SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

INES MLINARIĆ

UVOĐENJE E-UČENJA U VISOKOOBRAZOVNI

SUSTAV RH

Diplomski rad

Rijeka, 2015

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

UVOĐENJE E-UČENJA U VISOKOOBRAZOVNI

SUSTAV RH

DIPLOMSKI RAD

Student : Ines Mlinarić 0081130682

Smjer : Informatičko poslovanje

Mentor : Zvonko Čapko

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

1.1 Predmet istraživanja ......................................................................................................... 1

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ............................................................................................... 2

1.3. Hipoteza ........................................................................................................................... 2

1.5. Znanstvene metode .......................................................................................................... 3

2. E-UČENJE ......................................................................................................................... 4

2.1. Povijesni razvoj e-učenja ................................................................................................. 5

2.2. Razlozi uvođenja e-učenja ............................................................................................... 9

2.3. Vrste e –učenja .............................................................................................................. 11

2.4. Prednosti e- učenja......................................................................................................... 13

2.5. Nedostatci e-učenja........................................................................................................ 14

2.6. Kvaliteta i standardizacije e-učenja ............................................................................... 15

3. PRIMJENA E –UČENJA U VISOKOM ŠKOLSTVU ................................................... 18

3.1. Visoko obrazovanje u RH ............................................................................................. 19

3.1.2. Usporedba visoko obrazovnog sustava RH sa ostalim zemljama Europske unije ..... 21

3.2. Projekti s područja e-učenja na europskoj razini ........................................................... 22

3.2.2. Projekt EQIBELT ....................................................................................................... 24

3.3. Sveučilište u Rijeci ........................................................................................................ 29

4. E- UČENJE NA EKONOMSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U RIJECI .......... 33

4.1. Postupak uvođenja e-učenja na Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci ................. 37

4.2. Diplomski studiji Poduzetništva – učenje na daljinu .................................................... 38

4.2.1. Troškovi uvođenja e-učenja ....................................................................................... 39

5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 42

LITERATURA ..................................................................................................................... 44

POPIS ILUSTRACIJA ......................................................................................................... 45

1

1. UVOD

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća možemo pratiti sve veći razvoj i primjenu

informacijsko komunikacijske tehnologije – ICT-a ( eng. Information and Communiaction

Technologles ). Činjenica je da ICT kao podrška postaje izuzetno značajna u svim

područjima ljudskog djelovanja uključujući i obrazovanje. Svojim mogućnostima,

prikupljanja, pohranjivanja, prenošenja i obrade svih vrsta podataka unaprijedila je sve

grane, kako gospodarskih tako i javnih djelatnosti

Učenje je cjeloživotni proces koji se odnosi na stjecanje znanja i vještina odnosno

sposobnosti u okviru profesionalnog djelovanja pojedinca, a primjena suvremenih

pomagala u obrazovanju djece i odraslih veoma je važna aktivnost koja podiže društvo na

novu razinu. S obzirom da živimo u okruženju gdje je prepoznata globalna važnost

obrazovanja, a konkurencija na tržištu rada sve veća, visokoobrazovni sustavi moraju jasno

definirati svoje ciljeve, u okviru kojeg se treba provesti strateško planiranje upotrebe

informacijsko-komunikacijske tehnologije te kako iskoristit prednosti koje ono pruža

dugoročno, ali i kratkoročno, od dostupnosti raznih sadržaja do novih oblika načina

komuniciranja između profesora i studenta.

1.1 Predmet istraživanja

Osnovni predmet ovog rada je e- učenje kao tehnologija koja je postavila nove standarde u

kvaliteti i mogućnosti obrazovanja u visokoobrazovnom sustavu, te prikaz platformi i

standarda koji se trenutno koriste za njegovu primjenu.

2

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

Iz predmeta istraživanja izvode se svrha i ciljevi ovog istraživanja.

Svrha rada je pružanje jasnije slike o e-učenju u visokoobrazovnom sustavu, njegovoj

primjeni, strukturi i oblicima te koje su prednosti i nedostatci u njegovoj primjeni.

Cilj ovog istraživanja je pokazati e- učenje kao jedan kompleksan sustav, od njegovih

funkcijskih modela, do standarda koji se trenutno primjenjuju u visokoobrazovnom

sustavu. Cilj je isto tako pružiti odgovore na pitanja :

· Što je e-učenje ?

· Koje su mu prednosti,a koji nedostatci?

· Kakva je situacija visoko obrazovnog sustava u RH općenito?

· Kakva je primjena e – učenja na ekonomskom fakultetu u Rijeci ?

Davanjem odgovora na postavljena pitanja stvara se jasnija slika o e-učenju, kako je ono

napredovalo do danas i kakvi su planovi za budućnost, te postoji li mogućnost da e-učenje

kao jedinstveni pojam postane isto tako i jedinstvena tehnologija.

1.3. Hipoteza

Glavna hipoteza rada je da se u procesu strateškog planiranja uvođenja e –učenja u visoko

obrazovne institucije mogu identificirati i uspostaviti jedinstveni standardi e-učenja koji

omogućuju kvalitetniji razvoj obrazovnog sustava. Pomoćna hipoteza je :

H1: Važnost e-učenja u suvremenom informacijskom dobu kao dio obrazovanja

omogućuje sve veću dostupnost, fleksibilnost i podređenost krajnjem korisniku

čime se ujedno smanjuju troškovi obrazovanja.

3

1.4. Struktura rada

Tematika ovog diplomskog rada prikazana je u pet povezanih dijelova koji su uvjetovani

opsegom i sadržajem odabrane tematike, njezine zastupljenosti u dostupnoj literaturi u

kojoj su prezentirane mnoge znanstvene spoznaje temeljene na brojnim istraživanjima.

U prvom dijelu UVOD, strukturirani su znanstveni problem, predmet istraživanja i

postavljena je hipoteza,zatim su determinirani svrha i ciljevi istraživanja, struktura rada i

korištene znanstvene metode.

U drugom dijelu diplomskog rada s naslovom E- UČENJE definirano je e-učenje općenito,

razlozi uvođenja, koje su vrste e-učenja, njegove prednosti i nedostatci te kakva je kvaliteta

i standardizacija e-učenja.

U trećem dijelu po naslovom PRIMJENA UČENJA U VISOKOM ŠKOLSTVU opisano

je stanje visoko obrazovnog sustava RH, navedeni su projekti s područja e-učenja te je

opisan postupak uvođenja e-učenja na sveučilišta u Rijeci.

U četvrtom djelu pod naslovom E-UČENJE NA EKONOMSKOM FAKULTETU

SVEUČILIŠTA U RIJECI navodi se princip uvođenja e-učenja na fakultet, prikaza

realizacije strateškog plana te kakvi su planovi za budući razvoj.

U petom poglavlju ZAKLJUČAK, prikazana je sinteza rezultata istraživanja kojima je

dokazana hipoteza.

1.5. Znanstvene metode

Tematika ovog rada prezentirana je korištenjem sljedećih znanstvenih metoda :

· Metoda kompilacije – postupak preuzimanja tuđih rezultata istraživanja, opažanja i

zaključaka

· Induktivna metoda – donošenje zaključaka na temelju pojedinačnih činjenica

· Metoda dokazivanja - izvođenje istinitosti pojedinih stavova na temelju

znanstvenih činjenica

4

2. E-UČENJE

„E – učenje je proces obrazovanja ( proces učenja i podučavanja) koji se izvodi uz uporabu

nekog oblika informacijsko komunikacijske tehnologije, a s ciljem unapređenja kvalitete

tog procesa i kvalitete ishoda obrazovanja. To znači da u uvriježenu percepciju obrazovanja

kao interakcije na relacijama učenik – sadržaj – nastavnik moramo uključiti i tehnologiju.“

(dostupno na www.phy.pmf.unizg.hr , 2014)

Nove tehnologije mijenjaju sliku obrazovanja razvojem e-učenja. To je pojam koji pokriva

niz različitih promjena od uporabe računala u nastavi do pojave online obrazovnih

programa na daljinu. E-učenje je relativno novi pojam, ali upotreba tehnologije u procesu

obrazovanja nije. Gotovo svaka rasprava na temu e-učenja ističe koliko je ono značajno za

globalnu ekonomiju znanja, kako će uvođenje takve vrste tehnologije promijeniti

podučavanje i učenje te kako se trebaju svi uključiti u taj proces, u suprotnom bit će u

zaostatku za drugima što se može znatno odraziti na konkurentnost tržišta rada.

Prema stupnju i intenzitetu korištenja različitih tehnoloških dostignuća u obrazovnom

procesu razlikuje se nekoliko oblika e –učenja ( Lazić-Babić, 2014:17):

· Klasična nastava u kojoj se samo nastavnik koristi računalom najčešće kako bi

nastavu popratio slajdovima koji prezentiraju obrazovni sadržaj

· Nastava uz pomoć ICT-a najčešće u računalnim učionicama gdje nastavnik uz

pomoć elektroničke ploče i računalnih ekrana ispred svojih učenika drži nastavu,

obavlja ispite putem mreže računala (najčešće u obliku tekstova), preko računalne

mreže zadaje zadatke svojim učenicima, nadgleda i pomaže u njihovom izvršenju

· Hibridna nastava koja se djelom odvija u pravoj učionici, a dijelom učenici

participiraju u nastavi „ od kuće“ učeći iz obrazovnih materijala koji se računalnom

mrežom distribuiraju, i sudjelujući u obrazovnome radu preko ICT-a, što se katkada

još i naziva virtualnom učionicom.

· Online obrazovanje tkz. „čisto“ e- obrazovanje ili obrazovanje koje se odvija

isključivo putem elektroničke tehnologije, računala, mobitela i sl.

5

Slika1. Prikazuje E-learning kao kontinuum podučavanja koji počinje klasičnom

tradicionalnom nastavom, a završava nastavom koja je u potpunosti online.

Izvor : L. Kralj, I.Pogarčić, S.Babić, E- learning, 2007.

Krećući se po kontinumu slijeva na desno, vidimo kako tehnologija napreduje, tako

ostavlja sve veći trag u procesu obrazovanja. Na samom početku obrazovnog procesa

tehnologija ima tek mali utjecaj na naći organizacije podučavanja jer se u prvom redu

isključivo koristi kao potpora klasičnom predavanju. Približno u sredini između dviju

krajnosti nalazi se tkz. Kombinirani model nastave u kojem se uspješno spajaju nač in

tradicionalnog podučavanja i podučavanja uz pomoć tehnologija.

