi nekog posla, što odgovara tehničkim naukama i tehnologiji rada u kojoj se moraju definisati polazne osnove i otkloniti eventualne nepoznanice, nejasnoće kao i moguće komplikacije i rizici na koje se naiđe u toku realizacije određenog istraživanja. U klasičnoj proceduri odobravanje izrade doktorske disertacije akcenat se daje na ocenu urađene disertacije, kada se daju kritični tonovi, tj. kritike od samog naziva disertacije do njenog naučnog doprinosa. Jasno je da je ovo neprihvatljivo rešenje, jer je tada za sve kasno, kandidat je uz vođstvo mentora uradio disertaciju i tu se malo toga može uraditi na njenoj popravci, tako da sav teret pada na kandidata, gde se disertacija vraća na popravku, ili čak u krajnjem ishodu i odbija.

Druga originalnost je u tome što se u odobravanju projekta izrade doktorske disertacije sučeljavaju mišljenja i stavovi kandidata, mentora i komentora, odnosno komisije koja je odgovorna za mentorstvo, odnosno vođenje kandidata, a na drugoj strani ekseprata iz različitih struktura, sa analiziranih fakulteta, ali i sa drugih javnih i privatnih visokoobrazovnih ustanova, privredne komore, ministarstava, ili eksperata iz inostranstva. Svi oni analiziraju predlog Izveštaja i Plana za izradu doktorske disertacije, pod vođstvom predsednika oponentske komisije, daju pre svega primedbe, predloge, ukazuju na oblasti koje kandidat treba da unese u disertaciju, literature koju treba da koristi, pa čak i eventualnu pomoć koju članovi

Page 304: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

288

oponentske komisije mogu da pruže kandidatu, ali i mentor. Dakle, cilj jedne i druge komisije je da se u startu ukaže na moguće probleme, kako bi se pristupilo izradi disertacije sa što manjim nepoznanicama i nejasoćama.

U vezi sednice oponentske komisije vodi se odgovarajući zapisnik, a diskusije i predlozi se snimaju, kako bi izvorno mogli biti dostavljeni kandidatu, ali i komisiji. Nakon završetka rada oponentske komisije, komisija, odnosno mentor i komentor koje je odredilo nastavno naučno veće uz prisustvo dekana i prodekana, analiziraju date predloge i ocenjuju koji su predlozi prihvatljivi i koji se unose u Izvešaj ili Plan izrade, a koji se odbacuju.

Institut oponenta je izvrsna inovacija koja je višestruko korisna kako za kandidata koji pristupa izradi rada, tako i za ustanove visokog obrazovanja koje će, uz primenu ove inovacije, imati kvalitetnije završne radove, a posebno disertacije kao najsloženija naučna dela. Oponenti i oponentska komisija su efikasan instrument za učenje, jer budući potencijalni mentori stiču uvid i uče kako trebaju pristupati izradi završnih radova. Iskustva analiziranih fakulteta (FPSP-a i FITI-a) pokazuju da oponenti stave i do 40 primedbi na podnete izveštaje ili planove. Analiza datih predloga i primedbi pokazuje da su one uglavnom opravdane, a prema podacima analiziranih prijava doktorskih disertacija oko 78% predloga se prihvata, što dovoljno govori o opravdanosti uvođenja oponentskih komisija. Ova inovacija, obzirom na njen rezultat, može da posluži kao veoma uspešan instrument za povećanja kvaliteta doktorskih disertacija, kao i ostalih završnih radova, ali i kada je u pitanju donošenje strateških upravljačkih odluka, što joj daje univerzalni karakter.

11.5.5. Izlazni test – Inovacija nad inovacijama Od kada postoje škole i studiranje, učenici i studenti nastoje da sa što manje napora i prečicama dođu do svedočanstava, ili diploma, ma kog ranga. Drugim rečima, studenti koriste često i nedozvoljena sredstava pri polaganju ispita, o čemu je bilo reči. Opšta nastojanja škole ili fakulteta da spreče korišćenje nedozvoljenih sredstava su manje ili više uspešna. Ova „borba” se delimično može smanjiti uvođenjem izlaznog testa. Ideja je da na kraju školovanja i položenih ispita, student polaže izlazni test, kao uslov za izlazak na završni rad. Dakle, student može pristupiti završnom ispitu (diplomskom, master radu) ako i kada položi izlazni test.

Izlazni test treba da bude sastavljen od pitanja sa ponuđenim odgovorima i problemskih pitanja iz određenog studijskog programa. Odnos između jednih i drugih treba da bude 70:30 odnosno da se od mogućih 100 poena na testu mogu ostvariti maksimalno 70 poena od pitanja sa ponuđenim odgovorima, a na problemskim pitanjima maksimalno 30 poena. Da bi student položio izlazni test treba da ostvari više od 55 poena za prelaznu ocenu. Ukoliko student ne položi izlazni test, ne može da pristupi završnom radu. Mogući su i drugačiji modaliteti, tj. da se zahteva od studenta da uspešno položi više od polovine problemskih pitanja, kako bi pristupio završnom radu.

Na ovaj način se studentu stavlja do znanja da mora da uči kako bi stekao što više znanja i veština, da ne treba da uči za ocenu, koja je često subjektivna, koliko se god u kriterijume za ocenjivnje unose objektivni elementi. Drugim rečima, ukoliko se koriste nedozvoljene radnje

Page 305: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

289

tokom studija, na kraju student može imati problema u konačnom pokazivanju stečenih znanja i veština.

Izlazni testovi mogu biti od koristi i menadžmentu, odnosno nastavnom kadru da utvrdi koja pitanja u izlaznom testu, ili koji problemi su najlošije obrađeni, kako bi se na iste obratila veća pažnja u kreiranju silabusa, kao i da se pitanja koja imaju manji procenat tačnosti preispitaju i da se utvrde da li su jasna, a u krajnjem da se ista eliminišu. Ovde do izražaja treba da dođe Gausova kriva, tj. pitanja i probleme koji imaju visok stepen tačnosti treba eliminisati, kao i pitanja koja imaju mali procenat tačnih odgovora. Drugim rečima „laka” pitanja se mogu manje vrednovati, kao što i teška pitanja treba više vrednovati.

U navedenom kontekstu, moguće je test kreirati tako da se daju pitanja i problemi sa tzv. zvezdicom. Ovo su krucijalna pitanja, na koje student, ukoliko ne odgovori, ne može položiti izlazni test. Ovde se radi o pitanjima bez kojih se ne može smatrati da je neko ostvario visoko obrazovanje, odnosno kompetentnost. Ova pitanja takođe se trebaju davati u okviru studijskih programa, odnosno za svaki studijski program posebna pitanja i probleme koje treba na osnovu pretpostavljenih supozicija da reše.

Na FPSP-u izlazni test po principu zatvorenog testa i problemska pitanja su uvedena od 2015. godine i isti je pokazao izvanredne rezultate. On u isto vreme predstavlja i kvalitetan instrument učenja, ali i utvrđivanja koje su to oblasti, odnosno pitanja i problemi na kojima su studenti ispoljili najveći procenat neznanja, a koja imaju veliki procenat pozitivnih odgovora i bodova. Shodno navedenom, moguće je kreirati matricu za promenu silabusa, ili eliminisanje oblasti ili pitanja koja su imala visok stepen poznavanja i prolaznosti. Drugim rečima, Gausovu krivu ovde treba u celosti primeniti i pojačati oblasti i pitanja u kojima su studenti pokazali visok nivo neznanja, a manje pažnje posvetiti oblastima u kojima su pokazali visok, pa čak i stoprocentni broj bodova.

Izlazni test kao ideja, odnosno inovacija donosi novi sistem vrednosti u kome učenici i studenti treba da uče za sebe, a ne za drugoga, ali i ne za ocenu, jer je svaka ocena subjektivna i najčešće ne odražava pravo stanje po pitanju kvantuma i kvaliteta znanja. Da je ovo tačno potvrđuju i neke zemlje, a pre svih Finska, koja je iz osnovnih škola izbacila ocenjivanje, kao način kojim se neko proglašava izvrsnim, a drugi inferiornim i na taj način biva „životno obeležen.” Štaviše, u poslenjih nekoliko godina se preispituje objektivnost PISA testova, a posebno vrednovanje rezultata i procenjivanje, odnosno ocenjivanje kvantuma i kvaliteta znanja kojima raspolažu, jer se pokazuje da se za pomenute testove potencijalni kandidati mesecima pripremaju da odgovore na poznata pitanja i probleme, dok u isto vreme zapostavljaju druge oblasti, koje su čak i mnogo važnije od nauka koje su predmet testiranja i takmičenja.

Konačno je i veliki svetski konsultant iz kvalitea E. Deming konstatovao: „Moje studente uglavnom ne ocenjujem, a kada to želim da uradim, to činim samo da bih proverio kakav je moj učinak sa predavanja. Dakle, svi studenti koji posećuju njegova predavanja dobijaju prolaznu ocenu”. Ima smisla ovakvo rezonovanje, jer se pokazuje da je takmičenje i ocenjivanje, te rangiranje, ostatak klasičnog, budući da se danas u prvi plan ističe saradnja,

Page 306: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

290

vaspitanje, osposobljavanje učenika i studenata za budućnost u kojoj će fleksibilnost i adaptivnost biti najvažnije karakteristike svakog čoveka.

Izlazni test kao instrument učenja koji donosi nove vrednosti nije u potpunosti zaokružen, ali se on svake godine inovira uvođenjem novih ideja. U narednim godinama se razmišlja o dodatnoj inovaciji koja bi predvidela da ukoliko student ne položi izlazni tekst nakon što tri puta polaže isti ima obavezu da obnovi godinu, kako bi nadoknadio propušteno. Dakako, ove kao i druge radikalne inovacije se moraju uvoditi sa oprezom, zbog stvorenog ambijenta u kome se studentima omogućavaju privilegije po brojnim pitanjima, a pod pretnjom štrajkova ili drugih incidenata.

11.5.6. Negativni poeni kao instrument povećanje objektivizacije u proveri znanja

Odavno je utvrđeno da je posmatranje prvi uslov za zaključivanje, ali i za sticanje znanja, odnosno učenje. Uvođenje negativnih poena u ocenjivanju studenata je inovacija koja je po prvi put u Srbiji primenjena na analiziranim fakultetima. Njena suština je u tome da se prilikom ocenjivanja studenata na testovima zatvorenog tipa (kolokvijumima, praktičnim rešenjima određenih problema, isl.) pozitivni odgovori ocenjuju sa određenim brojem poena, ali da se i netačni odgovori takođe ocenuju sa negativnim brojem poena. Ideja je da se prilikom provere znanja eliminiše princip „slučajnosti” u davanju odgovora i da student u testiranju zaokružuje odgovore za koje je siguran da su tačni, a da ne koristi princip slučajnog izbora.

Dakle, studenti koji su dali ispravne odgovore, ocenjuju se shodno broju tačnih odgovora, pri čemu se pitanja na koje nije dat odgovor ne boduju negativno, ali pogrešni odgovori se sankcionišu negativnim brojem poena i oduzimaju se od ukupnog broja pozitivnih poena. Ova organizaciono-pedagoška inovcija je uvela bolji kvalitet, smanjila slučajno pogađanje odgovora, a povećala ozbiljnost u proveri znanja.

Ovoj inovaciji studenti su u startu pružili otpor, davajući različita obrazloženja. Ipak, ova inovacija je povećala objektivnost u ocenjivanju, jer je neretko bilo slučajeva da student na kraju zbrajanja pozitivnih i negativnih poena bude u minusu. Pokazalo se takođe da su studenti imali daleko manji prosek ocena na testovima, nego na esejskim i deskriptivnim radovima, jer se u testu poeni zbrajaju softverski, odnosno putem tableta na kome student, nakon što završi testiranje pritiskom na jednu tipku, dobija rezultat. Ov je znatno smanjilo primedbe i pritužbe studenata na objektivnost, jer su dobijeni rezultati dati od softvera, bez uticaja ili subjektivnosti nastavnika isključili bilo kakvu sumnju u objektivnost ocenjivanja. U konkretnom slučaju, softver daje rezultat, a nastavniku ostaje jedino da dobijeni rezulat proprati, tj. da broj poena i ne upisuje u zapisnike, već se taj rezultat automatski povezuje i generiše u elektronski zapisnik o polaganju, odnosno u e-indeks.

Inovacija negativni poeni može poslužiti i kao instrument za učenje u organizaciji. Odgovarajućim analizama, moguće je identifikovati najčešće negativne odgovore. Ukoliko je visok postotak negativnih odgovora na određena pitanje, nastavnik i menadžment fakulteta preduzimaju određne mere: da se ova pitanja dodatno obrade, objasne i utvrdi da li su ona dovoljno dobro objašnjenja od strane nastavnika, da li je literature dobra i konačno, da li je

Page 307: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

291

pitanje dobro postavljeno. U konačnom, pitanja sa visokim postotkom negativnih odgovora treba eleminisati iz testova za proveru znanja.

S druge strane proučavanje i istaživanje pozitivnih odgovora, može biti u funkciji poboljšanja objektivnosti u ocenjivanju. Ukoliko se na testovima pojavljuje visok procenat tačnih odgovora i ova pitanja treba preispitati, jer je moguće da su suviše jednostavna, da alternativni odgovori nisu adekvatni i smisleni, itd. Pitanja sa visokim procentom pozitivnih odgovora, mogu biti veći problem za objektivnost ocenjivanja i procenjivanja stečenog znanja, jer veliki procenat tačnih odgovora ne mora da odražava i nivo, ili kvalitet stečenog znanja.

Ova inovacija je otvorena za stalno preispitivanje i unapređivanje. Od jakog otpora od strane studenata, pa i dela administracije gde su procene bile da će to smanjiti prolaznost, a time i privlačnost fakulteta prilikom upisa novih studenata, ali i opasnost da će doći do odliva postojećih, inovacija negativnih poena je pokazala svoje pozitivne strane i veću atraktivnost, ali i povećanu prepoznatljivost fakulteta. O kvalitetu da se i ne govori.

Navedeno ukazuje i dokazuje da je inovacijama, posebno radikalnim, koje na prvi pogled ne idu u prilog klijentima (a student je klijent kao i svaki drugi) rizična, ali da bez rizika nema uspešnosti. Ovde se, kao i u drugim organizacijama, pokazuje da je kvalitet, ozbiljnost u pružanju visokoobrazvne usluga primaran, što je i logično, jer studenti koji upisuju privatne fakultete i koji plaćaju uslugu, moraju dobiti dodatne vrednosti u odnosu na javne, odnosno besplatne visokoobrazovne ustanove.

11.6. Ostale (netipične) ideje i inovacije Već je konstatovano da je oblast obrazovanja veoma složena i da svako inoviranje iste podrazumeva holistički pristup i zaokruživanje ideje od njenog nastanka do implementacije. Zato se nameće kao zaključak, da i radikalne inovacije treba sprovoditi postepeno, po principu „step by step”, jer se postepenost, tj.evolutivnost pokazala kao efikasniji način u kreiranju i upravljanju promenama i inovcijama nego što je revolucionaran način. Shodno navedenom, nadalje će se ukazati na neke od ideja i inovacija koje menadžment nastoji da uvede u narednom periodu.

11.6.1. Restriktivno angažovanje redovnih profesora U klasičnoj literaturi o menadžmentu i organizaciji se uglavnom govori o efikasnosti, a manje, ili nikako o efektivnosti, tj. sa kojim ekonomskim žrtvama se ostvaruju određeni rezulati, ili ishodi. U inelektualnim, odnosno organizacijama obrazovanja, ovo dobija na većem značaju, jer su visokoobrazovani pojedinci i talenti „retka roba” koja se ne sme korisiti za svakodnevnu upotrebu. Navedeno implicira da je velika šteta koristiti inženjere, tehnologe, pravnike, ili ekonomiste za obavljanje trivijalnih, ponavljajućih i poslova koje mogu da obave drugi i po pravilu pojedinci nižeg ranga. Klasične organizacije su preplavljene praksom da se inženjeri bave poslovima tehničara, tj. da unose podatke u pojedine baze, kopiraju materijale, bave se manuelnim administrativnim poslovima, itd. Dakako, ova praksa postoji i u visokoobrazovnim ustanovama, gde se redovni profesori bave predispitnim obavezama, seminarskim radovima,

Page 308: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

292

popunjavaju zapisnike sa ispita, pa i uobičajenim predavanjima koja bi mogao da obavi svaki docent, pa i asistent, odnosno student u završnoj godini studija.

Preduzetničko obrazovanje, odnosno privatno školstvo mora voditi računa o navedenom i vanredne profesore koji se pripremaju za napredovanje u redovne profesore ne treba da angažuje na vežbama i klasičnim i uobičajenim predavanjima, a posebno kada se radi o angažovanju redovnih profesora, koji predstavljaju najviši nivo naučnog zvanja. Dakle, ova struktura se mora čuvati kao „suvo zlato”, odnosno treba ih osloboditi manuelnih, administrativnih, ponavljajućih i uobičajenih predavanja, a koristiti ih kao mentore, ili za predavanja u vezi sa najnovijim trendovima i dostignućima u oblasti kojim se oni bave. To bi trebalo da bude nekoliko časova u toku jednog semestra. Ostale obaveze, odnosno predavanja i vežbe, kao i administrativne i druge poslove treba prepustiti asistentima, docentima i vanrednim profesorima u počenoj fazi ovog znanja.

Ove preporuke su logične, jer je redovni profesor, ili drugi stručnjak u istom rangu skup da bi se bavio trivijalnim poslovima. Praksa pokazuje da veliki broj profesora drži ista predavanja, sa istim prezentacijama, po istoj literaturi i na isti način više decenija. Jasno je da se ovakvim načinom ne može ići u korak sa vremenom što dovodi do stagnacije i neuspešnosti u obavljanju obrazovne aktivnosti. Ispostavlja se da je bolje da redovni profesor ništa ne radi, nego da pregleda seminarske radove, ocenjuje kolokvijume, ili drži predavanja koja su takođe u kurikulumu pod velikim znakom pitanja. Drugim rečima, predavanja gube smisao, ukoliko se prepričavaju lekcije iz knjiga, jer to student može i sam da pročita. Ali, nekoliko časova predavanja na kojima će se izložiti nova dostignuća u nauci i trendovi su kapitalni za održavanje izvrsnosti u obrazovnom procesu.

