važnost argumentacije u logici i svakodnevnom...

Važnost argumentacije u logici i svakodnevnom životu

Katarina Stupalo, prof.

Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb

• Svijest o važnosti argumentacije: a) svakodnevno iskustvo rada u nastavi

(argumentiranje vlastitih stavova, izrada eseja, izvođenje zaključaka i dokaza)

b) životno iskustvo (život u suvremenom demokratskom društvu otvara prostor za različitost mišljenja - javljaju se rasprave o različitim temama (važnost dobre/valjane argumentacije)

c) Svijest o pravu na izricanje vlastitoga mišljenja – potreba njegova utemeljenja u čvrstim argumentima

d) Razvoj kritičkog mišljenja

• Valjano argumentiranje zahtijeva poznavanje pravila argumentacije(svijest o pogreškama koje se javljaju u procesu argumentacije)

• Poučavanje o pogreškama koje se javljaju u procesu argumentacije – način na koji se iste mogu izbjeći

Što je argument?

• Za većinu ljudi – natjecanje ili sukob koji se javlja između dvoje ili više ljudi koji se ne slažu oko nečega/neke teme (može uključivati svađu, pogrdno nazivanje, naguravanje, a ponekad i razmišljanje/zaključivanje)

• Filozofi – shvaćanje argument u vrlo strogom smislu: osnovna jedinica naše misli sastavljena od premisa i konkluzije

• Deduktivan zaključak – konkluzija nužno slijedi iz svojih premisa (ako su premise istinite i konkluzija je istinita)

• Primjer argumenta (zaključka)

Elivis Presley živi na tajnoj lokaciji u Idahu.

Svi ljudi koji žive na tajnim lokacijama u Idahu su nesretni. Prema tome i Elvis Presley je nesretan.

- Razlikovanje valjanosti i istinitosti

• Induktivan zaključak (generalizacija) – na osnovu prijašnjeg iskustva o nekom događaju zaključujemo na njegovo ponavljanje

• Npr. Sunce izlazi od kada postoji čovjek. Na osnovu toga zaključujemo da će i sutra izaći.

• Zaključak slijedi s mogućnošću

Razlikovanje argumenta i objašnjenja

• Argument – utvrđuje da je nešto istina

• Objašnjenje – pokazuje način kako je nešto istina

• Npr. suočimo se sa smrću neke osobe

a) objašnjenje- ustanovljavanje okolnosti kako se smrt desila (voda u plućima je prouzročila njenu smrt)

b) argument – iznošenje dokaza na osnovu

kojih zaključujemo da je osoba mrtva (s obzirom da joj je srce prestalo kucati i da nema drugih vitalnih znakova možemo zaključiti da je osoba uistinu mrtva)

Jaki i slabi argumenti

• Argumenti se mogu biti različiti (pozivati se na dosadašnji način razmišljanja do onih koji se pozivaju na određene prilike ili na autoritet) – način na koji procjenjujemo njihovu strukturu određuje njihovu jačinu - jak je onaj argument kod kojega jedna ili više premisa podupire konkluziju

• Slab je onaj argument koji podcjenjuje razum odvraćajući mu pozornost na nešto drugo (premise ne podupiru konkluziju)

• “Nevaljan je onaj zaključak koji se čini valjanim, ali ipak nije valjan.”

Aristotel

Pogreške u zaključivanju

• Sokratovski dijalog – poštivala se forma (ako je bila zadovoljena i zaključak je valjan no Aristotel zamjećuje da neki zaključci mogu biti nevaljani iako se takvima ne čine)

• Aristotel – prvo sustavno proučavanje pogrešaka u procesu zaključivanja (Sofistička opovrgavanja, Retorika)

• lista od 13 pogrešaka

• Pogreške koje proizlaze iz jezika

1)fallacia aequivocationis (pogreška ekvivokacije)

2)fallacia ambiguitatis (pogreška dvosmislenosti)

3)fallacia compositionis (pogreška kompozicije)

4)fallacia divisionis (pogreška divizije)

5)fallacia accentus (pogreška naglaska)

6)fallacia figurae dictionis (pogreška govornog oblika)

Pogreške koje ne proizlaze iz jezika

1) fallacia accidentis (pogreška akcidencije)

2) fallacia secundum et simpilciter (pogreška brkanja relativnog i apsolutnog)

3) Ignoratia elenchi (nepoznavanje pobijanja)

4) fallacia consequentis (pogreška konzekvensa)

5) petitio principii (anticipacija principa)

6) fallacia de non causa ut causa (pogreška uzimanja ne- uzroka za uzrok)