2.1. Povijesni razvoj e-učenja

E-učenje zapravo nije novina u obrazovanju. Pojavilo se još sredinom 19. Stoljeća u

Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj prvim tečajevima stenografije Isaaca Pitmana koji su se

izvodili dopisno, koristeći jeftini poštanski sustav. Obrazovni proces na daljinu pravu je

revoluciju doživio 1969. godine osnivanjem Open Universitya u Velikoj Britaniji, čime je

započeo pokret otvorenih sveučilišta koji je omogućio pristup sveučilišnom obrazovanju i

osobama koje možda nisu ispunjavale sve preduvjete koji su do tada bili uobičajeni za

akademsko obrazovanje. Tako je npr. osoba u dobi od 25 ili 30 godina mogla upisati prvu

6

godinu studija bez obzira na srednjoškolski uspjeh. Svojom jedinstvenom organizacijskom

strukturom omogućio je kreiranje i izvođenje obrazovnih programa uz primjenu

industrijskog modela podjele rada. Tako je stručnjak za neki predmet surađivao s

instrukcijskim dizajnerom i stručnjakom za obrazovne medije, kako bi razvili visoko

kvalitetni nastavni materijal. Nastavnik je uglavnom bio neka druga osoba ili više njih i

često su bili angažirani kao vanjski suradnici, a tehnologija je ta koja je bila značajna za

poučavanje.

Tablica 1. Događaji koji su obilježili razvoj e- učenja

Razdoblje Događaj

1960.- 1970.

1960. sustav PLATO, razvijen na Sveučilištu u Illinoisu; uveo online

forume, e-mailove, chatove, online obrazovne igre i sl.

1969. ARPANET – razvilo ga ministarstvo obrane SAD-a, bila je prva na

svijetu operativna mreža za razmjenu paketa te prethodnik globalnog

interneta

1970.- 1980.

1971. - osivanje Open University u Velikoj Britaniji

1975. uvođenje prvog osobnog računala (Altair 880)

1979. osnivanje USENETA-a, internetski servis na kojem su se putem

tematskih grupa omogućile otvorene rasprave

1980. – 1990.

1982. CALC – offline-računalno podržani centar za obrazovanje odraslih

1988. Aviation Industry CBT Committee (AICC) osnovano zbog potrebe

za standarizacijom CBT hardverske platforme

1989. nastanak World Wide Weba

1990. – 2000.

1992. CAPA ( Computer Assisted Personilazed Approuch)

1994. Open University Summer School – omogućila je studentima

nazočnost eksperimentalnoj verziji ljetne škole elektroničkim putem,

odnosno iz vlastitih domova korištenjem računala i modema

1994./1995., prva potpuno online škola

7

2000. – 2010.

2000., Manhattan Virtual Camp potpuno online

2001. Moodle.com pokreće sustav Moodle za e-učenje

2004. Web 2.0 – naziv za novi način interakcije na internetu

2005., e-learning 2.0

2007., Osnovan centar za e-učenje u Srcu, Uspostava sustava Merlin

2008., Uspostava sustava webinare ( videokonferencije)

2009., Završen Tempus Eqibelt projekt

2010., 480 e-kolegija, 19.373 korisnika u sustavu Merlin

2010-2015

2011., Sudjelovanje u programu za cjeloživotno učenje

2012., 37.128 korisnika na sustavu Merlin i 365 održanih webinara

2013., prelazak na inačicu 2.4 sustava Moodle

2014., 3.655 e-kolegija i 56.761 korisnik na sustavu Merlin

Krajem 2014., prelazak na inačicu 2.7.1. sustava Moodle

Izvor : M.Ćukušić, M.Jadrić; E-učenje koncept i primjena, 2012., str.20

Razvoj e – učenja može se promatrati kroz pet generacija obrazovanja na daljinu. Tablica 2.

prikazuje povezanost različitih generacija obrazovanja na daljinu i tehnologije.

8

Slika 2. Generacije obrazovanja na daljinu

Izvor : V.Janko, Primjeri učenja na daljinu, 2012.

Prva generacija učenja na daljinu odvijala se zahvaljujući tehnologiji tiska i dostavi

poštom. Takav oblik komuniciranja bio je fleksibilan i dostupan. Tiskani materijali poput

udžbenika, paketa materijala za učenje i prepiske između udaljenih učenika i nastavnika

koriste se kao komunikacijski mediji za dopisne studije od 1800tih godina.

Primjenom audiotenologije započela je druga generacija obrazovanja na daljinu. Telefon

je tako omogućio dvosmjernu komunikaciju te se i danas često koristi u obrazovanju na

daljinu, primjerice konzultiranje s profesorima oko ispitnih materijala, seminara i ostale

obrazovne literature. Audiokazete rijetko su se koristile kao glavna tehnologija u

obrazovanju,s obzirom da su pružale jednosmjeru komunikaciju, ali su bile učinkovite u

kombinaciji s tiskanim materijalima.

Od 1950tih godina, pojavom televizije i kasnije videa započinje treća generacija

obrazovanja na daljinu. Televizija i video su jednosmjerni mediji dobri za prezentaciju

nastavnog materijala, ali ne i za interakciju. Stoga se treća generacija oslanja na poštu i

telefon kao sredstvo interakcije između studenata i profesora.

9

Četvrta generacija uključuje računale i informacijske tehnologije koje su obrazovanje

podigle na sasvim novu razinu. Učenje uz pomoć tehnologijom omogućilo je kvalitetnije

prezentiranje nastavnih materijala, međutim pojava interneta napravila je veliki iskorak u

samom procesu obrazovanja te osigurala daleko kvalitetniju interakciju profesora i

studenata.

Trenutno se nalazimo u petoj generaciji obrazovanja na daljinu, koja je usko povezana s

globalnom upotrebom interneta. Internet je u upotrebi od kasnih 1960-ih, ali eksplicitni rast

doživio je nastankom world wide weba 1990-ih. Iako je Internet vrlo korisna tehnologija i

bogat izvor u učenju i poučavanju, u mnogim zemljama još uvijek ne postoje velike

mogućnosti za pristup ovoj tehnologiji, pogotovo jer online obrazovanja zahtijeva i vrlo

brzu internetsku vezu.

Navedene generacije obrazovanja na daljinu nisu vremenski strogo definirane, jer se neke

tehnologije i dalje razvijaju. Istraživanja s područja e-učenja pokazuju da su studenti

iznimno fleksibilni i da ako ih se motivira na odgovarajući način, postizat će pozitivne

rezultate neovisno o tehnologiji. Svaka tehnologija ima određene karakteristike koje je

bitno uzeti u obzir pri odabiru tehnologije koja će se koristiti u obrazovanju. Učinkovito

obrazovanje na daljinu rezultat je kombinacije različitih tehnologija.

2.2. Razlozi uvođenja e-učenja

„U okvirima osiguranja i unaprjeđenja kvalitete obrazovanja i konačnih rezultata

obrazovnog procesa učenja neupitna je važnost e-učenja. E-učenje može pridonositi

revolucionarnim promjenama u procesu obrazovanja s obzirom na njegovu fleksibilnost po

pitanju vremena i prostora te neograničenoj dostupnosti znanja i obrazovnih sadržaja.

Primjenom e-učenja omogućava se kvalitetnija i jednostavnija komunikacija nastavnika i

studenata te ih se potiče na aktivniju suradnju“( strategija uvođenja e-učenja na Veleučilište

u Rijeci, dostupno na www.veleri.hr, 2014), usmjerenu prema razvijanju sposobnosti da se

informacije pretvore u znanje, a znanje u aktivnost.

10

Osim toga obrazovanje postaje dostupno studentima na udaljenim lokacijama te stranim

studentima, a samim time omogućuje se i veća dostupnost obrazovanja čime se povećava

postotak visokoobrazovanog kadra.

Tabela 2. Usporedba klasičnog učenja i e-učenja

KLASIČNO E-UČENJE

Nastavnik podučava, studenti slušaju Nastavnici upućuju, motiviraju i pružaju

informacije, studenti čine stvari

Rad studenta kao pojedinca se cijeni Rad u timu se više cijeni, zato što emulira

rad u stvarnom životu

Znanje je podijeljeno u predmete, koji se

sagledavaju odvojeno

Predmeti integriraju znanja iz viših

područja, kako bi se razvili drugačiji pogledi

na neka znanja i vještine

Gradivo se temelji na činjenicama Gradivo se temeljni na problemima, tj na

njihovom rješavanju

Nastavnik se smatra primarnim izvorom

informacija

Koristi se mnogo izvora znanja tj

informacija

Tiskani materijali su primaran način

interakcije studenata

Uz tiskane, intenzivno se koriste i ostali

mediji, poput slika, videa, zvuka i sl.

Izvor : izrada studenta ; http://ark.mef.hr/MICC/m09_Ziza.pdf (14.5.2015)

„Kontinuirano praćenje učinka obrazovanja uz pomoć tehnologije pokazalo je kako je

kombinacija učenja na klasičan način i učenja pomoću računala dobra i korisna. Studenti

imaju priliku učiti iz različitih izvora i na različite načine, što omogućava bolje

razumijevanje i pamćenje gradiva. Kombinirani način rada je također motivirajući. Dobro

je da obje komponente, klasično učenje i učenje pomoću ICT-a, budu zastupljene kako bi se

usvajanje nastavnih sadržaja moglo uspješno prilagoditi individualnim razlikama studenata,

čime im se omogućava lakše i uspješnije savladavanje gradiva.“ (Učenje uz pomoć

računala, dostupno na http://www.eduvizija.hr/portal/sadrzaj/u-enje-uz-pomo-ra-

unala?quicktabs_2=1, 2013)

11

Neki od razloga uvođenja e –učenja su :

· Brze promjene u tehnologiji i načinu života

· Sve veća potreba za što manjim troškovima obrazovanja

· Zahtjevi za što jednostavnijem pristupu informacija

· Povezivanje polaznika različitih kultura i nacionalnosti

· Obogaćivanje pedagoških načela

· Globalizacija

2.3. Vrste e –učenja

Internet je postao najistaknutiji mediji za samoobrazovanje zbog brzog i jeftinijeg prijenosa

informacija i znanja. Međutim bez obzira u kojem dijelu svijeta bili, da bi imali lak pristup

informacijama ili da bi uspješno kopirali nastavne materijale s interneta potrebna su nam

snažna računala, brze veze s Webom, te stručni inženjeri i administratori.

