mi;THODNOPRIOPC-ENJi;-PRKIJMINARYC()MMliNIC-Vri()N UDK63(l* INI.2 M14

Šum;ii'ski list br. 5-fi, C'XXVTI (2(H),1), ;W-256

TEMELJNE ODREDNICE ŠUMSKIH EKOSUSTAVA U HRVATSKOJ CONTINENTAL ECOSYSTEMS OF CROATIA

Objava projekta - Project Proposal

Jurnj MEDVEDOVTĆ*, Jakob MARTINOVIĆ**, Andrija VRANKOVIČ***

SAŽETAK: Ovaj je rad inaiigiirccija projekta aKopneni ekosustavi Hrvai^ ske •'. Sadržaj je projekta: prirodoznanslvemi klasijlkuvija kopnenih ekosusta­va, karta osnovnih tipova ekosustava (1:500.000) te njjhova /,ioloska, ekološka i gospodarska iiiterpretacija. Kriieriji za utvrđivanje tipova i kartovrafskih je-Lica kopnenih ekLstava su: inoklitnatska pripcLL staništa, ,aksonoutsko obdježje vevetaeijskoii pokrivača i pedogenetsko oivljež/e tla. a u po/iodjel-skoi prostL n=L se u of.=ir i susL kullura. Na ariuyL uun,ske vegetacije u Istn iskazuju se glavne koncepciiske i kartografske kJakteristikepr^'ekta

UVOD - Introduction U Šumarskom institutu Jastrebarsko (J. Mar t ino-

v i ć , J .Medvedov ić ,A . Vranković 2001. i 2002) pokrenuta je inicijativa za izradu pregledne karte kop-nenii! ekosustava u Hrvatskoj s tumačem ka,le. Projekt je u konačnoj verziji opisan u prijavi Složenog telinolo-gijskog istraživačko-razvojnou projekta (STIRP) i 19. prosinca 2002 predložen za llnanciranje Ministarstva, znanosti i telmoloaye Predlai-ač projekta je Šumarski institut Jastrebarsko a suradn^ ustanove su: Bkonerg-Institut za energetiku i zaštitu okoliša Zagreb Geodet¬ ski fakultet, Z;^reb i Cieo-Sat p.o.o. zaistraživačko razvojne uslugcZagrek

Misao vodilja predlagača u ovom projektu je opisa­ti i kanografski iskazati naše kopnene ekosustave, tako da oni budu značajan priloii povezivanju hr\'atskili pri­rodnih i tehnologijskih su;tava. Svoju procjenu da je tako zahtjevan projekt moguće vrlo uspješno ostvariti, predlagači temelje na ovini činjenicama i spoznajama: - Rad na identifikaciji i klasifikaciji kopnenih eko­

sustava u Hr\'atskoj traje više od 75 godina. Najviše je grade sakupljeno u okviru poredbenih vegetacij-skih i pedoloških istraživanja te tijekom dugotrajne znanstvene inventarizacije tala i vegetacije. Karti-ranja tala i vegetacije dala su zapažene rezultate. Raspolažemo s vrlo kvalitetnim preglednim karta-

* rx ,se. .luraj Mcdvcdović, D. Bistra, Stubička 5S8 * * Dr. se. .liikolT M ;ii-i inovie, Zagriib, Braće [Joiiia tiy 4 *** Mr.i=c.Aiidrii;i Vnmkovič. Zagreb, Bi)/idar;iMagovca 55

