vjesnik - ofm-sv-jeronim.hr · svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene...

VJESNIKFranjevačkeprovincije sv. Jeronimau Dalmaciji i Istri

GOD. XLXVI. BR. 1 ZADAR ožujak 2014.

Vjesnik Franjevačke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2014.

1

S A D R Ž A J

PROVINCIJALOVA UVODNA RIJEČ: „KRISTOVO MIŠLJENJE’’ 3

PISMO GENERALNOGA MINISTRA ZA USKRS 2014. 24

PAPA PRIMIO 28

POGLAVARA FRANJEVAČKOG REDA OFM 28

U VATIKANU PREDSTAVLJENA 29

GODINA POSVEĆENOG ŽIVOTA 29

7. SJEDNICA UPRAVE 31

SJEDNICA JUŽNOSLAVENSKE KONFERENCIJE PROVINCIJALNIH MINISTARA OFM (JKPMOFM) 33

PORUKA ZA DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA 37

IZABRAN PROVINCIJAL I UPRAVA HRVATSKE PROVINCIJE SV. JERONIMAFRANJEVACA KONVENTUALACA 40

POSJET VISOVAČKIH NOVAKA NOVACIMA NA TRSAT 42

NASTUP FRA ALESSANDRA BRUSTENGHIJA U ‘LISINSKOM’ 44

„FRANJEVAČKA’’ FESTA SV. VLAHA 45

DAR „DARA“ 49


2

Izdaje: Franjevački provincijalat sv. Jeronima u Zadru, Trg sv.Frane 1Glavni i odgovorni urednik: fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministarPrijelom: fra Tomislav Šanko, tajnik provincijeLektura: Zvjezdana Radose-mail: [email protected]žna stranica: www.ofm-sv-jeronim.hrTisak: Grafi čka škola - Zadar

PRVI BROJ „RADOSNOG BOŽJEG IGRAČA’’ 50

JUBILARNI PEDESETI BROJ “ZVONA DELORITE” 51

560. OBLJETNICA REFORME SAMOSTANA SV. FRANE U ZADRU 52

FRANJEVAČKI ŽIVOT IZ PERSPEKTIVE POSTULANATA 56


3

P r o v i n c i j a l o v a u v o d n a r i j e č

KRISTOVO MIŠLJENJE

„Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu” (Fil 2, 5). Draga braćo, u spomenčinu Gospodinova časa, ovom porukom dolazim svakome članu našega pro-vincijskoga bratstva, kao i onima koji su nam darovani za suputnike. Znamo da je citirani redak uvod u velebni Hvalospjev (Ef 2,6–11), kojim opjevamo Kristovo mišljenje i djelovanje. U prvom dijelu Hvalospjeva stojimo pred otajstvom silaska Sina Božjega u kenosis – opljenu, koja ide sve „do smrti, smrti na križu“. Korizma je liturgijsko vrijeme u kojemu se spominjemo da nam je naš Bog postao sličan; nadasve po nemoći, patnji i smrti. Taj nevjerojatni silazak prerasta u slavodobitni uzlazak. Pjevamo: „Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime nad sva-kim imenom“. To nam otajstvo postaje blisko nadasve u svetkovanju Vazma. Vrhu-nac kerigme naviještamo radosnim poklikom: „Isus Krist jest Gospodar! – na slavu Boga Oca“. Bogoslužje Crkve uprisutnjuje Gospodinov silazak, uzlazak i proslavu u Bogočovjekovu času čiji je sadržaj: Muka, Smrt, Uskrs, Uzašašće i dar Duha. Naš gos-podar više nije gospodarica svih ovozemaljskih gospodara – smrt. Naš Gospodar jest Proslavljeni i Uskrsli! Isusov čas nam otkriva neobičnost Božjeg mišljenja koje objavljuje Boga i čovjeka. Očevo mišljenje jest Sin, a Sinovo mišljenje jest Otac u otajstvenoj razmjeni Ljubavi – Duhu Svetom. U tom mišljenju je i čovjek, pozvan u suodnos s Bogom. Krist jest utjelovljeno očitovanje Božjega mišljena. On misli naš mir, naše dioništvo u slavi

Vjesnik Franjevačke provincije sv. Jeronima - Zadar, br 1, ožujak 2014.

4


svoga Oca. Ako bismo tražili ključnu riječ koja otvara vrata otajstva Krista, onda je to zacijelo njegov: „Abba – Oče“. Sin sebe spoznaje i misli iz odnosa s Ocem. On je „vla-stiti Očev izdanak… izdanak Očeve biti“ (sv. Atanazije), od njega neodvojiv. Mišljenje Oca određuje djelovanje Sina Čovječjega. Osobito je to vidljivo u njegovoj riječi: „Ja i Otac jedno smo“ (Iv 10, 30). Sav je u poslušnosti Očevoj zapovijedi koja glasi: „Zapovi-jed njegova jest život vječni“ (Iv 12, 50). U času muke moli: „“Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22, 42). U posljednjem razgovoru s učenicima reče Tomi: „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni“ (Iv 14, 6). Učitelj jest Put od Oca k nama i naš Put k Ocu. Sebe izriče u tvrdnji: „Odlazim i vraćam se k vama. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu“ (Iv 14, 28). Sin nije istina nekakvoga teoretskog uvjerenja; niti je to istina mjerenja ili zbrajanja. Istina je to koja oslobađa; nas dostvara i nanovo rađa. Krštenik postaje no-vostvor (Tit 3, 5); osposobljen za dioništvo u zbilji Sina vječnoga Oca. Mišljenje Oca i Sina stapaju se u savršeno suglasje Boga i čovjeka. Krist sebe misli i u djelovanju Duha Svetoga. Duhom je utjelovljen, kršten i proglašen ljubljenim Sinom. U poticaju Duha propovijeda. Njegovom snagom bi uskrišen. Jednoga i istoga Duha, Ljubav Oca i Sina, obećava i dariva svojim slje-dbenicima. U Simbolu vjere, koju iznovice prihvaćamo u Vazmenom bdijenju, stoji članak: „Začet po Duhu Svetom…“. Duh je konkretno susretište Boga i čovjeka. Sin svoje mišljenje o Duh osobito snažno izriče u svom nastupnom govoru izjavom: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla...“ (Lk 4,18). To je osobna iska-znica Bogočovjeka. U Duhu moli: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (10, 21). U svojoj oporučnoj besjedi Učitelj govori: „Kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu“ (Iv 16, 13). Upućivanjem u svu Istinu, Duh objavljuje naše sinovstvo u Sinu. Uvodi nas u bliskost s Ocem; obdaruje božanskim životom. Pisac poslanice Hebrejima piše: Krist „po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu“ - da očistiti savjest našu od mrtvih djela“ (Heb 9, 14). U neposrednoj pripravi za pričest svakodnevno molimo: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, ti si po volji Očevoj, uz sudjelovanje Duha Svetoga, svojom smrću oživio svijet…“. Otajstvo Kristova mišljenja lijepo izreče sv. Bazilije: „Kristov dolazak: prethodi mu Duh Sveti; utjelovljenje: Duh Sveti je nazočan; čudesa, milost i ozdravljenja: po Duhu Svetom; istjerivanje zloduha, sputavanje đavla: po Duhu Svetom; otpuštenje grijeha; združenje s Bogom: po Duhu Svetom; uskrsnuće od mrtvih: snagom Duha Svetoga“. Kristova istina smjera prema času susreta Uskrslo-ga s preplašenim učenicima i pretvara se u dar: „Primite Duha Svetoga“ (Iv 20, 22). Iz ovoga promišljanja postaje nam bliži Časoslov muke našega Utemeljitelja i njegov poticaj da braća moraju „čeznuti za tim da imaju Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje. Kada mislimo poklad vjere, onda mislimo o uvijek većem. Ispravno mu možemo pristupiti u poniznosti srca, u čuđenju i divljenju; bačeni na koljena. Uz mišljenje Oca i Duha, Otkupitelj misli i zajednicu svojih vjernika. On nije za-pisao svoju ekonomiju spasenja. Njegova misao (p)ostaje Crkva; bogočovječna zajed-nica vjernika koja je trajanje njegova pomazanja Duhom. Gospodin čovjeka misli na posve novi način. Uz njega kradljivci postaju darežljivi, bolesni zdravi, bludnici časni


5


ljudi, posvađeni braća, nasilnici nježni. Uz Sina Čovječjega umrli bivaju živi. Sjetimo se samo nekih imena: Petra, Mateja i drugih apostola, Natanaela, Samarijanke, Zakeja, Magdalene, Lazara, razbojnika na križu, satnika pod križem, Pavla, Jeronima, Augu-stina, Franje i mnogih drugih svetaca Crkve. U Kristu ljudska duša nalazi svoj zavičaj. Na odlasku svojima zapovijeda „neka čekaju Obećanje Očevo“ (Dj 1, 4). Neposredno prije svoje muke moli: Oče sveti, „slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu“(Iv 17, 22-24). Mišljenje Isusa Krista možemo sabrati u njegove izričaje: Od Oca dolazim, k Ocu idem; Duh Gospodnji na meni je, te u molitvu: Oče hoću da budu savršeno jedno – kao Trojedini. Dobro je da dalje nastavimo sebe izlagati mišljenju Krista Isusa; odnosno da njegovo mišljenje ravna našim odnosom prema molitvi, kršćanskom zajedništvu, iskustvu nemoći, patnji, milosrđu, praštanju, dobrotvorju, materijalnim dobrima, životu i smrti. Koliko dopustimo da nas njegovo mišljenje nadvlada toliko ćemo biti oslobođeni. To nije bilo lako Gospi niti prvim učenicima, koji su prolazili kroz mnoge nesporazume i nevolje. Nadasve bih želio da u otajstvu Kristova mišljena promišljamo svoje provincij-sko bratstvo. Mi smo poslani ponazočiti Kristovo mišljenje u naše međuljudske od-nose; u ovaj prostor i u ovo vrijeme. Izvorište nam je Bogoslužje Crkve. Glasnici smo mira i dobra. Evanđelist zapisa: „Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću“ (1. Iv 3, 16). Kršćansko bratstvo jest bogočovječna ustanova. Braćo moja, najdublje sam uvjeren da je usvajanje mišljenja Krista Isusa sve naše dobro. Nadvladani Gospodinovim mišljenjem možemo živjeti kao otajstveno bratstvo. Zrcalit ćemo Dobroga jedni drugima i onima kojima smo poslani. Moći ćemo zajedno koračati u misli – Ljubavi – Kristovoj. Utemeljiteljeva riječ: „Gospodin mi je dao braću“, postat će naša radost. Jedino takvi možemo biti smjerokaz u Istinu. To je put da nas Gospodin obdari novim zvanjima. Ravnani Gospodinovim mišljenjem, naći ćemo svrsihodan odnos prema materijalnim i kulturnim dobrima koja smo nasli-jedili. U tamu našega vremena možemo prenijeti Svjetlo, makar u malenosti žigice. Evanđeljem oslobođen, sv. Franjo nam je uzor i poticaj. Crkva je obnavljana njegovom usklađenošću s mišljenjem Isusa Krista i po služenju naše braće. Draga braćo, svakom članu naše Provincije, svakom dobrohotnom čovjeku, želim blagoslovljeno Svetkovanje Gospodinova časa. Neka našim koračanjem, kao osobnog i udruženoga bića, ravna mišljenje Isusa Krista.

U zaufanoj vjeri!

fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar

Vjesnik Franjevačke provincije sv. Jeronima Zadar, br.1, ožujak 2014.

6

I z G e n e r a l n e k u r i j e

N O V O V I N O U N O V E M J E Š I N E ( M t 9 , 1 7 )

P l e n a r n o v i j e ć e R e d a m a n j e b r a ć e

Konstancin - Jeziorna, Poljska, 17. – 30. studenoga 2013.

Predraga braćo, Gospodin vam dao svoj mir!

S dubokim osjećajem zahvalnosti i radosti predstavljam vam Završni doku-ment Plenaranog vijeća Reda, koje je bilo u Konstancinu-Jeziorni, u Poljskoj, od 17. do 30. studenoga 2013. godine. Četrdeset i tri brata s pravom glasa sudjelovala su u ovom susretu, nadahnu-tom izazovom koji je svojim učenicima i svima nama predložio Gospodin Isus: “Novo vino u nove mješine” (Mt 9,17). Ova tema potiče sve nas kao Red da uvijek tražimo glas Gospodina Isusa, koji djeluje u našim bratstvima koja imaju kao temeljnu odgo-vornost to da izgrađuju centre zajedništva na način da kako svaki pojedini brat tako i bratstvo mognu postati živi svjedoci dobrote i milosrđa Božjega, uvijek djelujućih među nama, i da mogu ići svijetom kao “najmanja” braća Evanđelja. U rasvjetljujućoj Apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium papa Franjo govori na različite načine o “novom vinu” i “novim mješinama” za koje trebamo davati autentično svjedočanstvo:“Svaki put kada se trudimo vratiti izvoru i ponovno vratiti izvornu svježinu evanđelja, javljaju se novi putovi, kreativne metode, drugi oblici izražavanja, rječitiji znakovi, riječi bremenite novim značenjem za današnji svijet. Zapravo, svako evangelizatorsko djelovanje uvijek je ´novo´” (br. 11). Plenarano vijeće Reda 2013. godine imalo je četiri specifi čna cilja. Prvo: odrediti “broj i metodu izbora generalnih defi nitora koje će trebati izabrati na Generalnom ka-pitulu 2015. godine”, jer je Plenarnom vijeću dana ovlast “odlučujućeg glasa s obzirom na tu materiju” (Nositelji dara Evanđelja[dalje: NDE] Nalog 46). Drugo: “Surađivati u pripravi za idući Generalni kapitul i savjetovati glede mjesta održavanja kapitula” (GGKK, čl. 194 §5). Treće: “Razmatrati ekonomska pitanja Reda” (GGKK, čl. 194 §6). Na kraju: “Pomagati Generalnom ministru i Generalnome defi nitoriju u Konstancin - Jeziorna, Poljska upravljanju i animiranju Reda” (GGKK, čl. 194 §1). Uprava Reda i članovi Plenarnoga vijeća su kolegijalno radili, upravo s izvanrednim zalaganjem da se potignu ti ciljevi. Nastojeći ispuniti vlastite odgovornosti prema Redu, Plenarano vijeće se je tru-dilo također da se “vrati na izvor da se ponovno ostvari izvorna svježina života Ma-nje braće, ukorijenjena u Evanđelju. “Novi putovi” i “kreativne metode” na koje nas poziva papa Franjo da ih stvaramo u Redu, u Crkvi i u svijetu, jesu svakidašnji zadaci svakoga brata i sveopćega Bratstva. Plenarano vijeće predstavlja još jedan doprinos tome putu oživljavanja i duhovne obnove. Dok se pripremamo za Generalni kapitul 2015. godine, svatko od nas i svi zajedno trebamo otvoriti svoja srca djelovanju Duha


7


Božjega; trebamo sve dublje ulaziti u same sebe da bismo čuli i razlučili glas Duha Božjega koji djeluje u životu braće, oblikujući čvrste ljudske i duhovne povezanosti među braćom u bratstvu; i trebamo širom otvoriti vrata naših bratstava svemu narodu Božjemu i svemu stvorenome, krećući se još i uvijek putem malenosti i itinerancije. Taj će nas put dovesti do punog ispunjenja “novog vina u nove mješine”, kao “fratres et minores”. Želim si da svaki od nas mogne imati odvažnosti da otvorenih ruku prihvati poziv Evanđelja na tu svetu novost!

BratskiRim, 7. veljače 2014.

fra Michael A. Perry, OFMVaš sluga i generalni ministar


8


N a d a h n i t e l j s k a n a č e l a

PREMISA

1. Život našega Reda tijekom povijesti je uvijek bio označen zalaganjem u slušanju i od-govoru na volju Boga koji, u svom Sinu Isusu Kristu i u veličanstvenoj gesti izvlaštenja (kenoze), poziva i nas Manju braću da se izvlastimo kako bismo bili dosljedni s prim-ljenim darom u našem pozivu, živeći novost Evanđelja ne kao uspomenu kojom ćemo se ponositi, nego kao izazov koji treba prihvatiti.

2. Novost na koju je naš Red pozvan ne uključuje promjenu svega stoga što bi on bio neučinkovit, zastario i nadiđen. Vino Evanđelja je uvijek novo i naše Bratstvo, usidrujući vlastito postojanje u ljubljenom Sinu, postaje također novost. Ipak, nakon dugog hoda sazrijevanja započetog Plenarnim vijećem u Guadalajari (Meksiko) go-dine 2001., razabire se da je danas vrijeme da neke mješine, odnosno neke naše struk-ture, budu obnovljene da bolje sačuvaju vino Evanđelja da ga ponude braći i sestrama našega vremena.

3. Generalni ministar, fra Michael Perry, na početku našega skupštinskoga rada ust-vrdio je da bi “ovo Plenarno vijeće trebalo izazvati u nama osjećaj novoga života”, dopuštajući “Bogu da bude u središtu naših života, našega razmišljanja i razlučivanja, u središtu naših struktura i našega Reda”. Strukture ne mogu ugasiti novost Evanđelja, ali trebaju postati raspoloživima za njega, nadvladavajući opasnost auto-referencijal-nosti i ulazeći u perspektivu inter-relacija, inter-kulturalnosti, afektivne i učinkovite bratske dimenzije, pozorne na život drugih u evanđeoskoj ljubavi.

4. Imajući na umu povijest poljskoga naroda, s veoma značajnim i također tragičnim momentima njihove borbe za obranu slobode, prihvaćamo primjer svetoga Maksmili-jana Marije Kolbea i blaženoga don Jerzyja Popieluska – koje smo imali prigodu up-oznati kroz mjesta njihova zemaljskoga života – da se suočimo sa sadašnjim izazovima u našim društvenim, narodnim i mjesnim stvarnostima koje imaju potrebu za novim i istinitim svjedocima Evanđelja, za proročkim i autentičnim znakovima koji ukazuju na lažne vrijednosti našega vremena (usp. GGKK 67). Instrumentum laboris Plenarno-ga vijeća sugerira nam da steknemo novi mentalitet da ponudimo nove odgovore na svim razinama, kako osobnoj tako i na razini naših struktura, kako bi one bile istinski izraz našega biti Manja braća u životu i u društvu[i].

5. Promjena struktura, pak, jalova je ako se ne mijenja naš osobni život, ako Evanđelje nije u središtu našega poziva: “postoji jedan proces mnogo dubljeg prestrukturiranja koji se treba dogoditi, proces koji ima zajedničkoga sa obraćenjem uma i srca, pre-strukturiranje svakoga Manjega brata, da bi svaki brat dopustio Duhu Božjemu da ga dovede na put trajnog obraćenja”[ii].


9


BRAĆA U ZAJEDNIŠTVUNeka se svi na isti način zovu manjom braćom (NPr 6,3)Započnimo, braćo! (1Čel 103)

6. U Životu blaženoga Franje, Toma Čelanski donosi jednu izreku koju je Franjo Asiški upravio svojoj braći: “´Započnimo, braćo, služiti Gospodinu Bogu jer do sada jedva da smo malo ili ništa napredovali´. Smatrajući da do tada nije dopro dokle je trebao, neumorno je ustrajavao u novoj svetoj odluci. Nadao se da će moći započeti nano-vo” (1Čel 103). Podržani Franjinim duhom i potaknuti njegovom pobudnicom, za vrijeme Plenarnoga vijeća u Konstancinu-Jeziorni ponovno smo potvrdli – kao što to učiniše naša braća u Guadalajari – da je osoba brat-u-relaciji temeljna struktura našega Reda[iii]: iz te temeljne pretpostavke proizašla su razmišljanja, izbori i smjernice koje, kao odgovor na Nalog koji nam je povjerio Generalni kapitul 2009., predstavljamo svima vama, braćo Reda manje braće, ovim Dokumentom.

7. Želimo, osim toga, priopćiti vam radost bratstvog zajedništva koje smo živjeli u Poljskoj: kao braća, koja dolaze iz različitih dijelova svijeta – od kojih su neki obilježeni dubokim patnjama i sukobima koji ponekad čine teškim vjerno življenje poziva Ma-njih – uzajamno smo dijelili milost našega poziva i zalaganje u svjedočenju snage franjevačke karizme i njezine proročke vrijednosti za sadašnji svijet.

POZVANI U BRATSKO ZAJEDNIŠTVONišta dakle svoga ne zadržite za se! (PRe, 29)

8. Temelj zvanja svakog Manjega brata jest poziv koji mu Bog upućuje da živi u zajedništvu s Njim, s braćom i s cijelim svijetom, da “opslužuje sveto Evanđelje Gos-podina našega Isusa Krista, živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći” (PPr 1,1) u našem vremenu i za naše vrijeme. To je naše Pravilo i život (usp. GGKK 1 §1; za for-mulu našega Zavjetovanja usp. GGKK 5).

9. To je bitno osoban poziv i on je veliko otajstvo. Može biti shvaćen samo u mjeri u kojoj svatko od nas živi Evanđelje Isusa Krista, slijedeći njegove stope dok ne dođe do točke kad može reći: “S Kristom sam raspet. Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist” (Gal 2,19-20). Stoga nam opomena brata Franje u njegovom Pismu cijelom Redu nastavlja govoriti danas s istom aktualnošću kao kad je bila napisana: “Ništa dakle svoga ne zadržite za se, da vas cijele primi onaj tko se vama sav predaje” (PRe 29).

