SVEUČILIŠTE U SPLITUFILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Katarina Duplančić

VLADO MARTEK (OPUS)

Seminarski rad

Split, 2013.

SVEUČILIŠTE U SPLITUFILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Katarina Duplančić

VLADO MARTEK (OPUS)

Seminarski rad

Kolegij: Suvremena umjetnostNositelj kolegija: dr. sc. Dalibor Prančević

Split, 2013.

1

SADRŽAJ:

1. Kratak sažetak.......................................................................................................32. Ključne riječi.........................................................................................................33. Uvod.....................................................................................................................34. Biografija..............................................................................................................35. Grupa šestorice.....................................................................................................46. Stvaralaštvo i filozofija........................................................................................57. Pred-poezija........................................................................................................148. Zaključak............................................................................................................169. Popis izvora........................................................................................................16

2

1. Kratak sažetak

Angažman jednog od najznačajnijih suvremenih umjetnika u Hrvatskoj, Vlade Marteka, na polju filozofije, aktivizma i umjetnosti predstavlja pobunu protiv unaprijed postavljenih standarda ideologija iz vremena njegove mladosti pa do danas. Raznolikost njegovog izričaja seže od pisane riječi, preko crteža, slika i knjiga, pa do agitacija, akcija i performansa. Gledajući umjetnost kao alat kojime se stoljećima koristila isključivo Crkva i buržoazija, Martek kao konceptualist, odnosno post-konceptualist dekonstruira umjetnost i koristi se njome kao krikom; sve je umjetnost i umjetnost je sve.

2. Ključne riječi

Martek, Zagreb, Grupa šestorice, agitacije, pred-poezija

3. Uvod

Stvaralaštvo zagrebačkog pjesnika-slikara Vlade Marteka svojevrstan je pregled hrvatskog društva kroz desetljeća. Iako relativno nepoznat, ali ipak ostvaren umjetnik, Martek je nedvojbeno značajan predstavnik hrvatske suvremene umjetničke scene.Kaoknjiževnik i filozof, Martek postaje dijelom Grupe šestorice i razvija buntovni, kritički ali i duhovni sloj kroz koji progovara o politici, umjetnosti, a na koncu i sebi samome. Njegov opus uključuje pjesnička djela, agitacije, akcije, performanse, land art i druge, a koristi različite medije i motive kako bi isprovocirao reakciju promatrača. Seminarski rad uključuje kratka poglavlja o životu Vlade Marteka i njegovom djelovanju unutar Grupe, zatim filozofske smjernice koje oblikuju njegovo stvaralaštvo, a na koncu je zaključak formiran kao objedinjenje prethodnih poglavlja i kao subjektivan osvrt na iste.

4. Biografija

Samouki postkonceptualni umjetnik, slikar i školovani pjesnik Vlado Martek rođen je u Zagrebu 1951. godine. Kao diplomirani književnik i filozof, interesira se u kulturne aspekte Hrvatske, odnosno tadašnje Jugoslavije, a kao mladić vrijeme provodi s umjetnicima i aktivistima, te se time upliće u kritiku društva kroz umjetnost. Rano se priključuje Grupi šestorice autora (1975.) i kroz njihovo djelovanje se posvećuje akcionizmu, odnosno urbanom intervencionizmu i institucionalnoj kritici, što se uobličuje kroz agitacije, performanse i druge oblike izlaganja izvan galerijskih prostora, ali i unutar istih. Martekov rad je zasnovan na vizualiziranju poezije, odnosno parolama, pisanoj ili čitanoj riječi, promicanju umjetnika, književnika i filozofa poput Maljeviča, Spinoze i Kafke, a svoje stvaralaštvo formira kao ručno izrađene dijagrame, crteže, asemblaže, agitacije, postere, ali i performanse.