7) fallacia plurium interrogationum (pogreška više pitanja)

• Od Aristotela nadalje, mijenja se razumijevanje pogrešaka – teško ih je primijeniti na razgovor (debatu) na način na koji ih je Aristotel shvaćao

• C. L. Hamblin smatra da nemamo razvijenu teoriju o pogreškama u zaključivanju kao što imamo o pravilima valjanog mišljenja i zaključivanja, a niti imamo definiciju pogreške u zaključivanju (osim one Aristotelove)

• Po Hamblinu sve su pogreške u zaključivanju argumenti (izuzev pogreške akcenta i pogreške više pitanja)

• Moderni osvrt na pogreške u zaključivanju u pristupu prema pogreškama u zaključivanju postavlja pitanje: jesu li sve pogreške ograničene samo na valjanost? (odnosi li se pogreška samo na valjanost) – anticipacija principa i pogreška više pitanja s Aristotelove liste nisu nevaljani (proturječje)

• Tradicionalno,pogreška u argumentaciji se razumijeva kao pogreška u kršenju njenih pravila (pravila diskusije)

• Moderni teoretičari smatraju da pogreška može nastati uslijed drugih okolnosti u izvođenju argumenata (ne samo kršenja pravila valjana zaključivanja)

• Moderni pristup proučavanju pogrešaka zahtijeva proučavanje odnosa između istine i valjanosti (neki autori smatraju da neistinite premise dovode do nevaljanog zaključka dok drugi pak smatraju da istinitost i neistinitost premisa nema nikakve veze s valjanošću zaključka)

• Salmon : “Logička valjanost ili nevaljanost je potpuno neovisna o istinitosti ili neistinitosti premise. Pogrešno je argument nazivati nevaljanim samo zato što ima jednu ili više neistinitih premisa”

• Jesu li pogreške u zaključivanju, varijante argumenta koje se ponekad mogu takvima prihvatiti, a ponekada ne (argumentum ad hominem ili ad verecundiam)? – važnost konteksta u kojima se argumenti pojavljuju

Pristupanje pogreškama

• Mnoge pogreške nastaju uslijed nepravilne argumentacije

• Nužno je naučiti prepoznati pogrešku te ustanoviti što je pogrešno unutar nekog argumenta

• Koristiti i tradicionalni i moderni pristup (ovise o određenim uvjetima/kontekstu)

Zašto griješimo u procesu zaključivanja?

• Unatoč najboljoj volji diskutanata nekada dođemo do pogrešnih zaključaka – nesavršenost ljudskog uma (sklonost pogrešci)

• Kada se najčešće javljaju pogreške u zaključivanju?

• Kada smo usko vezani za problem o kojem raspravljamo (prebrzo zaključujemo, izvlačimo zaključke koji nužno ne slijede, skloni smo napadu na osobu koja iznosi drugačiji stav od našeg..)

• U ovakvoj situaciji potpuna objektivnost je nemoguća – svijet o vlastitoj emocionalnoj povezanosti

• Moguće je da nas netko namjerno hoće obmanuti – zna da nam je stalo do nečega pa nam nudi argumente znajući da ćemo ih brzo prihvatiti

• Aristotel – ljudi brkaju svoja iskustva prilikom donošenja zaključaka (ako znaju da je tlo mokro nakon kiše, pogrešno na isto zaključuju u svakom slučaju kada je tlo mokro)

Kako izbjeći pogreške u zaključivanju?

• Edukacijom – sve pogreške u procesu zaključivanja (bile one direktne ili indirektne) proizlaze iz nedostatka iste

• Aristotel nas upozorava na neiskustvo – neiskusni ljudi po njemu nemaju jasan pogled na stvar/problem pa zbog toga brkaju pojavnost sa realnošću. Rješenje problema nalazi se u treniranju vlastitih sposobnosti pomoću kojih ćemo razlučiti privid (obmanu) od stvarnosti.

Fallacies of Diversion (Pogreške skretanja)

• Straw Man fallacy (pogreška koja se javlja u novije vrijeme)

• Metafora za grupu ljudi koji se bune protiv vođe – izrađuju njegov portret i spaljuju ga (na taj način figurativno prenose napad sa portreta/slike na stvarnu osobu). Stvarna osoba nije dostupna pa je portret/slika dostatna zamjena.

• Pretpostavlja se ili pripisuje određen stav osobi koja se zatim napada i odbacuje

• Problem – stav koji se odbacuje nije stav stvarne osobe već karikature stvarne osobe.