10. Ta intimnost, to zajedništvo s Kristom nije u korist i za ljubav samom bratu. To je u korist i za ljubav Evanđelju. Stoga mu Gospodin dariva braću i njega čini darom nji-ma. U bratskom zajedništvu mi franjevci učimo što znači slijediti stope Onoga koji je došao služiti a ne da bude služen (usp. Mt 20,28), i učimo darivati se svima kao manja braća (usp. GGKK 64). Na taj način mi franjevci pozivamo sve ljude, po svjedočanstvu


10


života nas kao Manjih, da priznaju svoje dostojanstvo djece Božje i da obnove lice zemlje (usp. PRe 9; osim toga GGKK 83 §2 i 87 §1).

11. U toj perspektivi, zajedništvo na koje smo pozvani obuhvaća jedinstven identitet svakoga franjevca kao sina Božjega, i poziva svakoga na uzajamnu izmjenu darova da pružamo sami sebe kao uzajamni dar i kao dar svijetu, bilo kao braća bilo kao Bratstvo (usp. GGKK 40). Zajedništvo podupire našu slobodu djece Božje i poziva nas, u toj istoj slobodi, da odgovorimo na glas Božji ljubaznim srcem dok nam Bog govori po vezama zajedništva koje uzajamno dijelimo kao braća među sobom i s našim svijetom. Zajedništvo nas, napokon, ispunja onom radošću koja može proizaći samo iz osobne intimnosti s Kristom (usp. Iv 15,11), koja nas vodi njegovim stopama do života da-rovanog u služenju svoj braći i svim sestrama, onima čije se siromaštvo i čija se patnja uzdižu prema nebu kao vapaj na koji Svevišnji odgovara šaljući nas Manju braću.

12. Put zajedništva – zajedništva s Kristom, zajedništva s braćom, zajedništva sa svim osobama i sa svim stvorenjem – jest srce zvanja svakoga franjevca, i stoga je temeljno za naš identitet Manje braće. Zajedništvo je, stoga, na isti način temeljno za mrežu odnosa u kojima svaki od nas živi kao član Reda, osobito odnosa koje gajimo s braćom koja su naši ministri.

ŽIVJETI BRATSKO ZAJEDNIŠTVO U MALENOSTII neka se nijedan ne zove priorom! (NPr 6,3)

13. Da zaživi to bratsko zajedništvo, Franjo je nazvao braćom one koji vrše vlast mini-stara i postavio ih je kao poslužitelje druge braće: “I neka se nijedan ne zove priorom, nego neka se svi općenito zovu manjom braćom. I neka jedan drugome pere noge (Iv 13,14)” (NPr 6,3-4)[iv]. Ovaj način razumijevanja vlasti kao služenja zajedništvu zahtijeva da se njeguje osobiti stil upravljanja sa strane ministara Manje braće. Prva i najvažnija kvaliteta bila je i ostaje naglašena majčinska nježnost: “Braća koja su min-istri i sluge ostaloj braći neka pohađaju i opominju svoju braću i neka ih ponizno i s ljubavlju popravljaju, ali neka im ne zapovijedaju ništa što je protivno njihovoj duši i našem Pravilu” (PPr 10,1).

14. Brat Franjo nam u svojim spisima naznačuje stil “tipičan za Manju braću” kako živjeti bratske odnose i vlast “kao sluge i svima podložni, miroljubivi i ponizna srca” (GGKK 64), ne prisvajati si uloge i službe[v]. U Potvrđenom pravilu čitamo da “gdje-god se braća našla ili se susrela, neka se jedni prema drugima pokazuju domaćima. I neka s povjerenjem jedan drugome očituje svoju potrebu; jer ako majka hrani i ljubi sina svoga (1 Sol 2,7) tjelesnoga, koliko više mora netko ljubiti i hraniti brata svoga duhovnoga?” (PPr 6,7-9; usp. također NPr 9,10-11). Da zajamči dimenziju odnosa i dimenziju uzajamnosti autoriteta, Franjo za sebe čuva naslov “majke”, a ne oca, kad piše bratu Leonu da mu naznači svoju volju (usp. Pismo bratu Leonu 3), i u Pravilu za samotišta organizira život braće na izmjenjivanju ulogâ


11


majke i sina (usp. PrSam 1-2)[vi].

15. Stoga, možemo reći da Franjo shvaća vlast bitno kao služenje i brižnost, kao rađanje braće za život po Evanđelju: “I neka imaju na umu ministri i sluge što Gospodin veli: ´Nisam došao da budem služen, nego da služim´ (Mt 20,28), i da im je povjerena briga za duše braće, za koje će na dan Sudnji pred Gospodinom Isusom Kristom morati dati račun (usp. Mt 12, 36)” (NPr 4,6). Ne stvara li nedostatak takvoga stava u odnosu među nama franjevcima u našem životu previše međuosobnih sukoba, slab osjećaj povjerenja i pripadnosti i teškoću u življenju vjernosti i ustrajnosti, kako je to do-kazalo istraživanje o “Situaciji Reda danas”, koje je predstavljeno za vrijeme Plena-rnog vijeća? Načinimo još više prostora u našim bratstvima za uzajamnu brigu, za nježnost i milosrđe, smatrajući Franjino Pismo nekom ministru učinkovitim modelom u vođenju i rješavanju sukoba.

16. Jedna druga bitna karakteristika ovoga minoritskog stila jest njegov radikalan duh otvorenosti. Ministri trebaju biti potpuno na raspolaganju svojoj braći: “Ministri pak neka ih s ljubavlju i blago prime i neka im budu toliko bliski da bi ta braća s njima mogla razgovarati i postupati kao gospodari sa svojim slugama; tako naime mora biti da ministri budu sluge svoj braći” (PPr 10,5-6). Uvjereni smo “da bi nas vlast, ako ju se vrši evanđeoski, trebala dovesti do boljeg razumijevanja i prakse slušanja, odnosno do većeg iskustva minoritas»[vii].

17. Franjo nije bio naivan idealist u svom načinu shvaćanja vlasti kao služenja. U Pravi-lu on ovako potiče braću-u-odnosu s njihovim ministrima: “Podložna pak braća neka imaju na umu kako su se radi Boga odrekli vlastite volje. Stoga im strogo zapovijedam da se pokoravaju svojim ministrima u svemu što su Gospodinu obećali opsluživati, a što nije protivno duši i našem Pravilu” (PPr 10,2-3; usp. Opom 3). Zloporaba u bra-tskom zajedništvu ne proizlazi samo sa strane ministara koji se drže “poglavarima/višima”, nego također i sa strane braće koja su zaboravila da su prionula zajedništvu braće s kojima koračaju stopama Onoga koji nije došao vršiti svoju volju, već volju Onoga koji ga je poslao (usp. Iv 6,38). Tako Franjo poziva svu braću, kako ministre tako i braću koju oni poslužuju, da žive u uzajamnom recipročnom odnosu jedni s drugima (usp. GGKK 45 §§2-3). Tipični stil Manje braće u življenju vlasti i poslušnosti – kakvim ga je želio Franjo i kako je sazrijevao kroz osam stoljeća i kako je potvrđen u našem zakonodavstvu – nedavno je Crkva predložila cjelokupnom posvećenom životu[viii].

18. Autoritet i vlast među Manjom braćom u službi je zajedništva braće među njima, njih sa svijetom i, napokon, s Bogom koji nas je pozvao da živimo sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista (usp. GGKK 45 §1). Kad se ta vlast vrši dobro, ospo-sobljava nas franjevce da mi sami postanemo jezik kojim možemo proglašavati spas-enjsku ljubav Boga u Kristu. Doista, kao Franjo, i mi, Manja braća, nismo pozvani da ljubimo sami sebe, nego da ljubimo Boga i da pridonosimo zajedništvu svih i svega stvorenoga u životu Trojedinoga Boga (usp. Iv 17, 18-23).


12


19. Franjino bratstvo, jučer i danas, ima u kapitulu (generalnom i provincijskom) najviši izraz služenja autoriteta i uzajamne poslušnosti. Mi braća, u slušanju volje Boga koji nas je pozvao i šalje nas da naviještamo, u prigodi kapitulâ imamo iskustvo razlučivanja i uzajamnog dijeljenja onoga što se Gospodinu sviđa. Upravo to je smisao slavlja kapitulâ u prigodi svetkovine Duhova. Naš život je život Duha i u Duhu, po kojemu živimo autoritet i poslušnost kao odgovor onome “koji nas je prvi ljubio” (1Iv 4,19). Duhovi i Procijunkula kao “mjesto” za slavlje kapitulâ[ix], i danas su za nas, kao što je to Franjo shvaćao, ujedno zalaganje i pogodna prigoda da se provjere naš iden-titet i naše zvanje-poslanje u svjetlu Duha Gospodinova i u svjetlu pitanja koja nam upućuju današnji kulturalni i društveni kontekst. Neka naše bratstvo uzmogne živjeti obnovljene “franjevačke Duhove” koji bi u nama ponovno zapalili strastvenost za naš oblik života – forma vitae i otvorili nas da svima, s velikodušnošću i zanosom, nosimo “radost Evanđelja”[x].

Generalni kapitul 2015.Te m e

Generalni kapitul 2015. neka raspravlja o malo tema, “jasnih” i “vrlo defi niranih”.

1. Teme koje treba “razmotrati” imajući u vidu Generalni kapitul neka budu razvrstane u sljedeće tematske blokove:– Identitet Reda: život sjedinjenja s Bogom, bratstvo i malenost (minoritas).– Evanđeoski savjeti – zavjeti: razmišljanje u svjetlu Učiteljstva Crkve, vodeći računa o suvremenoj kulturi i sadašnjim izazovima.– Formacija: trajna formacija, formacija za službe vlasti i formatore, formacija za misije.– Nazočnost u svijetu – evangelizacija: pozornost prema isključenima, društvena svijest, misionarska i evangelizatorska politika, nove nazočnosti, proročko župsko iskustvo, međukulturalnost, međureligijski dijalog.Instrumentum laboris

2. Dobro je da rad Generalnoga kapitula prati jedan specifi čan Instrumentum laboris, različit od izvješća Generalnoga ministra, koji bi pripravio i usmjeravao razmišljanje Kapitula.Nalozi

3. Dobro je da naloga, koje će Generalni kapitul odrediti, bude malo, da budu ostvarivi i održivi.“Interdisciplinarni”studij

4. PVR sugerira Generalnom defi nitoriju, uključujući različite jedinice Reda, da na-stavi razmišljanje o započetom multidisciplinarnom radu, stvarajući interpretativnu korelaciju podataka (činjenica) s vlastitom strukturom vrijednosti našega života i po-


13


slanja, čiji rezultat treba biti predstavljen na Generalnom kapitulu 2015. godine.

5. Neka Generalni defi nitorij, uključujući različite jedinice Reda, nastavi razmišljanje o interdisciplinarnoj studiji o Redu, stavljajući je u korelaciju sa izvješćima generalnih vizitatora i sa sociološkim studijem o Redu.Mjesto Generalnoga kapitula 2015.

6. Neka mjesto slavlja skorog Generalnoga kapitula 2015. godine bude Asiz, Sveta Marija Anđeoska (Italija).

I z v j e š ć e g e n e r a l n o g a m i n i s t r af r a M i c h a e l a A . P e r r y a , o f m

Budućnost naših struktura u službi bratstva i poslanja

1. Svaki put kad je guru, zajedno sa svojim studentima, sjedao da vrši bogoštovlje mačak ašrama (pustinjakovo boravište) dolazio je da ih rastresa, dok guru nije naredio da ga svežu za neko drvo dok je zajednica ašrama bila u molitvi. Kad je guru umro, mačka su nastavili vezivati za drvo za vrijeme bogoštovlja. Kad je mačak uginuo i kad je i drvo usahlo, nekog su drugog mačka donijeli u ašram i zasadili su jedno drugo drvo, da budu sigurni da će se red gurua vjerno obdržavati za vrijeme bogoštovlja. Prošla su stoljeća i učeni učenici gurua napisali su traktate i traktate s obzirom na litur-gijsko značenje čina da se jedan “sveti mačak” veže uz jedno “sveto drvo” za vrijeme bogoštovlja (usp. Anthony de Mello, Il canto degli uccelli. Frammenti di saggezza nelle grandi religioni, Paoline, 1986). «Ako hoćeš izgraditi lađu, ne skupljaj ljude da sabiru drva i ne dijeli zadatke, nego ih nauči nostalgiju za otvorenim i beskonačnim morem” (Antoine de Saint- Exupery). “Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: ‘Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?’ Nato im Isus reče: ‘Mogu li svatovi tu-govati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti! A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa. I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva’” (Mt 9,14-17).

2. Predraga braćo, koji ste se, sa svih strana franjevačkoga svijeta, sabrali ovdje u Poljskoj u Konstancinu: Gospodin vam dao svoj mir!U ime Generanoga defi nitorija i sve braće koja služe Redu u Generalnoj kuriji, želim izraziti svoju zahvalnost Bogu na daru Evanđelja, na osobi Isusa koji se sjedinio s nama po utjelovljenju i po obliku života – forma vitae što nam ga je predložio naš Serafski Otac sveti Franjo koji nas poziva da ga slijedimo kao učenici i “manja” braća na putu vjere. Upravo dar Evanđelja stoji na početku našega zvanja i našega Bratstva (usp. PdV 7). Uz to, zahvaljujem Bogu za dar braće: za svakoga od vas, nazočnih ovdje


14


na Plenarnom vijeću Reda, i za svu braću jedinoga i sveopćega bratstva Reda manje braće, kojemu pripadamo snagom našega redovničkog zavjetovanja.

Prioriteti koji vode naše evanđeosko Bratstvo

3. Temeljna odgovornost sve braće Reda i, na poseban način, svih ministara jest ta da se neprestano uzajamno podsjećamo na narav našega zvanja i našega identiteta Manje braće koja nastoje, “u svakom času i u svakoj prigodi, stavljati Evanđelje, u nje-govim najradikalnijim zahtjevima, kao temelj našega svakidašnjeg života i kao prvi i posljednji kriterij našega djelovanja” (Ponovno krenuti od Evanđelja. Smjernice za animiranje u šestogodištu 2010.-2015., str. 6), omogućujući da Isusova logika i stavovi postanu naši (“isto mišljenje /mentalitet/ kao u Kristu Isusu”, Fil 2,5). Snagom krštenja mi smo ljudi vjere, ukorijenjeni u intimni i dinamični odnos s Gospodinom Isusom. Po redovničkom zavjetovanju odgovaramo na dar Božjega poziva “u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći”, kako je izraženo u našem Pravilu i u Generalnim konsti-tucijama. Svoje redovničko zavjetovanje živimo, prije svega i iznad svega, u kontek-stu Bratstva, to jest u uzajamnom dijeljenju našega života s braćom koja su preuzela isti zadatak i koja su gladna i žedna zajedništva s Bogom i zajedništva s drugima, s braćom. Naše bratstvo postaje odskočna daska da pođemo svijetom kao “manja” braća, otvarajući same sebe i naša bratstva poticajima Duha koji nas potiče da pođemo onima koje papa Franjo naziva egzistencijalnim periferijama, koje uključuju “periferije tajne grijeha, patnje, nepravdi, neznanja... misli, svake bijede” (L’Osservatore Roma-no, 28. ožujka 2013.). Pozvani smo naviještati Dobru vijest koju smo primili u srce, koju smo prihvatili, u koju smo stavili svoju nadu i koju uzajamno dijelimo zajedno kao braća koja se nalaze u zajedništvu uma i srca. U našem specifi čnom franjevačkom načinu pozvani smo da uzajamno dijelimo tu Dobru vijest stavljajući se na poseban način u službu siromašnih, isključenih, migranata, onih koji trpe svaki oblik nepravde i bijede – egzistencijalne periferije – idući dva po dva i ispunjavajući čin zajedničke i uzajamno dijeljene vjere. Tako nas naše radikalno zalaganje za Evanđelje, zahvalnost za dar braće i prigrljivanje života “bez vlasništva” pripravljaju za evangelizatorsko poslanje koje nam Bog povjerava i koje mi poduzimamo u duhu malenosti (minoritas) i evanđeoske itinerancije.

Sveopće bratstvo

4. Jedna od središnjih tema u Franjinu životu i spisima povezana je s darom braće. Za Franju je brat i, po njemu, bratstvo, dar i milost Gospodina u kojemu se On dariva i čini nazočnim (usp. Svi ste vi braća, Rim – Zagreb, 2003, str. 20). Za nas, braću u evanđeoskom životu, dar bratstva je locus privilegiatus u kojemu i zahvaljujući ko-jemu Bog čini svoja čudesa. “Bratstvo je naš oblik življenja u svijetu i u Crkvi... Dar i zadatak, bratstvo se prima, ali se i izgrađuje kao božanski poziv i ljudska stvarnost”. (Svi ste vi braća, str. 2). Očito je da su braća u Nepotvrđenom pravilu, u Oporuci, u Opomenama i posvuda u Franjinim spisima, priznati kao darovi Božji i da su također uzajamni dar jedan drugome i dar svijetu (usp. Svi ste vi braća, str. 21sl; 39sl; Nositelji


15


dara Evanđelja, str. 11-13).

5. Snagom evanđeoskoga poziva i redovničkoga zavjetovanja, svi mi sudjelujemo u jednoj, sjedinjenoj i sveopćoj obitelji ili bratstvu. Postaje sve jasnije mnogima od nas braće Reda da postoji neka napetost između našega identiteta članova sveopćeg Brat-stva i onoga naše pripadnosti jednoj specifi čnoj jedinici Reda, to jest nekoj provinciji, ili nekoj kustodiji ili fundaciji. Ta je napetost, vjerojatno, nužna i u sebi nije nužno negativna. Svi trebamo rasti u osjećaju pripadnosti, imamo potrebu nekog usidrenja, mogućnosti da usidrimo svoj život, da svoje povjerenje stavimo u neku instituciju i u grupu osoba za koje smatramo da nam mogu pomoći da postignemo ono na što nas Bog poziva. Ipak, ako se neka zasebna jedinica zatvori u samu sebe, ako neka provincija, kustodija ili fundacija izgube osjećaj za sveopće Bratstvo u kojemu smo položili svoje zavjete, ako se više ne njeguje svijest zadatka u evangelizatorskom po-slanju, u svim tim slučajevima dolazi se dotle da se slabi ili čak mijenja narav našemu franjevačkom i crkvenom identitetu. Ako je naš identitet ukorijenjen u Bogu i ako su naša Bratstva mjesta gdje se promiče cjeloviti ljudski rast – rast osobe i zajednice osoba, braće, kao odgovor na milost Božju – bez sumnje će nas Duh dovesti do toga da otvorimo svoj osobni život, naša mjesna bratstva i naše provincije ili kustodije ili fundacije božanskom djelovanju na planu sveopćega Bratstva.

6. Ta tendencija ili napast da se zatvorimo u same sebe, napast koja je i previše zajednička u redovničkom životu i u Crkvi, može dovesti do “pripitomljenja” evanđeoskoga života, lišavajući ga Franjine karizmatske intuicije, to jest njegove preobrazbene snage. Karizmatska intuicija, prostor za određenu evanđeosku kreativnost, koja s jedne strane poštuje i s druge strane izaziva oblik i strukturu, treba uvijek moći nalaziti mjesto da unutar našega evanđeoskog bratstva izrazi svoju sposobnost da izaziva “krizu”, to jest pukotinu u zidu bilo kakvog mogućeg zadovoljstva i svakog pokreta koji bi jednostavno dovodio do toga da se bezbrižno smjesti u “status quo”. Karizmatska intuicija bit će uvijek i nužno prisutna ako naš život bude otvoren djelovanju Duha Božjega i ako budemo živjeli u stavu predispozicije stalnoga razlučivanja dinamizma Božjega koji se događa u našemu Redu, u Crkvi i u svijetu. To ni na koji način ne niječe divote koje Bog ostvaruje u i po redovitom životu i misionarskim djelatnostima braće u našim jedinicama i u Redu. Mi vjerujemo i imamo povjerenje u činjenicu da Bog djeluje među nama, u našim sadašnjim strukturama takvima kakve jesu i u životu onih koji su bili pozvani na specifi čnu službu upravljanja (te dvije dimenzije su neodjeljive) unutar Reda i također u služenju Božjemu narodu.