Tijekom života ženio se dvaput, i ima samo jednu kći, Dolinu. Odrastao je kao sin službenice i mesara, u nižoj srednjoj klasi, bez umjetničke ili kulturne pozadine. Da se nije okrenuo buntu 1970-ih, danas bi bio mesar ili veterinar, a taj bunt su potaknula i

3

oblikovala druženja s mladim umjetnicima u lokalima kao što su Kavkaz, Blato ili Pod starim krovovima.1

5. Grupa šestorice

Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća pokreću se skupine umjetnika usmjerene na konstruktivističku kritiku umjetnosti i društva, između ostalih atelje Biafra i Nova umjetnička praksa. Nova umjetnička praksa značajan je pokret koji okuplja mlade umjetnike rođene nakon Drugog svjetskog rata, a koji kroz svoj rad izražavaju pobunu i odbojnost prema postojećim ideologijama konzumerističkog i birokratskog društva. Takva anarhična anti-estetika proizvela je mnoštvo radova u obliku body arta, ready madea, arte povere, land arta, performansa i happeninga koji su ponekad posve oslobođeni likovne forme. Sve više se koristi fotografija za dokumentiranje umjetničkog eksperimenta, a kao

istaknuti promicatelj nove umjetničke prakse prepoznaje se Grupa šestorice autora. Grupu su sačinjavali Boris Demur, Željko Jerman, Vlado Martek, Sven Stilinović, Mladen Stilinović i Fedor Vučemilović, a izlagali su svoje radove u galerijama, ali su češće akcijama na ulici prozivali narod i pozivali ga na preispitivanje vlastitog načina življenja i vlastitih moralnih vrijednosti. Postkonceptualizam Grupe šestorice autora zasnivao se na „stvaranju situacija ili produkata koji pokazuju kako veoma različiti stavovi (ideologije) postaju umjetnost“, i obratno, a do 1979. su izveli preko dvadeset izložba-akcija, tj. performansa u Zagrebu.2

Slika 1. Mladen Stilinović, Pjevaj! (1980.)3

Stilinović ističe kako je tema njegova rada zapravo jezik politike, te kako se ne uspijeva izraziti kroz sliku ili riječ, pa stoga stavlja u pitanje kako manipulirati onime što manipulira nama. 4

Grupu šestorice kao idealiste-nihiliste karakterizira jak poriv za umjetničkom i estetskom provokacijom društvenog smisla, a koji je određen preokretima i transfiguracijama umetnutima u kulturu. U vrijeme djelovanja Grupe se počinje kristalizirati smisao i cilj grupe Gorgona iz pedesetih (Knifer, Kožarić, Putar, Mangelos i drugi). 5

1 Šuvaković, 2002., str. 43.2 Pelc, 2012., str. 479.3 Pelc, 2012., str. 480.4 Šuvaković, 2002., str. 21.5 ibid; str. 36.

4

Djelovanje Grupe šestorice obilježeno je dvostrukim raskolom (fra. le différend):

a) razvijanje ne-dizajnerskih, anti-konstruktivističkih i subjektivnih postupaka koji istovremeno nisu i ekspresionistički, a koji dekonstruiraju utopijske modernističke (konstruktivističke) vrijednosti estetike koji donosi pokret Novih tendencija;

b) ispravljanje rane konceptualne umjetnosti zasnovane na skeptičnom stavu tako da se uspostavlja produkcija koja pokazuje da svaki stav (statement), pa i onaj skeptički, može reflektirati ideologije, te estetičke i etičke stavove.6

Provokacija koju donose pripadnici Nove umjetničke prakse, odnosno Grupe šestorice predstavlja izazov liberalnom socijalizmu, koji ipak prihvaća nekonvencionalan pristup umjetnika kakav se nastavlja do današnjeg dana, mada otupljen zbivanjima u proteklih dvadeset godina.

