uvod u windows

INFOMED [email protected]

092 188 9286

Neven Goršić Page 11/12/2012 2

Sadržaj: 1. Razvoj računala sa pregledom komponenti ----------------------------------------------------------------------- 3

1.1 Razvoj računala ---------------------------------------------------------------------------------------------- 3 1.2 Što nam to računalo pruža ---------------------------------------------------------------------------------- 4 1.3 Komponente računala --------------------------------------------------------------------------------------- 5 1.4 Terminologija ------------------------------------------------------------------------------------------------ 5 1.5 Datoteke ------------------------------------------------------------------------------------------------------- 6 1.6 Za one koji žele znati više: o komponentama računala ------------------------------------------------ 9

2. Elementi prozora i tipkovnice -------------------------------------------------------------------------------------- 11 2.1 Osnovni elementi grafičkog sučelja ---------------------------------------------------------------------- 11 2.2 "Rubni" dijelovi prozora ----------------------------------------------------------------------------------- 13 2.3 Postupci s mišem ------------------------------------------------------------------------------------------- 14 2.4 "Unutrašnji" dijelovi prozora ----------------------------------------------------------------------------- 14 2.5 Tipkovnica u službi prozora ------------------------------------------------------------------------------- 18 2.6 Za one koji žele znati više (napredne tipke sa tipkovnice) ------------------------------------------- 20

3. Snalaženje u Windows prostoru ----------------------------------------------------------------------------------- 21 3.1 Paljenje, gašenje i ponovno startanje -------------------------------------------------------------------- 21 3.2 Start tipka ---------------------------------------------------------------------------------------------------- 23 3.3 Organiziranje radne površine (Desktop) ---------------------------------------------------------------- 26 3.4 Za one koji žele znati više: pretraživanje---------------------------------------------------------------- 29

4. Rad sa jednostavnim Windows programima --------------------------------------------------------------------- 31 4.1 Calculator ---------------------------------------------------------------------------------------------------- 31 4.2 Za one koji žele znati više: calculator ------------------------------------------------------------------- 32 4.3 Notepad (notes, blok, bilježnica) ------------------------------------------------------------------------- 33

4.3.1 Unos teksta -------------------------------------------------------------------------------------------- 33 4.3.2 Operacije sa tekstualnim dokumentom ------------------------------------------------------------ 36

4.4 Za one koji žele znati više: Notepad --------------------------------------------------------------------- 41 4.5 CD Player (CD svirač) ------------------------------------------------------------------------------------- 42 4.6 Vrijeme osamostaljivanja ---------------------------------------------------------------------------------- 45

5. Upravljanje datotekama --------------------------------------------------------------------------------------------- 46 5.1 Datoteke i direktoriji --------------------------------------------------------------------------------------- 46 5.2 Windows Explorer (Preglednik ili istraživač prozora) ------------------------------------------------ 48

5.2.1 Vrste prikaza ------------------------------------------------------------------------------------------ 49 5.2.2 Kretanje po disku ------------------------------------------------------------------------------------- 54 5.2.3 Često korištene operacije sa file-ovima ----------------------------------------------------------- 54 5.2.4 Rad sa više Explorera istovremeno ---------------------------------------------------------------- 58

6. Internet ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 59 6.1 Korijeni ------------------------------------------------------------------------------------------------------- 59 6.2 Tehničke pretpostavke ------------------------------------------------------------------------------------- 59 6.3 Domaći ISP-ovi --------------------------------------------------------------------------------------------- 61 6.4 Novi pojmovi koje donosi Internet ----------------------------------------------------------------------- 61 6.5 Surf-anje Internet-om pomoću Internet Explorera ----------------------------------------------------- 63 6.6 Mail (elektronska pošta, pisma) -------------------------------------------------------------------------- 69 6.7 Za one koji žele znati više: postavke za Internet ------------------------------------------------------- 76 6.8 Za one koji žele znati više: postavke za mail ----------------------------------------------------------- 78 6.9 Za one koji žele znati više: arhiviranje mail-ova i adresa --------------------------------------------- 79


1. Razvoj računala sa pregledom komponenti

1.1 Razvoj ra čunala Ideje o unaprijeđenju postojećeg prate ljude od samih početaka. Kad smo gladni i goli željeli bismo se ogrijati i najesti. Čak i kad zadovoljimo svoje primarne potrebe, naš duh ne prestaje tražiti izazove. Stoljećima je znanje predavano usmenom predajom. Porastom količine znanja takav način prenošenja postao je nedostatan i ljudi se dosjetiše da pojmove i riječi mogu nacrtati. Od kamenih zidina prešlo se na tkaninu i papir i izumljene su knjige. Uskoro, rukom pisane knjige nisu mogle odgovoriti potražnji za znanjem. Potreba za brzinom i kvalitetom pisanja izrodila je pisaći stroj. Sa druge strane napretkom matematike, došlo se na ideju mehaničkog stroja za računanje. Do samo prije 20-tak godina, još uvijek se po dućanima moglo naći mehaničkih strojeva za zbrajanje. Napretkom elektrotehnike i teorijskih uvida u računarstvo, mehanička računala su ustupila mjesto elektromehaničkim. Taj korak je bio bitan jer su elektromehanička radila u binarnom sustavu umjesto u dekadskom, tj. računala su sa samo dva stanja, umjesto sa dotadašnjih deset. To je pojednostavljenje pružilo put razvoju budućih generacija računala baziranih na eletromagnetskim relejima, elektronskim cijevima i tranzistorima. U kompjuterskim počecima, sve naredbe su se izdavale putem prekidača sa 2 položaja: gore-dolje. Unos naredbi, tj. programa bio je prilično mukotrpan i izmišljen je bušač i čitač papirnatih kartica. Rezultati obrade su se također mogli prikazati putem papirnate kartice. Pojavom katodne cijevi i televizije, medij za prikaz rezultata postao je ekran na kojem su se ispisivala samo slova. Paralelno sa televizijskim ekranom na scenu je došla i tipkovnica kojom se unose slova, a računalo prevodi te naredbe sa engleskog u strojni jezik, jezik jedinica i nula. Sredinom 90-tih dolazi do realizacije ideje da računalo ne ispisuje samo unaprijed definirana slova, nego da crta grafiku. Definiran je grafički ekran koji se sastoji od velikog broja malih točkica koje računalo oboji. Na taj način se mogu rezultati i unosi prikazati daleko preciznije i bogatije od golog teksta. U takvom grafičkom okruženju izmišljen je i miš - mehanička naprava čiji se fizički položaj na stolu automatski odražava na položaj pripadajuće strelice na ekranu. Računalo može izvršavati više programa istovremeno (multi tasking) i svaki od njih je prikazan u svom okviru kojeg nazivamo prozorom (Windows). Sa mišem i tipkovnicom se možemo prebacivati između otvorenih prozora i upravljati njima. Iako na početku zamišljena isključivo za obavljanje matematičkih operacija, računala su danas sveprisutna i korist nam donose u skoro svim područjima života. Osmišljavanjem načina binarnog predstavljanja i teksta i zvuka i slike, otvorena su vrata primjeni računala u tiskarskoj industriji, te svim vrstama vođenja, skladištenja i obrade podataka. U zadnje je vrijeme naročit procvat doživjela dijagnostička medicina, koja postiže neslućene uspjehe primjenom dostignuća moderne fizike i računala. U jedno više nitko ne sumnja: bez računala više ne možemo.


1.2 Što nam to ra čunalo pruža Sasvim je prirodno i opravdano pitati se o svrhovitosti pojedinih ulaganja u našem životu. Susret sa informatičkom tehnologijom nije u tome nikakav izuzetak. Perpetuum mobile ne postoji i nikad ne možemo dobiti nešto ne uloživši pri tom ništa! Ta misao je dobro primjenjiva pri našem ulasku u svijet računala, jer govori o tome da moramo učiniti svjesni napor na početku da bi kasnije mogli uživati dobrobiti što računala sa sobom donose. Svako područje ljudske djelatnosti samo po sebi je prekrasno i uzbudljivo što dokazuju silni ljudi što su u tim područjima radili i iznjedrili velika otkrića. Računala jesu veliki i bogati svijet koji je svojom univerzalnošću i korisnošću zakucao na vrata svih ostalih područja. Da bi ste od njega imali koristi ne trebate biti doktor računarskih znanosti. To dobro znaju mala djeca koja na njemu pronalaze igrice, muzičari što na njemu skladaju i produciraju pjesme, arhitekti koji dizajniraju prekrasne interijere. Iako nitko od njih ne zna programirati i to im ni najmanje ne smeta! O vašem emotivnom stavu prema računalima će u velikoj mjeri ovisiti brzina vašeg napredovanja, stoga ne zatvarajte unaprijed vrata dobru koje vas iza njih čeka! Pogledajmo zajedno čime nas to računalo može privući i osvojiti naše povjerenje i naklonost. Računalo ima:

• veliku brzinu rada • nepogrešivost • veliku memoriju • neumornost • veliku primjenjivost.

Današnja računala rade na tipičnim frekvencijama od 1 GHz, što pojednostavljeno znači da mogu izvesti 1 000 000 000 elementarnih operacija u 1 sekundi. Općenito tako veliki broj je izvan našeg poimanja, ali približni osjećaj što on znači može nam dati ova usporedba. Pretpostavimo da imamo puno vremena i želimo brojati do 1 000 000 000. Ako za svaki broj utrošimo samo 1 sekundu, za taj posao trebat će nam 32 godine (bez spavanja)! Računalu za to treba samo 1 sekunda! Raketa u svom letu ne može pričekati sporo računalo da dovrši svoj proračun. Kompjuteri zaduženi za upravljanje radom nuklearne centrale moraju pravovremeno reagirati inače imamo potencijalnu katastrofu. Svi smo svjedoci vrlo otežanog ili onemogućenog telefoniranja za Novu godinu. Za takve primjene moramo upotrebljavati vrlo brza računala. Od tuda i potiče pojam vremenski kritičnih aplikacija, gdje nedovoljno brza računala potpuno onemogućuju primjenu. Računala jesu nepogrešiva po svojem konceptu. Ona mogu proizvesti krivi rezultat zbog nepravilnog programiranja od strane čovjeka ili kao posljedicu električke neispravnosti. Ako tih problema nema, računala proizvode samo točne rezultate. Porast memorijske sposobnosti računala je fascinantan. Već je 20-tak godina stalan intenzitet rasta tako da svake naredne dvije godine dobijamo duplo moćnije računalo po istoj cijeni (Moore-ov zakon). Tipični kapacitet čvrstog diska današnjih računala je 50 GB, što iznosi 50 000 knjiga sa po 500 stranica svaka (bez slika). Uz osigurane radne uvjete računala rade neumorno, dugo i pouzdano. Ona rade i kad mi spavamo, a i tamo gdje je za ljude opasno ili nedostupno. Uz sve to, cijeli radni vijek rade istom efikasnošću i preciznošću.


Uz pomoć elektronike bilo kakvu veličinu iz vanjskog svijeta možemo pretvoriti u brojeve razumljive računalu. Zajedno sa teorijskim i praktičkim znanjem o toj pojavi može se napisati računalni program koji će obrađivati primljene signale i prikazivati ih na računalu u obliku razumljivom čovjeku specijalisti. Na primjer ultrazvučna sonda proizvodi i odašilje zvučne valove u tijelo pacijenta. Ti valove prolaze kroz razne slojeve, lomeći se i odbijajući na svom putu. Potom prijamnik iste sonde hvata jeku tih valova i u naponskom impulsu ih prenosi do elektronskog sklopa za digitalizaciju, tj. za pretvaranje napona u brojeve. Stručnjaci fizike su dali teorijsko objašnjenje ponašanja valova i prema kojem je napisan program za prikazivanje rezultata ultrazvučne pretrage. Svi novi dijagnostički uređaji rade na istom principu. Upravo zbog tog brzi razvoj računala za sobom donosi i burni razvoj dijagnostike. Udruživši se sa njima život nam postaje lakši i podnošljiviji. Istina je da u takvom savezu gubimo dio svoje samostalnosti, ali to je cijena napretka. Već odavno smo i bez računala postali tehnološki ovisni. Teško bismo samostalno preživjeli bez proizvodnje hrane, odjeće i svega onoga što podrazumijevamo pod svakodnevnim potrepštinama. Ljudskom rodu jest imanentan napredak. On ima i dobre i loše strane. Izbjegavati ga ne možemo. Možemo samo dati svoj doprinos i pokušati ga učiniti što primjerenijem ljudskim potrebama.

1.3 Komponente ra čunala Računalo se sastoji od više dijelova, svaki zadužen za određeni zadatak pri obradi:

1) radna memorija je privremena i sadrži programe i podatke koji se trenutno obrađuju 2) vanjska memorija je stalna i čuva programe i podatke i kad je računalo ugašeno 3) procesor izvodi naredbe (programe) 4) tipkovnica služi za unos slova i brojeva, te za upravljanje programa 5) monitor je uređaj za pretvaranje električnih signala u sliku na flourescentnom zastoru (ekranu) 6) grafička kartica pretvara binarne brojeve u električni signal za monitor 7) miš služi za pomicanje strelice pokazivača miša po ekranu 8) pisač ispisuje tekst i grafiku 9) modem prenosi podatke preko telefonske mreže 10) mrežna kartica omogućuje spajanje i prenošenje podataka između više računala 11) zvučna kartica pretvara binarne brojeve u eletrični signal za zvučnike 12) zvučnici pretvaraju električni signal u zvučne valove 13) skener pretvara slike u računalni oblik (binarne brojeve) 14) čitač magnetnih kartica pretvara podatke sa magnetnog medija u binarne brojeve 15) radio/TV kartica pretvara radio/TV signal u binarne brojeve 16) posebne kartice pretvaraju razne eletrične signale u binarne brojeve 17) posebni uređaj koji pretvara neku fizičku veličinu u električni signal.

1.4 Terminologija U računalnoj industriji engleski jezik je isto što i latinski u medicini. Operativni sustav Windows nije preveden na hrvatski, pa ćemo koristiti originalne engleske termine sa prijevodom. Stoga je dobro usvojiti par osnovnih pojmova radi lakšeg snalaženja:


- Računalo je direktan prijevod engleskog pojma Computer i pod njim se prvenstveno

podrazumijeva skup svih tzv. PC (Personal Computer) kompatibilnih računala, sljedbenika prvog IBM-ovog osobnog računala (IBM PC).

- Software su sve naredbe grupirane u programe kao i svi podaci. - Hardware su svi fizički dijelovi računala. - OS (Operating System) je osnovni program na svakom računalu i posreduje između software-a i

hardware-a. OS Windows je taj koji na sebe uzima brigu o ispisivanju na pisač, spremanju na čvrsti disk, radu sa modemom, tako da o tome ne mora brinuti niti jedan drugi program (Word, Excel, Internet Explorer, ...).

- Instalacija je proces upisivanja i ugađanja novog programa ili fizičke komponente. - Mreža je međusobni spoj više računala. - Internet je mreža ogromnog broja računala na čitavom svijetu, koji su stalno ili povremeno

prisutni na njoj. - Web (World Wide Web = svjetska mreža) je mreža svih kompjutera koji sačinjavaju Internet. - Web site je mjesto određeno sa svojom jedinstvenom adresom oblika www.bug.hr na kojoj se

nalazi sadržaj specifičan za to mjesto i koji se može pretraživati sa programima za pregledavanje ("surf"-anje) weba kao što je Internet Explorer ili Netscape.

- E-mail (elektronsko pismo) predstavlja poruku sa ili bez privitka (attachment) koja se šalje putem Interneta nekom pojedincu na njegovu jedinstvenu e-mail adresu tipa: [email protected].

1.5 Datoteke Podaci su grupirani u cjeline koje se nazivaju datoteke (file). Ovisno o svojoj namjeni ti podaci mogu biti naredbe programa ili podatke nad kojima treba neki program izvršiti obradu. Razlika se manifestira u drugačijem pravilu davanja imena:

• Ime datoteke se u Windowsima označava sa imenom i nastavkom (extension), međusobno odijeljenih točkom.

• Najveća ukupna duljina imena je 235 znakova. • U imenu mogu biti sva slova, brojevi, razmak, znak _ i svi posebni znakovi osim: \ / : * " < > |. • Po nastavku se određuje "vrsta datoteke", tj. pridruženi joj program za obradu:

o exe, com, bat izvršna datoteka (program) o doc tekst za obradu sa Word-om, WordPad-om,... o txt tekst za NotePad, WordPad, Word,... o xls tablica za program Excel o mdb baza podataka za program Access o jpg, bmp, gif, tiff slike za programe Paint, ACDSEE,... o wav, mp3, ogg muzika za Windows Media Player,WinAmp,... o avi, mpeg, mov filmovi za program Windows Media Player o nastavak i točka ne mora postojati, ali je jako poželjno imati nastavak.

Zbog velikog broja datoteka, pretraživanje bi bilo sporo i nepregledno, te je smišljena tehnika njihovog grupiranja. Princip je doslovno prenesen iz ureda. Dokumenti se smještaju u nekoliko ormara, svaki sa svojim nazivom. Svaki ormar ima velike ladice, koje su također označene. U svakoj ladici postoje pretinci


sa različitim godištima ili početnim slovima, te u svakom pretincu postoji više omotnica, svaka sa svojim spisom. Direktoriji su naši ormari i ladice, oni su označen prostor u koje spremamo datoteke i nove direktorije, ako je potrebno. Radi razlikovanja direktorija od datoteka i programa (nastavak exe) koriste se različiti simboli:

Diskovi: floppy ( ), čvrsti disk ( ), CD ROM ( ), mrežni disk ( )

Direktorij: , u mreži dijeljeni direktorij ( )

Programi: , , , …

Datoteke: , , , , , , … Ono što je za ormar soba, to je za direktorije čvrsti disk, fizički uređaj koji pamti sve podatke. Budući da jedno računalo može posjedovati više diskova, svaki od njih je označen posebnim slovom radi razlikovanja, a iza slova se upisuje dvotočka ":". Poštuje se sljedeća konvencija:

• A: prvi floppy disk • B: drugi floppy disk (bez obzira da li ga imamo ili ne, slovo je zauzeto) • C: prvi čvrsti disk • D: drugi čvrsti disk • Nakon nizanja imena čvrstih diskova na red dolaze optički diskovi (CD ROM, CD RW, DVD) • F: CD ROM 1 • ... • Mrežni diskovi (ako smo povezani u mrežu) • G: mrežni disk 1 • ...

Programski je moguće podijeliti jedan fizički disk na nekoliko dijelova (partition) koje Windows prepoznaje kao zasebne diskove i mi o toj razlici ne moramo voditi računa. Program Windows Explorer daje vrlo zornu sliku organizacije direktorija (lijevi podprozor) i datoteka unutar otvorenog direktorija (desni podprozor), što možemo lijepo vidjeti na sljedećoj slici.


Direktoriji kraj svoje lijeve strane mogu imati znak + ili - :

• +: direktorij u sebi pored datoteka sadrži još poddirektorija koji nisu prikazani • –: svi su poddirektoriji prikazani • (bez znaka): nema više poddirektorija (to je najdublji direktorij u toj grani).

Za naziv datoteke možemo uzeti:

• dugo ime (apsolutna putanja; opisuje put kojim treba proći da bi došli do datoteke) • kratko ime (relativna putanja).

U apsolutnoj putanji navodimo kompletni put dolaska do datoteke, počevši od imena čvrstog diska do tražene datoteke i time precizno određujemo njen položaj i ime. Na primjer:

E:\Dance\Video\Foxtrot\Zigzag[1].avi. Vidimo da se imena direktorija međusobno odjeljuju znakom kose crte \ (ne zamijeniti sa "/"). Prevedeno na "ljudski" jezik to znači: pogledaj E disk, uđi u direktorij Uvod u Windows, tu pronađi i uđi u direktorij Slike, te uzmi datoteku Drop menu.jpg. Navođenje kratkog imena označava relativnu putanju, tj. ovisi od kojeg mjesta na disku promatramo. Evo nekoliko primjera zadavanja relativnih imena s obzirom na trenutni položaj na disku:

trenutni položaj: relativno ime: E:\ Uvod u Windows\Slike\Drop menu.jpg E:\Uvod u Windows\ Slike\Drop menu.jpg E:\Uvod u Windows\Slike\ Drop menu.jpg

U istom direktoriju ne mogu postojati dvije datoteke sa istim imenom i nastavkom, budući da se puno ime sastoji od imena, točke i nastavka zajedno.


Da bi smo lakše razumjeli osnovne operacije sa datotekama uveden je pojam privremenog odlagališta (clipboard). U njega se sprema tekst pri operaciji udvostruči (copy) i izreži (cut). Operacija uzimanja sadržaja iz privremenog odlagališta i ubacivanja na novo mjesto naziva se umetni (paste). Udvostručavanje i premještanje datoteke se dakle vrši kombinacijom oba postupka. Pri svakoj operaciji sa datotekama prvo se selektira jedna od njih, pa se tek onda izabere akcija:

• kopiranje (copy, paste): odlagalište se puni sa kopijom datoteke (original ostaje), stvaranjem nove datoteke (odlagalište se prazni)

• premještanje (cut, paste): odlagalište se puni sa kopijom datoteke (original se briše), stvaranjem nove datoteke (odlagalište se prazni)

• preimenovanje (rename) • brisanje (delete).

Opcija umetni (paste) nije moguća sa praznim odlagalištem.

1.6 Za one koji žele znati više: o komponentama ra čunala Memorija je organizirana da primi binarne podatke, tj. jedinice i nule. Broj koji ima 8 binarnih znamenaka ima duljinu od 1 bajta (byte). Veličina memorije se mjeri u broju bajtova koje može primiti. Tako imamo:

- 1 kB (kilo bajt): skup od približno tisuću (103 ) bajta (1kB = 1 024 bajta) - 1 MB (mega bajt) ima približno 106 bajta (1024*1024 = 1 048 576) - 1 GB (giga bajt) oko 109 bajta (1024*1024*1024 = 1 073 741 824).

