"Dan", 2. februar 2007. - 10. februar 2007. Vladimir Jovievi: VLADIKA DANILO VIZIONAR SLOBODE I DRAVNOSTI Zagledan u budunost

Mirom u Karlovcima 1699. godine turska imperija je poela teritorijalno da se uruav a. Na dnevnom redu je dolo istono pitanje - oslobaanje zemalja na Balkanu ispod turske vlasti. Crna Gora je duboko prisutna u globalnom procesu sudara hrianske Evrope i Turskog carstva. Vladika Danilo uvia, pouen iskustvom iz proteklih ratova Venecije i Turske, da je nedovoljan politiki oslonac na Veneciju (Mletaka republika), zato e 1711. godine us postaviti odnose sa Rusijom Petra Velikog, a potom i prve politike komunikacije s a Austrijom. Ovakav red politikih poteza imae nesumnjivo znaajno ishodite i za naslj ednike rodonaelnike dinastije Petrovia. Vladika (mitropolit) Danilo je smatrao da mu kao mitropolitu crnogorsko-skenderi jske i primorske mitropolije pripada vladarsko prvenstvo u srpskoj zemlji i naro du. To svjedoi njegov svojeruni zapis i potpis na Jevanelju, koje je priloio Pekoj pa trijariji, 12. februara 1732: "Danilo, vladika cetinjski Njego vojevodi srbskoj zem lji kupi ovo sveto evangelije". U ovom stavu sadran je program i projekat osloboen ja i ujedinjenja pocijepanih srpskih zemalja. Mitropolit ga nije mogao detaljnij e izloiti imajui u vidu darovni smisao Jevanelja i prostor.U kasnijim izjavama i do gaajima mitropolit Danilo ostaje na ovom politikom smjeru, odnosno viziji. Zoran Laki smatra da "crnogorsko srpstvo se javlja u okviru svekolikog srpstva... Zapaziemo da su neka pitanja otvorena od Kosovskog boja i dalje aktuelna: srpska sloga, este diobe, povremene seobe. U viziji objedinjenja dijela srpskog naroda (Crna Gora, Brda, Donja Zeta, istona Hercegovina i Primorje) u jednu cjelinu, vladika Danilo je svjestan da se do tog cilja dolazi oslobodilakom borbom, estokom i frontalnom (bojevi i bitke), a ne ark ama i pljakakim napadima na turske karavane i torove. Borba Crnogoraca na strani V enecije (Kandijski i Morejski rat) pokazala je da su Crnogorci bili pouzdan i od govoran saveznik. Danilo Petrovi vidi dalje od ratobornih Crnogoraca, koji "odavn o upueni na etovanje, nijesu bili nikad pravi podaniki element. Oni su imali svoj o svjetani nain ivota, svoje obiajno pravo, jo uvijek dobro ouvanu i osjetljivu plemens u organizaciju, u kojoj su nalazili i sud i upravu, i stoga nijesu mnogo osjeali vrhovnu tursku vlast. "Danak su plaali, ali ne uvijek uredno, a ponekad sa zakanje njem od po vie godina". Ovaj stav i ocjena poznatog istoriara Vladimira orovia vjero dostojno prikazuje poloaj Crne Gore i njenu drutvenu strukturu krajem XVII i na poe tku XVIII vijeka. Takvo drutveno stanje, sa elementima faktike suverenosti i nepot punog podanitva, moglo se promijeniti na ukupnu korist Crne Gore velikim trudom v ladike Danila na unoenje ideje kao vizije o slobodnoj Crnoj Gori u savez crnogors kih plemena. Turci se, takoe, nijesu mirili sa zateenim stanjem, jer su Crnu Goru drali za pokrajinu Turske. Pravoslavna vjera se teoloki i istorijski poima kao sloboda. Odbrani vjere za rod onaelnike dinastije Petrovi i Crnogorce je ouvanje slobode, teritorije, jezika, srp skog roda i istorije. Vladika u planovima otvara Crnogorcima vidike sutine bitisa nja: imati svoju slobodnu teritoriju na kojoj e ivjeti nikom nepotinjeni Crnogorci odgovorni samo suverenoj vlasti izabranoj od naroda. Vladika projektuje osnov dra vnosti. Zagledan u budunost, Danilo Petrovi je spreman da svoju veliku volju i energiju ul oi na ostvarenje vladarske misije, vizije i irokih vidika; spreman je da utie na do gaaje, utemeljen u vjeri, odluan je da vodi borbu neprestanu "za krst asni i slobod u zlatnu". Miomir Dai jasno definie i uobliava linost vladike Danila. "Svi dogaaji i promjene ko i su se deavali prvih decenija XVIII vijeka u Crnoj Gori odvijali su se pod Danil ovim snanim uplivom. Ispoljio se kao linost velike energije, politike i nacionalne jasne izgraenosti, hrabrosti, dravnike mudrosti, spoljno-politike obavijetenosti i sm