7. U nedavnoj sociološkoj studiji o stanju Reda, upitniku na koji je odgovo-rilo 1408 braće sveopćega Bratstva i čiji će rezultati biti predstavljeni tijekom Plenarnoga vijeća, otkriva se rastuća zabrinutost među braćom s obzirom na sposobnost sadašnjih stuktura i uloga službi i služenja, takvih kako ih braća Reda vrše, da će moći nastaviti učinkovito animiranje koje bi uistinu rodilo život, strastvenost za Evanđelje i zajedništvo također s Crkvom i sa svijetom. Velik dio braće, koji su odgovorili na Upitnik, istaknuli su da način vršenja službi i služenja unutar života Reda ne pomaže


16


uvijek da se promiče dublje iskustvo vjere, zajedništvo s Bogom i s braćom, osjećaj povjerenja i povjerljivosti među braćom koji bi poticao uzajamno dijeljenje vjere, borbi, kriza, radosti, uspjeha i nada, i mogućnost da se njeguje revnost i misionar-ski žar. Premda pedantno formuliranje Naloga 45. Dokumenta Generalnoga kapitula 2009. određuje da će “PVR sastaviti norme s obzirom na broj i metodu izbora gener-alnih defi nitora koje će stupiti na snagu, ad experimentum, na Generalnom kapitu-lu 2015, godine”, taj zadatak treba smjestiti u širi kontekst raščlanjene studije koja je povjerena Upravi Reda: situacija Reda danas (Nalog 14), stvarnost dovođenja na pra-vu mjeru i prestrukturiranje provincija što se ostvaruje (Nalog 47), s izravnim poslje-dicama za budućnost konferencija, i studija o napuštanjima Reda (Nalog 48). Svijet se mijenja kao posljedica složenosti stvarnosti koje se na semantičkom polju označuju izričajima “globlizacije” i “sekularizacije”. Crkva se mijenja. Čini se da i papa Franjo veoma želi to mijenjanje te je stoga ustanovio posebno povjerenstvo K-8, Povjeren-stvo kardinala, koje treba ispitati sadašnje strukture i uloge unutar Crkve, da ih se premisli i prestrukturira na način da osiguraju da one budu u službi Evanđelja i Naro-da Božjega. Sam papa Franjo je u razgovoru, od 28. ožujka 2013. godine, izjavio: “Kad je Crkva autoreferencijalna, i ne vodeći računa o tome, ona vjeruje da ima vlastito svjetlo; prestaje biti mysterium lunae i daje prostora onom tako teškom zlu kakvo je duhovna svjetovnost (mondanitá...). Takvo življenje u kojemu si jedni drugima daju slavu. Pojednostavljujući: postoje dvije slike Crkve: evangelizatorska Crkva koja izlazi iz same sebe, Crkva Dei Verbum religiose audiens et fi denter proclamans (koja Riječ Božju bogoljubno sluša i odvažno proglašava), ili svjetovnjačka (mondana) Crkva koja živi u sebi, od sebe, za sebe. To treba osvijetliti moguće promjene i obnove koje se trebaju ostvarivati radi spasenja duša”.

8. Na isti način, unutar Reda, trebamo mijenjati način na koji mislimo na svoj identitet kao članovi sveopćega Bratstva, premda poštujemo načelo po kojemu je “temeljna jedinica života i poslanja Reda” provincija (GGKK, 169) ili samostalna kustodija. Postoji također hitna potreba da se ozbiljno razmišlja o različitim strukturama i o različitim ulogama služenja (na primjer: generalni ministar i vikar, generalni defi ni-tori, provincijalni ministar i vikar, provincijski defi nitori, kustod i zamjenik kustoda, diskreti, predsjednici fundacija, predsjednici konferencija). Sve su one zamišljene da pomognu i promiču mogućnost da najbolje živimo našu karizmu, vjerno i kreativno. Te strukture i službe uvedene su da osiguraju te animiranje unutar Reda napreduje na način koji će omogućavati veću komunikaciju, suradnju, suodgovornost, kreativnost i zajedništvo među braćom na razini pojedinih jedinica i u cijelom Redu. Nije im svrha vršenje moći i gospodarenja nad braćom, stvarnosti koje nisu ni evanđeoske niti u ljubavi. Kao što Instrukcija o služenju vlasti i poslušnosti Faciem tuam, Do-mine, requiram (Kongregacija za Institute posvećenoga života i Družbe apostolskoga života, 12, 11. svibnja 2008.) kad govori o redovničkom autoritetu, preuzimajući riječi pape Benedikta XVI. iz njegove homilije na početku papinske službe, tvrdi: “Moj is-tinski program upravljanja je taj da ne činim svoju volju, da ne idem za nekim svo-jim idejama, nego da se, zajedno s cijelom Crkvom, stavim u osluškivanje riječi volje Gospodinove i da pustim da me On vodi, tako da on sam vodi Crkvu u ovom času


17


naše povijesti”.

9. Dokument dodaje da svi članovi nekoga reda, kongregacije ili instituta trebaju izoštriti svoju vještinu i sposobnost da autoritet (vlast) shvate kao zajedničko traženje volje Božje za pun i cjelovit razvoj svakoga člana i zajednice, živeći isti stav Isusa, Sluge koji je prao noge svojim učenicima da bi oni mogli potpuno sudjelovati u njego-voj ljubavi i u njegovu poslanju (usp. Iv 13,1-17).Ako redovnički poglavar, ako braća ministri, u središtu vršenja autoriteta, imaju ponizno traženje volje Božje i promicanje zajedništva među članovima, autoritet i poslušnost bi se mogli iskusiti u njihovoj komplementarnosti, ukoliko jedno i drugo pridonosi punom duhovnom razvoju pojedinoga člana, svakoga brata, također i Brat-stva, jedinice i Reda. Ako se vrši na evanđeoski način, vlast bi trebala dovesti do boljega shvaćanja i bolje prakse osluškivanja, to jest do većeg iskustva malenosti (minoritas).

10. Ovo Plenarno vijeće trebalo bi se okoristiti radom što ga različita povjerenstva i različite službe unutar Reda sada ostvaruju, radom povezanim s pitanjima koja se odnose na identitet i na organizaciju, kao odgovor na naloge Generalnoga kapitula 2009., pitanja koja su u specifi čnoj kompetenciji ove Skupštine, ali uvijek unutar širega konteksta i imajući na umu promicanje dinamičnijega, fl eksibilnijeg i jednostavnijeg načina upravljanja, i vršenje evanđeoske vlasti kao služenja na svim razinama unutar Reda. Novo vino, nove mješine

11. Evanđeoski tekst koji služi kao podnaslov ovom našem Plenarnom vijeću, “Novo vino u nove mješine” uzet je iz Evanđelja po Mateju. Kako se sjećate, Matej pred-stavlja Isusa kao novoga Mojsiju (usp. Mt 5-7) koji dolazi “ne dokinuti” Zakon i sve običaje židovske religiozne baštine, nego radije dati im puninu (usp. Mt 5,17). Novi Isusov nalog za život s Bogom nalazi se u Blaženstvima, gdje je ljudska osoba stavlje-na u središte svake religiozne djelatnosti (usp. Mt 5,3-12). Institucije i religiozni običaji stvoreni su da dovode vjernike da imaju iskusvo Božjega milosrđa (usp. Mt 12,7). To im ne umanjuje važnost, a još manje tvrdi da su sve institucije i običaji jednaki i, stoga, mogu biti nasumce odbačeni. To znači da će strukture i običaji, ako su ukorijenjeni u Bogu i uređeni po Bogu, omogućiti određenu fl eksibilnost i prilagodljivost, u naporu da se odgovori na stvarnosti koje se mijenjaju i, ipak, ostajući vjerne božanskom nau-mu. Kao što je nedavno tvrdio papa Franjo u svom tumačenju evanđeoskog teksta Mt 9,17 o “novom vinu u novim mješinama”: “U kršćanskom životu, i također u životu Crkve, postoje krhke strukture. Potrebno je obnavljati ih. Crkva je uvijek bila pozorna na dijalog s kulturama i nastoji se obnoviti da bi odgovorila na različite zahtjeve koje postavljaju mjesta, vremena i osobe [...]. Crkva je uvijek ovako napredovala, puštajući da bude Duh Sveti koji obnavlja strukture [...]. Ne bojte se novosti Evanđelja, ne bojte se novosti koje Duh Sveti izvodi u nama, ne bojte se obnove struktura” (Homilija, Casa Santa Marta, 6. srpnja 2013.).


18


Potreba mijenjanja struktura unutar Reda

12. Novo vino u nove mješine. Odnosi se na život Reda, na strukture i običaje koji su se uvodili i prilagođavali za vrijeme cijele povijesti franjevačkoga pokreta upravo zato da nam osiguraju da možemo “ući u postupak razlučivanja” (usp. Gospodin nam govori na putu (Ggp), 35; Ponovno krenuti od Evanđelja, str. 9 - 10), da ponovno oz-biljno pogledamo svoje poslanje i da se usudimo kušati neistražene putove nazočnosti i svjedočenja (usp. Ggp, 33). Taj postupak razlučivanja na koji smo pozvani nužno će od nas tražiti da ponovno pogledamo sadašnju situaciju Reda, da ozbiljno prihva-timo izazove smanjenja broja i visoku dob braće što sve veći broj jedinica proživljava, priznavajući također rast i fi zičku živost na “područjima koja se bude” u Redu, uključujući Afriku i Aziju. Izazov, vjerujem, nije u tome imamo li ili nemamo mudrost i odvažnost da izvršimo određene promjene i nužne prilagodbe postojećih struktu-ra i nekih praksâ organizacije, upravljanja i animiranja Reda na različitim razinama (provincije, kustodije, fundacije, konferencije i “super” konferencije). Kroz povijest smo pokazali da smo kao Manja braća sposobni sanjati nove snove i stvarati nove učinkovitije strukture koje pomažu da se zajamči polazište i središte evanđeoskoga projekta: živjeti Evanđelje u različitim povijesnim momentima i kulturalnim kontekstima; ponovno predlagati Evanđelje na načine razumljive ljudima da pono-vno vraćamo osobe Bogu; i da ponovno utemeljujemo naše nazočnosti poduzimajući postupke teških prestrukturiranja, ali bitnih, i/ili započinjući nove misionarske pothvate. Sve te stvarnosti služe kao vodeća načela za način na koji organiziramo naše evanđeosko bratstvo (usp. Ponovno krenuti od Evanđelja, 3). Ipak, postoji je-dan mnogo dublji postupak prestrukturiranja koji se treba dogoditi, postupak koji ima nešto zajedničko s obraćenjem uma i srca, prestrukturiranje svakoga Manjega brata, da svaki brat dopusti Duhu Božjemu da ga vodi na putu trajnoga obraćenja. Poslušajmo YHWH koji govori po ustima proroka Hošee: “Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice” (Hoš 6,6).

13. Tu istu temu poziva na obraćenje, koja će voditi našu molitvu, naše razlučivanje i odluke u ovim danima, nalazimo u dokumentu Ponovno krenuti od Evanđelja: “Sve to zahtijeva ponovno unutarnje oživljavanje, duboko obraćenje Evanđelju u obliku života koji smo prigrlili zavjetovanjem. Samo tako možemo pronaći prikladne struk-ture za sadašnje situacije, koje nam po dinamičkoj vjernosti počecima omogućuju da budemo izazovni, da postavljamo pitanja današnjim muškarcima i ženama, da učinimo uvjerljiv prijedlog za zvanja” (str. 10).

14. Stoga, prvi i najteži zadatak ovoga Plenarnoga vijeća, i zadatak skorog General-noga kapitula 2015., i cijeloga Reda, nije ništa drugo nego ovo: da otvorimo svoje srce onome o čemu Bog želi govoriti, dopuštajući da nas on iznutra preobrazi, i dopuštajući preobrazbenoj snazi Božjoj da preobrazi također kvalitete zajedništva koje uzajamno dijelimo u bratstvu, pojednostavljenje naših života za dobro Kraljevstva, našu volju da postanemo okretniji i pokretljiviji, odgovarajući potrebama naroda Božjega u slo-


19


bodi i s nezadrživom pravednošću i ljubavlju, i upotrebljavajući strukture, vršenje vlasti, kao pomagalo da se stvara Bratstvo, kustodije, provincije i Red koji bi promicao razlučivanje, služenje i suodgovornost u izvršavanju našega evanđeoskog zvanja. Na taj način bit ćemo u stanju nastavljati osiguravati da naše institucije i prakse služe za jačanje identiteta, bratstva, malenosti i jednostavnosti života koji odražava pravednost i mir Božji, misionarsku evangelizaciju i trajno iskustvo obraćanja. Promjene u jedinicama, rezultat revizije i prestrukturiranja

15. Posljednjih godina određeni broj jedinica unutar Reda započelo je, nastavljaju ili je upotpunilo hod revizije i prestrukturiranja što mijenja kartu Reda. Provincije, kusto-dije (samostalne i ovisne) ili fundacije koje su nekada postojale sjedinile su se s drugim jedinicama da osnaže sve vidike našega identiteta, bratstvo i franjevačku misionarsku djelatnost. Njemačka, koja je nekoć imala 4 provincije, sada ima samo jednu. Prijašnja Provincija svetoga Josipa u Belgiji postala je kustodijom ovisnom o Nizozemskoj pro-vinciji. Šest provincija i jedna fundacija u Španjolskoj se pripremaju za sjedinjenje koje će se dogoditi sljedećeg 1. siječnja 2015., ostavljajući za sobom kao posljedicu Konfer-enciju koja će imati samo 4 jedinice, ali koja će ipak imati više od 800 braće. U Sjevernoj Italiji, godine 2016., 6 provincija će postati samo jedna, s otprilike 650 braće. U Sjedin-jenim Državama, 7 provincija sa više od 1100 braće započelo je postupak revizije da zajamče buduću životnost i nazočnost Reda i franjevačke karizme na tom području. Taj postupak bi mogao dovesti do prestrukturiranja i do mogućeg smanjenja broja provincija. Kanada je započela analogan postupak dijaloga između dviju provincija, postupak koji će do određene točke trebati uključiti sve različite nazočnosti OFM na kanadskom području. U središtu svih tih postupaka uvijek trebamo imati na umu unutarnje obraćenje, tako da bilo koja struktura iz toga nastane mogne razmišljati o onom tko smo i što nastojimo postati u Isusu Kristu. U svim tim nužnim postupcima i u drugim promjenama koje se događaju u Redu, zamjećuje se ponekad veliki otpor. Braća koja ne kane izgubiti identitet koji su baštinili ili stvorili; ne žele se odvojiti od vizije i prakse franjevačkoga života za koju smatraju da je sveta, dobra, istinita i apso-lutno nužna. To je istina i na razini jedinica Reda, na razini konferencija i također na razini Generalne uprave. No svi priznajemo da se svijet i Crkva, kao što već prije rekoh, mijenjaju. Te se promjene ne mogu izvršiti bez molitve, puno molitve, i razlučivanja, niti se izabiru samo zato da svoj život učinimo učinkovitijim i djelotvornijim. Činimo to zbog iskrene želje da promičemo naše zajedničko zalaganje u službi Evanđelja i da zajamčimo da naš život Manje braće ostane kadar da prihvati poziv Božji da idemo kad i kamo nas Duh Božji vodi.

16. Dovođenje na pravu mjeru i prestrukturiranje u životu Reda su ne samo odgovor na smanjenje broja, na visoku dob braće i na želju da se osigura životna franjevačka nazočnost za buduće generacije na nekom određenom području. U Indiji, na Filipini-ma, u Demokratskoj Republici Kongu, u Zapadnoj i Južnoj Africi (razlog takozvanog Projekta Afrike) i u drugim dijelovima franjevačkoga svijeta, Red doživljava brojčani rast i određeno pomlađivanje. Stvaraju se nove jedinice kao odgovor na povećanje


20


broja braće i na potrebu struktura koje bi osigurale dobru kvalitetu života, služenja autoriteta i dinamičnoga evanđeoskog poslanja. Istovremeno, te nove jedinice, bilo misionarske bilo mjesne, trebale bi učiti na pogreškama učinjenima u prošlosti sa strane provincija koje su ih utemeljile. Trebaju se nadasve truditi da se otvore svakom obliku suradnje i sudjelovanja s drugim jedinicama Reda, osobito s provincijama iz kojih su potekle. Te nove jedinice trebaju poduzeti težaki zadatak da posuvremene svoj način razumijevanja autoriteta i struktura, razmišljajući o potrebi da razvijaju nove načine shvaćanja unutar Crkve i Reda, o svrsi i o načinu vršenja autoriteta kao prakse pravednosti, istine, služenja i ljubavi. Nove jedinice moraju se založiti da ne kopiraju jednostavno primljene prakse i pouke, nego se trebaju truditi da poduzimaju mukotrpan zadatak da ponovno defi niraju strukture i uloge, osiguravajući si da one nađu odjeka u kulturalnom svijetu u kojemu će se vršiti. Na taj način moći će se ostva-riti razvoj zdrave i kreativne inkulturacije temeljnih načela koja vode naš oblik života – forma vitae. Na praktičnoj razini, dok se oblikuju nove jedinice i one stare se spajaju ili mijenjaju, postoji žurna potreba da se razvija snažan osjećaj sveopćega bratstva, novi evanđeoski osjećaj solidarnosti, da se uzajamno dijele ljudski i materijalni resursi i da se razvijaju veći mehanizmi za transparentnost i za odgovorno upravljanje takvim ljudskim i materijalnim resursima. Oni postaju bitni sastojci za razvoj novih modela upravljanja, za vršenje službe autoriteta, koji moraju biti odnosni, i za stvaranje ili ponovno stvaranje glavnih struktura Reda koje bi mogle biti u stanju da prenesu naš identitet u život Reda, Crkve i svijeta u ovom osobitom povijesnom trenutku.

17. Promjena na razini života braće i Reda nužno sa sobom nosi posljedice za sve druge fratre i za Bratstvo na razini jedinica, konferencija, super-konferencija i Reda. Promjene koje se događaju unutar određenih jedinica Reda ne zanimaju samo te jedinice, nego se tiču i drugih provincija, dotiču konferencije i cijeli Red. Na razini provincija se polako ukorijenjuje novi duh sveopćeg identiteta našega franjevačkog poziva i poslanja. Rezultati sociološke studije i Upitnika otkrivaju rastuću želju među braćom da ojačaju veze međuprovincijske solidarnosti i suradnje na svim područjima našega života; da sruše barijere koje nam priječe da se krećemo s većom slobodom i odgovorno među različitim jedinicama i da budemo u službi cijelomu Redu po misi-jskim projektima koji su potvrđeni od najvišega autoriteta Reda, to jest od genera-lnih kapitula. Na razini konferencija, za čije je osnivanje potrebno barem pet jedinica (GGSS 200 §4), također i promjene u geografi ji provincija ili samostalnih kustodija tiču se konferencije i, sukladno našem zakonodavstvu, stavljaju u pitanje njihovu le-gitimnost. Trebamo ponovno razmisliti želimo li nastaviti učinkovito koristiti stru-kturu konferencije i također super-konferencije, koje imaju za prvotni cilj “promicanje jedinstva, koordinaciju i suradnju u životu i poslanju Reda” (GGSS, 200 §1). Jasno je iz Generalih statuta Reda da su sve naše strukture organizirane i usmjerene prema najvišoj razini zajedničkoga dobra, prema sveopćem bratstvu. Svi oni koji služe Redu na sveopćoj razini svjesni su da njihova primarna odgovornost jest za cijeli Red, pre-mda se trebaju truditi da odgovore specifi čnim potrebama i da pomognu ministrima u određenoj regiji da vrše službu animiranja, i da jamče komunikaciju i zajedništvo među regijama, unutar konferencija, i sa središnjom Upravom Reda.


21


18. Jedno drugo područje obnovljenog zanimanja Reda je pitanje tko može vršiti veće službe u Redu, u ovom slučaju službu generalnoga ministra, generalnoga vikara, provincijalnoga ministra, provincijskoga vikara i kustoda neke samostalne kustodije. Sukladno važećem zakonodavstvu kanonskoga prava, Generalnih konstitucija i Ge-neralnih statuta (čl. 3), samo braća koja imaju sveti red mogu vršiti redovnu jurisdik-ciju jer nas Crkva ubraja među kleričke institute (čl 3 §2). Međutim, Crkva je priznala da su sva braća posve jednaka u svojim redovničkim pravima i dužnostima, “osim onoga što proizlazi iz svetoga reda” (čl 3, §1). Red je, zajedno sa Kapucinima i Kon-ventualcima, nastojao u različitim prigodama odvažno pristupiti tom pitanju pred Svetom Stolicom, ali nikada nije dobio drugi odgovor osim onoga što stoji u važećem zakonodavstvu. Nedavno je Generalni defi nitorij raspravljao o tom pitanju i započeo je dijalog s našim franjevačkim nadbiskupom, Njegovom Ekselencijom Mons. Joséom Rodríguezom Carballom, OFM, prijašnjim generalnim ministrom. Započeli smo također ponovno pregledavanje crkvenoga zakonodavstva, njegove povijesti, prije poduzetih napora da se istraže moguće promjene koje bi nam dopustile da izaber-emo braću nesvećenike za više službe. Jedno drugo zalaganje je bilo to da se imenuju četiri brata nesvećenika da imaju pravo glasa na ovom Plenarnom vijeću, s namjerom da osiguramo aktivnu nazočnost i uključivanje ove važne skupine braće u raspravu i u odluke koje se tiču potrebnog broja generalnih defi nitora da se zadovolje potrebe Reda na svjetskoj razini, i načina njihova izbora. Očito, naše rasprave trebaju također uključiti ozbiljno razmišljanje i razlučivanje, utemeljene na molitvi, s obzirom na stanje Reda, Crkve i svijeta, i s obzirom na to kako mi, Manja braća, možemo biti učinkovitiji u utjelovljavanju naše karizme i u sudjelovanju u preobrazbi našega života, života Crkve i svijeta. Međutim, svi trebamo obnavljati svoje zalaganje u odnosu na načelo sveopćega Bratstva, u kojemu su sva braća potpuno jednaka u njihovim redovničkim pravima i dužnostima. Zajedno s generalnim ministrima Prvoga i Trećega reda, Ge-neralni defi nitorij će od pape Franje tražiti da ohrabri Posebno povjerenstvo koje je osnovao blaženi papa Ivan Pavao II. u Vita consecrata (1996., 61) da se “ispitaju i riješe problemi povezani s tim pitanjem...” Priznajemo mudrost blaženoga Ivana Pavla II. koji tvrdi da će on i Rimska kurija “pričekati zaključke Povjerenstva prije nego prijeđu na prikladne odluke u skladu s onim što će biti pouzdano odlučeno”. Prema onom što znam, nikakva tvrdnja, nikakav dokument i nikakva odluka toga Povjerenstva nisu objavljeni. Nastavit ćemo se baviti tom materijom u ovom šestogodištu i tražit ćemo od buduće Uprave Reda da ustraje da se upozna naše traženje. To ipak ne bi trebalo ni na koji način priječiti nas da, kao Red, nastavimo stvarati i predlagati nove načine promicanja dostojanstva i jednakosti sve braće Reda, tražeći uvijek da Duh preobrazi naše srce i naš um. Trajne vrijednosti, promjenljivi oblici izražavanja

19. Novo ponovno prihvaćanje i praksa središnjih vrijednosti našega identiteta Manje braće trebalo bi poslužiti kao vodeće načelo za reorganiziranje struktura i službi, koje bismo mogli smatrati apsolutno bitnima da utjelovljujemo naše zvanje posvećenih re-dovnika u Crkvi i u današnjem svijetu. Stoga, “bi strukture trebale potpuno odražavati


22


i biti postavljene u službu kvalitete evanđeoskoga života, koji bi rasvijetlio i opravdao naš način djelovanja, naš način življenja u bratstvu i naš način vršenja evangelizator-skoga poslanja Crkve i Reda danas” (usp. Giacomo Bini, Allocutio Ministri Generalis, u «Acta Consilii Plenarii Ordinis Fratrum Minorum», Guadalajara, Jalisco, Messico, 5. - 17. studenoga 2001., str. 107). Kako nas podsjećaju uvodne riječi Instrumentum laboris toga Plenarnoga vijeća: “Živimo svoje zvanje Manje braće pomognuti bratskim strukturama našega Reda, strukturama koje jedino imaju smisao ukoliko su mišljene za integralno animiranje zvanja sve braće i za crkveno služenje na koje smo pozvani” (str. 9).