Postoje dvije osnovne vrste e-učenja :

· Sinkrono e-učenje

· Asinkrono učenje

Sinkrono učenje znači (isto vrijeme, različito mjesto) slično je klasičnoj nastavi. Izvodi se u

realnom vremenu, uz neposredno sudjelovanje profesora. Komunikacija se odvija putem

elektroničkog čavrljanja ili internet komunikacije (Chat, pošta i sl.) te audio-video

konferencije. Sinkrone aktivnosti mogu se odvijat u unaprijed zakazanim terminima,

određenog sata ili dana tijekom obrazovanja na daljinu.

Sinkrono učenje (Ćukušić, Jadrić, 2012:23) :

· Može osigurati dvosmjernu komunikaciju između instruktora i polaznika koja je

često nužna za kvalitetnu edukaciju i evaluaciju

· Ima vremenske i troškovne koristi u odnosu prema klasičnoj učionici jer se

putovanja mogu eliminirati

· Vrlo učinkovito kada je potrebna brza izmjena materijala

12

Asinkrono učenje (različito mjesto, različito vrijeme), odnosno učenje koje omogućuje

komunikaciju i učenje onim ritmom koji studentu odgovara, bez istovremene prisutnosti

profesora. Sadržaj asinkronog predstavlja grupu alata kojima se omogućuje samostalno

stjecanje znanja putem pristupa različitim bazama znanja ili forumima za diskusiju.

Asinkrono učenje( Ćukušić, Jadrić, 2012:24) :

· Omogućuje polaznicima korištenje sadržaja kada to odgovara polaznicima

· Ne zahtjeva uključivanje profesora

· Sadržaj treba mnogo više zainteresirati polaznike i mora osigurati veću dubinu

informacija

Prema navedenom možemo zaključiti da je Asinkrona komunikacija prikladnija za zadatke

koji zahtijevaju promišljanje i više vremena za ostvarenje pozitivnih rezultata. Posebno je

prikladna za polaznike koji su sramežljivi ili kojima nedostaje komunikacijskih vještina.

Međutim Sinkrona komunikacija omogućuje znatno veću društvenu prisutnost.

Slika 3. Osnovne sinkrone i asinkrone tehnologije u e-učenju

Izvor : http://eucenje.efst.hr/category/komunikacijske-tehnologije/

13

2.4. Prednosti e- učenja

Informacijsko komunikacijske tehnologije (ICT) u današnje vrijeme imaju snažan utjecaj

na svakodnevni život pojedinca. Konstantno se stvaraju nove informacije, raste količina

informatičkih znanja i vještina koje zahtijevaju brzo i efikasno učenje. Cilj bilo kojeg

obrazovnog sustava je unapređenje učenja. „Online učenje omogućuje pristup s bilo kojeg

mjesta u bilo koje vrijeme, u osnovi ono omogućuje studentima prevladavanje prostornih i

vremenskih ograničenja.“(M.Ally,2005). Takvo obrazovno okruženje omogućuje

studentima da informacije primaju iz prve ruke, a ne dobivaju filtrirane informacije od

predavača čiji se stilovi usvajanja određenih pojmova razlikuju. Učenje postaje

personalizirano, odnosno studenti samostalno kontekstualiziraju informacije, a svi

relevantni materijali za učenje postaju brzo dostupni. Koriste se interaktivni sadržaji za

učenje i različiti mediji za prezentiranje sadržaja.

Komunikacija koja se odvija između studenata i profesora preko računala intenzivnija je

nego komunikacija koja se postiže za vrijeme nastave u predavaonicama. Osim

komunikacije potiče se i grupni rad studenata na zajedničkim projektima čime se razvijaju

socijalne vještine.

Profesorima je također omogućena vremenska i prostorna fleksibilnost pri podučavanju, a

nastavni sadržaji se brzo i lako ažuriraju, te nadopunjuju novijim spoznajama i relevantnim

informacijama.

Drugim riječima, sustavi za e-učenje omogućavaju samostalno učenje, ali i komunikaciju i

suradnju, pri čemu omogućuju :

· Veću kreativnost nastavnika

· Mobilnost i fleksibilnost nastavnika i polaznika

· Personalizaciju – polaznici mogu samostalno odlučiti o slijedu i ritmu učenja

· Veću dostupnost materijala za učenje

· Nove komunikacijske kanale za suradnju nastavnika i polaznika

14

· Nove modele procjene znanja : kvizovi za samoprocjenu, procjena pomoću računala

i slično, a koji čine procjenu znanja integralnim dijelom procesa učenja

· Podršku promjenama, partnerstvima i transformaciji procesa učenja

· Uštedu vremena, jednostavnu evaluaciju, trenutne povratne informacije, neposredno

praćenje napretka pri online procjeni znanja

· Smanjenje troškova edukacije : nema troškova predavača, zakupa prostora, tiska

nastavnih materijala i sl.

„Ako se pri implementaciji sustava e-učenja uzmu u obzir tehnološki i pedagoški aspekti e-

učenja njihova primjena može samo unaprijediti efektivnost i efikasnost učenja.“ (E-učenje,

dostupno na https://hr.wikipedia.org/wiki/E-u%C4%8Denje,2015). Profesori vrlo često

podučavaju onako kako su i sami bili podučavani. Sama upotreba tehnologije neće

pozitivno promijeniti kvalitetu nastave, ali može potaknuti nastavnike da promjene način

podučavanja ovisno o vještinama koje posjeduju i usklade ih s mogućnostima koje donosi

e-učenje. Stoga treba imati na umu da je osnovni cilj upotrebe tehnologije kvalitetno

podučavanje, a ne biti moderan.

2.5. Nedostatci e-učenja

Kao i sve ostalo tako i e – učenje ima svojih nedostataka. Aktivnost i motiviranost

smatraju se ključnim čimbenicima za uspješno obavljanje nastave, međutim motiviranost i

disciplina su u RH na jako niskoj razini.

„Izdvojeno je nekoliko nedostatak, a to su:

· Određena znanja i vještine. E-učenje zahtijeva od korisnika određena znanja i

vještine kako bi se mogli njime koristiti. Bez određene računalne pismenosti,

gradivo integrirano u sklopu elektroničkog sustava učenja postaje potpuno

beskorisno. Osim tih znanja, za provođenje e-nastave bitno je i da svaki od

korisnika ima za to određenu opremu.

15

· Oprema nije 100% pouzdana. Ni najkvalitetnija oprema na kojoj se izvodi e-

nastava nije stopostotno pouzdana. Čak ni kada mogući tehnički problemi ne

dovedu do prekida u izvođenju e-nastave, svakako će doprinijeti padu koncentracije

korisnika, a samim time i padu kvalitete e-učenja.

· Veća odgovornost i motivacija korisnika. Omogućavanjem samostalnijeg

određivanja načina i vremena učenja, e-učenje svojim učenicima donosi i veću

odgovornost. U određenim oblicima e-učenja oni se tako sami moraju motivirati,

individualno procjenjivati potrebu za učenjem, što može dovesti do upitnih rezultata

i objektivno slabog napretka u procesu učenja.

· Nedostatak kontakta u živo. Zbog nedostatka kontakta u živo kod korisnika se

može pojaviti osjećaj osamljenosti i izdvojenosti“ (E-učenje, dostupno na

https://hr.wikipedia.org/wiki/E-u%C4%8Denje, 2015)

2.6. Kvaliteta i standardizacije e-učenja

Kvaliteta je ključan čimbenik određivanja budućnosti e-učenja. Razvijene su brojne

metodologije i instrumenti za praćenje kvalitete e-učenja poput: pristupa upravljanja

kvalitetom, procjena kvalitete na temelju popisa kriterija, evaluacijskog pristupa,

certifikacijskog pristupa i sl. Potreba za praćenjem kvalitete proizlazi iz vanjskog okruženja

zbog sve veće konkurencije, a ustanove koje žele provoditi kvalitetan proces e-učenja

trebaju se odlučiti hoće li ga provoditi samostalno, dali će ga povjeriti nekom drugom ili će

se odlučiti za kombinirani pristup.

Tržištu e –učenja potrebni su standardi kako bi se proizvođačima aplikacija za e-učenje

dale smjernice za što kvalitetniju provedbu proizvodnih procesa, a kupcima tih aplikacija u

ovom slučaju sveučilištima osigurao što bolji instrument procjene.

Standardi u području učenja i obrazovanja mogu se podijeliti u 3 skupine (Ćavrušić, Jadrić,

2012:32):

· Standardi kvalitete ( podupiru razvoj kvalitete u organizacijama i često se dijele na

standarde procesa, proizvoda i kompetencija)

16

· Standardi tehnologija učenja ( bave se interoperabilnošću, LMS-om, resursima i

uslugama učenja)

· Povezani standardi (tehnološki, procesni i pravni standardi)

Pokušaji standardizacije tehnologije za učenje počeli su još 1988 u obliku specifikacija za

hardverske i softverske platforme. „Za standardizaciju e-učenja brinu se 4 glavne

organizacije:

· Aviation Industry CBT (Computer-Based Training) Committee (AICC) ,

· IMS (Instructional Management System) Global Learning Consortium,

· Advanced Distributed Learning (ADL) Initiative,

· IEEE“ (Ćavrušić, Jadrić, 2012:33)

Kao rezultat suradnje tih 4 organizacija nastao je Sharable Content Object Reference Model

(SCORM) koji u biti predstavlja osnovne specifikacije za oblikovanje i razmjenu materijala

za učenje među najvažnijim sustavima e-učenja.

Postizanje kvalitete u e-učenju iznimno je važan cilj koji žele ostvariti brojne visoko

obrazovne institucije. Međutim iako su navedene četiri glavne organizacije za

standardizaciju e-učenja treba napomenuti kako se i neki generički standardi poput ISO

900x:2000 također primjenjuju u obrazovnoj zajednici.

„Kako bi se izbjegao veliki broj različitih pristupa koji se bave kvalitetom u ovom

području, standardizacijski odbor ISO/IEC JTC1 SC36 (International Organization for

Standardization/International Electrotehnical Commission, Joint Tehnical Commite 1,

Subcommittee 36; Information Technology for Learning, Education and Traning) razvio je

i konsenzusom odobrio standard kvalitete za učenje, obrazovanje i trening; ISO/IEC 19796-

1. ovaj standard objavljen je 2005. godine i proširen 2009. prvi je korak prema usklađivanju

različitih pristupa osiguranja kvalitete u učenju, obrazovanju i treningu, pri čemu je

temeljna svrha standarda pomoći obrazovnim ustanovama u razvoju sustava kvalitete“.