ma vegetacije i tala, kao i istim kartama krupnog mjerila za manja ali ekološki značajna područja. Značajnu podršku utvrđivanju kopnenih ekosusta­va i njihovoj integralnoj interpretaciji pruža Baza podataka o hrvatskim tlima. U njoj su na 235 1 sta-nišnoj čestici iskazani odnosi geološko-1 hološke urade, reljefa, klime, vegetacije i tla. Pokazalo se IMartinovi e 2000 a) kako Baza podataka o hr­vatskim tlima pruža velike mogućnosti za sveobu­hvatnu interpretaciju naših kopnenih ekosustava. ti rvatski ekolozi osrvarili su zanažene rezultate i glede biokhmatsko" raščlanjeni i našc-a prostora Nakon du"otra,mhrstra7ivanjausnioie"Bertović (1975 19^5 987^999) oforinitideskripcijski sustav bKiklimata u Hi^atskoj pojednostavljeno prikazan (SI. 1.). Taj deskripcijski sustav bioklima-ta pokazao se pouzdan i veoma uporabiv u poredbe-nim analizama .-cneze i evolucije vegetacijsko.^ po­krivača i analizama svojstava tala i procesa u pe-dosferi proučavanju vrsta i prirasta šumskog drve­ća, kartiranju kritičnog opterećenja" šumskih eko­sustava zračnim onečišćivačima i u drugim prouča­vanjima naših kopnenih ekosustava tla kao što su hidrografska, hidrološka i druga. Stečena su dovoljna teorijska i praktična iskustva u kartiranju naših kopnenih ekosustava. Prva kartira-nja kopnenih ekosustava po modelu ovog projekta obavljena su u Institutu za energetiku i zaštitu'oko-li.ša u Zagrebu i to u okviru med^marodnog projekta

249

J. Medvc'dović, J. Martiiiović, A. Vrimković: Tj-MEL.INE OL:>RI:L)NICE ŠUMSKIll l-KOSUSTAVA . ^.Lumrski lJNl hi: 5- (i. C X W I i CWI.'-), 24'l-25fr

"Računanje i kartiranjekritičnoiiopterećenja^Kar- U cjelini dcdano, o sastavnicama naših kopnenih tiranje se'odnosi na šumske ekosustave detniirane ekosustava iniamo vrlo bogatu građu relevantnu za iz-pedološko-vcgetacijskim slijedom (J e 1 a v i i et. a!, radu prirodoznanstvene klasifikacije i karte kopnenih m98. i 1999). U tijeku je rad na izradi pregledne ekosustava u Hrvatskoj. karte šumskih ekosustava Slavonije i Baranje tako­đer u navedenom institutu.

KONCEPCIJA I METODA RADA Concept and work method

Velik broj kopnenih ekosustava pokušali su znan­stvenici (ekolo./i i dr.) identificirati i klasificirati s ob­zirom na njihova speciUčna genciska i antropogena obilježja. Pokazalo se da nema univerzalnih kriterija i metoda za njihovu klasifikaciju. Teškoće proizlaze iz činjenice što u različitim •;eograf~skim područjima do­miniraju raznoliki čimbenici u njihovom raspoznava­nju i rasprostiranju: negdje reljefski, drugdje klimatski, hidrološki, pedološki, geološko-petrografski itd. Osim toga ekosustavi se mogu promatrati s različitih gledi­šta, npr.: šumarstva, poljodjelstva, zaštite okoliša, vo­doprivrede i drugih socijalnih i ekonomskih aspekata.

Danas, nema dvojbe, najčešće se kao glavne sastav­nice tipova kopnenih ekosustava uzimaju podneblje, reljef, prirodno raslinstvo i tlo pri čemu se ekosustav promatra kao "životni kompleks llmkcionalno poveza­nih biocenoza i njihovih speciUčnih staništa" ( G r a č a -n i n , 1977).

Naši prirodoslovci, kao stoje već poznato, zarana su uočili probleme identifikacije i klasifikacije kopnenih ekosustava. To je lako razumjeti kada se ima na umu, da se Naša domovina odlikuje vrlo varijabilnim i kon-trasmim .sastavnicama (čimbenicima) kopnenih ekosus­tava Naime na relativno malom prostoru u nas se iz­mjenjuju vrlo kontrasmi relevantni čimbenici: geološ-ko-Dctrotivafska podlotia reljef podneblje i tlo a s tim u vezi i prirodno raslinstvo i svi drugi organizmi. "

Na osnovi dvadesetogodišnjih istraživanja naših ekologa i botaničara M. G ra ca n i n (1950) je utvrdio i opisao pedološko-vegetacijski slijed kao najpouzdani­ju metodu i i-lavni kriterij za prirodoznanstvenu identi-llkaciju i kk;sifikaciju kopnenih ekosustava koji se po njemu definiraju taksonomskmi jedinicama biljnih za­jednica u smislu ntocenološkc škole Braun-t^lanqc-a i tipova tala u smislu srednje-europske pedološke škole Kasnija su se istraživana te Gračaninovcspoznajč pouzdano potvrdila Dovoljno je navesti primjenu pe­dološko vLetacijskoi. slijeda u tipološk m i traživa-n j imanaš ihšuma(Ber tov ić C e s t a r id r ) inventa¬ rizaciiu šumskih ekosustava europskih država ( L a b a n e! a 1981) kao i kart.ranje kritično^ opterećenja šumskih ekosust-iva zračmm oncčišć,v^-i?m (W de VH es V ^ W1) U^v m 3 d e m m m n ie^nna l o ^ i ^ i i i o s u s av^ defbiran su t a S Z ^