Orijentacije radi, recimo da jedno slovo zauzima 1 bajt, stranica teksta 2 kB, a prosječna knjiga od 500 stranica 1 MB. Slike su zahtjevnije od teksta i ovisno o veličini mogu biti i preko 1 MB. 1) Radna memorija (RAM) se odnosi na brzu, ali privremenu memoriju iz koje mikroprocesor uzima podatke i naredbe. Pojam "privremena" označava da njen sadržaj nestane pri isključivanju iz struje, a brzina joj je približna procesorskoj. Aktualne memorije su reda veličine od 64 do 256 MB. Vrlo su jeftine, a mogu bitno doprinosi brzini čitavog računala, te se stoga na njima nikako ne smije štediti! 2) Podaci su se nekad spremali na magnetsku traku. Sa pojavom osobnih računala u igru je ušla disketa: izmjenjivi, plastični magnetski disk. Zbog velikog kapaciteta glavno sredstvo za pohranu je tvrdi disk: neizmjenjivi metalni ili stakleni disk presvučen magnetskim materijalom. Početkom 2000 godine optički mediji doživljavaju procvat i masovnu uporabu u obliku CD-ova (Compact Disk). Stalne ili vanjske memorije se odnose na medije koji čuvaju podatke i kad računalo nije uključeno:

- Floppy disk (1.44 MB), izmjenjiv, za čitanje i pisanje - Hard disk (10-100 GB), nije izmjenjiv, za čitanje i pisanje - CD ROM (700 MB), izmjenjiv, za čitanje i pisanje (uz poseban uređaj) - DVD (17 GB), izmjenjiv, samo za čitanje

3) "Najvažniji" dio kompjutera je mikroprocesor, koji je zadužen za izvršavanje naredbi nad podacima. Stariji mikroprocesori su bili 16-bitni, što znači da većinu naredbi mogu izvršavati nad podacima duljine


16 bita tj. 2 bajta. Sadašnji procesori su 32-bitni, a 2003. se očekuje masovan prijelaz na 64 bitne procesore. Osim količine podataka koju odjednom mogu zahvatiti i obraditi, mikroprocesori svoju moć obrade povećavaju i sa većim radnim taktom. Radni takt je naponski impuls koji daje nalog mikroprocesoru da izvrši slijedeću naredbu. Što je mikroprocesor brži to lakše podnosi veći radni takt koji danas iznosi od 1 do 2 GHz (milijardi puta u sekundi). Inače pojam frekvencija predstavlja broj koji opisuje kolika je učestalost nekog periodičkog procesa i izražava se u Hz. Intel i AMD su najvažniji proizvođači i svoje procesore nazivaju imenima kao što su Pentium 4, Celeron, Athlon, Duron. Obje vrste imaju mogućnost izvođenja svih komercijalnih programa. Iako se između sebe tek nebitno razlikuju performansama, razlike u cijenama mogu biti velike. Brzina računala ovisi i o drugim komponentama sustava, koje su puno sporije od procesora. Zbog toga će 2 puta brži procesor omogućiti samo 20-30% veću brzinu rada sustava. 4) Tipkovnica za njemački jezik je drukčije organizirana nego za hrvatski. Pri instaliranju operativnog sistema se postavljaju parametri koji će osigurati pravilan rad s pojedinom vrstom tipkovnice. Sve su izvedene iz osnovnog QWERTY rasporeda tipki. 5) Ekran je važna komponenta zbog koje nam rad sa računalom može biti ugodan, ali i poguban za vid. Dobar monitor može prikazati sliku 100-tinjak puta u sekundi što zbog tromosti oka predstavlja mirnu sliku. Granica postavljena ispitivanjima je oko 70 Hz (puta u sekundi = refresh rate = osvježenje ekrana). Postoje i norme za zračenje, koje svi monitori podržavaju. Kvalitetniji monitori mogu prikazati i veću sliku, pa danas imamo 15" monitore kao najmanje, te 17", 19" i 21" (" je oznaka za inch; 1" = 2.54 cm). Uz približno konstantnu veličinu pojedine točkice od 0.25 mm, na većem ekranu se može prikazati slika u većoj rezoluciji. Rezolucija je opis grafičkog ekrana i predstavlja umnožak horizontalnog i vertikalnog broja točaka. Standardne rezolucije su 640x480, 800x600, 1024x768. Svim tim brojevima je omjer 4:3, kao što su i odnosi fizičke širine i visine ekrana. 6) Grafičke kartice se brinu da podatke iz računala prikažu na ekranu na električki ispravan način. Sa njima se dobivaju programi za njihovo upravljanje (tzv. drivers) pomoću kojih ugađamo parametre kao što su rezolucija, broj boja, te osvježenje. U novije vrijeme se na grafičkim karticama nalaze i posebni procesori za obradu prostornih slika pod nazivom 3D procesori. 7) Miševi su izraženi kao male kutijice oblog oblika sa 2 ili 3 tipke. Uglavnom su simetričnog oblika, ali ima i asimetričnih, prilagođenih uglavnom dešnjacima. Najčešće nisu predmet pažljivog odabira s kojim možete izbjeći mnoge frustracije u svakodnevnom radu! 8) Prvi masovni napredak u ispisu je došao izumom igličnih pisača s glavom u obliku pravokutne matrice iglica. Svakom od njih se moglo upravljati i otisak na papiru je dobiven udarcem iglice na papir posredstvom trake namočene u tintu. Sljedeća generacija pisača su bili laserski pisači koji su putem lasera precizno naelektrizirali pojedina mjesta na valjku sa grafitnom prašinom, te je pomoću grijača upekli u papir. I danas su vrlo rašireni, ali spadaju u skuplji dio opreme. Tintni pisači su trenutno najtraženiji zbog povoljne cijene i dobrih karakteristika. Oni špricaju tintu na papir pomoću minijaturnih sapnica i omogućavaju ispis u boji.

Neven Goršić /12/2012 11

Najpoznatiji proizvođači su Epson, HP, Canon, Lexmark i svi pružaju širok izbor mogućnosti i cijena. 9) Modem nam služi da digitalne podatke prenesemo preko analogne ili digitalne telefonske mreže. U uporabi su analogni 56 kbs modemi i digitalni ISDN (128 kbs). Oznaka kbs daje maksimalnu brzinu prijenosa u broju kilo bitova u sekundi (kilo bites per second). Brzina u bajtovima se dobije dijeljenjem sa 8, dakle 56 kbs = 7 kBs (kilo bajta u sekundi). 10) Mrežna kartica povezuje više računala putem vlastite mreže. Najčešće su to 100 Mbps (miliona bita u sekundi) Ethernet kartce. 11) Zvučna kartica pretvara digitalne podatke u naponski impuls koji se šalje na zvučni izlaz (audio out). 12) Zvučnici se preko pojačala spajaju na zvučni izlaz iz zvučne kartice. 13) Skener pretvara fizičku sliku u digitalni oblik, tj. niz binarnih brojeva razumljivih računalu. Pomažu pri unosu starih dokumenata u računalo. 14) Čitač magnetnih kartica pomoću magnetne glave očitava promjene u smjeru i intenzitetu magnetnog polja na magnetnoj traci i pomoću programa detektira podatke zapisane na njoj. Na sličan način radi i floppy disk, kao i hard disk. 15) Radio/TV kartice nam omogućuju praćenje radio i TV programa na našem PC-ju. 16) Posebne kartice služe za prilagođenje posebnih vanjskih signala u digitalni zapis, kao što su EKG, ultrazvuk, NMR, CT, itd. 17) Mjerači temperature, vlage, intenziteta zračenja, tlaka, položaja i svi ostali moraju imati prilagođen izlaz naponskim karakteristikama ulaza kartice u računalu da bi njihove izlazne veličine mogli obraditi.

2. Elementi prozora i tipkovnice

2.1 Osnovni elementi grafi čkog su čelja Računalo može izvršavati i više programa istovremeno i svaki od njih je prikazan u svom okviru kojeg nazivamo prozorom (Windows). Niže možete vidjeti tipičan prozor programa za pisanje teksta: Word.


Ako je na ekranu prikazano više prozora istovremeno, među njima može postojati samo jedan odabrani ("selektirani") prozor. On ima traku sa imenom u boji, dok ostali imaju tu traku u sivoj boji. Potrebno je imati samo jedan odabrani prozor da bi se znalo na koji prozor se odnose pokrenute akcije i unesena slova. Miš je mala, zgodna spravica čiji se pomaci na stolu sinkrono odražavaju na pomicanje pokazivača miša na ekranu.

Pokazivač je prikazan kao kratka bijela strelica usmjerena gore lijevo ( ). Pri određivanju njenog položaja prema ostalim elementima prozora, referentna točka je njen vrh. Naime, ponekad je strelica veća od pojedinog elementa od interesa i prekriva više njih odjednom. Stoga je važno reći da vrh strlice određuje sa kojim elementom trenutno radimo. Osim pokazivača miša i prozora, na radnoj površini (desktop) grafički orijentiranog operativog sustava nalaze se i sličice programa i datoteka, zvane ikone (icons).

Na dnu ekrana se nalazi traka sa trenutno aktivnim programima (task bar). Svaki od pokrenutih programa ima pravokutnik sa svojim imenom. Sa desne strane nalaze se ikone programa pokrenutih "u pozadini". To su na primjer program za podešavanje jačine zvuka, mijenjanje jezika, sat i drugi.

Izbornik sa nazivom "Start" je vodič za mnoge zadatke koji se mogu obaviti direktno iz operativnog sistema, kao što su gašenje računala, traženje pojedinog dokumenta ili instaliranje pisača.


2.2 "Rubni" dijelovi prozora Svaki prozor sadrži neke osnovne elemente na svom okviru:

- Traka sa imenom prozora (Title bar), koja sadrži ime dokumenta i programa koji ga otvorio (u našem primjeru dokument se zove proba.txt, a program koja ga obrađuje je Notepad). Ona može služiti i za pomicanje putem "uzmi i ispusti" tehnike, koja će kasnije biti objašnjena.

- Na desnom kraju trake sa imenom se nalaze elementi za: o minimiziranje ( ): zatvara se prozor, ali je program i dalje pokrenut o maksimiziranje ( ): prozor se otvara preko čitavog ekrana o povratak na prethodnu veličinu ( ) o zatvaranje ( ): prozor i pripadajući program se zatvaraju.

Samo element za zatvaranje prozora se pojavljuje na svakom prozoru, dok prva tri elementa ne moraju uvijek biti prisutna.

- Traka s naredbama (Menu bar) sadrži imena grupa svih naredbi u tom programu (u našem primjeru to je linija sa imenima File, Edit, Format, Help).

- Alatna traka (tool bar) sadrži tipke sa asocijativnim slikama postupaka koje one predstavljaju:

- Prostori za unos teksta su bijeli pravokutnici (text box) različitih veličina i može ih biti više unutar istog prozora. Pravokutnici sa sivom pozadinom ispisuje sam program i mi u njih ništa ne možemo upisivati.

- Statusna traka sadrži podatke u stanju pojedinih događaja kao što su: uključena velika slova (Caps Lock), uključen numerički dio tipkovnice (Num Lock), uključen Insert ili Overwrite mod pisanja i tako dalje:

- Vodoravne i okomite trake za pomicanje unesenog sadržaja unutar prozora (scroll bars). Pojavljuju se samo ako je prozor premali da prikaže sadržaj u cijelosti.

- Desni i lijevi rub služi za mijenjanje širine prozora, a gornji i donji rub za mijenjanje visine. - Donji desni kut služi za istovremeno mijenjanje širine i visine prozora ( ).


2.3 Postupci s mišem Ovisno o položaju u odnosu na elemente prozora i ikone, pokazivač miša mijenja oblik i sposoban je za izvođenje različitih operacija:

- odabiranje jednog objekta: jedan klik na lijevu tipku miša po željenom objektu (promjeni se njegova boja, najčešće kao negativ)

- mijenjanje ili očitovanje svojstava: jedan klik desnom tipkom miša po željenom objektu i dobivamo kontekstni izbornik (vidi niže)

- "uzmi i ispusti": jedan klik lijevom tipkom miša po željenom objektu s tim da se ta tipka stalno drži pritisnuta, pomicanje objekta na novo mjesto i njegovo "ispuštanje" oslobađanjem pritisnute lijeve tipke

- odabiranje više objekata: klik na lijevu tipku miša sa lijeve gornje strane u odnosu na željene objekte, držanje stalno pritisnute lijeve tipke, njihovo uokvirenje do donje desne strane, te otpuštanje miša (svi objekti unutar tog pravokutnika su odabrani).

- pokretanje: jedan klik lijevom tipkom miša po željenom objektu i klik na tipku Enter - pokretanje (drugi način): brzi, dvostruki klik lijevom tipkom miša po željenom objektu.

Konkretnu upotrebu tih tehnika nalazimo kod mijenjanja veličine i položaja prozora, pokretanja programa ili skoka u hipertekstu:

- ako se ona nađe iznad desnog ili lijevog ruba prozora s njom možemo mijenjati širinu prozora i oblik joj se mijenja u

- ako se pak našla iznad gornjeg ili donjeg ruba prozora s njom možemo mijenjati visinu prozora i oblik joj se mijenja u

- moguće je istovremeno mijenjati i širinu i visinu prozora kad se pokazivač nađe na donjem desnom kutu prozora () i tada pokazivač promjeni svoj oblik u

- premjestiti prozor je moguće sa "uzmi i ispusti" postupkom kliknuvši na traku sa imenom prozora, pomaknuvši ga na drugo mjesto i tamo ga ispustivši. Za to vrijeme pointer miša izgleda ovako

- program se pokreće sa brzim dvoklikom na ikonicu programa na radnoj površini ili njegovim odabirom sa lijevim klikom i pritiskom tipke Enter

- ako pokrenuti program iziskuje duže vrijeme pokretanja umjesto strelice pojaviti će se pješčani sat

( ): signal da računalo nešto radi za to vrijeme

- pozicioniranjem pokazivača iznad linka unutar hiperteksta, pokazivač mijenja oblik u . Kod hiperteksta, klik na pojedine, posebno označene riječi vodi nas na drugo mjesto u tekstu povezanom preko nje (link = veza).

2.4 "Unutrašnji" dijelovi prozora Traka sa naredbama pokazuje samo imena grupa. Da bi vidjeli sve naredbe u nekoj grupi moramo kliknuti na njeno ime ili pritisnuti tipku Alt i pripadajuće podcrtano slovo u njenom imenu. Tada se ispod nje otvara spuštajući izbornik sa popisom svih opcija te grupe.


Željenu opciju dobivamo klikom lijeve tipke miša po njoj ili šetnjom sa strelicama i pritiskom na tipku Enter na tipkovnici. Za razliku od opcija koje se odmah izvršavaju klikom po njima, opcije čija imena završavaju na 3 točkice (...) predstavljaju odlazak u novi prozor gdje se sa više podataka specificira dotična naredba. Sive vodoravne crte između pojednih naredbi predstavljaju granice podgrupa unutar glavne grupe. Ušavši u neki izbornik mi uvijek imamo priliku ne odabrati ništa vraćajući se van sa tipkom Esc ili kliknuvši negdje izvan spuštenog izbornika. Na padajućim izbornicima se mogu pojaviti naredbe sa malim crnim trokutićem na desnom rubu koji predstavlja put do nove grupe naredbi.

Padajući izbornik možemo dobiti i odabiranjem nekog objekta (ili grupe), te klikom po njima sa desnom tipkom miša. U tom slučaju dobiti ćemo izbornik upravo prilagođen odabranom objektu (tzv. kontekstno orijentirani izbornik). Zbog toga je popis opcija koje dobijamo u kontekstno orijentiranom izborniku uvijek različit za različite objekte.


Na primjer, ako kliknemo desnom tipkom miša na ikonicu teksta recept.txt, dobiti ćemo slijedeće operacije: otvaranje (open) ispis na pisač (print) rad sa (nudi se izbor programa) komprimiranje (Add to Zip) slanje na (Send To) mail, floppy,... premještanje u privremeno odlagalište (Cut) udvostručavanje njegovog sadržaja u privremeno odlagalište (Copy) kreiranje pokazivača (Create Shortcut) brisanje (Delete) preimenovanje (Rename) pregled svojstva (Properties) (veličina, autor, datum,.. Za razliku od malog, crnog trokutića okrenutog na desno, pojava malog crnog trokutića okrenutog na

dolje ( ) ukazuje da ispod njega postoji popis objekata na odabir (ne naredbi). Iz slike razabiremo da na taj način za veličinu slova možemo izabrati jednu od ponuđenih: 8, 9, 10, 11, 12, 14, ...

Ako moramo izabrati samo jednu od ponuđenih opcija koristimo se opcijskim tipkama u obliku malog kruga ( ). Sve opcije napisane u istom okviru (frame) pripadaju izboru samo jedne od njih. Ako smo izabrali pogrešnu opciju ispravak te greške jest jednostavni klik na željenu opciju. Potvrda odabira se vrši tek pri aktiviranjem neke tipke tipa OK, Spremi ili slično. Na slici je samo opcija All izabrana od tri ponuđene.


Ponekad jedan okvir sadrži popis više opcija od kojih možemo istovremeno izabrati i više njih. Tada se uz

svaku opciju pojavljuje mali kvadratić ( ) za potvrdu (check box). Ako je uključen pojavljuje se "kvačica", a inače je prazan. Brisanje kvačice dobijamo još jednim klikom na isti kvadratić. Na slici programa Hipokrat u okviru Postupci vidimo popis nekoliko postupaka pri obradi pacijenta od kojih može biti i više istovremeno uključeno.

Zadnja 2 postupka (dolje desno u okviru Postupci) nisu unaprijed definirana i sadrže polje za unos teksta. U njih možemo ručno zapisati šifru rijetko korištenog postupka ili možemo kliknuti na tipku sa 3 točkice ( ). Kao prije opisane opcije čije ime završava na 3 točkice, tako i ovdje vrijedi da klikom na nju dobivamo novi prozor sa popisom svih postupaka, gdje željeni izaberemo pretraživanjem po početnim slovima opisa postupka. U nekim slučajevima izbor jedne opcije može isključivati drugu i tada se potonja pojavljuje ispisana sivim umjesto crnim slovima. To možemo vidjeti na gornjoj slici u okviru Dijagnoza: uključivanje opcije Učešće automatski onemogućava opciju Osnova oslobađanja. Naravno, vrijedi i obrat: odabirom članka po kojem je ostvareno pravo na oslobađanje u dijelu medicinskih troškova (Osnova oslobođenja), automatski se "onesposobljava" opcija Učešće.


Taj princip vrijedi općenito: sve opcije koje su nedostupne (neaktivne) u trenutnoj situaciji, a inače postoje, su ispisane sivim umjesto crnim slovima. Kada je količina informacija koja treba biti prikazana u jednom prozoru toliko velika da ne može biti fizički smještena na toj površini, uveden je raspored opcija po stranicama (Tabs), koje na svom gornjem dijelu imaju usku traku sa svojim imenom ("zaglavlje"). Pregled sadržaja pojedine stranice dobivamo klikom na njeno zaglavlje sa imenom. Imena stranica na donjem prozoru su Osnovni podaci, Anamneza, Posjete, Recepti, Uputnice, Cjepiva, Bolovanja i Povijest bolesti.

Skoro svaki prozor na sebi ima grupu tipki za pokretanje neke akcije, kao što su OK, Poništi, Spremi, Odustani i njima slične. Uvijek su smještene uz desni ili donji rub prozora. Aktiviraju se klikom miša ili tipkovnice. Ona tipka koja ima podebljani rub predstavlja tipku koja će se aktivirati ako pritisnemo Enter bez obzira na položaj pokazivača miša. Mijenjanje podrazumijevane tipke postižemo pritiskom na strelice ili tipku Tab na tipkovnici.

2.5 Tipkovnica u službi prozora Osim za unošenje teksta tipkovnica u Operativnom sustavu Windows služi i kao zamjena i nadopuna operacijama s mišem zbog veće brzine rada. Naime, davno je primjećeno da se brzina rada sa mišem ne može mjeriti sa tipkovnicom. Dok za pritisak neke tipke na tipkovnici treba desetinka sekunde, pomicanje miša na točno određenu poziciju i klik oduzimaju sekundu ili dvije.


Svoj osnovni oblik, tzv. QWERTY raspored (pogledajte srednji red tipkovnice), preuzela je od stare pisaće mašine, ali je obogaćena raznim kontrolnim i funkcijskim tipkama radi upotrebe vezane uz računare. Što je tablica množenja za matematiku, to je tablica značenja tipki za rad sa računarima. Što je prije usvojite, manje ćete muke poslje imati. Ipak, ne morate je zapamtiti napamet. U toku rada će vam zatrebati da napišete @ ili °C, da skoknete do kraja reda ili na početak teksta, pa ćete zaviriti u tablicu. I tako ćete, malo po malo, zapamtiti ono što je za vas najpotrebnije. Evo popisa značenja osnovnih tipki sa tipkovnice: Čč, Ćć, Žž Nalaze se za 1, 2 i 3 tipke desno od tipke slova L. Šš, Đđ Nalaze se za 1 i 2 tipke desno od tipke slova P. Caps Lock Tipka koja nam omogućuje stalno pisanje velikih slova. Da bi dobili mala slova moramo

je ponovo pritisnuti (isključenje) ili pritisnuti privremeno tipku Shift (Capitals = velika slova). Najčešći je uzrok krivo upisane lozinke!

Shift Omogućuje nam pisanje posebnih znakova nacrtanih iznad brojeva u redu ispod funkcijskih tipki !"#$%&/()=, te za dobivanje znakova koji su kao gornji nacrtani na bilo kojoj tipki na tipkovnici. Isto tako tipka Shift omogućuje privremeno pisanje velikih slova, pa je moramo imati pritisnutu dok tipkamo željeno slovo. Isto tako pritisak na Shift nam može dati malo slovo ako je Caps Lock uključen. Shift dakle uvijek daje privremen prelazak na drugu vrstu slova (VELIKA/mala). Ako stalno pišemo mala slova, a samo povremeno velika, držati ćemo Caps Lock tipku isključenu, a Shift ćemo upotrebljavati samo povremeno kad pišemo veliko slovo. Ako pak pišemo stalno velika slova, a mala tek povremeno, Caps Lock treba uključiti, a Shift samo povremeno kad naiđe malo slovo.

Num Lock Uključuje ili isključuje numerički dio tipkovnice. Kad je uključen dobivamo brojeve, a kad je isključen dobivamo funkcije tipki strelica, Home, End, …

Home Vraća pokazivač unosa teksta (kursor) na početak reda. Pokazivač unosa teksta pokazuje mjesto gdje će biti upisan slijedeći znak.

End Šalje pokazivač unosa teksta na kraj reda. PgUp (Page Up)

Pomiče pokazivač unosa teksta cijeli ekran gore, prema stranicama s manjim rednim brojem, tj. prema početku dokumenta.

PgDn (P.Down)

Pomiče pokazivač unosa teksta cijeli ekran dolje, prema stranicama sa većim rednim brojem, tj. prema kraju dokumenta.

Insert Kod računala postoje 2 načina pisanja: umetanje s razmicanjem i umetanje s brisanjem. U prvom modu (Insert) napisano slovo se umeće na trenutnu poziciju i sva slova desno od njega se pomiču, dok u drugom modu (Overwrite) tekst koji pišemo briše postojeći.

Delete, Shift + Del

Briše napisano slovo desno od pokazivača za unos za tekst i služi za ulazak u osnovni sistemski program (BIOS). Ako u Windowsima odaberemo neki objekt i pritisnemo Del taj objekt se briše. Točnije, time ga stavljamo u "Kantu za smeće" (Recycle Bin). To je prostor na hard disku namjenjen smještaju obrisanih dokumenata radi njihovog ponovnog obnavljanja, ako se za to ukaže potreba. Ako pak držimo Shift dok pritišćemo Del, tada je taj objekt nepovratno obrisan.