Iskustva u desetogodišnjem radu na unapređenju obrazovnog procesa u visokom obrazovanju, odnosno na primeru FPSP-a i FITI-ja pokazuju da redovni profesor treba da bude rasterećen manuelnih poslova, da ima svoje tzv. „rezervisano vreme” i vreme za odmor, kako bi mogao da kreira nove ideje i razmišlja kako da se one implementiraju u praksi. Bavljenje naukom je po svemu sudeći najteža aktivnost koja se sreće sa nepoznatim, novim i složenim fenomenima. Stoga se ovim poslom mogu uspešno baviti energični, motivisani, radoznali i odmorni ljudi. Ovde, kao i u drugim oblastima, preopterećenost nekreativnim i administrativnim poslovima umori „čoveka od nauke” do te mere da više nije sposoban za nikakve kreacije i inovacije u svojoj naučnoj oblasti.

Ovo razmišljanje je univerzalno i može se primeniti i u drugim sferama. Primera radi u zdravstvenoj sferi, gde se medicinsko osoblje, tj. doktori specijalisti često bave popunjavnjem brojnih elektronskih, ili papirnatih obrazaca, kartona, ili knjižica, iako bi te poslove mogli da obavljaju činovnici nižeg ranga, pa i administrativno osoblje. Ispostalja se da je svaki minut rada specijaliste isuviše skup da bi se bavio administrativnim i manuelnim poslovima. I ne samo to. Zdravstveni stručnjaci se moraju posvetiti pacijentima, a ukoliko obavljaju trivijalne poslove, tu organizacionu grešku ispaštaju pacijenti. Stoga je nesvrsishodno normirati vreme koje lekar može da provede sa pacijentom, a u isto vreme ga opterećivati nemedicinskim poslovima.

Page 309: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

293

11.6.2. Ideja vraćanja na tradicionalno obrazovanje Činjenica je da živimo i radimo u informatičkoj eri i da smo na svakom koraku okruženi informatičkim alatima i tehnologijama. Danas je nemoguće zamisliti život i rad bez računara, interneta, mobilnih telefona.. Nema sumnje da je na ovaj način povećana društvena produktivnost, ali i zadovoljstvo populacije na globalnom nivou, jer su ukinute, ili su omekšale, nacionalne i druge granice, vreme kao resurs je postalo oskudno, što zahteva brzo razmišljanje i sprovođenje ideja u praksu.

Prethodna dostignuća su primenjena i u visokom, kao i u drugim nivoima obrazovanja, sa tendencijom da elektronske učionice, elektronske radionice, virtuelne sale i amfiteatri, elektronski indeks, e-knjige, e-biblioteke, e-matične knjige i drugo postanu dominirajući u obrazovnom sistemu sa velikim prednostima u učenju i školovanju.

Ipak, informacione tehnologije i digitalni svet donose i određene probleme u kojima je bio reči u prethodnim poglavljima. Eliminacija i marginalizacija čoveka, kao jedinog razumnog bića ostavlja ozbiljne posledice, posebno u intelektualnim delatnostima u kojima je čovek sa svojim razumom i idejama koje kreira i emituje nezamenljiv činilac svakog posla i aktivnosti. Drugim rečima, informaciona i digitalna tehnologija je do dređene prednosti, ali ona, kao i bilo koja druga tehnologija, donosi i određene probleme i izazove. Već je sada evidentno da je veliko korišćenje računara, tableta, digitalnih alata dovelo do toga da učenici ili studenti uspešno koriste informacione tehnologije i pomoću njih mogu da dobiju odgovarajuće rezultate ili da im budu u funkciji rešavanja određenih problema. Problem koji se objektivno javlja je da studenti, a kasnije i stručnjaci u svojoj profesionalnoj orijentaciji pomoću informaciono softverskih tehnika dobiju rezultate, ali nemaju sposobnost njihove interpretacije, ne razumeju uzroke tih i takvih rezultata i uopšteno ne mogu da spoznaju suštinske procese koji se dešavaju na liniji od unošenja podataka do dobijanja autputa, odnosno rezultata.

Iskustva govore da učenici i studenti često nisu u stanju da reše ni jednostavne matematičke probleme kao što su: deljenje, množenje, matematičke radnje sa razlomcima, ali i da ne raspolažu sa osnovnim i opštim znanjima u svojim glavama. U navedenom kontekstu se koriste informatički alati bez kojih se ne može odgovoriti čak i na najednostavne probleme. Suviše velika primena informacione tehnologije „otupljuje” čovekov mozak i razmišljanje, a time ne daje dovoljno emocionalne energije za kreiranje ideja. Suviše veliko korišćenje informatike i velika očekivanja od iste, dovode čoveka u situaciju da i sam postane poput robota, da razmišlja linearno, da postane determinisana i programirana ličnost i da ne deluje u skladu sa situacijom. Nije nebitna i nesporna činjenica da se informatička tehnologija brzo menja, što dovodi studenta u poziciju da ono što je iz ove oblasti učio u prvoj godini, bude potpuno neupotrebljivo nakon završetka fakulteta i da je samo učenje kao takvo bilo nesvrsishodno, utoliko pre što između pojedinih programa ne postoji nikakva sličnosti.

U navedenim okolnostima potrebno je promeniti koncept uvođenja i korišćenja IT-a na taj način što bi se u prvom redu organizovalo školstvo na principima tradicionalnog načina, kako bi učenici i studenti bili upoznati sa suštinskim procesima i algoritmima koje koristi softver na putu dolaska do rezultata, ili rešenja. Drugim rečima, učenici i studenti treba da na ekstenzivan i tradiconalan način dolaze do matematičkih, i logičkih zaključaka.

Page 310: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

294

Kada završe osnovne i sredje škole, odnosno fakultete, učenici i studenti treba da se obuče za korišćenje informacione i digitalne tehnologije, uz sada viši nivo kvaliteta, jer poznaju logiku i suštinu dolaska do određenih rešenja, ili u rešavanju problema. Iskustva pokazuju da davanje akcenta na informatizaciji i matematizaciji zapostvlja druge oblasti, koje su takođe važne i koje sve više postaju kočnica daljeg razvoja privrede i društva. Takođe je evidentno da se jezici, kao i informatika ne uče u školama, već se za to organizuju posebne obuke koje treba da stvore “informatičke majstore”.

Koncept vraćanja tradicionalnih škola je prisutan u SAD i dolazi posle „vala” elektronskih i digitalnih škola, koje su pre dve decenije zapljusnule sve nivoe obrazovanja, ali i poslovnu sferu; i reakcija je na suviše visok nivo digitalizacije. Ove škole su danas u grupi najskupljih, jer se kroz ovakav vid školovanja čuva ljudski razum, razvija kreativnost i logičnost. Autput ovih škola je očuvanje čovekove prirodnosti, razvijanje kreativnosti i inovativnosti, odnosno fleksibilnosti i adaptivnosti, a manje poznavnje informatičkih alata i tehnika.

Iskustva nekih univerziteta u Grčkoj pokazuju da su oni iz visokog školstva eliminisali, ili marginalizovali informatizaciju, pa se znanja stiču na tradicionalan način. Primera radi, studenti građevine i arhitekture koriste tradicionalne alate: visak i libelu, tradicionalne geološke i geometarske instrumente, ručno uređuju i racionalizuju eksterijere i enterijere, ručno projektuju, na tradiconalan način spravljaju određene građevinske supstance, simuliraju i postavljaju stubove na mostovima na osnovu ručnih proračuna, crteža, skica, projekata itd. Studenti na ovaj način upoznaju procese, dok je to nemoguće u potpuno digitalizovanom procesu učenja koji često predstavlja zatvoren sisteme u kojima se vide samo autputi (rezultati) ali ne i inputi i transforrmacioni procesi.

Nakon što studenti steknu diplomu fakulteta, u tzv. stažiranju su obavezni da se obuče za korišćenje savremenog IT-a, kako bi mogli da budu produktivniji u obavljanju svoje profesionalne karijere. Međutim, sada oni imaju i tradicionalna znanja, tj. upoznati su sa svim elementima transformacionog procesa i mogu efiksnije i efektivnije da ostvaruju poslovne ciljeve, ali i da razumeju, unapređuju i inoviraju nova rešenja. Čini se da je ovo mnogo efikasniji i efektivniji koncept obrazovanja i da će u perspektivi dobijati na sve većem značaju, što će pozitivno uticati na veću produktivnost, ali i na inovativnost.

Obzirom da se koncept obrazovanja oblikuje za duži vremenski period, da je za njegovo kreiranje i modeliranje potrebno takođe duže vreme, ideja o vraćanju tradicionalnog obrazovanja je kvalitetna, dok bi se nakon sticanja diploma fakultea, izvan školskog sistema obavljala obuka, sticali odgovarajući sertifikati za rad i korišćenje savremenih alata i tehnologija. Ova procena je realna i analogna je praksi vraćanja stanovništva razvijenih zemalja “bakinim kolačima” i tradicionalnim jelima, što je reakcija na industriju brze hrane koja je svojevremeno bila velika atrakcija, ali za koju je utvrđeno da predstavlja osnovni uzrok brojnih oboljenja. Rečju, sve novine su u početnoj fazi interesantne i sve imaju svoj životni ciklus, a nakon njihove “smrti” dolazi do uvođenja novih, ili se neratko vraća tradicionalni sistem vrednosti koji se nadograđuje modernim tehnikama i tehnologijama, kako bi se održala konkurentska održivost ili prednost na savremenim tržištima.

Page 311: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

295

11.6.3. Koncipiranje fakulteta na principima akcionarskog društva U skoro svim udžbenicima koji obrađuju delatnost visokog obrazovanja se ističu njegove specifičnosti u odnosu na druge sektore i delatnosti. Obrazovna delatnost je zaista karakteristična delatnost sa brojnim osobenostima. Kratko rečeno, ova delatnost ima niz specifičnosti, ali i zajedničkih karakteristika i osobina u odnosu na druge sektore, što je i prirodno, jer sve delatnosti imaju neki cilj, za sve je potrebna organizovanost, motivisanost zaposlenih, kao i uspostavljnje kontrolnih mehanizama za praćenje tehnoloških procesa i njihove korekcije. Konačno svi sistemi podležu ekonomskom kriterijumima, tj. za sve njih je važno da je ekonomska dimenzija primarna i da ona nameće potrebu da se sve aktivnosti obavljaju uz najveći nivo uspešnosti, tj. ekonomije poslovanja.

Imajući u vidu da su obrazovne institucije u R. Srbiji institucionalno organizovne kao ustanove javnog karaktera, kao neprofitne organizacije čiji cilj nije sticanje profita, već zadovoljenje opšte društvenih interesa i postizanje društvenih ciljeva, brojni principi iz ekonomije su zaobišli ovu oblast pri čemu je osnovna pažnja usmerena na analizu iznosa sredstava koji se izdvja iz budžeta za finansiranje obrazovanja i naučno-istraživačkog rada. Pojedini elementi modernog mendžmenta, kao što su adekvatno dizajniranje obrazovnih sistema, uspostavljnje profesionlnog menadžmenta, primena modernih tehnika motivisanja i druge su relativno nepoznati fenomeni u srpskom obrazovnom sistemu. Godinama se govori o uvođenju platnih razreda, kao instrumenta koji će rešiti sve probleme obrazovanja, iako je poznato da je ovaj instrument postojao u planskoj privredi bivše SFRJ šezdesetih godina prošlog veka i čiji je cilj bio da se administrativno reši problem plaćanja zaposlenih. Jasno je da je on nestao jer je pokazao svoje slabosti, posebno u uslovima tržišnog poslovanja.

Fakulteti u okviru Integrisanog obrazovnog sistema u narednim godinama razmišljaju o uvođenju principa akcionarstva, kao instrumenta industrijske organizacije, koji je redak instrument koji je pokazao svoju superiornost i u društvu informatike i znanja. Suština je da se fakulteti i drugi podsistemi u okviru IOS-a više izlože konkurentnosti i da zaposleni kroz akcije postanu suvlasnici fakulteta i da zajedno sa osnivačima i vlasnicima dele ostvarene pozitivne efekte, ali i da snose rizik. Ova ideja je rezultat internog istraživanja koje je pokazalo da se zbog desetogodišnjeg rasta i razvoja Sistema više ne može uspešno upravljati putem mehanizama dekana, rektora, ili predsednika, čak i kada su vlasnici na čelnim pozicijama, odnosno putem odluka, uputstava i procedura koje donose upravni organi.

U sve konkurentnijim uslovim neophodno je povećati motivacione mehanizme i uvesti nove, jer se pokazalo da više zarade nisu dovoljan motivacioni instrument da se zaposleni posvete ostvarivanju većih poslovnih i drugih efekata. Iako u IOS-u postoje izvrsni međuljudski odnosi, nema flukturacije zaposlenih, nema nezadovoljstva uslovima rada, ili u vezi zarada, pokazuje se da zaposlenima treba jedno alfa plus. Jedno od relativno dobrih rešenja je uvođenje akcionarstva, gde bi svi zaposleni bili vlasnici, odnosno suvlasnici, pa bi fakultete smatrali svojom ustanovom i gde bi se izgubila klasična podela u organizaciji na vlasnike i nevlasnike, tj. odnos u kome zaposleni rade za vlasnike, a ne za sebe. U organizacijama koje funkcionišu na principima akcionarstva postoji veći stepen motivisanosti, jer se kroz fakultetsku uspešnost omogućava zadovoljenje ličnih interesa, kroz učešće u ostvarenim rezultatima.

Page 312: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

296

Iako ideja dizajniranja fakulteta na osnovama akcionarstva nije prisutna na našem tržištu, ona je kvalitetna, jer ukoliko zaposleni na fakultetima, pored zarade ne vide dodatni interes za ostvarivanje boljih poslovnih rezultata, za veću prepoznatljivost fakulteta i zainteresovanost za pružanje kvlitetnije obrazovne usluga, fakulteti ne mogu odgovoriti na izazove koje nameće savremeno, a posebno buduće tržište obrazovanja. Uspostavljanju ovog principa doprinosi što su svi delovi integrisani u jedinstven Integrisani obrazovni sistem za društvene i prirodne nauke, koji funkcioniše kao deoničarsko društvo i na poslovnim principima koja su karakteristična za privredna društva. Ovo je početna ideja osnivača koju dalje treba razraditi i implementirati u pomenute fakultete, ali i u predškolsku ustanovu, osnovnu i srednju školu.

11.7. Ostvareni rezultati u desetogodišnjem periodu (2008.-2017.) Kvalitet jedne organizacije se meri finansijskim rezultatima. Svakodnevna iskustva nam govore da je svakoj svrsishodnoj delatnosti čoveka najbitnije sa kojim i kolikim je ekonomskim žrtvama ostvario definisani cilj. Ova konstatacija se odnosi i na obrazovne ustanove i institucije. One, a posebno visokoobrazovne ustanove iz privatnog sektora, moraju da upravljaju pre svega troškovima i kvalitetom, uz opšte nastojanje da cena, odnosno školarina bude što je moguće niža, a da kvalitet obrazovne usluga bude što je moguće veći. Iz toga sledi pravilo, da je suština upravljanja nekom organizacijom u kvalitetu kontrolisanja troškova, poput „ceđenja vode iz suvog peškira”.290

Apropo navedenom, sve pobrojane i druge inovacije i novotarije koje su fakulteti uveli u prethodnom desetogodišnjem periodu imaju smisla ukoliko su ostvareni zadovoljavajući poslovni rezultati i ukoliko su studenti zadovoljni kvalitetom obrazovne usluga. Shodno navedenom, samo inovacija koju prihvataju klijenti, odnosno studenti je kvalitetna, dok inovacije koje na tržištu nisu prihvaćene nemaju upotrebnu, a time ni bilo kakvu vrednost. Pri navedenom, treba imati u vidu da je primarna ocena studenata, a ne menadžmenta, ili bilo kog drugog eksternog faktora. Rast broja studenata iz jedne u drugu godinu je jedan od barometara za ocenu uspešnosti visokoobrazovne institucije.

Ovaj parametar korespondira i sa ukupnim prihodom, odnosno troškovima i direktno utiče na poslovni rezultat, ali je moguće i da zavara, posebno ukoliko se ukupan prihod povećava putem uvećanja školarine, ili troškovi smanjuju na teret primanja zaposlenih, ili drugih neophodnih restrikcija, odnosno ušteda koje bi mogle da budu finansijski i kratkoročno isplative, ali na dugi rok mogu dovesti u pitanje kvalitet, a time i razvoj fakulteta.

Imajući u vidu navedeno, daje se nekoliko elemenata ostvarenih rezultata za oba fakulteta u desetogodišnjem periodu, mereno brojem studenata, ukupnim prihodom, ukupnim troškovima, veličinom dobit, broja diplomiranih, mastera i doktora.

11.7.1. Broj upisanih studenata u 2016.-2017. Fakulteti su počeli sa minimalnim brojem upisanih studenata u 2008.-2009. godini, odnosno sa 46 studenata na dva studijska neakreditovana programa. Ovo je u isto vreme i period

290 Ž. Radosavljević: Savremeni menadžment, DP Pronalazaštvo, Beograd, 1999. str. 186.

Page 313: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

297

ekonomske krize, ali i početak rada fakulteta, koji je bio nedovoljno prepoznatljiv. Zaključno sa školskom 2017.-2018. godinom, na oba fakulteta je bilo 1.743 studenata, na 32 akreditovana studijska programa, što je povećanje u odnosu na baznu 2008.-2009. preko četrdeset puta. Ovaj broj predstavlja više od 50% ukupnog broja studenata osnovnih studija koji su upisani na Univerzitet „Union Nikola Tesla“, koji ima 9 fakulteta sa 3.121 studenata.

Najveće učešće upisanih u svim prethodnim godinama je bilo na području administracije i prava, i taj trend je nastavljen i u školskoj 2016.-2017. što se može videti iz sledeće tabele:

Tabela br. 31: broj i struktura studenata FPSP i FITI za 2016.-2017.