jelih odluka u sreivanju meuplemenskih problema". Gligor Stanojevi sagledava vladik u Danila u duem ritmu trajanja kao politiara - realistu "koji je i u crkvenim odno sima, bilo prema Pekoj patrijariji, bilo prema rimskoj Kuriji, znao da zauzme umje ren stav, lien svakog vjerskog fanatizma, ali isto tako odluan protiv pritiska Rim ske kurije, kao i pekog patrijarha". Simeon Milutinovi Sarajlija, Njegoev uitelja, u knjizi "Istorija Crne Gore" opisuje vladiku kao linost eline volje, ali ne zaobilazi ni njegov fiziki izgled. Istie da " je bio najvii i najprikladniji ovjek, uz to drzak i neustraiv". Smatra se da je Nje go zanijet svojim velikim pretkom, pozajmio mu u "Gorskom vijencu" neke svoje uni verzalne poruke duboke misli, kao i svoju fiziku linost sa litografije. Imao je i kome! Branitelj vjere Poslije pada Zete pod Turke 1499. godine Crnogorska mitropolija je prenosnik vla sti sa Crnojevia na vladike iz raznih plemena, a od 1697. godine duhovnu i svjeto vnu vlast preuzimaju mitropoliti iz dravotvorne loze Petrovia. Sa knjazom Danilom 1851. godine poinje vladavina knjaevine (monarhija). Gligor Stanojevi tvrdi da je Crnogorska mitropolija nosilac ideje dravnosti. "Ona je sama kao organizacija, ostatak srpske srednjovjekovne drave. Cetinjske vladike su odluno isticale svoje pravo na prvenstvu u Crnoj Gori". Slian stav zauzimaju: o ko Pejovi, Petar Stanojevi i drugi. Skoro podudaran misaoni iskaz nalazimo i u "Is toriji Crne Gore". Meu crkvenim velikodostojnicima iz dinastije Petrovi postojala je snana istorijska svijest o prenosu i prijemu vlasti i ukupnog nasljea od zetskih vladara Crnojevia. Sveti Petaru knjizi "Kratka istorija Crne Gore" potvruje i osnauje stanovite o pre nosu vlasti. Georgije (ura) ostavlja jednu vrstu politikog testamenta. "Iz tog vam uzroka ostavljam mjesto sebe Mitropolita Germana, a po njem budue mitropolite, do kle, da, Bog promisli za srpski rod na drugi bolji nain... German je opti duhovni otac i arhipastir: tko moe, dakle, bolje i usrednije za dobro vae raditi od vaeg du hovnog oca. Dogovarajte se s njim i sluajte njegove sovjete i nauke, a ja mu eto ostavljam i grb, kojega su blaenopoivi cari nai, a po njima praroditelji i roditelji moji i ja upotrebljavali". U pitanju je kontinuitet vrenja vlasti, koju e nastavi ti mitropliti. Simbol produenja svjetovne vlasti, koju e obavljati crkveni velikod ostojnici, jeste dravni grb, reprezent drave Nemanjia ("cari nai") i Crnojevia. Mitro politi osiguravaju taj prenos vlasti, sve dok "Bog promisli za srbski rod na dru gi bolji nain". Vrijednost ovog izvora je u potvrivanju etnosa Crnogoraca kao srps kog. Crnogorsko-primorska mitropolija postaje, sticajem istorijskih prilika, organiza tor i nosilac teokratskog ureenja u kome svetenici i crkveni velikodostojnici imaj u odluujui uticaj u politikom ivotu Crne Gore. "Po crkvenoj jurisdikciji, crkva u Cr noj Gori pripadala je Pekoj patrijariji"! Arsenij III Crnojevi, Srbin iz Crne Gore, odbjegli srpski patrijarh iz Metohije 1 690. g.) hirotonisao je 1700. godine Danila Petrovia za mitropolita. Tom prilikom izdao je mitropolitu Danilu sineliju (povelju) o jurisdikciji crnogorsko-skender ijske i primorske mitropolije koja je, pored Crne Gore, obuhvatila: Grbalj, Patro vie, Luticu, Bar, Ulcinj, Skadar, Podgoricu, abljak, Zetu, Bjelopavlie, Pipere, Kue, Bratonoie i Vasojevie. Ova teritorija je, uglavnom, odgovarala Zetskoj mitropoliji iz 1219. godine. "Ova sinelija oznaila je krajeve i mejsta na koje e dinasti Petrov ii temeljiti svoja istorijska i etnika srpska prava izvan granica Crne Gore gospod ina Ivana Crnojevia ("Ivanbegovina"), to im je davalo legitimitet na proirenje crno gorske drave u DID vijeku i poetkom XIX vijeka" - zakljuuje Miomir Dai. Vladika Danilo je doao na elo crnogorsko-skenderijske i primorske mitropolije kada je Srpska pravoslavna crkva imala dva patrijarha. Dolazak patrijarha Kalinika, Grka rodom (Turci su ga postavili), na patrijarijski presto u Pei - predstavlja ne zakonit izbor, zato ga nije priznao vladika Danilo i razumljivo je to je otiao u U garsku da bude hirotonisan. Sabor Peke patrijarije je 1708. godine, poslije smrti patrijarha Kalinika, izabrao Srbina za patrijarha, kojeg je vladika Danilo prizn

ao za svog vrhovnog pravoslavnog poglavara. Poloaj pravoslavnih u Boki predstavlja vjersko i politiko pitanje. Vladika je posl ije 1700. godine estim kanoninim vizitacijama u Boki i Primorju titio interese svoj e crkve. Ova aktivnost vladike Danila izazivala je veliko negodovanje i protivlj enje katolikog biskupa Drago u Kotoru i katolikog svetenstva. Na vie naina ometan je vladika u vrenju svojih duhovnih dunosti meu pravoslavnim. Nadbiskup Zmajevi traio je 1704. godine od Kongregacije u Rimu da intervenie kod Senata (Mletaka - Venecija) da se vladici zabrane kanonike vizitacije u Boki. Mletaka republika je potvrdila zahtjeve katolikih velikodostojnika i misionara i od 1707. godine vladika Danilo nije vie mogao doi u Boku da obilazi pravoslavne i da ih utvruje u vjeri i jaa njiho vo jedinstvo i svijest o svom identitetu. Ovakvo stanje, za koje nije bio kriv v ladika Danilo, nepovoljno za poloaj pravoslavnih Srba u Boki, trajae do 1718. godi ne, kada mu je potvrena crkvena jurisdikcija na prostoru Boke. U djelovanju vladike Danila i kasnijih crnogorsko-primorskih mitropolita proima s e i skladno funkcionie duhovni i svjetovni zakon, odnosno vlast. "Za linost mitrop olita ili vladike narod vezuje prvu politiku poziciju u Crnoj Gori. One radnje ko je zabranjuje duhovni zakon (kanjavanje krivaca) ne izvode vladike i mitropoliti, ve sudovi. Dozvoljena je borba za osloboenje od neprijatelja vjere i naroda". Duh ovni, narodni i dravni poslovi potpuno apsorbuju volju i energiju vladike Danila. Izvori pruaju dovoljno injenica i dokaza o duhovno-svjetovnoj djelatnosti rodonael nika Petrovia. Pravoslavlje ili lanci Vladika Danilo 30. februara 1700. obavjetava Zana Grbiia u Kotoru o sukobu Patrovia i Cetinjana. "Nae, jest oruje po apostolu glagol boi, ali kad ljudi ne sluaju, to da i m stvorim!... Vi znate nae ljude tvrdoglave kakvi su. Kako i sami znate da nijesu ovi ljudi mati dobru no mati svakom zlu i nepravdi". Izvor ukazuje na mukotrpan vladiin poloaj i naglaenu sukobljenost u plemenskom drutvu i izmeu plemena. Snaga pr vosvetenstva je "glagol boi", kao sredstvo hrianskog misionarenja mirotvorstva. U pi tanju je mirenje Patrovia i Cetinjana. U zvaninom obraanju 1725. godine Vinencu Loredanu vladika Danilo pie: "Vee slave bit ne moe nego tko umiri ovu krajinu koja se skoro svadila... Ja valja i svaki pravi pastir da posledujem spasitelju Hristu i da se molim no oprosti naim zlotvorima grijeha". Odluni branitelj vjere i naroda (1707, 1712, i 1714. godine) maem, jer o paki osvaja ne priznaje rije boiju, moli se, kako duhovni zakon nalae, za neprijatel je svoga naroda. Vie od toga se ne moe! Vladika Danilo upuuje 18.10.1726. godine zvanini akt izvanrednom poglavaru Gabriel u Boldu. "Ma je mutnja velika ot onijeh koji ne poznaju ni sluaju zapovijedi prav e koje vode svijeh u carstvo nebesko". Nepotovanje Hristovih zapovijesti vodi u s mutnju jer "ljube sujetu, slavu". Duhovni zakon je odluujui, neprijosnoven je u du hovno-svjetovnoj (crkveno-dravnikoj) aktivnosti vladike Danila. U obraanju vladike Danila vojvodi Marku Andrinu iz Beia (30.10.1728. godine) o svai i otimaini izmeu Cetinjana i Patrovia: "Nego se razgovaram i gledam u prve stare ist orije da su i gora zla bila i gore mutnje... Crkva i vladika nije nikoga svadila ni plijenila, nako izlijeila. U ovoj ispravi su bitne nekolike injenice. Bilo je i teih vremena i veih nesrea u narodu nego to su vremena vladike Danila. Crkva i vla dika su mirotvorci u tom zlosrenom i nespokojnom dobu. Zakljuak da je Crkva "nako izlijeila" potvruje misiju njenu da se bori za duu i spas pojedinaca i naroda. Bez Mitropolije sve bi se iskrivilo i unitilo. Vladika Danilo u pismu Patroviima (4.11.1728. godine) razluuje sud svjetovni od sud a crkovnog (duhovnog), jer se u presuivanju bave razliitim poslovima. U pitanju je umir oko pljake izmeu Cetinjana i Patrovia. "Moete to na kmetove utvrditi, a ja tu m alo mogu i pomo, zato je to sud svjetovan, ma u i ja pripomo koliko uzmogu proklinja t i zadravat i ot crkve odluivat. To je na sud, a va je kmetovski". Crna Gora nema o ruanu silu, ali zato Crkva ima moralni ugled i autoritet koji odrava ravnoteu mira i sigurnosti. U zvaninoj komunikaciji sa providurom Bembom u Kotoru (24.3.1730. godine) istie da