Zaključak

20. Glavni cilj Plenarnoga vijeća je taj da “ispita rezultate detaljne studije koju je napravi-lo Međunarodno povjerenstvo, uz suradnju nekih jedinica i konferencija, o Generalnoj upravi”. Vijeće će trebati razmišljati i donijeti odluke o broju generalnih defi nitora i o načinu njihova izbora (PdV, Nalog 45). Donesene odluke o broju i metodi izbora ge-neralnih defi nitora vrijedit će ad experimentum na Generalnom kapitulu 2015. (usp. PdV, Nalog 45,4). Ispitat će se i druge dvije tradicionalne pod-teme: strukture i situ-acija Reda danas i izazov braće koja napuštaju franjevački život. I onda, iza, ispod i oko tih tema i pod-tema postoje šira pitanja povezana s našim životom u zajedništvu i s našim proročkim svjedočenjem u današnjem svijetu. Kao što čitamo u završnom paragrafu Instrumentum laboris: “Kriterij koji može korisno pratiti rad PVR bit će uvjerenje da sve strukture trebaju biti u službi zajedništva i pripadnosti Redu; nije u igri ova ili ona provincija, ova ili ona konferencija, nego karizma i poslanje Reda. Samo pogled na Red u njegovoj sveukupnosti može nam pomoći i dati ispravnu ravnotežu pojedinih dijelova i može istaknuti prikladnost različitih struktura. Sve to s ciljem da raste također kvaliteta našega bratskog života, u službi Kraljevstva, sukladno našem zvanju da opslužujemo sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista” (str. 30).

21. Napokon, baš kao zaključak, ostavljam vašem razmišljanju sljedeća dva pitanja:

• Na koje nam načine naše shvaćanje bitnih i univerzalno obvezujućih vrijednosti našega franjevačkog identiteta može pomoći da premislimo sadašnje strukture Reda na svim razinama, da mognu učinkovitije odgovoriti potrebama franjevačkoga života danas?

• Kako možemo produbiti razmišljanje o naravi i praksi ulogâ autoriteta u cilju da promičemo veći osjećaj suodgovornosti, sudjelovanja, suradnje, komunikacije i kreativnosti unutar života mjesnih bratstava, na razini provincija, kustodija, fun-dacija, konferencija i na razini sveopćeg bratstva Reda? Koje su temeljne teme koje ne smiju izostati u ovoj raspravi? Koja pomagala možemo koristiti da potičemo i jačamo to razmišljanje?


23


22. Neka Bog blagoslovi rad svih nas okupljenih na ovom Plenarnom vijeću i neka blagoslovi također život i svjedočenje sve braće Reda. Zahvaljujem na radu koji ste vi, konferencije i pojedine jedinice Reda, izvršili u pripremi ovoga Plenarnoga vijeća. Taj pripravni rad je važan ali ne smije odrediti cilj kojemu će nas Duh moći voditi u ovim danima, ako se otvorimo Bogu i njegovoj želji da uvijek obnavlja strukture Reda s ciljem da obnovi život sve braće. Duh Božji i otvorenost srca i uma neka nas sve vode prema svetoj novosti: “Novo vino u nove mješine”.

Bilješke:

[i] Usp. Instrumentum laboris del Consiglio Plenario dell’Ordine 2013, br. 2.1.5; 2.1.6; Nositelji dara Evanđelja. Dokument Generalnoga kapitula Reda 2009., br. 14; 29.[ii] Fr. Michael A. Perry, Il futuro delle nostre strutt ure al servizio della fraternità e della missione. Relazione del Ministro generale al Consiglio Plenario dell’Ordine 2013, n. 12.[iii] Cf. Fraternità in missione in un mondo che cambia. Documento del Consiglio Ple-nario dell’Ordine 2001, n. 2.[iv] U bratstvu, kakvo je htio Franjo, sva su braća jednaka: “Svi ste vi braća; i ne zovite nikoga svojim ocem na zemlji jer jedan je Otac vaš, onaj na nebesima. I ne zovite se učiteljima, jer jedan je vaš učitelj, onaj na nebesima, Krist (Mt 23,8-10)” (NPr 22,33-35).[v] “´Nisam došao da budem služen, nego da služim´ (usp. Mt 20,28), veli Gospo-din. Oni koji su postavljeni nad druge neka se zbog toga poglavarstva diče samo toliko kao du su određeni na dužnost da braći peru noge. I što se više smućuju ako im se oduzme služba poglavara nego dužnost pranja nogu, to više sebi pribavljaju kese (varljivo blago) (Gv 12,6) kao opasnost za dušu” (Opom 4).[vi] Klara također ponovno iščitava svoj odnos s Franjom pripovijedajući viđenje u kojemu ju Svetac, kao majka, hrani nudeći joj mlijeko iz svojih grudi (cf. Postupak proglašenja Klare Asiške svetom 3,93-97).[vii] Fra Michael A. Perry, Il futuro delle nostre strutt ure ..., n. 9.[viii] Usp. Služenje autoriteta i posluh. Faciem tuam, Domine, requiram. Instruk-cija CIVCSVA, Zagreb 2008, br. 25-26. Usp. također Perfectae caritatis. Dekret o prilagođenoj obnovi redovničkoga Života Drugog vatikanskog sabora, Rim 1965., br. 14; Vita Consecrata. Apostolska pobudnica Ivana Pavala II. o posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i u svijetu, Zagreb 1996., br. 43; ZKP 618.[ix] Usp. NPr 5,4; 18,2; PPr 8,2.5; PMin 13.21; GGKK 188.[x] Usp. Evangelii gaudium. Radost Evanđelja. Apostolska pobudnica pape Franje o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu (EvGa), Zagreb 2013.[xi] Instrumentum laboris n. 3.5.[xii] Ridimensionamento e ristrutt urazione. Sussidio del Defi nitorio generale OFM, Roma 2011, p. 5.[xiii] Fr. Michael A. Perry, Il futuro delle nostre strutt ure ..., n. 8.[xiv] Fr. Michael A. Perry, Il futuro delle nostre strutt ure ..., n. 8.[xv] Instrumentum laboris n. 2.1.4.


24


PISMO GENERALNOGA MINISTRA ZA USKRS 2014.

V i d i o s a m G o s p o d i n a !

Predraga braćo,Aleluja! Krist je uskrsnuo!

Sveti Bonaventura, u 20. po-glavlju svoga Komentara o Evanđelju svetoga Ivana, predstavlja nam sliku jutra Uskrsnuća. Ključni lik toga pri-povijedanja je Marija Magdalena koju sv. Bonaventura pokazuje kao uzor “bilo u budnosti traženja bilo u hitnji i revnosti naviještanja” (20,2). Magdalena je budna tražiteljica koja dolazi na grob u praskozorje, “još za mraka” (Iv 20,1). Po Bonaventuri, kao da je Isus izgovorio riječi “Izreka 8,17: Oni koji budu bdjeli uz mene ujutro, naći će me” (Ibidem). Nastavlja, za-tim, s portretom Marije Magdalene, tumačeći da ona, nakon svoga su-sreta s uskrslim Gospodinom, postaje revna navjestiteljica, jer ide navijestiti učenicima: “Vidjela sam Gospodina i rekao mi je ove stvari” (o.c., 20,27).

Dok slavimo veliku svetkovinu Uskrsa, potičem vas, braćo, da u toj dvostru-koj slici Marije Magdalene, budne tražiteljice i revne navjestiteljice, pronađete prim-jer kako se može svjedočiti život uskrsloga Gospodina Isusa. I mi smo pozvani biti budni u traženju Krista na svim područjima svoga života, u svakidašnjim situacijama u kojima se nalazimo, u raznolikim kulturama koje nas okružuju zbog motiva globa-lizacije i u upotrebi interneta i drugih sredstva društvenoga priopćavanja. Kao Marija Magdalena, pozvani samo također i mi biti revni u naviještanju onoga što smo vidjeli i iskusili u svome životu, uskrsloga Gospodina Isusa, i u uzajamnom dijeljenju te Dobre vijesti sa svima onima koje susrećemo.

Budno traženje

Poput Marije Magdalene, pozvani smo biti budni u svom traženju. Naš Serafski Otac Franjo pruža nam se kao izvrstan primjer onoga koji, posve budan, traži uskrslo-


25


ga Gospodina. Toma Čelanski nam kaže da “njegova najveća pozornost, posebna želja i vrhovna nakana bijaše: uvijek i u svemu opsluživati sveto evanđelje i sa svom budnošću, svim nastojanjem, najvećom željom duha i svim žarom srca provoditi nauk Gospodina našega Isusa Krista i slijediti njegove stope” (1Čel 84). Ali gdje ćemo ići tražiti uskrsloga Isusa? Što uključuje to budno traženje? Ako si ozbiljno postavimo to pitanje, spoznat ćemo da se to traženje ni na koji način ne može ograničiti. Prije otprilike 50 godina, Drugi vatikanski sabor nas je izazvao da “ispitujemo znakove vremena” (GS 4), podsjećajući nas da našem traženju uskrsloga Krista nije zatvoreno nijedno mjesto. U mnogim našim kulturama čitanje znakova će nas potaknuti da susrećemo druge velike vjerske ili kulturalne tradicije, zahvaljujući pomagalu međureligijskog ili međukulturalnoga dijaloga. U drugim kontekstima, traganje bi nas moglo dovesti da obnovimo dijalog sa znanošću u pogledu mnogih pitanja za naše vrijeme. U drugim situacijama, traženje će nas pozvati da uđemo u di-jalog s novim kulturalnim pokretima i pokretima koji se pojavljuju. U svakom slučaju, traganje će nas obvezati da nadilazimo ono što nam je komotno i udobno: vodit će nas u egzistencijalne periferije, kako se dogodilo svetomu Franji. U Apostolskoj po-budnici Evangelii gaudium (= EG) papa Franjo nas ohrabruje da “izađemo iz vlastite udobnosti i da imamo odvažnosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo Evanđelja” (EG 20). Kao žene na grobu, nastavimo slušati anđelove riječi: “Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!” (Lk 24,5-6). Naše željno i pozorno traženje uskrsloga Krista dovest će nas prema novim i neočekivanim obzorjima, ako otvorimo naše srce i naš um tom izazovu tako velikom i u isto vrijeme tako zahtjevnom. Pojavljuje se i drugo pitanje: kako tražiti uskrsloga Krista? Možda najje-dnostavniji odgovor jest ovaj: “slušanje puno poštovanja”. Izvanredni Generalni ka-pitul 2006. godine svima je predložio takozvanu metodologiju Emausa, ocrtanu kao susret koji se temelji na susretu učenika s uskrslim Kristom. Ta metodologija, pod-sjetio nas je Kapitul, sastoji se u ovome: “susretati se; razgovarati o onome što nam se dogodilo; uzajamno dijeliti Evanđelje; iznova iščitavati Pravilo; moliti i hvaliti Boga ´zbog svih njegovih darova´; slaviti bratsko zajedništvo; vratiti se braći u svojim bra-tstvima kao i braći i sestrama cijeloga svijeta s Radosnom viješću koja je preobrazila naše živote” (Ggp 45). Stoga, to je bitno metoda slušanja: slušanja braće u zajednici; slušanja onih koje poslužujemo, osobito siromašnih i isključenih; to je osobito slušanje Božjega glasa koji nam govori, Boga koji stalno izlazi iz samoga sebe da dođe da nas nađe i poziva da uđemo u odnos s njim. I kad slušamo Božji glas, izabiremo ponovno put obraćenja, obraćenja u mislima, u stavovima i u ponašanjima. Tada naš život biva preobražen zahvaljujući budnom traženju i pozornom slušanju. Samo nakon što smo susreli Gospodina Isusa uskrsloga u molitvenom slušanju, postajemo revni i odvažni svjedoci i evangelizatori. Dobro znamo da će put biti označen zaprekama koje će nastojati spriječiti nas da tražimo uskrsloga Krista. Neke od tih zapreka rađaju se iz naših osobnih ograničenja. Sam sveti Franjo nas je upozorio “da se čuvamo svake oholosti, isprazne slave, za-visti, pohlepe, brige i skrbi za ovaj svijet, ogovaranja i mrmljanja” (PPr 10,7). Druge zapreke dolaze od našeg prebivanja u starim i udobnim mjestima, dok tražimo nove odgovore. Papa Franjo ponovno nas izaziva: “Pastoral u misijskom ključu traži da


26


se napusti lagodni pastoralni kriterij koji se vodi onim ´uvijek se radilo tako´” (EG 33). Poziv Krista uskrsloga je poziv na svetu novost, da prigrlimo radikalno novu i različitu viziju našega života, dostojanstva i dobrote onih koji nas okružuju, koji su – kako nas podsjeća sveti Franjo – svi naša braća i naše sestre, i različitu viziju ljepote i dostojanstva svega stvorenoga s kojim smo pozvani slaviti Boga. Naša bratstva trebaju uvijek gledati prema van, ne biti skupine zatvorene u same sebe. Naše poslanje sas-toji se u tome da svima obznanjujemo Božje kraljevstvo (usp. AsZb 37; Pr 03 p. 33), to jest snagu uskrsloga Krista. I to poslanje možemo ostvariti prije svega svakidašnjim svjedočenjem života življena u milosti i u ljubavi i, samo nakon toga, po svjedočenju naše riječi.

Revan navještaj

Ono što počinje traženjem i slušanjem završava navještajem stvarnosti uskrslo-ga Krista. Kao Marija Magdalena postajemo revni navjestitelji koji proglašavaju: “Vi-djeli smo Gospodina i rekao nam je ove stvari”. Već od nekog vremena puno se govori o “novoj evangelizaciji”. Papa Franjo je nedavno razjasnio taj pojam govoreći o misijskoj evangelizaciji i podsjećajući svu Crkvu da je svaki krštenik pozvan biti misionar, da daje svjedočanstvo snage uskrsnuća u svom životu. Za nas franjevce, to nije novost. Generalne konstitucije defi niraju sve-obuhvatnu narav takve evangelizacije: “Gdje god braća bila i što god radila neka se nastoje posvetiti zadaći evangelizacije: kako u bratskoj zajednici kontemplativnim i pokorničkim životom te obavljanjem raznovrsnih poslova za bratstvo, tako i u ljud-skom društvu intelektualnim i materijalnim djelatnostima, vršenjem dušobrižničke službe u župama i u drugim crkvenim ustanovama; te, konačno, naviještajući dolazak Božjega kraljevstva, svjedočanstvom jednostavne franjevačke nazočnosti” (CCGG 84).Ali sami egzistencijalni i kulturalni prostori koji nas dovode traženju uskrsloga Krista, često trebaju svjetla Evanđelja. Naše globalizirane i na “YouTubeu” prenošene kul-ture, kao zrak koji udišemo, prožimaju naš život na tako totalizirajući način da ih više ne uspijevamo identifi cirati. Jednostavno ih uzimamo kao nešto posve normalno. Kultura nas, doista, može dovesti Kristu, ali također spriječiti nas da slušamo njegovo Evanđelje. Ako Evanđelje nije naviještano na način sukladan našoj kulturi, ne može ga se čuti. U isto vrijeme, pak, svaki pokušaj naviještanja Evanđelja koji se ne usudi izazvati našu kulturu, izlaže se riziku da našoj braći i sestrama spriječi da potpuno prihvate Krista. Kao franjevci trebamo promicati ove kulturalne vidike koji otkrivaju nazočnost uskrsloga Krista među nama i, uz to, trebamo izazvati one vidike koji nam skrivaju njegovu nazočnost ili nam priječe da potpuno iskusimo njegovu nazočnost, darivateljicu života, i da je uzajamno dijelimo kroz revni navještaj. Kako taj navještaj možemo ostvariti s dužnom revnošću? Odgovor koji bi dao sveti Franjo jest ovaj: da naviještamo s poniznošću, svjesni svojih grijeha i svojih ograničenosti, kao donositelji Evanđelja. Papa Franjo je, na analogan način, sugerirao da je misionarsko srce svjesno vlastitih ograničenosti i “nikada se ne zatvara, nikada se ne povlači u vlastite sigu-rnosti, nikada se ne odlučuje na strogost i zauzimanje obrambenog stava. Zna da ono samo mora rasti u razumijevanju evanđelja i razlučivanju putova Duha, i čini ono


27


dobro koje se dade učiniti, čak i ako se time izlaže opasnosti da cipele zaprlja blatom s ulice” (EG 45). Očito je da takav navještaj počinje molitvenim razlučivanjem. Toma Čelanski navodi svetoga Franju koji tvrdi: “Propovjednik najprije mora u samotnoj molitvi crpsti ono što će poslije iznositi u govorima. Prije nego što će izgovarati hladne riječi izvana, mora biti topao iznutra” (2Čel 163). Ulazeći u to molitveno razlučivanje, poslušajmo anđela koji nam upućuje iste riječi koje je rekao ženama na grobu: “Ide pred vama” (Mk 16,7). I tako se zatvara krug. Ohrabreni da s revnošću naviještamo Evanđelje, ponovno otkrivamo da trebamo ostati budni u našem neprestanom traženju. Draga braćo, dok još jednom uranjamo u pashalni misterij, želim da se svi možemo potpuno i bez ustezanja posvetiti da budni ispitujemo znakove vremena dok, kao Marija Magdalena, na svim područjima svoga života i kulture tražimo uskrsloga Krista. Izvršavajmo taj sveti zadatak kao braća u bratstvu, zajedno sa svim članovima Franjevačke obitelji, s Crkvom i sa svom ljudskom obitelji. Tražimo uskrsloga Go-spodina Isusa ne u praznim grobovima, već u stvarnosti svoga svakidašnjega života. Neka nas to traženje vodi da produbljujemo svoje prijateljstvo s Gospodinom Isusom kroz molitvu i kontemplaciju. Dopustimo da nas to traženje tjera izvan naših udo-bnih kuća, iz naše uhodanosti, iz tradicionalnih načina življenja našega kršćanskog i franjevačkoga zvanja. Uprljajmo si ruke i noge dok slijedimo uskrsloga Gospodina koji polazi u egzistencijalne periferije, gdje ćemo davati svjedočanstvo samilosti, milosrđa i ljubavi uskrsloga Gospodina Isusa, koga smo mi sami već iskusili!

“Aleluja! Gospodin je uistinu uskrsnuo!”.

Želim svima vama, braćo, miran i blagoslovima ispunjen Uskrs!

Rim, 5. ožujka 2014.Čista srijeda - Pepelnica

FRA MICHAEL ANTHONY PERRY, OFMgeneralni ministar


28


PAPA PRIMIO POGLAVARA FRANJEVAČKOG REDA OFM

Posvuda u svijetu širite milosrđe i bratsku ljubav. – potaknuo je Sveti Otac poglavara Franjevačkog reda Male braće, kojega je 16. ožujka 2014. primio u audije-nciju, prenio je Radio Vatikan. Osvrćući se na susret sa Svetim Ocem u razgovoru za našu radijsku postaju fra Michael Anthony Perry, vrhovni poglavar Reda, rekao je da je Papa započeo govor podsjećajući na ono što je osjetio u franjevačkom redu, a to je milosrđe. Rekao je da milosrđe treba svjedočiti svima, u svakom dijelu svijeta, u 112. država gdje živi 13 tisuća franjevaca Male braće. Milosrđe ima biti poruka svima koji traže Isusovu blizinu: svima imamo svjedočiti iskustvo milosrđa. Papa se osvrnuo i na našu duhovnost, rekavši da u središtu našega svjedočenja imaju biti malenost i siromaštvo. Potom je istaknuo i ohrabrio našu blizinu narodu – to je posebno istaknuo – kazao je fra Michael.