Backspace Briše napisano slovo lijevo od pokazivača za unos za tekst. U Windowsima često služi za povratak na prethodni direktorij bliži osnovnom (Windows Explorer) ili prethodnu web stranicu (Internet Explorer).

Pause Služi za privremeno zaustavljanje rada programa. Rabi se svugdje gdje želimo vidjeti međurezultate radi provjere ili radi naše odsutnosti.

Enter Tipka za prelazak u novi red kod pisanja teksta. U Windowsima to je tipka na tipkovnici kojom se aktivira podrazumjevana tipka (podebljanog okvira) na prozoru.

Razmak (Space)

Umeće prazan prostor između dva slova. U widowsima služi za uključivanje ili isključivanje kvačice ako je trenutno označen kvadratić za potvrdu.

Strelice Služe za pomicanje po tekstu znak po znak u smjeru gore, dolje, lijevo ili desno. S njima možemo i označavati tekst držeći stalno pritisnutu tipku Shift i pomićući se sa strelicama u potrebnom smijeru. U Windowsima pored tekstualne zadaće služe i za pomicanje po grafičkom ekranu kada je sadržaj prozora preveliki da bi se vidio u cijelosti.

F1,…,F12 Funkcijske tipke su zaživjele davno prije pojave grafičkog sučelja kao pokretači najčešće korištenih naredbi. Različiti programi im daju različite uloge, ali tipka F1 u svima znači traženje pomoći.

Esc Znači napuštanje prozora bez spremanja unešene promjene.

2.6 Za one koji žele znati više (napredne tipke sa tipkovnice) PrtSc Nekad je to bila naredba za ispis sadržaja ekrana na pisaču, a danas se njome prenosi

sadržaj cijelog grafičkog ekrana u privremeno odlagalište (Clipboard). Alt + PrtSc Prenosi samo sadržaj aktivnog prozora u privremeno odlagalište. Control Nekad je služila i za pisanje nevidljivog teksta. Njome se danas izvode "kontrolne"

operacije tipa: CTRL + X = Izreži (Cut) CTRL + C = Kopiraj (Copy) CTRL + V = Umetni (Paste) CTRL + Z = Poništi zadnju operaciju (Undo) CTRL + Home = Skoči na početak teksta CTRL + End = Skoči na kraj teksta CTRL + Esc = Pokreni Start tipku na komandnoj traci (Task Bar). Znak + znači da se prvo pritisne tipka Control (CTRL), pa se držeći je i dalje pritisnutom istovremeno pritisne i tipka X, C, V ili Z.

Alt Ona nam služi i da bi mogli napisati posebne znakove i to samo sa desnom Alt tipkom, koja je označena sa AltGr (kombinacija 2 tipke: Alt + slovo): ALT + Q = \, ALT + V = @, ALT + W = |, ALT + B = {, ALT + N = }, ALT + M = §, ALT + F = [, ALT + G = ], ALT + L = Ł, ALT + R = ®, ALT + C = ©, ALT + T = ™, ALT + 1 = ~,


Postoje i kombinacije sa 3 tipke: Alt + broj + slovo koje nam daju egzotične znakove: ˇ^˘°˛`˙´˝¨¸. Od svih njih jedino nam je zanimljiv kružić pomoću koga pišemo stupnjeve Celzijuse °C (Alt + 5, Shift + c) . U Windowsima nam služi za aktiviranje trake sa opcijama (Menu bar), tako da pritisnemo Alt, te nakon toga pritisnemo slovo koje je pocrtano u imenu grupe opcija koju želimo otvoriti. Na primjer ALT + F otvara menu File.

CTRL (Alt) + F tipke

U kombinaciji sa funkcijskim tipkama omogućava rukavanje sa programima: CTRL + F4 = gašenje trenutno aktivnog prozora (Close) ALT + F4 = gašenje trenutno aktivnog programa sa svim podprozorima ALT + F4 = gašenje računala ako pri tom nije niti jedan program odabran, iako više njih može biti pokrenuto ALT + F5 = povratak na prethodnu veličinu prozora (Restore)

Tab, Shift + Tab

Pri pisanju teksta u Notepadu (sva slova iste širine) Tab uzrokuje pomicanje pokazivača u desno za 8 mijesta. Ako držimo stisnutu tipku Shift pomicati ćemo se u lijevo, umjesto u desno. U kompleksnijem programu za tekst, kao što je Word, Tab uzrokuje skok na desno za unaprijed određeni pomak izražen u cm. Budući da pojedina slova više ne moraju biti iste širine, taj fiksni razmak se ne može više izraziti preko broja slova kao u prethodnom slučaju. U Windows-ima, Tab ima posebnu ulogu skakanja sa jednog elementa prozora na drugi po redosljedu dolje i desno. I ovdje vrijedi ako držimo pritisnutu i tipku Shift da ćemo se pomicati u suprotnom smijeru, dakle gore i lijevo. Ti elementi su kontrolni kvadrati, tekstualni kvadrati, opcijske tipke i tipke za pokretanje akcije.

Alt + Tab, Alt + Shift + Tab

Izabiranje za rad jednog od nekoliko trenutno pokrenutih programa. Stalno držeći Alt i pritiskajući tipku Tab više puta prelazimo sa jednog na drugi program u desno. Ako k tome držimo pritisnutu tipku Shift pomicati ćemo se na lijevo. Došavši na željeni program jednostavno otpustimo sve tipke.

CTRL + Alt + Del

Kontrola izvršenja svih pokrenutih programa (Task Manager). Tu možemo vidjeti koji su programi pokrenuti i izabrati pojedinog za nasilni prekid. Koristi se u slučaju da se neki od programa "zamrznuo". Ako još jednom pritisnemo istu kombinaciju tipki (CTRL + Alt + Del) ugasiti ćemo i pokrenuti računalo iz početka (Restart). Koristi se kad rečunalo više ne reagira ili pri postupku instalacija novih programa ili dijelova računala.

3. Snalaženje u Windows prostoru

3.1 Paljenje, gašenje i ponovno startanje Pri paljenju računala najprije upalite sve periferne dijelove: ekran, pisač (čitač magnetske kartice se napaja preko tipkovnice) i zvučnike, pa tek na kraju samo računalo. Time ćete omogućiti računalu da pravilno i na vrijeme prepozna sve uređaje sa kojima raspolaže, te ga poštediti od strujnih šokova pri paljenju pojedine komponente sa kojima je spojen.


Pri gašenju je priča obrnuta: prvo se gasi samo računalo, pa tek onda ostale komponente. Ako kojim slučajem ostavljate računalo stalno uključeno svakako podesite opcije za štednju energije, jer se one brinu da nakon određenog vremena neaktivnosti samostalno ugase ekran, hard disk i još poneke dijelove računala. Ako je sve u redu spojeno, uključeno i pravilno instalirano, pola minute (ili više) nakon paljenja naći ćete se u Windows-ima. Ta brzina jako ovisi o "starosti" vašeg stroja, tj. od aktualnosti njegovih komponenti, pa samo podizanje Windowsa na nekim straojevima može potrajati i par minuta. Po završetku rada i zatvaranju svih pokrenutih programa (prozora), Windowse gasimo odlaskom na Start tipku u donjem lijevom kutu ekrana, odabirući opciju Shut Down (sve radimo sa mišem: spustimo ga do tipke Start, kliknemo lijevom tipkom na nju, podignemo ga malo dok ne označimo Shut Down opciju, te tada kliknemo lijevom tipkom miša na nju):

Pri tome nam se otvara novi prozor (sjećamo se značenja oznake ...) u kojem odabiremo kakvo "gašenje" zapravo želimo:

• Shut Down (stvarno gašenje) • Restart (gašenje sa neposrednim ponovnim paljenjem) • Stand by (odlazak u "uspavani" mod rada, gdje je većina komponenti ugašena).

U slučaju nepravilnog ili prisilnog gašenja, pri ponovnom paljenju računala pokreće se program Scan Disk koji pokušava popraviti oštećene datoteke. Iako je u tom pokušaju prilično uspješan, zna se dogoditi da i ne uspije. Stoga slijedite regularni način izlaska iz Windowsa! Restart je najčešće potreban pri sistemskim zahvatima dodavanja novih dijelova računalu ili instaliranja novih programa. Stand by koristimo kada se na kratko želimo odvojiti od računala s namjerom skorog povratka. Time osim energije štedimo i vrijeme potrebno za ponovno paljenje i pokretanje svih programa sa kojima smo u tom trenutku radili. Povratak iz Stand by moda nas vraća točno tamo gdje smo stali prije njegova uključenja, pa prije njegove upotrebe nema smisla zatvoriti sve otvorene prozore, kao što to činimo kad doista želimo ugasiti računalo.


3.2 Start tipka Na prethodnoj slici smo vidjeli da tipka Start skriva i druge opcije osim Shut Down:

• Programs • Documents • Settings • Search • Help • Run...

Ovisno o instaliranim programima sadržaj gornje slike različit je za različita računala. Elementi izbornika mogu biti:

• Programi • Dokumenti • Internet linkovi.

Klikom na redak sa sličicom i imenom programa pokrećemo dotični program. Klikom na dokument ustvari pokrećemo program sa kojim je stvoren i u njega se tek onda učitava sam dokumet. Pokretanjem linka, pokreće se program za pretraživanje Interneta i pokušava se spojiti sa kompjuterom na danoj adresi (npr. www.sophos.com).

• Start, Programs skriva iza sebe (sjećamo se značenja malog crnog trokutića okrenutog nadesno) sve programe instalirane na tom računalu i organizirane po grupama: Accessories (dodaci), StartUp itd. Svaka od tih grupa u sebi sadrži programe, a neki mogu biti i izdvojeni van njih kao: Internet Explorer, MS-DOS Prompt, Outlook Express, Windows Explorer i ostali.

• Start, Favorites sadrži popis svih Internet stranica koje smo memorirali.

• Start, Documents pamti 16 "najsvježijih" dokumenata sa kojima smo radili.

• Start, Settings daje opcije za podešavanje izgleda ekrana (Desktop), instaliranje pisača, te grupu

programa pod nazivom Control Panel (Kontrolna ploča). Ona sadrži programe koj služe za fino ugađanje Windowsa za rad sa svim fizičkom komponentama računala: modemi, CD ROM-ovi, mrežne i ostale kartice, za podešenja vremena, jezika, za dodavanje novih komponenti računalu, kao i za dodavanje novih i uklanjanje starih programa.


Rad sa njima iziskuje napredno poznavanje računala i OS-a istovremeno, pa ih ovdje nećemo opisivati. Izuzetak ćemo napraviti zbog programa Printers, budući da na njega možemo naići iz bilo kojeg drugog programa, svaki put kad na papir ispisujemo neki dokument. Svi napredniji programi u grupi opcija File imaju opciju Print... koja nam omogućuje definiranje dodatnih parametara pri ispisu.


Sam izgled prozora Print zavisi od vrste printera kojeg imamo, ali varira i od programa do programa iz kojega ga pokrećemo. Ipak svi oni imaju zajednički skup parametara. Slijedeći prozor Print je pozvan iz programa Word za laserski printer HP Laser Jet 1200. Na njemu nam se pruža mogućnost:

• izbora pisača ako ih imamo više (okvir Printer, polje Name) • izbora stranica za ispis (okvir Page range, opcije: All, Current page, Pages) • određivanja broj kopija (okvir Copies, polje Number of copies) • odabira načina slaganja ispisanih dokumenata (okvir Copies, check box Collate; ako

imamo kvačicu tada će svaki dokument biti zasebno ispisan, a ako nemamo kvačicu tada će zajedno biti ispisane na primjer 3 prve stranice, pa 3 druge itd.)

• odabira broja stranica dokumenta koje možemo ispisati na jednu fizičku stranicu uz adekvatno smanjivanje (okvir Zoom, Pages per Sheet: 1,2,4,8,16)

• određivanja automatskog samnjivanja ili uvećavanja da bi dokument što bolje odgovarao papiru na kojem ispisujemo (okvir Zoom, opcija Scale to paper size:)

• dodatnog izbora stranica za ispis: sve, neparne ili parne (Print: All pages in range, Odd pages, Even pages).

Na žalost ovaj lijepi izbor nije kompletan, pa za neke opcije moramo posegnuti tipkom Properties kojom pozivamo program Printer. Evo prikaza nekih od stranica sa opcijama (Tabs):

• Paper: stranica All Pages, polje Size is (određivanje veličine papira A4, A5, ...) • Finishing: okvir Documents Options, check box Print on Both Sides (Manually)

(određivanje dvostranog ispisa sa ručnim umetanjem listova). Samo skuplji printeri u sebi imaju jedinicu za prevrtanje stranica, tj. mogućnost automatskog dvostranog ispisa. Jeftiniji to mogu napraviti uz asistenciju čovjeka.

• Start, Find nam daje mogućnost pretraživanja računala za nekim dokumentom ili programom. Ako smo umreženi sa drugim računalima možemo pretraživati mrežu za nekim računalom ili pisačem.

• Start, Help pokreće program za pomoć. U njemu možemo pretraživati po:


o sadržaju (Content). Tu pretražujemo po unaprijed ponuđenim poglavljima sadržaj pomoći, baš kao običnu knjigu. Na primjeru je pokazan način kako smo došli do uputa o traženju konkretne datoteke (file) ili direktorija (folder).

o indexu. Tu pretražujemo po unaprijed definiranim ključnim riječima, baš kao i kod obične

knjige koja, obično na kraju ima Index sa popisom pojmova i stranicom gdje se oni mogu pronaći. Istovremeno dok tipkamo prva slova riječi za index, u doljnjem prozoru se nižu članci sa tom tematikom. Ako nas zanima koji od njih, trebamo kliknuti na željeni i na tipku Display (prikaži) da bi vidjeli cijeli sadržaj danog članka.

o ključnoj riječi (key word). Nakon upisane ključne riječi po našem izboru i klika na tipku

List Topics (ispiši teme) dobiti ćemo popis svih članaka koji u sebi sadrže zadanu ključnu riječ. Odabravši jednog od njih i kliknuvši na tipku Display dobiti ćemo prikaz tog članka, gdje je naša ključna riječ zatamnjena na svim mjestima gdje se pojavljuje.

Kao što vidimo Help za Windows-e je napisan na engleskom i nema prijevoda na hrvatski. Zbog toga je nužno, barem elementarno poznavanje engleskog jezika. Čak i kad radite sa programom koji je u potpunosti na hrvatskom, uvijek ćete morati nešto napraviti i izvan njega. Na primjer kada ispisujete dokument na pisaču, vi morate ući u program koji njime upravlja, a on je na engleskom. Slična priča je i sa spajanjem na Internet, slanjem i primanjem elektronske pošte, a da ne govorimo o pretraživanju Interneta koji se proteže cijelom Zemljom. Mnoštvo Internet stranica sadrži dvojezičan sadržaj: lokalni i engleski, a dio njih sadrži samo lokalni ili samo engleski.

3.3 Organiziranje radne površine (Desktop) Ikonice možemo pomicati po ekranu sa uzmi i ispusti tehnikom. Pomicati možemo i više njih odjednom, tak da ih uokvirimo (ista tehnika), klikom na neku od njih i njihovim odvlačenjem na novo mjesto.


Pomoću uzmi i ispusti tehnike možemo odvući i neki dokument na ikonicu nekog programa: na primjer odvlačenje dokumenta prilog.txt na ikonicu Word-a. Time će se pokrenuti program Word i u njega će se učitati tekst iz Priloga. Na taj način možemo koristiti spajanje raznih dokumenata sa programima i bez Copy, Paste operacija. Ikonice možemo po ekranu sami razmještati sa uzmi i ispusti (drag & drop) tehnikom i time stvoriti, samo nama primjeren kreativni nered. Windows-i nam ipak pružaju mogućnost njihova uređenja. Ako kliknemo desnom tipkom miša po praznom dijelu ekrana dobiti ćemo padajući izbornik sa opcijama za njegovo uređenje (arrange) po:

• zamišljenim redovima i stupcima (Line Up) (pri tome se sve ikonice postave u njima najbliži stupac i redak)

• po imenu (Name); to je popis po abecedi • po tipu (Type); grupiraju se po tipu: programi, datoteke, direktoriji • po veličini (Size) koju zauzimaju na čvrstom disku • po datumu (Date) kada su kreirani • automatsko slaganje (Auto Arrange) svih ikonica u stupce počevši s lijeva.

Što vam najviše odgovara utvrdite sami, ali iz iskustva mogu reći da je najčešći oblik uređenja ikonica kreativni nered poravnat sa Line Up Icons opcijom. Iz gornje slike poželjno je uočiti još dvije važne opcije: New (novi) i Properties (svojstva). Odabravši opciju New možemo kreirati novi, prazni dokument (text, sliku, tablicu,...), direktorij ili prečicu (shortcut) na radnoj površini. Odabravši neki od dokumenata dajemo mu ime, a dvoklik na njega pokreće program u kojem ćemo ga ispuniti korisnim sadržajem. Kreirajući direktorij mi želimo neke programe ili dokumente staviti u njega da bi gužvu na radnoj površini smanjili.


Potrebno je napomenuti da je Desktop jedan poseban direktorij na čvrstom disku i da on nije namjenjen skladištenju većeg broja dokumenata. Na njemu se mogu i trebaju naći samo oni dokumenti koje trenutno prebacuju ili preuređuju, te programi sa kojima često radimo. Desktop može biti samo privremeno odlagalište dokumenata prije nego što ih pravilno rasporedimo po direktorijima na čvrstom disku pomoću Windows Explorera. Prečica je samo pokazivač na stvarni dokument ili program i njegovo brisanje ne briše sam dokument (jednako kao što odstranjivanje stupa sa natpisom ulice ne briše samu ulicu). Sve ikonice koje prikazuju prečicu imaju male strelice na lijevom doljnjem kutu:

Kreiranje prečice se najčešće rabi za stvaranje ikonice programa sa kojim se često služimo. Budući da je svaki moderni program tokom svoje instalacije sam kreira, njeno nepostojanje ukazuje na namjerno ili slučajno brisanje u prošlosti. Prilikom kreiranja nove prečice prvo sa tipkom pretraži (Browse) odaberemo taj program na disku (pojavi se njegovo puno ime, tj. putanja), te potom odaberemo ime kojom ćemo nadjenuti ikonicu. Novonastala ikona će imati malu strelicu na sebi i dvoklik na nju će pokrenuti program. Na isti način se kreira i prečica za dokument, s tim da dvoklik na njega otvara prvo program sa kojim je stvoren, pa se tek onda učitava i sam dokument. Properties (svojstva) na najnižem mjestu padajućeg izbornika daju nam priliku za podešavanje prikaza grafičke kartice: broja boja, rezolucije, wallpaper (tapete = slika na Desktopu), screen savera (programa za "gašenje" ekrana usljed neaktivnosti) i dr. Nakon desnog klika na prazni dio ekrana i odabira opcije Properties otvoriti će nam se prozor Display Properties sa svojih 6 kartica:

o Background (pozadina): tu izabiremo sliku ili uzorak kojim će biti popunjen Desktop


o Screen Saver (čuvar ekrana): ovdje možemo izabrati jedan od programa koji "čuva ekran" kad prođe definirano vrijeme neaktivnosti. Stvar je da većina ekrana bude crna (ne iscrtava se), a ostatak ispunjavaju male pokretne sličice zanimljivog sadržaja

o Appearance (pojavljivanje): tu biramo boje kojom će biti iscrtana podloga, traka sa imenom za prozore, te boja samih prozora

o Effects: tu možemo mijenjati ikonice za pojedini program, te odabrati način iscrtavanja prozora i menija pri pomicanju, birati između velikih i malih ikona i tako dalje

o Web: podešavanje Desktopa da prikazuje sadržaje web stranica sa Interneta. o Settings (podešenja): ugađanje grafičke kartice na broj (dubinu) boja, rezoluciju, broj

osvježavanja ekrana, te veličinu fontova (skup znakova).

3.4 Za one koji žele znati više: pretraživanje


Dokument možemo tražiti po:

• imenu ili njegovom fragmentu (npr. Uvod u Windows.doc ili uvod*.doc). Znak * zamjenjuje bilo koju grupu drugih znakova, pa i duljine 0. To ime unosimo u prostor pod imenom Named: (imenovan).

• fragmentu teksta koji se u njemu nalazi i to unosimo u prostor označen sa Containing text: (sadrži tekst).

U prostor Look in: (potraži u) sa tipkom Browse (pretraži) odabiremo početni direktorij za pretraživanje, jer ako počnemo od samog korjenskog, pretraživanje može potrajati. Kvačicu stavljamo u prostor Include subfolders ako osim odabranog direktorija, pretraživati želimo u svim poddirektorijima (skoro redovno se uključuje). Pretraživanje se pokreće klikom na tipku Find Now (potraži sad), a u slučaju predugog čekanja se može u svakom trenutku prekinuti sa Stop. Sa tipkom New Search (Novo pretraživanje) brišete zadane uvjete da bi mogli unjeti nove. Kao rezultat pretraživanja dobiti ćemo popis svih dokumenata (i programa) sa njihovim putanjama (puno ime) koji zadovoljavaju postavljene uvjete pretraživanja. Njih možemo pokrenuti direktno sa tog popisa dvoklikom na njih, a isto tako možemo desnim klikom na njih upotrijebiti uobičajene operacije tipa cut, copy, rename, delete, open, print, edit, .... Ako želimo pretraživati s obzirom na trenutak nastanka dokumenta moramo odabrati karticu Date.

Ako uključimo opciju Find all files možemo odabrati jednu od mogućnosti:

• vremenski interval kad je dokument nastao (between = između) • u nazad nekoliko mjeseci (during previous months) • u nazad nekoliko dana (during previous days).

Pretraživati možemo i po naprednijim opcijama pod karticom Advanced:

• tip dokumenta (direktorij, točno određenoj extenziji,...) • veličina dokumenta (manje i veće od granične vrijednosti).


4. Rad sa jednostavnim Windows programima

4.1 Calculator Na Desktopu ne postoji ikonica kalkulatora nego do nje dolazimo preko Start tipke: Start, Programs, Accessories, Calculator. Pred nama se ukazuje kalkulator sa osnovnim matematičkim operacijama: +, -, *, /, 1/x, sqrt, % i =. Široki bijeli pravokutnik služi za unos brojeva i prikazivanje rezultata, a mali sivi kvadrat ispod njega ispisuje program i označava da li je broj pohranjen u memoriji ili nije (u kvadratu piše M ili je prazan). - sqrt je kratica os square root (kvadratni korijen) - +/- mijenja predznak, a "," je decmalni zarez - C je kratica od clear, što znači obriši (briše sve predhodne brojeve i operacije) - CE briše samo zadnji broj (pamti ostatak računa) - Backspace briše posljednje upisanu znamenku - MC je kratica od memory clear (briše memoriju) - MR je kratica od memory recall (prikazuje memoriju) - MS je kratica od memory store (sprema u memoriju) - M+ je kratica od memory add (zbroja prikazani broj sa mem. i rezultat sprema u memoriju)

Izračunajmo koliko kuna iznosi 450 DM, ako je 1 DM = 3, 85 Kn. Tipkamo:

- 450 (klik na tipke 4, 5 i 0) - klik na tipku "*", "3" i "," - 85 (to je bio tečaj DM/Kn) - klik na tipku "=" - 1732,5 (dobijamo rezultat)

Koliko ukupno moramo platiti pisač, ako je iskazana cijena 600 kn bez PDV-a? Tipkamo:

- 600 (klik na tipke 6, 0 i 0) - klik na "+" - 22 (klik na tipke 2 i 2) - klik na "%", "=" - 732 (rezultat dobijamo na ekranu kalkulatora).