se bori za "vee spasenije ot duah ovoga puka, a zle i nepokorne ot crkve otluati i od svetoga prieenija... Svaki je pastir za svoju pastvu duan duu poloiti i umrijeti" Vladika ivi i ponaa se po slovu Jevanelja. Zahtijeva da Kotor ne izgoni "bez nae kn jige i otluke ni Gavrila, ni koga drugoga kaluera, ni popa dokle mi ne uinimo na du hovni sud za njegovu krivicu ili pravicu... Preosveteni g-n biskup kotorski nama je po duhu svetomu brat... Dobro zna v.p.g. da je najprva i najbolja zapovijed H ristova ljubav. Prvi vladika iz dinastije Petrovia ivi i djela u dubokoj vjeri pra voslavnoj, koja je sloboda i ljubav, energija koja iscjeljuje i sabira narod u v ii oblik drutvenog organizovanja, priprema pojavne oblike dravnosti. Sa vladikom Da nilom utire se put slobodnoj i dravotvornoj Crnoj Gori. Dogaaji u prvim dvjema dec enijama izmijenie istorijski hod Crne Gore. Istorijski uinak rezultirae na kraju 18 . vijeka jednom novom Crnom Gorom. Crnogorci pripadaju hrianskom civilizacijskom krugu, istono-pravoslavnom, u ijem je duhovnom temelju vizantijsko bogoslovlje. Doba vladike Danila je u znaku sukoba hrianske i islamske civilizacije. Te pokretake sile suprotstvljanja i sukoba svjets ke istorije dotiu se podlovenske Crne Gore. Mitropolija crnogorsko-skenderijska i primorska na elu sa vladikom Danilom u istorijskom kretanju nastoji da povrati od uzete teritorije i obnovi dravu. Ovom uzvienom cilju podreena je borba Crnogoraca t okom cijelog 18. vijeka - borba krvava i bez uzmaka. Pred vladikom Danilom jedno sudbinsko pitanje karakterie njegovu vladavinu: pravo slavlje ili lanci - sloboda ili ropstvo. Za izbor pravoslavlja kod slobode vladi ka je uloio visoku svijest, snanu volju i ogromnu energiju. Svijest da je protivni k veoma lukav i jak inila je vladiku Danila realnim velikodostojnikom, koji staln o promilja i trai najbolje rjeenje. Utamnienje i istraga poturica Jedan dogaaj na samom poetku XVIII vijeka pokrenuo je niz dogaaja, koji znaajem, sil inom i ishoditem obiljeavaju vladavinu Danila Petrovia i itav XVIII vijek. U selu Srpska u crkvi Sv. ora zatoen je bio crnogorski vladika Danilo. Godina nije tano utvrena, a u rasponu je od 1702. do 1706. godine. Dva izvora jasno upuuju na t amnienje vladike Danila u crkvi u Srpskoj. U zapisu vladike Danila o istrazi poturica, o kojemu emo dogaaju vie kazati na drug om mjestu, stoji: "Piem ja vladika Danilo da se zna kako Turke izagnasmo izmeu nas 1707. godita. Prvo kada me otkupie iz Podgorice..." Proizilazi da je vladika bio utamnien i da je za njega Turcima dat novani iznos otkupa. U pismu vladike Danila providuru Antoniju Bendu (12.11.1727. godine) naglaava se fizika dimenzija tamnice . "Molei se g-nu Bogu za ovi strptivi i bezumni narod, trpei uzi, okovi eljeza, tam nice, konicu kako i apostol Paval za crkovu i vjeru". Slijedi da je prilikom utam nienja vladika bio u eljeznim okovima sputan, vezan konopom itd. U pismu Vientija Z majevia, barskog nadbiskupa (1717. godine) stoji da je vladici Danilu prijetila g rozna smrt poslije izlaska iz crkve u Srpskoj u kojoj je bio utamnien"... poto je nosio na ramenima kolac dodijeljen mu kao straan instrumenat njegove smrti". Prem a narodnom predanju, koje prua nezaobilazan izvor o otkupu, ovaj je iznosio 3.000 dukata. Vladimir orovi ukazuje na smjer reakcije vladike Danila poslije putanja na slobodu. "Otad, on je, veli se, eleo da se osveti i da `oisti` zemlju od Turaka". Tom dogaaju, poznatom u predanju i istoriji kao istraga poturica - prethodi jak v jerski i politiki sukob Turaka sa pravoslavnim stanovnitvom Stare Crne Gore. Zatva ranje vladike Danila je samo povod da se krene istragom, protjerivanjem, pokrtava njem poislamenih Crnogoraca, poturica u Crnoj Gori. Prelazak u islam u Crnoj Gori poinje sa padom Zete 1499. godine pod tursku vlast. Prvi ili meu prvima je Stania, sin Ivana Crnojevia. Najvie muslimana je bilo u ekliima i na Cetinju. Odnos vjerske tolerancije izmeu pravoslavnih i muslimana je dobar tokom cijelom XVII vijeka. V ezuju ih jake rodbinske (porodine i bratstvenike) i plemenske veze, koje uspostavl jaju ravnoteu odnosa meu njima. U ekliima se 1647. g. spominje Mustafa, mletaki pismo noa, malo kasnije Sulejman sa Cetinja, Beir i Hasan iz eklia. Poturice nijesu imale povlaen drutveni poloaj u odnosu na pravoslavne. To potvruje jedan ugovor iz kotorsko