• Bez obzira je li stav koji pripisujemo osobi uistinu njen ili ne ovakav argument je nevaljan (često u argumentaciji pretpostavljamo da oponent zauzima stav koji mu možda ne pripada)

• Ako nema dokaza za određene pretpostavke ili je zaključak koji izvodimo pogrešan onda činimo ovu pogrešku

Pristup oponentu

• obvezni smo prema oponentu ponašati se korektno (pošteno), a to znači: slušati ga pozorno, upoznati njegovu poziciju i odnositi se prema njoj s poštovanjem. U dobroj diskusiji oponenti su ohrabreni da uzmu u obzir najjači argument oponenta te da se referiraju na njega

Relevantnost argumenta

• Mora biti shvaćena kao odnos

• Kada kažemo da je netko rekao nešto irelevantno, primjereno je pitati “Irelevantno u odnosu na što?”

• U ovom slučaju irelevantno na poziciju koja je zauzeta i koja se pokušava obraniti

• Relevantan je onaj argument koji podržava izneseni stav (relevantne su one premise koje utječu na naše prihvaćanje ili neprihvaćanje određenog stava)

• Ako premisa ne utječe na zaključak (stav) onda je ona nerelevantna (irelevantna)

• Da bi argument bio relevantan nužno je uzeti u obzir i njegov kontekst (straw man fallacy pada na ovom uvjetu)

• Pitanja koja nam pomažu u detekciji ove pogreške:

1) Je li oponentova pozicija krivo shvaćena?

2) Je li krivo shvaćena pozicija baza za napad ili odbacivanje argumenata za koje tvrdimo da ih oponent zastupa?

Red haring fallacy

• Pogreška se javlja kada prebacujemo raspravu s neke temu (problema) na drugu ili drugi aspekt iste teme (problema)


1) Je li rasprava prebačena na drugu temu ili drugi aspekt iste teme, a da nije vrćena na početnu poziciju?

2) Je li prebacivanje nebitno za početnu nesuglasicu?

Pogreške u strukturi

Pogreška distribucije (Aristotelov silogizam)

1) Ako srednji pojam nije raspodijeljen u premisama

2) U konkluziji se ne može pojaviti pojam kojega nema u premisama

3) Zaključak može imati samo jednu negativni premisu. Ako je takav slučaj i konkluzija mora biti negativna.

Propozicijske pogreške

• Negacija antecedenta, afirmacija konsekventa

“ Zbog toga što je svatko tko ima vrućicu vruć, ne znači da svatko tko je vruć ima vrućicu.”

Aristotel


1) Slijedi li konkluzija vezu između propozicija na način da konkluzija slijedi iz premisa?

2) Je li izraženi odnos između antecedenta i konsekventa pravilno uočen na način da ne zaključujemo na nužnost iz mogućnosti?

Pogreške koje proizlaze iz jezika

Pogreška dvosmislenosti- nastaje kada misao ili ideja koju izričemo može biti shvaćena na više načina

• Razumijevanja konteksta nam pomaže kod otklanjanje ove pogreške

Pogreška ekvivokacije – nastaje uslijed upotrebe homonima

- Česta pogreška, pogotovo ako uzmemo u obzir mnoštvo značenja riječi s kojima raspolažemo

- Pitanja koja nam pomažu u detekciji ove pogreške:

1) Je li promjena u shvaćanju značenja dovela do toga da konkluzija nije dokazala ono što je trebala?

2) Jesu li ključni pojmovi, koncept ili fraze shvaćeni u istom značenju tijekom cijelog procesa zaključivanja?

Fallacy of Vagueness

(pogreška nedorečenosti) • Sastoji se u izricanju tvrdnji ili fraza koje su

nejasne tako da ne možemo utvrditi stav oponenta, a samim time i način kako mu pristupiti (termin ili fraza je nejasna kada ne možemo odgonetnuti što znače u danom kontekstu)


1) Imaju li riječ, fraza ili kontekst jasno značenje u odnosu na kontekst u kojem se pojavljuju?

2) Sprječava li nas nejasnoća izraza u identificiranju argumenta ?

Pogreška više pitanja

• Pitanja nisu tvrdnje koje mogu biti istinite ili neistinite, odnosno prihvaćene ili odbačene

• Pogreška - pitanje indirektno sugerira odgovor

(sastoji se u tome da onoga koji odgovara dovodimo u situaciju da prihvati stav koji inače ne bi prihvatio)

Npr. “Kada ćeš napokon shvatiti što se dešava?”

(sugeriramo da nije svjestan, više optužba nego pitanje)


1)Sadrži li pitanje pretpostavku koja dovodi osobu koja odgovara u neprihvatljivu situaciju?