17

(Ćavrušić, Jadrić, 2012). Takav uveden procesni model ima sljedeća obilježja (Ćavrušić,

Jadrić, 2012:34) :

· Integracija – referentnim procesnim modelom može se koristiti pružatelj usluga,

proizvođač i korisnik e-učenja te obrazovno i stručno osposobljavanje. Model je

zajednički referentni okvir za sve zainteresirane uključene u obrazovne procese.

· Potpunost – referentni procesni model pokriva sve obrazovne procese. Odabirom

samo podskupa ili svih procesa model se može prilagoditi za bilo koji obrazovni

scenarij.

· Otvorenost – referentni procesni model ne pripisuje nikakve postupke ili metode.

Umjesto toga postupci i metode moraju biti utvrđeni u skladu sa zahtjevima

konteksta u kojima se primjenjuju pri čemu u obzir treba uzeti njihove

međuovisnosti te uključene aktere i metrike

· Prilagodljivost – potprocesi, ciljevi i rezultati svakog od procesa referentnog

procesnog modela pojedinačno su proširivi, što korisnicima omogućuje da prilagode

procesni model u bilo kojem obrazovnom kontekstu

· Jedinstvenost - ovaj referentni procesni model jedini je ISO standard s posebnim

naglaskom na kvalitetu e-učenja, obrazovanje i stručno osposobljavanje.

Postojanje različitih pristupa koji se koriste u svrhu postizanja određene kvalitete e-učenja

nude visoko obrazovnim ustanovama različite mogućnosti. Međutim, obrazovne institucije

trebaju odabrati one pristupe koji najbolje odgovaraju njihovim sustavima kako bi u

budućnosti mogli razviti daleko kvalitetniji sustav procesa e-učenja.

18

3. PRIMJENA E –UČENJA U VISOKOM ŠKOLSTVU

U ne tako davnoj prošlosti obrazovanje odraslih smatralo se je predmetom vlastitog izbora

koji omogućuje bolji društveni položaj. Danas je visoko obrazovanje postalo dio globalnog

procesa stvaranja i korištenja znanja. Da bi bili konkurentni na tržištu, moramo ulagati u

znanje. Ako pogledamo unazad nekoliko godina vidimo koliko se je zapravo obrazovni

sustav promijenio. Sveučilišta su bile institucije koje su služile društvu i podučavala ga, a

danas su prisiljena okrenuti se prema nekim oblicima poduzetništva i komercijalizacije.

Bez veće financijske potpore ustanove visokog obrazovanja nisu u mogućnosti odgovoriti

na izazove koje im donosi razvoj tržišta znanja. Osim nedostatka financijske potpore

javljaju se i problemi vezani za preopterećenost zaposlenika administracijom. Od profesora

se traži da ostvaruju više s manje resursa, odnosno da podučavaju veći broj studenata, da

osiguravaju kvalitetnija i zanimljivija predavanja, da se usmjeravaju na provođenje

znanstvenih istraživanja i sl. dok opet s druge strane studenti odrastaju u okruženju gdje su

spojeni na Internet 24h dnevno, dostupne su im ogromne količine znanja i informacija stoga

postaju zahtjevniji i kritičniji.

E - učenje kao dio procesa cjeloživotnog obrazovanja uz navedene probleme donosi i

mnoge prednosti koje se trebaju iskoristiti na način da se pronađe adekvatna primjena

informacijsko-komunikacijske tehnologije u svrhu postepene integracije na Sveučilišta.

Prema Batesu ( Bates, 2004. ) neki od osnovnih motiva za primjenu e-učenja u procesu

obrazovanja su :

· Poboljšanje kvalitete učenja

· Smanjenje troškova obrazovanja

· Povećanje isplativosti ulaganja

· Povećanje informatičke pismenosti studenata i cjelokupnog Sveučilišnog osoblja

Kvalitetna implementacija tehnologija e-učenja pridonosi kreiranju novog, modernog i

kvalitetnog obrazovnog sustava. Takav obrazovni sustav studentima omogućava prilagodbu

njihovim individualnim potrebama, potiče aktivno sudjelovanje i aktivnu ulogu, ažurnije

19

obrazovne materijale te više komunikacije nastavnik – student i student – student. Na takav

način studenti se usmjeravaju prema timskom radu, samostalnoj provjeri znanja te svoje

obrazovanje podižu na novu razinu uz mogućnost konstantnog praćenja napretka.

Suvremeni obrazovni sustav omogućuje promjenu stajališta te se umjesto nastavnika u

središte obrazovnog sustava stavljaju studenti ( Slika 4.)

Slika 4. Promjena obrazovnog sustava

Izvor : http://ark.mef.hr/MICC/m09_Ziza.pdf

3.1. Visoko obrazovanje u RH

Sustav visokog obrazovanja predstavlja treću i najvišu fazu u obrazovnom ciklusu.

Razlikuje se od osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja ne samo po dobi i stupnju

učenika već i prema stvaranju i razvoju novog znanja u društvenoj sferi. Glavnu prekretnicu

u sustavu visokog obrazovanja uzrokovala je bolonjska deklaracija ili tkz. Bolonjski proces.

20

„Bolonjski proces razvio je cijeli niz instrumenata i akcijskih planova kako bi se ideja

zajedničkog europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA) realizirala, odnosno kao bi

se postigli politički ciljevi efikasnijeg visoko obrazovnog sustava koji dovodi do

sinergijskog efekta unutar Europske unije (i šireg europskog prostora), garantirajući veću

konkurentnost gospodarstva i ekonomije. Dakako, krajnji cilj bio je stvaranje „društva

znanja“. „(Krištov, Pisk, 2011)

Hrvatska je bolonjsku deklaraciju potpisala u Pragu 2001.godine i time preuzela obavezu

prilagodbe visoko obrazovnog sustava njezinim načelima i zahtjevima. „To konkretno

znači sljedeće:

· Prihvatiti jedinstveni sustav triju ciklusa studiranja ; prediplomski ( najmanje u

trajanju od 3 godine), diplomski i poslijediplomski; to se često pojednostavljuje kao

shema 3+2+3

· Organizirati sustav lako prepoznatljivih i usporedivih akademskih i stručnih

stupnjeva te uvesti dodatke diplomi (eng. Diploma Supplement)

· Uvesti bodovni ECTS sustav (eng.European Credit Transfer System)

· Promicati pokretljivost i otkloniti zapreke slobodnom kretanju studenata i profesora

· Promicati nacionalni sustav praćenja jamstva kvalitete te poticati europsku suradnju

u osiguranju kvalitete visokog obrazovanja ( u hrv. Agencija za znanost i visoko

obrazovanje )

· Promicati jedinstvenu sveeuropsku dimenziju visokog obrazovanja“ (Španiček,

2005)

„Primarna odgovornost za kvalitetu visokog obrazovanja i znanosti leži na visokim

učilištima i znanstvenim organizacijama. Odgovornost za procese osiguravanja kvalitete u

RH vezana je uz Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, Nacionalno vijeće za znanost,

Rektorski zbor, Studentski zbor i Vijeće veleučilišta i visokih škola te Agenciju za znanost i

visoko obrazovanje. Briga o kvaliteti i odgovornost za postojeću razinu kvalitete i njezino

stalno unapređenje trajna je obveza svih sudionika u sustavu visokog obrazovanja i

znanosti.“( Predojević, Kolanović, 2015)

21

3.1.2. Usporedba visoko obrazovnog sustava RH sa ostalim zemljama Europske unije

Europa je danas najveći svjetski centar znanja, koji posjeduje golemi socijalni kapital.

Jezične barijere i zatvorenost obrazovnih sustava unutar nacionalnih granica bili su zapravo

glavni razlozi zašto Europa nije iskoristila svoje konkurentne potencijale na globalnom

tržištu znanja.

„Rast visokoobrazovnih u razvijenim zemljama počeo je još ranijih godina, no u posljednje

vrijeme zahvatio je i veći broj Hrvatskog stanovništva. U zemljama zapadne Europe, poput

Irske, Švicarske ili Finske, više od 40 % ukupnog radnog sposobnog stanovništva, starijeg

od 25 godina ima završen fakultet. U Hrvatskoj je situacija drugačija te je taj udio

dvostruko manji, oko 22%, dok je prosjek EU 30%. Prema istraživanju Europske komisije

(Education and training monitor 2014.), Hrvatska je jedna od članica EU s najvećom

stopom odustajanja od visokoškolskog obrazovanja, koja se procjenjuje na više od 40 %

upisanih studenata, a godina studiranja u visokom školstvu košta oko 45.000 do 50.000

kuna.

Zanimljiv podatak je da ne samo u Hrvatskoj već i diljem EU, fakultete značajno više

upisuju i završavaju žene. U populaciji od 25 do 34 godine u Hrvatskoj 38% žena ima

završen fakultet, dok za isti stupanj obrazovanja ima tek 26% muškaraca. Odnos u EU je

sličan, 42% žena u odnosu na 32% muškaraca.

Najujednačeniju obrazovnu strukturu radne snage u dobi od 25 do 34 godine u razvijenijim

europskim zemljama ima Njemačka (29 % žena i 28 % muškaraca), dok je Švicarska jedina

zemlja u kojoj ima više visokoobrazovanih muškaraca nego žena (46 % muškaraca i 45 %).

Latvija je zemlja sa izrazitom razlikom u obrazovanju, gdje 51% žena ima završen fakultet

u odnosu na 27% muškaraca.

U Hrvatskoj se ozbiljna ekspanzija visokog obrazovanja, dogodila posljednjih 15 godina. U

razdoblju od 20 godina na kraju prošlog stoljeća, od 1970. do 1990. godine, ukupan broj

studenata u Hrvatskoj povećao se za 10 tisuća, sa 60.000 na 70.000. Do 2000. narastao je

22

na 100.000, da bi se od 2000. do 2014. godine povećao za više od 60 %, sa 100.000 na

161.000. Broj onih koji diplomiraju povećao se dva i pol puta, sa 13.500 na gotovo 34.000.

U odnosu na razdoblje od prije 50 godina, taj je broj udeseterostručen.“ ( Tužno stanje

visokoog obrazovanja danas, dostupno na http://nastavnici.org/2015/08/03/tuzno-stanje-

visokog-obrazovanja-danas-kako-je-i-zasto-fakultet-postao-nova-srednja-skola/, 2015)

3.2. Projekti s područja e-učenja na europskoj razini

Europska istraživanja razmatraju na koje načine se mogu informacijsko-komunikacijske

tehnologije primjenjivati u svrhu potpore učenju i podučavanju na daljinu. Najvažniji

financijski instrument za potporu istraživanja u EU je Okvirni program za istraživanje i

tehnološki razvoj (FP).