Na primjedbu da je, po izabranju za vrhovnoga poglavara, kazao kako fra-njevci trebaju biti znak „Božjega milosrđa“, što je u skladu s učiteljstvom pape Franje, rekao je da su franjevci u suglasju s Papom i glede razdiobe i bratstva. Idemo prema općoj skupštini Reda koja će se 2015. godine održavati u Asizu, a odvijat će se pod geslom „Fratri i Mala braća u svijetu, danas“. Raspravljat ćemo o razdiobi i bratstvu, o svjedočenju Božjega milosrđa prema siromasima, mladima i starima – rekao je vrhov-ni poglavar Perry. Na upit o pastoralnom prioritetu franjevačke obitelji, rekao je da je najvažnije životno svjedočanstvo: riječi nisu učinkovite, ako ih ne prati dosljedan život. Potom je zajednički hod s laicima: svi smo na istom putu, u Crkvi, u Kristu. A vrlo je važno da se na laike gleda kao na suradnike i ‘suučenike’, a ne kao na radnu snagu. Osim toga, valja nastaviti službu milosrdne ljubavi i pravednosti prema siromaima i onima na rubu – kazao je fra Perry.


29

I z T a j n i š t v a

U VATIKANU PREDSTAVLJENA GODINA POSVEĆENOG ŽIVOTA

Pročelnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, kardinal Joao Braz de Aviz, i tajnik te kongregacije mons. Jose Rodríguez Carballo, održali su u petak, 31. siječnja, pri Tiskovnom uredu Svete Stolice konfe-reniciju za novinare na kojoj su predstavili Godinu posvećenog života, koja će, prema Papinoj odluci, biti obilježena 2015. godine. Kardinal Joao Braz de Aviz podsjetio je najprije kako su, prenoseći želje broj-nih redovnika, on i tajnik njegove Kongregacije, u privatnoj audijenciji papi Franji predložili obilježavanje takve godine, a Papa je odmah usmeno i prihvatio tu ideju. Potom ju je i objavio 29. studenoga 2013. na završetku susreta sa 120 vrhovnih pogla-vara muških redovničkih zajednica, što je prihvaćeno dugim pljeskom nazočnih. Kardinal je potom izvijestio o planovima za Godinu posvećenog života. Is-taknuo je pritom tri cilja. Prvi je “sa zahvalnoću se spomenuti nedavne prošlosti”, počevši od Drugoga vatikanskog sabora i, osobito pedesete obljetnice koncilskoga dekreta Perfectae caritatis o obnovi posvećenog života. Drugi je cilj “s nadom pri-grliti budućnost” sa sviješću da kriza kroz koju prolazi društvo i sama Crkva dotiče u punini i posvećeni život. Pročelnik Kongregacije za posvećeni život istaknuo je da se ta kriza ne smije shvatiti “kao predsoblje smrti, nego kao kairos, prava prigoda za duboki rast, a s time i za nadu potaknutu sigurnošću da posvećeni život nikada neće moći nestati iz Crkve, jer ju je želio sam Isus kao neizostavan dio svoje Crkve.” Treći je cilj Godine posvećenog života “sa strašću živjeti sadašnjost”, a to podrazumijeva zaljubljenost, istinsko prijateljstvo, duboko zajedništvo. To je upravo ono što “čini lijepim život tolikih muškaraca i žena koji zavjetuju evanđeoske savjete i iz bližega slijede Krista u tom životnom staležu. Tajnik Kongregacije za posvećeni život, mons. Jose Rodriguez Carballo, najavio je da će Papi biti predloženo da Godina posvećenog života započne početkom listo-pada 2014. godine, o obljetnici objavljivanja Konstitucije Drugog vatikanskog sabora o Crkvi Lumen gentium, gdje se u šestom poglavlju govori o posvećenom životu, a da završi u studenome 2015. godine.

Na upit kako se pripremaju za Godinu posvećenoga života, kazao je da pri-prema za opću skupštinu Reda podrazumijeva i pripremu za Godinu posvećenoga života; predviđeni su brojni skupovi na kojima se će raspravljati o različitim vidicima posvećenog života. Pokušavamo osmisliti način kako obnoviti kontemplativni život u franjevačkoj karizmi, te tako osnažiti bratski život i zajedništvo između nas i sljedbe-nika drugih religija i kultura, kao i između nas i stvorenoga – kazao je fra Michael.

IKA


30


Među glavnim aktivnostima u Godini posvećenog života mons. Carballo naveo je službeni početak Godine posvećenog života koji bi bio obilježen svečanom misom u Bazilici sv. Petra u Rimu, vjerojatno 21. studenoga 2014. U studenome bi se održala i Plenarna skupština Kongregacije za posvećeni život koja će imati za temu “Novum u posvećenom životu počevši od II. vatikanskog sabora”, misleći pritom na Isusovu izreku: “Novo vino u nove mješine”. Održat će se i različiti susreti u Rimu, kao što je susret mladih redovnika i redovnica: novaka, privremeno zavjetovanih, i onih koji imaju manje od 10 godina vječnih zavjeta. Bio bi potom susret odgojitelja i odgojiteljica, Međunarodni kon-gres o teologiji posvećenog života na temu “Obnova posvećenog života u svjetlu II. vatikanskog sabora i izgledi za budućnost.” Na koncu, mons. Carballo najavio je i međunarodnu izložbu: “Posvećeni život – Evanđelje u povijesti čovječanstva”. Na kraju Godine posvećenog života predviđena je misa koju će predvoditi Sve-ti otac, a vjerojatno će biti 21. studenoga 2015., o 50. obljetnici objavljivanja Dekreta II. vatikanskog sabora Perfectae caritatis. Tajnik Kongregacije za posvećeni život najavio je i kako se očekuje da će papa objaviti novu apostolsku konstituciju o kontemplativnom životu, te da je u pripremi i revizija dokumenta koji se bavi odnosima između biskupa i redovnika, kao i doku-ment koji će se baviti upravljanjem dobrima od strane posvećenih osoba.

IKA


31


7. SJEDNICA UPRAVE

Sedma sjednica Uprave naše Provincije održana je u Splitu 17. veljače 2014. g. Nazočni su bili svi članovi Uprave. Kao Gosti, na sjednici su sudjelovali generalov delegat za našu Provinciju fra Darko Tepert i fra Berislav Ostojić. Sjednica je započela uvodnom molitvom. Nakon usvajanja dnevnoga reda Sjednice, pročitan je zapisnik 6. sjednice koji je, uz manje izmjene, jednoglasno usvojen.

1. OPĆE STANJE U PROVINCIJI Provincijal je izvijestio o općem stanju u Provinciji i zdravlju braće. Uz određene zdravstvene poteškoće braće, koje su uglavnom posljedica staračke dobi, većih poteškoća nema. Podneseno je kratko izvješće o četvorici naših postulanata i o bogoslovima.

2. MISIJA U ARGENTINI Fra Darko je primio i Upravi prenio izvješće Generalova delegata za našu Mi-siju u Argentini. Uz male nedoumice, rad naše braće u Argentini ocijenjen je do-brim. Budući da nas je u Provinciji premalo i da smo u poodmakloj dobi, pitanja o daljnjoj našoj nazočnosti u Argentini ostaju otvorena. Rješavati ćemo ih u hodu. Pokušati ćemo sve učiniti da opstane velebno djelo naše braće u Argentini. Način ćemo tražiti. U vrijeme Sjednice u domovini se našao fra Jordan Ostojić. On je pozvan da Upravu izvijesti o pogledu naše braće u Argentini na nastalu situaciju u Misiji. Nji-hovo je mišljenje da njih trojica više ne mogu opsluživati veliko područje dosadašnjeg djelovanja naše braće. Treba im pomoć ili moraju smanjiti opseg djelovanja. Misle da bi u Argentini trebalo osnovati formalni samostan u kojemu bi zajedno stanovali. Uprava se slaže da je potrebno poduzeti neke korake koji će biti na dobro Misije i nastavka našega djela u Argentini.

3. UGOVOR ZA NEREZINE Još nije potpisan Ugovor o ustupanju našega Samostana u Nerezinama Krčkoj biskupiji. Nadamo se da će poteškoće oko potpisivanja Ugovora uskoro biti usklađene i da ćemo ga potpisati.

4. SKRB ZA NAŠU BOLESNU BRAĆU Nakon ponovnog obilaska prostorija i razgovora s braćom u Samostanu sv. Ante na Poljudu, Uprava je jednoglasno odlučila da se za teže bolesnike uredi dio Samostana gdje su prije boravile časne sestre. Također je zaključeno da je potrebno obnoviti krov i neke prostorije Samostana gdje sada stanuju braća.

5. POZIV GENERALU REDA U BRATSKI POSJET NAŠOJ PROVINCIJI Generalni ministar Reda fra Michael Perry zaželio je posjetiti našu Provinciju. Uprava je odlučila da će mu poslati poziv da nam dođe u bratski pohod. Kada će to


32


biti, odlučiti će Generalni ministar.

6. PROMJENA STATUTA PROVINCIJE Naša, sada već bivša, Misija u Crnoj Gori pripojena je Albanskoj franjevačkoj Provinciji. Zbog toga je potrebno mijenjati i Statute naše Provincije. To ćemo učiniti što prije.

7. DODATAK UGOVORU O NAJMU BADIJE Uprava Hercegovačke franjevačke Provincije Uznesenja BDM predložila je da potpišemo aneks Ugovoru o najmu Badije. Svrha toga aneksa jest lakša komunikacija na terenu Europske unije. Naša je Uprava odlučila da se potpiše taj aneks Ugovoru.

8. TROGIR – LEGALIZACIJA PRODANIH TERENA I UREĐENJE IGRALIŠTA Predstojnik Samostana Uznesenja BDM u Trogiru zamolio je Upravu da dopu-sti vlasnicima kuća, sagrađenih na terenu koji su kupljeni od Samostana, da lega-liziraju svoj posjed. Oni imaju uredne papire da su od Samostana kupili građevinske čestice. Uprava je dopustila tu legalizaciju.

9. RAZNO

a. Uprava se suglasna da fra Bojana Rizvana pripusti svećeničkom ređenju koje je predviđeno na Svetkovinu svetih Petra i Pavla.

b. Odobrena je novčana pomoć za obnovu našega Samostana sv. Ber nardina u Kamporu.

c. Samostanu u Pridvorju odobrava se redovita pomoć od 5000 kuna.

d. Razgovarali smo o rješavanju pitanja crkve u Stonu. Pitanje je ostalo otvoreno.

e. Odlučeno je da pristupimo obnovi naše kuće uz Samostan sv. Ante u Puli koja nam je vraćena od Države. Trebalo bi je preurediti za dom u kojemu bi stanovali siromašni studenti. Novac za tu obnovu namakli bismo od prodaje našega zemljišta i kuće u Šijani. Za pastoralne potrebe Crkve u Šijani ostavili bismo onaj dio gdje je bio dječji vrti.

fra Tomislav Šanko,tajnik


33


SJEDNICAJUŽNOSLAVENSKE KONFERENCIJE

PROVINCIJALNIH MINISTARA OFM (JKPMOFM)

Zagreb, 30. siječnja 2014.

U Provincijalatu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Opatovina 41, bila je 30. 1. 2014. godine, sjednica JKPMOFM. Na sjednici su bili svi provincijalni ministri, osim fra Miljenka Šteke koji je u gripi, a zamijenio ga je fra Ivan Ševo, provin-cijski vikar Hercegovačke provincije. Fra Ernest Siekierka, naš generalni defi nitor, nije došao nego je samo izručio pozdrav i zaželio plodan rad. Nazočan je bio i fra Nikola Vukoja, tajnik Konferencije. Fra Lovro Gavran, predsjednik Konferencije, započeo je s molitvom u kojoj smo se spomenuli pokojnoga fra Zvjezdana Linića, pokojnoga Ratka Šteke, oca fra Miljenka Šteke, i ostale preminule braće iz naše Konferencije. Osobito je pozdravio domaćina fra Željka Železnjaka koji nas je bratski ugostio, kao i toliko puta ranije, i fra Ivana Ševu, vikara Hercegovačke provincije. Njega je zamolio da naše pozdrave i dobre želje prenese fra Miljenku. Zatim se prešlo na dnevni red kako je bio najavljen. Donosimo najvažnije točke.

1. Osvrt na Plenarno vijeće Reda (PVR-a), Konstancin-Jeziorna, Poljska, 17. - 30. 11. 2013.

Fra Lovro Gavran je kratko izvijestio o slavlju i radu PVR-a. Jedno od zahtjevni-jih pitanja bilo je pitanje broja i metoda izbora generalnih defi nitora. Kao temeljni kriteriji prihvaćeni su geografska udaljenost pojedinih jedinica konferencija i broj braće u pojedinim konferencijama. Broj defi nitora smanjen je na osam. Ovako je odlučeno: Latinska Amerika – 2 generalna defi nitora, Europa – 3 (prije je imala 4), Afrika, Azija i Sjeverna Amerika po jednoga. Za osnivanje i postojanje konferencija provincijalnih ministara predlaže se novi kriterij. Ne više 5 provincija, kao do sada, nego se traži minimum 500 braće da se oblikuje kon-ferencija. Drugo pitanje ticalo se časne braće laika jer je PVR smatralo da je dobro da budu zastupljeniji na Generalnom kapitulu. Stoga je odlučeno da svaka konferencija koja ima više od 500 fratara na Generalni kapitul šalje po dvojicu braće laika, a konfe-rencije koje imaju manje od 500 fratara slat će samo jednoga. Nama je jako stalo da naše dvije slavenske konferencije imaju svoga generalnoga defi nitora, jer nas ima dosta, a i udaljenost je prilična. Naime, pokušavalo se ići s prijedlogom da Europa predloži 6 kandidata od kojih bi se birala trojica generalnih defi nitora i oni ne bi bili za pojedine zone, nego za sve franjevce u Europi. To nije do kraja defi nirano i sljedeći Generalni kapitul će to morati točno odrediti. Uglavnom, za


34


sljedeći Generalni kapitul mi računamo da ćemo imati svoga generalnog defi nitora, pa treba tražiti našega kandidata. Za one konferencije koje ne budu imale svoga gen. def., imenovat će se delegat. No, treba točno odrediti koje su mu obveze i koje kompetencije. To još nije posve dorađeno.

2. Događanja u pojedinim provincijama

Provincijalni ministri su izvijestili o nekim događanjima i planovima u svojim provincijama. Ovdje donosimo najvažnije. Fra Željko Železnjak (Zagreb) – Zahvalio je provincijalima što su izabrali sjedište Hrvatske franjevačke provincije za ovu svoju sjednicu. Spomenuo je da fra Ivan Sesar obavlja generalnu vizitaciju, a Provincijski kapitul počinje 21. 4. 2014. Nedavno je proslavljeno 90 godina života fra Bonaventure Dude. Bilo je u planu da se napravi jednostavno, u krugu braće, ali kad se to saznalo, počeli su se mnogi zanimati, i to je na kraju organizirano vrlo svečano s dosta uzvanika. Dobio je i zlatnu plaketu grada Zagreba. Fra Joško Kodžoman (Split) – Od početka mandata događaju se neki neugodni slučajevi koji skreću pozornost s onih ljepših stvari kojih ima puno u Provinciji. To nas treba poticati da budem više odgovorni jedni za druge jer se čini da je premalo iskrene bratske uzajamne odgovornosti, osobito za braću koja se nađu u poteškoćama bilo koje vrste. Ni sami se ne usudimo zatražiti pomoć u braće, ali ni braća se ne usude približiti se onima koji su u muci. O tome treba više s braćom razgovarati. Medije za-nimaju samo senzacije i time se bave, a o lijepim stvarima ne govore i ne pišu. Tre-bamo se mi više potruditi da pružamo istinitu sliku o sebi.Spomenuo je želju i mogućnost da i na karitativnom polju djelujemo ujedinjeno. Sva braća puno pomažu, ali mi kao provincije ili Konferencija ne umijemo nastupiti za-jedno s nekom malo većom donacijom, koja će biti zamijećena i u javnosti. Fra Joško je iskreno zahvalio provincijalima i svoj braći koja su iskazala svoju solidar-nost i pomagala prilozima za izgradnju crkve Gospe Velikoga Zavjeta u Kninu. Oso-bito je spomenuo braću Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Gradnja dobro napreduje. Još treba zvonik, a onda dolazi unutarnje i detaljno uređenje cijeloga prostora. Sve se više dobrotvora javlja koji žele pomoći da se crkva dovrši i dovede u stanje da se u njoj može redovito slaviti liturgija, jer ipak je ta crkva znakovit simbol Hrvatske. Ponovno je podsjetio sve provincijale da razmisle o mogućnosti da se malo više surađuje na zbrinjavanju naše starije bolesne braće. Možda misliti i na neki sanatorij palijativne skrbi. Čini se da za to još nismo spremni, ali i to će sigurno doći na red. Fra Andrija Bilokapić (Zadar) – Oni su svoje samostane i kuće u Crnoj Gori darovali Albanskoj provinciji, i četvorica braće iz tih kuća prešli su u tu Provinciju. I oni osjećaju posljedice visoke prosječne dobi braće i rade na tome da samostan u Splitu (Poljud) urede kako bi mogao biti prikladan za stariju i bolesnu braću. Pokazali su bratsku solidarnost te su darovali 20.000 € braći na Filipinima i 90.000 € fra Iliji Barišiću za misije u Africi. Još uvijek su u pregovorima o predaji nekih samostana Krčkoj biskupiji. Ne-


35


rezine su pred rješenjem, a Cavtat su na 25 godina iznajmili našim Palotincima. Fra Ivan Ševo (prov. vikar – Mostar) – Nedavno su imali veoma uspješan znanstveni skup o fra Dominiku Mandiću i pri tom su otkrili puno dragocjenih po-dataka. U Chicagu je proslavljen 100. rođendan fra Častimira Majića. Uskoro, 7. 2. 2014., bit će svečano slavlje spomena ubijenih, osobito onih za koje je pokrenut postu-pak kanonizacije, a na slavlje dolazi i Generalni postulator iz Rima. Fra Stane Zore (Ljubljana) – Oni spremaju znanstveni skup o 500. obljetnici Provincije koji će biti 11. 9. 2014. (na Trsatu), 12. – 13. 9. 2014. u Ljubljani, a 14. 9. 2014. bit će svečana euharistija. Pripremaju i tiskanje Povijesti Provincije. Imaju i dosta pastoralnih inicijativa, a braća u privremenim zavjetima hodočastit će u Provinciju Bosne Srebrene gdje je i njihov početak. Zahvalio je fra Lovri koji će ih bratski ugostiti. Imaju i oni svojih pro-blema, ali puno toga lijepoga se događa. Fra Lovro Gavran (Sarajevo) – Kratko je izvijestio o rješavanju stanja u Uredništvu „Svjetla Riječi“. Velik im je problem pitanje mirovinskoga osiguranja braće. Zbog nesređene situacije u BiH oni su odlučili prijeći na vlastiti fond mirovin-skoga osiguranja. Savjetovali su se sa raznim stručnjacima i sami računali i zaključili da im se to više isplati. Muslimanski vjerski službenici i pravoslavni svećenici imaju sve osigurano, jedino katolički svećenici i redovnici od države nemaju ništa. I jer s takvom državom ne mogu riješiti taj problem, odlučili su ići sami.I fra Ivan Ševo je dodao da i oni u Hercegovini idu u istom pravcu.

3. Dogovor za susret sa Sjevernoslavenskom konferencijom provincijalnih ministara OFM Već smo ranije dogovorili datum i mjesto toga susreta (Krakov, 21.-25. 9. 2014.), a sada treba dogovoriti teme za susret. Nakon razgovora odlučeno je da svakako predložimo ove teme: 1) Priprava za Gen. kapitul i 2) dogovor o kandidatima za našega gen. defi nitora. 3) Trebat će nastaviti i razgovor o organiziranju znanstvenog skupa, o čemu je bilo govora na zadnjem susretu konferencija, kad je bilo predloženo nekoliko tema. U razgovoru o tome izbistrila se tema s radnim naslovom: Nova evangelizacija u slavenskim zemljama nakon komunizma. S obzirom na pitanje: kako to izvesti, komu povjeriti pripravu i organizaciju, gdje i kada to organizirati, zaključeno je da to radi-mo zajedno s braćom Sjevernoslavenske konferencije. Zadužen je fra Nikola da neke ideje stavi na papir i da to pošalje provincijalima. Poželjno je da do susreta u rujnu imadnemo barem dobar prijedlog programa toga skupa. 4) Spomenuto je da bi bilo dobro opet podsjetiti braću iz Sjevernoslavenske konferencije da smo spremni, i to bismo i voljeli, prihvatiti ih na ljetovanje u našim samostanima. Oni bi tada mogli biti na raspolaganju turistima iz svojih zemalja za sv. misu i ostale duhovne potrebe. Jednako tako podsjetiti na potrebe za ispovjednicima u Međugorju, osobito ljeti.


36


4. Načelni dogovor o kandidatima za generalnoga defi nitora – Fra Lovro je podsjetio da se vrijeme Generalnoga kapitula približava i da je dobro misliti na naše kandidate za službu generalnoga defi nitora. Na PVR jasno je rečeno na koje uvjete i kriterije treba svakako pripaziti, a to su: poznavanje barem jednoga od službenih jezika Reda i iskustvo u upravljanju i vođenju provincije. Na provincijalima je da razmišljaju o tome kako bismo mogli izabrati kvalitetne kandidate. Jednako tako treba razmišljati i o imenima dvojice braće laika iz naše Konferencije koji bi bili naši delegati na Gen. kapitulu.