6. Stvaralaštvo i filozofija

Martekov postavangardni postmodernizam danas stoji kao dekonstrukcija jednog tijela modernizma na „stanice“ koje se kreću u prostoru jezika i njegovih aspekata, materijalnosti i fikcije. Martek se izdvaja iz homogenosti modernizma koji mu ostavljaju Duchamp, Guy Debord, Marcel Broodthaers, Mangelos i Kabakov.7 Šuvaković navodi kako je Martek umjetnik-pjesnik koji počinje pisati poeziju radi cura, te kako je za njega poezija proces, odnosno kôd za konstrukciju vlastitog introspektivnog svijeta. Martek povezuje nematerijalno s materijalnim pa ističe kako ideja zapravo služi „materija“ za stvaranje umjetnosti.

6 Šuvaković, 2002., str. 25.7 ibid; str. 22.

5

Slika 2. Picasso-Martek, 1985. (akrilik, natron papir)

Progovaranje o ikonografiji Martekovih djela ponekad na prvi pogled može zavesti i zbuniti, no svaki simbol ima objašnjenje. Iako Martek „odustaje od metafore“, simbolika je sveprisutna u njegovom radu. Postavljajući sebe i Picassa na isto platno, Martek nameće ideje i teze. Slobodno ocrtana mapa tadašnje Jugoslavije nema točne geografske granice, odijeljena je ravnom linijom po sredini; istočni dio pridodan je Marteku, a zapadni Picassu. Kao zemlje koje graniče s tim „mikrokozmosom“ prepoznate su zemlje vegetarijanaca, „eksperantista“, mail-artista, feministkinja, nudista i Jehovaca. Značaj pojedinačnih elemenata može biti tumačen na razne načine, no poslužit ću se Šuvakovićevim zapisima i citirati:

„Picasso i Martek su rođeni na tragovima (otisak, leš, odbljesak, urez) zapadne ikonografije, semiotike i lingvistike.Oni (Picasso i Martek) su čitljivi isto onoliko koliko su i nečitljivi.Jezičkoj igri prethodi igra asocijacija.Nema igre slobodnih asocijacija, pošto označitelj (geometrija, oblik, gestalt) svake pojedinačne figure (crteža, slike) unaprijed anticipira svoje značenje.Asocijacije su anticipirane, ali nisu do kraja određene.Otvoreni koncept se dovršava u igri iniciranih i ne do kraja vođenih asocijacija.Asocijacije su intuicija – neprozirnost.Psihoanaliza nije znanost upravo po tome što se izgrađuje na slobodnim asocijacijama.“8

Martekova česta uporaba motiva mape, Balkana i političkih simbola utjelovljenje je sukoba hrvatske i jugoslavenske kulture. Prema njemu je razjedinjenost taj faktor koji umjetnost čini manje vrijednom, i smatra kako umjetnik ne bi trebao nikad stvarati zasebna djela, već cjeline i serije. Pokušavajući se otrgnuti ustaljenim kategorijama identificiranja umjetnika, kroz aktivizam pokušava dekonstruirati svoja djela, pa stoga stvara različite, naizgled nepovezane radove i piše o drugim umjetnicima te teoretizira o teoriji samoj. Napominje kako suvremeno nije ono što je tek vremenski prisutno, pritom razlikujući estetska djela u zanatskoj maniri od djela umjetnika koji preisipituju samu svrhu umjetnosti i njenu ulogu u društvu.9

Vraćajući se usporedbi s Picassom, sukobljavanju Istoka i Zapada, Marteka ipak možemo klasificirati kao zapadnjaka, s obzirom na njegovu duchampovsku tradiciju ready madea i assemblagea. Kroz poštovanje Duchampa, Martek ga oživljava i čini suvremenim, pa prema tome umjetnik stvara one umjetnike koji ga prethode.10

Govorimo li o uklapanju Martekova djela u kontekst srednjeeuropskog kulturnog života, možemo zaključiti kako njegovo djelo kroz svoju materijalnost sugerira emociju i simbole koji izazivaju psihoanalitičare. Promatrač je primoran dešifrirati Martekov kôd i pritom se stvara komunikacija između promatrača i djela, ali također i izmežu promatrača i umjetnika. Ono što Marteka gura dalje u Europu su objekti nabacani u tijesan prostor, kompozicije prepune simbolike i fizičkog materijala.11

S druge strane, Istočna Europa Marteku predstavlja povijesno-teoretičko zadovoljstvo; proučava Majakovskog i Maljeviča.