čama tla i vegetacije. Takvo se poimanje kopnenih eko­sustava primjenjuje i u ovom projektu. Osnovni tipovi šumskih kopnenih ekosustava utvrđuju se pomoću tri kriterija: bioklimatska pripadnost (područje ili podpo-dničje) i taksonomska pripadnost vegetacije i tla. Kod nešumskih kopnenih ekosustava osnovni se tipovi eko­sustava utvrđuju: bioklimatskom pripadnošću, takso-nomskom jedinicom tla i vrstom kulture pri čemu se razlikuju: oranice, višegodišnje kulture, livade i trav­njaci. U izradi karata kopnenih ekosustava provodi se analogan postupak. Kartografske jedinice kopnenih ekosustava određene su kartografskim jedinicama bio-klime, vegetacije (kulture) i tla.

Temeljni izvorza interpretaciju šumske vegetacije je monograllja "Šume u Hrvatskoj"^ (gl. ur. Đ. R a u š 1992), poglavlje "Biljni svijet hrvatskih šuma" ( R a u š , T r i n a j s t i ć , V u k e l i ć , M e d v e d o v i ć 1992) skar­tom šumskih zajednica u mjerilu 1:500.000 i karte po­tencijalne vegetacije i bioklimata 1:500.000 ( M e d v e -dov ' ić 2002). Sva pedološka obilježja kopnenih eko­sustava daju se prema osnovnoj pedološkoj karti Hrvat­ske (1:250.000 do 1:500.000)," Bazi podataka o hrvat­skim tlima i ediciji Tla u Hi-vatskoj ( M a r t i n o v i ć 2000).

Opis kopnenih ekosustava u tumaču obuhvaća: - klimatska obilježja ekosustava, - bonitet poljodjelskih i šumskih tala, - prikladnost tala za višestruku funkciju šume, - stanje humizacijc (količina i kakvoća humusa), - stanje adsorpcij.skoga kompleksa tla i puferno-

transformacijska sposobnost tla, ' - stanje i rizik erozije tla vodom i vjetrom, - prikladnost ekosustava za izgradnju turističkih i re­

kreacijskih objekata, - akumulaciju teških kovina u tlu, - odnos normale i zatečenog stanja drvnih zaliha

šumskih sastojina, - geokemijskii ulogu vegetacijskog pokrivača, - tehnogenetski pritisak na ekosustav (teške kovine,

SO., NO,), - biotski i abiotski utjecaji na ekosustav i - hidrografske i hidrološke karakteristike ekosustava.

250

J VIi:iKal.>\;f. J. M,iniimvić, (\. Vnmkovic- TEMtl.INl. ODRI-llNICi: ŠUMSKIH i::K.OSl.:STAVA . Šim-Lurski list hf, 5-tv CXXVU (1mm. 24'I-25<:

r- 1762 m

~ 14(>t)m

1200 111

- l(XX)ni

- 8(K) 111

- 500 in

- 300 111 K - M l /

/S\ M-

C ] /

Wf

L-i,ii,nr,iv

- \ A

\ B

\ _ ^ C 1!

E l , l[.l![ \ ^

G

Slikii 1. Pojednostavljena shema orografskih pojasa i potpojasa, klitnatskvonskih vegetacijskih područja i potpodručja analognih biokli-riiata i regionalnih ekološktvgospodarskih tipova šuma u kopiiciiiin i primorskim krajevima Hrvat̂ .ke (po Bcrtoviću, 1987)

Ik- amiiv^hmiji a•ologkvl'-iiuimigain'nt types offore.m in the conlhuwal u/ul,-oastut rt-gums-i>fCmulki (Bertović, 1987)