„Okvirni programi pomažu pri organizaciji suradnje između sveučilišta, istraživačkih

centara i industrije (uključujući mala i srednja poduzeća), te pružaju financijsku podršku za

njihove zajedničke projekte. Prvi ciklus okvirnih programa počeo je 1984. godine. Za

razliku od prethodnih okvirnih programa, koji su trajali od tri do pet godina, sedmi okvirni

program ( Framework Programme 7, FP7) traje sedam godina, od 01. siječnja 2007. do

kraja 2013. godine. FP7 je dizajniran tako da poboljša uspješnost u odnosu na prethodne

programe,“(Sedmi okvirni program, dostupno na http://161.53.72.97/fp ,2015), a njegova

strategija usmjerena je na tkz trokut znanja, koji čine :

· Istraživanje

· Inovacija

· Obrazovanje

„Vijeće Europske unije naglasilo je ključnu važnost znanja i inovacije, i time središnju

ulogu istraživanja, te je postavilo novi strateški cilj za slijedeće desetljeće:

Postati najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo na svijetu - temeljeno na znanju,

sposobno održati gospodarski rast i postići potpuno zapošljavanje uz veći broj zaposlenja

i bolja radna mjesta te veću društvenu koheziju. „ ( sedmi okvirni program,

http://161.53.72.97/fp ,2015)

23

„Još neki od programa unutar koji se realiziraju projekti e-učenja na internacionalnoj razinu

su:

· EUREKA: projektna suradnja gospodarskog sektora, razvojno istraživačkih centara

i sveučilišta

· COST ( Co- operation in Science and Tehnology) : suradnja na znanstveno-

istraživačkim projektima od općeg interesa radi stvaranja zajedničkih standarda za

cijelu Europu, uz financiranje na nacionalnoj razini

· TEMPUS: potpora reformi visokog obrazovanja sukladno načelima Bolonjskog

procesa. Financira se iz programa PHARE i proračuna RH

· ERASMUS MUNDUS: diplomski studiji (eng. Lifelong Learning Programme):

program EU za mobilnost na svim razinama obrazovanja; Agencija za mobilnost i

programe EU nacionalna je agencija nadležna za provođenje Programa za

cjeloživotno učenje“ (M.Ćukušić, M.Jadrić, 2012:36)

„Program za cjeloživotno učenje (Lifelong Learning Programme) je program Europske

zajednice iz područja formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja i

osposobljavanja. Program pokriva razdoblje od 2007. do 2013. godine, a za njegovu

provedbu na europskoj razini za navedeno razdoblje izdvojeno je gotovo 7 milijardi eura.

Cilj programa za cjeloživotno učenje je stvoriti napredno društvo znanja, održivi

ekonomski razvoj, veći broj kvalitetnijih poslova te jaču društvenu koheziju u Europskoj

Uniji. Program potiče suradnju obrazovnih institucija širom Europe, mobilnost sudionika

obrazovnog procesa, razvijanja tolerancije i multikulturalnosti, a istovremeno i priprema

sudionike za uspješno sudjelovanje na europskom tržištu rada.

Sastoji se od četiri sektorska potprograma: Comenius (predškolski odgoj i školsko

obrazovanje) Erasmus (visokoškolsko obrazovanje), Leonardo da Vinci (strukovno

obrazovanje i osposobljavanje) i Grundtvig (obrazovanje odraslih), te dva

komplementarna programa: Transverzalni program (suradnja i inovacije u području

cjeloživotnog učenja unutar Europske unije, učenje stranih jezika, razvoj inovativnih

informatičkih i komunikacijskih tehnologija, širenje i korištenje rezultata programa) i Jean

24

Monnet (podupire institucije koje se bave europskim integracijama).“ (program za

cjeloživotno učenje, dostupno na http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2935, 2014)

3.2.2. Projekt EQIBELT

Nove tehnologije postale su sastavni dio svakodnevnog života te se postupno

integriraju u svaki stupanj procese obrazovanja. S obzirom da su upravo te tehnologije

najperspektivniji medij za ostvarivanje programa cjeloživotnog obrazovanja, smatra se

kako će njihova uporaba postati jedan od standarda u cjelokupnom obrazovanju. ,

Uzimajući sve to u obzir te reagirajući na izazove koje je donio početak 21. stoljeća, na

inicijativu Sveučilišta u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku, zajedno s konzorcijem

sastavljenim od 13 institucija, krajem 2005.godine predložen je Tempus projekt

EQIBELT (Education Quality Improvement by E-Learning Tehnology). Trajanje

projekta je tri godine (01.09.2005. – 31.08.2008), a predviđen proračun za provedbu

projekta je 526.500 Eura. Njegova je svrha jasno definiranje uloge i ciljeva primjene

metoda i tehnologija e-učenja u procesima poučavanja i učenja na sveučilištu te

stvaranje poticajnog i stabilnog okruženja za rad nastavnika i primjenu tehnologije .

„Ciljevi projekta EQIBELT su (Edupoint,2006):

· poboljšati kvalitetu sveučilišnog obrazovanja primjenom metoda i tehnologija

e-učenja,

· izraditi i prihvatiti formalno-pravni i tehnološki okvir, te standarde za

primjenu metoda i tehnologija e-učenja na visokim učilištima u Hrvatskoj kroz

prijenos i prilagodbu iskustva i znanja s europskih sveučilišta.

· osmisliti i uspostaviti trajno održiv sustav centara potpore i mrežu stručnjaka

za poticanje i potporu projektima e-učenja

· promovirati uspješne primjene metoda i tehnologija e-učenja kao alata za

poboljšanje sveučilišnog obrazovanja“ (Projket Eqibelt, dostupno na

http://edupoint.carnet.hr/casopis/42/izdvajamo/1.html, 2006)

25

Prva radionica projekta Eqibelt pod nazivom Creating University E-Learning Vision and

Strategy održala se je u Dubrovniku i to u razdoblju od 3. do 5. ožujka 2006. godine.

Istraživanje pilot metodom ili metodom anketiranja provele su Nina Begičević i prof.dr.sc.

Blaženka Divjak s Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu. Istraživanjem

su nastojale uvidjeti koji su ciljevi uvođenja e-učenja, koje prednosti ono pruža te koji su

kriteriji odlučivanja prilikom strateškog planiranja uvođenja e-učenja.

„Kriteriji za odabir ispitanika bili su: ekspertiza u e-učenju i poznavanje učenja u okruženju

visokog školstva. U anketiranju je ukupno sudjelovalo 33 ispitanika ( N=30). Nakon prve

radionice održane u Dubrovniku, skup anketiranih hrvatskih stručnjaka za e-učenje u

visokom školstvu je proširen na 90 ispitanika (N=90). Sudionici u istraživanju bili su:

· prorektori Sveučilišta u Zagrebu,

· prodekani fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeci, Dubrovniku,

· članovi EQIBELT projektnog tima,

· sveučilišni nastavnici koji izvode kolegije online, koordinatori CARNetovih

referalnih centara, članovi CARNetovog tima za standardizaciju i valorizaciju

digitalnih obrazovnih materijala,

· predstavnici E-learning akademije (ELA), eksperti za e-učenje u SRCU i CARNetu

· i ostali (članovi vladinih tijela i sl).

Od ispitanika je traženo da vrednuju ocjenama od 1 do 5 prednosti i ciljeve uvođenja e-

učenja te da odrede važnost pojedinog kriterija za odlučivanje o formi uvođenja e-učenja na

sveučilišta/fakultete u Hrvatskoj.“ ( Časopis Edupoint, dostupno na

http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_47_1.pdf,2006).

26

Rezultati istraživanja prikazani su sljedećim grafikonima.

Grafikon 1. Ciljevi uvođenja e-učenja na sveučilišta

Izvor : http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_47_1.pdf

Prema rezultatima istraživanja, najosnovniji cilj za uvođenje e-učenja s visokom ocjenom

od 4,49 je upravo povećanje kvalitete obrazovnog sustava. Zatim sama potreba za

inovacijom i modernizacijom obrazovnog sustava prepoznata je također kao vrlo važan cilj

(4,47) kojim se želi postići uvođenje e-učenja na sveučilišta u Hrvatskoj.

27

Grafikon 2. prednosti uvođenja e-učenja na fakultete

Izvor : http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_47_1.pdf

Kao najvažnije prednosti uvođenja e-učenja smatraju se širok pristup znanja odnosno

online pristup nastavnim materijalima (4,68), zatim fleksibilnost učenja koja omogućuje

neovisnost o vremenu i prostoru (4,48) te mogućnost za cjeloživotno obrazovanje (4,28).

Sljedeća prednost je efikasnije korištenje vremena koje studenti i profesori imaju na

raspolaganju (4,11), kolaborativno učenje ( suradnja studenata i više izvora informacija)

(4,06), prilagođavanje osobnom stilu učenja studenta (4,01) te na samom kraju se nalazi

objedivanje različitih medija za prijenos i prikaz informacija.

Svako sveučilište treba imati jasan i djelotvoran strateški plan koji uključuje akademske i

obrazovne ciljeve. Najpovoljnija mogućnost je postojanje strategije e-učenja kao sastavnog

dijela sveobuhvatne strategije sveučilišta. E-učenje samo po sebi je katalizator promjena.

28

Stoga pomak prema e-učenju treba biti dio strateške odluke za promjenom i unapređenjem

sveučilišnog djelovanja i postizanja njegovog temeljnog cilja - obrazovanja. Također je vrlo

važno na sveučilišnoj razini povezati sveučilišna tijela te na taj način osigurati neophodnu

koordinaciju i usklađivanje na strateškoj, planskoj i provedbenoj razini.

