197

Marijana HamerakInstitut za etnologiju i folkloristiku, Zagrebmarham@ief.hr

Velikani ili anonimci? Jacob i Wilhelm Grimm u hrvatskoj knjievnosti, politici i znanosti devetnaestoga stoljea

Povodom dvjestote godinjice objavljivanja prvoga sveska zbirke Kinder- und Hausmrchen [Djeje i kune bajke] brae Grimm

Pregledni rad / review paperUDK: 821.163.42-93.09GRIMM]:930.85=163.42, primljeno / received 8. 11. 2012.

Rad se bavi promptnom, intenzivnom, raznorodnom te proturjejima proetom hrvatskom recepcijom rada i djelovanja Jacoba i Wilhelma Grimma. Nakon prikaza referencija na Grimmove u hrvatskom dnevnom, kulturnom i strunom tisku ranog devetnaestoga stoljea, rad se fokusira na ritam i znaajke odomaivanja (na prijevode i obrade) njihovih bajki i pria u hrvatskom kontekstu. U aritu je nesrazmjer izmeu promptne recepcije Grimmovih u hrvatskoj znanosti, politici i kulturi, s jedne strane, te s druge, kasnih, a tijekom devetnaestoga stoljea ujedno i Grimmovima neatribuiranih, reprezentacija njihovih bajki i pria u hrvatskoj djejoj knjievnosti. Prvi hrvatski monografski izbori iz Djejih i kunih bajki, kao i gotovo stotinu prijevoda ili obrada pojedinanih bajki i pria iz te zbirke, koji su prethodili objavljenim izborima, pritom se interpretiraju iz perspektive povijesno specifinih shvaanja djeje i usmene knjievnosti te sloenih odnosa izmeu kultura, knjievnosti, prijevoda i izvornika, autorstva i anonimnosti.Kljune rijei: Jacob i Wilhelm Grimm, Djeje i kune bajke, Hrvatska, hrvatska djeja knjievnost, kulturna povijest, usmena knjievnost, povijest prevoenja, anonimnost

Libri & Liberi 2012 1 (2): 197-214

Povijest hrvatske recepcije rada i djelovanja Jacoba i Wilhelma Grimma na prvi se pogled doima poput kakvoga prigodnoga, popularnoga pseudohistoriografskoga prinosa o stabilnim, stoljetnim vezama izmeu hrvatske kulture i njezinih europskih parnjaka. Povijest je to nesumnjivo dugaka i intenzivna, proteita od devetnaestoga stoljea do danas; od prvih spomena i refleksija do suvremenih doivljaja Grimmovih kao sinonima za bajke, djeju knjievnost i djeju popularnu

198

kulturu (usp. npr. Bokovi-Stulli 2010). Ovaj je rad nastao u elji da se u godini u kojoj se slavi dvjestota obljetnica objavljivanja prvoga sveska Djejih i kunih bajki makar pregledno navedu kljuna mjesta njihove hrvatske recepcije. Njime se potkrjepljuju i dopunjuju dosadanje spoznaje o vezama izmeu Grimmovih i Hrvatske, te nastoji naznaiti koliko su te veze bile dugovjene, kontinuirane, ali i, u najmanju ruku, duboko proturjene.