Prc-tplćiiiinski pojas: A - viši, područje klekovine bora krivulja; B - niži, područje prciplaninske bukove šume -tiorski pojas; C - viši, područje bukovcHelove šu ine (I - dinarsko, II - panonsko potpodručje); D - niži, područje gorske bukove šume (I - dinarsko, II panonsko potpodručje) - brdski pojas: E - područje šume kitnjaka i običnoga graba (I - južno, II - središnje, III - istočno potpodručje) 1" - područje šume sladima i cera ravničarski pojas; G - šumo-stepsko područje i gorski pojas: H - niži primorski, područje bukove šume s jesenskom šašikom - brdski pojas, submeditcranski:J-područje šume medunca i cmograba; K područje šume medunca i bjelogra-ba (I - hladnije II toplije potpodručje); eumediteranski: L područje šume crnike (I - sjeverno II srednje III -južno, IV - andnootočno potpodručje).

REZULTATI RADA NA PRIM.TERU ŠUMSKIH EKOSUSTAVA U ISTRI

Work results on an example of Ibrest ecosystems in Istria

1. Tumačenje karte Proučavanjem šumsko-vegetacijskog pokrivača Is­

tre po modelu koji je naprijed opisan, utvrđena je za­stupljenost 5 bioklimata, 7 šumskih zajednica i 5 glav­ni li tipova tala iskazanih u legendi karte kopneniireko-sustava.

Ukupno je utvrđeno i na karti iskazano 12 tipova šumskih ekosustava s legendom u tab.1.

Princip odabira boja i znakova je sljedeći. Boje su izabrane tako da već prvim pogledom na

kartu ostvare dojam glavnih osobina prostora kojeg predstavljaju.

Žutom, narančastom i crvenom bojom označeni su ekosustavi toplih staništa, plavom i ljubičastom hladna i vlažna staništa, a drugim bojama su označeni prijelazi izjednihudruge.

Temeljna boja na karti predstavlja bioklimat. U Hr­vatskoj je utvrđeno 10 bioklimatskih područja, označe­

ni su velikim slovima abecede (A-L) i svaki je označen zasebnom bojom.

Šumske zajednice na određenim tipovima tala označene su crtama u različitim smjerovima i to onom istom bojom, kojom je označen bioklimat.

Nešumski ekosustavi biti će analogno označeni u boji bioklimata (A-L) malim početnim slovima za tlo i biljnu zajednicu odnosno poljodjelsku kulturu.

Svaki je ekosustav predstavljen simbolom. Simboli su utvrđeni tako da se sastoje od prvog velikog slova abecede (A-L) koji se odnosi na oznaku bioklimatskog područja i malih početnih slova šumske zajednice i tipa tla.

Primje-r: Jmqr Brdski pojas, .submediteranski, područje šume

medunca i crnoga graba, šumska zajednica Mo­li iiio-Querct't um piibescentis, tlo rendzina.

251

J. Mi^dvi:Jinic J. M^Ftilluvic-. A. \i;ynki)vjt: T | - :MKI, . IN| - . ()Dii[-[lNICI: ŠL'MSKIfl [iKOSU'STAVA Ši.iiiarslti liši tir. 5- (). CXXVII l^UH3). 249-256

KARTA ŠUMSKIH EKOSUSTAVA HRVATSKE MjLTilo 1 : 250 000

Autori: J. Martitiović, J. ML-dvedović, A. Vmrikovic Clodiiiiiizrade:2™2.

oznaka bioklimata:

B H J K L nnnnn godina izrade-. 2002

EKONERG

Legenda karte:

NAZIV KARTOGRAFSKE JEDINICE

Omci - Quercetum lllcis - keldkambisal

BROJ NAZIV KARTOGRAFSKE JEDINICE

40 Ostryo - Qjercatum pjiwscsntjs - kalcikambtol

Orno • Quarcatufn Iteis • ovonica

Quens) - Carpinetum arisntališ. kalcIKambisnl

Ostryo - QuBreetum putiescentis • crvanica

Molkna - Qjenatum pjbescentls - isodzlna na fISu

, " / ^ V Quorco - Carplnetum ortantalls - crvanics 4—r

QuaFBo - Csrpinetum arieniali« - nendzlna na ctokimnu

W Ostryo - Quercetum pubascantis - rendzlna na dakimttu

Hontogino - alplnae - Fagetum Sylvathcaa - crnica na vapnencu

Carpinc betuli - Quamtum robons - hipoglej

34 Sesierlo - Fegetum Syivaticae - kalcikambiaol

Značenje skraćenica se nalazi u tablici 1

252

41

4a

1

.1. Mcil icJnii; . ,1. MiinilidUL-. A. Viunkui ić H-.MEUNE ODRI'DMCE ŠL^MSKIII EKOSUSTAVA SirLiiiir f̂ci list lir 5 fi, CXXVll CWiJJ, 249-2Jfi-