8 Šuvaković, 2002., str. 82.9 Kalčić, S. (2008.), Opći konsenzus savjesti, Zarez [online], 230. Dostupno na: http://www.zarez.hr/repository/issue/pdf/230/230.pdf10 Šuvaković, 2002., str. 43.11 ibid; str. 44.

6

Ipak, Martek je balkanski umjetnik čije se nezadovoljstvo, bunt i anarhičnost ogledaju u istim onim likovnim elementima koji su navedeni u retcima iznad. Njegovi neujednačeni radovi su teški, kaotični i jedni druge objašnjavaju, poništavaju i ponižavaju. Kao umjetnik koji nije pripadao prvoj liniji jugoslavenskih umjetnika, ali ni onoj hrvatskih umjetnika 1990-ih, Martek se bavi problemima geoestetske prirode te kulturnim, političkim i društvenim kontekstima u kojima se nalazi.12

Pri slikanju Martek koristi infantilan rukopis, gotovo apstrahira oblike, ali zadržava figurativan jezik simboličkih motiva ljudskog lika, zvijezde, kuće itd. Uporaba istih simbola kroz nekoliko radova kreira svojevrsnu abecedu, odnosno skup piktograma koji podsjećaju na špiljsko slikarstvo i animizam ranog ekspresionizma.

Slika 3. Balkan, 1995. (sitotisak, tempera)

Grafika Balkan prikazuje mapu Sjedinjenih Američkih Država, obojenu simboličnom crvenom bojom. Istovremeno je preko mape velikim slovima ispisano: „Balkan“, a imena gradova zamijenjena su imenima poznatih suvremenih hrvatskih umjetnika. Na taj način Martek evocirao misao o činjenici kako su obje stvarne geografske lokacije (Balkan i SAD) u stvarnosti mjesta simbioze različitih naroda i religija. Intencionalnim premapiranjem umjetnik testira “političku korektnost”, brišući granice između društva koje danas predstavlja utjelovljenje demokracije, i balkanskog društva koje živi na prostoru „meda i krvi” (prijevod turske riječi “balkan”), točnije u primitivnoj, netolerantnoj sredini.13

12 http://www.avantgarde-museum.com/hr/museum/kolekcija/4469-VLADO-MARTEK/text-3865-Vlado-Martek...-Umjetnik-kao-pokretna-mapa/13 Kalčić, S. (2008.), Opći konsenzus savjesti, Zarez [online], 230. Dostupno na: http://www.zarez.hr/repository/issue/pdf/230/230.pdf

7

Slika 4. Pjesnička agitacija 10: Umjetnici, naoružajte se! (1983.)14

Martek je umjetnik-nomad koji nije određen statusom djela već pozicioniranjem u odnosu na mogućnosti prepoznavanja, izbora, premještanja ili izvođenja djela. Njegovo djelo nije pojedinačno izvedeni komad, već cjelokupni zbir njegovih puteva kojima je prizvao te komade koji su kasnije postali trag djela, odnosno njegova ponašanja.15

Njegova dualnost plod je ljubavi prema različitim medijima i umjetnostima. Multimedijalac je koji povezuje i konfrontira knjiženost i slikarstvo, filozofiju i likovnost. Slabljenje općeg interesa za literaturu i poeziju nagnalo ga je na predstavljanje istih u novom svjetlu, i pridati im još jednu dimenziju. Unatoč tome što je akcionizam glavna vodilja njegova rada, ipak se uvijek okreće jeziku. Koristi jezik, riječ i poruku kao umjetnički stvaralački medij. Kako je razvidno iz Martekova slučaja, osoba umjetnika rađa se kao plod sukoba etike i estetike, odnosno spiritualnog i materijalnog. Martekovo djelo postkonceptualan je proces objedinjenja materijalnog svijeta poezije i likovne umjetnosti te duhovne pozadine tih objekata.