Velikani: filolozi i folkloristi

Promptnost hrvatske recepcije rada i djelovanja Jacoba i Wilhelma Grimma moda najbolje ilustrira podatak da su se hrvatske novine i asopisi ve u prvoj polovici devetnaestoga stoljea referirali na njihove radove i zasluge, spremno integrirajui termine i uvide koje su oni uveli. Jacobov termin Sage nalazimo ve 1830-ih u naslovu lanka Sagen aus dem Lande Croatien [Predaje iz zemlje Hrvatske] objavljenom 1839. u zagrebakom asopisu Croatia koji je izlazio na njemakom jeziku (usp. Bokovi-Stulli 2006: 93). tovie, imena Jacoba i Wilhema Grimma u tom i sljedeim desetljeima u hrvatskim asopisima i novinama navodila su se u pravilu bez posebnih pojanjenja, kao da se radi o opepoznatim mjestima (usp. npr. s.n. 1849), pri emu se od dvojice brae Jacob ee spominjao. Ugledni i, za hrvatsku kulturu, kljuni periodici poput Ilirskih narodnih novina i Danice isticali su u skladu sa svojom preporodnom orijentacijom ponajprije Jacobovo slavenofilstvo (usp. npr. Babuki 1839, s.n. 1842: 261, Vraz 1839a, 1839b i 1839c), njegovu naklonost i upuenost u kulture i jezike junih Slavena te posebno njegov predgovor njemakom izdanju srpske gramatike Vuka Stefanovia Karadia (usp. npr. Babuki 1836, Gaj 1836). U drugoj je polovici devetnaestoga stoljea u aritu bila Jacobova potpora folkloristikom radu Vuka Stefanovia Karadia, pri emu se, anticipirajui neke kasnije rasprave, podsjealo da Vukove zbirke narodnih pria obuhvaaju i hrvatske usmenoknjievne zapise (usp. Bokovi-Stulli 1963: 219).

Sam Jacob Grimm se za usmenu poeziju i jezike junih Slavena, kako prenosi Maja Bokovi-Stulli (Mojaevi prema Bokovi-Stulli 1963: 219; usp. i Bokovi-Stulli 1978: 270), znaajnije zainteresirao nakon to je proitao recenziju zbirke basana Dubrovanina ure Feria (Fabulae ab illyricis adagiis desumptae, 1794) to ju je 1795. napisao njemaki povjesniar i nakladnik Johannes Mller. Mllerov oduevljeni prikaz Ferieve zbirke basana koje su, premda na latinskom jeziku, bile utemeljene na narodnim poslovicama (u zbirku uvrtenima u originalu), potaknuo je, ini se, Jacoba Grimma da obrati pozornost na slavenske kulture europskoga juga i njihove usmene tradicije. Na slian je nain, takoer posredno, Jacob saznavao i o drugim djelima hrvatske knjievnosti. Znameniti eki filolog

M. Hamerak: Velikani ili anonimci? Jacob i Wilhelm Grimm u hrvatskoj knjievnosti

199

i slavist Josef Dobrovsk pisao mu je, recimo, 1811. godine o dalmatinskim ili ilirskim pjesmama, mislei na Kaievu zbirku toboe prireenih nar. pjesama (Bokovi-Stulli 2010; usp. Bokovi-Stulli 1963: 226).

Jacob i Wilhelm Grimm uivali su, nadalje, tijekom cijeloga devetnaestoga stoljea poseban ugled na uoj, strukovnoj razini, koja se tada u hrvatskom kontekstu institucionalizira i ubrzano razvija. Braa su s hrvatskim znanstvenicima, tovie, odravala i izravne veze te su obojica (Wilhelm ini se s prekidima) od samoga osnutka bili viegodinji poasni lanovi Drutva za povstnicu jugoslovensku, najstarijega hrvatskoga udruenja za prouavanje povijesti kulture u najirem smislu (usp. rubriku Graa u ovome broju Libri et Liberi). Krajem devetnaestoga stoljea njihove su teze o usmenom pjesnitvu eksplicitno bile ugraene u pozive na biljeenje i prouavanje usmenih pria u Hrvatskoj (usp. Raki 1889: 82) te, kao to je poznato, u stoerne radove s toga podruja, ponajprije u opsenu studiju Natka Nodila (1981 [1885-1890]) te pregled Ivana Radetia (1879). Njihovo tumaenje usmenih pria kao mitolokih preitaka vrlo je rano, ve poetkom druge polovice devetnaestoga stoljea, imalo odjeke u popularnom hrvatskom tisku. Anonimni lanak objavljen 1861. godine u Glasonoi: illustrovanom hrvatskom asopisu za zabavu, pouku, politiku i narodno gospodarstvo elaborirao je Grimmovu teoriju o nacionalno distinktivnom, pradavnom i mitolokom porijeklu usmenih pria na sljedei nain: [] skoro svaki narod imade svoje posebno prioslovje, i to im ivahnije domaenje i fantazija, tim su i krasnije prilike, iz kojih dakako znaaj naroda upoznati moemo (s.n. 1861). Otprilike u isto vrijeme, poetkom druge polovice devetnaestoga stoljea, javljaju se i prvi blago disonantni glasovi o radu Grimmovih. Matija Valjavec, prireiva najstarije ciljane i folkloristiki relevantne zbirke hrvatskih usmenih pria, objavio je u Knjievniku: asopisu za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanosti, uz uredniku aklamaciju Franje Rakoga, raspravu u kojoj u izravnoj polemici sa zakljucima Jacoba Grimma, ali u suglasju s postulatima i metodologijom njegove mitoloke teorije, zastupa i razrauje tezu da Slaveni poznaju boanska bia koja po roenju odreuju sudbinu djeteta, odnosno boanstvene biti, koje su vrlo sline grkim , latinskim Parcae i sjevernim nornir (Valjavec 1865: 53).