2)Hoće li odgovaranje na ovo pitanje dovesti do nepoštenog prijenosa u argumentaciji?

Petitio principi (anticipacija principa)

• U modernoj logici – “Begging the Question”

• Pogreška se javlja kada u dokazivanju određene tvrdnje koristimo premise koje i same trebaju dokaz (kružni dokaz)

• Npr. Bog je jedino savršeno biće, a savršenstvo uključuje sve vrline. Stoga je Bog dobronamjeran.


1) Je li diskutant izbjegao potrebu uvođenja novih argumenata na način da je preformulirao tvrdnju?

2) Je li diskutant izbjegao potrebu uvođenja novih argumenata izričući premisama ono što je već rekao tezom?

Ad Hominem Arguments

• Pogreška nastaje kada smo u procesu dokazivanja usmjereni na osobu koju je postavila određenu tezu, a ne na tezu koju je postavila

• Javlja se i kada smo u procesu argumentacije usmjereni na ukazivanje nekonzistentnosti kod osobe koja nešto tvrdi

Pogreške koje se javljaju kod ovog argumenta

1) Zaključujemo na neistinitost oponentove tvrdnje pozivajući se na činjenice koje dovode u pitanje njegov kredibilitet.

2) Pojedine karakterne osobine koje uvodi oponent za svoga protivnika nebitne su za stav koji on zauzima

3) U kontekstu dijaloga, oponent da bi spriječio pobjedu protivnika napada njegovu osobnost umjesto njegovih stavova.

Pitanja koja nam pomažu u detekciji ove pogreške:

1) Je li u debati napad usmjeren na osobu?

2) Je li napad usmjeren na osobu u smislu da se izbjegava svaka rasprava o argumentima koje je navela?

3) Gdje je konkluzija izvedena na osnovu oponentove tvrdnje o osobi, je li ad hominem relevantan za tvrdnju te je li zasnovan na istinitim tezama?

4)Gdje je relevantna upotreba ad hominema je li konkluzija primjereno donesena?

Podvrste ad hominema

Uvredljivi ad hominem - napadamo karakter osobe umjesto okolnosti povezane s njim (često uključuje korištenje uvredljivih, pogrdnih riječi)

Argument “i ti također”- sugerira nekonzistentnost između onoga što nam netko predlaže i što osobno prakticira ili što je tvrdio/la u prošlosti i što tvrdi sada (npr. doktor koji je pretio sugerira nam da se moramo zdravo hraniti)

Argument “kriv si zbog toga što si član nekog udruženja” – ovdje je napad usmjeren na osobu u smislu da se “krivnja” koja je pripisana određenom udruženju automatski pripisuje i osobi koja je član toga udruženja

Argumentum Ad Populum – “tisuće ljudi ne može biti u krivu”

Argumentum Ad Baculum – argument koji koristi prijetnje (upozorava nas na negativne posljedice koje će uslijediti,ako ne prihvatimo određenu pretpostavku)

Argumentum Ad Misericordiam – izazvanje milosrđa na način da osoba prihvaća stav koji inače ne bi prihvatila

• pozivanje na emocije je vrlo često u argumentaciji (pogreška nastaje kada emocije nemaju veze s tvrdnjom koja se pokušava obraniti)

Argumentum Ad Ignorantiam – izvlačimo konkluziju na osnovu nedostatka dokaza (npr. netko može na osnovu nedostatka dokaza koji potkrepljuju postojanje duhova tvrditi da isti postoje)

• Argumentum Ad Verecundiam – pozivanje na autoritet (pogreška nastaje kada je autoritet upitan)

Npr. vjerovat ćemo doktoru kada nam sugerira nešto za poboljšanje našeg zdravstvenog stanja jer imamo osnovani razlog (završen fakultet i iskustvo) – u ovakvim slučajevima

ovaj argument je prihvatljiv

Nekoliko pitanja koja se nameću vezano za nastavni proces i poučavanje argumentacije:

a) Koliko se sati unutar nastavnog plana i programa logike poklanja ovoj temi?

b) Jesu li nastavnici svjesni njezine važnosti?

c) Koliko su nastavnici educirani o ovoj temi?

d) Koliki je interes učenika za temu?

KORIŠTENA LITERATURA

• Fallacies and Argument Appraisal, Christopher W. Tindale

• The Philosopher s Toolkit, Julian Baggini and Peter S. Fosl

Hvala na pažnji!

važnost argumentacije u logici i svakodnevnom...

Documents