g arhiva. Pred kotorskim sudom 14. jula 1663. g. Turci (poturice) iz Komana i Mi kulia i crnogorski knez Radun iz Komana sklapaju ugovor, koji ih obavezuje pred k otorskim sudom da e na itavoj teritoriji Crne Gore i kotorske jurisdikcije vladati mir. Vana je injenica da u sklapanju sporazuma "uestvuju i crnogorski muslimani". Crnogorci i muslimani ravnopravno uestvuju u poslovima od ireg znaaja za Crnu Goru. Dolaskom vladike Danila na elo Crne Gore, poetkom XVIII vijeka pojaava se oslobodi laka borba protiv Turaka. Vladika Danilo, branitelj vjere i vizionar slobodne Crn e Gore, pokreta je te borbe. Barski nadbiskup Vientije Zmajevi, Peratanin, ostavio j e nezaobilazno svjedoanstvo o vladici. "On je neumoljivi neprijatelj Turaka, koji ma se saglasnou zemlje zakleo na vjeno neprijateljstvo, poto je nosio na ramenima ko lac dodijeljen mu kao straan instrument njegove smrti. Paljiva analiza ovog dragocjenog izvora ukazuje na znaaj dvije injenice kao fakta s tvarnosti. Prva, da je vladika dobio saglasnost Crnogoraca, poslije otkupa i izl aska iz tamnice, za borbu na ivot i smrt protivu Turaka (poturice). Druga, na to ga je opominjao kolac koji je nosio, a to je bio "straan instrument njegove smrti " koju je jedva izbjegao. "Danilo je morao biti hrabar i dalekovid ovjek kad je objavio vjeno i nepotedno nep rijateljstvo Turcima van Crne Gore i poturicama u njoj". Opasnost iz Skadra

Ovaj sud nije proizvoljan, ve rezultira iz poznavanja prilika u Crnoj Gori na poet ku 18. vijeka i snanog vizionarskog i oslobodilakog zamaha vladike Danila. Prvosvet enik je nosilac borbe neprestane. Jedini domai izvor o istrazi poturica je zapis vladike Danila, sauvan u kasnijem p repisu. Prenosimo ga u cjelini. "Piem ja vladika Danilo da se zna kako Turke izag nasmo izmeu nas 1707. godita. Prvo kada me odkupie iz Podgorice, skupismo se nekoli ko glavarah crnogorskijeh u magazin na Stanjevie i tu mi dadoe vjeru da e Turke izm eu sebe izagnati i da e im udariti na Bijele poklade a dogovor injasmo na Nikolj da n pred Boi, ali Crnogorci prevarie, na Turke ne udarie. Kada ja to vieh, jopeta se sk upsimo na Loven u itnicu manastirsko oko ureva dne, i tu se dogovorimo da im udrimo u Gospoine poste no Gospoin (i) posti dooe i prooe, a Turci ostadoe zdravo. I jot s mnozina turiti, jere ih miae paa iz Podgorice. Kada ja vieh da Crnogorci ne smiju Tur cima uloit, ja to ostavim stojati do neelje. Svetijeh otacah, a u istu neelju ujem e govori narod da oe Turci skandarinski poslati nekoliko ljudih da me ufate zato to sam bunio Crnogorce da svoje Turke pobiju. Kako ja to ujem, poljem za Vuka Borilov ia i etiri brata Martinovia i sve njima kaem kako je i to je i reem im ako nee Turke biti koji su meu njima da u se ja ma iz Crne Gore. Oni odgovore da ne smiju uloiti.O nda ja uzmem sablju i dam je Boriloviu, a onijema etvorici: jednom urak, drugome dv ije puke pecke srebrne, treemu eianu vezenu srebrom, a etvrtome deset dukatah, ali on i po svemu tome mene rekoe da nee nipoto to im ja neu dati moje ljude da ponu, e se b jahu i oni da jedan drugoga ne izdaju. Onda ja dozovem Vuka Njegua, Staniu Velestov ca i Marka Dupiljanina i reem njima da oni pou s njima i da oni prvi ponu biti Turk e. I tako pooe na Boi pree zore i pobie Turke cetinjske i eklicke koji ne kee do rsti kod mene. I tu se moj momak Stania Velestovac rani. Ali fala Bogorodici ne b i mu nita nego ga ona sauva. A bjee ga ubila puka posred prsih i no posjeka po obije ruke. I budi slava va vjek Bog koji nas uva od pasje vjere. Amin". Zapis vladike Danila pronaao je Nikola Musulin, uitlj na Cetinju, na kraju neke cr kvene knjige, koja je bila u vlasnitvu arhimandrita Ilariona. I Ruvarac ovaj doku ment ne uzima ozbiljno, dok ga Milorad Medakovi uzima kao autentian i vrijedan. Jo van Tomi smatra da ovaj izvor obiluje obavjetenjima koje je mogao samo znati vladi ka Danilo. Sveti Petar pie u knjizi "Kratka istorija Crne Gore" o opasnosti od is lamiziranja Crnogoraca. "Al vidite to uinjee ovi prokleti poturernjaci? Ovo su ljute i otrovne zmije, koje ja nikojako u njedra naa trpljeti ne mogu". Po ovome mitropolita Danila govorenju obeae Crnogorci da e ispuniti njegove naredbe , koje i samijem djelom ni malo ne rastezajui zasvjedoie, pobivi i prognavi sve svoje poturenjake, koji se krstiti ne kee..." Za Petra I Petrovia istraga poturica je izv

jestan dogaaj, odnosno injenica. Njegovo djelo je nezaobilazan istorijski izvor. Zapis vladike Danila nije originalan, ali je vjerodostojan izvorniku i dogaaju is trage. Razloga za sumnju nema, jer mnogo "podataka i detalja u zapisu mogao je u nijeti samo ovjek kome je sve lino bilo poznato... Zapis djeluje kao lina ispovijes t ovjeka rastrgnutog protivurjenou drutvenih i istorijskih snaga". I vojskovoa i duhovni pastir