4.2 Za one koji žele znati više: calculator Izračunajmo koliko novaca stvarno dobije prodavač računala, ako mu mi platimo 4000Kn. Znamo da se cijena sastoji od osnovne cijene i PDV-a u iznosu od 22%. Matematičari bi rekli: X + 0,22 X = 4000 -> X = 4000 / 1,22 = 3278. Ipak ekonomisti bi to drukčije računali (oni su i izmislili tipku %). Recimo da nas zanima ukupna cijena proizvoda, ako mi za njega želimo dobiti 3278 Kn. Ekonomisti bi tada tipkali: 3278 + 22% = 3999 Točno tim redosljedom bi tipkali i na kalkulatoru:

- unjeli bi brojku 3278 - kliknuli bi tipku sa "+" - utipkali bi brojku 22 - kliknuli bi na tipku sa "%" i "=".

Memorija se često upotrebljava kao pomoć pri pamćenju međurezultata. Na primjer u tablici za godišnju statistiku postoje 124 podgrupe bolesti u koje moramo svrstati sve dijagnoze određene u toku godine. Zbog velike količine podataka za zbrajanje, te 124 grupe razdjeljene su na 21 podgrupu za koje pravimo međuzbrojeve (A00-B99, C00-D48, ..., V01-Y98, Z00-Z99), kako bi kasnije lakše našli od kuda je potekla greška u krajnjem rezultatu. Ovaj jednostavan kalkulator ima samo jednu memoriju i može pamtiti samo jedan međurezultat. Ipak pojava pravih računala u našem poslu lišava nas potreba ovakvih mučnih računa na papiru. Ako pogledamo opcije na traci sa naredbama (menu bar), vidjet ćemo da se pod View (pogled) krije izbor između Standard i Scientific (znanstvenog) kalkulatora. Uključivši potonji dobijamo bogat izbor funkcija kao što su:

- logaritamske (ln i log) - eksponencijalne (x2, x3, xy ) - hiperbolne (check box Hyp) - trigonometrijske (sin, cos, tan) - inverzne trigonometrijske (check box Inv) - zadavanje kuteva u stupnjevima, radijanima i gradima - statističke (Sum, Ave, Sta, Dat) - logičke (AND, OR, XOR, NOT) - rad sa različitim brojevnim sustavima - nove znamenke (A, B, C, D, E i F)


4.3 Notepad (notes, blok, bilježnica) Notepad je najjednostavniji program za unos teksta u Windows-ima. U njemu nemamo napredne mogućnosti oblikovanja slova (kosa, podvučena, podebljana, ...), raznih poravnavanja, ubacivanja slika i svega što ima WordPad ili Word. Ipak Notepad ima svoju ulogu pisanja manjih tekstova koji kasnije služe za unos u Excel (proračunske tablice), Access (baze podataka) ili Word. Iako smo se s njim već djelomično upoznali, poslužiti će nam da zaokružimo znanje iz primjene osnovnih operacija. Pokrenuvši Notepad pomoću tipke Start (Start, Programs, Accessories, Notepad) dobijamo prozor sa imenom Untitled – Notepad (title je naslov, a untitled bez naslova).

4.3.1 Unos teksta Naš tekst u Notepadu unosimo u veliki bijeli okvir u kojem na samom početku u gornjem lijevom kutu trepće okomita crtica |, koja se računarskom žargonu naziva kursor. Ona predstavlja pokazivač za unos znakova, tj. označava mjesto gdje će slijedeći znak biti umetnut. Kako nižemo slova, tako se kursor sinkrono pomiče u desno. Došavši na desni kraj zadanog okvira, slijedeći znak se ne prebacuje u drugi red, već ostaje u istom redu. Zbog konačne širine prozora sav sadržaj se pomiče za jedno mjesto u lijevo i istovremeno se pojavljuje horizontalni klizač na dnu prozora. On nam je uvijek pokazatelj da je ono što trenutno vidimo u prozoru samo dio cjelokupnog sadržaja tj. da postoji neprikazani dio. Pisajući i dalje svakim novim znakom stari tekst nestaje iza lijevog ruba prozora, a vodoravni klizač postaje sve manji. Razlog tomu je dogovor da klizač svojom relativnom duljinom prema širini prozora pokazuje koliko još neprikazanih dijelova postoji. Na primjer ako je klizač širok poput trećine prozora to znači da je cjelokupni tekst 3 puta širi od trenutne širine prozora. Kao dokaz tomu možemo pokušati širiti sam prozor i vidjeti kako se pri tom širi i duljina klizača. Kad ona dosegne maksimalnu širinu klizač nestaje, što odgovara situaciji kad je prozor širi od sadržaja u njemu ili drugim riječima ne postoji neprikazani


sadržaj. Budući da je prikaz teksta dvodimenzionalni, postoje i vodoravni i okomiti klizači koji ukazuju na neprikazani tekst i po širini i po visini. Položaj kursora On se automatski postavlja na kraj teksta, no Notepad nam daje mogućnost da njime upravljamo i ručno (manualy) pomoću strelica na tipkovnici (lijevo, desno, gore, dolje) ili miša. Na taj se način možemo vratiti na prethodne dijelove radi ispravljanja, brisanja ili umetanja. Na primjer prelazak 3 reda niže postižemo 3 puta kliknuvši na tipku sa strelicom prema dolje ili smjestivši pokazivač miša na taj red i kliknuvši na lijevu tipku miša. Pomičući kursor po tekstu primjećujemo da se on smješta uvijek između dva znaka i na taj način nam daje informaciju gdje će biti umetnut novo utipkani znak ili koji će znak biti obrisan sa tipkom Delete (desno od njega) ili sa Backspace (desno od njega). Tika Enter Ona nam služi za prelazak u novi red. Ako nam je kursor bio u sredini reda, pritisak na Enter sav tekst desno od njega prebacuje u red niže i kursor postavlja na početak tog novog reda. Još jedan uzastopan pritisak na Enter stvara prored. Tipka Backspace Ona briše znak lijevo od kursora pomičući sav napisan tekst za jedno mjesto u lijevo. Ako se kursor nalazi ispred prvog znaka u redu tada pritisak na tipku Backspace prebacuje sav tekst iz tog reda u prethodni stavljajući ga iza dotadašnjeg zadnjeg znaka u tom redu. Tipka Delete Ona briše znak desno od kursora pomičući sav napisan tekst za jedno mjesto u lijevo. Ako se kursor nalazi iza zadnjeg znaka u redu tada pritisak na tipku Delete uzrokuje prebacivanje svog teksta iz slijedećeg retka u tekući na poziciju iza dotadašnjeg zadnjeg znaka u tom redu. Samoponavljanje (Autorepeat) Držeći stalno pritisnutu bilo koju tipku na tipkovnici dotični znak će se nakon kratkog vremena početi ponavljati brzinom od nekoliko znakova u sekundi. To je vrlo korisno svojstvo pri upotrebi tipaka sa strelicama, jer nam omogućuje brže prelaženje teksta nego što bi to bili u stanju kad bi morali za svaki prijeđeni znak po jedan put pritisnuti tiku sa strelicom. Autorepeat vrijedi i za tipke na mišu. Vrlo često se ukazuje potreba pisanja istih dijelova teksta na različitim mjestima unutar istog dokumenta. Notepad, kao i svi Windows programi koristi privremeno odlagalište i funkcije uduplavanja i premještanja. Da bi njih koristili moramo prvo označiti dio teksta sa tipkama ili sa mišem. Označavanje teksta sa mišem Pozicioniramo pokazivač miša na prvi znak dijela teksta kojeg želimo označiti. Kliknemo lijevom tipkom miša na njega i ne ispuštajući je pomičemo se desno i dolje sve dok u potpunosti ne označimo cijeli željeni dio. Ako smo otišli previše desno ili dolje jednostavno se vratimo nazad, i dalje ne otpuštajući lijevu tipku miša. Tek kada smo pravilno označili tekst, otpuštamo lijevu tipku miša. Uočimo da je željeni tekst zacrnjen, tj napisan inverzno: bijela slova na crnog podlozi.


Ako se sa pokazivačem miša smjestimo nad jednom riječi i napravimo dvostruki klik označiti ćemo čitavu riječ. Označavanje teksta sa tipkama Pozicioniramo pokazivač za unos teksta (cursor) na prvi znak dijela teksta kojeg želimo označiti. Pritisnemo tipku Shift i držeći je stalno, pomičemo se sa strelicom desno i dolje. U slučaju da smo otišli predaleko i označili neželjeni dio teksta uvijek se možemo vratiti pritiskajući stijelice za lijevo i gore. Tek kad smo došli do zadnjeg znaka dijela teksta kojeg želimo označiti, otpuštamo tipku Shift. Cut, Copy, Paste sa mišem Kliknemo desnom tipkom miša na bilo koji dio označenog teksta i sa padajućeg izbornika odaberemo opciju Cut ili Copy. Pozicioniramo pokazivač miša na mjesto gdje želimo umetnuti označeni tekst i kliknemo na desnu tipku miša i sa padajućeg izbornika odaberemo opciju Paste. Cut, Copy, Paste sa tipkama Držeći tipku Ctrl pritisnemo tipku X da bi aktivirali opciju Cut ili držeći tipku Ctrl pritisnemo tipku C da bi aktivirali opciju Copy. Tek tada otpuštamo tipku Ctrl. Sa strelicama pozicioniramo kursor na mjesto gdje želimo umetnuti označeni tekst i držeći pritisnutu tipku Ctrl pritisnemo tipku V da bi ostvarili opciju Paste. Na taj način kopiramo (udvostručavamo) postojeći dio teksta ili vršimo premještanje dijela teksta. Privremeno odlagalište je funkcionalno na nivou čitavog OS, pa operacije Cut, Copy i Paste vrijede i između različitih programa! To nam na primjer omogućuje kopiranje sadržaja jednog teksta otvorenog u jednom Notepad-u u drugi tekst, otvorenom u drugom Notepadu. Brisanje dijela teksta pomoću miša:

• označimo ga sa mišem, kliknemo na desnu tipku i sa padajućeg izbornika odabaremo opciju Delete.

Brisanje dijela teksta pomoću tipki (3 načina):

• pozicioniramo se na njegov kraj i brišemo ga uz upotrebu Backspace tipke • pozicioniravši se na njegov početak uz upotrebu Delete tipke • označimo taj dio teksta i kliknemo na tipku Del.

Zamjena dijela teksta sa onim što unosimo:

• obrišemo nepoželjni tekst i upišemo novi


• Označimo nepoželjni tekst i preko njega upišemo novi.

4.3.2 Operacije sa tekstualnim dokumentom Niže navedene opcije zajedničke su ogromnoj većini svih Windows programa, pa ćemo im posvetiti puno pažnju i detaljno ih opisati. Na traci sa izbornicima vidimo da postoje 4 grupe: File, Edit, Format, Help. Popis svih opcija možemo dobiti, kao što smo ranije rekli, klikom miša na neku od njih. Primjetimo da se klikom na tipku Alt aktivira prva grupa (File), a sa strelicama lijevo i desno se mogu odabrati i ostale grupe: File, Edit, Format, Help. Na primjer, ako nakon tipke Alt pritisnemo još tipku F, otvara se padajući izbornik File. Ovako izgledaju opcije svih grupa:

• File: New, Open…, Save, Save As…, Page Setup…, Print… i Exit • Edit: Undo, Cut, Copy, Paste, Delete, Select All, Time/Date, Word Wrap, Set Font… • Search: Find…, Find Next • Help: Help Topics, Abaut Notepad.

- Proučimo prvo File grupu (New, Open…, Save, Save As…, Page Setup…, Print… i Exit) koja nam omogućeuje manipulaciju sa dokumentom u vezi spremanja, otvaranja, ispisivanja, te izlaska iz programa.

Otvaranje novog dokumenta (File, New) Time započinjemo pisati novi, prazni tekst bez imena, tj. sa imenom Bezimeni (Untitled). Spremanje teksta (File, Save) Dobro je odmah dokumentu dati ime i to možemo učiniti pomoću opcije Save (spremi) i Save As (spremi kao). Razlika između te dvije opcije je u tome što Save sprema dokument pod postojećim imenom, a Save As omogućuje spremanje pod drugim imenom (preimenovanje). Dok je dokument bez imena obje opcije nas vode na Save As prozor.


Save in: prozorčić nam inicijalno prikazuje Notepad-ov početni direktorij gdje uvijek želi spremiti sve dokumente. Ukoliko imate svoj direktorij, posebno kreiran za vaše tekstualne dokumente kliknite na mali crni trokutić u desnom kutu Save in okvira i dobiti ćete pregled svih diskova vašeg računala i zadnji otvoreni direktorij (na slici 3.5 Floppy (A:), C:, C:\My Documents, D:, E:). Kliknite na željeni disk i u središnjem prozoru ćete dobiti popis svih direktorija i file-ova unutar odabranog diska ili direktorija. Taj popis nam služi da bi na temelju imena postojećih direktorija i file-ova pravilno odredili mjesto i naziv novog dokumenta kojeg upravo snimamo. U donjem dijelu u okviru File name (ime datoteke) upisujemo ime novog dokumenta. Ako želimo novom dokumentu dati slično ime već postojećem (1_dio.txt, 2_dio.txt, …) tada možemo kliknuti na već postojeći dokument i time prenosimo njegovo ime u okvir File name. Tu kliknemo na točno onaj znak koji želimo promijeniti i sa tipkom Del ili Backspace (ovisno o položaju pokazivača teksta) obrišemo nepoželjni znak i upišemo novi. Ime datoteke unosimo bez nastavka txt. Sam Notepad će imenu pri snimanju dodijeliti txt nastavak, što je određeno Save as type okvirom, gdje se u svim programima (ne samo u Notepadu) određuje format dokumenta kojeg snimamo. U svim programima ovaj format je inicijalno postavljen na tip koji odgovara baš tom programu, ali klikom na mali crni trokutić možemo izabrati neki drugi i time omogućujemo pretvorbu između različitih tipova dokumenata. Na primjer, Word može spremiti svoj tekst u svom uobičajenom doc formatu, ali to može i u txt formatu, iako pri tome gubi sve slike i druga napredna formatiranja koje txt format ne podržava. Općenito jači program podržava spremanje u svom i svim siromašnijim formatima, dok slabiji programi ne podržavaju konverzije u bogatije formate jačih programa. U gornjem desnom kutu prozora Save As postoji 5 tipki sa sličicama na njima:

• (Up One Level): klikom na nju pomičemo se jedan nivo bliže korijenskom direktoriju

• (View Desktop): klikom na nju dolazimo na najviši nivo gdje vidimo ikonice My Computer (moj kompjuter), Network Neighborhood (mrežno susjedstvo), te ikonice programa sa radnog stola


• (Create New Folder): klikom na nju kreiramo novi direktorij

• (List): klikom na nju dobivamo ispis (listu) svih datoteka i direktorija u najkraćem obliku (samo ime i nastavak)

• (Details): klikom na nju dobivamo detaljan popis datoteka i direktorija sa svim podacima: imenom, veličinom, tipom i datumom sa vremenom. Ovdje je važno naglasiti da pri tom dobijamo stupce sa imenima Name, Size, Type, Modified. Klikom na neki od njih (klikamo po imenu stupca) automatski poredavamo datoteke (sort) po rastućem (1 klik) ili padajućem redoslijedu (2 klika)! Takav oblik nam koristi kad datoteka ima mnoštvo, a mi ne znamo točno ime nego vrijeme ili veli činu.

Kad se konačno smjestimo u željeni direktorij i damo datoteci odgovarajuće ime kliknimo na tipku Save (spremi). Time se prozor Save As zatvara i vraćamo se na pisanje našeg dokumenta. Ako se kojim slučajem predomislimo prije spremanja možemo stisnuti tipku Cancel i time zatvoriti prozor Save As bez spremanja (odustajanje). Pravila dobrog spremanja (snimanja):

• Periodično snimanje Vrlo je dobro steći naviku periodičnog snimanja dokumenta kojeg duže vrijeme pišemo. Naime, može se dogoditi da prepisujemo neke podatke 3 ili 4 sata i u tom se trenutku dogodi da netko zapne za kabel od napajanja i ugasi računalo. Sav vaš trud će biti uzaludan ako u međuvremenu niste pohranili napisano na čvrsti disk. Ako spremate vaš tekst svakih 15 minuta, u slučaju nevolje izgubiti ćete samo dio teksta kojeg možete nadoknaditi za najviše 15 minuta. Profesionalni programi za pisanje teksta, programa, za crtanje i za druga područja gdje unosimo veće količine informacija imaju opciju za automatsko periodičko snimanje, te sve što kod njih trebamo napraviti je unijeti period (ukoliko nam se inicijalno postavljeni ne sviđa).

• Međuinačice sa različitim imenima Druga dobra navika koja se odnosi na pisanje dužih tekstova:

spremajte međuinačice pod različitim imenima. Razlog je smanjivanje mogućeg gubitka. Naime ako smo pisali jedan tekst nekoliko dana i stalno ga spremali po istim imenom imati ćemo taj dugački tekst samo na jednom mjestu u jednom jedinom dokumentu. Njega možete nehotice izbrisati ili se može poremetiti usljed nepravilnog rukovanja programom.

Da bi povećali sigurnost preživljavanja našeg teksta, svakih 3-4 sata rada promijenite mu ime, dodajući mu jednostavno redni broj na kraju imena: Lijekovi_1.doc, Lijekovi_2.doc,... Time ćete isti dokument imati u nekoliko izdanja, od kojih prvi sadrži sve što se upisali prva 4 sata. Drugi dokument će sadržavati sve što ste upisali prvih 8 sati rada i tako dalje.

• Podjela teksta Dobro je dugački tekst podijeliti na logičke cjeline koje će imati najviše desetak

stranica, jer oštećenje jedne od njih ne utječe na ostale. Tako će početak vašeg teksta biti smješten u dokumentu Uvod.doc, prvo poglavlje u Poglavlje_1.doc i tako dalje.

Učitavanje novog teksta (File, Open…) Time se prethodni tekst gubi. Ako smo pokušali učitati novi tekst, prije nego što smo spremili stari dobiti ćemo upozorenje da nismo zadnje promjene snimili i daje nam priliku da to odmah učinimo (Save). Ako pristanemo, postojeći će se tekst snimiti pod starim imenom i moći ćemo prijeći na učitavanje novog. Ako smo odlučili da propustimo priliku snimanja starog teksta (Cancel), sve promjene na njemu u odnosu na zadnje snimanje biti će izgubljene. Tu trebamo biti vrlo


oprezni, jer ovisno o situaciji moramo upotrijebiti ili spremanje ili gubitak promjena na starom dokumentu. Pri tome možemo odabrati i tipku Cancel koja poništava Open operaciju. Operacija Open ima 3 točkice iza sebe što označava otvaranje novog prozora u kojem na disku odabiremo mjesto i datoteku za učitavanje u Notepad. Podešavanje parametara stranice (File, Page Setup...)

• pri ispisu valja definirati koliko će slova s lijeva biti odmaknuta od lijevog, desnog, gornjeg i donjeg ruba (left, right, top and bottom margins)

• položaj gornjih i donjih fusnota (header & footer) • ispis svih ili samo parnih (even) odnosno neparnih (odd) stranica • veličinu papira: A4, A5, ... • orijentaciju: uspravan (Portrait) ili polegnut (Landscape) • centriranje po x i y osi (da/ne) • definiranje ladice na printeru iz koje će se izvlačiti papir • da li će ići automatski ili ćete ručno (manual) stavljati listove (recepti i uputnice).

Ispis teksta na pisač (File, Print...) Na kraju svakog pisanja, prije ili kasnije takav tekst želimo ispisati na papir pomoću pisača. Tu nam se otvara novi prozor gdje možemo izabrati ranije opisane dodatne opcije. Sve ove opcije su uglavnom zajedničke pri ispisu domumenata iz svakog programa, sa nekim specifičnostima vezanim uz svaki pojedini program. Izlazak iz programa (File, Exit) Napuštanjem programa se ne sprema dokument automatski, ali se zato dobije automatsko upozorenje ako to nije učinjeno. Time se zatvara i prozor programa Notepad, te njegova tipka na traci sa pokrenutim programima (Task bar). - Grupa Edit (Edit: Undo, Cut, Copy, Paste, Delete, Select All, Time/Date, Word Wrap, Set Font…) daje mogućnosti kopiranja, premještanja, pretraživanja, višestrukih zamjena, direktnog skoka na zadani red, te ubacivanja podatka o vremenu i datumu.

Poništavanje zadnje akcije (Undo) Ponekad napravimo i ono što nismo htjeli. U računalnom svijetu je ponekad moguće vratiti se jedan ili više koraka unazad i popraviti loše učinjeno. Undo u Notepadu poništava samo zadnju operaciju, dok kompleksniji programi poput Worda pamte puno veći broj. Sa tipkama Undo se dobije sa Ctrl+Z.


Spremanje označenog teksta u odlagalište uz istovremeno brisanje originala (Cut) Sve prije rečeno vrijedi i ovdje, a sa tipkama se Cut dobije sa Ctrl+X. Spremanje označenog teksta u odlagalište uz ostavljanje originala (Copy) Isto kao i prije. Sa tipkama se Copy dobije sa Ctrl+C. Vraćanje teksta iz privremenog odlagališta u tekst (Paste) Pri tome se privremeno odlagalište ne prazni, tj. moguće je napraviti proizvoljni broj kopiranja samo sa jednim uzimanjem uzorka. Sa tipkama se opcija Paste dobija sa Ctrl+V. Brisanje označenog teksta (Delete) Osim sa višestrukim pritiskom na tipku Delete ili Backspace, grupa znakova se lakše briše tako da se prvo cijela označi i potom pritisne tipka Del. Označavanje čitavog teksta (Select All) Može se dobiti i tipkama Ctrl+A. Ubacivanje vremena i datuma (Time/Date) Ubacivanje trenutnog vremena i datuma u tekst, npr. 1:42 23.11.2001. Sa F5 dobijamo isto. Opcije Format: Word Wrap, Font… se bavi prijelomom i izgledom teksta. Prijelom teksta (Word Wrap) Ako je uključen pojavi se kvačica pokraj riječi Word Wrap (prijelom riječi). Tada se zadnja napisana riječ u redu koji treba prijeći desnu granicu prozora automatski prebacuje u novi red tako da nema sakrivenih riječi po horizontali, bez obzira na širinu prozora. Kad se ona isključi, sve riječi koje prelaze desnu i lijevu granicu biti će vidljive pomoću horizontalnih klizača ili pozicioniranja sa tipkama. Font... Ovdje nam se pruža izbor da možemo promijeniti izgled slova sa kojima pišemo. Moramo voditi računa da je taj font samo trenutni izgled na ekranu i da se informacija o njemu ne sprema zajedno sa tekstom. Već smo i prije rekli da format txt tipa ne pamti nikakvo formatiranje teksta ni slike. - Grupa Search: Find…, Find Next. Vjerovali ili ne tek od Notepad-a za Windows NT postoji i opcija Replace (zamijeni). Budući da se pojavljuje u svim "pametnim programima" ovdje ćemo je opisati.