14 Slikovni prilozi bez navedenog izvora su iz osobnog arhiva (fotografirano u MSU Zagreb 30.10.2013.)15 Šuvaković, 2002., str. 67.

8

Slika 5. Pjesnička agitacija 8: Čitajte Kamova (1981.)

Slika 6. Pjesnička agitacija 1: Čitajte pjesme Majakovskog (1978.)

9

Slika 7. Bez naziva, 1986. (tempera, akrilik)

Slika 8. Umjetnikova smrt, 1986. (komadići ogledala, akrilik)

10

Slika 9. Bez naziva, 1986. (akrilik, komadići ogledala)

Slika 10. Bez naziva, 1986. (akrilik, komadići ogledala)

Slika 11. Instalacija Zemlja je ravna ploča, 1996.

11

Obraćanje predmetima kao potencijalnom poretku značenjskih, psiholoških, religioznih i ideoloških efekata možemo definirati kao fetišizam. Martek uporabom predmeta, odjeće i različitih simbola (vjerskih, političkih, filozofskih) upravlja tankom granicom između iracionalnog i racionalnog.16

On stvara dijagram kod kojeg uza svaki dio tijela dolazi i tip umjetničkog djela, npr.: glava-pjesma, srce-kip, genitalije-akcija itd.17

Ovakvo indeksiranje i klasificiranje vlastitog rada nemaju za cilj sistemsko predočavanje, već pred-pjesnički zahtjev za višesmislenim interpretacijama gesta, akcija, ponašanja, a na koncu i same egzistencije. Kad se govori o egzistenciji, ovdje ona predstavlja kretanje kroz umjetnost prema mogućim svjetovima izvan umjetnosti. Prikazivanje vlastitog umjetničkog i životnog djela kao tijela je paradoks koji:- podsjeća na „animizam“ ranog ekspresionizma;- priziva infantilnosti koja autoru daje apsolutnu slobodu;- jest izraz nevinosti romantičara koji ne priznaje kanone sistemskog znanja;- humorom provocira „normalnost“ legitimnih metajezika povijesti, umjetnosti i

kulture.18

Elektronska verzija lista Nacional iz 17.03.2008. zabilježila je intervju s Martekom, kroz koji možemo citirati njegove riječi o sebi samome: „Ja sam činovnik, mali, sitni Kafka, koji prijepodne radi u knjižnici, a poslijepodne je umjetnik i tako shizofreno živi već 29 godina.“ Razgovor s umjetnikom je potaknut retrospektivnom izložbom njegovih djela u Gliptoteci HAZU, uključujući čak 500 djela (agitacija, akcija, grafita, instalacija, crteža, land arta i grafika) nastalih u 35 godina.Diploma iz književnosti i filozofije nije ograničila njegove interese, pa povezuje razne sfere ljudskog djelovanja i promišljanja, i tako progovara i politizira o umjetnosti. Počinje 1970. pišući pjesme na velikim komadima papira, a uskoro izrađuje prve „poetske objekte“ koristeći knjige, čavle, glinu i tekstualne intervencije. Ono što je uslijedilo su njegove popularne agitacije „Čitajte Kamova“, zatim faza intenzivnog slikanja te duhoviti ciklus grafika „Mape“, u kojem podrugljivo komentira društvene pojave. Od istih se ističe „Balkan“, grafika koja prikazuje kartu SAD-a s natpisom „Balkan“, gdje su imena gradova zamijenjena imenima hrvatskih umjetnika.