Tablica 1. l.cgmda karte šumskih ekosustava Istre, koji su određeni bioklunatima, šumskim zajednicama i tipovimatala

Tuhh • I U'i^ci di ofamap sh<m ing forest ecosvswms in Istrui. detL^nniiK'd hv biocUmciles. fort-st aminiimitks and soil tvpes

BI I I 'LMV}

Hsfk

Jc^-ih

JiTiqr

,i«t|C

Jtiqk

,loqr

Kqcc

Kqck

Kqcr

Loqc

Loqk

I'rclpkinmski pnjas-ni/ i . podiTieje proipkininskt; buko\ e šume, šumska zajednica It<iin<>:^in<> alpinc-Fagi'tum .wiwiitac, tlo cmiea (na vapnencu) Gorski pojas-niži primorski, područje bukove Sume s jasenskom šaSikom, zajednica Si'.\li'riii-Fi.igt.'nim .srlvurircK.: lio kaleikamhisol Ravničarski pojas. Šumo-stepsko područje, šumska zajednica Carpinii hcniH-QiiciTeruin rohuris, l io liipoglej Brdski pojas, suhmcdilenmski. područje šimic med unca i crnoga graba, šumska zajednica Motinin-Oiwnvutm puhi'sventis, l io rend/i na Brdski pojas suhniediieranski, podnieje šume medunca i crnoga graba, šumska zajednica f J.v / / • 1V f - y ( ; c/11'/ / f f)) /) ((/'('.vt c/; r/ V. 110 c rven i c a Brdski pojas sulimcditcranski, područje šume mcdimca i emoga graba, šumska zajednica Chti-\-(i-0)n'iri'!inii/niln:\ivn)i.'i, l io kalcikambisol Brdski pojas submet1iterati.ski, područje šume medunca i crnoga graba, .šumskazajednica Osjiyo-Qiicrcclinu pnhcsix-nlls. tlo rendzina Brd-ski pojas submediteranski, područje šume medunca i bijeloga graba, šumska zajednica Qiwrvn-Citrpint'riiin lirii'nutlis. tlo crvenica Brdski pojas submediteranski. područje šuine medunca i bijeloga graba, šumska zajednica Oucrcu-Carpinetum nrit'niijlis, t lo kalcikambisol Brdski pojas .subincdiieranski, područje šume medunca i bijeloga graba, šumska zajednica Oncrcu-Carpincuim uricnuilis. l io rendzina Brdski pojas eumediteranski, područje šume crnike, šumska zajednica Oruo-QiifiVi'iuni ilivis, l io crvenica Brdski pojas eumediieranski. područje Sume crnike, šumska zajednica Onio-Oiii.-iv).-tnm ilici\. l io kalcikambisol

2. Uspijevanje šumskih kultura Kltisinciranje i kartiranie kopnenili ekosustiiva ima

pravog smislti ako utvrđeni ekosustavi imaju različitu gospodarsku važnost i uvjolnju izbor i prilagodbu teli-

nologijskUi postupaka. S time u vezi zaslužuju pozor­nost naši podaci o uspijevanju šumskih kultura ( B e r -t o v i ć i dr 1967, M a r t i n o v i ć , C e s t a r 1987) u promatranim ekosustavima (Tab. 2.i3.).

tdblica 2. Prirast u kulturama crnog bora (nVo/.v nigniAm.) Ttibh- 2 hhrcnh-ii! in Ausliian pim- (Pinus nigm ArnjuiUiires

Naziv kopnenog ekosustava

Godišnji volumni prirast stabala

prsnog promjera 25 cm u dm'

Šuma medunca i bijelog graba kalcikambisol pl i tki

3>7

Šuma medunca i crnog graba -kalcikambisol pi i lk i

1

šuma medunca i cmog graba -rendzina na dolomitu

1

Tablica _1. I'roizvodnost vrsta drveća u Istri (prema Bertović, Cestar 1987) Tohk' 3 Pnulnclmlv oftree spevk's in Isthit (acconling to BerUn'tč: Cestar, }U87)