Područje obrazovanja Broj studenata %

Društvene nauke 331 19

Administracija i pravo 958 55

Inženjerstvo 66 4

Usluge 388 22

Ukupno 1.743 100

Od ukupnog broja upisanih studenata na područje administracije i prava otpadalo je 958 studenata, ili 55% od ukupnog broja, dok je na društvenim naukama ukupan broj studenata iznosio 331 ili 19%, na informacionim naukama, 66 studenata, ili 4% i na studijskim programima koji su po statistici klasifikovani u grupnu uslužnog obrazovanja 388 ili 22%.291

Grafički se ove kvantifikacije mogu predstaviti sledećim grafikama:

291 Izvor: Visoko obrazovanje 2016-2017. Republika Srbija, Republički zavod za statistiku, Beograd, 2017. Str. 18.

Page 314: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

298

Iz prethodnih podataka je evidentno da su analizirani fakulteti imali permanentno povećanje broja upisanih studenata. Ova tendencija se i dalje nastavlja. Povećanje broja upisanih studenata je značajnije u uslovima stalnog uvođenja inovacija, kako u navedenim oblastima,

0 450 900 1350 1800 2250

Ukupno

Usluge

Inženjerstvo

Administracija i pravo

Društvene nauke

Broj studenata

Društvene nauke19%

Administracija i pravo

55%

Inženjerstvo4%

Usluge22%

Područje obrazovanja

Page 315: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

299

tako i stalnim komunikacijama sa klijentima i praćenju njihovih zahteva, te opšteg nastojanja da se istima, u okviru standarda visokog obrazovanja, i udovolji.

11.7.2. Broj diplomiranih studenata Na analiziranim fakultetima je za deset godina diplomiralo 4.501 studenat, što prosečno iznosi oko 450 studenata godišnje. U školskoj 2016.-2017. (poslednji objavljeni podaci)292 na oba fakulteta je diplomiralo 525 studenata, što čini više od 50% svih diplomiranih na Univerzitetu u čijem se sastavu fakulteti nalaze, obzirom da je na Univerzitetu ukupno diplomiralo 917 studenata. U svim prehodnim godinama, najveće učešće u broju diplomiranih imalo je područje poslovne administracije i prava, što je i logično, obzirom na prirodu fakulteta i na broj upisanih studenata u ovo područje obrazovanja. Ova tendencija je i nastavljena u poslednjoj školskoj godini, (2017.-2018.) gde je od ukupnog broja diplomiranih na studijskom program društvene nauke diplomiralo 197 studenata, na području administracije i prava 314 i na području informaciono komunikacionih tehnologija 7 studenata, što se relativno dobro može videti na sledećoj tabeli i prikazu:

Tabela br. 32: broj i struktura diplomiranih FPSP i FITI za 2016.-2017.

Područje iz koga su diplomirali Broj diplomiranih %

Društvene nauke 197 38

Poslovna administracija i pravo 314 60

Informacione tehnologije 7 1

Usluge 7 1

Ukupno 525 100

292RZ za statistiku, Statistički godišnjak za 2016., str. 84.

Page 316: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

300

11.7.3. Broj zaposlenih Oba analizirana fakulteta su ispunila standarde koji važe za akreditaciju i uspostavila potreban odnos između nastvnika i saradnika, odnosno nenastavnog osoblja i stručnih službi. Na oba fakulteta je zapošljeno 81 zaposleni u svojstvu nastavnog osoblja od čega su 64 nastavnika i 17 asistenata ili saradnika u nastavi. U ovaj broj nisu računati demostratori. Od navedenog broja u punom radnom odnosu se nalazi 74 nastavnika i saradnika, dok ostalo čine nastavnici i saradnici sa nepunim radnim vremnom, što se može videti iz sedeće tabele:293

Tabela br. 33: broj i struktura zaposlenih FPSP i FITI

Nastavno osoble Ukupan broj Nastavnici Saradnici

Broj % Broj %

Ukupno zaposleno 81 64 80 17 20

U punom radnom odnosu 74 57 77 17 23

U nepunom radnom odnosu 7 7 100 - -

Pored navedenog broja nastavnika i saradnika u punom i nepunom radnom odnosu, na oba fakulteta je zapošljeno i 22 zaposlena u svojstvu nenastvnog osoblja, što zajedno predstavlja (81+22) 103 zapošljena, što znači da od ukupnog broja zapošljenih 20% otpada na administrativne i stručne službe (studentska, pravni, finansijska, logistička, idr). Ovaj broj je optimalan zahvaljujući koncetraciji svih zajedničkih službi na jednom mestu i jedinstvenim službama na nivou oba fakulteta, ali i tehnološkim i organizacionim inovacijama, koje su

293 RZ za Statistiku: Ibidem str 12.

0 150 300 450 600

Ukupno

Usluge

Informacione tehnologije

Poslovna administracija i pravo

Društvene nauke

Broj diplomiranih studenata

Page 317: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

301

gotovo u celosti isključile manuelni rad. Ovaj faktor je doprineo da se i školarine nisu od osnivanja oba fakulteta menjale, ali su fakulteti u okviru postojećih školarina obezbeđivali i dodatne satisfakcije: tablet, sindikalne i druge popuste, odustajanje od naplate obnove godine, itd.

11.7.4. Zadovoljstvo studenata i zaposlenih Kao što je i konstatovano, uspešnost neke organizacije se ocenjuje po klijenteli, kako kvantitativno i kvalitativno, što implicira na broj studenata koji se upisuje, eventualnu fluktuacija studenata i zaposlenih i broj propusta, kazni i žalbi studenata na nastavno i nenastavno osoblje. Na osnovu godišnjeg anketiranja koje se obavlja svake godine na završetku, ali i nakon njihovog diplomiranja (na dan okončanja diplomskog, odnosno završnog rada), u školskoj 2016.-2017. dobijene su sledeće vrednosti zadovoljstva po pojedinim elementima na uzorku od 284 studenta i 91 nastavnika i zaposlenih.

Tabela br. 34: Zadovoljstvo studenata i zaposlenih FPSP i FITI 2016.- 2017.

Stepen zadovoljstva Studenti (procenat)

Zaposleni (procenat)

Potpuno zadovoljni sa uslovima 29 16

Zadovoljan 32 23

Uglavnom zadovoljan 26 35

Nezadovoljan 13 26

Ukupno 100 100

Prikaz anketiranih je dat na sledećem grafu:

Page 318: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

302

Potpuno zadovoljni sa

uslovima29%

Zadovoljan32%

Uglavnom zadovoljan

26%

Nezadovoljan13%

Zadovoljstvo-studenti

Potpuno zadovoljni sa

uslovima16%

Zadovoljan23%

Uglavnom zadovoljan

35%

Nezadovoljan26%

Zadovoljstvo-zaposleni

Page 319: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

303

Iz prethodne tabele i grafike je vidljivo da stepen zadovoljstva varira od samih ispitanika, odnostno od studenata i zaposlenih. Zajedničko jednoj i drugoj anketiranoj grupi je što njihov stepen zadovoljstva zavisi od uslova studiranja i rada, tehničke opremljenosti i odnosa menadžmenta prema studentima i zaposlenima. Zaposleni svoj stepen zadovoljstva iskazuju uglavnom kroz visinu plata, odnosno zarada koje ostvaruju.

Iz pregleda je evidentno da je 61% studenta ocenilo ukupne uslove poslovanja sa stepenom „u potpunosti sam zadovoljan“, kao i „zadovoljan sam“, što je zadovoljavajuće i očekivana je vrednost. Od ukupnog broja anketiranih u ovoj godini 13% „nije zadovoljno“ uslovima poslovanja, dok je stepen „uglavnom sam zadovoljan“ („i jesam i nisam zadovoljan“) izrazilo 26% ispitanih studenata. Ovi podaci ukazuju na pravac daljeg delovanja menadžmenta, pre svega u istraživanju elemenat zbog kojih svaki skoro deseti student nije zadovoljan.

Kada su u pitanju zaposleni (nastavnici, saradnici, nenastavno osoblje) pokazuje se lošije stanje u odnosu na vrednosti koje su opredelili studenti. Od ukupnog broja anketiranih je 16, odnosno 23% svoja zadovoljstva ocenila sa ocenom „potpuno sam zadovoljan“, odnosno „zadovoljan sam“, što ukupno čini 39%. Zajedno sa scorom „uglavnom sam zadovoljan” od 35% ukupno zadovoljstvo iznosi 74%. Ovo je lošiji rezultat u odnosu na iskazano zadovoljstvo studenata.

Od ukupnog broja anketiranih je 26% odnosno svaki četvrti zaposleni iskazao nezadovoljstvo, što je visok procenat. Ovaj podatak nameće potrebu reagovanja menadžmenta posebno preispitivanja platnog sistema i zarada, koji su najčešći uzrok iskazanog nezadovoljstva.

11.7.5. Ekonomski efekti Fakulteti su u prethodnim godinama ostvarivali pozitivan finansijski rezultat sa urednim izmirivanjem finansijskih i drugih obaveza prema zaposlenima i eksternim partnerima. Ukupan prihod se iz godine u godinu uvećavao, tako da je u 2017. godini bio veći 40 puta u odnosu na 2008. godinu što korespondira i sa brojem povećanog broja studenata u ovom periodu. Ostvareni ukupan prihod je omogućio ostvarenje i odgovarajuće dobiti koja je korišćena pre svega za poboljšanje materijalne osnove rada, prostorne i tehničke opremljenosti, idr.

Fakulteti u vreme početka poslovanja nisu imali sopstveni obrazovni prostor, već su obrazovnu delatnost organizovali u zakupljenom, uz odgovarajuće troškove zakupa. Nakon desetogodišnjeg perioda, fakulteti su uspeli da obezbede oko 7.500 metara kvadratnih sopstvenog prostora na atraktivnim lokacijama u Beogradu i akreditovanoj ustanovi bez svojstva pravnog lica u Trsteniku.

Fakulteti su prepoznatljivi po inovacijama i kvalitetu, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Tome je doprinela i međunarodna saradnja, koja se ostvaruje sa 15 stranih univerziteta i fakulteta; časopis FPSP-a „Internacionalna reviju za pravo i ekonomiju“ koji je u rangu M-24 i rad na domaćim i međunarodnim projektima. Uspostavljena je saradnja sa privredom i lokalnom samoupravom u zajedničkim nastupima u rešavanju problema.

Pored akreditacije studijskih programa od strane Ministarstva za obrazovanje, nauku i tehnološki razvoj, Fakultet za poslovne studije i pravo ima i akreditaciju Ministarstva unutrašnjih poslova za obuku ljudstva za privatno obezbeđenje. Ovu akreditaciju je analizirani

Page 320: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

304

fakultet obezbedio među prvima u zemlji i time povećao kapacitete za praktičan rad studentima bezbednosti.

Oba fakulteta svake godine neizmenično, organizuju dve Međunarodne naučne konferencije: ANTIM i LEMIMA, a takođe su uključeni u realizaciju domaćih i međunarodnih projekata. Rečju, oba fakulteta predstavljaju prepoznatljive institucije u sferi visokog obrazovanja i verovatno lidere po pitanju inovacija, što je i bio razlog da se upravo ova dva fakulteta istražuju kroz studiju slučaja.294

11.8. Rezime Studija slučaja prikazana u ovom radu je realna, odnosno stvarna i odnosi se na dve visokoobrazovne ustanove koje su pokazale svoju sposobnost za opstanak i unapređenje u desetogodišnjem periodu. Obe ustanove su nastale u vreme ekonomske, ali i društvene, odnosno moralne, pa i krize ideja i inovacija, čime je potvrđena teorijska postavka ovog rada, da kriza može biti pretnja za neinovativne, ali i šansa za one koji imaju ideje i koji su u stanju da pretnje pretvore u prilike i šanse.

U ovom odeljku date su najbitnije inovcije koje su doprinele održivom razvoju i ostvarenju cilja koji je postavljen, a to je „Inovcijama do izvrsnosti”. Bez obzira što ne postoji jasna distinkcija između pojedinih vrsta inovacija, jer je ona nemoguća, razmatrana su četiri tipa inovacija: upravljačko-organizacone, tehnološke, pedagoško-obrazvne i ostale inovacije. Pokazalo se da u svakoj od navedenih tipova inovacija postoje druge inovacije, što znači da uvođenje inovacije u jednoj od njih, proizvodi uticaj na druge inovacije i njihovu celinu.

Inovacije koje se odnose na upravljačko organizacionu sferu su najznačajnije, jer od njih zavisi prisustvo i dinamika inovacija na drugim, uslovno rečeno hijerahijskim nivoima, ali i kada su u pitanju druge delatnosti u okviru obrazovnih sisema. Porodični fakulteti su svakako najveća novina, nedovoljno poznata i ideja koja nije zaživela na prostorima Srbije. U ovoj inovaciji je bitno da je šest članova uže porodice angažovano na upravno-rukovodilačkim, ali i izvršnim poslovima tj. da je funkcija svojine sjedinjena sa funkcijom upravljanja. Ovaj koncept je potpuno suprotan klasičnoj organizacije u kojoj postoji jasna razlika između funkcije vlasništva i funkcije upravljanja. Dok je u klasičnom konceptu odvojenosti prava vlasništva i upravljanja, kapital radio za vlasnika, u integrisanom konceptu vlasništva i upravljanja u istim subjektima, vlasnici rade za kapital. Isposavlja se da je ovo daleko kvalitetniji koncept, jer niko ne može bolje da upravlja sopstvenim kapitalom do onih koji su taj kapital stvorili, pod uslovom da raspolažu upravljačkim znanjima, veštinama i sposobnostima, što se na ovoj studiji slučaja i ostvarilo i kao koncept je pokazao svoje rezultate.

Integrisanje svih podsistema Integrisanog obrazovnog sistema nije situacija koja je nepoznata u teoriji upravljanja, ali gotovo je zaobišla visoko obrazovanje Srbije, u kojoj ne postoje integrisani univerziteti, odnosno jedinstvena obrazovna politika i strategija razvoja, već svaki deo funkcioniše po principu „slobodnog strelca“. U ovoj studiji je pokazano i dokazano da

294 Detaljnie informacije o navedenom se može videti u Informatoru Integrisanog obrazovnog sistema za društvene i prirodne nauke (IOS) kao i na sajtovima oba fakulteta.

Page 321: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

305

integracija povećava sinergetske efekte, tj. da stvara novu, i to besplatnu energiju. Ona omgućava jedinstvenu politiku i strategiju, jedinstven nastup u naučno istraživačkom radu, mobilnost kadrova u okviru sistema kao celine i povećava ekonomiju obrazovanja.

Tehnološke inovacije čine najveći deo od uvedenih inovacija u analiziranim ustanovama, što je prirodno, obzirom da živimo u veku revolucionarnih promena i da digitalizacija racionalizuje obrazovni process, ali i povećava udobnost i zadovoljstvo studenata. Osnovni uslov za kvalitetno uvođenje tehnoloških inovacija je da postoji Strategija u tehničkom opremanju ustanova, studenata i nastavnika, njihova obuka, kao i postojanje jakog informacionog centra koji može da kreira, ali i da sprovodi ideje koje dolaze iz okruženja, ili iz unutrašnjosti fakulteta. Za analizirane ustanove ovo je predstavljalo i početni korak, koji je uspešno realizovan.

Dve ikone tehnoloških inovacija na oba fakulteta predstavljaju studiranje na daljinu koje je uvedeno pre pet godina, što ove ustanove svrstava među prvim ustanovama koje su akreditovale i uspešno primenile ovaj sistem, uz velike otpore koji su prvenstveno dolazili od nastavnika i koji su uspešno savladani. Druga ikona je softver protiv plagijarizma, koji je zajedno sa još tri visokoobrazovne ustanove u Srbiji nabavljen, ali je isti primenjivan i danas se primenjuje samo kod ovde analiziranih ustanova. Prema saznanjima iz druge dve visokoobrazovne ustanove, otpor koji nije savladan za njegovu primenu su bili nastavnici i menadžment fakulteta. Ovo ukazuje na to od koga dolazi najčešće pretnja za uvođenje inovacija, što je dobra informacija za stvaranje strategije, ali i taktike za slamanje otpora.

Pedagoške inovacije nisu dovoljno sistematizovane, jer u sebi sadrže tehnološke, ali i organizacione, odnosno druge inovacije, što je irelevantno za izvlačenje određenih zaključaka i zakonitosti. Pored elektronskog snimanja predavanja i vežbi, snimanja regularnosti obavljanja ispitnih i predispitnih obaveza, snimanje odbane završnih radova, postojanje oponentskih komisija pri odbrani svih vrsta radova, uvođenje negativnih poena kao instrumenta za povećanje objektivnosti u ocenjivanju znanja, najvažnija je inovacija izlaznog testa. Ovo je radikalna inovacija koja u prvi plan stavlja spoznaju da studenti treba da uče za sebe i radi znanja, a ne radi ocene i da će na kraju njihovog školovanja morati da pokažu zadovoljavajući nivo znanja, kako bi mogli da pristupe odbrani završnog rada.

Izlazni testovi su potpuno nepoznat instrument kako u Srbiji, tako i šire, a uvođenje ovog instrumenta može biti značajna alatka za učenje, jer ishodi pokazuju gde i koje stvari u kurikulumu studijskih programa treba pojačati, šta eliminisati ili marginalizovati i na taj način usklađivati obrazovne procese sa zahtevima privrede i društva. Izlazni test upozorava studente da bez obzira na postignute ocene, moraju da pokažu svoje znanje na kraju školovanja.

Karakteristično je da su na ovu promenu najveći otpor davali studenti, kako pojedinačno, tako i kroz studentski parlament, kao njihovo institucionalno telo. Ipak, uz dobru komunikaciju i saradnju, kao i obuku i upornost u dokazivanju korisnosti ove inovacije, ista je prihvaćena, što je ukazivalo da se svaki otpor i prepreka koji objektivno postoje kod svih vrsta radikalnih inovacija mogu savladati i to korak po korak. Dakle, otpor prema promenama postoji manje više kod svakog čoveka, ali je otporima potrebno upravljati, kao i sa svakom drugom

Page 322: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

306

aktivnošću. Taj zadatak, odnosno donošenje strategije o svim vrstama inovacija je u nadležnosti menadžmenta fakulteta, što je u skladu sa teorijskom postavkom da je osnovni zadatak top menadžmenta svake organizacije da upravlja promenama i inovacijama, kao strateškim oruđima u postizanju i održavanju konkurentske prednosti.

Na kraju ovog poglavlja je bilo logično uneti i radikalna i netipična razmišljanja o uvođenju novih strateških inovacija u budućnosti. Radi se o više promišljanja, ali su tri dominantna i na nivou su ideje koje su znatno poodmakle u svom sazrevanju: restriktivno korišćenje redovnih profesora u klasičnoj nastavi, ideja o uvođenju ili vraćanju tradiconalnog obrazovanja u neke podsisteme ili njegove delove i koncept organizovanja sistema kao akcionarskog društva.