5. Nacrt Statuta Povjerenstva PMOS-a i izbor delegata za Međunarodno vijeće PMOS-a

Fra Mijo Džolan je poslao nacrt Statuta Povjerenstva PMOS-a da ga provincija-lni ministri odobre. Pogledavši ga, oni su zamijetili da u njemu ima dosta nedorečenosti i nedosljednosti. Stoga ga vraćaju na doradu. Kako je isti dan bio predviđen i susret naših provincijskih koordinatora PMOS-a, zadužen je fra Stane Zore, povjerenik Ko-nferencije za PMOS, da im to usmeno prenese i da oni dorade nacrt Statuta. Što se tiče našega delegata za Međunarodno vijeće PMOS-a, koje će biti u Jakarti od 19. do 26. lipnja 2014., neka naši provincijski koordinatori predlože kandidate pa će Konferencija imenovati jednog brata. Na njihov prijedlog Konferencija je imenovala fra Tadeja Strehovca, člana Slovenske provincije.

6. Susret provincijskih defi nitorija i formativni susret gvardijana na razini JKPMOFM

Odluka je Konferencije na susretu sa Gen. ministrom i Gen. defi nitorima, Split, 17. – 22. 9. 2011., a to su na dosadašnja dva ostvarena susreta svih naših provinci-jskih defi nitorija i oni predložili, da se jednom godišnje organizira susret provincijal-nih ministara i njihovih defi nitorija, kako bi razmišljali o interprovincijalnosti i većoj suradnji na području života i djelovanja braće, kao i godišnji formativni susret gva-rdijana. Odlučeno je da susret provincijskih defi nitorija bude u Samoboru u kući sus-reta Tabor, 6. – 8. 10. 2014., ili u Sinju, ako bude slobodno mjesto, od 7. – 9. 10. 2014. To će organizirati Međuprovincijsko tajništvo za odgoj i izobrazbu. Što se tiče formativnog susreta gvardijana, on se odgađa za sljedeću godinu, a kao mjesto susreta spomenut je Sinj.

7. Nacrt Ratio formationis franciscanae

Fra Joško Kodžoman, odgovorni za formaciju i studije na razini Konferencije, izvijestio je da su u Međuprovincijskom tajništvu za FS dovršili nacrt RFF. Naime, uzeli su predložak RFF Slovenske provincije, podijelili među sobom pojedina pogla-vlja i doradili tekst. Sastali su se i objedinili cijeli tekst.


37


Iako se ne traži da svaka konferencija ima svoju vlastitu RFF, nego je trebaju imati samo pojedine provincije, oni su smatrali da je dobro zajedno pripremiti ono zajedničko što je potrebno da imaju sve provincije, a na to će svaka pojedina provin-cija dodati svoje specifi čnosti. Fra Joško će se pobrinuti da se to prevede na talijanski i onda će svaka provincija na to dodati svoje specifi čno i to poslati u Generalnu kuriju na odobrenje. Uz susret provincijskih tajnika za formaciju i studije organizirat će se i su-sret provincijalnih ministra sa svim odgojiteljima naših provincija. Fra Joško i Međuprovincijsko tajništvo za FS će taj susret organizirati i na vrijeme obavijestiti sve provincijale. Na kraju je fra Lovro, predsjednik Konferencije, zahvalio svoj braći na sudjelovanju. Osobito je zahvalio fra Željku Železnjaku, domaćinu susreta, na bra-tskom gostoprimstvu i zaželio mu sretan i blagoslovljen ishod skorog Provincijskog kapitula.

fra Nikola Vukoja, tajnik JKPMOFM

PORUKA ZA DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA

Poštovane redovnice, redovnici i posvećeni laici, drage sestre i braćo u Kristu!

1. Pontifi kat redovničkoga pape Franje donosi hodočasničkoj Crkvi poticaje pred kojima se ne ostaje ravnodušnim. Premda se osobama posvećenog života dosad nije odviše obraćao na izričit način, već i njegovo općenito djelovanje odiše redovničkim duhom. Uz to, najavom da će 2015. godina biti godinom posvećenog života Papa daje poruku o važnosti redovništva u sadašnjem trenutku povijesti Crkve.

2. Razmišljajući o Papinim poticajima, primjećujemo prije svega radosno naviještanje evanđelja, i to svakodnevno, neumorno, primjerom i riječima, s osobitim naglaskom na rubne, kako je i Isus činio. U skladu s tim je i prvi veći dokument koji je sam pripremao Evangelii Gaudium (Radost evanđelja, Apostolska pobudnica o navještaju evanđelja, 24. studenoga 2013. [EG]). Osim toga Papa poziva na ozbiljno duhovno razlučivanje, ne bojeći se upozoriti na zastranjenja, često skrivena i dobro »zaštićena« pod prividom dobra. Na kraju, Papa donosi i poziva na donošenje novih odluka u Crkvi.

Ne pokazuju li ove sastavnice (navještaj, razlučivanje i odlučivanje) da Papa isusovac zapravo cijelu Crkvu uvodi u velike duhovne vježbe? U njima se naime poduzima navještaj evanđelja, ostvaruje duhovno razlučivanje i donose odluke. Vjerujemo da je ovogodišnji Dan posvećenog života izuzetna prilika da posvećene osobe posta-nu svjesne kako su pozvane hrabro sudjelovati u tim »duhovnim vježbama« i biti pretečama obnove Crkve, koju Papa gotovo nestrpljivo priželjkuje (usp. EG 25).


38


3. Svi smo pozvani iznova otkriti radost evanđelja, radost milosrdne ljubavi Božje koja je veća od svih naših nevjernosti. To se osobito odnosi na one među nama koji su postali umorni i tužni, koje je uhvatio strah ili su zalutali. Poziv je to »još danas obnoviti svoj osobni susret s Isusom Kristom…« »Nema razloga zbog kojeg bi netko mogao misliti da taj poziv nije za njega, jer ‘nitko nije isključen iz radosti koju je Gospodin donio’« (EG 3). Iznova otkriti evanđelje u kojemu »radost izbija iz preobilja Isusova Srca« (EG 5) znači otkriti poziv Boga ljubavi prepoznajući ga u bližnjima, osobito siromašnima, te odgovoriti na nj, izlazeći iz sebe da bismo tražili dobro svih (usp. EG 39). To je ono najvažnije, najljepše i najveće. To zaslužuje prvenstvo pred svim drugim, osobito pred mnoštvom sporednoga. Tako se širi »miomiris evanđelja« u nas kao pojedince i u naše zajednice. Udahnuti tu svježinu i miris Duha Svetoga apsolutni je prioritet, osobito za osobe posvećenog života i zajednice koje su počele »otežano disati«.

4. Smanjeni dotok čistog duhovnog zraka zahtijeva ozbiljno razlučivanje, propiti-vanje svega, uključujući i ono što se čini dobrim i što je od mnogih hvaljeno. Papa spominje stanja kao što su međusobni sukobi, neplodni pesimizam ili zavodljivo samosažaljenje i tz v. »duhovna svjetovnost«. Možda je najteže upravo ovu potonju, »duhovnu svjetovnost«, prepoznati kao napast jer se ona, prema papi Franji, skri-va pod prividom pobožnosti i čak ljubavi prema Crkvi, a u stvari je traženje ljudske slave i osobnog blagostanja (EG 93). Duhovna svjetovnost posebno se hrani gnozom i neopelagijanizmom. Gnoza bi označavala vjeru koja ostaje zatvorena u subjektivnom sklopu spoznaje i iskustva, a neopelagijanizam oslanjanje na vlastite snage i osjećaj nadmoći zbog izvanjske, prividne savršenosti. Ni u jednom od tih stavova nema is-tinskoga zanimanja za Isusa Krista ni za druge, pa se iz toga rađa elitizam, klerikali-zam, volja za moću, činovnički duh i uznositost. Pritom se odbija bratska opomena, obezvrjeđuju oni koji postavljaju pitanja i ističu pogrješke drugih. Traženje ljudske slave i ekonomske sigurnosti, kao i nerealni projekti, uvjetuju osobe i onesposobljuju ih za prihvaćanje križa.

»Užasna je to iskvarenost pod prividom dobra« (EG 97), »puno pogubnija od bilo koje samo moralne svjetovnosti« (usp. EG 93). Takav stav je suprotan Isusovu Duhu te usmrćuje dušu, osobe i Crkvu (Papa u Asizu 4. listopada 2013.). Dakako da ovak-vo hrabro suočavanje s problemima nema svrhu zadržati se na dijagnozi. Kad se evanđeoskoj radosti ispriječe spomenuta zastranjenja, nije dovoljno »samo razlučiti poticaje dobroga duha od zloga, nego – i to je ono odlučujuće – izabrati poticaje do-brog duha i odbiti one zloga« (EG 51).

5. Zato se Papine »duhovne vježbe« usmjeruju prema odlukama i njihovu provođenju u djelo. Nebrojeno puta papa Franjo ponovio je poziv da se bez straha odlučimo izići iz zatvorenosti u sebe: »Više od straha da ćemo pogriješiti nadam se da će nas pokre-tati strah da se ne zatvorimo u strukture koje nam daju lažnu zaštitu« (EG 49). Kamo poći? Prema Isusu. No zar već nismo uz njega? Ako nas ne pogađa bijeda siromaha, ako ne osjetimo bilo naroda, ako nas ne ranjava njegova riječ i ne nosi njegov Duh,


39


onda nismo. Izići iz sebe podrazumijeva napuštanje komotnosti i iskorak prema rub-nima. Potrebno nam je s nježnošću i skrbi dotaknuti Isusovo siromašno i bolesno tijelo u patnicima. Ako je Papa prepoznao kao Božju volju za cijelu Crkvu da ona bude siromašna i za siromašne, koliki je to tek izazov za redovnike, redovnice i sve osobe posvećenog života, koji su javnim zavjetima obećali nasljedovati siromašnoga Krista! Radi se o nečem tako jasnom što nipošto ne treba komplicirati: »Bojim se da će i ove riječi ostati samo predmetom kojega komentara bez stvarnog praktičnog učinka« (EG 201), priznaje Papa. Nisu li osobe posvećenog života prve pozvane da se to ne dogodi?

Prihvaćanje iznenađujuće novosti evanđelja i odustajanje od vlastitih shema znači darivanje svog života do mučeništva, ali u radosti, ne tražeći neprijateljstva; znači ulaženje u svakidašnjicu ljudi nudeći im beskrajno Božje milosrđe. O Bogu se ima govoriti u prisnosti s ljudima, u ljubavi i kroz svjedočanstvo, čineći ga dostupnim, olakšavajući pristup sakramentima (EG 47). Pozvani samo na pravo »pastoralno i misionarsko obraćenje« (EG 25), pri čemu nije dovoljno »jednostavno upravljati«, nego je potrebno misionarskim žarom oživljavati strukture, ali i »suditi« strukturama (usp. EG 26) ako guše radost evanđelja, ne bojeći se čak ni njihova urušavanja. U tom odlučnom procesu (usp. EG 30) potrebno je obnoviti ne tek nešto, nego sve: običaje, stilove, dnevni raspored, način komunikacije. U svemu kriterij mora postati evangeli-zacija, a ne samoodržanje, odričući se komotnog kriterija »tako se uvijek radilo« (EG 33). Valja se osloboditi običaja koji nisu izravno vezani uz srž evanđelja, prisjećajući se da su »odredbe koje je Krist dao vrlo malobrojne« (EG 43) i da je u izvanjskom djelovanju milosrđe najveće od svih kreposti (EG 37). Na taj način naše srce postaje misionarsko (EG 45).

6. Ako se na Papine poticaje gleda površno, može se ostati zatečen, pa čak i zbunjen. Ako ih se pak gleda iz srca evanđelja, može ih se prihvatiti s povjerenjem, hrabrošću i radošću jer one i danas, jednako kao prije dva tisućljeća, nude puno novoga i oslobađajućeg.

Ovu novost i oslobođenje može osjetiti i Crkva u našoj domovini koja u aktualnom trenutku trpi razne kritike, pa i žestoke napadaje. Ne ulazeći u motive pojedinaca ili skupina, želimo se pitati nije li u kritici prema Crkvi prisutna i iskrena želja naših sugrađana da budemo autentičniji? Nije li tajna privlačnosti pape Franje upravo u onom evanđeoskom, redovničkom duhu kojega su ljudi željni?

Redovnici mogu i trebaju biti preteče obnove Crkve. Samo ako ne dopustimo da nam se ukradu radost evangelizacije, radost nade, radost zajednice, radost bratske ljubavi i naposljetku radost evanđelja, bit ćemo sposobni, koliko god nas to stajalo, za iskorak i duboku obnovu, koja je sposobna dovesti do naše preobrazbe, a po nama i do preo-brazbe naših zajednica. Krist je već platio svu cijenu obnove za nas. Zagledani u njega, jedini smisao našeg posvećenog života, i mi možemo dati svoj obol.


40


7. Predragocjena pomoć na tom putu je Marija, naša majka u redu spasenja, ko-joj su posebno posvećene osobe srodne u otajstvenim zarukama s Riječju Božjom i donošenju na svijet samoga Krista (usp. EG 285). Od Marije možemo naučiti revolu-cionarnu snagu nježnosti i poniznosti koja će preobražavati naša srca i naše zajednice kako bi Crkva sve više postajala ozračjem gostoljubivosti i okriljem rađanja jednoga novog svijeta (usp. EG 288).

S ovim mislima u srcu, želimo vam blagoslovljen Dan posvećenoga života!

Na spomendan sv. Franje Saleškog, 24. siječnja 2014.

U ime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga životai družbe apostolskoga života, msgr. Mate Uzinić, predsjednik

U ime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, o. Vinko Mamić, predsjednik

IZABRAN PROVINCIJAL I UPRAVA HRVATSKE PROVINCIJE SV. JERONIMA

FRANJEVACA KONVENTUALACA

Redoviti provincijski kapitul Hrvatske provincije svetoga Jeronima franjevaca konventualaca, na svojoj trećoj sjednici, koja je započela u ponedjeljak, 12. ožujka u 15 sati molitvom Srednjeg časa i zazivom Duha Svetoga, izabrao je za provincijalnog ministra fra Josipa Blaževića. Fra Josip Blažević rođen je 16. ožujka 1969. godine u Šiškovcima pored Vinko-vaca. U Red franjevaca konventualaca stupio je nakon završetka srednje škole i odsluženja vojnog roka 1988./89. godine. Prve redovničke zavjete položio je 25. kolovoza 1991. u Cresu, a svečane 4. lis-topada 1994. u Zagrebu. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1995. godine. Za svećenika ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nad-biskup i metropolit, 29. lipnja 1996. godine u Zagrebu. Od 1996. do 2000. godine vrši službu župnoga vikara u Župi sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu. Od 2000. godine nastavlja poslijediplomski studij na Papinskom sveučilištu „Gregoriana“ u Rimu. Li-cencu iz fundamentalne teologije postigao je 2002. godine s temom Vjera kao tera-pija. Sučeljenje kršćanskoga gledišta i nauka Sri Sathya Sai Baba. Na istom sveučilištu nastavlja doktorsku disertaciju dok nije zbog postoralnih potreba u Provinciji 2003. premješten na službu župnoga vikara u Župu Bezgrešnoga Srca Marija u Vinkovce.


41


S najvišom ocjenom (summa cum laude) doktorirao je 2009. godine na spome-nutom sveučilištu s temom Iskustvo ljudskoga tijela u međukulturalnome kontekstu. Kritičko sučeljavanje teorija o „energijskim centrima“ (čakrama) i fi lozofsko-teoloških spoznaja Maxa Schelera i Karola Wojtyle. Ravnatelj je Centra za međureligijski dijalog „Hrvatski areopag“. Au-tor je više knjiga: Proroci Novog dobra, Sai Baba i/li Isus Krist, Joga i kršćanstvo, Sve što katolik treba znati o reikiju, Halloween – poganstvo staro i novo te enciklopedijskog priručnika New age i kršćanstvo. Organizator je simpozija, semina-ra, studijskih putovanja te urednik više zbornika radova. Bio je duhovnik zagrebačke podružnice Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, član Vijeća Hrvatske biskup-ske konferencije za nauk vjere, član Etičkoga povjerenstva Psihijatrijske bolnice Vrapče itd.Od 2006. godine vrši službu magistra klerika i sudjeluje u radu uprave Provincije, a 2010. godine izabran je za vikara Provincije. Dana 12. ožujka 2014. godine na Redovitome provincijskom kapitulu izabran je za provincijalnoga ministra Hrvatske provincije svetoga Jeronima franjevaca konve-ntualaca. Na posljednjoj sjednici prvog dijela Redovitog provincijskog kapitula koja je održana 13. ožujka 2013. godine izabrana je nova uprava Hrvatske provincije franjeva-ca konventualaca sv. Jeronima. U upravu su izabrani: fra Ferdinand Ćavar, fra Martin Jaković, fra Tomislav Glavnik, fra Nikola Šantek i fra Željko Klarić. Za provincijalnog vikara izabran je fra Martin Jaković, za provincijskog ekonoma fra Tomislav Glavnik, a provincijski egzaktor je fra Željko Klarić.Drugi dio Redovitog provincijskog kapitula održat će se u Samostanu Svetog Duha u Zagrebu od 25. do 28. svibnja 2014. godine.

tajništvo


42


POSJET VISOVAČKIH NOVAKA NOVACIMA NA TRSAT

U posjet novacima na Trsat krenuli smo u utorak, 4. ožujka 2013. godine, nas šestorica novaka i odgojitelji fra Jure J. Šimunović i domeštar fra Stojan Damjanović. Na Trsatu nas je dočekao fra Zoran Bibić, magistar novaka, zajedno s trsatskim no-vacima, a malo kasnije nam se pridružio i njihov vicemagistar fra Krunoslav Kolarić. Nakon ručka uslijedilo je vrijeme druženja, a nakon toga smo bili u katedrali na klan-janju Presvetom Oltarskom Sakramentu koje su animirali novaci s Trsata zajedno sa svojim magistrom. Nakon klanjanja na programu je bila molitva Večernje, a zatim večera i bratsko druženje. U srijedu, 5. ožujka, spustili smo se Kružićevim stubama (561 stepenica) do grada Rijeke. Po dolasku u grad pogledali smo prvo župnu crkvu Uznesenja BDM iz 10. st. Potom smo pogledali Katedralu sv. Vida, prvostolnu crkvu Riječke nadbisku-pije (1922. proglašena katedralom, 1996. metropolijskom crkvom), u kojoj se posebno čuva Čudotvorno Raspelo iz 13. st., točnije 1296. godine, s kojeg je iz Kristova boka, prema latinskom tekstu koji je zapisan na kamenu, potekla krv nakon što ga je ka-menom udario ljutiti Lončarić. Taj kamen se čuva u kruni koja se nalazi do raspela, a koja je nekoć stajala na Kristovoj glavi. U sklopu katedrale nalazi se i muzej s brojnim relikvijama, starim knjigama, misnim ruhom te slikama od neprocjenjive vrijednosti. Iz katedrale smo se uputili prema kapucinskoj Crkvi Gospe Lurdske u sklopu koje se nalazi postulatura i grob Sluge Božjega fra Ante Josipa Tomičića. Nakon ručka slije-dio je rekreacijski dio – nogometna utakmica na igralištu između trsatskih novaka i novaka s Visovca. Nakon rekreacijskog dijela slijedila je krunica u 16.15 sati. U blizini samostana nalazi se župna Crkva sv. Jurja podno Trsatske gradine koju smo također posjetili i čije nam je osobitosti pobliže opisao župnik fra Ivan Miklenić. U 18.00 sati slijedila je Večernja te potom Sveta Misa u 18.30 sati koju je predslavio fra Ivan Sršan uz koncelebraciju trojice svećenika. Nakon Sv. Mise otišli smo na večeru, a poslije večere smo zajedno gledali duhovni fi lm „Susret“ koji na zanimljivi način prikazuje Isusovu živu prisutnost u našem životu. U četvrtak, 6. ožujka, nakon Jutarnje i doručka, prva destinacija bio je otok Košljun. Ondje su nas dočekali fra Stjepan Žužić i fra Klement Sršen, gvardijan samo-stana, koji nas je upoznao s crkvom, muzejom sakralne umjetnosti te fl orom i faunom otoka. Kratko smo razgledali ljepote otoka, u 12.00 sati u crkvi izmolili Srednji čas i Službu čitanja, a poslije molitve otišli na ručak. Nakon ručka srdačno smo s poz-dravili s braćom s otoka Košljuna i zahvalili im na srdačnoj dobrodošlici. Potom smo se uputili prema krčkoj katedrali gdje nam je kratko fra Zoran Bibić objasnio osobitosti interijera katedrale. Nakon kratkog razgledanja katedrale uputili smo se prema samo-stanu i Crkvi sv. Franje Asiškog, gdje žive franjevci trećoredci glagoljaši, gdje su nas dočekali fra Joso Živković, vikar samostana i magistar novaka, zajedno sa novacima – fra Mirkom Miškovićem i fra Josipom Dolićem. Novak fra Mirko ukratko nam je ispričao postanak njihova Reda, Provincije i današnje stanje, te povijest i značajke nji-hovog samostana na Krku i crkve. Nakon kratke zakuske kod franjevaca trećoredaca uputili smo se prema Trsatu. Po povratku s cjelodnevnog izleta u 18.00 sati smo izmo-


43


lili Večernju molitvu, nakon koje je u 18.30 sati uslijedila Sveta Misa koju je predslavio fra Jure J. Šimunović, uz koncelebraciju trojice svećenika. U petak, 7. ožujka, dan je započeo Svetom Misom u 7.00 sati koju je predslavio fra Emanuel Hoško uz koncelebraciju trojice svećenika, a u 7.30 sati je uslijedila Juta-rnja molitva u samostanskoj kapelici. Nakon doručka u 9.00 sati magistar trsatskih novaka, fra Zoran Bibić, objasnio nam je povijesni razvoj svetišta koje, u prošlosti kao omanja kapelica, danas nosi titulu manje bazilike, uz koju su vezani ne samo životi vjernika okolice i franjevaca, nego i brojnih drugih važnih osoba hrvatske povijesti i mecenâ bez kojih svetište danas ne bi imalo ovakav izgled koji ima.U 12.00 sati izmo-lili smo Srednji čas i Službu čitanja, a nakon ručka smo se još kratko družili pa smo se, pozdravivši se s novacima i magistrom te ostalim članovima samostanske zajednice, uputili natrag prema Visovcu.