Naziv kopnenog ekosustava

"^uma crnike crvenica Suma crnike kalcikambisol Šuma mediiiiea i bijelog graba crvenica Suma medunca i crnoga graba rend/ina na i l išu Suma medunca i crnoga graba kalcikambisol

Vrsta šumske kulture Alcpski bor

0,86 0.1 y tJ,22

Brucijski bor t),62

--

Cm i bor --

0.11 0.13

Obični bor -

{)J2

0.1)8 0.12

Napomena: Podaci se cidnose na rast modelnog stabla iskazan u m3 za starost od 40 god. Edafski uvjeti kultura označeni su prema tip­skoj oznaci tla. Crvenice su srednje duboke i diitioke (dijeloni lesivirane i dvoslojne sirade); kalcikambisoli su plitki i srednje duboki tipični i lesiviiiini dok su rendzine na flišu plitke i srednje duboke. Uže grupiratije pedosistematskili jedinica nije bilo moguće.

253

.1. MedvcdoMt], J. MarlirmviL^ A. Vrankmić: l-KMI-.l.JM": ODiiEDNICl- ŠUMSKKI [-KOSUSTAVA Šiim:u^ki list br. S-(>. CXXVll (20().̂ K 24')-25(j

Tumačenje iskazaiiiii podataka o rasui i prirastu šumskog drveća u 1 Irvatskom primorju i Istri dato je u navedenim izvomim radovima. Ovdje je dovoljno uočiti kako su rast i prirast istraživanili kultura značaj­no zavisni o po nama uspostavljenim tipovima kopne­nih ekosustava.

3. Neke hidrografske značajke kopnenih ekosustava Posttipu/c Za svaki ekosustav u Istri je izmjerena njegova po-

vr.šina i to tako, daje zasebno izmjeren svaki šumski i ne.šumski ekosustav unutar pojedinog bioklimata. Do­bivena površina je izražena u km2 i u postotnom udjelu u Istri.

Za šumske i nešumske ekosustave u Istri, izmjerene su dužine vodotoka. Za izmjeru je korištena karta vo­dotoka Hrvatske, koju je Leksikograf^ski zavod Hrvat­ske koristio za prikaz hidrografske mreže u Vegetacij-skoj karti šumskih zajednica u monografiji "Šume u Hrvatskoj" (gl. ur. Đ. Rauš 1992). Na karti dakako

nisu navedeni svi već samo glavni i stalni vodotoci, čijaje dužina za svaki pojedini ekosustav prikazana u km te postotni udjel vodotoka u ekosustavima Istre.

!\'alazi Izmjerom površina ekosustava utvrđeno je da naj­

veći prostor u Istri zauzima ekosustav Kqcc (Tab. 4.). Taj se šumski ekosustav prostire na 405,75 km2, ne-šumski na 514,63 km2, ukupno na 920,38 km2 ili na 29,91 % površine Istre. Najmanji je Bhfc (v) i to samo šumski na 0,94 km2. Ukupna površina Istre prikazana na karti (br. 1 u prilogu) je 3.076,71 km, stoje vi.še od površine Županije istrarske (2.820 km), a to je zato ,Što županijska granica ide vrhotn Učke, u smjeru NNW-SSO, a na karti ekosustava prikazan je poluotok Istra s dijelom Primorsko-goranske županije.

Najveću površinu u Istri zauzima bioklimat ozna­čen simbolom "K", koji se prostire na 1.785,32 km2, ili na 58,03 % površitie Istre.