Na vladiin zahtjev da glavari sa Crnogorcima odmah ponu istragu, Vuk Borilovi i etir i brata Martinovia odbijaju vladain predlog. Razlog tome odbijanju ne lei u strahu ili kukaviluku. Navedeni crnogorski glavari plaili su se da e ih izdati roacim i dru gi Crnogorci koji su u rodbinskim vezama sa poturicama. Svijest da su potuernjaci njihova braa, roaci, prijatelji i komije - snana je prepreka svakoj akciji na pokrta vanju ili protjerivanju poturica. Vladiini ljudi koji nijesu bili iz Cetinjskog p lemena (Stania Velestovac, Vuko Njegu i Marko Dupljanin) prvi su udarili na cetinjs ke i eklike muslimane i pobie ih, "koji ne kee do da se pokrsti kod mene". Istraga ni e organizovan in koji bi obuhvatio vei dio Crne Gore i sve poturice. Ona je ogranie na na lokalnom prostoru Cetinja, eklia, Dupila (Crmnica) i Oboda (Rijeka Nahija). P remda je lokalnog karaktera, od velikog je znaaja. Iako se istraga odigrala na uem prostoru, Njego joj je dao univerzalno znaenje kao sudaru svjetova dobra i zla. Bilo je nemogue organizovati preko noi istragu ili progon svih muslimana iz Crne G ore, jer je vladika bio svjestan da tako neto nije bilo lako sakriti i brzo zatiti . Istraga je jedan dui proces kojeg karakteriu unitenje, iseljavanje ili pokrtavanje poturica. Objektivno posmatrano, poturenjaci su u kasnijoj fazi odnosa, na poetku DVIII vijeka predstavljali konicu oslobodilakoj borbi Crnogoraca i zato je istraga bila istorijska neminovsnost i nunost. Veina istoriara se slau da je poturica nesta lo u Crnoj Gori u doba vladike Danila. Vladika je morao da lomi plemensku svijest Crnogoraca i da ih uvjeri u nunost bor be protiv muslimana. Uz mnogo truda razbijao je lokalnu svijest o plemenskoj pri padnosti kao primarnoj "i u crnogorsko-plemensko drutvo unio ideju da je vjersko opredjeljenje isto to i narodna pripadnost... Bio je pravi plemenski aristokrat i sanjar. Briljivo je njegovao svoj ugled u zemlji. Nijedan crnogorski vladika pri je njega nije uivao takav autoritet. Vientije Zmajevi je 1720. godine ostavio izvorno svjedoanstvo o pripremanju istrage . Istie se da e Sava Petrovi, novi arhijerej i pomonik vladike Danila, pomagati i za mjenjivati "toliko poznatog radi samovolje svoga upravljanja vladiku Cetinjskog (vladika Danilo), koji poto je umrljan ljudskom krvlju, prolivenom po njegovom na reenju i njegovim sauesnitvom, izgleda da ne moe vriti crkvene obrede". Van svake sum nje ovaj izvor visoke vrijednosti potvruje da je organizator istrage "umrljan lju dskom krvlju" bio niko drugi nego vladika Danilo Petrovi "prolivenom po njegovom nareenju". Energini i hrabri vladika je znao da on prvi mora da pone sa borbom oslo bodilakom protiv Turaka i poturica, jer se nije smio vie spustiti na ue njihove vje rolomne rijei. Istraga poturica mogla je biti 1707. godine. Analizirajui i tumaei iz vore, pred istraivaem kao da postoje dvije linosti vladike Danila. Jedan, koji pie i dijelom svjedoi Hristove zapovijesti - da svaki pastir treba za svoju pastvu duu poloiti i umijeti, da je najjaa Hristova zapovijest ljubav, te da je biskup kotors ki njemu duhovni brat i da se vladika moli Bogu za svoje neprijatelje. Drugi, ko ji je neumoljivi organizator istrage poturica. U ovom surovom vremenu, koje je u znaku sukoba svjetova i vjera, rodonaelnik Petrovia nije imao drugog izbora nego da brani pravoslavnu vjeru hriansku. On istorijsku svetinju ivota i slobode koje je Tvorac dao ljudima. Za istorijsku nauku bitno je ono to se desilo (dogaaj, injenic a, pojava, proces), a ne ta se moglo desiti (ta bi bilo da je bilo?). U pitanju je svjesno i voljno opredjeljenje prve vjerske i politike linosti Crne Gore na poetku XVIII vijeka. U doba vladike Danila u Crnoj Gori je najskuplja rije Kosovo, najs vetija vjera i najjaa sloboda! Duboka je teologija vladike Danila. U jednom uzburkanom vremenu, u sukobu nemilo srdnog osvajaa protiv branitelja vjere i imena crnogorskog, vladika rijeju i djelo m svjedoi djelotvornost Hristovog Jevanelja, koje je svjetlost svijetu. Mitropolit

crnogorsko-primorski Amfilohije istie da arhivski izvori ukazuju da je vladika D anilo "dobro poznavao crkveni poredak, da je bio dobar znalac Svetog pisma i bog osluenja... Linost Hristova i njegova nauka, zakon Boji, pokajanje i pratanje bili su osnovna n aela njegove propovijedi sluenja Bogu i narodu. Podstrek iz Rusije