Istraživanje pokazuje da su svi kriteriji vezani za strateško planiranje i donošenje odluka o

uvođenju e-učenja prepoznati su kao važni i to sa slijedećim ocjenama: Organizacijska

spremnost okruženja (4,38), razvoj ljudskih resursa (4,28), raspoloživost ljudskih resursa

(4,27) , raspoloživost temeljne ICT infrastrukture (4,24), formalno- prvana spremnost

okruženja(3,94) te raspoloživost specifične infrastrukture (3,74)

Grafikon 3. Važnost kriterija odlučivanja za uvođenje e-učenja na sveučilišta/fakultete

Izvor : http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_47_1.pdf

Trenutna situacija u hrvatskoj pokazuje svijest o važnosti kvalitete u visokoobrazovnom

sustavu. Proces uvođenja informacijsko komunikacijske tehnologije u obrazovanje jedan od

načina podizanja kvalitete obrazovanja na novu razinu koja odgovara zahtjevima tržišta i

29

suvremenog društva. U planiranju svog daljnjeg razvoja i unapređenja obrazovnog

programa Sveučilišta trebaju držati korak s napretkom tehnologije i globalizacije kako bi

održavali konkurentnost na tržištu znanja.

3.3. Sveučilište u Rijeci

„Riječko je Sveučilište osnovano 1973. godine kao logično okrupnjivanje

visokoobrazovnih institucija u zapadnoj Hrvatskoj. Od osnutka pa do danas prolazilo je

kroz niz transformacija koje su uglavnom bile posljedica izmjena nacionalne

visokoobrazovne politike.“ ( Sveučilište u Rijeci, dostupno na

http://uniri.hr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=40&Itemi

d=102&lang=hr, 2010.)

Danas Sveučilište svojim načinom organizacije osigurava jedinstveno i usklađeno

djelovanje. Misija Sveučilišta u Rijeci usmjerena je prema donošenju strateških i razvojnih

odluka koje se odnose na brojna pitanja o načinu funkcioniranja akademske zajednice te

mogućnost kontinuiranog poticanja međunarodne kompetitivnosti na svim područjima

znanstvenog i stručnog djelovanja.

„Vizija zacrtava ulazak Sveučilišta u Rijeci među 500 europskih sveučilišta, stoga se ono

opredijelilo za dinamičan razvoj koji sustavno i organizirano potiče mobilnost i razvijanje

istraživačkih karijera te omogućuje izražavanje talenta i poduzetničke energije svakog

pojedinca.“ ( Sveučilište u Rijeci, 2010)

Nastojeći održati konkurentnost na tržištu znanja Sveučilište u Rijeci je 2003. godine

prihvatilo projekt e-Sveučilište. Ciljevi projekta usmjereni su prema razvitku informacijsko

komunikacijske infrastrukture, razvoju novih studija koje se temelje isključivo na ICT-u,

razvoju ljudskih potencijala te uključivanju Sveučilišta u međunarodne projekte.

30

Odlukom Senata Sveučilišta u Rijeci prihvaćen je projekt e-Sveučilište te su utvrđeni

minimalni tehnički i pedagoški standardi za izradu nastavnih materijala, način na koji će se

izvoditi e-kolegiji kao i preporuke u svrhu zaštite intelektualnog vlasništva i autorskih

prava.

3.3.1. Strategija uvođenja e-učenja na Sveučilište u Rijeci

Strategija uvođenja e-učenja na Sveučilištu u Rijeci prvi je dokument u hrvatskom

visokoobrazovnom sustavu koji zagovara razvoj i uvođenje e-učenja. Tako se u

Strategiji po prvi puta jasno definiraju misija i ciljevi sveučilišta te se ambiciozno

pristupa uvođenju informacijsko komunikacijskih tehnologija koje su nužne za

postizanje određene kvalitete usluga koje Sveučilište pruža.

CILJEVI

„Osnovni ciljevi strategije za razdoblje 2006. – 2010. su:

· primjena informacijsko - komunikacijskih tehnologija temeljenih na internetu

kao pomoć pri izvođenju nastave svih sveučilišnih studija kao i programa za

cjeloživotno obrazovanje

· promjena metodoloških pristupa koji se koriste u nastavi, prvenstveno prijelaz s

tradicionalnog ( klasičnog ) načina podučavanja na aktivno stjecanje znanja,

odnosno osiguravanje uvjeta za što bolje uvođenje e-učenja

· otvaranje mogućnosti za usmjeravanje djelatnosti Sveučilišta na nove ciljane

skupine studenata. „ ( Strategija uvođenja e-učenja, 2006)

STRATEGIJE ZA OSTVARENJE CILJEVA

„Temeljem postavljenih ciljeva definirane su i strategije usmjerene prema njihovom

ostvarenju, međutim prikazat će se samo one najznačanije, a to su( preuzeto iz Strategije

uvođenja e-učenja na Sveučilište u Rijeci) :

1. Razvoj infrastrukture.

· Osiguranje dostupnosti resursa za e-učenje svim nastavnicima i studentima te

opremanje prostora za izvođenje edukacijskih programa.

31

Ostvareno: Tijekom ljeta 2007. godine, pri IT Akademiji na Tehničkom fakultetu

Sveučilišta u Rijeci, opremljena je i stavljena u funkciju računalna učionica sa 15 radnih

mjesta i jednim predavačkim mjestom za potrebe edukacije nastavnika i suradnika za

primjenu IKT u nastavi. Sredstva za opremu su dobivena sudjelovanjem u projektu

TEMPUS UM-JEP 19195-2004 EQIBELT- Education Quality Improvement by E-Learning

Technology (2005-2009).

· Rad na implementaciji i integraciji svih informacijskih sustava Sveučilišta (on-

line sustavi knjižnica, Informacijski sustav visokih učilišta (ISVU), Ustroj

lokalnih računalnih mreža studentskih domova (StuDOM), portali i web stranice

sastavnica Sveučilišta).

Ostvareno : Na rektorskom kolegiju usvojen je u svibnju 2009. godine projekt

„Informatička potpora evidenciji nastave“ (trajanje 1.6.2009.- 30.06.2010.), pod

voditeljstvom prof. dr.sc. Snježane Prijid – Samaržija, prorektorice za nastavu. Provedenim

projektom ostvareni su sljedeći ciljevi:

Ø Prilagođavanje i primjena sustava za e-učenje MudRI novim zahtjevima za

evidenciju nastave shodno Pravilniku o studijima :

ü Izrađeni su i stavljeni u funkciju evaluacijski obrasci na

MudRi sustavu koji se mogu uključiti u sastavni dio e-

kolegija kao alternativa evaluacijskom upitniku na ISVU

sustavu

ü Izrađeni su novi funkcionalni moduli u MudRi sustavu

kojima je omogućeno ocjenjivanje studentskih aktivnosti i

postignuća prema Pravilniku Sveučilišta u Rijeci.

Ø Pokretanje rada na procesu usklađivanja MudRI sustava sa ISVU sustavom

ü Obavljene su konzultacije s ISVU timom i utvrđeno stanje mogućnosti

povezivanja sustava ISVU i MudRi

32

ü Testirane su trenutne mogućnosti usklađivanja podataka upisanih studenata

na kolegiju s podacima u sustavu ISVU i utvrđeni su osnovni elementi koje

je potrebno zadovoljiti za izvedbu ove procedure.

Ø Osmišljavanje i realizacija osposobljavanja edukatora za korištenje novih

funkcionalnosti u MudRI sustavu (33 polaznika sa svih sastavnica Sveučilišta)

Ø Izrada Priručnika za korištenje sustava MudRI (objavljen u veljači 2010.)

· Osnivanje Sveučilišnog centra za podršku e-učenju koji će osigurati podršku i

usluge za nastavnike koji žele implementirati e-učenje.

Ostvareno: Kako bi se što ranije krenulo s implementacijom e-učenja u nastavni proces, a

do osiguranja uvjeta za pokretanje vlastite sveučilišne platforme, osigurano je početkom

2008. godine u suradnji s Centrom za e-učenje Sveučilišta u Zagrebu pravo korištenja

platforme za e-učenje Merlin za potrebe e-kolegija u nastavi na Sveučilištu u Rijeci,

prvenstveno za nastavnike koji su sudjelovali u edukacijskom programu za kreiranje e-

kolegija.

2. Razvoj ljudskih potencijala

· Informiranje i senzibiliziranje nastavnika i studenata za e-učenje putem

organizacije predavanja, prezentacija, seminara, diskusija i sl. u koje bi bili

uključeni eksperti za eučenje te "samostalni strijelci" sa Sveučilišta.

Ostvareno: U razdoblju predviđenom Strategijom, ostvarene su sljedeće aktivnosti

informiranja i senzibiliziranja nastavnika i studenata za e-učenje:

Ø Lipanj 2006. Tribina "E-obrazovanje i planovi za implementaciju na Sveučilištu u

Rijeci putem Tempus EQUIBELT projekta"

Ø Rujan 2008. Dvodnevni međunarodni seminar “Course Development in E-learning

Environment“

33

Ø Manifestacija pod nazivom „e-dan Sveučilišta u Rijeci“ pokrenuta je prvi puta u

2009. Godini“ ( Strategija uvođenja e-učenja na Ekonomski fakultet sveučilišta u

Rijeci, 2006)

4.E- UČENJE NA EKONOMSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U RIJECI

Ekonomski fakultet u Rijeci osnovan je sredinom 1961. godine u sastavu Sveučilišta u

Zagrebu. Izvođenje nastave na Fakultetu započelo je 1. studenog 1961. godine, a

osnivanjem Sveučilišta u Rijeci 1973. godine Fakultet je postao njegovom članicom.

Razvitak novih ekonomskih znanja te usmjerenost prema suvremenom usavršavanju

obrazovnog procesa, fakultetu garantiraju visoku kvalitetu i kritičnost znanstveno

nastavnom radu.

Ekonomski fakultet u Rijeci u nacionalnim okvirima prvi je počeo uvoditi znanstveno

utemeljene sadržaje, predmete i istraživanja koji su utemeljeni na teoriji i praksi

ekonomskog povezivanja i integriranja država i njihovih ekonomija.