Ove tri ideje su radikalne i netipične za srpsko društvo, ali one imaju smisao i svoju logiku. Sadašnji koncepti korišćenja redovnih, a neretko i vanrednih profesora za predavanja koja drže godinama na isti način i gotovo istu materiju izlažu, je nazadan i veoma problematičan. Ispostavlja se da najvredniji deo svakog fakulteta, obavlja najjednostavnije poslove, a to su predavanja, koja istovremeno mogu da drže i docenti, asistenti, a u nekim slučajevima i demostratori, posebno u uslovima korišćenja savremenih tehnologija (video prezentacija, filmova, itd.). Apropo navedenom, redovni profesori treba da se bave naučno-istraživačkim radom i da u toku semestra održe par predavanja koja bi se odnosila na novine, tj. šta je to novo u naučnoj oblasti kojom se bavi. Angažovanje redovnog profesora na predavanjima je slično angažovanju inženjera da unosi podatke u računa, i jedan od razloga što Srbija ima nizak scor na međunarodnoj rang listi kvaliteta obrazovanja je u nekvalitetnom korišćenju naučnog potencijala.

Druga revolucionarna inovacija je da se u digitalnom i virtuelnom svetu pristupi uvođenju tradicionalnog obrazovanja, odnosno školovanje bez, ili uz minimalno prisustvo i korišćenje informacionih tehnologija. Ovo je zdrava ideja, neprimerena za sadašnji trenutak u kome se forsira digitalizacija sa svim dobrim i lošim stranama. Upravo veliki vizionari su često u trenucima najveće ekspanzije, razmišljali drugačije i tako ostvarili velike uspehe. Dakle, opravdano je iz razloga navedenih u ovom odeljku u digitalnom dobu razmišljati o nedigitalnom obrazovanju koje kasnije treba da se nadopuni, ali kao alatu za povećanje ekonomije poslovanja.

Treća, ali nedovoljno razvijena ideja je transformacija analiziranih ustanova iz postojećih organizacionih i vlasničkih formi u akcionarska ili druge oblike privrednih društava. Ideja je da se kroz ovaj oblik podigne motivisanost zaposlenih da i oni budu suvlasnici fakulteta, da se bore za ostvarenje što boljih rezultata i da na taj način učestvuju u podeli „zajedničkog kolača” shodno udelu u vlasništvu. Ova ideja nije zaokružena, ali se pokazuje da su sve ideje nekada bile male, nedovoljno razvijene, da bi se kasnije unapređivale i doživele velike komercijalne uspehe.

Studija slučaja je pokazala praktičnu realizaciju teorijskih postavki po pitanju inovacija, a posebno kada se radi o radikalnim i netipičnim inovacijama, koje se teško „probijaju” ali uz manje ili veće otpore, pre ili kasnije se prihvataju. Ovde važi pravilo da se svi napori i muke

Page 323: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

307

zaborave, kada inovacija zaživi i dobije svoju punu komercijalizaciju i poveća scor svih subjekata u obrazovnom procesu.

Da su ideje i inovacije bile kvalitetne i pravovremene, potvrdili su rezultati, odnosno ekonomski efekti, kao konačni smisao svake svrsishodne ljudske delatnosti, jer se svaki posao može obaviti i po tom pitanju u savremenim uslovima gotovo da nema problema. Ipak, svaki posao i organizovana delatnost se mora obaviti na ekonomski celishodan način, tj. da njegovi autputi budu finansijski veći od njihovih inputa. To se ovde i ostvarilo, a pored ekonomskih efekata ostvareno je i zadovoljstvo studenata i zaposlenih, što je poseban kvalitet.

Page 324: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

308

12. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA I PREPORUKE

Doktorska disertacija pod nazivom „Upravljanje inovacijama i kreacijama u dinamičkom okruženju sa posebnim osvrtom na visokoobrazovne ustanove u Srbiji” daje dovoljno naučnih informacija na osnovu kojih se mogu izvesti odgovarajući zaključci i zakonitosti, ali i na osnovu kojih se mogu dati preporuke za implementaciju ideja na korporativnom, nacionalnom, ili na globalnom nivou.

Činjenica je da je doktorska diseracija na navedenu temu ispunila ciljeve koji su postavljeni u postupku njenog odobravanja, kako naučnih, tako i društvenih, odnosno organizacionih. Ovo je značajno, jer je tretirana i obrađena tematika promenljiva i zbog toga što su ideje i inovcije uvek usmerene na budućnost, koja je po pravilu nepredvidiva, neizvesna i rizična.

12.1. Ostvareni naučni ciljevi Ovom disertacijom upotpunjena je praznina koja objektivno postoji u menadžment nauci kada je u pitanju inovacioni menadžment i organizacija. Svaki naučni rad na ovu temu dovodi u pitanje klasične postavke menadžmenta iz industrijskog, a u nekim segmentima i iz agrarnog društva i u isto vreme daje nove pristupe, koncepte i načine razmišljanja koji su po pravilu kvalitetniji u odnosu na klasične postavke. Uvođenjem permanentno novih ideja i inovacija u poslovnu, ali i u druge sfere, potvrđuje se da su promene uslov opstanka, rasta i razvoja svakog živog bića ali i organizacionih sistema, a da je inovacija instrument ili alat za ostvarenje promena. Time se otklanja svaka sumnja kada je u pitanju značaj inovacija u razvoju civilizacije, ali i stvara prostor za formulisanje i unapređivanje granskih nauka kao što su: inovaciona organizacija, inovacioni menadžment, inteligentno upravljanje, menadžment budućnosti.

Sam naziv doktorske diseracije implicira da se upravljanje inovacijama i kreacijama odvija u dinamičnom, odnosno tehnološkom okruženju, koje se dramatično promenilo i i dalje se ubrzano menja, tako da je promene teško i pratiti, ali im se i permanentno prilagođavati. Ona je usmerena na sferu visokog obrazovanja, odnosno na upravljanje inovacijama i kreacijama u visokoobrazovnim ustanovama R. Srbije, kao konkretan prostor sa karaktristikama i specifičnostima po brojnim pitanjima. Ovo je značajna napomena, ako se ima u vidu da je još uvek u velikoj primeni klasičan koncept upravljanja i organizovanja u kome su se promene

Page 325: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

309

planirale, planski uvodile i sprovodile, dok se o radikalnim i nepredvidljivim promenama i inovacijama nije ni govorilo.

U radu su date nove ideje i razmišljanja, ali i novi modeli ili koncepti odnosno pristupi koji se zasnivaju na prirodnim zakonima i zakonitostima, odnosno na prirodnom poretku kao istinskom izvorištu ideja i inovacija. U pitanju je objašnjavanje izvorišta ideja i inovacija i tvrdnje da je izvorište navedenih fenomena u čoveku i njegovom neokorteksu, odnosno u njegovoj desnoj hemisferi koja je osposobljena da kreira ideje i u kojoj je koncetrisana emocionalna inteligencija koja kreira želje i potrebe. Druga hemisfera je linearno orijentisana i u njoj je locirana motivaciona inteligencija koja kreira volju, odnosno motiv da se ostvari želja i potreba stvorena u desnoj hemisferi čovečjeg mozga. Da bi nastala ideja, kao i ideja o njenoj implementaciji, potrebno je da se uključe oba pola mentalne energije: emocionalni i motivacioni. Ukoliko do toga ne dođe, nema ni ideja, odnosno njihovih realizacija, analogno strujnom kolu, tj. ukoliko se ne uključi pozitivan i negativan pol, nema osvetljenja, ili energije koja pokreće strojeve.

Na prethodnim osnovama se objašnjava i odnos između emocionalne i motivacione inteligencije i njihova međuzavisnost. Dosadašnja naučna istraživanja su zapostavljala navedene međuzavisnosti, što je imliciralo da se najveća pažnja usmeravala na motivacionu inteligenciju sa ciljem da se pronađu mehanizmi za motivisanje ljudi za određena činjenja, ili nečinjenja, ne shvatajući da se prethodno moraju razvijati potrebe i želje, tj. emocionalni deo kod čoveka, pa onda kreirati mehanizme za ispunjenje želja. Epilog prethodne prakse je bio da se gotovo sva pažnja usmeravala na racionalno korišćenje čovekove fizičke snage, dok se zapostavljala i danas zapostavlja mentalna enegija, tj. pamet ili um koji nisu ni minimalno iskorišćeni. Uspostavljanjem ravnoteže između emocionalne i motivacione inteligencije, stvaraju se uslovi za dinamičniji nastanak i razvoj ideja, odnosno inovacija

Povezano sa prethodnim je i unošenje treće vrste inteligencije, tj. veštačke inteligencija koja je rezultat prethodne dve, odnosno emocionalne i mentalne inteligencije. Ona je rezultat prethodne dve inteligencije, ali veštačka inteligencija pomaže da prethodne dve inteligencije iskoriste svoj puni potencijal, oslobađajući čovekov mozak niza rutinskih, ponavljajućih i manuelnih aktivnosti, što mu omogućava veći komfor za kreiranje ideja i osmišljavanje kako iste što efikasnije i efektivnije sprovesti u praksu. Time se po prvi put kreira tzv. „inteligentni trougao”, čiju osnovicu čini emocionalna inteigencija, a njene strane motivaciona, odnosno veštačka inteligencija. Zemlje ili kompanije koje su uspele da stvore kvalitetan „inteligentni trougao” imaju šanse da budu inovativnije, a time i konkurentnije na globalnom nivou. Neuspešne i neinovativne zemlje su navedene inteligencije parcijalizovale i feudalizovale, što neminovno dovodi do smanjene dinamike inovativnosti i inovacija, a u brojnim slučajevima i do kontraverzi, da postoji visok scor jednog elemena inovacije, ali da on ne proizvodi zadovoljavajuću vrednost mereno ekonomskim pokazateljima (BDP, stopa privrednog rasta, indeksa zaposlenosti, rasta prodiktivnosi rada, itd.).

Na ovaj način se objašnjava i međuzavisnost koja postoji između ideje i inovacije, tj. da nema inovacije ukoliko nema ideje, a da ideja može da postoji bez inovacije. Stoga se izvodi novi logičan zaključak da odnos između ideje i inovacije treba posmatati kao odnos celine i dela u

Page 326: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

310

kome celina može da postoji bez dela, ili delova, ali da deo ne može postojati bez celine. Navedenu konstataciju potvrđuju i činjenice date u ovoj disertaciji, a i u svakodnevnoj praksi u kojoj postoji mnogo ideja, ali malo inovacija, tj. da nije problem u idejama, obzirom da ih ima mnogo, već u njihovoj implementaciji.

Navedeno dovodi do konstatacija da je u teoriju inovacija i menadžmenta nužno uvođenje medicinsko-psiholoških, tehničkih i društvenih nauka, jer je inovacija višedimenzionalna pa je treba osvetliti sa svih strana. Čak i radikalne tehnološke inovacije nisu samo tehnički, već pre svega medicinski problem, tj. kako će se ona odraziti na život i zdravlje čoveka, ali i ekonomski u kome inovacija treba da pokaže i svoje ekonomske vrednosti. Bez ekonomske dimenzije, ni jedna inovcija ne može biti održiva, niti ima smisla da postoji.

Sama ideogramizacija data u ovoj disertaciji na novi način objašnjava razvoj inovacija tokom ljudske civilizacije, gde se sa velikom verovatnoćom, na osnovu prošlosti, mogu predvideti budući tokovi razvoja inovacije. Ideogramizacija je pokazala da je u svim periodima ljudskog razvoja čovek bio i ostao jedini nezaobilazan faktor svake forme ljudskog življenja i organizacije i da će to biti i u budućnosti. Ukazano je i dokazano, da čovek projektuje, konstruiše i koristi oruđa i oružja i da ona funkcionišu po čovekovoj zamisli i idejama. Ukoliko želi da promeni način funkcionisanja neke mašine, robota, softvera, to opet mora da nastane u čovekovoj glavi. Zaključak je jasan. Mašina ne može da razmišlja, već funkcioniše baš onako kako ju je čovek zamislio. Dakako, mašina može čoveku pomoći da kreira i implementira kvalitetnije ideje.

Ova konstatacija je značajna, jer u svetu visokih tehnologija i stvaranju veštačke inteligencije postoje tvrdnje da će se mesto i uloga čoveka u organizaciji marginalizovati do njegove potpune eliminacije iz organizacionih procesa. Ovim konstatacijama se suprotstavljaju stavovi dati u ovoj disertaciji, a na osnovu datog ideograma, ne samo da se uloga čoveka neće smanjivati, već će se ona povećavati, ali u onom delu koji je jedino stvojstven čoveku, a to je kreiranje ideja, jer tu ulogu ne može preuzeti bilo koji kompjuter, ili mašina, ma kakve moći ona bila. Zato je u teoriju inovacionog menadžmenta neophodno više uključivanje društveno humanističkih nauka: psihologije, sociologije, socijalnog rada, adaptivne i druge humanističke teorije. Ispostavlja se da su robotika i veštačka inteligencija osvojili svet do te mere da se mehanizovanost diže na visok pijedesal, a zapostavlja njegovo visočanstvo - Čovek koji je zaslužan za sve što je stvoreno u našem okruženju.

U prethodnom kontekstu je značajno korišćenje prirodnih zakonitosti u objašnjavanju uzroka kriza odnosno njihovog izvorišta, objašnjavanje njenih posledica, odnosno rešavanje dileme da li je kriza opasnost i(li) šansa, te povezivanje krize sa nedostatkom ideja. Za razliku od klasičnog objašnjenja uzroka krize, u ovoj diseraciji, uzrok krize se nalazi u repulziji, odnosno onom obliku kretanja koji dovodi do dezorganizovanja organizacije, odnosno povećanja entropije koja preti da dovede do nestanka živog bića, ili organizacija. Shodno navedenom, opravdana je tvrdnja da su krize normalne pojave i da nema organizovanja i evolucije, bez dezorganizovanja i nestajanja. Ovako shvatanje fenomena krize nameće potrebu da se pripremaju profesionalci za upravljanje krizom, koji će pre svega da spreče njihovo nastajanje, a ukoliko do krize dođe, da se njene posledice što pre otklone. Navedeno menja postojeću

Page 327: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

311

praksu, jer se za upravljanje krizom trebaju školovati visoki profesionalci, dok se u normalnim vremenima uloga nacionalnih vlada ili kriznih menadžera smanjuje.

Prethodna saznanja su korisna i za rešavanje dilema da li je „kriza opasnost ili šansa” odnosno da li su krize povoljne za nastanak ideja. Iz objašnjenja datih u ovom radu, jasno je opredeljenje da dileme ovde nema, jer pojedinci i organizacije koje nisu spremne na život sa promenama u krizama vide opasnost, dok oni koji žive sa promenama i spremni su da se menjaju i adaptiraju na nove okolnosti u krizama vide šanse i prilike. Primeri dati u ovoj disertaciji su to nedvosmisleno potvrdili.

12.2. Empirijsko istraživački deo i interpretacija U drugom delu disertacije data su istraživanja inovacija i kreacija u savremenim uslovima, tj. u razvijenim tržišnim zemljama, bivšim zemljama u tranziciji i zemljama okruženja, kao i u R. Srbiji sa posebnim osvrtom na inovacije u visokom obrazovanju R. Srbije.

U ovom delu istraženo je stanje inovativnosti i inovacija u razvijenim zemljama u kontekstu EU, njihove inovacione politike i strategije, inovacione sisteme i infrastrukturu kako bi se utvrdile zakonitosti u njihovom razvoju, a u cilju korišćenja tih iskustava u drugim zemljama po principu „kreativne imitacije”. Istraživanje i analiziranje je obavljeno na primeru deset najinovativnijih zemalja te su date njihove korelacije sa vrednostima konkurentnosti, Bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika, scora visokog obrazovanja i pojedinih elemenata inovacija.

Iako u svim udžbenicima iz teorije inovacija manje-više postoje konstatacije da inovacioni skor ima veliki uticaj na povećanu konkurentnost, da na povećanju dinamiku i vrednosti inovacija značajan uticaj ima visoko obrazovanje, a scor inovativnosti na Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika, u slučaju deset najinovativnijih zemalja na svetu u periodu 2016.-2017. i 2017.-2018. godine ove tvrdnje nisu potvrđene, jer zemlje u grupi deset najinovativnijih se u velikom broju slučajeva ne nalaze u grupi deset liderskih zemalja po visini BDP po glavi stanovnika. Istraživanje je pokazalo da se u grupi deset zemalja sa najboljim skorom viskog obrazovanja ne nalaze u grupi deset najinovativnijih, odnosno najkonkurentnijih deset zemalja na svetu.

Slična situacija i zakonitost je ispoljena i kod bivših zemalja u tranziciji gde su od deset najinovatvnijih zemalja, samo R. Slovenija i Češka pokazale „poklapanje” između vrednosti inovativnosti i konkurentnosti, kao i sa drugim inovacionim elementima, što je tek 20% od ukupnog broja analiziranih bivših zemalja tranzicije.

Do sličnih zaključaka je svojevremeno i došao slovenački teoretičar ekonomije J. Mecinger devedesetih godina prošlog veka, tvrdnjama da nema jednoznačne povezanosti između izdataka za istraživanje i razvoj i privrednog rasta, te rasta zaposlenosti, odnosno životnog standarda i drugih makro-ekonomskih postulata.

U poglavlju 10. u tački 10.2. ove disertacije su potvrđene prethodne konstatacije. Analia obrazovne strukture R. Srbije za period od 1953.-2011. godine, te uticaja ovog faktora na privredni rast, stepen zaposlenosti i rast produktivnosti rada, pokazala je da je u prethodnim periodima u kojima je R. Srbija imala mali procenat visokoobrazovnog stanovništva u odnosu

Page 328: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

312

na ukupan broj stanovnika, imala veći privredni rast, veći procenat upošljavanja i veću produktivnost rada. Drugim rečima, R. Srbija je najmanju stopu privrednog rasta, stopu zapošljavanja i produktivnosti rada imala u periodima kada je postojao najveći procenat visokoobrazovnog dela populacije. U nekim analiziranim periodima, ostvareni su negativni rezultati mereno dvocifrenim brojevimam iz čega se zaključuje da ne postoji korelacija između nivoa obrazovanja, odnosno visokog obrazovanja kao parcijalnog elementa na privredni rast, zaposlenost, rast produktivnosti rada, a shodno navedenom ni inovativnosti, kako se to čak i u naučnoj i stručnoj literature tvrdi.