Iz dnevnika jednog novaka


44

NASTUP FRA ALESSANDRA BRUSTENGHIJA U „LISINSKOM’’

Fra Alessandro iz Asiza, poznatiji kao “Glas iz Asi-za”, za kojega kritičari kažu da se u njegovu glasu može osjetiti odraz njegove duše ispunjene ljubavlju, održao je 25. veljače 2014. svoj prvi koncert u Hrvatskoj u Koncert-noj dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu. Taj je koncert, kao duhovno glazbeni doživljaj, orag-niziran u suradnji s našom Provincijom u sklopu projek-ta za promociju zvanja. Karizmatičnog fratra, anđeoskog glasa, slušalo je te večeri u “Lisinskom” skoro dvije tisuće posjetilaca. Njegove su izvedbe suvremene i tradicional-ne duhovne i sakralne glazbe u manje od godinu dana osvojile srca publike širom svijeta. Glazbeni producent Mike Hedges, poznat po radu s grupama U2 i The Cure, zaslužan je što je ovaj skromni fratar sa svojim talentom i glasom iz Bazilike Santa Ma-ria degli Angeli i rodne Umbrije krenuo u svijet. Njegov debitantski album prošle je godine objavila diskografska kuća Decca, a slijedio je božićni album Voice of Joy. Fra Alessandro iz Asiza s albumom Voice of Assisi gotovo je preko noći postao prava glazbena senzacija, a album je u rekordnom roku dospio do prvog mjesta na ljestvici klasičnih albuma u Velikoj Britaniji. Za sebe kaže kako se je u 16. godini života nekako odvojio od vjere i upustio se u svijet fi lozofskih ideja, ali pritom se osjećao jako usamljeno. Jednog dana ležao je u šumi i rekao: “Bože, ako postojiš, daj mi znak!” Kaže kako je tada osjetio njegovu prisutnost i golemu ljubav prema svemu što ga okružuje, a tri mjeseca kasnije gled-

ao je i fi lm o sv.Franji i odlučio živjeti kao taj čovjek. Neko vrijeme mu je trebalo da skupihrabrost i da glasno pita postoji li mogućnost da postane franjevac, ali uspio je i kao 21-godišnjak ušao u franjevačko bratstvo. Danas 35-godišnjak, kaže, tipičan je Umbrijac koji baš i ne voli putovati i najbolje se osjeća u svojoj Bazilici Santa Maria degli Angeli. Kada ne nastupa, u samostanu radi kao stolar i restaurator starog namještaja i starih instrumenata. Najsretniji je u svojoj maloj stolarskoj radionici i stalno pjeva dok radi, kaže tenor čiji glas uspoređuju s onim njegova talijanskog sunarodnjaka Luciana Pavarott ija.

fra Tomislav Šanko

I z ž i v o t a P r o v i n c i j e


45


„FRANJEVAČKA’’ FESTA SV. VLAHA

Naš serafski otac Franjo “Vječni zaljubljenik“ neizlječivo me “zarazio“ /za/ ljubljenošću u sve stvoreno, iznimno u dar braće i sestara, svih njegovih redova.Izžuborena sam kap iz vrela njegove ljubavi, u toj rijeci što plovi i plodi “zemlju suhu, žednu, bezvodnu.” Ostvarujem se darovanošću i darivanjem. S ljubavlju! Zbog svjedočenog, ovogodišnja festa sv. Vlaha bila je /meni/ posebno čudesna; franjevačka.

Radost je i milost bila gledati, slušati i u srce pohranjivati lik i riječi našeg mladoga, produhovljenog brata, fra Tomislava Šanka u parčevoj crkvi na misama trodnevnice uoči feste i na molitvi Večernje u Katedrali na Kandeloru, pred toliko biskupa, svećenika, časnih sestara, puka i franjevačkih svjetovnjaka.Istinski je svjedočio život i zvanje; franjevačko! Na blagdan sv. Vlaha, dok je dio domovine “bio okovan ledom” a grad pozlaćen Suncem i zagrljen Toplinom, Euharistijsko slavlje pred Katedralom predvo-dio je sisački biskup, mons. Vlado Košić, uskoro zavjetovani nam brat u Franjevačkom svjetovnom redu.


46


Na slavlju se pjevala “Peranova misa’’, Sluge Božjeg i našeg dragog brata, fra Ive. Franjevačka braća sestre bili su dio toga slavlja, cvjetovi u tom rascvalom, miomiri-snom Božjem vrtu. U procesiji su se nosile moći svetaca i “naših”, bl. Alojzija Stepinca i bl. Marije Propetog Isusa Petković. Kada je procesija stupila na Stradun, oglasila su se gromko zvona; franjevačka, uznoseći Nebu radost slavlja i zahvalu pripadnosti Vječnoj ljubavi. Nebo nam je uzvraćalo ehom blagoslova. Odnekud je dolahorio povjetarac i razvijao barjake; naš franjevački, otkrivao je puku likove sv. Vlaha i sv. Franje sjedinjene na platnu kao i u Nebu u krilu Očevu.Za našim barjakom išli smo i na Goricu sv. Vlaha u parčevu crkvicu na završno slavlje ovogodišnje feste. Na Sv. Misi opet se pjevala čudesno naša, “Peranova’’. Ako nas je sv. Vlaho na blagdan darovao “onim famoznim čudom od čudesa”, lijepim vremenom, na fi nimentu feste podario nam je južinu i oblake nadojene kapi-ma. Uzdrhtalo more, molilo je vjetar, da se uspne hridima do crkvice, oltara, pokupi sve molitve i blagoslove, pa ih daruje njegovom valovlju, da ih ono u svom gibanju i zibanju pronese svim morima i oceanima, do svih obala svijeta. Na povratku u grad oblaci su nas poškropili onim blagoslovnim kapima. Bar-jaci su tada snažnije vijorili od vjetra. Naš nas je krajičkom, čas pomilovao, čas ošinuo po licu i kosi. Bila je to zahvala i opomena našem zvanju u hodu našom franjevačkom stazi-com. Na Stradun smo ušli pokisli, ali ponosni. Zvona “Male braće“ kao da su pjevala:“Hvaljen budi, Gospodine moj sa svim stvorenjima svojim, hvaljen budi Gospodine moj, po bratu vjetru, oblaku, svakom vremenu Tvojem…” I Franjo je pjevao s njima i s nama: “Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, zahvaljujte Njemu, služite Njemu svi u poniznosti velikoj!” I ovo slavlje uzveličano je darom Pape Franje, pa zar franjevačka karizma nije darovana ovoj festi. Kako ne proplakati od ovolike milosti? Biserne kapi Neba posvećivale su moje, što su iz radosnog srca, franjevačkog, izvirale mojim očima. Pred Sv.Vlahom spustila se parčeva bandijera. Završila je ova l0l4-a festa, ali radost darovanoga, doživljenog ostaje, da je živimo i svjedočimo. Ja, ovu našu franjevačku!

Mir i dobro !

vaša” Mala sestra” Neda


47


S U S R E T I M L A Đ E B R A Ć E U P R O V I N C I J I

Od 20. do 21. studenog 2013, u našem samostanu na Dridu u Trogiru održan je prvi ovogodišnji susret mlađe braće koja su unutar proteklih 20 go-dina položila svečane zavjete u Redu male braće. Nas sedmorica braće susreli smo se na godišnjem susretu kako bismo raspra-vljali o ulozi i položaju mlade braće u djelovanju i životu Provincije. Prisutni su bili fra Tomislav Hrstić, fra Diego Deklić, fra Božidar Šustić, fra Tomislav Šanko, fra Gabrijel Škibola, fra Bojan Rizvan i fra

Ivan Batinić (bogoslov). Susret je započeo ručkom u 12.30 sati te ugodnim popodnevnim druženjem. Braća su razgledala grad, njegov povijesni centar i prelijepu katedralu posvećenu sv. Lovri. Vodič upoznavanju grada bio nam je fra Božidar Šustić dok nam je katedralu potanko približio katedralni župnik don Pavao Piplica. U 17 sati slavili smo Svetu Misu te se nakon toga zadržali u jednosatnom kla-njanju pred Presvetim oltarskim sakramentom. Uslijedila je večera te rasprava o aktu-alnim pitanjima u Provinciji. Sljedeći dan započeli smo Svetom Misom u čast Gospi od zdravlja koju je pred-slavio fra Šimun Škibola u samostanskoj crkvi. Tijekom jutra hodočastili smo u Svetište Gospe od Prizidnice te smo imali prilike upoznati ovaj, mnogima od nas, nepoznati predio otoka Čiova. Nakon molitve srednjeg časa, susret smo zaključili zajedničkim objedom u društvu predstojnika fra Šimuna Škibole i župnika fra Nediljka Jerkana. Ovim im se putem još jednom zahvaljujemo na bratskom gostoprimstvu i raspoloživosti. Od 19. do 20. ožujka 2014., u našem Samostanu sv. Frane u Zadru održan je i drugi po redu susret mlađe braće. Ovoga puta prisutni su bili fra Tomislav Hrstić, fra Diego Deklić, fra Božidar Šustić, fra Tomislav Šanko i fra Gabrijel Škibola. Započeli smo ručkom u 12.30 sati te šetnjom do obližnjeg turističkog nas-elja Petrčane. Nakon večere okupili smo se zajedno s ocem provincijalom fra Andrijom Bilokapićem. Bila je to ujedno prilika da svatko od nas iznese svoje probleme, zabrinutosti i nade. Braća su vrlo otvoreno govorila o svome životu i radu u zajednicama gdje tre-nutno borave.


48


Četvrtak smo započeli Svetom Misom i jutarnjom molitvom te smo nakon doručka imali jednosatno klanjanje. Tijekom jutra prošetali smo gradom i susret završili zajedničkim objedom.

fra Tomislav Šanko


49


DAN „DARA“

Dar. Uvijek se zamislim nad tom riječi. Dar je ono što ja darivam nekome ili ono što meni netko daruje. On može biti velik, malen, bogat, siromašan. Nikad nisam gledao na vrijednost dara, niti sam patio za nekakvim darovima. To mi jednostavno nije bilo bitno, niti sam tome pridavao neku osobitu važnost. Meni je uvijek bila bitna simbolika određenog dara, bilo mi je bitno tko mi je nešto darovao i s koliko je ljubavi to nešto darovano. Uvijek se prilikom primanja dara nađem u neku ruku posramljen. Čime li sam ja to zaslužio, pitam se ? Primiti dar uvijek je od mene zahtijevalo sljedeće : određenu „dozu“ poniznosti. Uvijek mi je bilo

lakše darivati druge nego primiti dar. Zašto? Ne znam. Možda razlog tomu leži u činjenici da se uvijek nakon prim-ljenog dara osjećam dužan onome tko mi je nešto darovao. Svakim novim da-nom, darovan mi je novi dan, nova šansa, nova prilika. Sve gledam kroz prizmu određenog dara. Pa i život je dar, zar ne?

Često taj dar bacim. Jedan dan kroz prozor svoje sobe, drugi dan u blato pokraj ceste… Dar prijateljstva koji put ugušim zlobnom riječju, sablažnjivom izjavom, ružnim primjerom. Nije mi jednostavno vladati sobom. Lakše je uvijek uprijeti prstom u drugoga. Ali onda iznenada dođeš Ti i iznenadiš me darom. Darom brata. Darom brata koji me darom nagradi ili prizemlji. Uostalom, nismo li svi mi jedni drugima dar? Smatram, trebali bi biti. Svatko od nas je jedinstven po svojim darovima, kojima nas je On nagradio. I svatko od nas tim darovima obogaćuje ili osiromašuje drugoga. Ovisi o nama. Opet sloboda izbora. I to je dar. Nije snaga dara u darovanom, nego u darivatelju i ljubavi s kojom se određena stvar dariva. Nenavezanost na stvari. Nisam toliko slobodan. Široko srce, darovati nekome nešto. Tisuću misli i osjećaja prolazi kroz moju glavu. Teško mi je sve ih sa-brati. Doživjeti „Evanđelje“ u živo. Primjerom sam poučen i posramljen. Kako Bog snažno progovara. Kad se najmanje nadaš i preko osobe za koju se najmanje nadaš. Svaki dan na tisuću različitih načina. Pitanje je samo želim li ga vidjeti. Po tom pitanju sam potpuni slijepac. Daleko sam ja još od toga, ali hvala za primjer. Hvala za dar.


50

I z d a v a č k a d j e l a t n o s t

Volio bih biti dar za druge. Ne u smislu da moja darovanost bude na izvanjski način očitovana, nego darovanost iz koje će oni koji primaju dar naučiti da čovjek slobodna srca kroz određeni dar koji dariva, daruje sebe. Jer jedino darivajući sebe, postajemo više Njegovi. I na kraju: za dar hvala Tebi i hvala tebi.

fra Gabrijel Škibola

PRVI BROJ „RADOSNOG BOŽJEG IGRAČA’’

Izašao prvi broj povremenog

glasnika vicepostolature sluge Božjega fra Ivana Perana “Radostan Božji igrač’’ kojim je obilježeno desetljeće od smrti tog našeg franjevca i glazbe-nika. Fra Ivan nije zaboravljen nig-dje gdje je živio i radio, štoviše, go-dine 2010. za njega je pokrenut pro-ces za beatifi kaciju i kanonizaciju i od tada ga nazivamo Slugom Božjim.Na Košljunu, gdje je živio skoro tri desetljeća i s kojega je putovao na svoje redovničke, svećeničke, profe-sorske i druge zadaće, ova obljetnica njegove smrti, 14. rujna, obilježena je sadržajnim Danima Sluge Božjega fra Ivana Perana, od 12. do 14. rujna. Posebno važan događaj bio je prijenos njegova tijela s košljunskog groblja u tamošnju crkvu.


51

I z d a v a č k a d j e l a t n o s t

JUBILARNI PEDESETI BROJ „ZVONA DELORITE”

Štovani čitatelji našeg župnog lista , mir vam i dobro! U rukama imate pedeseti, jubi-larni broj našeg lista “Zvona Delo-rite”. Što drugo možemo ovom prigodom, nego zahvaliti dobrom Bogu i dragim osobama koje se svojski trude oko uredničkih po-slova, tehničke i fotografske obrade. Kako ne zahvaliti svim dopisnicima, dobročiniteljima i anonimnim podu-pirateljima?! Pedeseti broj našeg lis-ta “ Zvona Delorite” obilježit ćemo u nedjelju, 5. siječnja 2014. godine nakon svete mise u 10 sati u crkvi Gospe Delorite. Još jednom na ovom jubileju želimo zahvaliti milosrd-nom Bogu, izvoru i nadahnitelju svakog dobra, jer njemu jedinome, kako reče sv. Franjo Asiški, pripada hvala, čast i blagoslov svaki. Naš pedeseti broj izlazi u ozračju liturgijskog vremena DOŠAŠĆA i BOŽIĆA.

Svima nama to je drago vrijeme kada želimo još dublje zaživjeti naš vjernički i duhovni život. Riječ Božja u Došašću obiluje čežnjom za Spasiteljem kao u Starom Za-vjetu. I danas Crkva vapi: “DOĐI, GOSPODINE ISUSE !” Vrhunac Došašća je Božić, kada nam je dobri Bog po Marijinoj vjeri i tijelu, darovao Spasitelja. Kod navještenja Marija je preko anđela Gabrijela u vjeri prihvatila Božju ponudu da će začeti i roditi Sina: “Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina ko-jemu ćeš nadjenuti ime lsus”/Lk 1, 30-32/. Ime Isus znači Bog spašava. Isus je prozvan i Emanuel, a doslovno znači Bog je s nama. On se utjelovio i rodio radi nas i našeg spasenja. Nije riječ o nekoj nestvarnoj ljudskoj predodžbi, već o povijesnom događaju koji je istinit. Dobri Bog utjelovljenjem svoga Sina ne samo da je želio počastiti, pobožanstveniti našu ljudsku narav, nego nas želi spašavati, uvijek iznova snagom


52

P o s e b a n p r i l o g

svoje ljubavi i milosrđa od grijeha i zla, te svega onoga što ponižava naše ljudsko dos-tojanstvo. Tako je Bog pokazao svoje čovjekoljublje i uvijek iznova ga iskazuje nama, grješnim ljudima. Zato osjećamo u svojoj duši kao vjernici i ljudi da je u Bogu izvor prave životne radosti i smisla našega ljudskog življenja. U ovoj vjerničkoj radosti, štovani župljani, svima vama, djeci, mladima, stari-jima, zdravima i bolesnima, čitateljima našeg jubilarnog lista “Zvona Delorite” želimo čestitati Božić. Želimo našim obiteljima radost i mir u srcu da i ovih božičnih i novogodišnjih blagdana budu još više oaze mira i sreće, te svima skupa dobro zdrav-lje i od Boga blagoslovljenu novu 2014. godinu.

Iz Uvodnika “Zvona Delorite”

560. OBLJETNICAREFORME SAMOSTANA SV. FRANE U ZADRU

Slučaj opservantske reforme Samostana sv. Frane u Zadru 1454. god. stoljećima je bio tabu-tema, jer se nije dogodila spontano. Koristimo ovu obljetnicu da o tome nešto kažemo s povijesne distance. Pokret za obnovom Reda Male braće zaživio je u našim krajevima krajem 14. i početkom 15. st. nadasve preko fratara koji su kao mis-ionari dolazili u Bosnu i bili pobornici reforme. Bosanaka je vikarija već krajem 14. st. imala nekoliko samostana na moru, na području Dalmatinske provincije, kao baze za odmor, oporavak, za skupljanje milostinje i odgoj pomlatka. To su Ston, Rožat kod Dubrovnka, Korčula, Slano, te Pašman i Novigrad zadarski. Krajem 1419. godine susrećemo u Samostanu sv. Frane u Zadru neke fratre opservantem između kojih se imenom spominje fra Frane Radičević. Oni su mirno živjeli s drugim fratrima koji nisu prihvaćali opservantsku reformu, tz v. konventu-alcima. God. 1430. nakon generalnog kapitula u Asizu, nakon kojeg je brzo propalo dogovoreno jedinstvo, u Dalmatinskoj provinciji počinje jačati diferencijacija između pobornika dviju struja i borba za službe i samostane. Fratre opservante predvodio je fra Nikola Trogiranin, dotadašnji provincijal, a konventualce fra Nikola Dračanin, koga su njegovi pristaše izabrali za provincijala. Prvu samostalnu kuću dalmatinski opservanti osnovali su na Ugljanu iste 1430. gdje im je upravo plemeniti Zadranin Šime Benja sagradio Samostan sv. Jeronima. Da bi se distancirali od vlasti konven-tualaca, samostan su inkorporirali Bosanskoj vikariji. Od samostana u okolici Zadra: Pašmana, Novigrada i Ugljana osnovali su Kustodiju sv. Jeronima, kao buduću jezgru Dalmatinske provincije opservanata. Fratri su svakako željeli imati svoju bazu i u Zadru, ali su konventualci u Sv. Frane čvrsto držali vlast u svojim rukama i priječili reformu. Čak su braći na Ugljanu branili skupljati milostinju u Zadru. Zbog toga su franjevci, samostanski trećoredci, koji su bili pod jurisdikcijom opservanata, odlučili opservantima ustupiti svoj mali samostan u predgrađu Zadra pored Crkve sv. Križa,