Pretraživanje teksta za željenim nizom znakova (Find...) Pri tome nam se otvara novi prozor u kome unosimo željeni niz znakova za traženje (Find what). Pri tome možemo zahtjevati da se poštuju mala i velika slova točno onako kako smo zapisali (Match case). U slučaju da nismo postavili kvačicu u kućicu Match case, u pretraživanju će biti pronađene sve kombinacije velikih i malih slova zadanog niza.


Na primjer ako smo zadali da se pronađe Neven, dobiti ćemo sva mjesta gdje se pojavljuje neven, Neven, nEven, neVen, nevEn, neveN, NEven,... Pri tome možemo odabrati i smjer pretraživanja: prema gore ili dolje u odnosu na trenutni položaj kursora. Tu postoji tipka Find Next (potraži slijedećeg) i Cancel (odustani). Nakon svakog pritiska na tipku Find Next dobijamo označeno novo mjesto sa pojavljivanjem zadanog niza. Kliknuvši na to mjesto možemo izvršiti neko dopisivanje, umetanje ili zamjenu. Pretraživanje teksta za željenim nizom znakova i njegova zamjena sa drugim nizom (Replace...) Pri tome nam se otvara novi prozor u kome u okvir Find what unosimo niz za pretraživanje, a u okvir Replace with niz sa kojim će nađeni biti zamjenjen. I tu imamo tipke Find Next, ali ovdje se pojavljuje tipka Replace (zamijeni). Dakle samo na explicitni zahtjev će zamjena biti izvršena. Ako se ne brinemo za posebne slučajeve, tj. da se baš u svim slučajevima treba izvršiti zamjena tada upotrebljavamo tipku Replace All (zamijeni sve). - Grupa Help: Help Topics, Abaut Notepad se bavi davanjem informacija o programu.

Dio programa za pružanje informacija o korištenju (Help topics) Sastoji se od tri dijela koji se razlikuju po načinu traženja konkretne informacije:

• Contents (Sadržaj): klasična organizacija po sadržaju poglavlja • Index: pretraživanje prema unaprijed predviđenim ključnim riječima • Search (traži): pretraživanje po proizvoljno zadanoj ključnoj riječi.

Dio za pomoć kontaktiramo obično kad ne znamo kako sprovesti neku akciju. Tada pokušavamo naći opis tog postupka na jedan od gore opisana 3 načina. O programu (Abaut Notepad) Daje nam informaciju o autoru programa, vremenu nastanka i inačici.

4.4 Za one koji žele znati više: Notepad Za postavljanje položaja kursora nam mogu poslužiti i tipke Home, End, PgUp i PgDn, što je naročito zgodno kod velikih dokumenata:

• početak tekućeg reda: Home • kraj tekućeg reda: End


• početak čitavog teksta: Ctrl+Home • kraj čitavog teksta: Ctrl+End • početak iduće stranice: PgDn • početak prethodne stranice: PgUp • Ctrl+desna strelica: početak slijedeće riječi • Ctrl+lijeva strelica: početak prethodne riječi.

Iste operacije se mogu izvesti sa mišem:

• početak tekućeg reda: pozicioniramo miša na početak reda i kliknemo na lijevu tipku • kraj tekućeg reda: pozicioniramo miša na kraj reda i kliknemo na lijevu tipku • početak čitavog teksta: sa Drag & Drop pomičemo okomiti klizač prema gore sve do vrha i

kliknemo na početak prvog reda • kraj čitavog teksta: sa Drag & Drop pomičemo okomiti klizač prema dolje sve do dna i kliknemo

na kraj zadnjeg reda • početak iduće stranice: klik na traku ispod vertikalnog klizača • početak prethodne stranice: klik na traku iznad vertikalnog klizača.

Pri označavanju teksta možemo koristiti i tipke Home, End, PgUp, PgDn. Pozicioniramo se negdje u tekstu te pritisnemo:

• Shift+End: označavamo sva slova počevši od trenutne pozicije kursora do kraja reda • Shift+Home: označavamo sva slova od početka reda do trenutne pozicije kursora • Shift+PgUp: označavamo sva slova počevši od trenutne pozicije kursora do početka reda i prema

gore 14 redova (lijevi kraj donjeg reda, 13 punih redova iznad i desni kraj prvog reda) • Shift+PgDn: označavamo sva slova počevši od trenutne pozicije kursora do kraja reda i prema

dolje 14 redova (desni kraj gornjeg reda, 13 punih redova ispod i lijevi kraj donjeg reda) • Ctrl A: označavamo cijeli tekst.

4.5 CD Player (CD svira č) Ovaj mali programčić nam služi za sviranje CD-ova. Opisati ćemo ga posebno jer sadrži osnovne naredbe u svim multimedijalnim programima, dakle onim koji prikazuju slike, reproduciraju zvuk i filmove i koji sadrže osnovne elemente pretraživanja baza podataka.

Primjećujemo slijedeće 4 grupe opcija:


• Disc: Edit Play List..., Exit • View: Toolbar, Disc/Track Info, Status Bar, Track Time Elapsed, Track Time Remaining, Disc

Time Remaining, Volume Control • Options: Random Order, Continous Play, Intro Play, Preferences • Help: Help Topics, About CD Player.

- Disc: Edit Play List..., Exit Uredi popis pjesama (Edit Play List...) Ovdje se otvara novi prozor gdje možemo stvoriti popis pjesama koje želimo da se sviraju. Na taj način možemo preskočiti one koje nam se ne sviđaju, organizirati poredak po našoj želji, pa čak staviti i nekoliko puta istu pjesmu. U tome nam pomažu 4 tipke: Add, Remove, Clear All i Reset koje zajedno sa prozorom Available Tracks uređujemo prozor Play List.

• Add: upisivanje pjesme za slušanje. Prvo u prozoru Available Tracks označimo željenu pjesmu i pritiskom na Add je dodajemo u prozor Play List.

• Remove: brisanje pjesme sa popisa. Prvo u prozoru Play List označimo pjesmu za brisanje i pritiskom na Remove je brišemo iz prozora Play List.

• Clear All: brisanje svih pjesama sa liste (iz prozora Play List). • Reset: vraća stanje liste kao na samom početku sastavljanja.

Ovdje možemo i staviti ime izvođača, kako i ime svake pjesme. Budući da CD Player nema opcije spremanja (Save Play List; pametniji ga programi imaju (WinAmp)), editiranje Play Liste ovdje nema puno smisla. Drugi programi na potpuno istom principu kreiraju listu za sviranje, s tim da omogućuju njeno spremanje i njeno čitanje kad drugi put pokrenemo program. To je vrlo značajno kad na HD ili CD imamo nekoliko stotina pjesama (mp3) i kad želimo da se svira samo uži izbor kojeg smo jednom definirali. Zatvaranje programa (Disc, Exit) Kao i kod svih ostalih programa prva grupa na svom dnu sadrži opciju za zatvaranje. - View: Toolbar, Disc/Track Info, Status Bar, Track Time Elapsed, Track Time Remaining, Disc Time Remaining, Volume Control View: Kod svih programa koji se drže standardnih konvencija grupa View sadrži opcije za podešavanje izgleda programa; kod jednostavnijih to su opcije za prikazivanje ili skrivanje raznih traka, a kod naprednijih možemo mijenjati i cjelokupni izgled (mask). Prikazivanje/skrivanje trake sa alatima (View, Toolbar) Uključi/Isključi. Postoji 7 alata podjeljenih u 3 grupe (detaljno objašnjenje slijedi niže):

• Edit Play list • Track Time Elapsed, Track Time Remaining, Disc Time Remaining • Random Track Order, Continous Play, Intro Play.

Detaljne informacije o autoru, albumu i tekućoj pjesmi (Disc/Track Info) Uključi/Isključi. Skriva se donji dio prozora sa Artist, Title i Track okvirima.


Traka sa aktuelnim statusnim podacima (Status Bar) Uključi/Isključi. Razni programi odabiru različite podatke koje smatraju važnim, a CD Player ovdje prikazuje ukupno vrijeme CD-a (Total Play) i duljinu tekuće pjesme (Track). Statusna traka se uvijek nalazi na dnu prozora. Proteklo vrijeme za tekuću pjesmu (Track Time Elapsed) Uključi/Isključi. Izražava se u minutama i sekundama. Vrijeme do kraja tekuće pjesme (Track Time Remaining) Uključi/Isključi. Izražava se u sekundama i minutama. Vrijeme do krajaCD-a (Disc Time Remaining) Uključi/Isključi. Izražava se u sekundama i minutama. Kontrola glasnoće (Volume Control) Pokretanje programa za ugađanje muzičke kartice. Pored same glasnoće ovdje možemo podešavati i druge parametre muzičke kartice kao što su:

• Mute: potpuno isključenje/uključenje • Volume: kontinuirano reguliranje glasnoće [0, max] • Balance: raspodjela po lijevom i desnom kanalu (stereo).

Te 3 opcije su dostupne za izlaz na zvučnike, za ulaz sa mikrofona i za izlaz sa CD-a. - Options: Random Order, Continous Play, Intro Play, Preferences Nasumičan redosljed sviranja pjesama (Random Track Order) Uključi/Isključi. Program sam smišlja redosljed. Ponovno sviranje istog CD nakon što završi (Continous Play) Uključi/Isključi. Letimični pregled CD-a (Intro Play) Uključi/Isključi. Nakon 10 sekundi skače na slijedeću pjesmu i tako do kraja. Dodatna ugađanja ponašanja programa (Preferences) Dodatne opcije kao što su:

• Stop CD playing on exit: prekid sviranja sa prekidom programa • Save settings on exit: spremanje postavki pri izlasku iz programa • Show tool tips: prikazivanje naputaka o korištenju • Intro play lengths (seconds): određivanje duljine trajanja letimičnog slušanja • Display font (small, large): određivanja veličine slova (fonta).

- Help: Help Topics, About CD Player. Pomoć (HelpTopics) Pružanje uputa o korištenju programa. O programu (About CD Player) Informacije o autoru i inačici programa. Tipke za upravljanje radom CD player-a:

• Play ( ): sviraj • Pause ( ): zaustavi se i zapamti gdje si stao


• Stop ( ): zaustavi se • Previous Track ( ): prethodna pjesma • Skip Backwards ( ): idi unazad • Skip Forwards ( ): idi unaprijed • Next Track ( ): slijedeća pjesma • Eject ( ): izbaci CD iz kompjutera.

Iste tipke se koriste i za pretraživanje baze podataka. Tako u programu za vođenje medicinske ordinacije opće prakse Hipokrat, svi šifrarnici u svom prozoru na dnu imaju gore spomenute tipke, te prozor za direktni unos rednog broja zapisa u tom šifrarniku.

- : otiđi na prethodni zapis - : otiđi na slijedeći zapis - : otiđi na početak šifrarnika - : otiđi na kraj šifrarnika.

4.6 Vrijeme osamostaljivanja Do sada smo iscrpno opisivali svaku opciju unutar nekog programa. Od sada na dalje nas čekaju opsežniji programi koji imaju puno veći broj naredbi koje neće biti moguće opisati jednako detaljno kao do sada, ponajprije zbog ograničenosti prostora i vremena namjenjenog Osnovama Windows-a. Drugi, ne manje važan razlog je nužnost vašeg osamostaljivanja u avanturi upoznavanja računala. Čeka vas istraživački, samostalni rad na programima od vašeg interesa. Za početak je vrlo bitno da vrlo pomno i detaljno proučite sve opisane programe u ovom dijelu, jer one predstavljaju osnove koje se ponavljaju u svim kompleksnijim programima. Dobro poznavanje tih osnovnih koraka biti će ogromna pomoć i ishodište u savladavaju novih koncepata i programa.


Zbog toga ćemo se ubuduće više orijentirati ispravnom načinu razmšljanja koji će nas uz malo eksperimentiranja dovesti do traženog odgovora, tj. opcije koja radi ono što nama u tom trenutku treba. Ponekad je nova materija ipak predaleko od našeg dotadašnjeg iskustva i znanja, te nam ništa drugo ne preostaje nego sjesti i pročitati upute. Kompjuteraši imaju zgodan slogan koji opisuje situaciju kad nakon puno pokušaja i eksperimentiranja ipak moramo pročitati upute i koji skraćeno glasi: RTFM (Read The Fucking Manual). Kao što poliglot sa svakim novim jezikom brže uči naredni, tako ćemo i mi sa svakim naučenim programom brže savladavati slijedeći.

5. Upravljanje datotekama

5.1 Datoteke i direktoriji Topla preporuka: još jednom pročitajte odlomak Datoteke. Za sve one koji su gradivo usvojili, a pogotovu za one koji to još nisu, evo malog ponavljanja ovog temeljnog pojma. Kompjuter je genijalac, ali samo za jedinice i nule. Diskovi, RAM-ovi, CD ROM-ovi i ostala digitalna stvorenja sadrže samo njih. Sva mudrost je kako taj siromašni svijet od dva stanovnika povezati sa našim kontinuiranim svijetom za beskonačnim nizom pojava i nijansi (malo veći znalci fizike sjetit će se kvantne mehanike koja kaže da je čak i naš "kontinuirani" svijet diskretan, kvantiziran). Tu mudroliju iznjedrili su mnogi briljantni umovi i danas je kompjuter spreman za povezivanje sa svim porama stvarnog svijeta. Zvuk, slika, pismo i temperatura samo su neke veličine koje kompjuter zna obrađivati. Za svaku od nabrojenih veličina stvoren je posebni skup pravila za unošenje, prikazivanje, spremanje. Na primjer slika koju stvara kompjuter sastoji se od pravokutne matrice točkica u bojama. Svaka točkica ima svoj položaj koji je uređeni par x i y koordinata. Ishodište, tj. koordinata (0,0) je postavljena u gornji lijevi kut, a desni donji ima koordinate (xmax, ymax), koje upravo predstavljaju rezoluciju (odlomak Komponente računala). Svaka točka može biti prikazana u onoliko boja koliko ima kombinacija u 1, 2 ili 3 bajta odvojena samo za nju (dubina boja); na primjer ako je to jedan bajt (8 binarnih znamenaka) tada je moguće prikazati 256 boja (28). Zvuk, film, tekst i sve druge veličine s kojima se igramo na kompjuteru imaju svoja pravila, svoju priču. Ma koliko bile zanimljive, mi o njima ne moramo znati skoro ništa. Ako to želimo možemo se svesti na korisnika programa za sviranje, crtanje il' pisanje. Ti programi umjesto nas pričaju sa bitovima filma "Tko pjeva zlo ne misli" ili sa Oliverovom pjesmom "Cesarica". Ono što mi ipak moramo znati je da su svi ti bitovi skupljeni u hrpe koje nazivamo datotekama. Imamo dvije, bitno različite hrpe: programe i podatke. Programi su veliki nizovi jednostavnih instrukcija, naredbi koje izvršava procesor. Podaci su dugački nizovi podataka koji predstavljaju tekst, sliku ili muziku. Svaka datoteka koji kompjuteraši nazivaju fajl (file) ima svoje ime koje na svom kraju ima nastavak (ekstenziju) koji određuje vrstu fajla: exe za programe, a txt, doc, ... , mp3 za podatke.


Prilikom instalacije svaki program kaže operativnom sistemu (Windows-u) s kojim fajlovima (s kojim nastavcima) zna raditi. Do pregleda podataka možemo doći barem na dva načina:

• pokretanjem programa i iz njega otvaranjem dokumenta • direktnim pokretanjem dokumenta.

U drugom slučaju Windowsi po ekstenziji prepoznaju vrstu podataka te sami pokreću program za njihovo pregledavanje. Svaki od programa za obrađivanje podataka ima mogućnost snimanja i izbora mjesta gdje ćemo snimanje obaviti. Ipak, s vremena na vrijeme te podatke moramo grupirati, izbrisati ili arhivirati stare i tada nam treba specijalizirani program za rukovanje datotekama (falovima) na disku: Windows Explorer. Rukovanje njime iziskiva dobro poznavanje osnovnih pojmova organizacije (strukture) diskova. Sjećamo se glavnog glumca: direktorij, separatora sa imenom i pedigreom. "Podijeli pa vladaj" poručuje taj dobrohotni redar fajlova. Sve se svodi na želju što lakšeg snalaženja u ogromnom mnoštvu malih fajlova; tipičan disk ih ima 10-20 000. Preteško i presporo bi ih bilo gledati sve odjednom, zar ne? Zato je dobra ideja da sve trenutno nepotrebne sakrijemo u neku kutiju (direktorij). Zgodno bi bilo i da udružimo sve slike, na primjer u poseban direktorij. I tako, malo po malo došli smo i do povećeg broja direktorija, koje radi razlikovanja moramo imenovati. Ako smo bili vrijedan fotograf koji ima hrpu slika, rado bi je podjelili prema prigodama: ljetovanje 2001, skijanje 1999, Helenin rođendan, diploma, ... Bilo bi korisno kad bi svi ti direktoriji bili unutar direktorija Slike radi lakšeg snalaženja. I tako smo izumili poddirektorij (direktorij unutar direktorija).


Na gornjoj slici vidimo da se na C disku nalazi nekoliko direktorija između kojih i Slike. U njemu pored nabrojanih postoji direktorij Svemir, čiji sadržaj (popis slika) možete vidjeti u desnoj "polovici" prozora Exploring. Hard disk na sebi ima veliko mnoštvo file-ova raspoređenih po poddirektorijima, svaki sa svojom tematikom. Što više pažnje na početku odvojite za planiranje vaših direktorija, to će vam kasnije biti lakše pronalaziti ono što tražite. Bit svega nije u uvođenju još jednog pojma i komplikacije, već upravo suprotno:

Direktorij i struktura diska je uvedena radi što jednostavnijeg pretraživanja! Svim početnicima novi pojmovi često izgledaju kao opterećenje bez velikog razloga. "Meni treba jedan direktorij i sa ostalim se neću zamarati". To je potpuno točno, ali samo za prvih tjedan, dva. Ako ste se baš primili kompjutera, sa jednim direktorijom ćete izdržati samo dan, dva. Porastom broja vaših fajlova prirodno dolazi potreba za njihovim grupiranjem, odvajanjem po tematici koju izražavamo stvaranjem direktorija sa asocijativnim imenima. Vrlo brzo, direktorij postaje nešto bez čega ne možete!

5.2 Windows Explorer (Preglednik ili istraživa č prozora) U Windows-ima postoje 2 programa sa istim područjem rada: My Computer i Windows Explorer. U stvari možemo ih smatrati istim programom s jedinom funkcionalnom razlikom što Explorer ima na meniju grupu Tools, a My Computer nema. Izgled prikazivanja je konfigurabilan i možemo podesiti da oba programa izgledaju potpuno isto. Nakon početne instalacije Windowsa My Computer prikazuje velike ikonice (kao na slici), a Explorer ima inicijalno uključen podprozor sa prikazom strukture direktorija. Potpuno je svejedno sa kojim od njih ćete raditi. Mi ćemo u nastavku raditi sa Windows Explorerom.

Ovisno o tome što nas zanima, nekad je zgodno vidjeti samo sličice sa imenom direktorija i file-ova, a nekad nam je važno i vidjeti dodatne informacije kao što su datum kreiranja i veličinu u bajtovima (pogledaj prethodnu sliku Explorera). Explorer (ili My Computer) koristimo onda kad želimo podatke i programe grupirati, premještati, snimati na vanjske medije (CD ili traku) ili premještati na druge kompjutere (mreža). S vremena na vrijeme moramo pobrisati razne međuverzije dokumenata koje pišemo, želimo komprimirati podatke prije slanja mail-om ili jednostavno pretražiti disk za zaboravljenom slikom ili pjesmom. Većinu tih opcija možemo


dobiti i kroz specifične programe kao program za pisanje tekst, crtanje ili sviranje, ali jedino Exporer sadrži skup svih korisnih opcija za rukovanje datotekama na jednom mjestu. U upoznavanju sa raznim programima primjetiti ćete da su mnoge opcije udvostručene ili čak utrostručene. Ta zalihost ima svoj razlog. Koji od ponuđenih načina ćete vi najviše koristiti ovisi o vašim sklonostima, ali još više o vašem stupnju kompjuterske pismenosti. Različiti načini provođenja jedne te iste opcije imaju različite efikasnosti, tj. brzinu pokretanja. Tako na primjer brzina kojom se pokreću opcije sa tipkovnice nekoliko je puta veća od iste akcije koja se pokreće mišem. Sve dođe u svoje vrijeme i neka vas te različitosti ne zabrinjavaju; vi koristite onu koja je vama upravo sada najzgodnija.

5.2.1 Vrste prikaza Postoji 5 vrsta prikaza koje pod opcijom View (podgrupa za prikaz file-ova):

1) Large Icons (velike ikone) 2) Small Icons (male ikone) 3) List (popis) 4) Detail (detaljan prikaz) 5) Thumbnails (stvarne slike u smanjenom obliku).

Ta vrsta prikaza se odnosi na desni podprozor, tj. lijevi podprozor Folders uvijek ima isti izgled. Za sve prikaze vrijedi da je inicijalni ispis uređen po abecedi (taj poredak se može promijeniti) sa slijedećim pravilima:

• direktoriji dolaze ispred file-ova • znak "_" (underscore) dolazi ispred brojeva • brojevi dolaze ispred slova • mala slova se jednako tretiraju kao velika.

5.2.1.1 Large Icons


Primjećujemo da su velike sličice nacrtane u vodoravnim redovima cijelom širinom prozora. Ispod svake je ispisano njeno ime, bez podataka o vremenu kreiranja i duljini. Budući da sve ikone ne stanu u prozor pojavljuje se vertikalni klizač, čijim pomicanjem možemo vidjeti one koje nisu prikazane. Pri mijenjanju širine prozora može se dogoditi da se pojavi i vodoravni klizač. Upotrebom opcije View, Refresh Explorer će sve ikonice skrivene desno od ruba premjestiti unutar novog okvira nižući ikonice samo u onoliko stupaca koliko može stati u taj novi okvir.