Za predmetnu analizu je značajno i oceniti mesto, odnosno poziciju R. Srbije po pojedinim elementima konkurentnosti na Globalnoj rang listi. Pokazuje se da se po svim elementima po kojima se meri globalna konkurentnost, odnosno scor inovativnosti, visokog obrazovanja i drugih inovacionih elemenata, Srbija nalazi pri dnu Međunarodne rang liste za pojedine godine. Ovo se dešava godinama, jer se R. Srbija po navednim vrednostima godinama nalazi samo ispred BiH i Albanije, kada su u pitanju zemlje iz okruženja. Vrednost pojedinih elemenata konkurentnosti se menja, ali je ta dinamika spora. Ovo istraživanje je pokazalo da postoje i određeni paradoksi u R. Srbiji, tj. da manje razvijeni regioni beleže veći procenat inovacija, ali da taj povećani procenat inovacija automatski ne dovodi do povećanog BDP. Region Beograda i Vojvodine su u analiziranom periodu imali manji procenat inovacija u odnosu na region Jug Srbije, ali su u isto vreme ostvarivali duplo veći BDP po glavi stanovnika. Evidentne su i druge kontraverze i paradoksi, što upućuje da ne postoji linearnost u odnosima između scora inovativnosti i pojedinih elemenata konkurentnosti.

Navedeno nameće potrebu da se inovativnost, kao i drugi inovacioni elementi koji utiču na konkurentnost, ne smeju parcijalno posmatrati, već holistički, tj. zajedno sa drugim faktorima i silama i njihovim vrednostima koji se prikazuju na Globalnoj rang listi konkurentnosti, za određene godine. Stoga i pozicije koje pojedine zemlje na globalnom nivou zauzimaju po parcijalnim vrednostima treba uzimati uslovno i sa oprezom, jer ne daju dovoljno dokaza o njihovoj stvarnoj vrednosti, odnosno objektivnoj vrednosti mereno Globalnim indeksom, te direktnim uticajem te vrednosti na drugu varijablu.

Istrživanjem visokog obrazovanja u R. Srbije kroz institucionalne osnove, internacionalizaciju i ideologizaciju upravljanja, utvrđeno je da se visoko obrazovanje kao značajan i uticajan faktor na inovativnost nalazi u veoma teškoj situaciji, da ne korespondira sa savremenim potrebama, a posebno je okrenuto prošlosti, a ne budućnosti. Ono je zasnovano na višedecenijskim predrasudama u kojima se obrazuju stručnjaci za profesije koje više ne postoje, ili neće postojati u narednim godinama, itd. Navedeno ne ispoljava značajan uticaj na konkurentnost i rast BDP, jer je znanje, tj. diploma fakulteta marginalizovana i na značaju su dobile neke druge vrednosti, poput kriterijuma pripadnosti političkoj opciji na vlasti. U takvim okolnostima, nema smisla razmišljati o visokom obrazovanju, izuzev ukoliko se akademci ne školuju da bi karijeru nastavili u drugim zemljama, što se pokazalo kao realnost preko instituta „odliva mozgova”.

Kroz sintagmu “Idejama i inovacijama do izvrsnosti” je pokazano da preduzetničko obrazovanje ima veći potencijal da odgovori na savremene, a posebno na buduće izazove.

Page 329: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

313

Studija slučaja je dovela u pitanje klasičnu postavku koja je decenijama važila i danas važi u teoriji menadžmenta o odvajanju funkcije svojine i funkcije upravljanja. U ovoj studiji slučaja je potvrđeno da je danas najefikasniji način sjedinjavanja funkcije upravljanja i svojine u okviru porodice, tj. da postojeće sisteme upravljanja treba zameniti filozofijom da vlasnik radi za kapital, umesto što je u industrijskoj organizaciji kapital radio za vlasnika. Koliko je ova novina kvalitetna, pokazuje realizovan broj inovacija koje su uvedene u analiziranim slučajevima i koje traju jednu deceniju sa zadovoljavajućim ekonomskim i drugim rezultatima poslovanja.

12.3. Potvrđenost hipoteza Pored konstatovanog naučnog doprinosa i davanja novih pristupa i pogleda po pitanju teorije inovacija, inovacionog menadžmenta i organizacije i drugih granskih nauka, disertacija je uglavnom potvrila postavljene hipoteze, dala kreativna strateška razmišljanja, neretko potpuno suprotna u odnosu na klasičnu organizaciju sa dokazima u vezi uspostvljenih tvrdnji.

Istraživanje na temu disertacije: „Upravljanje inovacijama i kreacijama u dinamičkom okruženju sa posebnim osvrtom na visokoobrazovne ustanove u Srbiji” je pošlo od četri hipotetička okvira istraživanja i to:

H-1. Inovativnost i kreativnost su ključni faktori za opstanak, rast i razvoj organizacije iz svih sfera, ali one imaju i širi kontekst, jer su danas najinovativnije zemlje na svetu po pravilu i najrazvijenije, ali i najdemokratskije.

Ova hipoteza je delimično potvrđena u drugom delu tj., da su danas najinovativnije zemlje na svetu po pravilu u grupi najrazvijenijih, u poglavlju 7 pod naslovom „Inovacije i kreacije u razvijenim tržišnim zemljama”. Hipoteza nije u celosti potvrđena u delu da invencija i inovacija postaju ključni faktori odnosno da oni značajno određuju konkurentsku sposobnost na globalnom niviou, jer u grupi deset istraživanih najrazvijenijih zemalja ne dominiraju zemlje iz grupe deset najinovativnijih zemalja sa Globalne rang liste konkurentnosti. Drugi deo ove hipoteze je potvrđen i u poglavlju 8 „Upravljanje kompetencijama i inovacijama u bivšim zemljama tranzicije i okruženja”, kao i u poglavlju 10, tačka 10.2. „Uticaj visokog obrazovanja na stopu privrednog rasta, zaposlenosti i produktivnosti rada u Srbiji za period od 1953.-2011.”

Ovo pokazuje da je inovativnost verovatno značajan faktor i uticajna sila na opstanak, rast i razvoj zemlje ili organizacije, ali da ona nije jedini, već ovaj faktor treba posmatrati sa drugim faktorima i uticajnim silama, za šta je potrebno primeniti holistički koncept istraživanja navedenih uticaja i uzročno posledičnih veza i odnosa .

H-2. Klasičan menadžment i organizacija iz industrijskog društva su najveća smetnja u razvoju inovativnosti i kreativnosti, što nameće potrebu njegovog eliminisanja, ili marginalizovanja, jer društvo znanja zahteva nove kompetencije i pristupe u upravljanju organizacijama.

Ova hipoteza je potvrđena u 8. poglavlju „Upravljanje kompetencijama i inovacijama u bivšim zemljama tranzicije i okruženja” i u 9. poglavlju „Upravljanje inovacijama i kreacijama u R. Srbiji”. Klasično upravljanje postaje limitirajući faktor stvaranje inovacione klime i kulture,

Page 330: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

314

što ove zemlje dovodi u situaciju da imaju izuzetno nizak scor visokog obrazovanja, inovativnosti, odnosno konkurentnosti na Međunarodnoj rang listi konkurentnosti.

Ova hipoteza je indirektno potvrđena u poglavlju 11. „Idejama i inovacijama do izvrsnosti -Studija slučaja”. Upravo eliminacija klasičnog upravljanja na principima odvajanja funkcije svojine i funkcije upravljanja, gde vlasnici po principu porodičnog preduzetničkog biznisa i sjedinjavanja funkcije svojine i upravljanja, ali i izvršavanja, daje veći skor visokog obrazovanja u odnosu na klasični koncept upravljanja. Desetogodišnje iskustvo IOS-a je ovo potvrdilo kroz ekonomske i druge parametre uspešnosti.

H-3. Postoje uzročno posledični odnosi i veze između institucionalno-pravnog i organizaciono-upravljačkog okvira zemlje i inovativnosti i kreativnosti. U Srbiji ne postoje povoljni institucionalno-pravni uslovi za kreiranje i uvođenje inovacija i kreacija u organizacijama, pa i u visokoobrazovnim ustanovama.

Ova hipoteza je potvrđena u poglavlju 5 „Strategija upravljanja inovacijama i tehnologijama u savremenim uslovima”, poglavlju 7 ”Inovacije i kreacije u razvijenim tržišnim zemljama sa posebnim osvrtom na EU” gde je pokazano da postoji dobra institucionalno pravna osnova: nacionalne inovacione politike i strategije, inovacioni sistemi i razvijena inovaciona insfrastruktura, što je rezultiralo i visokim vrednostima po pitanju inovacija i njihovog uticaja na globalnu konkurentnost i rast BDP po glavi stanovnika.

Ova hipoteza je potvrđena i u poglavlju 8 „Upravljanje kompetencijama i inovacijama u bivšim zemljama tranzicije i okruženja” i u poglavlju 9 „Upravljanje inovacijama i kreacijama u R. Srbiji i u poglavlju 10. „Inovacije i kreacije u visokoobrazovnim sistemima R. Srbije” jer je u ovim istaživanjima dokazano da ne postoji uređen institucionalno/organizacioni okvir i kultura koja bi promovisala ili podržala inovacije, što se odrazilo na niske vrednosti inovacija i konkurentnosti na Globalnoj rang listi konkurentnosti.

U poglavlju 11 „Idejama i inovacijama do izvrsnosti – Studija slučaja” je potvrđena postavljena hipoteza, tj. da dobro postavljen institucionalno-organizaciono i upravljački okvir daje veoma dobre i uspešne ishode, tako što između ovih i drugih faktora strateški menadžment treba da uspostaviti dobru koordinaciju.

H-4. Neprofesionalizam i ideologizacija upravljanja u visokoobrazovnim ustanovama Srbije su jedna od osnovnih smetnji za podizanje inovacionih i kreativnih kapaciteta i unapređenje visokog obrazovanja, te približavanje standardima i zahtevima EU”.

Ova hipoteza je potvrđena u poglavlju 10 „Upravljanje inovacijama i kreacijama u visokoobrazovnim ustanovama Srbije”, jer je pokazano da visokoobrazovnim ustanovama upravljaju politički činovnici koji interese visokog obrazovanja podređuju ideologiji partije na vlasti, a s druge strane da se na pozicijama dekana, ili direktora visokih akademskih ili strukovnih škola nalaze nekompetentni, tj. direktori koji ne poseduju sertifikat koji ih kvalifikuje da se bave poslovima upravljanja visokoobrazovnim ustanovama. Ishodi navedene prakse su poznati, a to je nizak scor visokog obrazovanja i veoma loša pozicija R. Srbije na Globalnoj listi visokog obrazovanja, sa tendencijom pogoršanja, jer je Beogradski univerzitet

Page 331: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

315

2018. pogoršao svoju poziciju na Šangajskoj rang listi pa je tako u najnovijem rangiranju hiljadu najboljih univerziteta na svetu sa pozicije od 200-300 rangiran u grupu od 300-400 mesta.

Hipoteza je takođe potvrđena i u poglavlju 11 „Idejama i inovacijama do izvrsnosti – Studija slučaja” gde je pokazano da visok profesionalizam i deilogizirani menadžment u kome su spojene funkcije vlasništva i upravljanja može biti visoko inovativan i može ostvarivati izvrsne rezultate mereno ekonomskim, ali i sociološkim kriterijumima poslovanja, čak i u nepovoljnim uslovima poslovanja.

Iz navedenog se može zaključiti da su od četiri postavljene hipoteze, tri u potpunosti potvrđene, dok je jedna hipoteza delimično potvrđena, što ukazuje na opravdanost istraživanja i postavljanju datih pretpostavki. Disertacija ostavlja dovoljno prostora za dalje istraživanje i preispitivanje utvrđenih zaključaka i zakonitosti, obzirom da se radi o dinamičnom fenomenu koji je podložan visokom intenzitetu promena.

12.4. Nove naučne informacije Sam naziv doktorske disertacije opredeljuje i njen sadržaj, a to je da se radi o istraživanju fenomena upravljanja inovacijama i kreacijama u uslovima dinamičkog, pre svega tehnološkog okruženja, koje se dramatično promenilo, dalje se menja i koje prevazilazi kapacitete čoveka i organizacije da ove promene prati, prilagođava im se, a posebno da kreira povoljan ambijent za postizanje zadovoljavajuće poslovne uspešnosti.

Ispostavlja se da je formulisana teorija inovacija, ali na klasičnim osnovama, pa kao takva predstavlja limitirajući faktor za njeno dalje unapređenje, jer ovde praksa ide daleko ispred teorije. Dok je u klasičnoj teoriji organizacije i menadžmenta akcenat na ekonomiji fizičke snage čoveka, dotle se u ovoj disertaciji akcenat daje na mentalnu, odnosno na kreativnu energiju koja je neograničena. Pokazuje se da je korišćenje fizičke energije u velikoj meri racionalizovano i ne ostavlja veće mogućnosti za dalje unapređenje, dok velike rezerve i šanse postoje u korišćenjuj mentalne energije čoveka.

U ovoj disertaciji inovacije i kreacije sagledavaju se sa stanovišta prirodnih nauka, a pre svih biologije, medicine, odnosno tehničkih nauka, čime se dobija na objektivnosti istraživanja. Integracija prirodnih i društvenih nauka, kao što su: sociologija, psihologija, inovaciono upravljanje, upravljanje promenama, rad sa ljudima, itd. se ispostavlja kao imperativ za potpunije sagledavanje fenomena inovacija i kreacija.

Posebna pažnja u ovoj desertaciji je posvećena izvorištu inovacija i kreacija i tvrdnji da su one rezultat čovekove mentalne energije, koja proizvodi mentalne aktivnosti, a ove ideje i način njihove realizacije. Shodno navedenom, čovek je nezaobilazan i primaran faktor u inovacionom procesu, jer je on jedino živo biće koje je u stanju da kreira i implementira ideje i tu sposobnost nema ni jedna mašina, što je i potvrđeno u ideogramu razvoja kreacija i inovacija tokom ljudske civilizacije. Ideogram predstavlja nov i drugačiji pogled na razvoj inovacija. Ključna novina je sagledavanje mesta i uloge čoveka u organizaciji, ali i evolucija uvođenja inovacija, te njihov uticaj na čoveka.

Page 332: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

316

Ova činjenica nije nepoznata, ali sve više gubi svoje tlo pred naletom veštačke inteligencije koja preti da eliminiše, ili marginalizuje čoveka. Stoga i argumentacija data u ovoj disertaciji zaslužuje posebnu pažnju i otvara mogućnost daljeg istraživanja i argumentovanja ove teze. Ovo posebno ukoliko su argumenti zasnovani na prirodnim, a to znači objektivnim zakonitostima, jer stavljanje čoveka u sporednu ulogu smanjuje kreativni potencijal organizacije.

Argumenovano je naznačeno da će se uloga čoveka u visoko tehnološkom okruženju, čak i u potpunoj digitalizaciji povećati i povećavati se, umesto što se njegovo mesto i uloga sve više dovodi u pitanje. Drugim rečima, čovek je od svog nastanka do današnjih dana, bio i ostao nezaobilazan i najznačajniji faktor svakog smislenog rada. To će bez sumnje ostati i dalje, ali u delu kreiranja ideja i osmišljavanju kako iste impelementirati u praksi.

Odnos između inventivnosti i inovacije je ovde prikazan sa sistemskog stanovišta. Ovako posmatranje nije poznato u teoriji inovacija i kreacija. Ova postavka ima suštinski značaj jer uspostavlja tvrdnju da ideja kao celina može da postoji bez inovacije kao dela, ali da inovacija kao deo ne može da postoji bez celine, tj. ideje. Ovako postavljeni odnosi dovode do boljeg razumevanja nesporne činjenice da ima mnogo ideja, ali malo inovacija i da inovaciona uspešnost u velikoj meri zavisi od usklađenosti odnosa između ideja i inovacija. Dakle, inovaciona uspešnost se mora sistemski posmatrati, jer između invencije i inovacija treba da postoji uravnoteženost.

Razmatranje odnosa između emocionalne i motivacione inteligencije i njihovog uticaja na inovacionu uspešnost je logičan sled prethodnih tvrdnji. Od teorije potreba koju je dao Maslov do današnjih dana, menadžment teorija i praksa je preplavljena motivacijom kao instrumentom za ostvarenje veće uspešnosti, pri čemu su traženi načini kako podići motivaciju zaposlenih za veće napore i bolje rezultate.

U ovoj desertaciji se emocionalna inteligencija razmatra na potpuno novi način tj. kao onaj vid mentalne energije koja kreira želje i potrebe pojedinaca, ili organizacija. Ona je primarna. Drugi pol je motivaciona inteligencija koja kreira volju da se realizuje ono što je stvorila emocionalna inteligencija. I ovaj odnos treba holistički posmatrati, tj. da emocionalna inteligencija može da postoji bez motivacione, ali da motivacija ne može da postoji ukoliko nisu razvijene želje. Otuda i praksa da postoji veliki broj pojedinaca kojima ceo život prođe u željama i da od želja nisu ništa realizovali.

Prethodna postavka daje novi kvalitet za razvijanje lične, ili organizacione inovacione uspešnosti, tj. da se može delovati na desnu, odnosno levu hemisferu čovečijeg mozga u zavisnosti koja zaostaje, da bi se iste uravnotežile, tj. da ideje koje su rezultat emocionalne inteligencije, odnosno desne polovine, budu realizovane od strane motivacione inteligencije koja je koncetrisana u levoj hemisferi čovečijeg mozga. Ideje i inovacije mogu nastati samo ukoliko su jednovremeno uključena oba pola: emocionalni i motivacioni, kao što je to slučaj sa električnom energijom. Ukoliko nema jednog pola nema ni energije.

Povezano sa prethodnim, u ovoj disertaciji se po pravi put u teoriju inovacije uvodi fenomen „intelektualnog trougla“ čiju osnovu čini emocionalna inteligencija, a njegove stranice

Page 333: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

317

motivaciona, odnosno veštačka inteligencija. Integrisanje tri vrste inteligencije je uslov za povećanje kreativno inovacione uspešnosti. Primarna je emocionalna inteligencija koja stvara želje. Da bi se želje realizovale potrebno je da postoji motiv, tj. motivaciona inteligencija. Intelektualni trougao predstavlja, u organizacionom smislu, centar za kreiranje inovacione politike organizacije.

Veštačka inteligencija predstavlja alatku koja povećava moć emocionalne i motivacione inteligencije, jer čovečji mozak oslobađa niza rutinskih, manuelnih i ponavljajućih poslova, čime se stvara veći kreativno inovacioni potencijal u kreiranju i impelementaciji ideja. Za ovo stanovište je bitna nova tvrdnja, da je veštačka inteligencija rezultat prethodne dve inteligencije i da se razvojem i uravnoteženjem emocionalne i motivacione inteligencije stvaraju uslovi za dalji razvoj i unapređenje i veštačke inteligencije. Ove tri inteligencije se ne smaju parcijalno posmatrati, već celovito, odnosno sa holističkog stanovišta, pri čemu akcenat treba dati na njihov odnos i interakcije koje između njih postoje.