„Ja sam duchampovac i polazim od njegove misli da je umjetnost proizvodnja ideja. Marcel Duchamp je jedan od najvažnijih umjetnika 20. stoljeća i od njega je proizišlo sve, od land arta do konceptualizma i akcija. Mene ne zanima umjetnost kao proizvod. Ja želim proizvodnjom umjetnosti proizvesti samoga sebe. Većina umjetnika proizvodi opuse, stječe karijere i identitete, te love pozicije, ali su ostali nekvalitetni ljudi i puše političke cigarete. Ja uvijek radim u ciklusima i nikad ne napravim samo jedan rad, kao klasični umjetnici. U svojim radovima uvijek razvijam tok misli, a to otkriva podrijetlo moje umjetnosti - pisanje. Jedino radove iz kategorije poetskih objekata nisam radio u serijama.“

Govoreći o politici kao odrednici njegova stvaralaštva, Martek ističe kako je od nje ipak bitnija duhovnost. Iako se kao mladić okreće anarhizmu (piše: „Bolje je iskoristiti jedan komad drveta za zahodsku dasku nego za grb“), prošao je kroz razne duhovne faze, i shvaća kako postoji samo jedan put, a to je da se krene od sebe samoga, tj. da revolucija počinje od pojedinca, prateći tako Rimbaudovu filozofiju.

16 Šuvaković, 2002., str. 39.17 ibid; str. 70.18 ibid; str. 71.

12

Za vrijeme Domovinskog rata napisao je: „Ja sam dobar tata, ali loš domoljub“. Bez da negira žrtve rata i agresiju, ističe kako čovjek prvenstveno treba biti dobar otac, muž, prijatelj, ali da biti dobar Hrvat i nije toliko važno, isto kao što nije bitno imati karijeru, i pratiti zakone, jer su oni „klopka koju nam postavlja država“.

Koristeći se simbolima kao što su srp, čekić, zvijezda i kuće, Martek stvara ideograme, odnosno sustav simbola kojima progovara o stvarima koje postoje bez obzira na društvene okolnosti. Za vrijeme socijalizma koristi zvijezde te srp i čekić s ironičnom simbolikom, dok se danas oni koriste kao simboli neke nedostižne utopije. Zašto je to tako, objašnjava rat koji je za sobom donio barbarstvo i ruralizaciju, koji su naše društvo udaljili od one točke koju su komunisti imali pred četrdeset godina. Slogan „Između Boga i žene, biraj ženu“ još je jedna realizacija Martekovih stavova koji sadašnjost i stvarnost postavljaju iznad idealnog i „mogućeg“. Bog kao idealno i nedostižno biće podređen je slici žene kao fizičkom ostvarenju ideala.Kao uzore i inspirirajuće ličnosti navodi Duchampa, Josepha Beuysa, Yvesa Kleina i Marcela Broodthaers, zatim Kazimira Maljeviča i Pieta Mondriana. Pjesnici koji ga oblikuju su Hölderlin, Celan i Rimbaud, a svi su oni na neki način izmakli poeziji - Hölderlin u ludilo, Celan u samoubojstvo, Rimbaud u trgovinu oružjem, a čak i sam Martek bježi u pred-poeziju. 19

Kao gost u galeriji F. Elbaza u Parizu 2011. godine, Martek je povezivan s pokušajima revitalizacije primitivne, animističke i egzotične umjetnosti, zbog istovremenih izložbi primitivne umjetnosti u galerijama s južne strane Seine. Takav bijeg prema Istoku i prošlosti može se tumačiti kao bijeg od turbulencija koje donosi suvremeni, ubrzani život nametnut od zapadnjačkih sila. Inače je Frank Elbaz sklon hrvatskoj konceptualnoj praksi, pa je tako prije Marteka ugostio Knifera i Vaništu, a nakon njega Stilinovića i Cvjetanovića.20