Danas se fakultet sastoji od :

· 2 preddiplomska studija, 5 smjerova na hrvatskom jeziku i 1 na engleskom jeziku

· 2 diplomska studija, koji se sastoje od 7 smjerova

· 8 poslijediplomskih studija

· 1 doktorski studij

MISIJA

„Fakultet kroz studijske programe, programe cjeloživotnog učenja, suradnju s

gospodarstvom, mobilnost unutar međunarodne akademske zajednice i dodatne

vannastavne aktivnosti studentima omogućava profesionalni rast i razvoj s ciljem uspješnog

zapošljavanja i konkurentnosti u dinamičnom gospodarskom okruženju. Fakultet se brine

za razvoj potencijala svih djelatnika, racionalno korištenje materijalnih resursa, stalan rast

34

kvalitete i unapređenje međunarodne konkurentnosti nastavne i znanstvene

djelatnosti.“ (Efri, dostupno na https://www.efri.uniri.hr/hr/misija-i-vizija, 2014)

Sve zadaće Fakulteta ostvaruju se u skladu s potrebama održivog razvoja gospodarstva i

društvene zajednice u kojoj djeluje.

VIZIJA

„Integriranost u europski prostor visokog obrazovanja i europski istraživački prostor te

pružanje snažne potpore razvoju gospodarstva. Integriranost se očituje kroz konkurentnost

studijskih programa, razmjenu studenata, akademskog i administrativnog osoblja,

zajedničke međunarodne studijske i istaživačke projekte. Fakultet će biti prepoznat kao

poželjna i pouzdana visokoobrazovna institucija, partner gospodarstvu, ostalim domaćim i

inozemnim znanstvenim i obrazovnim institucijama i studentima.“ (Efri,dostupno na

https://www.efri.uniri.hr/hr/misija-i-vizija, 2014)

Fakultet će biti institucija koja se kontinuirano usavršava, mijenja, poboljšava s aspekta

studijskih programa, istraživanja i kadrova.

35

ORGANIZACIJA EKONOMSKOG FAKULTETA

Slika 5. Organizacija Ekonomskog fakulteta

Izvor : https://www.efri.uniri.hr/hr/organizacija-fakulteta

DEKAN fakulteta je funkcija na koju se bira jedan od profesora koji je u radnom odnosu s

punim radnim vremenom na način određen Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom

obrazovanju i Statutom fakulteta. Dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci je dr.sc. Henri

Bezić, redoviti profesor.

PRODEKANI odgovorni su za uspješnu i pravovremenu realizaciju obrazovnih programa

preddiplomskog i diplomskog studija, dodiplomskog studija i permanentnog obrazovanja, a

za svoj rad odgovorni su dekanu Fakulteta i Fakultetskom vijeću. Prodekani na Efri-u su :

· Dr.sc. Danijela Sokolić, docent (prodekanica za preddiplomski studij)

· Dr.sc. Alen Host, izvaredni profesor (prodekan za preddiplomski studij)

· Dr.sc. Saša Žiković, izvaredni profesor (prodekan za znanost i poslijediplomske

studije)

· Dr.sc. Ivan Frančišković, prodekan za suradnju s gospodarstvom

36

FAKULTETSKO VIJEĆE je stručno tijelo fakulteta koje donosi odluke o akademskim,

znanstvenim i stručnim pitanjima, bira i razješuje dekana i prodekana, potvrđuje i razješuje

dužnosti katedre, donosi izvedbeni plan nastave itd. „Fakultetsko vijeće na Efri-u čine :

· Redoviti i izvanredni profesori, docenti

· Predstavnica nastavnika u nastavnom zvanju ( Kristina Kaštelan mr.spec)

· Predstavnik asistenata i viših asistenata ( Tomislav Galović)

· Predstavnik asistenata-novaka ( Dario Maradin)

· Predstavnici studenata“ ( Efri, dostupno na http://www.efri.uniri.hr/fakultetsko-

vijece, 2015)

STRUČNA TIJELA sastoje se od, povjerenstva za poslijediplomske studije i doktorat,

povjerenstvo za nastavu, povjerenstva za međunarodnu suradnju, povjerenstva za

izdavačku djelatnost, odbor za osiguravanje i unapređivanje kvalitete Ekonomskog

fakulteta u Rijeci, etičkog povjerenstva, povjerenstva za akademsko priznavanje inozemnih

visokoškolskih kvalifikacija i razdoblja studija, savjetodavni ured za studente, odbor za

razvoj programa cjeloživotnog učenja, ureda za europske projekte, ureda za razvoj karijere,

odbora za međunarodnu akreditaciju, odbor za razvoj učenja na daljinu, odbora za

multimediju i elektroničko izdavalaštvo.

KATEDRE su temeljne ustrojbene jedinice Fakulteta i nositelji je pojedinog studijskog

programa. Ustrojene su radi izvedbe preddiplomskog, diplomskog i poslijediplomskog

sveučilišnog studija. Članovi katedre su svi zaposleni nastavnici i suradnici Fakulteta koji

svoje znanstvene i nastavne obveze ostvaruju na studijskom programu koji izvodi

Katedra. Katedre obuhvaćaju srodne nastavne predmete istih znanstvenih polja, odnosno

grana, a u okviru katedri obavljaju se nastavne, znanstvene i visokostručne djelatnosti

Fakulteta.

STRUČNE SLUŽBE služe za obavljanje pravnih, kadrovskih, upravnih i administrativnih,

računovodstvenih, tehničkih i drugih poslova koji su od zajedničkog interesa za obavljanje

svih djelatnosti Fakulteta.

37

Stručne službe na Efri-u čine :

· Ured dekana

· Tajništvo ( služba za ljudske resurse, računalni centar, informacije i recepcija,

tehničke službe, služba za održavanje čistoće)

· Služba za financijske i računovodstvene poslove

· Služba za studentska pitanja i studentski standard ( referada za preddiplomske i

diplomske studije, referada za poslijediplomske studije, referada za

međunarodnu suradnju, referada za organizaciju nastave i studentski standard)

· Služba za potporu istraživačkom radu i odnosima s gospodarstvom

· Knjižnica

Postupak uvođenja e-učenja na Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Akademske godine 2013./2014. svi kolegiji preddiplomskog i diplomskog studija dobili su

svoje novo e-ruho u sustavu Merlin čime je EFRI postao visokoškolska ustanova s

najvećim brojem e-kolegija u sustavu. Iako je Strategijom Sveučilišta u Rijeci utvrđeno da

se do 2020. godine barem 50 % kolegija na Sveučilištu treba koristiti naprednim alatima za

e-učenje, EFRI se od 2014. godine koristi metodama e-učenja na svim kolegijima. Nadalje,

EFRI postaje druga institucija u Hrvatskoj koja je uspjela iskoristiti znanje stručnjaka iz

Srca i blagodati IT-tehnologije te povezati sustav Merlin sa sustavom ISVU. Povezivanjem

tih dvaju sustava značajno je olakšano otvaranje novih e-kolegija, upisivanje studenata kao

i upravljanje različitim grupama i grupacijama u sustavu za e-učenje. Nastavnicima je

omogućeno automatsko razvrstavanje studenata u grupe prema kriterijima upisa u sustavu

ISVU (redoviti, izvanredni). Time je olakšana objava studijskih materijala ciljnim

skupinama studenata (a ne više svima), kao i njihovo praćenje, evidentiranje, ali i

ocjenjivanje.(Efri,2015)

Djelatnici EFRI-a sudjelovali su i u osmišljavanju obrasca e-kolegija jedinstvenog za sve

kolegije u sustavu Merlin. Jedinstveni obrazac sadrži podatke o nastavnom osoblju,

informacijama o predmetu, literaturi i obavijestima za studente. Osim što je time ostvarena

38

ujednačenost izgleda i općih sadržaja za sve kolegije, studentima je olakšan pristup

osnovnim informacijama o kolegiju. Podaci za tu formu automatski se preuzimaju iz

sustava ISVU. Nastavnici se, osim za objavu studijskih materijala, Merlinom sve više

koriste za prikupljanje pisanih radova studenata (seminarski radovi, zadaće i sl.). Uz to i

primjenu elektroničkih pametnih ploča i softvera za pripremu materijala za e-učenje, sve

češće se u znanstveno-nastavne svrhe koriste Webinari kao napredni alat za učenje na

daljinu, čime je Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci značajno modernizirao svoje

obrazovne kapacitete.(Efri,2015)

4.2. Diplomski studiji Poduzetništva – učenje na daljinu

Ekonomski fakultet u Rijeci prva je sveučilišna sastavnica u Hrvatskoj koja ima akreditirani

sustav učenja na daljinu. U akademskoj godini 2015/2016 upisuje prvu generaciju studenata

na diplomski online studij poduzetništva u nastavnom centru Bjelovar.

„Prednosti upisa na diplomski online studij(Efri,2015):

· Vlastiti tempo učenja studenti prolaze kroz materijal za učenje onom brzinom i

onoliko puta koliko žele

· Sudjelovanje u najkvalitetnijim programima i predavanjima koje nudi EFRI iz

vlastitog doma ili ureda

· Odabiranje svog načina učenja aktivno ili pasivno učenje, različiti stupnjevi

interakcije: “klasični” pisani materijal uz vođenje vlastitih bilješki, interaktivne

simulacije, diskusija sa ostalim studentima (e-mail, telekonferencije, ...),

multimedijalni sadržaji

· Praktičan rad sa različitim tehnologijama stječu se ne samo informacije o onome što

se uči, nego i dodatna znanja i vještine o korištenju informatičkih tehnologija

· Samostalno učenje- podređeno obavezama studenata

39

· Bez dodatnih troškova studiranja u drugom gradu“ ( Efri, dostupno na

http://www.bjelovar.hr/download/najave/efri-nc-bjelovar-nc-karlovac-moduli-

programi.pdf, 2015)

4.2.1. Troškovi uvođenja e-učenja

Diplomski online studiji donosi mnoge prednosti, a jedna od najznačajnijih je smanjenje

troškova studiranja studenata i smanjenje troškova samog fakulteta.

Prema rezultatima istraživanja EUROSTUDENT-a prosječan ukupan iznos troškova za

studenta u Hrvatskoj iznosi 15.755 kuna po semestru. U taj iznos uključeni su i izravni i

neizravni troškove studija: u prosjeku semestralni troškovi školarina, upisnina i drugih

davanja vezanih uz studij (izravni troškovi) iznose 2.816 kuna, dok troškovi života

(neizravni troškovi) iznose gotovo pet puta više: 12.939 kuna.

Osim studenata i fakultet ostvaruje određenu uštedu. S obzirom da se nastava održavala u

nastavnom centru Bjelovar, profesori su morali putovati 1 tjedno u svrhu održavanja

nastave.