Turci su srpskom narodu donijeli: paljenje bogomolja, prevjeravanje, otar kolac, danak u krvi (janiari), pravo prve brane noi i dr. Vladika Danilo i Crnogorci nijes u pristajali da budu roblje svezano, ve slobodni ljudi - svoji na svome. Otuda "b orba neprestana". Duboki politiki i vjerski sukob Turaka sa Crnogorcima "doveo je do nepotedne vjers ke borbe... U ovim estim sukobima hriana sa Turcima zaela se i borba protiv domaih mu slimana, u Crnoj Gori zvanih poturica". Tokom XVII vijeka Crnogorci svoju ratniko -oslobodilaku energiju troe i iscrpljuju ueem u ratovima protiv Turske, a na strani M letake republike. Prekretnica nastaje za Crnogorce, Hercegovce i Brane dolaskom ru skih predstavnika 1711. godine u Crnu Goru. Stupanjem Rusije u rat protiv Turske 1710. godine ruski car Petar I obratio se balkanskim hrianskim narodima. Njegovi izaslanici pukovnik Mihailo Miloradovi, Hercegovac, i kapetan Ivan Lukaevi, Podgoria nin, uputili su poziv na ustanak svim hrianima, obje vjeroispovijesti u Srbiji, Sl avoniji, Makedoniji, Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori. Opte komeanje naroda osjealo se i prije dolaska ruskih delegata. U kui vladike Danila na Lovenu u julu 1711. godine tajno su se sastali 24 narodna prvaka iz Crne Gore i Hercegovine, koji su donijeli odluku da e na prvi glas o ru skoj pobjedi odmah napasti Turke. Umnoena je gramata cara Petra I i upuena svim Cr nogorskim plemenima, Hercegovcima i Branima. Dolazak ruskih zvaninika bio je veoma ljekovit i djelotvoran. U narodu je vladalo silno oduevljenje, za borbu protivu Turaka. Ustanici su napali utvrene gradove: Gacko, Trebinje, Grahovo, Niki i Spu, al i su svugdje odbijeni jer nijesu imali artiljeriju i naprave za ruenje bedema i o svajanje gradova. Crnogorci su napad na Niki platili sa 50 mrtvih i ranjenih, ali i pored gubitaka pokazali su veliku borbenost i organizovanost. Kasno su vladika i Crnogorci saznali da je Rusija pretrpjela poraz u ratu protiv Turske i nevolj no potpisala mir na Prutu, 12. jula 1711. godine. Jaanje ruskog uticaja u Crnoj Gori ili njeno vojno prisustvo na kopnu i moru, ugr oavalo je mletake interese na Jadranu. Poraz Rusije donio je Mletakoj republici ola kanje, a obeshrabreni Crnogorci su govorili Savi Vladislaviu, carevom savjetniku: "Ako je car sklopio mir sa Turcima, ubili ste toliko nesrenih hriana. S jedne stran e Turci, a s druge Latini u koje nemamo povjerenja. Kad smo im potrebni zovu nas i miluju, a kad im ne trebamo preputaju nas Turcima". S proljeem 1712. godine oivj ela su crnogorska etovanja po turskoj zemlji. To je bio dovoljan povod da Turci p ripreme pohod na Crnu Goru i da je popale, pobiju narod, srue manastir, skupe har a, uhvate kolovoe Mihaila Miloradovia i vladiku Danila i zadre taoce. Ova sultanova zapovijest morala se bespogovorno izvriti. Ahmet-paa je u julu 1712. godine napao Crnu Goru sa 20.000 vojnika, kojima su Crnogorci pruali manastir, crkve i kue. U p ovlaenju turska je vojska trpjela udarce i imala znatne gubike. Od sultanovih zap ovijesti Turci su uspjeli da spale i porue manastir, a vladika Danilo i Miloradov i su sa 500 Crnogoraca uspjeli da se preko mletake teritorije povuku u Hercegovinu . Turski vojni pohod nije uplaio i umirio Crnogorce. Narodno predanje, nastalo poslije turskog vojevanja, istie da su u boju na Carevo m lazu "mrtvi Turci kao lazina leali". Bogata je bibliografija radova na Carevom lazu. O tom znaajnom dogaaju piu od 1835. godine do danas poznati knjievnici i istraivai: Dimitrije Milakovi, vladika Vasilij e Petrovi, Ilarion Ruvarac, Sima Milutinovi, Sveti Petar Cetinjski, Petar II Petro vi Njego, Jovan Erdeljanovi, Duan Vuksan, Ljubomir Stojanovi, Vladan orevi, Vladimi i, Joko Vukevi, Risto Dragievi, Risto Kovijani, Nikola Vukevi, Gligor Stanojevi, J leti, Slavko Mijukovi, Rastislav Petrovi, Bogumil Hrabak, Vasko Kosti i dr. Svi autori, koji su pisali o dogaaju na Carevom lazu, potvruju istinitost dogaaja.

Sve rasprave je sabrao Nikola Vukevi u ozbiljnoj studiji, zakljuno sa miljenjem Slav ka Mijukovia. Ova studija u metodolokom pogledu obiluje sa temeljitim analizama, po lemikama, u poreenjima i nezaobilaznim sudovima. Nigdje u savremenim izvorima Carev laz se ne spominje kao mjesto borbe. U dva pi sma crnogorskih glavara iz 1747. godine i 1749. godine imenuju se borbe u kojima su uestvovali Crnogorci kao mletaki saveznici. U oba dokumenta se spominje i Care v laz. Mitropolit Vasilije Petrovi unio je u "Cetinjski ljetopis" biljeku o borbi na Carevom lazu 1712. godine, skoro 50 godina poslije dogaaja. "Va ljeto 1712. go dine posjekoe ernogorci Turke u Carev laz no sila turska odolje i dooe na Cetinje i raskopae crkvu i manastir". Surova istorijska stvarnost Na pitanju istrage sukobila se kritika istorijska kola. U ekliima su ivjela muslimans ka bratstva Sinanovii, Dakovii, Ramadanovii i Muhadinovii, koji su se pokrstili, a ne ki muslimani raselili. Svi Jabuani su se vratili u pravoslavlje. U Mikuliima je ivj elo muslimansko bratstvo Mustafii, na Oiniima begovi Sokolovii i Rucevii. Gligor Stan ojevi smatra da u pitanju istrage treba "uzeti u obzir narodno predanje... Legend a nije bila bez osnova. Ona je u osnovi sauvala sutinu istorijskog zbivanja". Rasp rava izmeu dvije struje je pokazala da Crna Gora nije mogla biti vjeno slobodna, k ako su tvrdili pristalice romantiarske kole, jer otkud u Crnoj Gori poturica, ako nema Turaka. Istorijska stvarnost je bila surovo realna! Uspomena na posjeene neprijatelje