Tablica 4. Površina kopnenili ekosustava i dužine vodotoka u Istri Tahlc 4 Arcu ofcoutiiwnuti ecosystems and the leiiglb ofwilercoturses hi Jslria

Simboli ekosustava

Blile(v) Hsfk .lcqli ,lmqr Joqc .loqk Joqr Kqcc Kqck Kqer Loqc Loqk Ukupno

Površine km:

šuniske

0.94 241.25

22.50 150.38

6.56 125.31 99.69

405.75 243.81 160.06 23.06 21.56

1500.87

nešumske

0.00 127.19 32.56 86.13 12.81 79.69 51.38

514.63 363.63

97.44 174.13 36.25

1575.84

ukupno

0.94 368.44

55.06 236.51

19.37 205.00 151.07 920.38 607.44 257.50 197.19 57.81

3076.71

Udjel ekosustava u

Istri % 0.03

11.98 1.79 7.69 0.63 6,66 4^91

29.91 19.74 8.36 6.41 1.89

100.00

Dužine vodotoka km

u šumi

0.00 0.00

26.31 50.52

0.00 0,00

19.24 12.52 17.60 49.52

0.00 0.0O

175.71

izvan šume

0.00 0.00

.34.88 23.49

0.00 0.00

17.63 8.81 3.91

13.13 0.00 0.00

101.85

ukupno

0.00 0.00

61.19 74.01

0.00 0.00

36.87 21.33 21.51 62.65

0.00 0.00

277.56

Udjel u ekosustavima

Istre % 0.00 0.00

22.05 26.67

0.00 0.00

13.28 7.68 7.75

22.57 0.00 0.00

100.00

Vegetacija Istre pripada dvjema vegetacijskim regi­jama, i to, većim dijelom Mediteranskoj, a manjim dije­lom Eurosibirsko-sjevernoameričkoj regiji. U Medite­ranskoj je regiji najviše zastupljena submediteranska vegetacijska zona termofilnih listopadnih šuma, manjim dijelom eumediteranska zona vazdazelenih šuma. Eu-mediteranska je zona označena simbolom '^", a pro­stire se na 255,00 km2, ili na 8,29 % ukupne površine.

Dužina je vodotoka bitno različita i prema ekosus­tavima i prema bioklimatima.

Najveća dužina vodotoka je u ekosustavu .Imqr, ona iznosi 74,01 km ili 26,67 "^ dužme vodotoka u Istri, a od toga u šumi ih ima više od polovice (50,52 km).

Zanimljiva je činjenica da taj ekosustav (.Imqr) zau­zima samo 236,51 knr ili 7,69 % površine Istre, dakle, izrazito je visoka vodoopskrbljenost ekosustava.

U dolini rijeke Mime (Jcqh) je najveća relativna du­žina vodotoka, a uopće ih nema u 6 od 12 ekosustava Istre.

^ 4

ImSv^ibvii. J. Martinović, A. Vranković: TEMELJNE ODRIEDNICI- ŠUMSKIH liKOS^USTAVA . ŠLiiiiiirski lIM br 5 6, CXXVn qimi lW-256

ZAKLJUČAK - Conclusion

S čvrstim osloncem na G r a č a n i n o v (1950) pe­dološko-vegetac i jski slijed i bioklimatsko raščlanjenje kopnenih ekosustava u Hrvatskoj ( B e r t o v i ć 195^5., B e n o v i ć-Gl a v ač 1987) izradili smo i ovdje opisa­li idejno rješenje klasifikacije i kartosirai^jc naših kop­nenih ekosustava.

Naše je rješenje razrađeno u projektu koji je predan Ministarstvu znanosti i tehnologije u Zagrebu s mol­bom na razmatranje i tmaneuanje.

Ovom objavom projekta želja nam je obavijestiti stručnu i svekoliku javnost kako se danas na prirodo--znanstvenoj osnovici najbolje može i treba klasifici­rati i kartirati naše kopnene ekosustave.

LITERATURA - References B e r t o v i ć , S., D. C e s t a r , V. H r e n , J. M a r t i n o -

v i ć , (1967): Prilog poznavanju proizvodnih mogućnosti tla u Hrvatskom Primorju, zemljišta ibiljaka, Vol. 16, Beograd.

B e r t o v i ć , S. (1975): Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj. Acta biologica, VI 1/2, Prirodoslovna istraživanja JAZU 41, Zagreb.

B e r t o v i ć , S. (1983): Klima i klimatologija, Šumar­ska enciklopedija, II izdanje, sv. 2, Zagreb.

B e r t o v i ć , S. (1985): Klimatozonska vegetacija po­dručja Hrvatske. Prostorni plan SR Hrvatske, Zagreb.

B e r t o v i ć , S. (1985): Bioklimatske značajke SR Hr­vatske. Prostorni plan SR Hrvatske (Prirodni sustavi), Urbanistički institut SRH Zagreb.