Martekovo stvaralaštvo često uključuje materijale njegovog zanata: uključuje olovke i gumice u svoja likovna djela, između i unutar svojih riječi. Kao što možemo iščitati iz časopisa MAJ 75, on svoje radove ispisuje grafitnom ili kemijskom olovkom, nerijetko infantilnim i nervoznim rukopisom. Poeziju, odnosno pred-poeziju prati nekonvencionalna uporaba materijala knjige u kojoj se ista nalazi. Za Marteka je poezija objekt, a objekti su poezija.21

Ulomak videozapisa s portala Moja Rijeka: http://www.youtube.com/watch?v=jxXboyVGcic&feature=player_detailpage#t=178

7. Pred-poezija

Govoreći o pjesništvu, metafori i spiritualnosti, Martek ističe kako je svima potrebno duhovno buđenje, a da ga on pokušava doseći kroz riječ i sliku. „Smatram da je

19 http://www.nacional.hr/clanak/43733/sokantna-djela-anarhista-i-nihilista20 http://www.jutarnji.hr/vlado-martek--dijalog-mrtvih-pisaca-i-jednog-romanticara-/973789/21 http://www.moma.org/interactives/exhibitions/2011/ScenesFromZagreb/

13

umjetnost jedno lijepo sredstvo da se čovjek probudi, prepozna kao duhovno božje biće i odigra svoju predstavu i dobro ju je maksimalno iskoristiti. (...) U Zagrebu, kao i svi konceptualisti, nemam atelje. Treba imati tek bistar um i otvoreno srce. Postoje ljudi koji su mudri i inteligentni ali nemaju otvoreno srce. Umjetnost mora imati i neki žar a ne samo ideju i razum.“ Svjestan je toga da poeziju malo tko danas čita, pa joj iz tog razloga daje materijalan oblik, oblik akcije i performansa, i tad publika dobiva poeziju koja dolazi publici sama, i koja se prihvaća.22

Martek također i piše o svom pogledu na poeziju, pa bilježi kako ona prenosi povijest, ali i obratno. Kako bismo zaustavili „metaforiziranje“ tih dvaju pojava, potrebno je smjestiti ih u sadašnjost. Kad ih se umetne u suvremeni kontekst, one oživljavaju i nadilaze zaborav. Svoju pred-poeziju Martek određuje kao oslobađanje od lakomislenog shvaćanja jezika i kao shvaćanje društvene uloge književnosti, tj. umjetnosti. Uzmemo li u obzir sam izraz „pred-poezija“, evocira se nešto primitivno, primalno.23

Martekov rad prati uzorak avangardne poezije i prakse radikalne poezije. Njegovo djelo je dio tradicije autora koji djeluju kao eksperimentalni pjesnici u 20. stoljeću, a koja stoji kao oprjeka dominantnoj liričkoj paradigmi europske književnosti. U avangardnim pokretima pjesnici preispituju koncept persone u poeziji, pjesničku senzibilnost kao prihvaćeni karakteristiku pjesništva, linearnu naraciju, konvencije za pisano predstavljanje poezije, čistoću žanra itd. Avangardni pjesnici umjetnost su shvaćali kao polje u kom su provocirali buržujske svjetonazore.

Pojam avandardne tradicije indicira proces kod kojeg modernistička poezija i umjetnost prihvaćaju metode avangardne poezije, odnosno kolažiranje, diskontinuitet naracije, parataksu, više lirskih osoba itd. U modernizmu se ove metode koriste za komuniciranje koherentnih poruka na kompleksan način. U ovom kontekstu je pjesničko djelo samodostatno biće, a naglasak stoji na čistoći umjetnosti, te se tada pjesništvo shvaća kao umjetnost riječi.Martek se poigrava diskursom pjesništva, umjetnosti i filozofije. Destabilizira ih i isprepliće, stvarajući nove poveznice i transgresirajući okvire diskursa, a time preispitujući njihove temelje.