Prema narodnom predanju iznosi se, da su "mrtvi Turci kao lazina leali". Etimoloki lazina oznaava posjeenu, raskrenu i oborenu umu. Iz ovog narodnog uporeenja turske p ogibije sa posjeenom umom izveden je, skoro 40 godina poslije boja, geografski top onim Carev laz, koji podsjea na poraz turske careve vojske. U osnovi predanje pot vruje dogaaj. Tu je nesporazum i klju rjeenja naunog problema boja na Carevom lazu. Vladimir orovi u prvim svojim radovima o Carevom lazu istie da je to beznaajna borba , ako je uopte i bilo. Kasnije izriito istie znaaj boja na Carevom lazu. "Dojueranji rnogorski pomagai, Mleani, nezadovoljni zbog njihovih veza sa Rusima, zabranie Crno gorcima nabavku municije na Primorju i saobraaj preko svog zemljita. S toga se ust anici naoe na velikoj muci. Njihov pokuaj da na Carevu lazu zaustave tursku vojsku nije imao uspeha". Istie da je turska vojska u povratku trpjela gubitke i da je C rna Gora "brzo prebolela" spremna za nove oslobodilake akcije. Linosti koje narodno predanje istie kao poznate uesnike boja bili su savremenici vl adike Danila. To su: Drako Popovi, Vukota Mrvaljevi, Vuk Miunovi, Vuk Mandui, Vuk Ra pevi, pop Nikola "utko", Janko i Bogdan urakovii. Gligor Stanojevi zakljuuje da "ia Crna Gora prilikom Ahmet-painog pohoda stradala, ratoborni duh nije se u narodu gasio. Narod se osmjelio poslije turskog povlaenja iz Crne Gore". Sve sumnje u istinitost boja na Carevom lazu odagnao je Slavko Mijukovi, koji je k oristio, citirao i tumaio ahrivske isprave: pismo generalnog providara Pizanija o d 29. jula 1712. godine koje je uputio pukovniku kotorskom Jerolimu Bui, potom iz vjetaj Bue upuen venecijanskom poslaniku u Carigradu 17. septembra 1712. godine i j edan drugi malo kasnije. Povezujui ove prvorazredne dokumente Slavko Mijukovi je ut vrdio da se radi o boju na Carevom lazu 28. jula (novi kalendar) 1712. godine je r je u pitanju potpuna, prostorna i vremenska podudarnost. Novija istraivanja potvruju istorijski smjer sukoba na Carevom lazu - postojanje i stinitog dogaaja. Rastislav Petrovi je objavio nepoznato pismo ruskog pukovnika Mi haila Miloradovia upueno Petru Velikom 1712. godine. Miloradovi izvjetava cara da su Crnogorci i Hercegovci zaratili protiv Turaka im su primili gramate poslate iz R usije 1711. godine. Naglaava da su ratovali 14 mjeseci i zimi i ljeti, da su zapa lili nekoliko turskih sela, mnogo Turaka ubili, ali su Turci i Rusi sklopili mir za koji Crnogorci nijesu znali (Prut, 1712. godine). Zadrava se na pohodu Turaka

na Cetinje. "Manastir i kue i elije vladike Danila... raskopae i sve kue rianske to na Cetinju popalie i raskopae". U izvjetaju se navodi da je Turski mir bio laan, al i "pobismo i isekosmo turaka hiljada osam i tri pae pogiboe i serasmo Turke u Lekopo le pod Podgoricu... " U ovom izvjetaju podudara se vrijeme i prostor sa dogaajima na Carevom lazu. Broj od 8.000 poginulih Turaka je preuvelian, ali to pretjerivanje je politike pri rode - da se velikom ruskom caru prikae snaga Crnogoraca kao ruskih saveznika, od uevljenih Petrom Velikim, spremni na najvee poduhvate. Nauni skup koji je odran 27. jula 2002. godine u Mitropoliji crogorsko-primorskoj na Cetinju na temu "Carev laz u istoriji, knjievnosti i predanju" proirio je i pro dubio saznanja o ovom velikom istorijskom dogaaju. Veina istraivaa se slae da se Crna Gora poslije Careva laza 1712. godine polako prib ira, duh otpora ponitava klonue, sabiraju se narodne snage za obnovu i odbranu Crn e Gore. Crnogorci su tokom cijele 1713. godine pojaali upade eta u tursku teritori ju i stalno iscrpljivali, ratniki i ekonomski, neprijatelja. Povika i tube na Crno gorce pokrenue Tursku da vojno kazni Crnu Goru. Vojsku je predvodio bosanski Numa n-paa uprili, energian zapovjednik, koji je predvodio 30.000 ljudi. Poslije duih prip rema napad je poeo u oktobru 1714. godine. Neka crnogorska plemena su prihvatila turske uslove (hara, taoci, raseljavanje), druga su se kolebala a Katunska nahija je bila odluan otpor. Poslije dvije godine Turci su ponovo doli na Cetinje, osvoj ili Njegue i evo. Vladika Danilo se morao skloniti u Boku, a 500 hrabrih Crnogorac a povuklo se u nepristupane planine ne priznajui tursku silu. uprili paa je na prevar u kao silnik pobio 37 crnogorskih glavara, koji su se predali na rije i tvrdu vje ru. Na zahtjev Turske, Mletaka republika zatvorila je granice prema Crnoj Gori, to je ubrzalo slom Crnogoraca. Turci su "sve to im je palo aka, bez obzira na uzrast i pol, nemilosrdno sasjekli". Jedna grupa Crnogoraca, koja se bila sklonila isp od planine Stavor u Katunskoj nahiji, takoe je, na prevaru dovedena i posjeena. Meu njima je bio slavni Vuk Mandui koji je svome sinu pred pogubljenje kazao da se dri kako se dre Crnogorci i da to kratko traje. Posjeen je i Vuk Mandui. Takvu nesreu i pokolj Crna Gora nije vidjela, ni ranije ni kasnije. Ozrinii, Cuce, Bjelice, eklii i Njegui su popaljeni i sravnjeni sa zemljom. Oko 3.000 zarobljenih Crnogoraca za jedno sa enama i djecom raseljeni su na Glasinac i okolinu (Bosna). Crnogorski ra zur je uporeivan sa razurom Jerusalima. Pohodima na Crnu Goru 1712, 1714. "poinje borba na ivot i smrt izmeu Crnogoraca i Turaka koja e trajati dva vijeka". Ostalo j e zapisano da uprili kao delat "pohara Crnu Goru i porobi i posee i domove hristijan ske popali i crkve razrui". Uas! Razgorio borbu neprestanu Krajem 1714. godine vladika Danilo otputovao je iz Bea za Petrovgrad. Slika pohar e i plaa nejai potresala ga je itavim putem. U Rusiji je boravio nekoliko mjeseci, gdje ga je primio lino car Petar I, koji je bio oduevljen linou vladike Danila. Iz Ru sije je donio veliku pomo za glavare, narod i crkvu. Suma je iznosila 13.400 ruba lja. Dobio je i dvije carske gramate koje su uvrstile rusko-crnogorsko prijateljs tvo i bratstvo. Cetinjski manastir je dobio stlanu pomo od 500 rubalja godinje. Sv e je to imalo moralni, vjerski, politiki i ekonomski znaaj. Crna Gora je "u svim p lanovima ruske politike na Balkanu do kraja XVIII vijeka imala prvu ulogu". Vlad ika Danilo je napustio Rusiju u junu 1715. g. a u Crnu Goru je stigao aprila 171 6. g. Zemlju i narod zatekao je u crnini i oaju. Vladika poslije toga pie kancelar u Golovkinu: "Sve je razoreno, rastjerano i mau predano, u ropstvo odvedeno, a ne ki mali ostatak u goru je ostao i spasio se". Narod ga je doekao s radou i potovanjem. O tom zlom vremenu vladika se ali u pismu Jo vanu Pukaru (13.12.1714. g.) jo dok je bio u Beu. "Znamo da smo mi sa svake rati po stradali, a sada najvie". Sve je spreno i pobijeno, ali buntovni duh je sauvan. Istoriari, etnolozi, teolozi i ostali istraivai, koji su se bavili prouavanjem krvav ih turskih pohoda na Crnu Goru 1712. i 1714. g. slau se da su ovi istorijski potr esi ostali sauvani u svijesti generacija, zabiljeeni u arhivskim spisima, izloeni u studijama i knjievim djelima. Poslije drugog pohoda 1714. g. Crnogorci su opstal