5.2.1.2 Small Icons

Sličice su ovdje veličine slova kojima je ispisano ime datoteka. Ispis ide po redovima s lijeve strane na desnu i odozgo prema dolje. Namjera ovakog popisa je smjestiti što više datoteka u malo prostora. Ako je ime dulje od širine stupca nova datoteka je ispisana u prvom slobodnom stupcu. I ovdje nemamo dodatnih informacija o vremenu i duljini. Folderi imaju uobičajenu sličicu zatvorene fascikle, a svaki program i datoteka ima svoju vlastitu. Slika otvorenog fascikla (lijevi podprozor) kazuje da upravo njegov sadržaj prikazujemo u desnom podprozoru. Unutar dijela Folders možemo naići na 3 oznake:

• znak +: postoje poddirektoriji koji još nisu prikazani • znak –: nema više dubljih poddirektorija • ispružena ruka ispod direktorija: označuje dijeljeni direktorij.

Dijeljenje (share) je opcija kojom omogućujemo pristup korisnicima sa drugih računala na naše računalo, točnije na neki direktorij, printer ili modem. Da bi to mogli iskoristiti moramo biti umreženi, tj. sa drugim kompjuterima spojeni sa mrežnim karticama i kablovima (u novije vrijeme je omogućeno i bezžično umrežavanje putem infracrvenih zraka: Blue Tooth, IrDA,…).


5.2.1.3 List

U ovom načinu ispisa datoteke (prvo folderi, pa tek onda file-ovi) su ispisane u prvom stupcu. Ako on nije dovoljan tada se prelazi u novi stupac, koji je široko razmaknut od prvoga. Priča se ponavlja sve dok se ne ispišu sve datoteke. Budući da ih u folderu NEVEN ima dosta, dva stupca na slici nisu dovoljna za ispis, te se pojavljuje se vodoravni klizač. Da bi pronašli željeni file ili direktorij moramo pomicati klizač lijevo desno. Postoji i drugi način koji je koristan kad file-ova ima puno. Kliknemo sa mišem na neki file (označimo ga) i otipkamo početno slovo imena file-a kojeg tražimo. Explorer će sam označiti prvi slijedeći file koji počinje sa zadanim slovom. Taj princip vrijedi i općenito, tj. omogućeno nam je da pri traženju otkucamo proizvoljan broj početnih slova imena. Pri tom moramo paziti da ih utipkamo dovoljno brzo, jer će u protivnom program pomisliti da smo unjeli drugo slovo kao početno slovo za pretraživanje, a ne kao slijedeće u nizu.

5.2.1.4 Details

Jedino u detaljnom prikazu vidimo i datum (format dd.mm.yy) i vrijeme (format hh:mm) i duljinu svakog file-a (format KB). Vidimo da Folderi nemaju duljinu, iako bi mogli prikazivati zbroj svih duljina file-ova u njima. Da bi to saznali moramo kliknuti desnom tipkom miša na željeni direktorij i iz padajućeg menu-a


odabrati opciju Properties. Dobiti ćemo novi prozor sa imenom Ime_direktorija Properties. U njemu se vide podaci o:

• tipu (Type: File Folder) • apsolutnom imenu, tj. o putanji (Location: npr. C:\...) • veličini u bajtovima (Size: npr. 156 454 bytes) • broju file-ova i direktorija (Contains: npr. 39 Files, 3 Folders) • trenutku zadnje promjene (Created: npr. 03. prosinac 2001 16:55:33) • svojstvima (Attributes: Read Only, System, Archive, Hidden) • Check box za omogućavanje prikazaivanje smanjenih slika unutar Explorera (Enable Thumbnails

View). Atributi potiču iz vremena DOS-a (Disk Operating System), kad još Windows-i nisu postojali.

• Read Only nam služi da pri brisanju dobijemo upozorenje da smo ih tako označili, tj. da još jednom razmislimo da li ih baš želimo obrisati.

• System oznaka naglašava je to file kojeg koristi sam Windows. • Archive označava da je to file za spremanje podataka. • Hidden oznaka sakriva taj file pri listanju sadržaja tog direktorija.

Ovdje se pojavljuju 4 stupca sa imenima na njihovom vrhu: Name (ime), Size (veličina), Type (vrsta) i Modified (izmjenjen, kreiran).

Svima njima se može mijenjati poredak i širina.

• Mijenjanje poretka stupaca: sa drag & drop tehnikom odvučemo vrh željenog stupaca na drugo mjesto u istoj visini. Pri tome se stupci desno od ubačenog razmiču nadesno.

• Mijenjanje širine: postavimo pokazivač miša na granicu između dva stupca. Tada se strelica () pretvori u . Sa drag & drop raširimo stupac lijevo od granice po želji.

Stupci nam omogućuju lakše pretraživanje putem sortiranja. Klikom na njih dobivamo sve file-ove poredane po datom svojstvu (ime ili veličina ili tip ili vrijeme zadnje promjene) u uzlaznom ili silaznom redoslijedu. Na primjer ako kliknemo na stupac Size file-ovi će biti poredani po veličini: najmanji na vrhu (Folder nemaju veličinu) i najveći na dnu. Ponovni klik na stupac Size daje obrnuti poredak sa najvećim na vrhu. Koju ćemo od njih koristiti ovisi o tome što znamo o file-u kojeg želimo naći.

• Name: znamo barem početna slova imena • Size: znam da je jako mali ili jako veliki • Type: znamo vrstu file-a • Modified: znamo da je kreiran danas, preključer ili približni datum.


5.2.1.5 Thumbnail View

Ovaj prikaz je zgodan za pretraživanje slika, kad traženu znamo jedino po izgledu, tj. ne znamo ni kako se zove, ni veličinu, ni tip, ni trenutak kreiranja. Postoje mnogi programi specijalizirani za pregledavanje i jednostavnije modifikacije slika i oni imaju bogatiji skup načina prikaza. Iako rudimentalan, ovaj način je dobrodošao jer se nalazi na nivou samih Windows-a, tj. implementiran je programima koji ga sačinjavaju (Windows Exploreru). Explorer rukuje file-ovima, a da bi sa njima nešto radili prvo ih trebamo naći na disku. U tome nam uvelike pomaže mogućnost konfigurabilnosti prikaza Explorer-a kroz nabrojanih 5 načina prikaza. Pored načina prikazivanja file-ova, pod View opcijom možemo konfigurirati i izgled samog prozora Windows Explorer-a, tj. omogućiti ili onemogućiti prikazivanje dodatnih traka sa alatima, adresama i linkovima.


Za razliku od ovog, kompletnog prikaza, sve do sad smo imali prikazan samo Menu bar. Prednost prethodnog, "osiromašenog" prikaza je u tome da na taj način ostavljamo više mjesta za prikaz file-ova. Doljnje dvije trake nam omogućuju direktan skok sa našeg kompjutera na Internet i predstavljaju pokušaj tvrtke Microsoft koja je autor Windows-a, da poopće pojam lokalnog diska i kompjutera širom svijeta spojenih u veliku mrežu: Internet. Tome ćemo se vratiti kasnije.

5.2.2 Kretanje po disku Da bi izveli neku akciju sa file-ovima ili direktorijima moramo doći na željeno mijesto. Tome nam služi lijevi podprozor sa imenom Folder. Klikom na neki direktorij u desnom podprozoru se prikazuje njegov sadržaj. Ulazak u neki poddirektorij možemo postići na jedan od 2 načina:

• dvostruki klik na željeni direktorij u desnom podprozoru ili • jednostruki klik na željeni direktorij u lijevo podprozoru.

Primjetimo znakove + i -, koji govore da li u datom direktoriju postoji još poddirektorija ili ne.

5.2.3 Često korištene operacije sa file-ovima Svaki program pod grupom View sadrži opcije za konfiguriranje njegovog izgleda, tj. za prikazivanje, odnosno skrivanje različitih traka. U Exploreru pod grupom View, Toolbars možemo prikazati ili sakriti slijedeće trake:

• Standard Buttons: prikaz sličica najčešće korištenih operacija u sličicama • Address Bar: prikaz polja za unos lokalne ili Internet adrese • Links: popis Internet stranica i lokalnih programa • Lock the Toolbars: onemogućavanje promjene izgleda sa drag & drop • Text Labels: ispis naziva svakog alata ispod pripadajuće sličice.

5.2.3.1 Toolbar

Prije njegova objašnjenja objasniti nekoliko pojmova. Prvi od njih je History. To je zapamćeni niz mjesta na kojima smo bili u toku rada; bilo da se radi o direktorijima na našem lokalnom disku ili na Internetu. U tom nizu se jednostavno bilježi svaki korak, te on često sadrži iste zapise nekoliko puta. Tipkama Back i Forward se možemo pomicati po pojedinom zapisu History-ja. Drugi pojam vezan uz prikazane alate je mreža kompjutera. Radi lakšeg prenošenja podataka sa jednog kompjutera na drugi, ljudi su izmislili mrežu na hardware-skom i software-skom nivou. Oni su dakle, osmislili uređaje koji to omogućuju (mrežne kartice i kablove), topologiju (prostorni raspored u mrežnoj strukturi) i protokole (definiranje vrste podataka, brzine slanja i pravila "pregovaranja" svih kompjutera u


mreži). Samo oni uređaji i folderi koji se proglase dijeljenim (opcije Share, nacrtana ruka ispod direktorija) mogu biti pronađeni na mreži i time služiti razmjeni podataka. Treći pojam je Recycle Bin. To je privremeno odlagalište obrisanih file-ova. Ono nam omogućuje da nakon brisanja povratimo izbrisani fajl i nakon dužeg rada poslije toga. Ipak, za to korisno svojstvo moramo platiti dodatnim zauzećem diska u tu svrhu. Ako označene file-ove brišemo držeći istovremeno tipku Del, tada se oni ne spremaju u Recycle Bin i više ih se ne može povratiti, jednom kad su obrisani. Pri tome Undo opcija ne pomaže!

• Back: omogućuje povratak na prethodni direktorij iz History-ja. • Forward: omogućuje odlazak na slijedeći direktorij iz History-ja. • Mali crni trokutići desno od Back i Forward tipke omogućuju direktan skok na proizvoljni zapis u

History-ju. • Up: povratak na direktorij jedan nivo bliže korjenskom (i tipka Backspace radi isto). • Map drive: pamćenje adrese nečijeg dijeljenog foldera i njegovo proglašavanje svojim u vidu

novog diska sa imenom nekog slobodnog slova (A: i C: su uvijek zauzeti). Taj proces se naziva spajanjem (Connect).

• Disconnect: prekid spoja sa mrežnim diskom. • Cut, Copy i Paste: poznamo od prije s tim da u Clipboard stavljamo čitave fajlove. • Undo: poništavanje zadnje akcije. Vrlo korisno kad krivo obrišemo neki fajl. Budući da Undo

pamti samo jednu (zadnju) akciju trebamo vrlo brzo reagirati. • Delete: brisanje označenih fajl-ova. • Properties: opcija koju smo prije opisali preko drop menu-a. • Views: poznata 4 (ili 5) načina prikazivanja. Svaki klik na tipku Views mijenja ciklički ponuđene

načine, a mali crni trokutić omogućava direktan odabir željene vrste prikaza.

5.2.3.2 Stvaranje novog direktorija U slučaju da želimo stvoriti novi direktorij trebamo učiniti slijedeće:

1) smjestimo se u direktorij iznad njega 2) desnom tipkom miša na prazan prostor u desnom prozoru dobijamo drop menu 3) iz njega odabiremo opciju New, Folder 4) u novi Folder upisujemo njegovo ime.

To isto smo mogli i napraviti preko menu-a: File, New, Folder.

5.2.3.3 Stvaranje novog Shortcut-a (prečice, pokazivača) Pokazivač na program je kratki fajl koji samo nosi informaciju o mjestu na kojem se nalazi pravi program. Svrha pokazivača je da se za jedan program može definirati proizvoljan broj pokazivača u bilo kojem direktoriju i da se njegovim aktiviranjem pokreće stvarni program. Brisanjem pokazivača ne brišemo stvarni program nego samo taj kratki fajl. Svi pokazivači imaju znak male oble strelice u donjem lijevom kutu ikone. Najčešće mjesto na kojem se nalaze pokazivači je C:\Windows\Desktop. Tu se dakle moraju kreirati greškom izbrisane ikonice sa Desktopa!


1) smjestimo se u željeni direktorij 2) desnom tipkom miša na prazan prostor u desnom prozoru dobijamo drop menu 3) iz njega odabiremo opciju New, Shortcut 4) tipkom Browse nađemo program, označimo ga i pritisnemo tipku Open (ili upišemo njegovo puno

ime (putanja)) 5) kliknemo tipku Next 6) upišemo ime pokazivača (samo nama služi) 7) kliknemo na tipku Finish.

To smo isto mogli pokrenuti i preko menu-a: File, New, Shortcut....

5.2.3.4 Stvaranje novog, praznog dokumenta U slučaju da želimo stvoriti novi, prazni dokument trebamo učiniti slijedeće:

1) smjestimo se u željeni direktorij 2) desnom tipkom miša na prazan prostor u desnom prozoru dobijamo drop menu 3) sa njega odabiremo opciju New i iz nje jednu od opcija: Text Document, Microsoft Word

Document, ... ovisno koju vrstu dokumenta želimo stvoriti 4) u označeni okvir unosimo njegovo ime.

To isto smo mogli i napraviti preko menu-a: File, New, tip dokumenta. Ova opcija se rijeđe koristi jer novi dokument obično stvaramo iz programa koji mu je namjenjen i nikad nije prazan.

5.2.3.5 Označavanje U Windows Explorer-u vrlo često premještamo, brišemo i kopiramo fajlove. Da bi izvršili bilo koju operaciju nad njima, prvo ih moramo označiti. To pravilo vrijedi i općenito: prvo označimo neki objekt, pa tek onda nad njim izvršimo neku akciju. Za označavanje file-ova u Explorer-u koristimo i miša i tipke.

• Označavanje jednog file-a: klik lijevom tipkom miša na željeni file • Označavanje više file-ova u neprekinutom nizu: možemo uokviriti samo sa mišem ili

o klik na prvi file o pritisnemo tipku Shift i držimo je stalno pritisnutu o klik na zadnji file u nizu o pustimo tipku Shift

• Označavanje više file-ova koji nisu u nizu: o Klik na prvi file o pritisnemo tipku Ctrl i držimo je stalno pritisnutu o klik na drugi file (ne mora biti u nizu) o ... o klik na zadnji file o pustimo tipku Ctrl

• Označavanje svih file-ova u otvorenom direktoriju: Ctrl + A (ili na menu Edit, Sellect All).


Pri označavanju sa tipkom Ctrl možemo kombinirati i tipku Shift, tj. označiti podgrupe u nizu unutar grupe koja ne sadrži sve file-ove u nizu (kao na slici). Pri tome prvo moramo označiti grupu u nizu sa Shift, a tek onda ostale članove sa Ctrl.

5.2.3.6 Brisanje Brisanje tako označenih file-ova se dobiva putem tipke Del ili sa menu-a: File, Delete. Pri tome dobivamo upit za potvrdu, da li zaista želimo obrisati te file-ove ili smo samo slučajno aktivirali brisanje. Tako obrisani dokumenti se smještaju u Recycle Bin, tj. mogu se vratiti u život. Rekli smo prije da na taj način zauzimaju i dalje prostor na disku. Ako smo pri operaciji brisanja držali stisnutu tipku Shift, oni se nepovratno brišu i oslobađaju disk.

5.2.3.7 Pokretanje Pokretanje izvodimo brzim dvostrukim klik na željeni file. Ako taj file nije program, tj. nema exe ekstenziju, onda se pokreće program koji je pridjeljen po ekstenziji i učitava te podatke.

5.2.3.8 Preimenovanje Preimenovanje se može izvršiti istovremeno samo na jednom dokumentu, tako da sa menu-a odaberemo opciju File, Rename ili kliknemo na file 2 puta sa vremenskim razmakom većim od sekunde, kako nebi Explorer shvatio kako ga želimo pokrenuti. Pri tome se ime uokviri i zatamni, te se u njemo pojavi kursor za unos teksta (novog imena).

5.2.3.9 Udvostručavanje ili premještanje Operacije kopiranja (Cut/Paste) ili premještanja (Copy/Paste) radimo u nekoliko koraka:

1) označimo željene file-ove 2) sa menu-a iz grupe Edit odabiremo opcije Cut ili Copy (možemo ih aktivirati i sa tipkovnice: Ctrl

+ C (Copy) ili Ctrl + X (Cut)) 3) uđemo u odredišni direktorij kliknuvši na njega u lijevom dijelu Explorer prozora 4) sa menu-a iz grupe Edit odabiremo opciju Paste.


To isto smo mogli napraviti samo sa mišem tako da sa drag & drop "odvučemo" označene file-ove u odredišni direktorij unutar Folder podprozora. Ako pomičemo miša iznad direktorija istog diska, automatski se pretpostavlja da je riječ o Cut/Paste kombinaciji. Ako pak želimo izvesti uduplavanje umjesto premještanja, pri drag & drop operaciji moramo držati stisnutu tipku Ctrl. Za to vrijeme će se pojaviti mali znak "+" koji će se micati zajedno sa strelicom miša po ekranu. Ako mišem dođemo na direktorije drugog diska, pojaviti će se mali znak "+" ispod pokazivača miša, što znači da se podrazumjeva da ćemo raditi sa Copy/Paste. Ako ipak želimo napraviti njehovo premještanje (Cut/Paste), a ne uduplavanje, tada moramo držati pritisnutu tipku Shift. Pri tome mali znak "+" nestaje.

5.2.3.10 Proglašavanje diska dijeljenjenim Ispružena ruka ispod nekog direktorija označava dijeljeni disk. On nam koristi da bi korisnici sa drugih računala mogli pristupiti našem preko tog direktorija. Postupak je slijedeći:

• desnim klikom značimo željeni direktorij • iz padajućeg menu-a izaberemo opciju Sharing... • uključimo opciju Shared As • ako želimo promjenimo ime koje će biti prikazano na mreži (Share name) • izaberemo nivo dostupnosti:

o Read Only (samo za čitanje) o Full (za čitanje, pisanje i brisanje) o Depents on Password (prava u ovisnosti o passwordu).

5.2.3.11 Pretraživanje diska Tu nam se pojavljuje već spomenuta i opisna funkcija Find, koja se dobiva preko menu-a: Tools, Find, Files or Folders. Ovdje možemo uočiti da nam ona može poslužiti i za pronalaženje drugih kompjutera na mreži.

5.2.4 Rad sa više Explorera istovremeno Budući je Windows "multi tasking operating system" (višezadaćni operativni sustav), on može obrađivati više programa istovremeno. Zbog toga je moguće pokrenuti i više Explorera istovremeno. Najčešća svrha pokretanja drugog Explorera je zauzeće Explorera sa nekim zahtjevnim kopiranjem. Na primjer, ako želimo prekopirati CD na hard disk za to će nam trebati 5 do 10 minuta. Ako ne želimo čekati njegov završetak da bi nastavili rad sa Explorerom, jednostavno pokrenemo drugu kopiju Explorera i radimo nesmetano s njom (malo usporeno). Drugi razlog može biti pretraživanje, uspoređivanje ili kopiranje velikog broj razasutih file-ova na više diskova, pa je zgodno istovremeno gledati dva različita direktorija u dva zasebna prozora.


6. Internet

6.1 Korijeni Dok su kompjuteri bili malobrojni i skupi, malo tko je razmišljao o povezivanju računala. Za svoje potrebe američka je vojska 1957. oživotvorila sustav povezanih računala u projektu ARPA. Osnovna namjera joj je bila stvoriti decentralizirani telekomunikacijski sustav koji će zbog toga biti u velikoj mjeri neosjetljiv na uništenje pojedinih dijelova. Zbog sličnosti sheme povezanih računala sa mrežom (net), za spajanje računala uveden je izraz umrežavanje. Ubrzo nakon vojske mreža se proširila i na američke fakultete. Godine 1969. počinje izgradnja mreže ARPANET sa prvim sveučilištem u njemu: UCLA (University of California Los Angeles). Porastom ARPANET-a 1983. on se cijepa na vojni dio MILNET (Military Network) i civilni koji polako prerasta u Internet. Padanjem cijena kompjutera njihov broj je brzo rastao i mrežno povezivanje postao je skup, ali neizbježan dio svake veće kompanije. Danas (2002.) PC slavi 20 godina postojanja i mrežna podrška je sastavni dio svakog računala. Najnovije matične ploče već na sebi sadrže mrežnu karticu, dok se kod starijih treba posebno dokupiti. Postojeće akademske i korporacijske mreže su imale težnju povezivanja svih svojih ispostava diljem svijeta u jednu jedinu mrežu. Uvidjelo se da komuniciranje putem elektronske pošte (e-mail) strahovito ubrzava i pojeftinjuje poslovanje, pa nije bilo teško investirati u izgradnju i proširenje mrežne infrastrukture. Daljnjim pojeftinjenjem kompjutera u te mreže su prodirale sve manje tvrtke i pojedinici entuzijasti. Sve velike kompanije su našle svoj interes i zajedničkim su investiranjem stvorili mrežu koja se prostire čitavom planetom Zemljom. Dogovorena su pravila komunikacije i rođeno je ime za globalnu, svjetsku mrežu: Internet. Uskoro je uveden i pojam Intraneta, koji označava mrežu unutar jedne kompanije. Rođene su i nove tvrtke koje pružaju pristup Internetu drugim tvrtkama, ali i pojedincima. Njih nazivamo ISP-ijevima (čitaj Aj, Es, Pi): Internet Service Provider (davaoc Internet usluga).

6.2 Tehni čke pretpostavke Mreža od 2 kompjutera je lako izvediva pomoću dvije Ethernet mrežne kartice prisutne u oba kompjutera i tzv. cross-over kabela između njih. U slučaju više računala moramo imati posebne uređaje za upravljanje radom mreže (switch-evi i mrežni serveri). Povezivanje na manje udaljenosti izvodi se žičanim vodovima, a u novije vrijeme i optičkim kabelima. Na nedostupnim mjestima veza se ostvaruje mikrovalnim linkovima i satelitskom vezom. Radeći na Internetu mi ne vidimo sve te detalje oko povezivanja na velike udaljenosti, jer nam se uz brzi pristup Internetu čini kao da je sve to pohranjeno na našem kompjuteru. Otuda i Microsoftova ideja da u Windows Exploreru koji je namjenjen pretraživanju lokalnog diska unesu opcije za pretraživanje drugih računala i Interneta, kao proširenja vlastitog diska. Internet je izgrađen na filozofiji klijent-poslužitelj gdje kompjuteri poslužitelji (serveri) sadržavaju podatke za distribuciju, a kompjuteri klijenti se priključuju na njih i na temelju upita dobijaju te podatke za prijenos. U svakoj mreži (a pogotovu na Internetu) je manji dio kompjutera stalno prisutan, a veći dio


samo povremeno. Oni kompjuteri koji su na njoj stalno prisutni imaju najčešće serverske funkcije, među kojima su nam najzanimljiviji mail i web serveri.