U disertaciji je dat novi način objašnjenja kriza kojih će biti sve više sa različitim posledicama, zbog povećane složenosti i međuzavisnosti u prirodnom i društvenom poretku. Uzroci krize su objašnjeni sa stanovišta prirodnih zakonitosti, tj. kao prirodni fenomen sa šansama i pretnjama, shvatajući je kao normalnu pojavu i kao rezultat kretanja, koje izaziva promene, odnosno promena koje izazivaju probleme, pa i krize, te potrebe da se obrazuju profesionalci koji bi pre svega delovali na uzroke da do nje ne dođe, a kada ista nastane da se što pre eliminiše. Davanje akcenta na uzroke ovoj disertaciji daje novi kvalitet, jer se najveći deo literature iz kriznog menadžmenta odnosi na posledice, pri čemu se uzroci i posledice mešaju, što izaziva brojne kontraverze i nesporazume. Tvrdnja da je uzrok krize manje-više u lošim idejama, ili lošoj implementaciji dobrih ideja je u skladu sa problematikom koja je data u ovoj disertaciji, pri čemu i sama kriza ima svoje potencijale za nastanak novih ideja i inovacija, što je u samom radu i argumentovano.

Empirijski deo istraživanja u ovoj disertaciji je dat kroz istraživanje institucionalnih, organizacionih, upravljačkih i ekonomskih aspekata inovacija i kreacija u razvijenim tržišnim zemljama, bivšim zemljama tranzicije, zemaljama okruženja i R. Srbiji, te pozicije i vrednosti koje pojedine zemlje zauzimaju po pitanju konkurentnosti i pojedinih njenih elemenata na Globalnoj listi konkurentnosti.

Generalni zaključak i nova saznanja do kojih se došlo u empirijskom delu je da ni jedan parcijalni elemenat konkurentnosti, pa ni inovativnost sa njenim elementima, ne deluje parcijalno i individualno na povećanje konkurentnosti, ili inovativnosti, već u sadejstvu sa brojnim drugim elementima koji pozitivno, ili negativno utiču na njihove pojedinačne vrednosti. Ovo je značajna naučna novina, obzirom da u teoriji menadžmenta i inovacija dominira stav da visoko obrazovanje ima dominantan uticaj na inovativnost, scor inovativnosti na vrednost konkurentnosti, a scor konkurentnosti na rast Bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika. Navedeno se u ovom istraživanju nije potvrdilo, što je dovelo do nove naučne informacije da svaki od navedenih, ali i drugi faktori samo u sadejstvu sa drugim faktorima i uticajnim silama ispoljavaju značajniji uticaj na inovativnost, tj. konkurentnost i visinu Bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika. Time se u prvi plan ističe nužnost uvođenja holističko

Page 334: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

318

sistemskog pristupa u istraživanju navedenih fenomena, sa posebnim akcentom na odnose koji postoje između pojedinih elemenata, kao i odnos između elemenata i celine kao što je skor konkuretnosti, privrednog rasta i razvoja, BDP, životnog standarda i dužine životnog veka.

Navedeno istraživanje je pokazalo i dokazalo nužnost modifikovanja postojeće teorije inovacija i menadžmenta i uvođenje novih pristupa i koncepata zasnovanih na integrisanju prirodnih i društvenih nauka koji bi predstavljali solidnu osnovu za njeno unapređenje, ali i za implementaciju na nacionalnom, korporativnom i ličnom nivou.

12.5. Otvorenost disertacije za dalja istraživanja Fenomen inovacija i kreacija je stohastičkog karaktera i podložan permanentnim promenama, što zahteva njegovo modifikovanje i usaglašavanjem sa praksom, koja je po pravilu ispred teorijskih postavki. U disertaciji su date ideje koje su podložne preispitivanju, modifikovanju, a sa stanovišta vremenske distance i promeni ili dobijajanju svoje drugačije, često potpune suprotnost u novim konceptima i implementaciji, što obogaćuje teoriju, ali i praksu kreacije i inovacija.

Ovo utoliko pre što je kreativna industrija u naučnom smislu dobila svoju verifikaciju pa je formulisan poseban deo pod nazivom kvartarni sektor. Ovaj sektor u razvijenim tržišnim zemljama po svojim kapacitetima prevazilazi čak i tradicionalne oblasti iz primarnog i sekundarnog sektora. Izazovi pred kojim se nalazi kreativni sektor zahteva nove odgovore, ali pre svega postavljanje novih i netipičnih pitanja u kojima se dobrim delom nalaze i sami odgovori.

Disertacija ostavlja dodatne mogućnosti za dalja istraživanja, posebno uz primenu holističke tehnologije istraživanja koja se pokazala najefikasnijom u istraživanju složenih i međuzavisnih elemenata koji će biti sve dinamičniji i neizvesniji u budućnosti.

12.6. Preporuke Doktorska disertacija na temu: „Upravljanja inovacijama i kreacijama u dinamičkom okruženju sa posebnim osvrtom na visokoobrazovne ustanove u Srbiji” daje solidnu osnovu za davanje određenih preporuka za podizanje kreacija i inovacija na viši nivo, a time i za povećanje konkurenstske sposobnosti srpske privrede i društva. U navedenom kontekstu moguće je dati nekoliko strateških poruka.

Prvo: Potrebno je upotpuniti menadžment nauku i organizaciju kreativno inovacionim menadžmentom i organizacijom kao novim pristupom i kvalitetom, čime bi se eliminisala dominacija klasičnog menadžmenta iz prošlog veka. U formulisanju ove nauke, treba uključiti i druge, a posebno medicinsko-prihološke, tehničke i ekonomske nauke.

Drugo: Nužno je osnovati i intenzivirati institucije koje će raditi na unapređenju inovacionog ambijenta i stvaranju inovativne kulture kao načina života i rada, ali raditi i na institucionalnim unapređenjima u stvaranju inovacionih politika i strategija, inovacionih sistema i inovacione infrastrukture, uz korišćenje iskustava razvijenih tržišnih zemalja EU.

Page 335: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

319

Treće: Potrebno je značajno revidirati postojeće propise, odnosno politike i inovacione strategije i uslovno rečeno „očistiti ih” od brojnih birokratskih prepreka i smicalica koje sprečavaju inovacije, ili ne doprinose da se one brzo razvijaju i distribuiraju.

Četvrto: Uspostaviti sklad između tehnoloških i netehnoloških inovacija, tj. da se uvođenjem novih tehnologija mora redizajnirati postojeća organizaciona postavka, ali se mora uvesti i nova filozofija upravljanja, preispitati postojeća pravna regulativa, kao i formulisane strategije.

Peto. Stvoriti profesionalni menadžment za upravljanje krizama, koji će biti školovan da prepozna simptome krize i da ih u „korenu saseče”, a kada se kriza pojavi da je što brže i kvalitetnije eliminiše ili njene posledice svede na najmanju meru. Ovo iz razloga što će kriza biti sve više, a one će imati sve razornije ishode, zbog povećane složenosti i međuzavisnosti različitih aktera, a one se ne mogu sprečiti ili eliminisati sa menadžmentom koji je školovan za upravljanje u normalnim uslovima poslovanja.

Šesto: U budućnosti se očekuje povećana intelektualizacija organizacije za koju će trebati fleksibilni, adaptivni i menadžeri znanja i mudrosti. U navedenom kontekstu, korisno je u teorijskoj postavci, ali i u praktičnom delovanju kreirati „inteligentni trokut” u kome će se uspostaviti sklad između tri vrste inteligencije: emocionalne, motivacione i veštačke. Za uspešnost je potrebno njihovo jednovremeno uključivanje.

Sedmo: Povećati kult znanja i obrazovanja, odnosno status visokoobrazovnih pojedinaca, inovatora, izumitelja, onih koji daju ideje i rade na njihovom sprovođenju. Na ovaj način se stvaraju uslovi za kreiranje novih vrednosti, koje daleko prevazilaze izdatke za njihovo materijalno stimulisanje i nagrađivanje.

Osmo: Invenzivirati preduzetništvo kao „zamajac” u uvođenju inovacija, za šta je potrebno doneti odgovarajuću strategiju primerenu vremenu u kome mali biznisi egzistiraju i raditi na njenoj implementaciji. Paralelno sa navedenim treba organizovati i promotivne aktivnosti po pitanju preduzetničkih, inovacionih, start-up biznisa i drugih, jer je proces stvaranja preduzetničkog duha dug i težak, a bez njega nema ni inovacija, ali ni konkurentnosti.

Deveto. Povećati izdvajanje za naučno istraživački, obrazovni rad, inovacionu delatnost kroz nacionalni budžet, ili kroz kreditne, poreske, finasijske i druge olakšice, podsticati inovacione delatnosti i aktivnosti. Posebno je nužno podsticati poslovne subjekte da stvaraju istraživačke centre, inovacione inkubatore uz određene podsticaje, kao i povezivanje poslovnih subjekata sa univerzitetskim i naučnim institutima.

Deseto: Racionalno korišćenje ionako skromnih sredstava koja se izdajaju iz nacionalnih budžeta predstavlja prioritetan zadatak, jer se sve više pokazuje da je paralelno sa problemom nedostatka finansijskih sredstava prisutan i problem neracionalnog trošenja, posebno u visokoobrazovnim sistemima u kojima se iz sopstvenih prihoda izdvajaju minimalna sredstva za NIR i ova vanbudžetska sredstva prelivaju u plate i zarade.

Jedanaesto: Visoko obrazovanje treba da postane najvažniji izvor i pokretač ideja i inovacija, obzirom da ono ima najveću intelektualnu snagu i mogućnost da kreira i inovira. To se u zemljama u tranziciji i Srbiji ne dešava, jer sistem javnog visokog obrazovanja funkcioniše na

Page 336: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

320

način od pre nekoliko decenija, pod „kišobranom” države, uljuljkan u višedecenijske privilegije, a u isto vreme se pojavljuje kao glavni konkurent preduzetničkog obrazovanja, koje je pokazalo svoju superiornost svuda u svetu.

Dvanaesto: Neophodno je depolitizovati menadžment funkciju i takođe istu profesionalizovati i umesto političkih i nekompetentnih direktora, dekana, rukovodioca, upravnika uvesti profesonalce koji su se školovali za upravljanje organizacionim sistemima. Time bi profesija menadžmenta dobila na značaju i postala jedna od najcenjenijih i najbolje plaćenih profesija, kako se to radi u razvijenom svetu. Ovo bi značajno podiglo konkurentsku sposobnost srpske privrede i društva, jer bez profesionalnog menadžmenta nema progresa.

Dakako, iz samog sadržaja doktorske disertacije je moguće kreirati dodatne preporuke i koristiti ih saglasno svojim, odnosno organizacionim potrebama.

Page 337: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

321

13. LITERATURA

1. A global Commerce Strategy, for Securing Canadas Growth and Prosperity, Minister of Public Works and Govermenment Services Canada, 2009.

2. Accinelli E., S. London, E. Sanchez Carrera: Complementary and Imitative Behavior in the Population of Firms and Workrs, Odeljenje za ekonomiju, Fakulteta u Sieni, 2009.

3. Adižes I.: Upravljanje promenama, Adizes Southeast Europe, Novi Sad, 2000. 4. Adižes I.: Kako upravljati u vreme krize i kako je pre svega izbeći, Asee, Novi Sad,

2012. 5. Adižes I: Životni ciklusi preduzeća, Politika, Beograd 1992. 6. Agić Haris i drugi: Vođenje u obrazovanju – Leadership in education, Javna

biblioteka Alija Isaković, Gradačac, 2010. 7. Akhtar Jyaz: Eight Companies That Shouldnot Make a Tablet, PC Magazine, 2011. 8. Andejević A. i dugi: Povezivnje visokog obrazovnja i tržišta rad uz primenu

inovcionog modela trostukog heliksa, Poslovna eknomija, br. 1, godina 8. 9. Anđelković A. i drugi: Šta je zapravo strategija i čemu ona služi”, u Zborniku radova

na temu Savremeni problem strategije i strategijskog menadžmenta, Fakultet za strateški i operativni menadžment, Beograd, 2017.

10. Anđelković A.: Contemporary Issues and Challenges in Human Resource Management, Organizacija, Maribor, Chapter 6. Organizacija, Maribor, 50/4

11. Anđelković M. i drugi: Odnos čoveka i organizacije u informatičkom društvu, MK Belgorod, 2018.

12. Ansoff I: Implanting Strategic Management, New Jersey 1984. 13. Arend R. J.: Emergence of Enterpreneurs Following Exogenous Technological

Change, Strategic Management Journal, t. 20. 14. Arsenijevic O., Bulatovic G., Bulatovic Lj.: Schools as learning organiyations, Inted,

Barcelona, Spai, 2011. 15. Arsenijević O. (urednik): Comparative Analysis of Social Entrepreneurship in Serbia,

Russia, Europa and in the World, Fakultet za poslovne studije i pravo, Beograd, 2018.

Page 338: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

322

16. Arsenijević O., Lj. Bulatović, G. Bulatović: Međukulturne razlike u odnosima prema inovacijama kod studenata medija u Srbiji i BiH, TIO, Tehnički fakultet, Čačak. 2012.

17. Atkinson R.: Ekonomika inovacija – Utrka za globalnu prednost, Mate Zagreb 2012 Atkinson R. i S. Ezell: Ekonomika inovacija, Mate Zagreb, 2014.

18. Atkinson Robert: Corporate Tax Reform: Groupthink or Rational Analysis? Washington, DC: ITIF juli 2011.

19. Awad, E.: Knowledge Management, International Edition, Person Education, 2004. 20. Babić M, Stavrić V.: časopis Međunarodni menadžment KIC Centar, Beograd, 94 21. Babić M, Todorović J.: Reforma preduzeća, “Direktor”, Institut za tržišna ispitivanja

PS “Grmeč”, MB Centar, Beograd 1997. 22. Bahtijerević F.: Leksikon Mewnadžmenta, Masmedia, Zagreb, 2001. 23. Barber, M., Moffit, A.: Deliverrology 101: A field guide for educational leaders,

Thousand Oaks, Corwin, 2011. 24. Bart Becht: Building a Company Without Borders, HBR, April, 2010. 25. Bateman T.: Management, McGraw-Hill Irwin, 2004. 26. Bautier, E., Rayon, P.: What PISA really evaluates: Literacy or students universes of

reference, Journal of Education CHANGE 8, 2007. 27. Bernhart, T.: Pet stubova bogatstva, prevod, Finesa, Beograd, 2007. 28. Bernstein Amy: Globalization, Robots, and Future od Work, HBR, Oktobar, 2016. 29. Berrry, J., Salhberg, P.: Accountability affects the use of small group learning in school

matematics, Nordic Studies in Matematics Education, 11, 2006. 30. Besarović L.: Strana ulaganja-Kako uspešno poslovali sa Jugoslavijom, lntermex;

Beograd, 1996. 31. Birkinshaw Julian and Martine Haas: Inkrease Your Return on Failure, HBR, May 2016. 32. Blanchard K.: Carew D., Parisi-Carew E., Stvaranje visokoproduktivnih timova, Global

book, Novi Sad, 1995. 33. Blanchard K.: Johnson S.: Jedan minut za menadžment, Global book, Novi Sad, 1994.

Blanchard, Ken: Rukovođenje na višoj razini, prevod, Mate Zagreb, 2010. 34. Bogdanović S.: Direktive EU u fokusu, Projekat razvoja propisa o zaštiti životne

sredine u SRJ, Novi Sad, 2002. 35. Bok, D.: Univerzitet na tržištu, CLIO, Beograd, 2005. 36. Bologna Declaration: Join Decration of the European Ministers of Education,

www.coe.int/T/E/Cultural_Co-opeation/education/Higher_education, 2004. 37. Bosanac, K.: Organomatika i sinergetika, ECPD, Beograd, 2008. 38. Bracey, G., Research: Put out over PISA. Phi Delta Caplan, 86, 2005. 39. Bradberry Travis and Jean Greaves: Emotional Entilegence 2.0, Talentsmart, San

Diego, 2009. 40. Bremer H.: University Technology Transfer: Evolution and Revolution, The 50th

Anniversary of the Council on Governmental Relations, NASA, 2000.

Page 339: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

323

41. Brogan Patrick: The Economic Benefits of Broadband and Information Tehnology, Media Law and Policy 18. 2009.

42. Brooks, M.: 13 pojava koje nemaju smisla, Laguna, Beograd, 2008. 43. Brophy, J.: Grade repetiition Education policy series 6 Paris International Institute

for Education Planning, 2006. 44. Brown A., Rezgui Y.: Promoting Computer Integrated Construction Through the Use

of Distribution Technology, http://itcon.org/1996/37paper.html.1996. 45. Bruch Heike and Menges Jochen: The Acceleraton Trap, HBR april 2010. 46. Carlso C. and Wilmot W.: Innovation: The Five Disciplines for Creating- What

Costomers Want, New York, Crown Business, 2006. 47. Cimoli M and Dosi G.: Tehnological paradigms, Patterns of Learning and

Development: An Introductory Roadmap, Journal of evolutionary Economics, No 5. 48. Clayton M. Cristensen, Efosa Ojamo, and Derek van Bever: Africas New Generation

of Innovators, HBR, Januar-Februar 2017. 49. Cohan P.S.: The Tehnology Leaders, San Francisko, Jossey-Bas, 1997. 50. Collins, E.: Izazovi menadmenta u XXI stoleću, Mate, Zagreb 2004. 51. Cooke P., Wills D.: Small Firms, Social Capital and the Enhancement of Business

Performance Through Innovation Programmes, Small Business Economics, An International Journal, Volume 13, Issue 3, USA, 1999.