i, iako bi neko drugi na njihovom mjestu sve to teko izdrao ili nestao. Kakva su t o bila vuja vremena ukazuje injenica da su Mleani, zbog rusofilske politike vladike Danila, skovali zavjeri protivu njega. "Oni su 1717. g. bili ak donijeli odluku da ga otruju". Kad se sretnu i zagrle bolesti, sua, glad i ratovi dolazilo je u p erifernim krajevima Crne Gore do turenja i katolienja, tetih pojava koje su vodile promjeni nacionalnoj pripadnosti i vjere, a u narednim generacijama potpuno se m ijenjala etnika slika naroda. Ta davna "etnika ienja Crnogoraca du granica bivala su genetski veoma opasna jer su ih izvodili vojnici iz Male i Srednje Azije, podst rekavani od zvanine turske politike". Vladika Danilo se nije mirio sa postojeim stanjem. Hoe sa Crnogorcima da obnovi i povrati ono to je izgubljeno 1499. g. Crna Gora se morala odbraniti od svakojakih nasrtaja i udara sa svake strane. Vladika Danilo je hrianskom poukom i porukom, s vojim linim djelom i primjerom udario temelj Crnoj Gori kao moralnoj tvravi. Ahmet-pain pohod i pohod Numan-pae uprilia na Crnu Goru pokazali su da su Crnogorci potvrdili umijee i spremnost da vode frontalni rat i gerilske borbe. Carev laz je istorijska injenica i narodno predanje. upriliev krvavi pohod izlio je sljepilo sile azijatskog mraka. Crnogorci nijesu bili moralno poraeni! Iz pepelit a Careva laza i sprene Katunske nahije razgorjela se "borba neprestana". Kosovska rtva i zavjet u podlovenskom zbjegu predstavljaju podsticajnu ideju odbrane i bor be vladike Danila i Crnogoraca. Od 1711. g. prvosvetenik uvia i iskazuje da osloboe nje srpskog naroda, Grka i Bugara i obnova njihove dravnosti bude pod skiptrom ru skog cara. Ovu viziju nosi do kraja ivota. Tokom vladavine nije vladika Danilo imao drugog sredstva prinude sem "glagol Boi" , kako je to esto isticao. Crnogorci su se plaili njegovih kletvi. Tokom mirnih pe rioda vladavine mirio je zavaena bratstva i plemena, obilazio narod i uvrivao jedins tvo. Ideju slobodne Crne Gore uporno je podsticao, a ideju dravnosti ostvarivao u nekim oblicima organizacije. Vladika Danilo prua pomo na uvrenju jedinstva crnogorsk ih plemena i stvaranju prvih organa uprave, otvara Crnogorcima iroke vidike. U doba vladavine rodonaelnika Petrovia dogaaji su izotrili jedno povoljnije stanje z a Crnu Goru. Turci su i dalje Crnu Goru smatrali dijelom svoje zemlje, ali faktik u vlast u njoj nijesu imali! Svojim radom i prestiom visoko je podigao ugled dina stije Petrovia i ire. Mnogo je doprinio da zaivi slobodarska i borbena svijest Crnogoraca. Jedna ruka n a handaru, druga na elu da se to bolje osmotri i vidi sjutranjica. Vladika Danilo uv eo je Crnogorce u sistem moralnog poretka, ojstva, slobodarstva i najveih vrijedno sti i svetinja ivota. On i Crnogorci nijesu zloupotrebili slobodu datu od Boga, v e su je iskoristili za odbranu od Turaka. U rvanju sa zlom Crnogorci su raskidali osvajake lance i razmicali azijatski mrak . Vladika i Crnogorci izdrali su sve estoke udare i opstali su uz velike rtve, jer su bili duboko uvreni u pravoslavnoj vjeri hrianskoj i ideji osloboenja. Ostali su go podari svojih ivota i svoje budunosti. Na poetku XVIII vijeka je mitropolit Danilo, a na njegovom kraju mitropolit Petar I. Ono to je zapoeo vladika Danilo 1711. g. i dalje, zavrio je Sv. Petar 1796. g. Na temljima Crne Gore iz doba Danila Petrovia, Sv. Petar je uvrstio crnogorsku drav u. Dva gorostasa crnogorske istorije u jednom vijeku! POJANjENjE U sedmom nastavku feljtona "Vladika Danilo vizionar slobode i dravnosti" tehnikom grekom isputen je dio reenice koja je trebalo da glasi: "Ahmet-paa je u julu 1712. g odine napao Crnu Goru sa 20.000 vojnika, kojima su Crnogorci pruali ilav otpor, al i su Turci poetkom avgusta zauzeli Cetinje, spalili manastir, crkve i kue". Izvinjavamo se autoru i itaocima.

(KRAJ)