Do kraja 1970-ih, razvio je uspješne strategije za otpor popularnom tijelu suvremene hrvatske poezije. Jedini kontekst njegove poezije bio je kontekst nove umjetničke prakse. Odbijao je objavljivanje poezije u književnim časopisima i ideju o knjizi uopće. Stoga počinje sa samizdatima oko 1982. Njegove knjige su bile malog formata i ručne izrade, a tekstovi i crteži su bili postavljeni blizu jedni drugima. Originale je fotokopirao i uvezivao ručno, a korice su izrađivane od obojenog papira.Autor spominje kako je poezija proces. Dok je tradicionalna književnost inzistirala na tome da je pjesma djelo, komad; radikalne pjesničke prakse sugeriraju kako proces nastanka pjesme mora biti neodvojivo povezan s pjesmom, štoviše, integriran kao njezin dio. Martekovi tekstovi su rezultat proučavanja ideologije tekstualnih oblika. Pred-pjesnik destabilizira esej kao sredstvo rasprave. Poezija se destabilizira tako da stihovi postaju izjave koje preispituju poeziju kao književni žanr.U riječi „poezija“ Martek prepoznaje „ja“ kao prisutnost pjesnika, ali i prisutnost pjesničkog djela prije njegovog nastanka. Jezik pred-poezije indicira materijalistički,

22 http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=4195623 Šuvaković (2002.), str. 21.

14

objektivistički odnos prema poeziji. Prema tome, Martek u svoju poeziju uklapa olovke i oštrila, lijepi ih na papire s tekstom kako bi posvjedočili postojanju pjesme prije nego li je ona uopće zapisana.24

8. Zaključak

Retrospektivno sagledavajući pročitane materijale o Marteku i Grupi šestorice autora, općenito znanje o konceptualnoj umjetnosti, vizualne primjere Martekovog rada, nije lako sumirati jednosmjeran stav o njegovom radu ili ideologijama. Kao univerzalan teoretičar, kreator i kritičar, Vlado Martek objedinjuje sve sfere ljudskog djelovanja. Progovara o politici, uspoređuje nekadašnja vremena sa sadašnjim, simultano fizički svijet podređuje i nadređuje svijetu simbola, a istovremeno kao da se stalno fokusira i vraća poeziji. Kroz svoje likovne radove Martek oživljava poeziju, nameće nam pjesnička pitanja i introspekciju, a također kroz poeziju stvara likovna djela, oslikavajući pjesme i uklapajući materijale potrebne za nastanak pjesme u same knjige, odnosno samizdate.Online prodaja Martekovih djela može se ostvariti putem sljedeđe poveznice:http://artsy.net/artist/vlado-martek, a sam pogled na cijenu djela koja iznosi tisuću eura obeshrabrit će mlade kolekcionare i nagnati ih da posegnu za obojenim listom papira i sami reproduciraju isto djelo.Moj osobni ukus može okarakterizirati Marteka kao inkompetentnog slikara, kvazi-pjesnika, filozofa s promašenim zvanjem, međutim njegov značaj na polju suvremene umjetnosti Hrvatske je neosporiv. Kako umjetnost odavno ne služi isključivo zasićenju estetskih apetita bogatih naručitelja, društvena kritika, samokritika i subjektivnost su sveprisutne u umjetničkim sferama današnjice. Amalgamiranje svijeta etike i estetike kod Marteka je urodilo neobičnim spojem koji se inkorporira u jednostavna likovna djela-akcije, a koja kroz minimalno zanatsko korištenje umjetnosti progovara o subliminalnome i provocira neočekivane emocije.

9. Popis izvora

1. Pelc, Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Zagreb, 2012.2. Šuvaković, Martek: fatalne figure umjetnika: eseji o umjetnosti i kulturi XX.

stoljeća u Jugoistočnoj, Istočnoj i Srednjoj Europi kroz djelo(vanje) umjetnika Vlade Marteka, Zagreb, 2012.

3. Internet

24 Dubravka Đurić: http://www.poetryinternationalweb.net/pi/site/cou_article/item/21828

15