• Mail server prima mail-ove upućene nama i šalje mail-ove koje smo mi uputili drugima. • Web server sadrži sve web stranice neke tvrtke ili pojedinca.

Posljedica njihove stalne prisutnosti na Internetu je njihova stalna dostupnost, dakle neprekinuta mogućnost komunikacije, neovisno o radnom vremenu, dobu dana i noći. Pojam web predstavlja onaj dio Internet svijeta, koji se odnosi na pisane i slikovne sadržaje predstavljene putem Web stranica, dokumenata koje mogu čitati web pretraživači kao što su MS Internet Explorer i Netscape Navigator. Adresa svakog kompjutera na svijetu je jedinstvena i naziva se IP (Internet Protocol) adresa. Sastoji se od 4 broja veličine od 0 do 255, razdvojenih točkom, na primjer 237.145.0.34 Budući da ljudi lakše pamte neke nazive od samih brojeva uvedene su adrese koje sadrže asocijativna imena i čije prevođenje u brojčani oblik izvršavaju posebni kompjuteri (Domain Name Server-i). Neke od tipičnih adresa su:

www.google.com, www.lycos.com, www.yahoo.com, www.bug.hr, www.otvorena.vlada.hr. Njihove IP adrese su redom 216.239.39.100, 206.79.171.54, 64.58.76.224, 213.202.123.120, 194.152.219.243 (možemo ih saznati otkucavši u DOS prozoru npr. nslookup www.bug.hr). Dakle za Internet Explorer je svejedno da li upišete adresu http://213.202.123.120/ ili http://www.bug.hr, ali vjerujem za vas nije. Izraz www je skraćenica od world wide web (svjetska mreža, paučina). Poslije toga slijedi točka, a potom ime firme. Poslje zadnje točke dolazi nastavak tipa:

• com (commercial=tvrtke) • gov (goverment=vlada) • mil (military=vojska) • edu (education=obrazovanje) • net (network=poslovi u vezi same mreže) • org (organisation=najčešće neprofitabilne organizacije) • skraćena oznaka za državu kao što su: hr, at, sl, uk, us,...

Na Internetu su najrasprostranjenije slijedeće usluge (services):

• čitanja web stranica (http: hiper text transfer protocol) • primanje i slanje elektroničke pošte (e-mail) • slanje poruka, istovremeno dopisivanje (chat) • slanje i primanje file-ova (ftp: file transfer protocol) • praćenje i aktivno sudjelovanje u News grupama • rad na udaljenim računalima (telnet: tele networking) • telebanking (praćenje i pokretanje bankovnih transakcija) • e-commerce (kupovina preko Interneta).


6.3 Domaći ISP-ovi Za razliku od kompjutera u većim tvrtkama koji su stalno spojeni na Internet, povremeni pristup Internetu ostvarujemo preko nekog ISP-a (navedeni telefoni su za informacije):

1) CARNet (01 6165 656) 2) HiNet (062 077 077) 3) AT&T (01 6308 213) 4) EuroproNET (0800 352 800) 5) GlobalNet (0800 333 222) 6) Iskon (01 6000 700) 7) Net4U (0800 444 444) 8) VIP.online (091 7700) 9) ZaMirNet (01 4823 859).

Bez obzira za koga se odlučite, pri sklapanju pretplatničkog ugovora morate dobiti slijedeće podatke: 1) telefonski broj za spajanje (modemski ulaz) 2) korisničko ime (user name) 3) lozinku (password) 4) ime i vrstu (POP3, IMAP ili HTTP) mail servera koji prima mail-ove (incoming mail server). POP

= Post Office Protocol, IMAP = Internet Message Access Protocol, HTTP = HyperText Transfer Protocol.

5) ime mail servera koji šalje mail-ove (outgoing mail server, vrsta je SMTP = Simple Mail Transfer Protocol)

6) korisničko ime (user name) za mail server (vrlo često isto kao pod 2) 7) lozinku (password) za mail server (vrlo često isto kao pod 3) 8) e-mail adresu 9) ime News servera 10) prostor na mail serveru (najčešće 10MB) 11) ograničenje na najveći mail kojeg šaljete ili primate (najčešće 2MB). Netko vam je isporučio kompjuter i instalirao Windowse. Netko drugi vam je instalirao program za obradu podataka, ali nitko vam nije unio postavke za Internet niti pokazao kako se to radi. Stoga vam toplo preporučujem čitanje zadnja 3 poglavlja pod naslovom "Za one koji žele znati više", budući da sadrže kompletne upute za samostalno namještanje svih potrebnih parametara u vezi Interneta, Outlook Experess-a, News-a, spajanju sa Internetom i arhiviranju.

6.4 Novi pojmovi koje donosi Internet

• Hypertext je moderna implementacija stare ideje sadržaja na početku knjige. U sadržaju pogledamo što nas zanima, pročitamo na kojoj se stranici nalazi i prelistamo knjigu do te stranice. Hypertext nam omogućuje direktan skok na željeni sadržaj bez posredovanja sa rednim brojem stranice. Razmještaj teksta, slika i file-ova na nekom web serveru za nas je "transparentan", tj. nevidljiv i nebitan.

• Hyperlink: Posebno označeni dio teksta koji omogućuje taj skok nazivamo link (ili hyperlink) i on

je najčešće napisan sa podcrtanim slovima ili prilikom prelaska pokazivača miša preko njega tekst


mijenja boju. Tada se pokazivač miša pretvori u pokazivač koji prikazuje ruku ( ) i na status baru Internet Explorera se javlja adresa nove web stranice na koju ćemo otići (otvoriti je) ako kliknemo mišem na taj link.

Hyperlink uvelike poopćuje pojam snalaženja unutar jednog dokumenta. Pojedini linkovi mogu nas odvesti na drugi dio teksta na istom serveru, ali isto tako i na neki drugi server bilo gdje na svijetu. Za korisnika razlike između te dvije stranice nema; u oba slučaja skok je iniciran jednim klikom miša na pripadajući link.

Tako gledajući, Internet možemo smatrati najpotpunijom svjetskom knjižnicom. I najdinamičnijom, jer se njeni sadržaji obnavljaju i nadopunjuju svakodnevno. Nema potrebe za novim papirnatim izdanjima knjiga i distributerskim lancima. Sve je odmah dostupno, sa bilo koje točke na svijetu čim željeni sadržaj stavimo na web server.

• Besplatna distribucija bez posredništva izrodila je nove ideje prodaje software-a: o Freeware: autor svoj program ili podatke proglašava besplatnim i omogućava njegovo

slobodno kopiranje. o Shareware: autor svoj program ili podatke proglašava besplatnim na ograničeni rok ili sa

ograničenom funkcionalnošću i omogućava njegovo slobodno kopiranje.

• Kopiranje podataka dobilo je specifična imena: o Download: kopiranje bilo kakvog fila sa Interneta na naš disk. o Upload: kopiranje bilo kakvog fila sa našeg diska na neki drugi kompjuter na Internetu.

• Stanje Internet veze dok čitamo Internet sadržaje može biti:

o Online: spojeni smo na Internet. o Offline: isključeni smo, ali čitamo Internet sadržaje spremljene na našem disku.

• Načini međusobnog komuniciranja preko Interneta:

o Mail: pisanje elektronskih pisama u koje možemo uključiti razne file-ove kao što su: tekstovi, tablice, nacrti, slike, zvuk i film. Primatelj ne mora biti istovremeno prisutan na Internetu kad i pošiljalac, jer mail server čuva poštu sve dok se primatelj ne uključi.

o Chat: simultano dopisivanje preko Interneta dvije osobe (dakle u istom trenutku pišu obje strane, za razliku od mail-a gdje piše prvo jedna, pa tek onda druga strana). Danas se chat više ne spominje kao samostalna aplikacija, već je ona sadržana u IRC-u ili Instant Messangeru.

o IRC je proširenje chata gdje se mogu razgovarati dvije osobe, ali se uglavnom razgovara u grupi. Nije potrebna autorizacija i automatski vidimo sve pripadnike grupe koja je u chatu.

o Instant Messanger je siguronosno proširenje IRCa i zahtijeva autorizirano predstavljanje (potreban login i password), te onemogućuje ulaženje u razgovor grupa koje vam predhodno nisu dale autorizaciju. Prilikom definiranja našeg accounta na Instant Messanger serveru mi određujemo kojim ljudima ćemo dati prava da mogu vidjeti da li smo u nekom trenutku priključeni na server i da li nas ta osoba ima prava pozvati.

o News (grupe): nasljednik nekadašnjih BBS-jeva. Mjesto za razmjenu obavijesti, oglasa, pitanja, odgovora, te najrazličitijih file-ova. Čitaju se kroz Outlook express (potrebno je prethodno znati ime news servera koji se upisuje na sličan način kao i kod definiranja mail servera).

o Telefoniranje: preko Interneta putem NetMeeting programa ili sličnih. o Videokonferencija: telefoniranje sa dodatkom video kamera sa jedne ili obje strane.


• Internet radio & TV broadcasting: praćenje radio i TV programa preko Interneta (jedan od najpoznatijih je CNN).

• E-commerce je Internet inačica Tele shopinga sa TV ekrana. Putem web stranica tvrtke oglašavaju

svoje proizvode i omogućuju da ih odaberete i kupite putem unosa svojih podataka sa bankovne kartice. Najpoznatiji je primjer www.amazon.com koji na svojim stranicama prodaje CD-ove i knjige.

• Teleworking: zaposlenici ne moraju fizički dolaziti u svoje urede nego poslove obavljaju na svom

računalu kod kuće i putem Interneta šalju uređene dokumente na posao.

• Distributed computing: distribuirana obrada podataka. Poznat je projekt SETI koji se zasniva na proučavanju radio signala iz svemira radi istraživanja znakova izvanzemaljske inteligencije. U njemu može svatko sudjelovati sa svojim računalom tako da uzme dio podataka i program za obradu, te nakon izvršavanja obrade vrati rezultat "matičnoj kući".

6.5 Surf-anje Internet-om pomo ću Internet Explorera Najčešća aktivnost ljudi spojenih na Internet je pretraživanje i čitanje raznih sadržaja na mnogobrojnim Web stranicama. Danas je najrašireniji program za čitanje takvih sadržaja MS Internet Explorer koji na Desktopu ima karakterističnu ikonu:

Pokretanjem samog Internet Explorera može se, ali ne mora pokrenuti i program za spajanje na Internet. U svakom slučaju da bi mogli čitati nove web stranice trebamo se prvo spojiti na Internet pomoću unaprijed definirane konekcije u programu Dial-Up Networking (kliknemo na tipku Start, Programs, Accessories, Communications, Dial-Up Networking). Način njenog kreiranja pogledajte u poglavlju: Za one koji žele znati više: postavke za Internet. Njenim pokretanjem (uz uključen modem i spojenom žicom sa telefonskom utičnicom) dobijamo vezu sa Internetom i tek tada pokrećemo Internet Explorer. Mi ga možemo koristiti i bez uključivanja na Internet, ali tada možemo gledati samo prethodno učitane stranice. Html dokumenti (file-ovi koji predstavljaju web stranicu) imaju u sebi implementiran hypertext sustav koji nam omogućuje direktne skokove na druge web adrese jednim klikom miša. Kad se miš postavi iznad nekog linka, u donjem lijevom kutu na status bar-u, se pojavljuje nova web adresa. Skok na tu novu adresu može ujedno otvoriti novi prozor (još jedan pokrenuti Explorer) ili ga prikazati u već postojećem (pri tome se gubi sadržaj prethodne web stranice). Novi prozor tj. novu kopiju programa Internet Explorer uvijek možemo otvoriti sa menu-a: File, New..., Window ili dvoklikom miša na njegovu ikonicu na Desktopu. Još češći način otvaranja novog Internet Expolorer prozora je desni klik na neki link sa web stranice i odabir opcije Open in New Window. Izgled sadržaja unutar Internet Explorer prozora ovisi o stranici koju otvaramo, ali osnovni elementi samog programa su uvijek isti. Nakon pokretanja Internet Explorera učitava se osnovna web stranice (Home), koju vidimo upisanu u Address bar-u. Vidjeti neku drugu web stranicu možemo na jedan od slijedećih načina (na slici je prikazan samo gornji dio prozora Internet Explorer-a koji prikazuje Title, Menu, Tool i Address bar):


1. Klik-nemo na neki od linkova u samom dokumentu. Koristimo ga kad tekst koji čitamo sadrži nama zanimljivi dio sa linkom koji nas vodi nekamo drugdje. Vrlo je često da se na jednoj web stranici reklamiraju drugi web site-ovi sa svojim linkovima.

2. Upišemo novu adresu u Address bar-u (http:// ne moramo navesti i upis počinjemo sa www...).

Novu adresu moramo znati napamet ili je sa copy / paste prekopirati iz nekog drugog dokumenta. Ručno upisivanje koristimo kad nam netko preko telefona kaže zanimljivu adresu, pročitamo je u nekom časopisu ili ako se nalazimo na tuđem kompjuteru gdje nemamo svog popisa omiljenih linkova (Favorites).

3. Odaberemo neki link iz liste Favorites koju stalno nadopunjavamo nama interesantnim linkovima

(Favorites, Add to Favorites). Koristimo kad znamo da smo tu adresu već posjetili i spremili u Favorites listu.

4. Odaberemo neki link iz popisa nedavno upisanih adresa pomoću malog crnog trokutića ( ) sa

Address bar-a. Ovaj način koristimo kad želimo ponovo otići na neku web adresu za koju znamo da smo je nedavno upisali, a nismo je spremili u Favorites.

5. Odaberemo neki link iz prozora History, kojeg prethodno otvorimo klikom na History ikonu sa

Tool bar-a ili sa View, Explorer bar, History. Koristimo kad znamo da smo taj link posjetili prije određenog broja dana. Koristimo i u slučaju Offline reading-a (File, Work Offline).

6. Kliknom na Back i Forward strelice sa Tool bar-a ili sa View, Go To, Back (Forward). Koristimo

kad znamo da smo tu stranicu posjetili prije par minuta tj. da smo je razgledali nedavno, a da u međuvremenu nismo ugasili program Internet Explorer (gašenjem programa se gubi memorija o redosljedu posjećivanja web stranica koje možemo ponovo dozvati sa Back i Forward).

7. Klikom na web link kojeg ste dobili u mail-u, u news-ima ili nekom web pretraživaču.


Pretraživači su posebne web stranice na kojima možemo dobiti popis web stranica sa čitavog Interneta o željenom pojmu. Na početnoj web stranici pretraživača (najpoznatiji su: www.google.com, www.lycos.com, www.yahoo.com, www.altavista.com ) uvijek postoji okvir za upis željenog pojma i tipka za početak traženja. Kao rezultat dobijamo popis svih web stranica koje su vezane uz taj pojam. Ponekad za rezultat možemo dobiti i nekoliko tisuća stranica pa taj skup moramo smanjiti sa preciznijim zadavanjem uvjeta. Upute o pravilima pisanja uvjeta možete naći i na samim stranicama i ovdje ćemo spomenuti samo dva osnovna.

• ako pojam ima više riječi trebamo ga navesti u navodnicima; npr "Narodne novine" • ako pojam unesemo sa više riječi tada ćemo dobiti popis onih stranica koje sadržavaju jednu,

dvije,... ili sve navedene riječi. Pretraživači su uvijek početna točka kad ne znamo ime web site-a a znamo što želimo naći. Na predhodnoj slici vidimo VIPonline stranicu u čijem je lijevom stupcu ustvari smješten niz linkova (Vijesti, Politika, Sport, Gospodarstvo,..) na nove dokumente. Linkovi su prije bili izvedeni kao podcrtani dio teksta, a danas je to sve manje slučaj. Današnji likovi su skriveni i prepoznajemo ih tek kad strelica pokazivača miša promjeni oblik u ruku pri prolasku miša preko njih.


Izbor opcija na toolbar-u nam uvijek govori koje su najčešće korištene opcije u tom programu (po mišljenju autora; ne mora biti točno tako).

• Tipke Back i Forward ( ) imaju isto značenje kao i kod Windows Explorera, tj. sa njima se možemo pomicati po pojedinim zapisima History-ja. Sjećamo se, History je jednostavan popis "mjesta" koje smo posjetili u toku rada sa Internet Explorerom. Male crne strelice okrenute na dolje daju mogućnost direktnog skoka na proizvoljni element History-ja, dok strelice Back i Forward nas tjeraju na pretraživanje jednog po jednog zapisa poredanih kronološki.

• Tipka Stop ( ) prekida započeto čitanje neke web stranice. Najčešće je upotrebljavamo da spriječimo predugo čekanje pri čitanju sa nekog web servera koji je u kvaru ili je preopterećen.

• Tipka Refresh ( ) ponovo učitava web stranicu koja je trenutno upisana u Address bar-u.

• Tipka Home ( ) ponovo učitava web stranicu definiranu kao početnu.

• Tipka Search ( ) sa lijeve strane otvara novi podprozor u kome se može zadati novo pretraživanje pomoću MSN Search (Microsoft pretraživač).

• Tipka Favorites ( ) sa lijeve strane otvara novi podprozor u kome se nalazi popis svih odabranih adresa web stranica koje smo prethodno zapamtili sa opcijom Favorites, Add to Favorites.

• Tipka History ( ) sa lijeve strane otvara novi podprozor u kome se nalazi popis adresa zadnje posjećenih web stranica koje možemo prikazivati (View) po datumima (Dates), adresama (Sites), po frekvenciji posjećivanja (Most visited) i po redosljedu za današnji dan.

• Tipka Mail ( ) nam omogućuje da na mail (time pokrećemo Outlook Express) pošaljemo web adresu (Send a link) trenutne stranice, da pošaljemo sadržaj trenutne web stranice kao sadržaj mail-a (Send Page), da pošaljemo mail bez prethodno sastavljenog sadržaja, da pročitamo mail (Read mail) i da pročitamo novosti (Read News).

• Tipka Print ( ) pokreće ispis tekuće web stranice na printer. Vrlo često printer odreže desni rub prozora, pa je tada potrebno ući u postavke stranice (File, Page Setup i u okviru Margins podesiti odmak ruba ispisanog teksta od fizičkih rubova Left, Right, Top, Bottom). Sa File, Print Previw uvijek možemo provjeriti kako će izgledati ispis i prije nego što ga pošaljemo na ispis na pisač.

• Tipka Word ( ) ubacuje tekuću web stranicu u Word i pruža mogućnost njenog editiranja.

• Tipka Discuss ( ) omogućuje spajanje na servere namjenjene raspravama na određenu temu. Uloga Offline readinga je ušteda novca koji troše ljudi koji se samo povremeno spajaju na Internet. Sve stranice koje čitate dok ste spojeni na Internet smještaju se u direktorij C:\Windows\Temporary Internet Files i mogu se naknadno čitati bez da smo spojeni na Internet. To postižemo tako da sa menu-a uključimo opciju File, Work Offline, te uključimo History prozor u kojem dobijamo detaljan popis svih stranica posjećenih u zadnje vrijeme. One su ispisane sa punom adresom i ikonicom Internet Explorera na početku reda u stvarnoj plavoj boji ili u svjetlo plavoj. U drugom slučaju te stranice nisu u potpunosti spremljene i ne mogu se prikazati, dok ostale mogu. Osim automatskog spremanja svake web stranice u C:\Windows\Temporary Internet Files, mi možemo spremiti samo neki dio, slike na primjer u poseban direktorij. Isto tako možemo spremati file-ove koji su


posebno pripremljeni za "download" sa web stranica. Daljni tekst govori o nekoliko najčešćih načina prijenosa podataka sa neke web stranice na naš disk:

• Ponekad su tekstovi i slike unaprijed pripremljeni kao zasebni file-ove koje možemo kopirati na svoj disk pomoću ftp protokola. Klikom na "download link", tj. na link kojim ostvarujemo prijenos tog file-a k sebi, pojavljuje se program za spremanje file-ova (File Download). Ako je uključena opcija Save this file to disk, moći ćemo odrediti mjesto za spremanje tog file-a, prije samog prijenosa. U toku prijenosa otvoriti će se posebni prozor u kome ćemo moći pratiti kojom brzinom se file prenosi na naše računalo, koliko vremena je prošlo od početka, te koliko je vremena potrebno da se prijenos završi.

• Ako sa neke web stranice želimo spremiti samo dio teksta jednostavno ga sa drag & drop tehnikom označimo i kopiramo u clipboard, a otuda prenesemo u neki program za obradu teksta.

• Ako se radi samo o nekoj slici na nju kliknemo desnom tipkom miša i sa padajućeg izbornika

odaberemo opciju Save As…, te izaberemo mjesto na lokalnom disku gdje ćemo je spremiti.

• Ako želimo spremiti sve elemente web stranice (i slike i tekste) sa menu-a izaberemo opciju File, Save As..., te na disku odaberemo mjesto i ime file u koji će ona biti pohranjena. Pri tome se kreira jedan file sa extenzijom htm i jedan direktorij sa istim imenom u kojemu se nalaze sve slike sa te web stranice.

Spomenuti ćemo na kraju način podešavanja samo nekoliko osnovnih postavki u radu Internet Explorerom. Njih podešavamo u prozoru do kojeg dolazimo sa menu-a: Tools, Internet options, a nas zanima samo kartica General i Connections:

• Home (osnovna web stranica): definirana je u okviru Home. Sa tipkom Use Current se za Home upisuje trenutno aktivna web stranica (adresa).

• Temporary Internet Files: tipka Delete Files... briše privremene Internet file-ove koji nam služe za

Offline reading, a tipka Settings namješta veličinu dijela diska namjenjenu za tu svrhu. Time oslobađamo prostor na disku.


• History: tipkom Clear History brišemo popis svih stranica koje smo posjetili u zadnjih x dana, gdje je x broj unešen u polje Days to keep pages in history. Razlikujete popis stranica (linkovi u History-ju) od sadržaja tih stranica (html dokumenti u Temporary Internet files).

• Connections, Dial-up and Virtual Private Network settings: ovdje određujemo da li se veza sa Internetom uspostavlja "ručno" ili "automatski". Tu možemo i odrediti da li upotrebljavamo proxy server (on nam pomaže da već učitane web stranice od strane drugog korisnika budu brže do nas prenesene).

o Never dial a connection: pokretanjem Internet Explorera ili Outlook Express-a ne pokreće

se Dial-up Networking sam od sebe. Pri tom možemo raditi samo Offline (bez Internet veze).

o Dial whenever a network connection is not present: pri pokretanju Internet Explorera ili Outlook Express-a prvo se provjerava da li postoji mreža. Ako postoji ne radi se ništa, a ako ne postoji onda se pokreće Dial-up Networking i pokušava se preko modema spojiti na Internet.

o Always dial my default connection: pri pokretanju Internet Explorera ili Outlook Express-a uvijek se pokreće Dial-up Networking i pokušava se preko modema spojiti na Internet.