52. COSEPUP: Capitalizing on Investments in Science and Technology, National Academy Press, Washington, 1999.

53. Coulter, M.: Strategijski menadžment na delu, Data Status, Zagreb, 2010. Cragun, Sh.: Reinvention, Texas, 2016.

54. Crnkić, K: Sedam tajni uspeha, Data Status, Beograd. 55. Crnobrnja Stanko: Veliko prestrojavanje kulture, Kultura, Umetnost, Nauka, Politika,

Beograd, 22.04.2017. 56. Cvetanović, S., I. Novaković: Inovativnost i održiva konkurentnost, Filozofski fakultet

Niš, 2014. 57. Cvetkovski T. i drugi: Izazovi u visokom obrazovanju, Fondacija Tempus, Beograd,

maj 2018. 58. Čaves Oskar: What is the quatemary sector of the economy?, Life Persona, 10. februar

2016. 59. Čoj Ejmi: Šta to najbolji obrazovni sistemi rade kako treba, Primer Finske i Južne

Koreje, prevod Tamare Nikolić, od 21. marta 2017. https://dizquediz.wordpress.com/2017/o3/21/finska-južna-koreja/

60. Daily Gallup: US Employment, Galliup, www.galup.com/poll/125639/Gallup-Daily-Work- force, pristup 2.08. 2018.

61. Dale, Cernegie: Psihologija uspeha, I, II, III, Prosveta, Zagreb, 62. Damjanović M.: Menadžerska revolucija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,

Beograd, 1990.

Page 340: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

324

63. Delegacija Evropske unije u R. Srbiji: Under Horizon 2020 for Research and Innovation 2018-2020., 27.10.2017.

64. Deming W. E.: Kako izaći iz krize, PS “Grmeč”, Beograd, 1996. 65. Deming W. E.: Nova ekonomska nauka, PS “Grmeč”, Beograd, 1996. 66. Dodgson M., D. Gann and A Salter: The management of tehnological innovation

Strategy and practice, Oxord University Press, 2008. 67. Dodgson M.: The Management of Tehnological Innovation, Oxford, Oxford

University Pres, 2000. 68. Drakers E. N.: Technology Transfer: Processes, Techniques & Methodologies,

presentation, May 26. 1997, http://scitech.gc.ca/fptt/proceedings/dakers/sld001.htm 69. Drašković D.: Gde je Srbija na svetskj mapi inovativnosti, Globalni indeks inovacija

2017. 70. Drucker P.: Inovacije i preduzetništvo, Privredni pregled, Beograd, 1991. 71. Druker P.: Inovation and Enterpreneurship, Harper J Rov, New York, 1985. 72. Dubonjić R.: Ekonomija i menadžment, “Grifon”, Beograd, 1995. 73. Dubonjić R.: Transfer tehnologije u indistriji Jugoslavije, NIO Poslovna Politika,

Beograd, 1983. 74. Dunham, R.: Managing, Pierce, Jon L. 2002. 75. Džun Čang Ha: 23 stvari koje vam ne kažu o kapitalizmu, Mali vrt, Beograd, 2013. 76. Đurđević S.: JUQS - osnovni podaci, “Kvalitet”, broj 1-2, Poslovna politika, Beograd,

2002. 77. Entore and Minoiu: What Defference Immigration Low Makes, IZA Diskusion, No

1021, 2014. 78. Erin Lett and Indith Banister: China Manufacturing Employment and Compensation

Cost, Burean of Labor Statistics Monthly Labor, Rewiev, 2009. 79. Ettlie E. J.: Managing Techological Innovation, John Wiley & Sons,Inc, Printed in the

United States of America, 2000. 80. EU-Kako, zašto, da li i kada, Kancelarija za evropske integracije R. Srbije, Beograd,

2017. 81. European Commission: Innovation Management and the Knowledge-Driven

Economy, EVSC-EC-Brussels-Luxembourg, 2004. 82. Evropska komisija: Evropska ljestvica uspijeha u inoviranju 2018, Brisel, 22. lipnja

2018. 83. Evropski scor inovativnosti otkriva poznatu geografiju razvoja, Ekonomix Expres, 5

jula 2018. 84. Feldštajn Martin: Neopravdan strah od robota, Biznis, Beograd, oktobar 2016. 85. Ferguson Nil: Velika degeneracija - Kako se institucije raspadaju i ekonomije umiru,

Plato, Beograd, 2016. 86. Fortune iz oktobra 2017.

Page 341: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

325

87. The Global Competiveness Report, 2017. 88. Frank Arnold: Management_ Von DenBesten Lerner, Minich- FRG, 2015. 89. Freeman C.: Tehnology Policy and Economic Performance: Lessons from Japan,

Francis Pinter, London, 1987. 90. Freeman C.: The National System of Innovation in Historical Perspective, Cambrigde

Journal of Economics, 2005. 91. Freli T.: Inovativnost kot dejavnik konkurenčne, prednosti slovenskih podjetij, Fakultet

za družbene vede, Ljubljana, 2007. 92. Fridman Z.: Problemi čoveka u industrijskom mašinizmu, Veselin Masleša Sarajevo

1964. 93. Friedman B.: The Moral Consequences of Economic Growth, New York, A.A. Knof,

2005. 94. Furman Jeffrey and Richard Hayes:Catching Up or Standing Still? National

Innovative Productivity among Follower” Countries, 1978-1999., http: //people.bu.edu./furman/html/research/files/Furman%2oHayes%20-%2oRPo4.pdf.

95. Furr Nathan and Jeffer Dyr: Leading your team into the Unknown, HBR, Decembar, 2014.

96. Gans Joshua: How Ai Will Change the Way We Make Decision, HBR, Juli, 2017. 97. Garrett Guy: Achieve Inteligenene Limited, Brighton, East Sussex, UK. 98. Gibbs A.: Technology Transfer: Intellectual Proparty & Business Development

Alliances, Patent care magazine, PatentCafe. 99. Globalni Izveštaj o Informaciono-Komunikacionim tehnologijama (IT) 2016. Tehno

ekonomske vesti, 31. 07. 2016. 100. Globalnu listu Innovation and Sophistication. 101. Gogue J. M.: Upravljanje kvalitetom, Poslovna politika, Beograd, 1996. 102. Government Communication on Finland National Innovation Strategy to the

Parlament, Finsko ministarstvo zapošljavanja i privrede, 2009. 103. Grant Adam: How to Build a Culture of originality, HBR, mart, 2016. 104. Grubb, N.: Dinamic inequality and inntervention: lessons for a small country, Phi

Delta Kappan, 2007. 105. Grujevski T.: Inovacije i budućnost, Naučna knjiga, Beograd, 1991.by numbers: The

PISA „effect“ in Europa, Journal Education Policy, 24, 2009. 106. Grupa autora: Menadžment u funkciji inovacija, Univerzitet u Beogradu 1996. 107. Gunther Marc: Fallen Angels, Fortune 500, Novembar 2010. 108. Gunther R.: Old Habits die Hard, but they do die, HBR I-II/2017. 109. Ha Džun Čang: 23 stvari koje vam ne kažu o kapitalizmu, prevod, Mali vrt, Beograd

2013. 110. Habiby Anne and Deirdre M. Coyle: The High-Intensity Entrepreneur, HBR,

Septembar, 2010.

Page 342: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

326

111. Hargreaves A. and D Shirley: The fourthway: The inspiring future of educational change, thousand oaks, CA, Corwin, 2009.

112. Heag Maria-Antoaneta and Hristina Dakić: Serbias Brain Drain, Brain Gain and Brain Cirkulation, Balkanalisis.com.

113. Heleta M.: Kako primenjivati koncept TQM u našim uslovima, Menadžment totalnim kvalitetom, No. 1, Vol. 28, 2000.

114. Helling J.: Svetski šampioni, jedna nova generacija proizvodnih preduzeća, Prometej, Novi Sad, Subotičke novine. Subotica, 1993.

115. Hodgson G.: Economics and Utopia, Why the Learning of Economy is not the End of History, Routledge, London-New York, 1999.

116. How do corporate champions promote innovations, HBR, Novemar - Decembar, 2017.

117. Informator Integrisanog obrazovnog sistema za društvene i prirodne nauke (IOS), 2017.

118. Intarakumnerd P.: National Innovtion Systems in Less Successful Developing Countries: The Case of Thailand, Research Polic, 31.

119. Istraživanje i inovacije, deo publikacije, Objašnjena EU, oktobar 2016. 120. Izveštaj Evropske komisije Evropskom parlamentu od 7.04. 2016., po uredbi EU br.

1176/2011. 121. Izveštaj Međunarodnog monetarnog fonda, Svetski ekonomski pregled, oktobar 2016. 122. Izveštaj Ministarstva za inovacije i tehnološki razvoj RS povodom godišnjice rada

ovog ministarstva, 12. jul 2018. 123. Jashapara A.: Knowlwedge Management, Oxford, 2008. 124. Jashapara, A.: Knowledge Mnagement, Prentice Hall, 2004. 125. Joksimović Lj.: Budućnost poslovnog obrazovanja i kreativnosti na pragu IV

tehnološke revolucije, Ekonomski vidici, Beograd, juni-juli, 2016. 126. Jovičić M. i drugi: Inovacije i konkurentnost na globalnom nivou, Novi ekonomist,

Beograd, 2016. 127. Kaku Mashio: Fizika budućnosti: Kako će znanost oblikovati budućnost, Mate,

Zagreb, 2011. 128. Kancelarija za Evropske integracije: Kako, zašto, da li, kad EU, Beograd, 2017. 129. Kastratović E., Milan Dragić i Olja Arsenijević: Entrepreneurial Compeence of

Stiudents and Readiness for Starting a Business, Comparative Analysis of Social Entrepreneurship in Serbia, Rusia, Europa and in the World – International Monograph, FPSP 2018.

130. Keeley Lerry: The taming of the New: Larry Keeley Workshop on Innovation”, London 2003. Klaus S., Xavier S.: Global Competetivetiveness report, 2010-2011, World Economic Forum, 2011.

131. Kočovič P.: The North American Bell Curve: IQ, Education and Inequality”, &th International Conference Aplication of New Tehnology in Management”, Zbornik

Page 343: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

327

radova, Fakultet za strateški i operativni menadžment”, Beograd, 2018. 132. Korelc T.: Jedanaest dejavnikov ki vplivajo na inovativnost, www.creator.com, 2007. 133. Koskela Lauri: Podrazumevana teorija upravljanja projektima je zastarela,

Istraživačka Konferencija Instituta za upravljanje projektima (PMI) 2002. 134. Kotter Cohen P.: The heart of change, HBR Pres 2012. 135. Kunc P.: Inovativnost v srednjem školstvu-vođstveni vidiki, Fakultet za menadžment

Kopar, 2013. 136. Kutlača Đ., D. Semenčenko: Nacionalni inovacioni sistem u Srbiji: prošlost,

sadašnjost, budućnost, Institut Mihajlo Pupin, Beograd, 2015. 137. Kutlača, Đ., D. Semenčenko: Koncept nacionalnog inovacionog sistema, IMP,

Beograd, 2005. 138. Lamboy Jan: Innovation and Knowledge: Theory and Regional Policy.

EuropeanPlanning Studies, 13 (8), 2005. 139. Lazarević Svetlana: Novi izazovi menadžmenta u obrazovnim sistemima i implikacije

na Srbiju, DD, FORKUP, Novi Sad, 2008. 140. Lazarević-Petrović S. i drugi: Menadžment obrazovnih sistema zemalja u tranziciji,

str. 2. 141. Lemon, M., Parminder, S. S.: Organizational Culture as a Knowledge Repository for

Increased Innovative Capacity. Cranfield University, UK – International Ecotechnology Research Centre. 2014.

142. Lett Erin and Indith Banister: China Manufakturing, Employment and Compensation Cost, 2002.

143. Levart, N.: Kompetence vodij, Fakulteta za družbene vede. Ljubljana, 2012. 144. Levičar S.: Oblike notranjega podjetništva. Ekonomska fakulteta. Ljubljana: 2004. 145. Lične beleške: Sohlberga pri poseti Nokia 146. Likar B.: Menagement znanja in inovativnosti, Škofja Loka, Celje, 2002. 147. Likar, B, Križaj, D. Fatur: Management inoviranja, Fakulteta za management Koper,

2006. 148. Likar, B.: Inoviranje, Visoka šola za management, 1998. Koper 149. Likar, B.: Inoviranje v malih podjetij, Fakulteta za management. Koper, 2002. 150. Likar, B.: Inoviranje, Visoka šola za management, Koper, 2001. 151. Likar, B.: Uspeti z idejo, Inštitut za inovativnost in tehnologijo – Korona plus

d.o.o.Ljubljana, 2002. 152. Likar, B.: Z idejo do milijonov?, Moje finance. 6, 19. 2009. 153. Lovreta S.: Trgovinski menadžment, EF Beograd, 2014. 154. Luburić R.: Umijeće uspješnog upravljanja, HESPERIAedu, Beograd, 2008. 155. Luca Michael, Jon Kleinberg and Sendhil Mullainathan: Algoritthms need Managers,

HBR, I-II/2016. 156. Lundvll B.: National Systems of Productin, Innovation and Competence Building,

Page 344: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

328

Researc Policy, 31, 2002. 157. Ljubojević Čedomir i drugi: Principi i instrumenti upravljanja visokoobrazovnim

institucijama, Fakultet za poslovne in upravne vede, Zbornik povzetkov, Novo Mesto, 14 i 15. april, 2016.

158. Macmillan H.: Strategic Management, Oxford, 2000. 159. Madžar Lj.: Moj obračun sa njima, Alfa Univerzitet, Beograd, 2016. 160. Magazine Department, publication date 8/16/1997. 161. Malešević R.: Menadžment timskog rada, Stilos, Novi Sad, 2004. 162. Maloni Vilijam, vodeći svetski ekonomista Svetske banke za obnovu i razvoj: Tajkuni

misle da sve znaju, NIP Politika, Beograd 30.06. 2018. 163. Marković A.: Holistička teorija organizacije, FORKUP, Novi Sad, 2011. 164. Marković Ž. Danilo: Tranzicija i obrazovanje,

www.sao.org.rs/documents/g2005_5.pdf 165. Marshall W. Van Alstyne, Geoffrey G. Parker and Sangeet Paul Choundary: Pepelines

Platforms, and the New Rules of Strtegy, HBR, april, 2016. 166. Martin Roger and Golsby-Smith Tony: Management Is Much More Than a Science,

HBR, Septembar-Oktobar, 2017. 167. Mastrs of Innovation, How 3M keeps Its new Products Coming, Business Week, 10.

April, 1989. 168. Mašić B.: Strategijski menadžment, Beograd, 2011. 169. Matejić V.: Strategija privrednog razvoja Srbije do 2010, knjiga 1 i 2, Vlada

Republike Srbije, Ministarstvo za nauku, tehnologiju i razvoj, Beograd, mart 2002. 170. Maucher Helmut: Management-Brevierein Leitfaden fur undernehmerishen Erfolg,

Frankfurt an Main/New Yorkg, Campus, 2007. 171. Međunarodna organizacija za standardizaciju, JUS ISO 14004:1997, Opšte smernice

za principe, sisteme i postupke, Savezni zavod za standardizaciju, Beograd, 1997. 172. Međunarodna organizacija za standardizaciju, JUS ISO 14040:2000. 173. Međunarodna organizacija za standardizaciju, JUS ISO 9004:2001. Sistem

menadžmenta kvalitetom - Uputstva za poboljšanje performansi, Savezni zavod za standardizaciju, Beograd, 2001

174. Mijović B.: Rad Saveznog zavoda za standardizaciju u oblasti sertifikacije sistema kvaliteta,

175. Milanović D. Pavićević S.: Uloga menadžmenta u uvođenju inovacija, Zbornika radova 22. Jupiter konferencija, Beograd, 1996.

176. Milanović D., Pavićević S.: Uloga menadžmenta u uvođenju inovacija, Zbornika radova 22. Jupiter konferencija, Beograd, 1996.

177. Milanović D., Pavićević S.: Značaj menadžerskih aktivnosti za realizaciju (tehnoloških inovacija prema standardu JUS ISO 9000, Zbornik radova 26. Međunarodno savetovanje proizvodnog mašinstva Jugoslavije, Podgorica-Budva, 17-20. Septembar, 1996.

Page 345: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

329

178. Milas G.: Guidelines for Organizing Employee TQM Teams, IIE Solutions. USA. Pittsfield, february 1996.

179. Milisavljević M, Senić R., Janošević S.: Inovacije i tehnološka strategija preduzeća, Univerzitet u Beogradu, Ekonomski fakultet, Beograd, 1993.

180. Milisavljević M., H. Hanić: Strategija razvoja i organizaciona struktura jugoslovenskog preduzeća, Univerzitet u Beogradu, Ekonomski fakultet, Beograd, 1990.

181. Milisavljević M.: Unapređenje inovativne aktivnosti u privredi Srbije, Univerzitet u Beogradu, Centar za menadžment, Beograd 1997.

182. Milligan L.: Overview of the Technology Transfer office models spectrum, May 26, 1997.

183. Millson M.: The strategy of managing innovation and tehnology, Pearson, NJ, 2015. 184. Milojčić D.: Promena standarda za ocenjivanje životnog ciklusa (ISO 14040-14043),

Kvalitet, godina X, broj 1-2, Beograd, 2000. 185. Milovančević M.: Uticaj globalizacije na inovacioni menadžment, Niš, 2017. 186. Mishael Roberto, Richard Bohmer and Am Edmondson: Facing Ambignous threats,

HBR, Novembar 2006. 187. Mobilnost u visokom obrazovanju-Tempus fondacija, Beograd, 2015. 188. Modif Martin Fransman: The Market and Beyond: Information Tehnology in Japan,

Cambridge, UK, University Press, 1993. 189. Mosurović Ružičić M., D. Semenčenko, Đ. Kutlača: Inovaciona infrastruktura za

transfer i difuziju tehnologija u Srbiji, Marketing, Bol. 46. iss. 1., Beograd, 2015. 190. Muratović H.: Rukovođenje preduzećem u krizi, Mladost, Beograd, 1989. 191. Napoleon, Hil: Zlatna pravila-Knjiga za sva vremena, prevod, Mono i Manjana, 2009. 192. Nathan Furr and Jeffer Dyr: Leading your team into the Uniknown, HBR, Decembar,

2014. 193. National Economic Council: A Strategy for American Inonovation: Driving towards

Sustainable Growth and Quality Jobs Executive Office of the President, Washington, DC 2009.

194. National Science Foundation: Science and Engineering Indicators, 1998. 195. Naumovska Lidija: Kreativno odnesuvanje, Avtorot, Skopje, 2013. 196. Nelson R.: National Innovation Systems, A Comkparative Analysis, Oxford

University Pres, 1993. 197. Neubauer F.F.: Portfolio menadžment, Svjetlost, Sarajevo, 1991. 198. Ngwe Luc: African brain drain: is there an alternative? UNESCO, Courier, Januar-

March, 2018. 199. Nikezić S.: Rukovođenje i upravljanje ukupnim kvalitetom, PMF Kragujevac, 2015. 200. Nikolić Goran: Neke zablude o veličini i negativnim efektima „odliva mozgova”, Blog

B-92, 12.07.2017.