53


a sami su se povukli u obližnju kuću kod Sv. Ivana. Samostan sv. Križa preuzima 1442. fra Nikola Trogiranin na temelju pisma pape Eugena IV. i tu će biti sijelo opser-vantskog vikara do 1453. Ovaj je samostan bio vrlo nepodoban, skučen, na nezgodnom položaju, bez vrta, okružen bukom obrtnika i galamom trgo-vaca. Osim toga gradske su ga vlasti odlučile srušiti zbog opasnosti od Turaka koji su već bili u Bosni. Vlasti su tražile mjesto gdje bi smjestile ove fratre iz Svetog Križa i u tu svrhu 30. lipnja 1452. izaberu dva prokuratora. No za rješenje tog zadatka našle su se mnoge zapreke, a problem je trebalo što prije rješavati. Pogotovo nije bilo vreme-na za gradnju novog samo-stana, o čemu su inače frat-ri razmišljali. Zbog toga gradske vlasti zaključe da bi bilo najjednostavnije fratre opservante smjestiti u prostrani Samostan sv. Frane, gdje su živjela tek trojica fratara (Fabijanić I, 165), nesklona reformi. Da bi se sve mirno riješilo, vlasti u siječnju 1453. pozovu u Zadar generalnog vikara opservanata fra Marka iz Bologne na zajednički sastanak s dalmatinskim pro-vincijalom fra Jeronimom Šibenčaninom. Tu je postignut dogovor da će se fratri Sv. Križa smjestiti u Samostan sv. Frane. Kako to saznajemo? Nakon sastanka u Zadru generalni vikar fra Marko otputovao je na sjever, u Istru, i odande, iz Samostana sv. Andrije u Rovinju, piše pismo fra Jakovu Markijskom, komisaru za opservante u Bosni i Dalmaciji, u kojem izražava zadovoljstvo što je u Zadru i u Dalmaciji susreo dobru volju fratara za reformom. (Fabijanić, I, 193). Zadarska se općina utekla i Sve-toj Stolici s molbom da se iz Samostana sv. Frane izsele fratri konventualci «koji su počinili mnoge prijestupe, nedjela i ekscese», a u samostan usele fratri iz Svetog Križa, čiji se samostan mora rušiti. Ovu su molbu poduprle i vlasti u Veneciji, te papa Nikola V. pismom od 20. ožujka 1453. pozitivno odgovara na molbu Zadrana te «apostols-


54


kim autoritetom spomenuti Samostan sv. Frane uvodimo u regularno opsluživanje spomenutog Reda i reformiramo... te nalažemo da se od stada i u trajnoj budućnosti u kući sv. Frane drži opservancija... A da bi se ova reforma što prije ostvarila, drage sinove, gvardijana i braću kuće Svetog Križa preseljujemo u kuću sv. Frane da ondje borave i Svevišnjemu služe» (BFns I. n.1645). Papa također određuje da gvardijan Sv. Križa preuzme gvardijanat u Sv. Frane i bude poglavar onim fratrima koji žele ostati i živjeti opservanciju, a drugi da se uklone. Papa također nalaže da se imanja samosta-na, kojih se opservanti odriču, proda za popravak samostana koji je u dosta derutnom stanju. No ovoj odredbi i dogovoru generalnog vikara i provincijala suprostavili su se konventualci iz Sv. Frane te su samostan čvrsto držali. Ova je mučna situacija trajala cijelu 1453. i početkom iduće 1454. godine dok se vlasti nisu poslužile lukavstvom da bi se izvršila papina odluka. Tradicija je da su se fratri Svetog Križa uselili u Samostan sv. Frane pod okriljem vlasti za vrijeme proce-sije Velikog Petka, 14. travnja 1454., dok drugi kažu da je to bilo na Cvjetnicu (Bigoni, 91). Nakon procesije neposlušnim je konventualcima zabranjen povratak u samostan. Nije bilo neuobičajeno da su se vlasti za postignuće svojih ciljeva služile raznim ne baš moralnim sredstvima, pa i ocrnjivanjem onih koje su progonili. Zato je bilo i ima onih koji misle da se to dogodilo i u ovom slučaju. Naime na sastanku gradskog vijeća 30. lipnja 1453., kad se raspravljalo o smještaju fratara Sv. Križa, rečeno je da su se u Sa-mostanu sv. Frane zbila «plura nephanda i obturpia» (Benevenia, 120), što se protivi odredbi jedne dukale iz 1438. koja je nalagala da «u samostanu sv. Frane, budući da se nalazi na samim zidinama grada, trebaju živjeti fratri uzorna života, dragi plemstvu i narodu» (Benevenia, 119). Možemo li prihvatiti ovo mišljenje? Da se u ovom samo-stanu nije provodio idiličan franjevački život, govori nam slučaj koji se zbio neposred-no prije ovih događaja. Na kapitulu Dalmatinske provincije ljeti god. 1451. skinut je sa službe provincijalnog ministra fra Marijan Zadranin, a na njegovo mjesto izabran umjereni konventualac fra Jeronim Šibenčanin. Bivši provincijal fra Jeronimu nije htio predati pečat, arhiv i novac, nego je sve to uzeo sa sobom i okolo se smucao na sabla-zan mnogih. Zbog toga su ga kod pape tužili fra Marko iz Bologne, generalni vikar, i fra Jeronim Šibenčanin, provincijal. Odgovarajući na njihovu pritužbu u pismu od 29. ožujka 1453. papa Nikola V. fra Marijana naziva «fi lius iniquitatis», izopćuje ga iz Crkve i o tome obavještava biskupe Dalmacije, Istre i Albanije tražeći da ga se uhapsi i kazni (BFns, I n.1648). Ne znamo točno koju je nepodopštinu napravio fra Marijan, ali je jasno da se radilo o krupnom prekršaju i da vlasti nisu bez temelja optuživale fratre. Konventualci, pošto su istjerani iz Samostana sv. Frane nisu mirovali, nego učine utok na Sv. Stolicu tvrdeći da su nepravedno optuženi. Novi papa Ka-list III. bulom od 18. studenoga 1453. odgovara na utok konventualaca i zadužuje zadarskog nadbiskupa Maff ea Valaressea da sve pomno ispita i donese odluku. Re-zultat ovih radnji bio je da se konventualcima dozvoljava povratak u samostan, da se na službu vrati bivši gvardijan, a fratri koji žele živjeti kao opservanti (secundum ean-dem opservantiam vivere volentes) mogu ostati u samostanu. Izgnani konventualci sklonili su se privremeno kod sestara klarisa u Ninu, tražeći pravdu i pokušavajući svim silama da se vrate u samostan. Za njihov slučaj kod pape Kalista III. zauzeo


55


se i general Reda fra Jakov Mozzanica. Papa Kalist 11. svibnja 1455. izda bulu ko-jom poništava odluku pape Nikole V., jer da je iznuđena lažnim optužbama. Papa određuje da se fratri konventualci vrate u samostan, a u njemu mogu ostati opservanti i živjeti po franjevačkoj reguli. Ovoj odredbi se suprostave Zadrani (Wad. XII. p. 351) i diplomacijom porade da se ništa ne mijenja. Krajem 1456. ili početkom 1457. na papu Kalista III. obrati se opservantski vikar Dalmacije fra Gašpar Longin izlažući mu cije-lu situaciju te da fratri opservanti nemaju kamo. I stvarno papa Kalist pismom od 11. veljače 1457. poništava svoje prethodno pismo i potvrđuje status quo u Samostanu sv. Fane u Zadru. «Izloženo mi je...da fratri konventualci traže promjenu u onom Sa-mostanu (sv. Frane) na temelju nekog pisma koje smo, kako se govori, mi izdali. No ukoliko bi se ondje vratili konventualci, to se duždu i vlastima ne bi svidjelo. Želeći ugoditi duždu i vlasti, sva pisma bilo opečaćena (plumbata), bilo u formi brevea, bilo da su ih izdali rimski biskupi naši predšasnici, bilo mi sami u korist konventualaca, ovim pismom povlačimo i poništavamo, te prethodnu koncesiju apostolskim auto-ritetom odobravamo i potvrđujemo.» (Supplementum BFns I. n. 1295, Roma 2002). Poznato je da se braća konventualci nisu nikad mirili s ovom odredbom i da su do novijih vremena imenovala počasnog gvardijana Samostana sv. Frane u Zadru.

Stječe se dojam da su se «papina pisma» lako dobivala i poništavala već prema autoritetu i vezama s papinim kancelarima, a ne isključujemo ni korupciju. Što se tiče provincijala fra Jeronima Šibenčanina smatramo da je bio u dijalogu s opser-vantima i da ga je zato general Reda brzo povukao u Rim za prokuratora (1454-58). Već iduće godine nakon useljenja opservanata u Samostan sv. Frane g. 1454. srušena je franjevačka kuća u predgrađu Zadra, dok je Crkvica sv. Križa ostala još nekoliko godina. Smatra se da je stari bizantski križ, koji se danas čuva u pinakote-ki Sv. Frane, donesen iz Crkvice Sv. Križa. Vjeruje se da je taj križ, kao i onaj njemu sličan u Sv. Mihovila, bio izložen na gradske zidine, kad

su križari pod pritiskom Mlečana god. 1202. osvajali Zadar. To bi, dakle, bio jedini ostatak koji nas podsjeća na nekadašnji samostan sv. Križa u Zadru. Križ je nekada stajao u lijevoj kapeli Crkve sv. Frane, (danas kapela Bezgrešne), po čemu se i zvala Kapela sv. Križa. Tu je, misle neki, ranije bila Kapela sv. Jeronima, u kojoj se prema tradiciji sv. Franjo molio.

fra Stanko Škunca


56


FRANJEVAČKI ŽIVOT IZ PERSPEKTIVE POSTULANATA

Kada nas Gospodin poziva, onda nas pozi-va da mu se najprije ot-vorimo, prepustimo i bez oklijevanja postanemo su-radnici na putu spasenja. Veličanstven je osjećaj služiti braći, živjeti s nji-ma, dijeliti sve one darove koje nam je Gospodin dao i tako se staviti u službu jedan drugome, dok je re-zultat svega: izgrađivanje.

Mladoj osobi koja se sprema za franjevački život ovaj je osjećaj itekako potreban, osjećaj sjedinjenja i pripadnosti cijeloj zajednici. Da bi se franjevački život u postulaturi i kroz postulaturu izgradio, potrebno je živjeti Evanđelje, a ne samo „gutati“ riječi koje nam ono nudi. U svakoj se toj riječi nazire mjesto, put i smjernice za daljnji rast i razvoj; bez ovoga smo samo list koji čeka svoj vjetar da ga otpuhne. Mi imamo priliku, dana nam je, a pitanje je koliko ju želimo iskoristiti, to ostaje na nama. Trudimo se. Dani nam započinju Sv. Misom, mo-litvom iz Časoslova, zatim slijede predavanja koja magister organizira, slobodne ak-tivnosti, susret s braćom, pripreme za maturu, duhovni nagovori, krunica s narodom i rekreacija. Utorkom smo prisutni na katehezama za mlade koje vodi fra Tomislav. Četvrtkom u večernjim satima u kapelici sv. Ante molimo u klanjanju pred Presvetim za obnovu zvanja naše provincije, a tako i za čitavu Majku Crkvu. Kako nam dani započinju molitvom, još je važnije da se njome i zaključe. Ovo je skromna slika onoga što mi živimo, činimo i što želimo. Nastojimo izvršiti svoje dužnosti, zbližiti se s braćom i međusobno kročiti životom koji od nas iziskuje izlijevanje do kraja. Koordiniranost dana je bitna za naš razvoj i za našu duhovnost, zato su nam dani ispunjeni, a mi zadovoljni i sretni. Prepušteni smo našem kapetanu fra Tomislavu, koji predano vrši svoju ulogu, još predanije čini da to ne ostane na razini kapetan-igrač, nego nas teži dovesti do cilja, izgraditi i prijateljski se zbližiti s nama. Još nam je malo vremena preostalo do kraja postulature, što znači da se vrata novicijata polagano otvaraju. Međutim, vjerujem da svatko od nas istinski razumije i prihvaća značenje života koji trenutno živimo, želeći se kroz molitvu i prijateljstvo, iskustva starije braće, sa ove prve stanice našega životnog hoda u nasljedovanju sv. Franje, odlučiti za daljnji hod, po volji i želji Svevišnjega i hrabro krenuti naprijed. Da bismo sve ovo ostvarili, potrebna nam je molitva, blagoslov poglavara, vodstvo sv. Oca Franje, a povrh svega Milost Svevišnjega. Zato, ostanimo povezani u molitvi!

Pavle Ivić

ZADAR - ProvincijalatTrg sv. Frane 123000 ZADARTel: 023/250 467fax: 023/250-136Web stranica: www.ofm-sv-jeronim.hr

fra Andrija Bilokapić, provincijalmob. 098591330E-mail: [email protected]: [email protected]

ZADAR - Samostan sv. FraneTrg sv. Frane 123000 ZADARTel. 023/250 468,Fax: 023/254-349web stranica: www.svetifrane.org

Knjižnica tel. 023 250-616E-mail: [email protected]

fra Stanko Škunca, gvardijanmob. 0922613196

fra Aleksandar Longin, vikarmob.0998006899

fra Tomislav Šanko, defi nitor, odgojitelj postulanata,animator za zvanja, ekonommob. 0992405212E-mail: [email protected]

ZADAR - VoštarnicaŽupa Srca IsusovaObala kneza Branimira 1723000 ZADARtel: 023/236 094fax: 023/239 238E-mail: [email protected]

fra Anselmo Stulić, defi nitor, tajnik za evangelizaciju imisijsko djelovanje, župnikE-mail: [email protected]

fra Gabrijel Škibola, župni vikarE-mail: [email protected]

CAVTAT - Samostan Gospe od snijegaŠetalište Rat 220210 CAVTATtel./fax. 020/478 372

CRIKVENICA - Samostan sv. AntunaPavla Radića 851260 CRIKVENICAtel./fax. 051/ 242 395E-mail: [email protected] Crikvenica www.framacrikvenica.blog.hr

fra Ante Mrvelj, predstojnik, župnik,E-mail: [email protected]

DUBROVNIK - Samostan Male braćePlaca 220000 DUBROVNIKtel. 020 321 410fax. 020 321 029Web stranica: www.malabraca.wix.com/malabracaE-mail: [email protected]

fra Veselko Grubišić, povjerenik za FSR, gvardijan, povjerenik za samostan u Cavtatumob. 0915113136E-mail: [email protected]

fra Stipe Nosić, provincijalni vikar, tajnik za odgoj i obrazovanje i moderator trajnog obrazovanja, vikar, ekonommob. 0917635499E-mail: [email protected]

fra Mario Šikić

fra Pijo Pejić

fra Rafael Romić

fra Ivo Čuturamob. 0915693094E-mail: [email protected]

HVAR - Samostan Gospe od milostip.p. 11 - 21450 HVARtel. 021 - 741 193

fra Joakim Gregov, predstojnikmob. 0918911320


57



58


KAMPOR - Rab, Samostan sv. Bernardinap.p. 117 - 51280 RABtel. 051/ 724 951E-mail: [email protected] Ivan Gavran, predstojnik, župnikE-mail: [email protected] [email protected]

fra Tomislav Ćurićmob. 0995076468E-mail: [email protected]

KOŠLJUN - Samostan Navještenja Marijina51521 PUNATtel. 051/ 854 017fax. 051/ 855 590Web stranica: www.kosljun.hrE-mail: [email protected]

fra Klement Sršen, gvardijanmob. 0915527399

fra Diego Deklić, defi nitor, odgojitelj novaka,moderator Duhovnog centraE-mail: [email protected]

fra Stjepan Žužić, ekonom, povjerenik za Nerezinemob. 0915893618

KRAJ - Pašman - Samostan sv Duje23212 TKONtel/fax. 023/285 271fra Vlado Jajalo, ekonom provincije, župnik Banjamob. 0915132801E-mail: [email protected]

fra Ante Kekezmob. 0915077425

KRAPANJ - Samostan sv. KrižaKrapanj 12922231 Krapanjtel/fax. 022/350 313Web stranica: www.free-si.htnet.hr/Brodaricaili www.samostan-krapanj.hrE-mail: [email protected]

fra Ivan Lelas, predstojnikmob. 098272560

E-mail: [email protected]@zd.htnet.hr

BRODARICAKrapanjskih spužvara 4122010 BRODARICAtel. 022/350039,fax. 022/351821

fra Ante Budimir, župnikmob. 0915040690

KUNA - Samostan Gospe Delorite20243 KUNAtel/fax. 020/742 033E-mail: [email protected]

fra Josip Vidas, predstojnik, župnikmob. 0981364179

fra Vito Smoljan, župni vikarmob. 0996975025E-mail: [email protected]

NEREZINE - Samostan sv Franje 51554 NEREZINE tel. 051/237 123 (vidi Košljun)

OREBIĆ- Samostan Uznesenja Marijina Celestinov put6 20250 OREBIĆ tel. 020/713 075

fra Petar Perković, predstojnik

PAZIN - Samostan Pohođenja Marijina Trg hodočasnika2 52000 PAZIN tel/faks 052/621 536

fra Alfons Orlić, predstojnik

fra Job Mikolić

PRIDVORJE - Samostan sv. Vlaha 20217 PRIDVORJE tel. 020/797 148

Fra Frano Zelenika, predstojnik mob. 0989051036E-mail: [email protected]


59


PULA - Samostan sv. Antuna Varaždinska 252100 PULA tel. 052/216 225 faks 052/216 008Webstranica: www.svetiantunpula. comE-mail: [email protected] Pula: www.cyxsibo.com/frama

fra MateTrinajstić, gvardijan,župni vikar

fra Tomislav Hrstić,povjerenik za FRAMU,vikar, župnik, ekonommob. 0913641449 E-mail: [email protected]

fra Nikica Devčić, župni vikarmob. 0915765151E-mail: [email protected]

fra Berard Barčić

RIJEKA - Samostan sv.Nikole Ivekovićeva8,51000 RIJEKA tel. 051/641 449;fax. 051/648 697 Webstranica: www.svetinikola.hr Frama iz Rijeke: www.framari.blog.hr,www.framakrnjevo.blog.hrE-mail: [email protected], ili [email protected]

fra Mate Polonijo, defi nitor, predstojnik, župni vikar, E-mail: [email protected]

fra Božidar Šustić, župnikmob. 0911936916 E-mail: [email protected]

ROVINJ -Samostan sv. Franje De Amicis 36 052210 ROVINJtel. 052/830 390 fax 052/842 024

fra Ivo Sadrić, predstojnik, župnik u RovinjskomSelu

fra Vlado Zahija

ROŽAT - Samostan Pohođenja Marijina Na Rivi 1 20236 MOKOŠICA tel/fax. 020/ 453 249 FRAMA Rožat: www.framarozat.blog.hr

fra Josip Sopta, arhivist i bibliotekar provincije,predstojnik, župnikmob. 098219302E-mail: [email protected]

fra Drago Ljevarmob. 098337001 E-mail: [email protected]

SPLIT -Samostan Uznesenja Marijina Poljudsko šetalište 2 21000 SPLIT-Poljud tel. 021/381 377 fax. 380 877 e-mail: [email protected] stranica: http://www.samostan-poljud.com

fra Matija Matošević, gvardijan, župni vikar

fra Frano Delić,vikar, ekonom, župnik mob. 0915372339

fra Bernardin Škunca, pročelnik povjerenstva za kanonizaciju braće mob. 0958714169 E-mail: [email protected]

fraTomislav Batinić mob. 0981774278

fra Stjepan Pupić Bakrač mob. 0921142328

fra Marijan Mandac

fra Bojan Rizvan mob. 0918917058 E-mail: [email protected]

TROGIR - Samostan Uznesenja Marijina Put sv. Ante 46 21220 TROGIR tel./fax. 021/881 133


60


fra Šime Škibola, predstojnik,mob. 098706651

fra Nediljko Jerkan, župnik, pov. za Svetu Zemljumob. 0989060533

BOGOSLOVI - ZAGREBIvan Batinić,mob. 0921220365E-mail: [email protected]

ITALIJA - ASIZfra Leopold Mičić, mob. 0917387294tel. 00393202932754E-mail: [email protected]

CRNA GORA KOTOR - Samostan sv. Klare

Stari grad 450 81330 KOTORtel. 00 382 32 /304 128 fax:00382 32 /304 129E-mail: [email protected] fra Filip Karadža, predstojnik

NJEMAČKAWIESBADEN

Holsteinstr. 15, D-65187 WIESBADENtel. 0049 611-811 559, ured:00 49 61-846 440 E-mail: [email protected]

fra Ante Bilokapić, župnik

ARGENTINA BUENOS AIRES - Tejar

Av.dr. Ricardo Balbin 4925 1430 BuenosAires tel/fax. 00 54 11/454 23 400 E-mail: [email protected]

fra Josip Peranić, provincijski delegat za Argentinu, voditelj Hrvatskog središta sv. Nikole Tavelića i Hrvatskog središta sv. Leopolda Mandića Web stranica: www.studiacroatica.blogspot.com

CENTROCROATA - S. Justo Brandsen 426 1754 San Justo (Bs. As) tel. 00 54 11 / 465 12 363 (vidi Tejar)

CENTRO CARD. STEPINACHurlingham

Calle Pedro Diaz 20001686 HURLINGHAME-mail: [email protected]

fra Jordan Ostojić, voditelj središta” Kardinal Stepinac”

fra Berislav Ostojić, župnik župe u Jose Ingenierosu

JOSEINGENIEROSParoqia Sto. Cristo

C/Ejercito de Los Andes 1320 1702 Jose Ingenieros (Bs. As.) tel. 00 54 11 575 760 94 (vidiHurlingham)

JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA JOHANNESBURG

99 Central Str.HOUGHTON 2198 tel. 00 27 11/72 82 381 fax. 00 27 11/72 83 766 E-mail: [email protected]

fra Ivica Strčić

DR KONGOKIMBULU/BUTEMBO

Fraternité FranciscaineKimbulu/ ButemboRD. Congoc/o P.O. Box 251,KaseseUganda, AfricaTel. 00243/ (0) 9977 24 693,

fra Ilija Barišić E-mail: [email protected]

vjesnik - ofm-sv-jeronim.hr · svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene...

Documents