6.6 Mail (elektronska pošta, pisma) Nakon pretraživanja Interneta sa web browser-om, najpopularnija upotreba Interneta je slanje i primanje pisama. Samo slanje i primanje je besplatno, plaćamo samo vrijeme provedeno na Internetu. Možemo istovremeno slati i primati mail-ove dok surfamo po Internetu, s jedinom posljedicom da će se sve odvijati malo usporeno radi konačne brzine prijenosa podataka preko modema (teorijska granica za 56 kbps modeme je 7 kb/s). Sa mail-om osim poruke možemo prenijeti bilo koji file koji predstavlja tekst, zvuk, sliku, film sa ograničenjem veličine tog dodatka (attachment) na tipičnih 2MB (2002. g.). Ako nam je za prijenos kratke poruke bitna brzina, dotičnu ćemo osobu nazvati telefonom. Ako ima mobilni telefon možemo pokušati poslati poruku do 160 znakova (SMS). Mail možemo pisati samo nekome tko ima svoju mail adresu. Mail je pogodan u slučaju da šaljemo veći tekst, kad uz taj tekst želimo prenijeti i neku sliku, pjesmu, službeni dokument i onda kad nužno ne očekujemo da je ta osoba istog trenutka priključena na Internet (možda se nalazi u Americi na istočnoj obali koja ima 6 sati vremenske razlike u odnosu na Evropu). Mail server je program koji 24 sata dnevno prima i šalje mail-ove za nas dok mi nismo spojeni na njega (serverom se obično naziva kompjuter na kojem se izvodi neki server program: mail, print, chat, IRC...). On na svom čvrstom disku ima rezerviran prostor za svakog korisnika koji se naziva mail box. Kod naših ISP-ova individualni mail box najčešće ima veličinu od 10 MB. Kad se prepuni više ne možemo primati naredne i automatski se šalje mail pošiljaocu da prethodno poslani mail nije uručen zbog nedostatka mjesta. Pri konfiguriranju programa za mail na našem kompjuteru možemo odrediti da li se mail-ovi sa servera prebacuju na naše računalo uz istovremeno brisanje sa servera ili se udvostručavaju snimanjem na lokalni disk, tj. da server i dalje čuva našu poštu. Posljednji slučaj je rijedak i redovito ga koristimo samo privremeno jer uvijek vlada nestašica prostora na mail serveru.


Najčešće korišteni programi za rukovanje elektronskom poštom su Microsoft Outlook koji se koristiti u tvrtkama koje na svom Intranetu imaju svoj mail server (Exchange) i Outlook Express kao njegova jednostavnija verzija koja se koristi kad se povremeno spajamo sa raznih mijesta na mail server koji pripada ISP-u. Mi ćemo se osvrnuti na Outlook Express. Sa Outlook Expressom možemo dijelomično raditi i bez direktnog spoja na Internet, tj. čitati mail-ove koji su pristigli do trenutka kad smo se zadnji put spojili na Internet, odgovarati na te mailove, uređivati mail-ove unutar foldera, provjeravati postojeće i upisivati nove kontakte u address book. Za čitanje najnovijih mailova, kao i za slanje pripremljenih mailova ipak se moramo direktno spojiti na Internet sa programom Dial Up Networking (Start, Programs, Accessories, Communications, Dial-Up Networking). Konekcija se može pokrenuti "ručno" iz programa Dial-Up Networking, ali postoji i mogućnost automatskog startanja konekcije iz Dial-up Networkinga samim pokretanjem Outlook-a ili Internet Explorera.

Za informaciju kako definirati novu konekciju pogledajte poglavlje Za one koji žele znati više: postavke za Internet. Njenim pokretanjem uspostavljamo vezu sa Internetom i tek tada Outlook Express može pristupiti mail serveru. Kako unutar Outlook Expressa definirati parametre spajanja sa mail i news serverom pročitajte u poglavlju: Za one koji žele znati više: postavke za mail. Pri spajanju na mail server, Outlook Express prvo šalje pripremljena pisma za slanje (ako ih ima), a tek onda prima pristiglu poštu. Slika niže pokazuje tipičan izgled programa Outlook Express nakon pokretanja. Osnovni prozor je podjeljen u više manjih od kojih su najvažniji Outlook Express (najveći: dolje desno), Folders (gore lijevo), Contacts (dolje lijevo). Najveći podprozor predstavlja prikaz sadržaja trenutno odabranog foldera (na slici je označen folder Outlook Express). Budući da podprozori Folders i Contacts ne moraju biti aktivirani, u prozoru Outlook Express sa nalaze linkovi koji nas vode do nepročitanih mailova (Inbox), opcija za pisanje novih mailova, do News grupa i do Address booka koji predstavljaju najčešće upotrebljavane opcije. Trebamo razlikovati foldere na disku i unutar Outlook-a. Svrha im je ista, logičko odvajanje mail-ova prema njihovim obilježjima. To razdvajanje nam kasnije omogućuje lakše pronalaženje starih mailova. Za razliku od stvarnih foldera, folderi unutar Outlook Expressa su u stvari file-ovi sa imenom foldera i nastavkom dbx (Inbox.dbx, Outbox.dbx,...) i svi se oni se nalaze u jednom jedinom direktoriju. Ako u kojem od niže pomenutih foldera imamo x nepročitanih mail-ova, to će biti označeno sa podebljanim imenom foldera, oblom zagradom i brojem x unutar nje (desno od imena foldera); npr, Inbox (3). • Inbox: mjesto gdje se smještaju svi novopristigli mail-ovi. Nakon čitanja poželjno ih je razvrstati u

neki od foldera koje smo sami definirali radi arhiviranja. • Outbox: mjesto gdje se privremeno smještaju svi mail-ovi za vrijeme slanja. Služi za kontrolu

prilikom slanja većih mailova. • Sent Items: nakon što je neki mail poslan u potpunosti, briše se iz Outbox foldera i smješta u Sent

Items folder. Služi za potvrdu da je neki mail doista poslan i za njegovo arhiviranje.


• Deleted Items: svi mail-ovi označeni za brisanje. Brišu se tek nakon izlaska iz programa ili na explicitni zahtjev. Slična uloga kao Recycle Bin.

• Drafts: svi mailovi koji su spremljeni, ali još nisu poslani. Koristimo kad nismo još dovršili pisanje maila ili kad smo ga napisali, ali ga želimo poslati tek kasnije.

• Folderi koje sami kreiramo: radi razvrstavanja i arhivirnja starih mail-ova. • News.vip.hr: folder u kojem se nalaze poruke unutar news grupa.

Nakon pokretanja Outlook Expressa otvoren je Outlook Express folder. Da bi vidjeli nove mail-ove možemo kliknuti na link Inbox ili na folder Inbox u podprozoru Folders sa lijeve strane. Tada se desni, najveći prozor dijeli u dva dijela: u gornjem se nalazi popis mail-ova iz trenutno otvorenog foldera (osim Inbox-a možemo otvoriti (označiti) bilo koji drugi), a u donjem sadržaj onog mail-a koji je označen.


Na Status bar-u (dno prozora) vidimo da imamo 10 poruka od kojih je 0 nepročitano (10 message(s), 0 unread). Ta informacija se odnosi na trenutno otvoreni folder Inbox (vidimo da je potamljen). Sa desne strane Status bar-a vidimo i da smo trenutno spojeni na Internet (Working Online) i da je upravo u toku slanje pošte (Sending mail...). Potvrda o tome je podebljano napisani folder Outbox (sa slike: Outbox (4)) koji u sebi trenutno sadrži 4 maila koje još treba poslati. Kao i uvijek, tool bar nam uvijek govori o najčeće upotrebljavanim opcijama.

• Create Mail: pisanje novog maila. Pri tome se otvara novi prozor za pisanje pisma sa imenom Untitled-Message. Kad upišemo tekst u Subject polje mijenja se i naslov. U prozoru za pisanje novog pisma postoji nekoliko polja:

o To: ubacujemo adresu primaoca mail-a. Ako ih ima više tada ih razdvajamo sa znakom ";".

Adresu možemo upisati "ručno" ili kliknuti na tipku To... i iz adresara uzeti željene adrese. o CC: I tu upisujemo primaoce mail-a, ali oni nisu na njega dužni odgovoriti nikakvom

akcijom, već su tu samo da bi primili na znanje. CC je skraćenica od Carbon Copy. o Bcc: Nevidljivi primaoc. Ovdje navodimo osobe koje će također primiti mail, ali za njih

nitko neće znati, iako one vide sve primaoce navedene pod To i CC. Isto tako osobe navedene pod Bcc ne vide jedna drugu.


o Subject: naslov mail-a. Kratki opis, naslov pisma. o Okvir ispod Subject-a: Tu pišemo tekst pisma. o Okvir za priloge (attachment-e): Tu prilažemo file-ove koje šaljemo uz mail (Insert, File).

• Replay: Automatski se kreira novi mail sa već napisanom adresom primaoca, tj. prepiše se adresa pošiljaoca iz označenog ili otvorenog maila. U samom tekstu mail-a, ovisno o postavkama može biti prepisan i sadržaj originalnog maila, tako da na jednom mjestu imamo svu korespodenciju.

• Replay All: Isto kao i Replay, ali su za primaoca stavljeni svi ljudi iz To i CC polja iz originalnog maila.

• Forward: Automatski se kreira novi mail sa već prepisanim sadržajem prethodnog mail-a, a adresu pošiljaoca moramo sami upisati.

• Print: Ispis na pisač. • Delete: brisanje mail-a (prebacivanje u Delete Items folder). • Send/Recv: Ručno pokretanje slanja i primanja mail-ova. Ovisno o postavkama ta operacija se

obavlja periodično u vremenu ili na ovakav eksplicitan zahtjev. Pri tome se pojavljuje prozor u kome možemo vidjeti progres slanja i primanja. Tu postoji i chech box za automatsko prekidanje veze sa Internetom po završetku rada sa mail serverom.


• Addresses: otvaranje adresara. • Find: pronalaženje maila koji sadrži neki niz slova u sebi (ponekad se ne možemo sjetiti tko nam

je taj mail poslao, nego samo što je u njemu bilo). Da bi se što više olakšalo i ubrzalo slanje pisama, pri unošenju adrese primaoca se služimo adresarom (Address Book), tako da adrese ne moramo pamtiti i prepisivati. Contacts je popis svih ljudi iz našeg adresara. Tu upisujemo ljude sa kojima se često dopisujemo. Pokrećemo ga klikom na njegovu ikonicu na Tool bar-u ili preko menu-a: Tools, Address Book.

U njemu možemo dodati novu osobu (File, New Contact), novu grupu (File, New Group) i novi direktorij (File, New Folder). Grupe se koriste kad uvijek istoj grupi ljudi šaljemo određenu vrstu mailova (izvještaji, upozorenja, šale, obavijesti, ...). Time si štedimo trud nabrajanja pojedinih primaoca svaki put kad pišemo mail istoj grupi ljudi. Folderi se koriste za dodatno grupiranje ljudi i grupa. Za svaku osobu možemo upisati njenu e-mail adresu, puno ime i prezime, telefon na poslu, kod kuće, fizičku adresu, rođendan i druge napomene koje nam kasnije mogu poslužiti. Osim unošenja novih ljudi (New) možemo postojeće brisati (Delete), mijenjati im postojeće podatke (Properties), ispisivati na pisač (Print), te sortirati po imenu, mail adresi, telefonu. E mail adresa se sastoji od dijela ispred znaka @, znaka "@" i dijela iza njega. Prvi dio obično sadrži ime i prezime odvojene točkom, a drugi dio ime tvrtke, točku i oznaku države. E mail adresa ne smije sadržavati razmak. Budući da nije lako ni intuitivno svaki put nanovo upisivati nečiju e-mail adresu, Address Book nam upravo služi tome da e-mail adresu napišemo samo jedan put, a potom samo upisujemo ime osobe, koju program u trenutku slanja promjeni u pravu e-mail adresu. Najčešći oblik unošenja nove osobe u imenik nije manuelni upis već korištenje adrese iz primljenog mail-a. Otvorimo primljeni mail i sa desnim klikom na ime pošiljaoca otvorimo padajući menu sa koga izaberemo opciju Add to Contacts. Postavke programa Outlook Express u vezi ponašanja samog programa rijetko mijenjamo i samo ćemo se kratko na njih osvrnuti (Tools, Options).


Check box-evi nam određuju da li je pojedina opcija uključena ili nije. Opisati ćemo samo neke od njih:

• Save copy of sent messages in the "Sent Items" folder (čuvamo ili ne kopije poslanih pisama). • Send, Send messages immediately: neposredno slanje maila. U protivnosti na slanje čekamo

preiodično kontaktiranje mail servera ili explicitno pokretanje. • Automatically complete e-mail addresses when composing: program pretražuje adresar u trenutku

dok upisujemo adresu, koju zbog toga možemo upisati i samo djelomično (ostatak popunjava program). Ako dođe do mogućeg višestrukog izbora biti ćemo o tome upozoreni i upitani na načinimo izbor.

• Include message in reply: u pismo koje šaljemo kao odgovor može biti automatski ubačen tekst originalnog pisma.

• Reply to messages using the format in which they were sent: odgovor je ili nije u istom formatu. • Mail Sending Format: HTML ili Plain text određuje da li mail šaljemo u HTML dokumenta (kao

kod web stranice) ili u obliku običnog teksta. Najvažnija razlika je što HTML oblik zahtjeva više memorije, ali omogućuje ubacivanje slika i različitih formata slova; općenito svega onoga što možemo naći na web stranicama.

• Kartica Connection, Dial-up, Hang up after sending and receiving: zgodna opcija da program sam isključi spoj sa Internetom nakon slanja i primanja mail-ova. Koristimo kad primamo ili šaljemo neki veliki mail, a nemamo vremena čekati završetak.

• General, Send/ Receive Messages, Check for new messagess every x minutes: određujemo period sa kojim ćemo se spajati na mail server. Inače uvijek možemo sajanje izvršiti trenutno sa Send/Receive tipkom.

• Receipts, Requesting Read Receipts, Request a read receipt for all sent nessages: opcija koja nam omogućuje primitak obavijesti da je osoba kojoj smo poslali mail i otvorila taj mail (dokazni materijal).


6.7 Za one koji žele znati više: postavke za Intern et Prva 3 podatka su dovoljna da u Dial Up Networkingu definirate vašu Internet vezu. Navesti ćemo primjer za kreiranje veza za VIP.online modemski ulaz sa brojem 076 111 111, user name: infomed, lozinka proba2 i naziv konekcije Moj Internet:

• Start, Programs, Accessories, Communications, Dial Up Networking • Pokrenemo program Make New Connection • Unesemo neko asocijativno ime u okvir "Type a name for the computer you are dialing" (na

primjer Moj Internet) • Pod Configure..., Connection isključiti opciju Wait for dial tone i povratak sa OK • Next • U Area Code unesemo pozivni broj mreže bez 0, u našem primjeru unesemo samo 76, a u okvir

Telephone Number upišemo ostatak: 111111 • Next, Finish • Pokretanje novonastale ikone sa imenom Moj Internet dvoklikom miša

• U okvir User name unesemo korisničko ime, na primjer infomed. • U okvir Password unesemo lozinku, na primjer proba2. • Unesite kvačicu u okvir Save Password da ne morate svaki put unositi lozinku. • Pritisnite tipku Connect i slušajte pjev modema. Ako ne čujete nikakav zvuk prilikom biranja

broja provjerite da li ste dobro uključili žicu u modemski ulaz s jedne strane i u telefonsku utičnicu sa druge. Ako ni to ne pomaže pronađite obližnjeg PC guru-a da vam ispravno instalira driver (upravljački program) za modem.

• Nakon pola minute nestaje prozor Connecting to Moj Internet i na task baru se sa desne strane u

system trey-u ( ) pojavljuje sličica aktivne Internet veze ( ). Njeno postojanje je uvijek pokazatelj da veza sa Internetom još traje.

• Za prekidanje veze sa Internetom napravimo dvoklik na istu ikonicu ( ) i odaberemo tipku Disconnect. Pri uspješnom okončanju veze briše se spomenuta ikonica iz sys trey-a.


Ako to zaboravimo učiniti, bez obzira što ne čitamo elektronsku poštu i ne gledamo web stranice, spoj je aktivan i naplaćuje se!

Primjećujemo da tu možemo vidjeti kolikom brzinom smo spojeni na Internet (npr. 48000 bita u sekundi; često je prikazana brzina nerealna i služi samo za orijentaciju), koliko dugo smo već spojeni na Internet (Duration:), koliko smo podataka primili (Bytes received) i koliko smo ih odaslali (Bytes sent). Ako pritisnemo samo tipku OK, veza se ne prekida, samo se zatvara prozor. Na taj način ovaj prozor nam može služiti i za kontrolu, a ne samo za prekidanje veze. Za ponovno spajanje na Internet više nije potrebno ništa unositi nego samo pokrenuti ikonicu sa oznakom vaše Internet veze iz prozora programa Dial Up Networking ili sa Desktopa, ako ste je tamo kopirali. Ako imamo prijenosno računalo i u prilici smo pozivati Internet iz raznih tvrtki ili čak raznih država, tada moramo definirati postavke različitih lokacija od kuda zovemo. Na primjer od kuće za VIP.online biramo 076111111, a iz poduzeća često moramo birati 0 za izlaz, pa tek onda željeni broj, dakle 0 076111111. Da ne bi zbog toga upotrebljavali 2 različite Internet veze (konekcije) koje se razlikuju samo za jednu 0 na početku broja, mi ćemo definiramo 2 različite lokacije (Home i Office) sa kojih pozivamo istu konekciju (VIP.online). Pri pokretanju bilo koje konekcije pokreće se prozor Connect To u čijem dnu se nalazi Dialing from okvir. U njemu možemo izabrati neku od predhodno definiranih lokacija. Lokacije se međusobno razlikuju po načinu biranja broja, tj:

• koji broj je potrebno birati za izlazak iz kućne telefonske centrale (najčešće 0 ili 9) • koji broj biramo za izlazak iz vlastite mrežne skupine (0) • kojoj mrežnoj skupini pripadamo: 1 (Zg), 21 (ST), ... • u kojoj državi se nalazimo • da li koristimo pulsno ili tonsko biranje • unosimo parametre vezani uz posebne telefonske kartice, ako ih koristimo.

Ako u prozoru Connect To kliknemo na tipku Dial Properties... ulazimo u prozor gdje možemo definirati novu lokaciju. Kliknuvši tipku New u okvir "I am dialing from:" upišemo ime za novu lokaciju i u pripadajuće okvire unesemo potrebne podatke. Slijedeća slika prikazuje postavke kada se nalazimo unutar neke kućne centrale koja zahtijeva 0 za izlaz i rukuje tonskim biranjem (pulsno je stvar prošlosti).


6.8 Za one koji žele znati više: postavke za mail Ostale podatke unosimo u program za rad sa mail-ovima. Ovdje ćemo upisati kako izgleda konfiguriranje programa Outlook Express za rad sa vašim mail account-om na VIP.online mail serveru. Primjer je zasnovan na slijedećim ulaznim podacima:

• incoming mail server (POP3) = mail.vip.hr • outgoing mail server (SMTP) = mail.vip.hr • user name = infomed • password = proba2 • e-mail address = [email protected] • veličina mail box-a = 10MB • najveći mail = 2 MB.

Zadnja 2 podatka se ne unose u Outlook Express, nego na mail serveru. Konfiguracija Outlook Expressa ide na slijedeći način:

• Pokrenemo program Outlook Express ( ). • Odaberemo opciju: Tools, Accounts, Add, Mail. • U okvir Display name upisujemo svoje ime i prezime ili ono što želimo da se pojavi kao ime

pošiljaoca na svim odaslanim mail-ovima. Kliknemo na Next. • U okvir E-mail address upišemo svoju e-mail adresu. Kliknemo na Next. • Odaberemo vrstu našeg dolaznog mail servera: POP3 (izbor: POP3, IMAP, HTTP). • Upišemo ime dolaznog mail servera: mail.vip.hr. • Upišemo ime odlaznog mail servera: mail.vip.hr. Kliknemo na Next.


• U okvir Account name: upišemo svoje korisničko ime: infomed. • U okvir Password unesemo lozinku, na primjer proba2. • U okvir Remember Password unesemo kvačicu. • Kliknemo na Next, Finish i na poslijetku Close.

Preko slične opcije: Tools, Accounts, Add, News se definira i pristup News grupama za pristup kojima je potrebno znati ime News servera. Za VIP.online News server nosi ime news.vip.hr. Svaki News server ima ogroman broj News grupa (više od 40 000) koji su najčešće razvrstani po abecednom redu. Iz početka je potrebno uložiti puno vremena da bi uopće vidjeli kakvih sve grupa ima, te da se na zanimljive pretplatite. Pomoć pri obradi tolikog mnoštva je Search opcija, koja od svih postojećih izdvaja one u čijem imenu se pojavljuje navedeni niz slova. One grupe na koje ste se pretplatili pojavljuju u vašem Outlook Express-u kao posebni direktoriji unutar News foldera, te prilikom svakog pokretanja programa Outlook Express automatski dobijamo obavijest o broju nepročitanih članaka. Otvaranjem neke grupe pokrećemo download svih nepročitanih članaka u toj njoj. Iz toga slijedi da moramo biti umjereni u broju grupa koje pratimo jer što ih je više, to je potrebna veća količina vremena potrebna za prijenos pripadajućih članaka.

6.9 Za one koji žele znati više: arhiviranje mail-o va i adresa Po inicijalnim postavkama sva pošta se sa servera briše i šalje na vaš lokalni disk. To znači da se u slučaju virusa, oštećenja ili brisanja lokalnog diska, svi mail-ovi koje ste primili nepovratno brišu. Stoga je korisno periodički arhivirati vašu mail bazu koja se nalazi inicijalno u direktoriju kojeg možete pročitati pomoću:

• Tools, Options, Maintenance, Store Folder i promijeniti ga (ako to želimo) sa tipkom Change. Tipičan naziv takvog direktorija jest: C:\WINDOWS\Application Data\Identities\{323BE6E0-E2A7-11D5-8965-BB4B5FA0DD7A }\Microsoft\Outlook Express. Tu se obično nalazi više file-ova sa nastavkom dbx, po jedan za svaki folder unutar Outlook Expressa, što znači da ih sve moramo spremiti, ako ne želimo izgubiti koji mail. Isto tako je važno arhivirati i vaš e-mail adresar koji se nalazi u:

C:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Address Book\user name.wab. Pri tom treba voditi računa da se prilikom vraćanja arhiviranog file natrag na hard disk upotrijebi isto apsolutno ime, tj. da zadržimo isto ime file i direktorija iz kojeg potiče. Dakle, pri samom arhiviranju je važno zapamtiti putanju za svaki file kojeg spremamo! I na kraju dodajmo da nije loše ni arhivirati i sve web adrese kojima se služimo i koje se smještene u direktoriju:

C:\WINDOWS\Favorites.