B e r t o v i ć , S., V. G l a v a č , (1987): Tipologija šuma, Šumarska enciklopedija, II izdanje sv. 3, Zagreb.

G r a č a n i n , M. (1950): Typological investigation of Vegetation and Soil as Basis for Land Classifica­tion and involution. Trans.intern. Congress of Soil Science, Vol. II, 1-3, Amsterdam.

G rač a n i n , M., Lj. 1 1 ij a n i ć, (1977): Uvod u ekolo­giju bilja, Školska knjiga, Zagreb.

J e l a v i ć , V. i dr. (1999): Kartiranje kritičnog talože­nja "kiselih" sastojaka iz atmosfere na šumski ekosustav dijela sjeverozapadne Hrvatske (dva kvandranta EMEP mreže 50 x 50 km), Ekonerg, Zagreb.

J e l a v i ć , V i dr. (1998): Razvoj modela za kartiranje kritičnog opterećenja s primjenom na ekosusta­ve Gorskog kotara, Ekonerg, Zagreb.

L aba n, P, (1981) : Proceedings of the Workshop on Land Evaluation for Forestry. Wageningen.

M a r t i n o v i e . J., D. C e s t a r , (1987): Tla šumskih ekosustava Istre; u ediciji "Pedosfera Istre^' (Škorić i suradnici), Zagreb.

M a r t i nov i ć , J. (2000 a): Kopneni ekosustavi parko­va prirode u Hrvatskoj. Dokumentacija Uprave za zaštitu prirode u Ministarstvu okoliša i pros­tornog uređenja, Zagreb.

M ar t i no v i ć, J. (2000): Tla u Hrvatskoj, Zagreb. M e d v e d o v i ć , J . (2002): Karta potencijalne šumske

vegetacije Hrvatske (manuskript). R a u š . Đ . , I . T r i n a j s t i ć J . V u k e l i ć , J . M e d v e -

d o v i ć , 1992: Bihni svijet hrvatskih šuma. Po­glavlje u monografiii "Šume u Hrvatskoj" (gl. ur. Đ. Rauš), str. 33-80, Zagreb.

T r i n a j s t i ć , 1., Đ. R a u š , J. V u k e l i ć , J. M e d v e -d o v i ć , 1992: Vegetacijska karta šumskih zajed­nica Hrvatske. U prilogu monografije "Šume u Hrvatskoj'' (gl. ur. Đ. Rauš) iza str. 340, Zagreb.

V r i e s , W. (1991): Methodologies for the Assesmem and Mapping of Critical Loads and of the Impact of Abatment Strategies on Forest Soils, The Winand Staring Centre for Integrated Land, Soil and Water Research, Report 4C\ Wageningen.

SUMMAR:: This paper presenss a proposal for a project entitled '•Continental Ecosystems of Croatia.. Pivject content: natural-scientific classification of continental eco.vistems, a map of basic ecosystem n^pes: 1:500 000) and their biologica,, ecological and management interpretation. Criteria for the determination oftytJes and cartographcc units of continental ecosystems are: bio-climatic location of the site, taxonomic characteristic of vegetation cover and pedogcnetlc characteristic ofsoif while in ilw field of agriculture the composition of cultures is taken into consideratio.. An exam-

-m:

J. ML;L1M.-L1IIViI:, .1. Miirniiwiii. A. Vrankovi^. TV-:Ml'.UKV. 01)Ki;llNin'. <<L:MSKIil |-KOSU^T.\VA ... Šumarski list br. 5-<\ CXXVII (2TO3). 249-256

pIc offorcst vc'^cUUioiJ ill Istria is Uiken to demonstraee the main conceptual and cartographcc characteristics oftlie project.

Based on Gračaniin's (1950) pedological-vegetation sequence ami Ino-climatic break down of continental ecosystems in Croatia (Bertovic. 1985; Bertoviv-G[avuC\1987), we have worked out and described here a conceptual solution for classification and cartography in Croatian continental ecosys­tems.

Our solution has been presented as a project and forwarded to the Ministry of Sciences and Technology in Zagreb for consideraiion and financing

With this project propo.sal our intention is to inform the professional and general public of procedures for classification and mapping of Croatian con-tinental ecosy.stemis in the best po.ssihlc natural, scientific way.

256