U ime to cjelovitijega uvida u hrvatsku recepciju Grimmovih valja spomenuti da su hrvatske novine u devetnaestom stoljeu za ono doba iznimno marno izvjetavale i o ivotu, pa i o smrti znamenite brae. Jedan od najutjecajnijih hrvatskih listova u drugoj polovici devetnaestoga stoljea, Pozor, objavio je tako 1863. lanak o smrti Jacoba Grimma, velikog njemakog uenjaka koji se radovao svakoj vijesti o slavenskim jezicima, potpisan inicijalima F. R. (1863). lanak je po svemu sudei napisao upravo Franjo Raki, nesumnjivo gorljivi tovatelj i

Libri & Liberi 2012 1 (2): 197-214

200

promicatelj Jacobova rada u hrvatskom kontekstu. Vezano uz ivot brae, Ilirske narodne novine nekoliko su desetljea ranije gotovo simultano, sa svega nekoliko tjedana razlike, prenosile informacije o burnim dogaanjima, prosvjedima, otputanjima i progonstvima, koja su uslijedila nakon to su sedmorica profesora Sveuilita u Gttingenu, meu kojima su bili Jacob i Wilhelm Grimm, javno ustala protiv ukidanja ustava i rasputanja hanoverskog parlamenta (s.n. 1838a i 1838b). Rijeima uvodnoga odlomka jednoga od izvjetaja koji je tim povodom objavljen u Ilirskim narodnim novinama (s.n. 1838a):

Sedam profesorah, koji su se proti patentu hanoverskom javno izrekli, moralo je svoju ast javno poloiti; Dahlmann, Jakob Grimm i Gervinus moraju za tri dana grad ostaviti. Kad im se je to u 3 ure po poldan na znanje dalo, prestadoe nauati, nkoji, koji kasnie moradoe nauati, oglase u uionicah, na listcih, da dalje nauati nesmdu, zajedno moljahu svoje sluatelje, da se u miru zadere. Do veera pukne glas o tome po clom gradu i uzbudi veliku pozornost. Mnogo ljudih biae na ulicah; mnotvo dijakah idjae u stan Grimov [!], Ewaldov i drugih izvergnutih profesorah; gradska vrata biahu zatvorena; draguni s golimi mavi idjahu proti tim herpam; pedeli u ime prorektora napominjahu na mir, pozivaju dijake, da se doma odnesu.

Konano, hrvatski djeji itatelji iz urbanih sredina i/ili iz klasno i obrazovno viih drutvenih slojeva, koji su, poput svojih roditelja, bili upueni na publikacije na njemakom jeziku (usp. Hamerak 2011a: 74, 93-96), najvjerojatnije su tijekom devetnaestoga stoljea itali ili sluali bajke i prie Grimmovih.1 Potvruju to autobiografski tekstovi (usp. Vukeli 1994: 45), kao i danas dostupni zapisi pria koje su se krajem devetnaestoga stoljea pripovijedale u gradskim sredinama. Kako je to upozorila Bokovi-Stulli, barem dva teksta Strohalove rijeke zbirke usmenih pria (br. 9 i 18) s kraja devetnaestoga i s poetka dvadesetoga stoljea mogu se smatrati primjerima bajki prenesenih iz Grimmove knjige (Bokovi-