Page 346: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

330

201. Northouse P.: Liderstvo-Teorija i praksa, Data Status , Zagreb, 2008. 202. Novković M. prevod: Nova švedska organizaciona filozofija GTO, Prometej, NS,

1997. 203. Oderl Shenkar: Imitation Is More Valuable Than Innovation, HBR, Aplil, 2010. 204. Odlyzko Andrew: Crushing National Debts, Economiks Revolutions, and

Extradrinary Popular Delusions, radni materijal Univerziteta Minesota, Švedska, 2012.

205. OECD, 2008. 206. OECD, EC: Oslo Manual, The Measuurement of Scientific and Tehnologikal

Activities, Paris, 2005. 207. OECD, Eurostate, Oslo Manual: Guidelines fr Collecting and Interpreting Innovation

Data,3-rd, Edition 2005. 208. OECD: Is Informal normal? Towards more and better jobs in developing countries,

2009. 209. OECD: Measuring the Impact of Public Procurement Policy, , First indicators, Single

Market News, Paris, March 2000. 210. OECD: Tehnology, Productivity and Job Creation- Best Policy Practices, Paris, 1998. 211. Onghton Micel Landabosa Christine and Kevin Morgan: The regional innovation

paradoks Innovation Policy and Industrial Polic. 212. Parkins N.: Parkisons Law, Penguin Book, 1958. 213. Pauš R.: Poslednje predavanje, prevod, Čarobna knjiga, Beograd, 2008. 214. Pavlović Dušica i drugi: Internacionalizacija visokog obrazovanja-ključni koncepti i

elementi, XVIII Skup-Trendovi razvoja – Internacionalizacija univerziteta, Kopaonik, Srbija, 2012.

215. Perroux, F.: Filozofija novog razvoja, ECPD, Beograd, 2007. 216. Piters, T., and Austin, N.: A passion for Excellence, New York, Random House, 1995.

Plamenc Dž.: Čovek i društvo, SG Srbije, 2009. 217. Porter, M., E.: The Competitive Advantage of Nations, New York, Free Press, 1990.

Prash Ges: Optimistisch aus Prinzip, Harvard Business Manager, CEO, od 30.10. 2007.

218. Presidency Conclusions, Lisabon European Council, 23 and 24, mart 2000, www.consilium. europa.eu/uedocs/cmsdata/docs/pressdate/en/ec/00100r1.en0.htm

219. Radosavljević M. i drugi: Holistička tehnologija uspešnosti, FORKUP, Novi Sad, 2011.

220. Radosavljević M. i drugi: Holistički koncept organiacije, FORKUP, Novi Sad, 2011. 221. Radosavljević M. i drugi: Menadžment – Teorija i praksa, FPSP, Beograd, 2015.

Radosavljević M., Anđelković M., Radosavljević Ž., Anđelković A.: Education Analysis of Some Developed Countries and the Possibility of Using Their Experiences in Serbia. У: 37th International Conference on Organizational Science Development, March 2018, Portorož, Slovenia.

Page 347: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

331

222. Radosavljević M.: Predavanje na doktorskim studijama na smeru Menadžment i biznis iz predmeta Organizacione forme organizovanje, Fakultet za poslovne studije i pravo, Beoograd, školske 2016-2017.

223. Radosavljević M.: Samoorganizacija, FORKUP, Novi Sad, 2011. 224. Radosavljević M.: Upravljanje promenama i promene u upravljanu, FPSP, Beograd,

2014. 225. Radosavljević M.: Upravljanje promenama i promene u upravljanju, FPSP, Beograd,

2014. 226. Radosavljević Ž. i dr.: (Samo) organizacija, FORKUP, Novi Sad, 2011. 227. Radosavljević Ž., Kastratović E., Radosavljević D., Pajić S.: Управление

инновациями в условияx кризиса. У: Проблемьі и перспективьі инновационного развития экономики: региональное инновационное развитие: политика, управление, законодательство : материаль 15. международной научно-практической коференции. Киев: Национальная академия наук Украиньі: Центр иследдований научно-технического потенциала и истории науки им. Г.М. Доброва: ВерховньИй Совет Автономной Республики Крьйм; Торгово-промьішленная палата Крьіма, 2010.

228. Radosavljević Ž.: Istraživanje ekonomske efikasnosti inovcija u R. Srbiji, Sarajevo, Technics Tehnologies Education Management, Sarajevo, No 4/2012.

229. Radosavljević Ž.: Marketing za inženjere, Trstenik 2003. Radosavljević Ž.: Menadzment znanja, FORKUP, NS, 2008.

230. Radosavljević Ž.: Savremeni menadzment trgovine, Beograd 2002. 231. Radosavljević Ž.: Menadžment medicine, EdCom, Beograd, 2005. 232. Radosavljević Ž.: Menadžment znanja od predvodništva do maestralnosti i dalje,

Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, Novi Sad, 2011.

233. Radosavljević Ž.: Menadžment znanja, skripta, FORKUP, Novi Sad, 2011. Radosavljević Ž.: Organizacija usluga, www. profradosavljević.com

234. Radosavljević Ž.: Predavanja na doktorskim studijama (2016-2017) na Fakultetu za poslovne studije i pravo, decembar 2016.

235. Radosavljević Ž.: Predavanja na doktorskim studijama na studijskom program Menadžment i biznis iz predmeta Teorije i prakse menadžmenta i organizacije, Fakultet za poslovne studije i pravo, Beograd, 2015.

236. Radosavljević Ž.: Savremeni menadžment, DP Pronalazaštvo, Beograd, 1999. 237. Radosavljević Ž.: Tajne uspeha velikih imena svetskog biznisa, DP Pronalazaštvo,

Beograd, 1996. 238. Radosavljević Ž.: Teorija organizacije, Agencija za konsalting i marketing „Edkom”,

Beograd, 2005. 239. Radosavljević Ž.: Teorija organizacije. skripta, Alfa univerzitet, Beograd, 2004.

Radosavljević Ž.: Upravljanje inovacijama u kriznim vremenima, Krim, 2011.

Page 348: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

332

Radosavljević, Ž. i Tomić, R.: Menadžment u modernom biznisu, PA, Novi Sad, 2009. Republički zavod za statistiku: Saopštene broj 197. Od 20.07. 2017.

240. Republički zavod za statistiku R. Srbije – Indikatori inovativnih aktivnosti za period 2008-2010.

241. Republički zavod za statistiku R. Srbije broj 347 od 30.12. 2011., Indikatori inovativnih aktivnosti.

242. Republički zavod za statistiku Republike Srbije: Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. 30.septembra 2011.

243. Republički zavod za statistiku, Saopštenje broj 197 od 20.07.2017. 244. Ruttan, V.: Tehnology, growth, and development: an induced innovation perspective,

Oxford, University Pres, 2001. 245. Sahhlerg P.: What makes Finnish Teacher so special, It is not Brain,

www.theylardian.com. 246. Sahlberg P.: Finske lekcije, Navoli, Beograd, 2013. 247. Sahlberg P.: Ideat Innovation and investment in school improvement in M. Suortamo,

H. Laaksola and Valijarvi, 2009. 248. Sahlberg, P.: Finske lekcije, Novoli, Colombia Univerzitet, 2013. 249. Schumpeter J.A.: The Analysis of Economic Change, Review of Economic Statistics,

17-4, 2010. 250. Scott A. Snell and James W Dean: Strategic Compensation for Integrated

Manoelektring: The Mederating effects of Job and Organizational, Academy of Management Journal, 37. 1994.

251. Scott Andes i Daniel Castro: American Competitiveness in a Post American World (Washington, DC, ITIF, 11. Januara 2009.)

252. Semenčenko D., Đ. Kutlača: Nacionalni inovacioni sistemi u Srbiji: Prošlost, sadašnjost, Budućnost, Institut Mihajlo Pupin, Beograd, Beograd 2015.

253. Semenčenko D.: Nacionalni inovacioni sistem Srbije – činioci usporene izgradnje, Tehnologija, kulutra, razvoj 19, XIX naučni skup sa međunarodnim učešćem, Tehnologija, kulutra i razvoj, Udruženje Tehnologija i društvo, tematski zbornik radova, Beograd, 2013.

254. Semenčenko, D.: Faktori u oblikovanju nacionalnog inovacionog sistema, IMP, Beograd, 2009.

255. Shumpeter Joseph: A Business Cycle, New York, Mc Graw Hill, 1939. 256. Sikavica, P.: Veliko empirijsko istraživanje, Masmedia, 2004. 257. Simić J., L. Grubić Nešić, O. Arsenijević: Emotional intelligence as stress predictor

among managers, AJBM, Vol 6 (6), 2012. 258. Sloboda, Bezbednost, Pravda, Evropski pokret Srbija, 2015. 259. Southwood J. Morcott: Paljenje vatrene oluje kreativnosti u Dana Korporaciji 260. Srića V.: Creativity and Innovation Management, A. Storytelling Approach, Kindle

Store, Amazon, 2016.

Page 349: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

333

261. Stacey R.: Strateški menadžment,Mate, Zagreb 1997. 262. Stamatović Milorad: Perjanice neoliberalizma (ne) kontrolišu zdravstvo, Politika, 16.

Juni 2018. 263. Stefanović Z.: Inovacije kao institucionalni fenomen: Osvrt na teoriju nacionalnih

inovcionih sistema, Ekonomske ideje i praksa, br. 7, EF Beograd, 2012. 264. Stewart A.Thomas: The strategy of management the search for the organization of

tomorrow, New York 2012. 265. Stojković, Z., i Šćekić, V.: Osnovi upravljanja novim tehnologijama i inovacijama,

FSOM, Beograd, 2012. 266. Strategija Evropa 2020. 267. Strategija Evropa 2020-Četiri godine kasnije, Evropski pokret Srbija, 2014. 268. Strategija internacionalizacije visokog obrazovanja u Republici Srbiji za period 2017-

2025. 269. Strategija naučnog i tehnološkog razvoja Republike Srbije za period od 2016. do

2020. Istraživanja za inovacije, Sl. glasnik RS br. 25/2016. 270. Strategija razvoja obrazovanja R. Srbije za period 2012-2020. 271. Sučec Nikola: Ovo je 50 najinovativnijih tvrtki na svijetu, Godišnja anketa o

najinovativnijim kompanijama The Boston Consulting, Profimedia, 14. 01. 2017. 272. Sušanj, Z.: Organizacijska klima I kultura, Naklada Slap, Zagreb 2005. 273. Suzuki, D.: Zen budizam i psihoanaliza, Nolit, Beograd, 1977. 274. Šećibović Refik: Akademski kapitalizam, „Danas, 22-23. Jula 2017. 275. Šprajc P. i drugi: Reasons for Plagiarism in Higher Education, Organizacija, Number

1, februar 2017. 276. Švarc Jadranko i drugi: Zemlje tranzicije u društvu znanja: socio ekonomska analiza,

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2014. 277. Tanasković S. i B. Ristić: Konkurentska pozicija Srbije u 2017. prema Izvešaju

Svetskog ekonomskog foruma, Fondacija za razvoj eknomske nauke, Beograd, 2017. 278. TED Conferencion, Bring education Revolution, maj 2010. 279. Teubal, M., et.al.: Networks and market creation, Research Policy, Vol 20. 280. Teylor Cox: Stvaranje multikulturalne organizacije, Zagrebačka škola ekonomikje i

managemeneta, 2004. 281. The Boston Consulting, Profimedia, objavljena u januaru 2017. 282. The Economist, od 29.01.1994. 283. The Global Competetitiveness Report 2015 – 2016. 284. The Global Competitivenes Report 2015-2016, World Economic Forum. 285. The Global Competitiveness Index 2016-2017 i 2017-2018. World Economic Forum.

The Global Innovation Index za odgovarajuće godine. 286. Thompson, A.: Streteški menadžment, prevod, Mate, Zagreb, 2015. 287. Toffler Alvin: Šok budućnosti, Otokar Keršovani, Rijeka, 1975.

Page 350: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

334

288. Tofler A.: Šok budućnosti, PS Grmeč, Beograd, 1997. 289. Tofler A.: Treći talas, Prosveta, Beograd, 1983. 290. Tomc J.: Znanstveno-tehnološka in inovacijska politika Slovenije v kontekstu

Lizbonske strategije, Fakultet za družbene vede, Ljubljana, 2005. 291. Tomic, R.: Importance of development of innovative activities, ANTIM, 2014,

Beograd 292. Tomić, R. i dr.: Identification of aktivity areas, position and role of aerospace

managers in management procesesses in the aerospace, Actuelnosti, Banja Luka 293. Tomić, R., i drugi: Critical elements of new product development management,

TTEM, Sarajevo, 2013. 294. Tomić, R., i drugi: Review of the general accepted foundation engineering

management with aspect of empiricism and rationalism, IJLE, Beograd, 2012. 295. Tomić, R.: Innovation-The Term, Aim and Content, MK LEMIMA, 2013. 296. Tranzicija: Prvih deset godina-Analiza i pouke za Istočnu Evropu i bivši Sovjetski

Savez, The World Bank, Washington, D.C. 297. Travis Brandberry: Emotional Intelligence, 2,O, Talent smart, San diego, 2009. 298. Trejsi B.: 100 apsolutno neoborivih zakona poslovnog uspeha, Sentiment, Srbija i

Crna Gora, Beograd, 2004. 299. UNESCO: Institute for Statistics, Data Centre (RD expenditure), www.uis.unesco.org

(pristup 25.05 2018.) 300. Upravljanje zaštitom životne sredine. Ocenjivanje životnog ciklusa. Principi i okvir,

Savezni zavod za standardizaciju, Beograd, 2000. 301. Vagner, R.: 12 elemenata sjajnog upravljanja, prevod, Asee, 2008. 302. Varufakis, J.: Ovaj svet može da bude bolji, prevod, Kreativni centar, Beograd, 2015. 303. Vasić D.: Integrated educational system - pure experiment or model for the future,

Međunarodno savetovanje ENTRENOVA 2017., Dubrovnik 6.-9.9.2017 304. Verganti Roberto: The Innovative Power of Criticism”, HBR, Januar-Februar 2016. 305. Viner N.: Invention: The Care and Fiding of Ideas, 1993. 306. Visoko obrazovanje 2016-2017. Republika Srbija, Republički zavod za statistiku,

Beograd, 2017. 307. Vodič kroz strategiju Evropa 2020. 308. Vučenović V.: Izvorište veština rukovođenja, Ekonomski fakultet, Beograd 1991. 309. Vučenović V.: Leković B., Menadžment, Želind, Beograd 1998. 310. Vučenović V.: Lični sistem rukovođenja, Pronalazaštvo, Beograd, 1996. 311. Vučenović V.: Menadžment-Tehnologija i filozofija, Želnid, Beograd, 1998. 312. Vučenović V.: Samo-organizacija, FORKUP, Novi Sad, 2011. 313. Vučenović V.: Šampionski menadžment, NIP Obrazovni informator, Beograd, 2004. 314. Vučenović V.: Šampionski menadžment, Obrazovni informator, Beograd, 2002.

Vučenović, V. i drugi: Holistički koncept organizacije“, FORKUP, N. Sad 2011.

Page 351: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

335

315. Vučenović, V.: Poslovni sistemi, Organomatik, Beograd, 1992. 316. Vujaklija M.: Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1954. 317. Vujić V.: Koncepti uloga menadžmenta znanja u turističkoj destinaciji u knjizi

Upravljanje znanjem i ljudskim razvojem u turizmu, Opatija, 2010. 318. Vujić, V. (redaktor): Upravljanje znanjem i ljudskim razvojem u turizmu, Fakultet za

menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Rijeka, 2010. 319. Vujić, V.: Globalni trendovi i izazovi menadžmenta ljudskog kapitala, MK ANTiM,

2016. Fakultet za strateški i operativni menadžment, Beograd, Srbija 320. Vujić, V.: Menadžment ljudskog kapitala, Univerzitet Rijeka, 2008. 321. Vujić, V.: Osnove menadžmenta ljudskih resursa, TEKON, Beograd, 2011. 322. Vujić, V.: Trendovi i potrebe za novim profesijama i oblicima obrazovanja u turizmu i

hotelijerstvu, Međunarodni kongres, Opatija, 2008. 323. WEF 2015, 2016, 2017. 324. WEF, 2014-2017. 325. What Is Oivallus? Oivallus, http:// ek.multiedition.fi/oivallus/en/index_ copy.php

pristup 26.05.2018. 326. Wickham: Strategic Entrepreneurship, str. 7, Prentice Hall, 2001. 327. World Economic Forum: The Global Competetitiveness Report za 2015-2016. 328. World Valnes Survey: Values Change the worls, 2008. 329. www akademlink.com/blog/view/55264/ Severna – karolina – radno mesto –

inovacija. www. worldvalussurvey.org. 330. www.akademlink.com/glog/wiew/32245/report- recovery 2020-job-growth-and

education-re-quirements-throught-2020. 331. www.cafezine.com/printable_template.asp 332. www.eusic.challenges.org 333. www.fpsp.edu.rs 334. www.fiti.edu.rs 335. https://play.google.com/store/apps/details?id=rs.edu.fpspwww.innovationecomics.org

/type/. 336. www.inoradar.eu 337. www.metro-portal.hr/slučajna-otkrića-koja-su-promenila-svijet/37790. 338. http://www.novaenergija.net/samo-5-fakulteta-u-srbiji-ima-svoje-android-aplikacije/ 339. www.pks.rs/privredasrbije.asph?id. 340. www.scitech.gc.ca/fptt/preceedings/milligan/sld001.htm 341. www.turnitin.com 342. Yuan Sun Irene: The Worlds Nex Great Manufacturing Center, HBR, Maju-Jun, 2017. 343. Zakaria Fareed: The Post-American World (New York: W.W. Norton, 2008. Zakon o

visokom obrazovanju Republike Srbije

Page 352: UPRAVLJANJE INOVACIJAMA I KREACIJAMA U · Ovde treba imati u vidu da su ideje uvek okrenute budućnosti i da su mnoge ideje bile manjkave ... Therefore, the management of innovations

336

344. Zdravković M.: Srbija 1955 – 2011. Bruto domaći proizvod, zaposlenost, produktivnost, Makroekonomija, 16. septembar 2011.