Troškovi koji pritom nastaju su slijedeći:

· Relacija Rijeka – Bjelovar – Rijeka iznosi 487,62 kilometar (1 smjer 243,81km)

· Cestarina Rijeka- Zagreb – Zagreb – Rijeka = 140,00 kn

· Za upotrebnu osobnog vozila u poslovnu svrhu profesor sukladno Zakonu RH

dobiva 2,00 kn/kilometru ( 487,62 km * 2,00kn = 975,24 kn)

· Troškovi smještaja u hotelu 1/1 sa doručkom i boravišnom pristojbom iznose

301,00kn

· Za službena putovanja u Hrvatskoj dnevnica iznosi 170, 00 kn

40

Ukupan trošak koji fakultet snosi po jednom dolasku profesora iznosi 1.586,24 kune.

Na diplomatskoj razini ukupno je 6 kolegija, od toga su 4 obavezna i 2 izborna. Po

semestru profesori dolaze :

· 12x za predavanje,

· 6x za seminare

· 24x za ispite

S obzirom da se fakultetska godina sastoji od 2 semestra, profesori u toku akademske

godine moraju putovati 84 puta. ( 42*2)

UKUPAN TROŠAK FAKULTETA NA RAZINI AKADEMESKE GODINE IZNOSI :

84*1.586,24 =133.244,16 kune; odnosno honorar koji profesor ostvaruje iznosi 22,207.36 (

133.244,16/6 = 22.207.36)

Prema navedenim podatcima možemo zaključiti da se uvođenjem e-učenja u obrazovne

institucije ostvaruju brojne uštede na razini Sveučilišta i na razini studenata. Cjelokupan

proces e-učenja u početku zahtjeva veća ulaganja, primjerice početna oprema za online

učionicu iznosi oko 30.000,00 kn dok održavanje jednog takvog sustava koje omogućuje

online nastavu na mjesečnoj razini iznosi 3.500,00kn ( ovisno naravno o broju korisnika)

no porastom broja studenata troškovi sporije rastu (Slika 6.)

Slika 6. Usporedba troškova u predavaonici i nastave uz pomoć multimedijalnog gradiva

Ukupno = 42x po semestru

41

Izvor : G. Sinković, A.Kaldurćić, E-učenje- izazov hrvatskom visokom školstvu, 2006, str.

9

42

5. ZAKLJUČAK

Trenutno društvo živi u okruženju konstantnih i brzih promjena. Informacijsko

komunikacijske tehnologije u procesu obrazovanja omogućile su kreiranje društva koje uči,

radi i stvara. Ako se osvrnemo na povijest ljudskog komuniciranja shvatit ćemo da je

tehnologija oduvijek bila pokretač promjena u obrazovanju društva. Još prije pojave

tiskarskog stroja Issaca Pitmana ljudi su znali čitati i pisati, međutim upravo je taj stroj

omogućio globalno širenje pismenosti.

Danas nove informacijsko komunikacijske tehnologije imaju snažan utjecaj na ekonomske,

društvene i kulturne učinke. Napredak tehnologije promijenio je cjelokupnu sliku učenja i

to upravo razvojem e-učenja. Gotovo svaka rasprava na temu e-učenja ističe koliko je ono

značajno za globalnu ekonomiju znanja te kako se svi trebaju uključiti u taj proces, u

suprotnom bit će u zaostatku za drugima što se može znatno odraziti na konkurentnost

tržišta rada.

Istraživanje prilikom pisanja ovog rada pokazalo je da se informatizacija visokoobrazovnih

institucija mora provoditi trajno i efikasno. Prednosti koje se pritom ostvaruju su

višestruke. U prvom redu one su psihološke i društvene tj. mijenja se uloga nastavnika i

studenata gdje se u središte obrazovnog procesa smještaju upravo studenti. Komunikacija

nastavnika i studenata daleko je kvalitetnija i jednostavnija te se studente takvim načinom

potiče na aktivnu suradnju, usmjerenu prema razvijanju da se informacije pretvore u znanje,

a znanje u aktivnost.

Postupak informatizacije mora biti ugrađen u sustav obrazovanja, što se očituje u načinu

provođena obrazovnih materijala i organizaciji visokoobrazovnih institucija. Istraživanja su

pokazala kako svako sveučilište treba imati jasan i djelotvoran strateški plan koji uključuje

akademske i obrazovne ciljeve. Najpovoljnija mogućnost je postojanje strategije e-učenja

kao sastavnog dijela sveobuhvatne strategije sveučilišta. Time je potvrđena osnovna

hipoteza ovog rada :

43

H0: U procesu strateškog planiranja uvođenja e-učenja u visokoobrazovne

institucije mogu se identificirati i uspostaviti jedinstveni standardi e-učenja koji omogućuju

kvalitetni razvoj obrazovnog sustava.

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci učinkovito je proveo usklađivanje na strateškoj,

planskoj i provedbenoj razini. Prema strategiji Sveučilišta u Rijeci u razdoblju od 2011-

2015 godine može se vidjeti kako Ekonomski fakultet sudjeluje u brojnim projektima i

aktivno provodi zacrtane ciljeve uz odgovarajuće strategije. Također zahvaljujući

odgovarajućoj strategiji i uspostavljanju jedinstvenih standarda Ekonomski fakultet

sveučilišta u Rijeci postalo je prvo sveučilište koje ima svoj diplomski online studiji.

Takav način studiranja donosi brojne prednosti, a ona najvažnija je da se smanjuju troškovi

studiranja i to sa strane studenata i same obrazovne institucije čime je potvrđena pomoćna

hipoteza koja glasi:

H1: Važnost e-učenja u suvremenom informacijskom dobu kao dio obrazovanja

omogućuje sve veću dostupnost, fleksibilnost i podređenost krajnjem korisniku čime se

ujedno smanjuju troškovi obrazovanja.

Financijske prednosti koje e-učenje pruža fakultetu su dugoročne prirode. E-učenje je

daleko isplativije jer omogućuje uštedu vremena nastavnika, koje im odlazi na putovanja u

druge nastavne centre, potrebni su manji prostori za održavanje nastave, a i studenti mogu

izbjeći troškove studiranja u drugome gradu. Problemi kod uvođenja e-učenja nastaju u

početku kada je potrebno izdvojiti značajna sredstva za financiranje potrebnih uređaja,

izradu nastavanih materijala i dodatnu edukaciju nastavnika, međutim porastom broja

studenata ti troškovi sporije rastu.

Na samom kraju zaključuje se kako napredak informacijsko komunikacijski tehnologija

donosi samo brojne prednosti za društvo u kojem živimo, dakako treba se držati one stare

poslovice :

„Čovjek je najveće bogatstvo društva i u njega treba ulagati“

44

LITERATURA

KNJIGE

1. M.Ćukušić, M. Jadrić (2012) E-učenje koncept i primjena, Zagreb

2. M.Jadrić, M. Ćukušić, M.Lenkić (2012) E-učenje: Moodle u praksi, Split

3. Ž.Panian (2005) Poslovna informatika za ekonomiste, Zagreb

ČLANCI

1. Časopis Edupoint (2006), godište VI

2. Časopis Edupoint, (2006) br. 47

3. Časopis Edupoint, (2005) godište V / ISSN 1333-5987

4. Časopis Edupoint, (2006) / godište VI / ISSN 1333-5987

5. D.Dukić, S.Mađarić (2012) online učenje u hrvatskom visokom obrazovanju,

vol.6. No1, Osijek

6. L.Kralj, I.Pogarčić, S.Babić (2007) E-learning, nužnost preispitivanja

metodičkih postavki nastave ili e-learning kontinuum i promjene u metodičkom

pristupu, godište VII/ ISSN 1333/5987

7. Ž.Tutek (2008) E-učenje, vežite se polijećemo, No.8

8. I.Vuksanović (2009) Mogućnost za e-učenje u hrvatskom obrazovnom sustavu,

Vol.150, No.3-4

INTERNET IZVORI

1. http://www.nsz.hr/novosti-i-

obavijesti/vijesti_iz_znanosti_i_obrazovanja/istrazivanje-o-primjeni-

bolonjskog-procesa-na-hrvatskim-sveucilistima/ (25.7.2015)

2. http://nastavnici.org/2015/08/03/tuzno-stanje-visokog-obrazovanja-danas-kako-

je-i-zasto-fakultet-postao-nova-srednja-skola/ (03.08.2015)

3. https://hr.wikipedia.org/wiki/E-u%C4%8Denje (25.07.2015)

4. https://www.efri.uniri.hr/article/19/diplomski-online-studij (26.07.2015)

45

5. http://www.poslovni.hr/komentari/poduzetnike-godine-nije-slomila-bolonja-

vec-stereotipi-296410 (30.08.2015)

6. http://www.srce.unizg.hr/fileadmin/Srce/dokumenti/srce_novosti/Novosti_pdf/s

n53.pdf (30.08.2015)

7. http://www.srce.unizg.hr/fileadmin/Srce/proizvodi_usluge/obrazovanje/CEU/M

erlin/Merlin-prirucnik-nastavnik-veljaca_2015.pdf (28.08.2015)

8. http://eacea.ec.europa.eu/Education/eurydice/documents/key_data_series/129H

R.pdf (28.08.2015)

9. http://www.bjelovar.hr/download/najave/efri-nc-bjelovar-nc-karlovac-moduli-

programi.pdf (28.8.2015)

10. www.phy.pmf.unizg.hr

11. www.veleri.hr (28.8.2015)

12. https://hr.wikipedia.org/wiki/E-u%C4%8Denje (28.8.2015)

POPIS ILUSTRACIJA

POPIS SLIKA

Slika1. E-learning kao kontinuum…………..………………………………………….… 5

Slika 2. Generacija obrazovanja na daljinu………………………………………..…....…8

Slika 3. Osnovne sinkrone i asikrone tehnologije u e-učenju.……………………….…...12

Slika 4. Promjena obrazovnog sustava……………………………………………….......19

Slika 5. Organizacija Ekonomskog fakulteta………………………………………..…...34

Slika 6. Usporedba troškova u predavaonici i nastave uz pomoć multimedija................. 40

POPIS TABLICA

Tablica 1. Događaji koji su obilježili razvoj e-učenja………….…………….………..…..6

Tablica 2. Usporedba klasičnog učenja i e-učenja…………………………..……………10

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Ciljevi uvođenja e-učenja na sveučilišta………………..…………………...26

46

Grafikon 2. Prednosti uvođenja e-učenja na fakultete……………..……………………...27

Grafikon 3. Važnosti kriterija odlučivanja za uvođenje e-učenja na sveučilišta/fakultete...28

47